ILIC Principi I Klasifikacija Metoda Kontinuirane Proizvodnje Maslaca

You might also like

Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 9

PRINCIPI I KLASIFIKACIJA METODA KONTINUIRANE

PROIZVODNJE MASLACA*
Ljubomir ILiC, dipl. in., PK Beograd, INI AGROEKONOMIK, Zavod za
ind. tehnologiju, Beograd
Razvojem mlekarske tehnike, porastom gradova i industrijalizacijom te-
ilo se pronalaenju efikasnog naina da se za kratko vreme proizvede to
vie maslaca. Reenje se videlo u konstrukciji aparata za protonu proizvodnju
maslaca. U poetku ovi ureaji nisu omoguavali dobijanje maslaca dobrog
kvaliteta, pa su masloekstraktor Johansona 1889, masloseparator De Lavala
1890 (3), masloakumulator 1891, radijator 1895. i butirator 1906. godine bili
kratkog veka. Ovi aparati, naprimer masloseparator, su bukvalno proizvodili
maslac kontinuiranim nainom, poto se odmah nakon obiranja mleka pavla-
ka transformisala u maslac. Pored konstruktivnih, sistem je imao i tehnolo-
ke nedostatke jer pavlaka nije podvrgavana fizikom zrenju (1). Ba zbog
neophodnosti zrenja pavlake, dananji sistemi za kontinuiranu proizvodnju
opravdavaju svoj naziv tek od prebacivanja pavlake u mainu za bukanje,
dok se priprema pavlake vri klasino tj. diskontinuirano (2).
I pored toga to su neki tipovi maina imali dosta tehnikih greaka, po-
jedini istraivai su nastavili rad koji je doveo do tehniko-tehnolokih, eko-
nomskih, higijenskih i praktinih prednosti. Napredak u kontinuiranoj paste-
rizaciji, evaporaciji i friziranju (smrzavanju) sladoleda, doveo je i do otkri-
a kontinuirane izrade maslaca. Prve komercijalne maine su se pojavile u
Australiji 1937. godine sa tzv. New Way procesom. Sline metode su kasnije
primenjene i u SAD (4). Za dalji razvoj novog sistema, uz izradu maslaca iz
slatke pavlake znaajni su: aparat Meljoina 1937, Alfa Lavala 1937, Alfa
1942. i Fritz 1944. (1) i Senn 1940. sa polukontinuiranim nainom. Sa izra-
dom maslaca iz kisele pavlake poeli su ispitivanja S. E. I. S. A 1947. i Simon,
koji izlazi sa Contimab mainom 1958. godine. Dalji razvoj je doveo do toga
da se danas smatra da za velike kapacitete budunost lei u kontinuiranoj
proizvodnji. Prema miljenju brojnih strunjaka. Francuska na ovom polju
ima vodee mesto (6).
Prema tehnolokim principima, postojee proizvodne postupke moemo
svrstati u tri grupe:
1) Fritz i Senn metode prema kojima se transformacija pavlake u maslac
vri mehanikim tuen j em pavlake uz (ili bez) udu va van ja gasa pod pritiskom
u cilju boljeg stvaranja pene.
2) Alfa i New Way metode gde se preobraaj faza vri fiziki, jednostav-
nim, rashlaivanjem uz laki mehaniki rad, ali uz prethodnu koncentraciju
pavlake na 8082^/0 masti pomou centrifugalnog separatora.
3) Golden Flow i Creamery Package metode gde se mast iz pavlake prvo
separira, zatim se neki tean rastvor (voda, svee mleko), emulgira u masnu
materiju. Hlaenjem emulzija na kraju ovrava, tako da j e ova metoda srod-
na tehnici izrade margarina (8).
Referat sa XV Seminara za mljekarsku industriju, odranog 25. i 26. I 1977. na Tehnolokom
fakultetu u Zagrebu
50 Mljekarstvo 27 (3) 1977.
Senn metoda
Ova metoda se javlja u mlekarama u Bernu i Lucernu u vremenu od 1939.
do 1945. godine. To nije prava kontinuirana proizvodnja, jer se bubanj bu-
kalice puni arno (100200 lit), a tek ostali procesi do pakovanja teku kon-
tinuirano. Iz priloga 1 se moe videti ematski prikaz ovog procesa.
Osnovni deo je bukalica u kojoj se okree mealica brzinom od 3.000
o/min. Oformljena zrna maslaca ulaze u jedan horizontalni rezervoar, gde
se hlade ledenom vodom i ovravaju. Beskrajnim puem maslac ulazi u
kompresor iz koga pada u mainu za pakovanje. Za preradu se koristi zrela
pasterizovana pavlaka masnoe SO^/o. Pre bukanja pavlaka se dri u zatvo-
renim tankovima pod pritiskom CO-'. Po nalivanju pavlake u bubanj, zrna
maslaca se formiraju za oko 2 min, mlaenica se izdvoji, pa se maslac ispere
u bubnju Coi se upotrebljava da bi pospeio obrazovanje pene i pribliava-
nje masnih kapi, a kako poveava kiselost pavlake, to ujedno i olakava spa-
janje globula masti.
Aparat zapremnine 100 lit. moe da proizvede oko 500 kg maslaca za 1 as.
Kvalitet maslaca je slian maslacu proizvedenom klasinim putem. Sadraj
masti u mlaenici iznosi oko 0,2"/o. Pored toga to Senn postupak nije potpu-
no kontinuiran, nije se razvio i zbog konkurencije drugih metoda koje imaju
manju potronju energije (8).
Fritz metoda
Zaetnik ove metode bio je jo De Laval 1889. godine, ali ju je tek 1951.
dr Fritz realizovao u Njemakoj, Francuskoj, vedskoj i Austriji. Poetna ma-
ina je imala horizontalni cilindar za bukanje, zapremnine nekoliko desetina
litara, sa duplim zidovima izmeu kojih je kruila ledena voda (1 t/h). U cilin-
dru se nalazi ram koji se okree brzinom od 1.50003.000 o/min formirajui
zrna maslaca, (preobraaj faza traje svega 23 sek), koja padaju u drugi ci-
lindar gde se izdvaja mlaenica, uz gnjeenje i slepljivanje maslaca u homo-
genu masu pomou dva pua koji se okreu u suprotnom smeru. Ovi puevi gu-
raju maslac kroz probuene ploe koje obave zavrno gnjeenje mase i raspo-
rede vlagu. Na kraju se nalazi produena cev, kojom maslac odlazi u pakericu
(4, 7, 8). Princip rada opisane maine se moe videti u prilogu 2.
Svaki od pomenuta dva cilindra ima nezavisan motor. Brzina okretanja
pueva u drugom cilindru je 3040 o/min. I ovaj cilindar se hladi ledenom
vodom (56 t/h) temperature 5 do l^C (7). Maina moe da prerauje
samo slatku pavlaku, jer nije predviena mogunost ispiranja maslaca. Na
njoj ne moe da se izrauje ni slani maslac (4).
Ipak je maslac dobijen na Fritz maini vrlo dobrog kvaliteta, ali poto
se radi od slatke pavlake, njegova aroma nije jako izraena. Ubacivanjem is-
tih kultura u pavlaku pre samog bukanja, moe se u toku uvanja maslaca
dobiti izvesna doza aromatinosti (8).
Patenti Fritza su korieni od mnogih konstruktora, koji su uneli inte-
resantne modifikacije u prvobitnu metodu. Naroito treba pomenuti Alfa
Laval, Ahlborn, Roth, Silkeborg, Westfaliu i Simon Freres. Ova poboljanja
Mljekarstvo 27 (3) 1977. 51
^ omoguila preradu kisele pavlake uz ispiranje zrna maslaca bez koga se
dobija kiseo, neprijatan ukus (8).
Najrairenija od svih je maina Contimab francuske firme Simon Freres.
Izgled maine je dat u prilogu 3.
Kapaciteti su se do nedavno kretali od 5001.200 kg/h, a sada prelaze i
6 tona/h maslaca. Koliina masti u mlaenici iznosi od 0,40,5Vo (prva Fritz
masma iZ"/o). Kanaman maslaca je povean i zbog veeg sadraja suve ma-
terije bez masti koje ima 1,6*^/0 do l,8Vo (8). Reeno je i protono solenje ma-
oiaca suvom solju ili pomou salamure. So osuena infracrvenim zracima bv.
rasporeuje u delu za gnjeenje. Ako se solenje vri salamurom, ona se uba-
cuje u mainu pomou pumpe sa varijatorom brzine, a maina ima specijalni
dodatni deo za gnjeenje (4, 8). Patentiran je i pronalazak nazvan PSM
(Paasch-Silkeborg Miskinfabriken) po kome se so dodaje jo u pavlaku pre
bukanja (4).
Kod maslaca dobivenog Fritz metodom je vrlo dobra raspodela vodene
faze. Prenik kapi mlaenice ne prelazi 5 mikrona, sa pravilnim rasporedom
koji poveava odrivost maslaca. Koliina vazduha u ovom maslacu iznosi
6- 8% (maslac iz klasine bukalice ima 3S^'/o), ali izgleda da poveana ko-
liina vazduha ne pospeuje ueglost (8).
Alfa metoda
I za ovu metodu je zamisao bila De Lavalova, krajem XIX veka, po kome
se pavlaka visoke koncentracije masti (8082"/o) transformie u maslac bez
odvajanja mlaenice. U prilogu 4 se vidi ema funkcionisanja transmutatora.
Poetak rada Alfa metode se vodi od II Svetskog rata, kada ju je usavr-
io profesor Mohr iz Kiela. U poetku su postojale dve varijanje: vedska i
Nemaka. Po prvoj se moe dobiti maslac do 16% vlage, soljen i vetaki aro-
matizovan. Druga daje maslac iz slatke pavlake sa sadrajem do I8V0 vlage.
Inae, ove dve metode sutinski se ne razlikuju (8).
Alfa ureaj se sastoji od dva aparata: jednog centrifugalnog separatora,
koji koncentruje pavlaku sa 30 na 8082^^/0 masti i jednog transformatora
(teksturatora) koji se sastoji od iri horizontalna cilindra postavljena jedan iz-
nad drugog. Cilindri imaju duple zidove kroz koje protie ohlaena salamu-
ra. U svakom cilindru se nalaze bubnjevi koji se okreu brzinom od 7080
O/min (8). Tehnologija rada je sledea: Pasterizovana pavlaka sa 30^/0 masti
i temperaturom. od 50^0 ulazi u separator gde se sadraj masti koncentruje
na 8082"/o. Pavlaka moe da se soli i aromatizuje, pa se odvodi u transmu-
tator. Inverzija se obavi u drugom cilindru pri temperaturi od 1314"C. Na
izlazu iz treeg cilindra maslac ima temperaturu od 1113^0, jo uvek je te-
an, a kristalizacija se obavi 2030 minuta nakon izlaska iz ureaja, kada ma-
slac dobija uobiajenu konzistenciju (4, 8). Radi ubrzanja kristalizacije pri-
mjenjuje se konvejer koji se hladi ledenom vodom tako da se ovravanje
mlene masti obavi u toku prenosa od transmutatora do maine pakerice.
Maslac iz Alfa procesa se radi samo od slatke pavlake, aroma mu je ne-
znatna, nema vazduha (jer nema snanog meanja), proizvodi se bez ispiranja
te sadri dosta antioksidanata. Metoda se koristi u Nemakoj, vedskoj i
SSSR-u (modifikacija nazvana Meljoin metoda) (8).
52 Mljekarstvo 27 (3) 1977.
Golden Flow metoda
Koristi se donekle u SAD i Kanadi. Korporacija Cherry Burrel je poet-
kom 1940. godine izradila ovaj metod u Danville III. Slinu metodu je u isto
vreme prikazala i firma Creamery Package.
Nain rada je sledei (prilog 5): Sirova pavlaka, slatka, kisela ili neutra-
lizovana, temperature 2025"C se iz skladita pumpom prebacuje kroz filtar
u ureaj za brzu destabilizaciju masti. Ovaj ureaj se sastoji od centrifugal-
ne pumpe, komore uvek pune pavlake, gde se probueni noevi kreu velikom
brzinom i sljepljuju masne kapi tako da se lako vri njihova destabilizacija.
Pavlaka se zatim greje na 5055"C i alje u centrifugalni separator gde se
razdvajaju mast, obrano mleko i talog. Koncentrat masti (8894^/0) se pum-
pom prebacuje u Vacreator (vakum pasterizator) gde se pasterizuje na
90 -95"C, dezodorizuje u vakumu i hladi na 40^45"C. Mast se prihvata u tan-
kove za standardizaciju, dodaju se aditivi (voda, kultura, so, neutralizatori) i
mast standardizuje na 82% uz stalno meanje. Temperatura od 4045^C je
ovde potrebna kako bi mast ostala tena pre ulaska u hladionik. U protiv-
nom bi se dobio brnjav ukus maslaca. Masa se pumpom prebacuje u hladio-
nik sastavljen od cilindra, koji se hladi amonijakom, i mealice koja stvara
maslac i skida ga sa zidova cilindra. Hlaenje se vri na 4"C. Dobiveni maslac
ima gromuljastu i krutu strukturu, zbog prisustva velikih kristala masti. Ras-
hlaeni maslac, se uvodi u gnjeta nazvan teksturator. Uz blago zagrevanje,
da bi se smanjili kristali masti, maslac se proteruje kroz probuenu plou. Na
izlazu je maslac spreman za pakovanje, ali definitivnu strukturu dobij a tek
nakon 23 dana stajanja.
Vodena faza u maslacu je rasporeena u vidu finih kapi. Maslac je sve-
tliji, pa mu treba dodati vie boje nego obino. Korienje vacreatora pobolj-
ava ukus, naroito ako je pavlaka bila slabijeg kvaliteta. Konzistencija mu
je neto kompaktnija i tvra nego kod maslaca pravljenog standardnim nai-
nom. Aroma se razvija prvih dana skladitenja. Prema prouavanju elektron-
skim mikroskopom, struktura obinog maslaca je zrnasta, dok po Golden
Flow metodi proizveden maslac ima homogenu st rukt uru slinu margarinu.
Duplim centrifugiranjem pavlake, ovim metodom se moe dobiti ulje od
99.9'Vo masne materije. Rekonstrukciju ovog ulja je uvek mogue obaviti na
ve opisani nain (4,8).
Zakljuak
Sve metode kontinuirane proizvodnje se mogu koristiti, s tim to se Alfa
metodom ne moe raditi maslac iz kisele pavlake; Golden Flow metodom se
mogu preraditi i manje vredne pavlake i proizvesti maslano ulje buter oil,
dok Fritz metoda, posebno na Contimab maini ima irok dijapazon mogu-
nosti prerade pavlake, a naroito stie popularnost posle uvoenja sledeih
patenata u Francuskoj, regulisanje brzine 1951, deo za kontinuelno ispira-
nje maslaca 1952, gnjeenje maslaca pod vakuumom 1966, uvoenje maina
Mljekarstvo 27 (3) 1977. 53
velikog kapaciteta 1967. automatsko ienje maine bez demontae 1968, re-
gulisanje sadraja vlage preciznim doziranjem pavlake 1968. mera sadraja
vode u maslacu 1970, automatsko elektronsko upravljanje uz kontrolu, regis-
traciju i podeavanje sadraja vlage u maslacu 1971, ureaj za automatsko re-
glstrovanje tehnikih parametara proizvodnje 1972 (5).
Kao to se vidi, proizvodnja je danas toliko automatizovana da radnik
praktino ne moe pogreiti, jer maina sama prestaje sa radom, ako proces
ne tee pravilno kako je programiran. to se tie kapaciteta, oni su u toj meri
napredovali da je sa jednom mainom danas mogue proizvesti preko 6.000
kg maslaca na as. Minimalni kapaciteti se kreu oko 400 kg/h, a maine pre-
ma zahtevu mogu imati razliiti stepen automatizacije.
wy/yy/yy/s
3-/,m
i vanj e pa vl a ke
zlaz mas l aca
. L i _ .
PRILOG 1 KONTINUIRANA PROIZVODNJA MASLACA SENN METODOM
1 bukalica (1001)
2 osa mealice (3000 o/min)
3 motor
4 liveno postolje
5 pumpa za cirkulaciju vode za
ispiranje
6 beskrajni zavrtanj
7 kompresor
8 pakerica
9 o vrci var
10 platforma
54
Mljekarstvo 27 (3) 1977.
/^-^ p(,ivl cika 50 /o ^ a s '
zlaz mas l aca
ml aceni cu
PRILOG 2. PRINCIPIJELNA EMA ORIGINALNE FRITZ MA S I N E
1 prijemni sud 7 dva beskrajna zavrtnja koji se
2 cilindar za bukanje sa zidovima okreu u suprotnom smeru
koji se hlade
3 lopatice (15003000 o/min)
4 motor
5 otvor 9 otvor za izlaz maslaca sa mogunou
6 separator regulae
8 perforirane ploe za gnjeenje
maslaca
Mljekarstvo 27 (3) 1977. 55
rask idan i ispran
masi ac
PRILOG 3 EMA RADA MAINE CONTIMABSIMON SA UREAJEM
ZA ISPIRANJE
1 dolazak pavlake
2 pri marne lopatice
3 sekundarne lopatice
4 cilindar za bukanje
5 cilindar za hlaenje
6 zatitna reetka
7 kontrolno staklo
8 ispiranje
9 solenje (eventualno)
10 odvoenje vode za ispiranje
11 odvoenje mlaenice
56
Mljekarstvo 27 (3) 1977.
PRILOG 4 SEMA RADA TRANSMUTATORA KONTINUIRANE MAINE
ALFA
1 ulaz pavlake sa 80/82^/0
2 bubnjevi koji se okreu 70/80 o/min.
3 prelaz pavlake
4 kontinuirani izlaz maslaca u tenom
stanju
5 cirkulacija salamure
Mljekarstvo 27 (3) 1977.
57
PRILOG 5 DIJAGRAM KONTINUIRANE IZRADE MASLACA
GOLD'S FLOW METODOM
1 skladite pavlake
2 pumpa za pavlaku
3 filter pod pritiskom
4 ureaj za destabilizaciju
5 centrifugalni greja
6 separator
7 pumpa
8 vacreator
9 tankovi za standardizaciju
10 pumpa
11 hladionik
12 texturator
58 Mljekarstvo 27 (3) 1977.

You might also like