Da bi se objasnili pojam i znaaj lizinga (leasing) treba istai da se u meunarodnom privrednom pravu lizing shvata kao nain kereditiranja (finansiranja) bez angaovanja sopstvenih sredstava. Da bi se ova privredna aktivnost realizovala potrebno je zakljuiti ugovor o lizingu. Pod ovim ugovorom podrazumeva se (najire uzev) ugovor kog koga jedna strana davalac lizinga daje na korienje predmet lizinga (najee opremu ili druga trajna sredstva koja sam proizvodi ili nabavlja kod drugog) drugoj strain korisniku lizinga prenosei na njega pravo korienja na toj opremi za odreeni remenski rok. Korisnik lizinga u tom roku plaa davaocu odreenu naknadu. Istekom roka (koji je na razliit nain odreen ili odrediv, zavisno od lizing posla I ugovora) korisnik lizinga ima tri mogunosti: - Da produi ugovor za isti ili drugi rok (pod istim ili povoljnijim uslovima); - Da vrati opremu, ili - Da korienu opremu otkupi. Davaocu lizinga svakako najvie odgovara da korisnik otkupi opremu koju je koristio ili da produi rok ugovra o lizingu. Ovo zato sto je oprema koja je data u lizing u ugovorenom roku najveim delom amortizovana I za davaoca lizinga vie nije od interesa. Otuda se on najee slae da istekom roka ponudi korisniku da opremu otkupi ili da produi ugovor pod povoljnim uslovima. Ovo, naravno, moe biti u interesu korisnika , ali njemu moe da odgovara I mogunost da opremu vrati, ukoliko je u ugovorenom roku postigao ciljeve koje je zakljuinjem ugovora o lizingu eleo da ostvari. Lizing se kao pravni posao pojavio najpre u SAD (ak se I naziv ne prevodi u najveem broju drava a taj naziv u engleskom jeziku oznaava zakup, kome je lizing, uostalom I pravno najblii). Lizing posao je amerikim kompanijama koristio da zaobiu korienje klasinih ugovora kao to je, na primer, kupovanje opreme na kredit, da nabave opremu bez korienja sopstvenih sredstavaime se uveo nov nain finansiranja koji nije bio u suprotnosti s postojeim sistemom. Posle Drugog svetskog rata lizing se preneo u Evropu I za kratko vreme postigao izvanredno veliki uspeh jer je u poslovnim transakcijama pokazao niz prednosti pred klasinim nainima (naroito u pogledu nabavke elektronske opreme, kompijutera, gradjevinskih, tekstilnih maina I slino).
1. Pravno regulisanje lizinga Pravnih propisa o lizingu u svetu nema mnogo. Iako je prvo poeo da se koristi u SAD, zanimljivo je da ovaj posao u toj zemlji nije pravno regulisan. Postoje, medjutim, drugi propisi koji se primenjuju na lizing a odnose se na oporezivanje, kreditiranje ili finansiranje. Ovome treba dodati da se i neke odredbe Jednoobraznog trgovakog zakonika SAD, naroito odredbe dela 9 (l. 9-401), koje se odnose na posebno zatiena prava koriste i kog lizing transakcije. U Velikoj Britaniji, takoe, nema posebnih propisa ali je u toj zemlji (kao i u SAD) u ovoj oblasti razvijena sudska praksa koja u zemljama common law sistema (kojima pripadaju i SAD i Velika Britanija) predstavlja izvor prava pa se zbog toga i ne osea nedostatak pravnih propisa. Kod nas je 2003. godine donet Zakon o finansijskom lizingu Republike Srbije koji je prvi zakon u ovoj oblasti u naoj zemlji. Ovaj zakon regulie samo jednu vrstu lizinga a to je finansijski lizing. Svojim reenjima treba da omogui pribavljanje savremene industrijske i proizvodne opreme, bez bez angaovanja sopstvenog kapitala ili sredstava dobijenih po osnovu kredita. Finansijski lizing treba da omogui i privremeno korienje opreme za iju kupovinu ne postoji trajan interes na strani primaoca lizinga. Na meunarodnom planu postoji Konvencija o meunarodnom finansijskom lizingu iz 1988. godine koja je doneta na diplomatskoj konferenciji UNIDROIT u Otavi. Uslov za primenu ove konvencije je da se sedita ugovorenih strana nalaze na teritorijama razliitih drava i da su njihove drave ratifikovale ovu konvenciju. Meutim, za primenu Konvencije nije dovoljno da samo davalac i korisnik lizinga imaju sedite u dravi potpisnici Konvencije, ve je potrebno i da lice od koga se stvari nabavljaju ukoliko je re o indirektnom lizingu ima sedite u dravi koja je ratifikovala Konvenciju.
2. Pravna priroda ugovora o lizingu razmatranje pravne prirode ugovora o lizingu je, pre svega, teorijsko pitanje, ali ona imaju i praktine posledice pre svega zbog toga to u nedostatku pravnih propisa na lizing treba da se primene postojea pravila klasinog prava kao supsidijarna. Ugovor o lizingu ima najvie slinosti sa zakupom, prodajom sa zadravanjem prava svojine, a ima i karakteristike ugovora o kreditu, delu, mandatu pa se zbog toga smatra i kao meovit ugovor, a ima autora koji smatraju da je re o posebnoj (sui generis) vrsti ugovora. Ovome treba dodati da se teorijska razmatranja ovog ugovora znatno razlikuju u common i civil law sistemu, o emu treba voditi rauna prilikom zakljuivanja ugovora i odreivanja merodavnog prava.
a) Lizing kao zakup I u teoriji i u praksi se smatra da je ugovor o lizingu najblii ugovoru o zakupu, iako se od nejga razlikuje. Ova slinost je logina jer je lizing i nastao iz posla zakupa, ali je vremenom dobio mnogo specifinosti koje ga razlikuju od zakupa pa na to treba ukazati. Ugovor o zakupu je ugovor na osnovu koga jedna strana drugoj daje individualno odreenu i nepotroenu stvar na upotrebu na odreeno vreme uz plaanje odgovarajue zakupnine. Kod ugovora o lizingu razlike se odnose kako na predmet, tako i na rokove trajanja kao i na opcije koje korisniku stoje na raspolaganju istekom ugovora o lizingu. Ugovor o lizingu je uvek formalan dok je ugovor o zakupu neformalan ugovor. Kada je re o SAD, u kojima se lizing prvi pojavi, treba rei da se u toj zemlji lizing tretira kao klasian zakup (true lease) ili zakup koji slui za obezbeenje (kao security interest). O ovim finesama se nee govoriti, ali se na njih ukazuje kao na specifinosti koje su predviene u amerikom Jednoobraznom trgovakom zakoniku.
b) Lizing kao prodaja sa zadravanjem prava svojine pactum reservati dominii Prodaja sa zadravanjem prava svojine je ustanovljena u interesu zatite prodavca. Sutina ovakve transakcije je u injenici da prodavac zadrava pravo svojine na predmet koji je faktiki predao kupcu sve dok mu kupac ne isplati cenu u potpunosti. U SAD ovaj modalitet prodaje se naziva uslovna prodaja (ili conditional sale) . praktina posledica odloenog prelaska svojine sa prodavca na kupca je vezana za pitanje rizika. Osnovna razlika izmeu lizinga i prodaje s pravom zadravanja svojine ogleda se u injenici to istekom ugovora o lizingu korisnik lizinga ima opcije o kojima je napred bilo rei, to nije sluaj kod prodaje s pravom zadravanja svojine.
c) Elementi ugovora o kreditu, delu i mandatu kod ugovora o lizingu Kod ugovora o lizingu (naroito finansijskom lizingu) postoje elementi ugovora o kreditu, ali se lizing od tog ugovora razlikuje pre svega po tome to je predmet ugovora o kreditu potrona zamenjiva stvar (novac) sto ukazuje na to da je re o ugovoru o zajmu, dok je predmet ugovora o lizingu nepotrona stvar koja se istekom roka vraa, s tim to je usled korienja izgubila od svoje poetne vrednosti. Kod ugovora o lizingu sreu se klauzule kojima se davalac lizinga obavezuje da e da odrava opremu, vri opravke, otklanja kvarove i zamenjuje dotrajale delove ili da obuava kadar korisnika lizinga. Ove klauzule podseaju na ugovor o delu ali su one akcesorne prirode uz osnovni ugovor i ne predstavljaju sutinu ugovora o lizingu. Jer, ne treba zaboraviti da je sutina ugovora o delu izvrenja odreenog posla, dok je sutina ugovora o lizingu ekonomsko iskoriavanje predmeta ugovora. U teoriji postoje i miljenja da ugovor o lizingu ima elemente ugovora o mandatu. Ovo zato to lizing kompanija daje nalog buduem korisniku lizinga da u njeno ime i za njen raun pregovara sa isporuiocem radi zakljuenja ugovora o prodaji opreme. Ovo miljene ne moe da se brani jer je evidentno da ugovor o lizingu ima karakteristike koje ga bitno razlikuju od ugovora o mandatu.
g) Lizing kao ugovor sui generis najvie pristalica ima teritorija po kojoj je ugovor o lizingu ugovor sui generis. Iako ima slinosti sa ugovorima o kojima je bilo rei, njegova finansijska priroda namena kao i sloenost i specifinost transakcije ukazuju na to da je re o jednoj posebnoj vrsti ugovora. Za ovaj stav opredeljuje se ne samo teritorija nego i sudska praksa.
3. Prava i obaveze ugovornih strana a) Prava i obaveze davaoca lizinga Osnovna obaveza davaoca lizinga je da preda korisniku lizinga objekt koji je predmet ugovora o lizingu. Kako je korisniku bitno da stvar ekonomski iskoriava to se opravdano smatra (kao uostalom kod svih ugovora) da predmet ugovora mora da ima sva ugovorom predviena svojstva i karakteristike, tj. da bude saobrazan ugovoru. Davalac objekta ima obavezu da odrava objekt lizinga. Kada je re o opremi ili mainama koje se daju u lizing to znai da davalac ima obavezu da montira, odrava, servisira i zameni dotrajale delove a esto se, kao akcesorna obavez davaoca, predvia i njegova obaveza obuke kadrova (i nadzor nad njihovim radom) koji rukuju opremom. Ovo se naroito odnosi na situacije kada se kao predmet lizinga nau avioni, kompijuteri i slini tehniki komplikovani objekti. Davalac lizinga ima i obavezu zatite korisnika od pravnog uznemiravanja od strane treih lica (zatite od evikcije).
b) Prava i obaveze korisnika lizinga Osnovna obaveza korisnika lizinga je plaanje ugovorene naknade. Ukupan iznos naknade (po jednom zakljuenom ugovoru) nikad ne odgovara vrednosti objekta. To znai da u iznos naknade ulazi samo jedan deo iznosa nabavne cene ali, po pravilu, ulaze i trokovi predaje, odravanja, servisiranja, zamena delova i osiguranja. Na koji nain e se nagrada za korienje lizinga plaati zavisi od sporazuma stranaka. Nagrada se najee plaa u ratama iji se iznosi i dospelost ureuju ugovorom. Ukoliko se istekom ugovora o lizingu oprema ne otkupi od davaoca ili se ugovorom ne produi, korisnik lizinga je duan da objekt lizinga vrati. Oprema se vraa u stanju u kome je primljena, s tim to se uzima u obzir redovno troenje i habanje predmeta tokom korienja.