Socijalni razvoj

Socijalni razvoj omoguuje sticanje socijalne zrelosti u

socijalnim odnosima, koji se ostvaruju procesom uenja u
tenji da se ovjek prilagodi grupnim standardima, a odvija
se kroz proces socijalizacije.
Zvonarevi (1989.) definira socijalizaciju kao proces u
toku koje individuum interakcijom sa svojom socijalnom
sredinom usvaja znanja, vjetine, navike, stavove,
vrijednosti i druge spoznaje, koje su joj potrebne za
uspjeno funkcioniranje u sredini u kojoj ivi.
Proces socijalizacije se odvija kroz tri primarna procesa
imitaciju, sugestiju i identifikaciju.
Djeca u predkolskoj dobi imaju mogunosti i zadatak
da naue koji su to prikladni i dozvoljeni naini
ponaanja, a koji nisu, koje norme treba potovati, kao
zbog ega bivaju kanjavani, a zbog ega nagraivani.
Prikladan socijalni razvoj zahtijeva poznavanje i
razumijevanje normi, pravila i vrijednosti zajednice u
kojoj pojedinac ivi, kao i ovladavanje umijeima
nunim za djelotvornu interakciju unutar te zajednice.
Dijete koje to uspije razvilo je vjetine socijalne
kompetencije. Hoe li dijete biti socijalno
kompetentno ili ne zavisi o sposobnosti regulacije
emocija, poznavanju i razumijevanju okoline,
socijalnim vjetinama i njegovoj sposobnosti da se
ponaa u skladu sa tim spoznajama.
U procesu socijalizacije djeca esto ue socijalne vjetine od
modela iz svoje okoline, a ti modeli, odnosno akteri od i preko
kojih djeca usvajaju moralne norme i naine ponaanja u
literaturi se nazivaju agensi socijalizacije.
U literaturi se najee sreu kao agensi socijalizacije u prvom
redu porodica, zatim vrnjaci, vrti i kola, sredstva masovne
komunikacij, te razliite uloge i vjerske institucije i naravno
drutvo u cjelini. Takoer i igra je znaajna komponenta
socijalizacije, jer njome ne samo da doseemo ono to nam je
dato ljudskom prirodom, nego i ono to nam je kulturom
zadano (prema Duran, 1995.)
Specifinosti socijalnog razvoja u
odnosu na dob
Djeca od pet ili est godina, kada polaze u
kolu, postaju nevjerovatno drutvena. Oni
tada formiraju prijateljstva, koja se vie
temelje na tome s kim se igraju i na
geografskim odlikama blizine stanovanja
djeteta, nego na osobinama linosti.
Petogodinjaci nastoje da se igraju u malim
grupama i obino su kooperativni. Jo uvijek
su grupe djece mjeovite po spolnoj strukturi.
Ve estogodinjaci postaju asertivniji i
ponekad imaju zapovjedniki ton. Vole da
prave pravila i prilino su dogmatini u
slijeenju tih pravila. Takoer i mijenjaju
pravila i znaju poeti ogovarati nekoga ko ne
potuje pravila.
U prilog dobnim razlikama u socijalnim razvoju,
odnosno u razliitosti socijalnih interakcija govore i
vrste igre koje su zastupljene na razliitim uzrasnim
skupinama. Pa tako Hwang i Nilsson (2000.) navode
klasifikaciju igara koju je dala Mildred Parten 30-tih
godina prolog vijeka, a koja razlikuje pet razliitih
tipova igara:
Pojedinana igra kada se djeca igraju sama sa
sobom, naizgled nesvjesna druge djece, koja se igraju
u blizini;
Gledateljska igra kada jedna djeca gledaju kako se
druga djeca igraju, najuobiajenija je za djecu od dvije
godine;
Paralelna igra kada se djeca igraju jedna kraj drugih,
na gotovo isti nain i sa gotovo istim igrakama, ali ne
jedna sa drugima, odnosno nema interakcije;
Asocijativna igra gdje dolazi do interakcije meu
djecom, mogu upotrebljavati iste igrake, ali kao da ne
uestvuju u istoj igri, javlja se od pete godine;
Igra sa saradnjom kada se djeca igraju zajedno i kada
postoji uzajamnost.
Jedan od naina klasifikacije igara prema drutvenoj organizaciji igre daju
Vasta i sar. (1997.), prema kojoj se igre dijele na:
Promatranje gledanje drugih kako se igraju bez ukljuivanja drugih u
igru, karakteristina za dvo- i trogodinjake;
Samostalna igra nezavisno igranje bez pokuaja pribliavanja drugoj
djeci, karakteristina za dvo- i trogodinjake;
Usporedna igra igranje pokraj druge djece sa slinim materijalnom, ali
bez saradnje, karakteristina za tro- i etverogodinjake;
Povezujua igra igra sa drugom djecom neeg svima bliskog, ali bez
podjele rada ili podreenosti nekom opem cilju, javlja se u oko pete
godine ivota;
Saradnika igra igranje u grupi koja je stvorena radi obavljanja neke
aktivnosti ili postizanja nekog cilja, gdje su postpci pojedinih lanova
usklaeni radi ostvarivanja zajednikog cilja.
Trea klasifikacija igara, takoer prema Hwangu i Nilssonu (2000.) govori o tome da
postoji sedam tipova igara, koje se takoer javljaju na razliitim uzrastima, ovisno o
socijalnoj i kognitivnoj zrelosti djece. Pa tako postoje:
Osjetilna igra javlja se najranije i vezana je za manipuliranje predmetima,
Funkcionalna igra karakteristina za period od 6 do 12 mjeseci, kada se dijete igra sa
svojim tijelom, i ova igra je vezana za nove funkcije koje kod djeteta sazrijevaju
motirike, osjetne i perceptivne (Duran, 1995.),
Igra sa koritenjem simbola ili igra pretvaranja za koju je nuno i odreeno
kognitivno sazrijevanje, a javlja se u dobi izmeu druge i tree godine ivota, a
manifestuje se u smislu ponavljanja nekih svakodnevnih dogaaja u smislu realistinih
igara.
Zajednika igra koja je takoer karakteristika za ovaj period, a u kojoj se djeca
igraju zajedno sa drugom djecom i gdje postoji i odreena interakcija, koja traje
kratko, jednostavna je i koja najee zavri instrumentalnom agresijom ili
konfliktima;
Igra u kojoj djeca imaju razliite uloge su igre koje zahtijevaju vii oblik saradnje sa
drugom djecom pretvarajui se i igrajui razliite ivotne uloge.
Konstrukcijske igre djeca prave ili grade predmete od kockica i javlja se u dobi od
etiri ili pet godina, a u ovom periodu igrake imaju simbolike funkcije, odnosno
predmeti dobijaju znaenja koja nemaju u stvarnosti, to je ponovno omogueno
kognitivnim razvojem djeteta;
Igre s pravilima pred poetak kolske dobi, u skladu sa procesom socijalizacije i
kognitivnim razvojem, dijete je u stanju pratiti odreena pravila i slijediti ih skupa sa
svojom skupinom vrnjaka. Prekriti pravilo je pogreno, ali u stanju su i da mijenjaju
pravila u skladu sa odlukama veine u grupi.
Razliite klasifikacije igara govore u prilog tome da se igre
mogu podijeliti unutar razliitih kriterija. Meutim, treba imati
na umu da slijed pojavljivanja igara ne prati neki zakonomjerni
proces u smislu da sva djeca moraju proi sve faze igara, kao ni
to da pojava jedne vrste igre ne negira postojanje i zastupljenost
nekog od niih oblika igara kod nekog djeteta. Tako kod djeteta
od pet ili est godina nalazimo i igre pretvaranja, odnosno igru
uloga, koje su odraz doivljenog u svakodnevnom ivotu, zatim
igre s pravilima, ali i funkcionalne igre u kojima dijete
provjerava svoju spretnost na razliitim spravama na igralitu,
te konstruktivne igre gradnje u kojima ima mogunosti
planiranja i konstrukcije razliitih objekata. Dijete se u ovoj
dobi igra jo uvijek i samo i sa drugima, dok ve sa polaskom u
kolu dijete preferira igre koje imaju drutveni karakter, mada
ponekad osjeti potrebu i da se osami i uiva u samostalnoj igri.
Dijete od est ili sedam godina obogauje igru svojim
stvaralatvom, igre traju po nekoliko sati i esto se obogauju i
ponavljaju danima.
Moralni razvoj
Najvei izazov djetinjstva jeste shvatiti kako
svijet zapravo funkcionira, tj. nauiti pravila
igre.
Postoje dvije skupine drutvenih pravila:
1. Moralna pravila tite dobrobit pojedinca i
osigurava njihova prava, te odreuju ta je
poteno, a ta ne.
2. Drutvene norme koje odreuju
svakodnevne postupke i odravaju red u
drutvu.
Moralni razvoj
Savremena istraivanja moralnog razvoja
mogu se svrstati u dvije skupine:
1. Istraivai usmjereni na moralno
ponaanje nastoje objasniti djeije
postupke zato djeca kradu i sl.
2. Istraivai koje zanima moralno
rasuivanje prouavaju nain djeijeg
razmiljanja o vlastitim i tuim
postupcima.
Moralni razvoj je aspekt
socijalnog razvoja u
smislu interiorizacije
moralnih normi koje se
stiu procesom
socijalizaicije, a u
emocionalnom smislu se
ogleda emocionalnim
reakcijama ugode,
odnosno neugode kada
se moralne norme
potuju, ili ne potuju.
U predkolskom dobu dijete od odraslih ui ta je
dobro, a ta loe. Ono to ui, kako je ve spomenuto
unutar svoje porodice, u prvom redu od roditelja, zbog
ega je jako vano da i roditelji vode rauna da budu
dobar primjer svojoj djecu.
Sa djecom je vano i razgovarati kroz moralne pouke
koje treba da se odnose na konkretne situacije.
Prvi i najosnovniji faktor za usvajanje moralnih normi
jesu roditelji, meutim, u kasnijim godinama na razvoj
moralnosti i na usvajanje socijalnih vrijednosti kod
djece djeluju i kola, ali i vrnjaci.
Moralni razvoj podrazumijeva zapravo razvoj karaktera
kod djeteta, iako se o karakteru kod ovako malog
djeteta jo ne moe govoriti u pravom smislu te rijei,
ali se moe govoriti o karakternim crtama budueg
ovjeka.
Djeca u dobi od pete do sedme godine nalaze se
u fazi moralnog realizma po osnovu kojeg:
neprihvatljivim djelima pripisuju objektivnu
odgovornost (pri procjeni moralnih situacija
uzimaju u obzir fizike posljedice nekog postupka
neovisno o motivima poinitelja),
u procjeni postupaka koriste naelo bezuvjetne
pravde (vrsto vjeruju u nepovredljivost pravila i
smatraju da e svako krenje pravila biti
kanjeno, bez obzira je li otkriveno ili ne),
smatraju da su pravila nametnuta od vanjskih
autoriteta objektivno postojea, apsolutna i
nepromjenljiva,
sposobni su koristiti pravednost kao naelo
raspodjele nagrade (prema Starc i sar. 2004.).
Sedmogodinjaci i osmogodinjaci su spremni da
preuzmu odgovornost i prihvate posljedice svojih
akcija, ali esto okrivljavaju druge za ono to im
se dogodilo, pa ak nekad izmiljaju prie da bi
obrazloili svoje postupke. Djeca u ovoj dobi
razvijaju osjeanja pravednosti prema drugima, te
osjeanja prijateljstva i odgovornosti prema
drugovima.
U kontekstu moralnog razvoja, razvija se i
savjest. Djeca razlikuju dobro od loeg, i mogu
biti rigidni u terminima apsolutnog.
Sedmogodinjaci tako definiraju pravila kao neto
to treba slijediti jer se boje kazne, dok
osmogodinjaci ve pomjeraju shvatanje pravila
kao neto to se treba raditi (Mussen, Conger &
Kagan, 1980, prema Seefeld & Barbour, 1994.).
Kognitivistiko-razvojni modeli
Najvie ih zanima moralno
rasuivanje
Tvrde da moralni razvoj ovisi o
kognitivnom razvoju
Postoji jasna veza izmeu
moralnog rasuivanja i moralnog
postupanja
2 modela
Piagetova teorija
Naturalistiki pristup i moralne dileme
4 faze:
1. Djeca ne shvaaju to je to moralnost. Igraju se igara koje nemaju
formalna pravila, iako nekada uvode ogranienja koja su dio igre.
2. Moralni realizam ( 5-7 god. ) objektivna odgovornost, bezuvjetna
pravda djeca potuju pravila i u tome su kruta. Pravila smatraju
heteronomnim nemtnutim od strane stranog autoriteta, te
nepromjenljiva su.
3. Faza moralnog relativizma ( 8-11 god.) pri procjeni moralnih
situacija u obzir uzimaju jedino objektivne posljedice nekog postupka.
4. Djeca mogu stvarati nova pravila, jer znaju da su pravila rezultat
dogovora meu ljudima, kako bi jedni drugima pomogli ili se zatitili.
Kohlbergov model
3 predvidljive razine :
1. Predkonvencionalna
2. Konvencionalna
3. Postkonvencionalna
Svaka razina ima po 2
faze, a svaka faza 2
komponente: drutvenu i
moralnu -> bitna je
njihova interakcija
PREDKONVENCIONALNA RAZINA (4. do 10. g.)
1. stupanj - moralnost
odreuje autoritet ne mogu
razmatrati situaciju s razliitih
stajalita. Okrenuta su ka
sebi i smatraju da svi
osjeaju kao i oni.
2. stupanj moralnost
ponaanja kroz vlastite
ciljeve. Uloga drugih je da
slue interesima djeteta
KONVENCIONALNA RAZINA (10. do 13. g.)
3. stupanj ponaanjem se
eli postii odobravanje
drugih
4. stupanj ponaanje
treba biti u skladu sa
zajednikim ciljevima
POSTKONVENCIONALNA RAZINA (od 13. g.)
5. stupanj ponaanje koje
teti zajednici loe je i kad
nije nezakonito
6. stupanj univerzalni
principi moralnosti koji su
iznad zakona
Istiu ulogu okolinskih
mehanizama :
Potkrepljenje
Kazne
Uenje opaanjem
Moralni postupci
razvijaju se u svakog
djeteta zasebno

Nastoje utvrditi vezu
izmeu ponaanja
ivotinja i moralnog
postupanja
Osobito ih zanima
altruizam ( paradoks
altruizma ) i agresija
Prosocijalno ponaanje
= Vid moralnog postupanja
koji ukljuuje drutveno
poeljna ponaanja:
dijeljenje s drugima,
pomaganje, suradnja

= Altruizam

Nakon to se Noel ( 2 god. ) dobro napapao
slijedi dijalog :
Noel : Mama, idemo doma !
Mama: Ne idemo jo, nisam veerala.
Noel : Mama, idemo !
Odrasla osoba sa strane : Ali tvoju mamu
boli trbuh jer nije nita jela.
Noel : Papaj, mama !
Dobne razlike
S dobi raste uestalost
prosocijalnog ponaanja,
ali ne pravlinijski
Starija djeca vie surauju

Spolne razlike
esto se smatra da su
djevojice altruistinije od
djeaka ( istraivanja
potvruju da su te razlike
neznatne )


Empatija
= Sposobnost razumijevanja
tuih osjeaja, ali i njihovo
dijeljenje
Razvija se postupno tijekom
djetinjstva -> rezultat je
nasljeenih procesa i
socijalizacije

Na prosocijalno ponaanje
utjeu 2 okolinska initelja:
1) Potkrepljivanje
2) Modeliranje
Agresija
= Drutveno neprihvatljivo
ponaanje s namjerom da se
nanese teta ljudima ili
imovini
S obzirom na oblik
1) Verbalna
2) Tjelesna
S obzirom na funkciju
1) Instrumentalna
2) Neprijateljska
Devetogodinjak gurnuo trogodinjeg
susjeda u bazen i potom promatrao
kako se malian utapa
Utjecaj dobi
Mlaa dob: tjelesna i
instrumentalna
kolska dob: verbalna i
neprijateljska
Utjecaj spola
Djeaci su agresivniji
U viim razredima
osnovne kole djeaci
iskazuju tjelesnu agresiju
prema drugim djeacima, a
djevojice verbalnu prema
drugim djevojicama
Bioloke odrednice
a) Hormoni
b) Temperament
c) Dominacija

Drutvene i okolinske
odrednice
a) Obiteljski odnosi
b) Nasilje na TV-u
etrnaestogodinjak pretukao do
smrti prijatelja iz razreda bejzbol-
palicom, a zatim otiao prijatelju na
grudanje nudei mu da mu pokae
krvavo tijelo
Kontrola agresije
Katarza
Poduavanje roditelja
Kognitivne metode