London Jack

KI SNIJEGA
I
"Sve je spremno, Miss Wclse [Velze], premda alim to vam ne mogu dati amac s parobro
da."
Frona Welse ustane ustro i pristupi k prvom oficiru.
"Imamo toliko posUa", objasni joj on, "a Ikopai zlata su ix>ba ikoja_se lalko ikv
ari, osim -"
"Razumijem", prekine ga ona, "i ja se urim kao da u ise pokvariti ako se odmah ne
isikrcaim. I vrlo mi je ao to vam zadaijem toliko posla, ali - ali..." Ona se bnzo
.okrene i poikae prema obali. "Vidite li onaj veliki ardak? Izmeu skupine borova i
rijeke? Tamo sam se rodila."
"Mislim da bih se i ja onda urio", promrmlja oficir prijazno krei joj put meu mnotvom
na palubi.
Svatko je bio svakome na putu i svatko je to izvikivao to je bolje mogao. Tisuu' k
opaa zlata vikalo je u isti mah da to se iskrcaju stvari. Sve su oduke na palubi b
ile irom otvorene, a dizalice su iz unutranjosti parobroda, kripei, podizale prema n
ebu izmijean prtljag. Sa svalke strane primao je cijeli red amaca taj teret i u sv
akome od tih amaca znojni su se ljudi muili oko ueta, sanduka, zaimotaka, u luakoj urb
i. Ljudi su kao divlji mahali tovarnim ceduljama i vikali prema brodu. Dvojica i
di trojica ustvrdili bi za jednu stvar da je njihova, pa bi nastala prava bitka.
Natezanje bez kraja i konca pratilo je svaki 'komad eljeznog orua, a za svaku pil
u javljalo se odmah desetak vlasnika.
"Blagajnik tvrdi da e poludjeti", ree prvi oficir dok je pomagao Froni Welse pri s
ilazan ju, "a skladitari su
Miss [imds] (engl.) - gospoica
izdali robu putnicima i ostavili posao. No ipaik smo jo uvijek sretniji uego 'ZVi
jezda betlehemska'", obodri je on pdkazujjiuoi jedan parobrod koji je bio usidre
n na etvrt milje udaljenGS'ti. "Polovica njezinih putnika ima teretne konje za Sk
aguav [Skaguej] i WMte Pass [Vajt Pas], a druga polovica putuje za Chilcoot [ilku
t]. Tako su se pobunili jedni i drugi, pa imiiitiju oboji."
"Hej, vi tamo!" povie on na jednoga koji je diskretno lebdio na rubu te plovee (ko
nfuzije.
Lagaoi amac koji ise junaki potiskivao za jednom velikom barkom pokua da prodre kro
z barikadu. No laar udari otro po njegovoj provi i amac stane. "Pazite!" vikne prvi
oficir.
Dvije kanoe od sedamdeset stopa, natovarene prtljagom, kopaima zlata i Indijancim
a, dolazile su s protivne strane.
Jodna je od njih maglo zaokrenula prema pristanitu, dok druga udari o barku. Laar
je jo dospio na vrijeme izvui vesla, ali je njegova barica zajecala pod pritiskom i
umalo da se nije razbila. Nakon toga on skoi na noge i kratkim, ali to energiniji
m rijeima poalje sve veslae kainoa i kapetana lae u vjenu propast. Jedan ise ovjek nag
ne preko cgrade broda i obasipe ga sonim kletvama da je sve orilo, a bijeli i crv
eni veslai u kanoama stanu se podrugljivo smijati.
"Pi, bjelokoe!" povie jedan od ovih posljednjih, "zato ne ui veslati?"
Nije pravo ni do rekao, a laareva se aka ustavi na njegovu licu i obori ga omamlje
na na hrpu robe u kanoi. Potpuno nezadovoljen takvim nainom objanjavanja, spremao
se laar da se 'svojom akom razmae malo i po drugoj laici. No kopa ikoji mu je stajao
najblie .povue estoko za drak revolvera, koji je bio zapeo u konom toku. Njegovi su s
e drugovi smijali i radoznalo ekali ka-
kanoa - vrsta indijanske barke 10
ko e se stvar svriti. No kanoa je ve imala slobodan put, pa se indijanski kommilar
vrhom svoga vesla potisne o laarova prsa tako da ise ovaj sruiio na dno svoga amca.
Kad je bujica psovaka i Metvi bila u najveem razmahu, a smrt se inila neizbjenom, p
rvi je oficir kriomice pogledao sa strane na djevojku. Mislio je da e ugledati pr
eplaene i povrijeene djevojine oi, a nije nikako 'bio pripravan na 'rumenilo i izraz
iva interesa stoga je proitao na njezinu licu.
"Vrlo mi je ao", pone on.
No ona mu upadne u rije kao da je smeta njegovo prekidanje: "Ne, ne, nikako. Mene
u ovoj stvari zanima svaka sitnica. Premda oni je drago da je revolver zapeo. D
a nije ..."
"Da nije, stigli bismo malo ikasnije na obalu." Prvi se oficir nasmije, ime je po
kazao mnogo uljudnosti.
"Taj je ovjek razbojnik i gulikoa", nastavi onda i pokae na laara, koji je meuitim op
et spustio vesla u vodu i veslao du lae. "Pristao je da vas voai na obalu za samih
dvadeset dolara. Da ste mukarac, zatraio bi dvadeset i pet. To vam je gusar, zapa
mtite to vam kaem, taj e svriti na vjealima. Dvadeset dolara za posao od pola sata! Z
amislite!"
"Lagano, samo lagano!" javi se ovjek o 'kome je bio govor. S tim rijeima pristane
on nespretno uz lau, a jedno mu veslo padne u vodu. "Nije va posao da nadijevate d
rugim ljudima imena", doda izazovno izaimajui rukav (koulje to ga je bio 'smoio vadei
veslo iz vode.
"U vas su dobre ui, prijatelju", ree prvi oficir.
"I dobra aka", upadne mu laar u rije.
"I brz jezik."1
"Sve je potrebno u mome poslu. Drukije ne bih izdrao meu vama, morskim psima. Gusar
? Ja? A vi koji .ugurate po tisuu putnika kao sa'ndeilice? Raunate im
11dvostruku cijenu drugog razreda, hranite ih otpacima, a trpate ih zajedno kao
svinje! Gusar, a? Zar ja?"
Jedan ovjek crvena lica pomoli glavu iznad gornje ograde i pone glasino i od srca
kleti:
"Dajte istovarite moje stvari! Ovamo, Mr. Thurston! Hajde! Amo! Pedeset mojih ko
nja poodgrizat e jedan drugome glave u ovoj vaoj psetarnioi a'ko ih smjesta ne izv
ezete na obalu. Gubim tisuu dolara svaki dan i neu dulje da to trpim. ujete li? Neu
da to dulje trpim! Gulili ste me lijevo i desno otkako smo krenuli iz Seat-tlea
[Sleti], a tako mi vrata paklenih, neu da me i jedan as vie globite! Unitit u vam pod
uzee, ne bio Thad Fergusson [Fergeson], koji sam! Jeste li dobro razumjeli moje i
me? Ja sam Thad Fergusson. Pa makar se kako pourili da doete >k meni, jo ete uvijek
prekasno stii za svoje zdravlje! Jeste li uli?"
"Gusar? Ja?" govorio je jo uvijek sam sa sobom la-ar. "Tiko? Zar ja?"
Mr. Thuriston [Terston] umiri ikretnjom ruke razjarena putnika pa se okrene prem
a djevojci. - "Ja bih vas rado otpratio do obale, pa i do skladita, ali, evo gled
ajte koliki nas posao eka. Zbogom i sretan vam put! Dat u vam nekoliko ljudi da od
nesu va prtljag. Sutra u zoru imat ete sve kod skladita."
Ona mu lako stisne ruku i stupi u amac. Pod njezinom teinom laica se jako zaljulja,
a voda na njenu dnu poleti preko dasaka i zagrgoe oko njenih nogu; no ona to pri
mi vrlo mirno, sjede na ikrrnu i podvue noge poda se.
"Stojte!" povie oficir. "To nee nlikako biti dobro, miss Welse. Vratite se, ja u sp
ustiti jedan na amac im budem imao kada."
"Do vienja na nebu!" zavifcne laar <i odgurne amac od broda.
"Pustite me!"
Mr. [mister] (engl.) - gospodin
12
Mr. Thurston uhvatio je rub laice, a kao nagradu za svoju kavaliirtinu dobije vesl
om po prstima. Od bola zaboravi na sebe i na Miss Welse, pa stane kleti da je sv
e zvonilo.
"Mislila sam da e na rastanak biti dostojanstveniji", povikne mu ona, dok joj je s
mijeh zaleprao preko namrekanih valova.
"Taiko mi Jupitera!" promrmlja on za sebe skidajui galantno kapu. - "To je e n a!
" I ispopadne ga neobina elja i enja da bi se njegovo lice uvijek zrcalilo u oima Fro
ne Welse. On nije bio tankoutan pa nije zaiao ni zato ga ona toliko privlai, ali je
osjeao da bi s njom poao i na kraj svijeta. Osjeti gaenje nad svojim zvanjem i elju
da ostavi svoju slubu pa da pode u Klondi-ke, kamo je odlazila ona. Ali u taj ma
h zapne o crveno lie Thada Fergussona i zaboravi na san to ga je za trenutak sniva
o.
Pljus! Pregrt vode s laareva vesla koje je krepko udaralo zapljusne joj u Idce. -
"Nadam se da se ne ljutite, Miss", ispria se on. "Nastojim raditi kako najbolje z
nam, a to ba nije previe."
"ini 'se da je tako", prihvati ona dobroudno.
"Ne volim more", produi on ogoreno, "ino trebalo mi je da na poten nain sakupim neko
liko dolara, pa mi se to inilo najzgodnijim nainom. Trebao sam sada.biti u Klonidi
keu i bio bih tamo da sam imao sree. Da vam kaem .ka'ko je bilo. Izgubio sam svoju
opremu na Windy [Vindi] Armu, ina po puta u unutranjost, poto sam sretno sve bio
spremio preko Sedla ..."
Cssssss! Pljus! Ona je tresla glavom da bi oslobodila oi od vade i pri 'tom se tr
zala kad bi joj koja kap stala miljeti niz vrua lea.
"Vi ete dobro proi", hrabrio ju je on. "Vi ste ena od 'pravog materijala' za ovaj k
raj. Odlazite li sasvim u unutranjost?"
Ona veselo klimne glavom.
13
"Onda ete izdrati. Nego, to sam ono htio rei? Kad sam iziguibilo sav svoj alat, vrat
io sam se opet na obalu da s'kucam za novi. To je uzrok zalto imam malko vee cijen
e. Nadam se da neete zaliti za omdm to ste mi morali! platiti. Ja nisam gori od dr
ugih, zaista niisam, gospoice. Morao sam za svoj start amac namaifcniuiti sto dola
ra, do.k u Dravama ee vrijedi vie od deset. Svagdje su cijene jednake. Preko, na S
kaguay Trailu [Treil] vrijedi vam avao za ipotkovu etvrt dolara. Doete u krmu i zatr
aite whislkey. Whiskey stoji pola dolara. Ispi-jem wMskey, bacim dva avla i raun je
podmiren. Nitko tamo nema nita protiv avala. Oni se njima slue mjesto sirttniia."
"Vi mora da iste ovjek od oka 'kad poslije takva iskustva elite ponovo u unutranjos
t ovoga 'kraja. Ne biste 'li mi kazali svoje ome? Moda emo se gdjegod sresti."
"Tko? Zar ja? Pa ime mi je Del Bishop [Biop] kopa zlata. Ako se ikada namjerimo je
dno na drugo, zapamtite: dat u vam i posljednju svoju koulju, to jest, moje' poslj
ednje polje je vae."
"Hvala vam", prihvati ona uz umiljat osmijeh, jer je bila ena pa je voljela rijei
ikoje su dolazile ravno iz sirca.
On naas prestane veslati, dok u vodi oko njezinih nogu nije naao praznu 'kutiju ko
nzerve.
"Ne bi kodilo da malo izbacujete vodu iz amca", ree on i utisne joj kutiju u ruke.
"Kako su mi amac maloas prignjeili, poeo je jae proputati vodu." Frona se u sebi nasmi
je, podsue suknju i sagne se na posao.
u Dravama - u Sjedinjenim Amerikim Dravama (SAD) whiskey [viski] (engl.) - alkoholn
o pie od jema, rai ili
kukuruza, raireno u Engleskoj i SAD
posljednje polje - polje, tj. zemljite na kojem on ima pravo da trai zlato
14
Na svaki njezin sagib dizale su se i padale na obali ledenjacima naikane planine p
oput velikih valova. Gdjekad bi se uspravila da odmori lea, pa 'bi uprla pogled n
a zapjenjeni al prema kojemu su veslali. Zatim bi se obazre-la na kopnom opkoljen
i morski rukav, u kojemu je bilo usidreno nekolika desetaka velikih parobroda. I
zmeu svakoga od tih parobroda i kopna vrzla se neprekidno mnoina amaca, barki, kano
a i drugih prijevoznih naprava. "Bto ovjeka, neumornog i nepobjedivog ra'dnika u
borbi s neprijateljskim elementom!" pomisli ona vraajui se u uspomeni "velikanima i
jim se znanjem koristila u knjinici, 'provodei noi nad njihovim knjigama. Frona je
bila zrelo dijete svoga doba, shvaala je dobro fiziki svijet i njegov rad, pa je v
oljela taj 'svijet i duboko ga potovala.
Jedno je vrijeme Del Bishop razbijao tiinu samo pljuskanjem svojih vesalla, no on
da mu padne na pamet jedna misao.
"Vi mi niste rekli svoje ime", usudi se on s prijatnom delikatnou.
"Moje je ime VVelse", odgovori ona. "Frona Welse."
Na njegovu se licu ukae strah koji brzo prijee u zaprepatenje. - "Vi ste zar... Fro
na ... Welse?" progovorio on polagano. "Valjda vam nije Jakob VVelse otac?"
"Jest, na slubu. Ja sam ki Jakoba Welsea."
On nakuibi usnice u tih otegnuti fiuk pokazujui tako svoje razumijevanje, pa presta
ne veslati.
"Smjesta da ste sjeli opet na krmu i izili iz vode!" zapovijedi on. "A kutiju dod
ajte meni!"
"Zar nisam dobro izbacivala vodu?" upita ona uvrijeeno.
"Vrlo dobro, ali... ali, vi ste ..."
"Sasvim ije svejedno to sam bila prije nego ste sazna-li tko isaim. Sad samo lije
po veslajte dalje. To je va dio posla. Ja u -se pobrinuti da 'izvrim svoj dio."
15
"O, vi ete uspjeti!" povikne on oduevljeno i naklopi se opet na vesla. "Aa, Jakob
Welse je dakle va otac? Trebao sam to odmah znaiti!"
Kad su stigli do pruda, koji je bio natrpan najirazno-linijom robom i uurbanim lju
dima, zastala je ona da stisne ruku svome veslau. I premda je takav gest od njego
vih enskih klijenata bio vrlo neobian, Del Bishopu nije bilo nita neobino to je to uin
iila ki Jakoba Weilsea.
"Ne zaboravite, posljednji pedalj moga polja va je", ree on drei je jo uvijek za ruku
.
"I vaia posljednja koulja, ne zaboravite!"
"Well, Vi ste... vi ste... vraigalainka!" izbaci on i posljednji joj put vrsto st
isne ruku. "Sigurno!"
.Kratka suknja nije joj smetala u hodanju i ona s veselim iznenaenjem razabra da
joj se izgubilo kratko, nestano cupkanje po gradskom ploniku. Noge su same od sebe
preuzele opet onaj dogi, lagani, promiljeni korak kojim ovjek kao da Ik'lie prosto
rom, a ikoji se postie sauno trajnim, radom i ivotom na gorskim puteijcima. Mnogi
je ve kopa zlata slobodno pogledao u njezine glenjeve i listove u sivim dokoljenica
ma i potvrdio u sebi sud Del Bilshopov. Mnogi ju je ve pogledao u lice i jedanput
i divaput, 'jer je njezin pogled bio slobodan, pun iskrenosti i drugarstva. U n
jezinim je oima neprestano svjetlucao smijeak trepui i drui kao na rubu trepavica i kao
da e se isad ugasiti. Ali on se nije gasio, jer ako joj se nasmijao prolaznik, n
jezine su oi odgovorile smijekom. A svjetlo se njezina simijelka neprestano mijenja
lo kao stoliiki Protej. as je bilo ljupko, ais sau-esno, onda opet vragolasto vesel
o, pa nestano, a' uvijek se dopunjavalo sa smijekom kojikn ju je netiko pozdravne/
/ [vel] (engl.) -da, pa
Protej - u grkoj mitologiji morsko boanstvo kp.jemu se pripisivala sposobnost da p
rima lik razliitih ivotinja i udovita
16
vio. Gdjekad bi se to svjetlo prelijevalo cijelim njezinim licem, dokle god bi t
rajao njezin smijeh. No uvijek se u njemu razabirala iskrenost i otvoreno druiga
rstvo.
A povoda za smijeh imala je ona dosta kad se urno gurala kroz mnotvo na pjeanoj obal
i prema ardaku to ga je bila pokazala M. Thurstonu.
Kao da je vrijeme udarilo natrag, mjesto naprijed: putovanje i prevoenje postalo
je opet primitivno. - Ljudi koji isu u svom ivotu nosili samo gdjekada pokoji za-
motak prenoisiillii su sada na leima itave tovare. Nisu vie stupali uspravno u sunan
u svjetlu, nego su ispruili tijelo naprijed, a glaivu sagibali k zemlji. Svaika s
u lea postajala samarom i na njima su se ve poeli javljati uljevi ... Ljudi su se lj
uljali od neobina napora, a noge su im :kao pijane teturale od umora u svim smjer
ovima, dok se sunce ne bi priklonilo k zapadu. Onda bi u sumrak i nosa i teret pa
li pokraj puta ... Drugi su u potaji, veseli zbog svoje domiljatosti, natovarili
sve svoje u kolica na dva toka, koja su veselo gurali pred sobom do prvog mjsta gd
je je put bio zakren velikim kamenjem. Tu bi se obino vraali a'ljaskansikom nainu pu
tovanja. Rastavili bi kolica ili bi ih skotrljaili natrag na obalu i prodali ih
za fantastine svote najnovijim doljacima. Razmaeni gospodski siinovi s nekih deset
funti Coltovih [Koult] revolvera, metaka i lovakih noeva, u irokim emerima, zaletjel
i bi se junaki uzbrdo, no vraali bi se polagano natrag sijui oko sebe revolvere, nbe
ve i metke... Tako su sinovi Adamovi stenjui i gorko se znojei okajavali Adamov gr
ijeh.
Fronu je nekako neodreeno zbunila ta velika i buna gomila ljudi ludih za zlatom, p
a joj se priinilo kao da su i stari izgled itava kraja sasvim promijenili. Sam joj
se kraj uinio nekaiko tu. Bio je isti kao to ga je neko
samar - vrsta sedla (drveno); podloga na kojoj nosai nose
teret emer - pojas u kojemu se nose novci ili neko oruje
2 Ki snijega
17
ostavila, a opet ni'je bio isti. Evo, ovdje, na travnoj ravnici gdje se ona !kao
dijete 'igrala i plaila jeke svoga glasa koji je odzvanjao od ledenjaka do leden
jaka prolazilo je bez prestanka deset 'tisua ljudi amo4amo. Njihove su noge smije
sile njezinu 'travu u jednolino blato, a bulka njihova glasa -rugala ise kamenoj
tiini peina. Uza sam gorski put penjalo se deset tisua ljudi, a prijeko, s druge st
rane Chiilcoota, bilo ih je jo deset tisua. A tamo su se straga, niz aljaskan's'ku
otocima posutu obalu, sletjeli sa svih kraljeva zemlje. Dyea Riiver ruila se, ka
o i prije, s velikom bukom prema oceanu, no njezine su obale bile izgaene nogama
mnogih ljudi. Ti su se ljudi muili vukui za jaka, napeta ueta na koj'kna su ih po r
ijeci slijedili teko natovareni amci, dok su oni s mukom krili put uzbrdo. Ljudska
se volja borila s voljom vode, no ljudi su se smijali slanoj Dyeji i dublje gazi
li njezine obale za ljude koji e doi postoje njih.
Vrata skladita ikroz koja je Frona nekada neprestano trkarala naipolje i unutra i
s kojih je znala sa strahom pogledavala neobine fiigure trapera ili trgovaca krzn
om, sada je za'torila buna gomila ljudi. Tamo gdje je neko pisano Ikoje eka adresata
bilo najvee udo, sada je kroz prozor opazila gomilu pote, naslaganu od poda do str
opa. I ba su zbog te pote ljudi najvie buali. Pred skladitem, kraj kantara bila je dr
uga hrpa. Jedan Indijanac bacio je svoje breme na kantar, bijeli vlasnik pri-bil
jeio teinu u nekakvu biljenicu, i novo se breme donosilo. Svi su omoti bili ve u rem
enju koje je spremno ekalo na nosaeva lea i muno putovanje preko Chilcoota.
Frona pristupi blie. Nju su interesirale cijene. Sjeala ,se iz svojih djetinjskih
dana kako bi rijetkom putniku ili trgovcu polo za rukom da svoj prtljag dade pren
ijeti
traper - lovac oia krznae u Sjevernoj Americi kantar - sprava za mjerenje na oke;
vrsta vage
18
na drugu stranu za est centi, tj. stotinu i dvadeset dolara po toni.
"Mekuac" koji je vagao svoju robu pogleda u svoj vodi. "Osam centi", ree Indijancim
a, nato se svii oni prezirno nasmiju i u zboru zaurlaju: "etrdeset centi!" Crte se
na njegovu licu bolno zategnu i on se straljivo ogleda oko sebe. Sukobi se s pri
jaznim pogledom Fro-ninih oiju, pa se paljivo zagleda u nju. U sebi je brzo raunao
koliko e ga stajati prijenos prtljaga od tri tone uz cijenu od etrdeset dolara za
stotinu kilograma. "Dvadeset i etiri stotine dolara za trideset milja!" povikne o
nda oajno. "Gospode Boe, to da uinim?"
Frona slegne ramenima. "Bit e najbolje da im platite tih etrdeset centi", dade mu
ona savjet, "jer e vam inae ostaviti robu na tlu."
ovjek joj zahvali, no mjesto da se pouri,'nastavi s cjenkanjem. Jedan Indijanac poe
odvezivati ueta na svom bremenu. Gospodii zadre, no upravo kad je htio prestati, pod
ignu nosai cijenu na etrdeset i pet centi. On se bolno nasmijei i kimne glavom u zn
ak da se predaje. No skupini se prikljui drugi Indijanac i poe aputati s drugovima
uz vrlo ivahne geste, Podigne se graja, d prije nego to je na ovjek mogao shvatiti to
se dogodilo, razvezali su oni svoja ueta i razletjeti se kao jato vrana krijetei u
z put da je pre-nosnina do Lindermanova jezera pedeset ceriti.
Najednom se gomila pred skladitem vidljivo uskomea. Jedan je drugome poeo uzrujano
na neto obraati panju, a oi svih bile su uprte u tri ovjeka koji su se pribliavali put
eljkom. Ta su trojica bila sasvim priproste vanjtine, slabo obueni, gotovo odrpani
. U drugom, ureenijem drutvu na prvom bi ih koraku straar smjesta zaustavio i odveo
u zatvor kao skitnice. "Francuz
cent - stoti dio dolara (novane jed'inice u SAD i Kanadi) "mekuac" - podrugljiv na
ziv za novajliju meu traperima i kopaima
19
Louis (Luj)", proape mekuac i rije prhne po gomili od jednoga do drugoga. "Ima tri E
ldorado-prava na okupu", apne Froni povjerljivo ovjek to je stajao do nje. "Vrijede
u najmanju ruku deset milijuna dolara." Za Francuza Louisa, koji je iao malo isp
red one druge dvojice, ne bi to ovjek nikada rekao. Negdje uz put mora da se rast
ao sa svojim eirom pa je oko glave nemarno omotao nekakav izderani svileni rubac.
Unato svojima deset milijuna nosio je prtljag na roenim irokim leima. "Onaj tamo s b
radom, ono je Swiftwater Bili (Sviftvoter Bil), takoer jedan od eldoradskih kralj
eva."
"Odakle vi to znate?" upita Frona sumnjiavo.
"Odakle znam!" povie ovjek. "Odakle znam! Pa ' njegova je slika bila u svim novin
ama posljednjih est sedmica. Evo gledajte!" On razvije jedne novine. "I to je sas
vim dobra slika. Ja sam je toliko gledao da bih nje-. govu njuku prepoznao izmeu t
isue drugih."
"A tko je onaj trei?" zapita ona dalje priznajui ga utke autoritetom.
Njezin se informator i sam podigne na prste da bolje vidi.
"Ne znam", prizna on turobno i potapa po ramenu ovjeka koji je stajao pored njega.
"Tko je onaj vitki, glatko obrijani? Onaj to ima modru koulju i zakrpu na koljenu
?"
Ali upravo u taj as uskllikne Frona veselo i pojuri naprijed. "Matt!" povie. "Matt
McCarthv (Met Me karti)!"
ovjek sa zakrpom na koljenu srdano joj stisne ruku, premda je nije prepoznao, a oi
su mu bile pune sumnje.
tri Eldorado-prava - tri nalazita zlata u Eldoradu (Eldorado - 'bajoslovna zemlja
zlata koju su u Americi traili iprvi panjolski osvajai; ,u prenesenom ismislu: zem
lja bogatstva)
20
"Gle, vi me se ne sjeate!" zaubori ona. "A ne usuujete se to priznati! Da ne gledaj
u toliki ljudi, ja bdh vas zagrlila, stari medvjede!"
"I tako se veliki Medvjed vratio kui k Medvjediima", stane ona sveano deklamirati.
"A mali su Medvjedi bili jako gladni. I veliki Medvjed ree: Pogodite to sam ulovio
, djeco moja. A jedan mali Medvjed ree: jagode, drugi: lososa, a jedan tovie ree: jea
. No veliki se Medvjed samo smijao: Vuf, vuf, vuf i napokon je rekao: Donio sam
jednog lijepog, velikog, debelog ovjeka!"
Dok je on sluao, sjeanje mu obasja lice, a kad je svrila, zamiirka da mu je oiju goto
vo nestalo pod na-borima i nasmije se posebnim smijehom koji je slua-oca takoer na
vodio na smijeh.
"Bogami, sad vas poznajem", ree. "Ali da me na mjestu ubijete, ne bih mogao rei tk
o ste."
Ona pokae na skladite" i stane ga radoznalo gledati.
"O, sad mi je sinulo!" On se okrene i premjeri je od glave do pete, dok mu se iz
raz lica promijenio u razoaranje.
"Nije mogue. Krivo sam vas razumio. Nije mogue da ste ikada ivjeli ovdje", i palcem
pokaza prema skladitu.
Frona ivo zaklima glavom.
"Onda ste, na kraju krajeva, ipak vi. Maleno zlato bez majke, sa zlatnom kosicom
u kojoj sam ja toliko puta proeljavao uzlove? Mala vjetica koja je bosonoga ovuda
trala?"
"Jesam, jesam", potvrdi ona veselo.
"Mali vraiak koji je jedno ukrao zapregu pasa i poao za die zime gore na Sedlo da vid
i gdje se svrava svijet, samo zato da joj stari Matt McCarthv pripovijeda lijepe
pripovijetke?"
"O, Matt, dragi stari Matt! Sjeate li se vremena kad sam ja plivala zajedno s dje
vojkama iz indijanskog tabora?"
21"I kad sam vas ja za kosu izvukao iz vode?"
"I pri tom ste izgubili jednu svoju novu gumenu izmu."
"Bogami, jesam. Bila je to vrlo runa pria! A izme su za vaeg oca b'ile vrijedne dese
t dolara."
"Onda ste otili preko Sedla, u unutranjost, i nikad vie nismo uli za vas. Svi su mis
lili da ste umrli."
"Well, sjeam se onog dana. Vi ste plakali u mom naruju i niste htjeli za posljednj
e zbogom da poljubite svog starog Matta. Ali ste ga napokon ipak poljubili", pov
ie on trijumfirajui, "kad ste vidjeli da vas uistinu ostavljam. Kako ste onda bili
slabano stvorenje!"
"Bilo mi je tek osam godina."
"A odonda je prolo dvanaest. Dvanaest sam godina dakle amio u unutranjosti ne izlaz
ei ni jedan jedini put napolje. Vama sad mora biti dvadeset?"
"Jest, i gotovo sam tako velika kao vi", potvrdi Fro-na.
"Krasna je ena postala od vas: visoka i lijepa." On je opet promjeri kritikim pogl
edom. "Ali da imate malo vie mesa, ne bi vam kodilo."
"Ne, ne", odupre se ona. "Ne sa dvadeset godina, Matt, ne sa dvadeset! Opipajte
moju ruku, pa ete vidjeti." I ona stegne ruku da joj je iskoila miica.
"To je miica!" prizna on prelazei rukom preko nabrekle miice. "Kao da ste se sami p
rehranjivali svojim rukama."
"O, umijem ja vitlati motikom, boksati se i maeva-ti", klikne Frona zauzimajui po
redu karakteristine stavove, "i plivati, roniti, vjebati na preki i ... i hodati na
rukama. Eto."
"Zar je to sve to ste tamo radili? A ja sam mislio da ste ili da uite iz knjiga", o
dgovori on suho.
"No sada se ui po novim metodama, Matt. Sad vas ne otputaju tiz kole nakljukane gla
ve . . ,"
22
"I vretenastih nogu koje sve to ne mogu ni nositi. VVell, opratani vam vau miicu."
"A kako je s vama, Matt?" upita Frona. "Kako je vama sluila srea ovih dvanaest god
ina?
"Sluajte!" On se raskoraci, zabaci glavu i i/boi prsa. "Vi sad sluate gospodina Mat
thcvva [Mctju] Mc-Carthvja, kralja iz plemenite dinastije Eldorado, po sna-$i nj
egove roene desnice. Moj je posjed bezgranian. Dobivam vie zlatne praine u jednoj mi
nuti nego to sam prije vidio u cijelom svom ivotu. Uzrok mome putu u Drave bio je s
amo taj da potraim svoje pree. Tvrdo sam uvjeren da su oni jednom postojali. U Klo
n-dikeu moete nai zlatnih grudica, ali nikada dobroga whiskeyja. Zato je ujedno mo
ja namjera da se barem jo jednom napijem zdrave tekuine prije nego to umrem. Poslij
e toga, moja je vrsta namjera da se vratim i da pregledam svoje posjede u Klondik
eu jer sam uistinu eldoradski kralj, pa ako vam ikada bude trebalo togod za posud
bu, ja u vam prvi pozajmiti."
"Uvijek isti stari, stani Matt koji nikada ne stari", nasmije se Frona.
"A vi ste ista, prava Welse, uza sve vae maevalake miice i filozofski mozak. Nego da
poemo unutra za Louisom i Swiftwaterom. Kau mi da je skladite ostalo uvijek jednak
o, pa da vidimo jesam li i ja ostao na kojoj stranici njegovih uspomena."
"Idem i ja." Frona ga uhvati za ruku. Bio je naime njezin ruan obiaj da hvata za r
uku one koje voli. "Deset je godina otkako sam otila odavde."
Irac je krio put krqz gomilu kao splav, a Frona ga je slijedila. "Mekuac" je gleda
o u njih s potovanjem jer su oni za njega bili boanstva Sjevera. Buka razgovora op
et ojaa.
"Tko je ta djevojka?" upita netko. I upravo kad je ulazila na vrata, uhvati Fron
a poetak odgovora:
23
r
"Ki Jakoba Welsea. Zar nikada niste uli za Jakoba Welsea? Pa gdje ste vi onda ivjel
i?"
II
Izila je iz ume blistavih breza i s prvim tradima jutarnjeg sunca u zlatu svoje ko
se trala je lagano rosnom livadom. Zemlja joj se inila masna, od prevelike vlage i
mekana pod nogama, dok su je mokre biljke udarale po koljenima prosipajui svaki
put kiu dija-mantskih kapljica. Jutarnje se rumenilo razlijevalo na njenim obrazi
ma, a sjaj u oima, i ona je sva arila od mladosti i ljubavi. Ona se naime othranil
a na grudima zemlje, jer nije imala majke, pa je strastvenom ljubavlju voljela s
tara drveta i zelenilo pod nogama. Njezino je uho rado slualo pritajeni amor ivota
koji se budi, dok je miris vlane zemlje prijatno drakao njene nosnice.
Tamo gdje se gornji kraj livade zavravao u tamnoj i uskoj umici namjerila se djevo
jka na grmeak velikih aljaskanskih ljubica. Ispruila se koliko je bila dugaka i zag
njurila glavu u mirisavu hladnou, dok je rukama pritiskivala purpurne glavice oko
svoje glave poput sjajne aureole. I nije se toga stidjela. Otila je u veliki svi
jet i prolazila njegovim puteljcima, pokraj njegova kala, i vratila se ista, skro
mna, netaknuta. I tome se ona radovala dok je tako leala vraajui se u uspomeni do o
nih starih dana, kada je za nju svemir poinjao i svravao linijom obzorja, kada je
pjeaila gore na Sedlo da vidi Bezdan.
Primitivan je bio ivot njezine mladosti, s malo obaveza i dunosti, no one su bile
ozbiljne. ovjek bi ih mogao ukratko okrstiti kako je to ona kasn'ije negdje proita
la: "Vjerom hrane i ponjave". Tu je vjeru 'ispovijedao njezin otac, mislila je o
na sjeajui se da se njegovo ime mnogo potovalo meu ljudima, - vjera koju je ponijela
sa sobom kroz Bezdan i u svijet, gdje su se ljudi odvojili od stare istine, stv
orili sebine dogme i iz-
24
mislili kazuistiku najprepredenije vrste. Vjera koju je natrag sa sobom donijela
bila je jo uvijek svjea, mlada i vesela. I sve je za nju bilo tako jednostavno. Z
ato njihova vjera ne bi bila kao i njezina - vjera hrane i ponjave? Vjera gorskih
putova d lovakih tabora? Vjera kojom su jaki muevi gledali u oi nenadanoj pogibli
i neoekivanoj smrti? Zato ne? Vjera Jakoba Welsea? Matta McCarthvja? Indijanskih d
jeaka s kojima se ona igrala? Ili indijanskih djevojica koje je ona vodila u amazo
nski boj? tovie, ak i vjera pasa vujaka koji se trzaju u svom remenu i jure s njom p
reko snjenih poljana? Ta je vjera istinska, dobra - - mislila je ona i bila je ra
dosna.
Veseo glas palia pozdravi je iz brezove umice i vrati je opet u realni svijet. Dakl
e u umi oglaavala se prepelica, a jedna je vjeverica okretno skakala nad njezinom
glavom s grane na granu, s drveta na drvo, oglaavajui se graciozno cijelo vrijeme.
Od sakrivane rijeke dopirali su povici zaposlenih pustolova koji su ve stresli sa
sebe san i urili se prema Polu.
Frona ustane, zabaci kosu i poe instinktivno starim putem izmeu drvea prema taboru
poglavice plemena Georgea (Dord) i Dyea. Namjeri se na djeaka u hlaama, bosonoga kao
crveni idol. Sabirao je suharke i smjelo je pogledao preko svog bronanog ramena.
Ona mu veselo nazove dobro jutro u njegovu narjeju. No on potrese glavom i prest
ane naas raditi dobacujui za njom pogrdne rijei i smijui se bestidno. Ona to nije sh
vaala, jer to nije bilo kao prije i kad je prola mimo jednog visokog mladia, stisla
je vrsto zube i nije rekla nlita. Na rubu ume iznenadio ju je pogled na tabor. To
nije bio stari kamp od pedesetak potleuica, stisnu-
kazuistika - razmatranje pojedinih primjera sudskih rasprava; u prenesenom znaenj
u: dokazivanje lanih i sumnjivih teza; izvrtanje u sporu pomou doskoica
25
tih jedna uz drugu bez reda, nego veliko taborite. Poinjalo je odmah kod same ume,
skupljalo se oko panje-va poruena drvea i prostiralo se sve do obale rijeke na koj
oj su se ljuljale kanoe, sve u redovima po deset ili dvanaest. Bio je to toliki
skup najraznolinijih plemena kao nikada prije. Sve su to bili strani Indijanci, n
avrli s tisuu milja daljine, sa enama, stvarima i psima. Ramenom su je se doticali
mukarci iz plemena Juneau i s Wrangelovc [Vrangel] zemlje, a svaki bi je as gurnu
o pokoji od divljookih Stiksa koji su doli o-dozgo sa Sedla, ili ponosnih Cliilco
ota, ili otoana sa Zemlje kraljice Charlottc tarlotl Pogledi koji su je pratili bi
li su mrki i neprijateljski, psim onih koji su - a to je bilo jo strasnije - vese
lije zagledavali u njezino lice hihoui pri tom uz rijei koje se ne mogu ponoviti.
Nju ta bestidnost nije prestraila, nego razljutila, jer ju je smetala kvarei joj p
rijatan povratak kui. Ipak" je brzo shvatila da je starog, patrijarhalnog ivota iz
vremena njezina oca nestalo netragom, sagao ga je val civilizacije koji je zaplj
usnuo i taj narod. Brzim pogledom kroz otvorena vrata jednoga atora ugledala je m
ladie mravih lica kako u gomili sjede na zemlji. Hrpa razbitiih boca do vrata svje
doila je da se cijelu no nije spavalo. Jedan bijeli ovjek, podla lica i sav smeuran,
dijelio je naokolo karte, a zlatan i srebrn novac skakao je u okladama koje su
sve vie rasle na rubu prostrte ponjave. Malo dalje ula je posebni zviduk kola sree i
vidjela Indijance kako svoju krvavo steenu zaradu stavljaju na kocku za volju aso
vitoga igrakog zadovoljstva. A iz atora i koliba dopirali su neskladni ti glupi zv
ukovi jeftinih automata.
Jedna stara Indijanka koja je na otvorenim vratima gulila vrbov prut podigne gla
vu i, ugledavi Fronu, zavapi kretavim glasom.
"Hi-hi! Tenas Hi-hi!" promumlja ona, koliko su joj se htjela pokoriti njezina kr
ezuba usta.
26
/
Frona se strese na taj povik. Tenas Hi-hi! . . . Njezin nadimak iz davno prolih i
ndijanskih dana! Ona se okrene i poe preko puta k staroj eni.
"Zar si tako brzo zaboravila, Tenas Hi-hi?" mrmljala je starica dalje. "A ipak s
u tvoje oi jo mlade i otre! Ali Nipusa ne zaboravlja tako brzo."
"Zar si ti to, Nipusa?" povie Frona, a jezik je gotovo izda.
"Aj, jest, Nipusa je to, Nipusa", odgovori starica i povue je za sobom u ator, iz
kojega je odmah poslala s nekakvim nalogom jednoga brzonogog djeaka. Sjednu zajed
no na zemlju i starica stane Ijubezno tapati Fronu po ruci gledajui je pri tom u l
ice svojim suznim, mutnim oima.
"Aj, aj, Nipusa je to; ostarjela brzo, kao i druge nae ene. Nipusa koja te je na r
ukama njihala dok si bila jo maleno dijete. Nipusa, koja ti je dala ime: Tenas Hi
-hi. Borila se za te sa smru kad si bila bolesna, brala bilje u umi i travu sa zem
lje, pravila od toga aj koji ti je davala da pije. Ali na tebi ne opaam velike prom
jene, jer sam te odmah prepoznala. Sama tvoja sjena na zemlji upozorila me da po
dignem glavu. Malo si se promijenila, zaista. Visoka si i vitka kao vrbov prut,
a sunce je jae poljubilo tvoje jagodice nego godine, ali kosa je ista, koja se di
vlje vijori oko tvoje glave kao smee alge to plivaju na morskoj povrini za plime, a
ista su ti 'i na smijeh brza usta. I oi su ti istinite i jasne kao u doba kad te
je Nipusa karala za pogreke, a ti nisi htjela uzeti lane rijei na svoj jezik. Oj,
oj! Nisu kao ti one druge ene to sada dolaze u zemlju!"
"A zato saida bijelu enu kod vas nita ne potuju?" upita Frona. "Vai su mi muevi dobaci
vali rune stvari dok sam ila kroz tabor, a djeaci ak i u umi. Nije takve sramote bilo
prije, u vrijeme dok sam se jo igrala s njima."
28
"Aj, aj!" odgovori Nipusa. "Tako je. Ali ne ljuti se na njih. Ne sipaj svoj gnje
v na njihove glave. Jer je krivnja na enama koje sada dolaze u zemlju. One ne mog
u ni za jednog mukarca kazati: To je moj mu^ A nije dobro da su ene takve. One gled
aju na svakog mukarca, smjelo i besramno. Jezik je njihov pogan, a srca pokvarena
, pa zbog toga te ene sada nemaju asti kod nas. to se djeaka tie, ta oni i jesu samo
djeaci. A mukarci kako da vide razliku?"
Krilo se atora odgrne i ue star ovjek. Promumlja neto prema Froni i sjedne na zemlju
. Samo izvjesni nervozni nemir odavao je na njemu veselje zbog njezina dolaska.
"Tako se dakle Tenas Hi-hi vratila kui u ovo ravo vrijeme", udostoji se starac nap
okon progovoriti kre-tavim, drhtavim glasom.
"Zato kae: u ravo vrijeme, Musfcime?" upita Frona. "Ne nose li vae ene sada areni je ha
ljine? Nisu li vai eluci sada puniji bijelim kruhom, slaninom i hranom bijeloga ovj
eka? Ne stjeu li vai mladi ljudi bogatstvo svojim nosakim remenjem i svojim veslima
? A zar se i tebe ne sjeaju jo uvijek rtvama mesa, ribe i ponjava? Zato dakle ravo vr
ijeme, Muskime?"
"Istina"! odgovori on svojim otmjenim, sveenikim nainom, a u oima mu zasja trag neka
danje vatre. "Sve je to istina. ene sada nose areniju odjeu. No one su nale milost u
oima bijelih ljudi pa vie i ne gledaju na mladie svoje krvi. I zato se nae pleme ne
mnoi, niti nam se hrpe male djece hvataju za noge. Tako je to. eluoi su puniji hra
ne bijeloga ovjeka, ali su puniji i njegova whiskeyja. I s bogatstvom naih mladia n
e moe biti drukije. Oni cijele noi sjede kod karata, i njihovo bogatstvo bjei od nji
h. Rune rijei govore oni jedan drugome, tuku se meu sobom i zla je krv meu njima. A t
o se tie Mukima, malo ga se tko danas sjea rtvom mesa, ribe i ponjava. Mladi su
29
ljudi sada sali sa staroga puta, mladi se narataj vie ne brine za stare idole i sta
ra boanstva. I zato su sada ravi dani, Tenas Hi-hi, koji gledaju kako stari Mukim i
de grobu pun alosti."
"Aj, aj! Tako je!"" jadikovala je Ndpusa.
"Jer od ludosti tvojih ljudi postao je i moj narod lud", nastavi Mukim. "Tvoji lj
udi dolaze preko slanog jezera kao valovi i odlaze - ali tko bi znao kamo?"
"Aj! Tko bi znao kamo?" vajkala se dalje Nipusa ljuljajui se svejednako naprijed
i natrag.
"Uvijek idu prema zimi i ledu, i uvijek dolaze novi, sve vie i vie svijeta, val za
valom!"
"Aj, aj! Prema zimi i ledu idu! Dug je to put, mraan i studen!" Starica se strese
, a onda iznenada poloi svoju ruku na Froninu. "A ti, ide li i ti onamo?
Frona kimne glavom.
"I Tenas Hi-hi ide! Aj! Aj! Aj!"
Krilo se od atora odgrne i Matt McCarthv zaviri unutra.
"Jeste li vi to, Frona? Zajutrak vas eka ve pola sata, a stara se Andy [Endi] ljut
i i pue kao to ve rade stare ene. Dobro jutro, Nipusa!" obrati se on Frond-nu drutvu,
"i tebi, Muskime, premda mi se ini da se slabo sjeate moga lica".
Stari par promumlja pozdrav i ostane u tupoj utnji.
"A vi se pourite!" okrene se on opet Froni. "Moj parobrod polazi oko podne, pa u v
as u najboljem sluaju gledati jo vrlo malo. A bojim se da e prekipjeli i doruak i st
ara Andy."
III
Frona domahne rukom staroj Andy, pa izie na gorski put. Na leima je nosila naprtnj
au, a mjesto alpin-kog tapa drala je u ruci Nipusin vrbov prut. Odijelo joj je bilo
turistiko, s kratkom suknjom, prostrano, dozvoljavajui najveu slobodu kretanja.
Njezina je prtljaga, na leima nekoliko Indijanaca, i pod nadzorom Del Bishopovim,
otila na put ve prije nekoliko sati. Juer, kad se povratila s Mattom McCar-thyjem
iz sivakog logorita, nala je Del Bishopa kako je eka kod skladita. Njegov je posao bi
o brzo odreen, jer je prijedlog to ga je stavio bio jednostavan i kako treba. Ona
je polazila u unutranjost zemlje, a i on je kanio poi onamo. Ona e svakako trebati
nekoga. Ako nije jo nikoga uzela, on je, eto, ovjek kakva ona upravo treba. On joj
je onoga dana kad ju je prevozio na obalu zaboravio kazati da je bio u unutranjo
sti prije vie godina i da mu je ondje sve dobro poznato. Dodue, mrzio je vodu, a p
ut je uglavnom bio po vodi; no toga se nije bojao. On se uope nije nikoga i niega
bojao. Za nju bi se borio do posljednje kapi krvi. A to se tie plae, ona e, kad dou u
Davvson, rei dobru rije za njega svome ocu, pa e Del Bishop dobiti opremu za jednu
godinu. On e platiti svoju opremu kasnije, kad mu se torba napuni zlatnom prainom
... No svakako bi trebalo znati to ona o tome misli.
Ona je o tome dobro promislila, pa je prije nego to je dovrila doruak, on ve traio no
sae za nju.
Frona je s veseljem opazila da odmie bre nego veina njezinih suputnika, koji su nos
ili teke tovare pa su se morali odmarati svakih stotinu metara. Ipak joj je bilo
teko drati korak sa etiicom Skandinavaca koji su ili pred njom. Bili su veliki, plav
okosi orijai koji su grabili dugim koracima nosei svaki na leima stotinu funti, i o
sim toga svi su vukli kolica na kojima je bilo jo najmanje est stotina funti. Njih
ova su lica bila nasmijana, pa je radost ivota odsijevala iz njih. Napor je za nj
ih bio igraka. Zbijali su ale meu sobom i s ljudima koji su prolazili. Omana njihova
prsa smijala su se smijehom koji je dolazio kao jeka iz gudure.
funta - engleska mjera za teinu (= 453,59 g)
30
31Ljudi su im se uklanjali s puta i putali ih naprijed gledajui zavidno za njima.
Oni su naime jurili uzbrdo i trali nizbrdo da je orio tropot eljezom okovanih kotaa
koji su odskakivali po kamenju. Zaavi u sjenu crne ume, izlazili su na drugoj stran
i kod prijelaza preko rijeke. Jedan je utopljenik leao na pijesku zurei nepomino u
nebo. Neki je ovjek uzrujanim i srditim glasom pitao neprestano, jedno za drugim:
"Gdje mu je drug? Zar nije imao druga?" Dva druga ovjeka skinula su sa sebe svoj
e tovare i stala hladnokrvno sastavljati inventar utopljenikove imovine. Jedan j
e po imenu brojao razliite predmete, a drugi ih biljeio na komadiu zguvana i blatna
papira. Na pijesku su leali razbacani listovi i razne potvrde, razmoene i blatne.
Nekoliko zlatnika bilo je nemarno baeno na bijeli rubac. Drugi ljudi nisu se na u
topljenika ni osvrtali.
Skandinavci bace pogled na cijeli prizor i lica im se naas uozbilje.
"Gdje mu je drug? Zar nije imao druga?" pitao ih je uzbueni ovjek. Oni potresu gla
vama. Nisu razumjeli engleski. Zagazili su u vodu i poli dalje. Netko im je s dru
ge obale doviknuo da se uvaju. Oni zastanu i po-savjetuju se meu sobom. Onda iznov
a pou naprijed. Ona dva ovjeka koji su sastavljali inventar okrenu se da pogledaju
. Struja im je dopirala jedva do bokova, no bila je brza i oni su se morali upir
ati dok im je kolica svaki as zanosila. No ipak su najtee preturili i Frona je oda
hnula. Voda je prvoj dvojici dopirala ve jedva do koljena, kad onome koji je bio
najblii kolicima pukne remen, a teret na leima odmah ga zanese na stranu da je pao
. U isti as oklizne se i onaj pred njim i obojica potonu. Odmah se srue i druga dv
ojica pred njima, a kolica se prevrnu i otplove dubokom strujom. Posljednja dvoj
ica, koja su bila gotovo ve na suhom, okrenu se i s najveom snagom potegnu ueta. Na
por
je bio herojski, no premda su ljudi bili pravi divovi, bio je i za njih prevelik
. Pedalj za pedljem morali su poputati i struja ih je vukla niz vodu.
Pune njihove naprtnjae potezale su ih na dno, osim onoga kojemu je bilo puklo ue.
Taj jedini zapliva, ali ne na obalu, nego niz vodu nastojei da ostane u istoj vis
ini sa svojim drugovima. Nekoliko stotina metara nie ruila se brzica preko nazublj
ena kamenoga grebe-nja. as kasnije nali su se pred grebenjem. Kolica, jo uvijek s p
rtljagom, izronila su prva. Jedno se kolo razle-tjelo na komade, kolica se nekol
iko puta okrenula i stro-potala opet u struju, nekoliko metara nie. Ljudi su poli z
a kolicima, zbagljani u bijedno klupko. Struja je njima udarala u podvodno kamen
je i gonila ih dalje, sve osim jednoga. Frona je iz jedne kanoe (desetak kanoa v
e je jurilo za njima) vidjela kako se krvavim prstima hvata za tvrdu peinu. Vidjel
a je njegovo blijedo lice i agoniju borbe. Napokon ga sile izdadoe, ruke mu popu-
stie i brzica ga baci naprijed upravo u asu kad ga je onaj slobodni drug plivajui k
ao mahnit, htio dohvatiti. Naas se izgube u drugom slapu, nato ih ugledaju na dnu,
jo uvijek u naprezanju i borbi.
Jedna kanoa izvue na suho onoga koji je plivao, a drugo sve iezne u struji brze, du
boke vode. etvrt sata krstarile su kanoe uzalud po -rijeci, dok napokon nisu nale
mrtva tjelesa lijepo poloena u mirnoj pli-ini. Brzo posudie vrsto ue sa amca koji je ia
o uz vodu i par konja od jednoga tovarnog podvoza na obali, pa izvukoe sablasne u
topljenike na suho. Frona pogleda petoricu mladih divova koji su leali isprueni na
mulju, izlomljenih kostiju, beskrvnih lica, beutni. Jo su bili upregnuti u kolica,
a na leima im jo visje-le naprtnjae s teretom koji sad ve nije imao nikakva smisla
ni vrijednosti, esti je sjeo meu njih i tupo se
inventar - toan opis imovine, osobito pokretne
32 . .
zbagljan u klupko - svezan u sveanj poput sijena
3 Ki snijega
33
zagledao u zemlju, suhih oiju. Nekoliko stopa dalje jurio je svojim tokom ivot ne
brinui se ni za to. Frona se baci u struju toga ivota i poe naprijed.
Jelama osjenjeni obronci gora stisnuli se blie jedan drugome u kanjonu Dyeje, a l
judske su noge gazile zemlju, na koju nije nikada zasjalo sunce: u blatu i mulju
. Ljudi su traili putove, tako da je tih putova napokon bio velik broj. Na takvom
jednom puteljku naie Frona na ovjeka koji je bezbrino leao u blatu. Leao je postranc
e, razbaenih nogu, jedna mu je ruka bila pod tijelom, a velik tovar pritezao ga k
zemlji. Lice mu je mirno poivalo u blatu i na njemu se razabirao izraz potpunog
zadovoljstva. To" se lice obradovalo kad je ugledalo Fronu i oi su veselo stale mi
rkati
"Ba je vrijeme da ste stigli", pozdravi je on. "ekam vas ve itav sat."
Kad se Frona nadnijela nada nj, produi on: "Samo mi razrijeite taj prokleti remen!
Cijelo vrijeme nisam ga mogao dohvatiti rukom." "Jeste li se ozlijedili?" upita
ona. On se spretno izvue iz remenja, malo se protrese i opipa prignjeenu ruku. "N
adam se da nisam. Zdrav sam kao dabar, hvala na pitanju. Nisam se ni udario." On
isprui ruke i otare blato s njih na niskim granama jedne vitke jele.
"Prava je srea za mene to vas je put ovuda nanio. Inae sam se barem dobro odmorio,
pa zato da se zbog toga ovjek uzrujava? Vidite izdanak ovoga korijena tamo! Na nj
sam se okliznuo: pljus -' i bio sam na zemlji, a'kopu na ramenu nikako da dosegne
m. Tako sam ovdje preleao-cijeli jedan boji sat, jer su svi ljudi kao usprkos ili d
onjim putem." "Pa zato niste koga pozvali."
"Da se penje k meni ovamo na breuljak? Gdje svaki ima i svoga posla! Ne bih ni za
ivu glavu! Nije bila tako ozbiljna stvar. Da je mene tko drugi dozvao ova-
34
mo samo zato jer se okliznuo i pao, ja bih ga lijepo izvukao iz blata, a onda bi
h ga opet bacio natrag i tako nekoliko puta. Uostalom, ja sam znao da e prije ili
kasnije netko poslije mene poi istim putem."
"O, vi ete u ovom kraju dobro proi!" klikne ona\ usvajajui Del Bishopovu frazu. "Vi
ste dobri za ovaj kraj!"
"Jest", odvrati joj on jednakim krikom, prebaci na-prtnjau na lea i zagrabi dugakim
korakom. "Na svaki nain, dobro sam se odmorio."
Put se naglo sputao kroz movaru do obale rijeke. Vitka jela mjesto mosta bila je p
rebaena preko zasjenjene brzice koja je u sredini zapljuskivala taj vratolomni pr
ijelaz. Drvo se ritmiki treslo, a nebrojene noge putnika ugladile su njegovu povri
nu. Dvadeset i pet metara bio je dugaak taj jezoviti, nesigurni prijelaz. Frona s
tupi na nj, osjeti kako joj se izmie pod nogama, ugleda divlju bujicu pod sobom k
ako joj bjesni oko nogu, prestrai se i ustuknu natrag. Stade razvezivati vez jedn
e cipele i uini se kao da ga opet osobito pomno vee, dok je u isto vrijeme odozgo
iz ume kroz movaru dolazila grupa Indijanaca. etiri ili pet mladia ilo je na elu povor
ke, a za njima koraale ene, pognute pod teinom tereta. Otraga su trkarala djeca, sva
ko sa bremenom prema -svojoj dobi. Povorku su zavravali psi, od kojih su neki tak
oer bili natovareni. Duboko su plazili jezike i s tekom mukom ili.
Ljudi su nju postrance promatrali prolazei mimo nje, a jedan je ispod glasa i neto
kazao. Frona nije mogla uti to je rekao, no hihotanje koje se poslije toga ulo pot
jeralo joj je krv u lice i kazalo joj vie nego i najjasnije rijei. Lice joj je zap
lamtjelo; bila je posramljena u svojim roenim oima, ali nije to htjela pokazati. V
oa Indijanaca stane na stranu,, a ostali pou, jedan po jedan, preko opasne brvi. U
sredini puta svijalo se drvo pod njihovom teinom ispod ra-
35
zine rijeke i oni su morali, do gleanja u brzoj i ledenoj vodi, traiti nogama kuda
e stati. A ipak su i najmanja djeca prelazila bez oklijevanja. Psi su zavijali i
nevoljko stupali na brv, no mukarci su ih tjerali, i oni su preli. Kad je i poslj
ednji Indijanac preao, okrene se Froni i povikne:
"Tamo je konjski put", ree i pokae prema gori. "Bit e mnogo bolje ako poete onim put
em. Dalji je, ali je bolji."
No ona je samo odmahnula glavom i poekala dok on prijee na drugu stranu, jer je do
bro osjetila izazov koji je bio namijenjen ne samo njezinu linom ponosu nego i po
nosu njezine rase. I zato odluno stupi nogom na brvno i poe - dok su oi druge rase
bile uprte u nju - u susret vrtlogu zapjenjenom bijelom pjenom. Pred njom je na
putu sjedio ovjek i plakao. Njegova prtljaga, nespretno povezana, leala je do njeg
a na zemlji. Jednu je cipelu bio izuo pa mu se vidjela gola noga, oteena i posuta
mjehuriima.
"to je?" upita ga ona stavi pred njim. On podigne pogled prema njoj a onda ga opet
obori dolje gdje je u dubini srebrni trak Dyeje presijecao tamu. Na oi su mu bez
prestanka navirale suze i on je uzdisao.
"to se dogodilo?" ponovi ona svoje pitanje. "Mogu li vam ime pomoi?"
"Ne", odgovori on. "Kako da mi i pomognete? Moje su noge izranjene, lea su mi got
ovo izlomljena, sav sam kao prebijen. Moete li vi tu pomoi?"
"Well", poe ona mudro, "uvjerena sam da bi vam moglo biti i gore. Pomislite na on
e koji su se as prije iskrcali na obali. Ni za deset, pa ni za etrdeset dana nee on
i na svojim leima prenijeti prtljagu dovde dokle ste Vi doli!"
"Ali mene su ostavili moji drugovi i otili naprijed", uzdisao je on plaljivo, dok
mu je u glasu podrhtavala
36
molba za saueem. "Ostavio sam ih dolje u Dravama. Oh, da me mogu sada vidjeti! Ne mo
gu ni natrag k njima ni naprijed. To je previe za mene. Ne mogu izdrati ovaj konjs
ki napor. Umrijet u, siguran sam da u umrijeti ako poem dalje. Oh, to da radim? to da
radim?"
"A zato su vas ostavili drugovi?"
"Jer nisam bio jak kao oni, jer nisam mogao nositi toliki teret ili tako daleko
ii kao oni. Zato su mi se izrugivali i napokon me ostavili."
"Jeste li se vi ikada s neim borili ili oskudijevali?" upita ga Frona.
"Nikada."
"Izgledate dobro graeni i jaki. Teki ste zacijelo sto ezdeset i pet funti?"
"Sto i sedamdeset", ispravi je on.
"Ne bi vam ovjek rekao da ste ikada bili bolesna."
"Nikada."
"A vai drugovi? Jamano su bili rudari?"
"Nikada u svom ivotu. Radili su isti posao kao i ja. To i jest ono to me tako ogoru
je, vidite! Poznavali smo se godine i godine! A sada ovako odlaze i ostavljaju m
e jedino zato to ne mogu drati korak s njima!"
"Prijatelju moj", ree Frona, "prijatelju moj, vi ste jaki kao i oni pa moete radit
i kao i oni i nositi koliko i oni. Ali je u vas slabo srce. A ovo nije zemlja za
ljude slaba srca. Ne moete raditi kao konj, jer neete. Zato vas ova zemlja i ne t
reba. Sjever treba ljude snane duhom, a ne tijelom. Tijelo ovdje ne pomae. I zato
se lijepo vratite natrag u Drave. Ovdje vas ne trebamo. Ako ostanete, poginut ete,
a to e onda biti s vaom enom i djecom? Prodajte svoje stvari i poite natrag. Za tri
sedmice bit ete kod kue. Zbogom!"
Prolazila je Ovjim poljem. Negdje gore razbio se bio uz gromoran trijesak, pod pr
itiskom podzemnih nakupina vode, veliki ledenjak, pa je na stotine tisua tona
37
vode i leda pohrlilo nizbrdo u gorski klanac. Put je bio jo i sada klizak od mulj
a i vode, a ljudi su tuno prekopavali i traili izmeu ruevina prevaljenih atora. No tu
i tamo ve se nervozno radilo, a ukoene leine pokraj puta svjedoile su nijemo o njih
ovu poslu. Nekoliko stotina metara dalje nesmetano se nastavljala jurnjava ivota.
Ljudd su se odmarali podupirui svoja bremena o kamenje koje je strilo iz ruevina i
mijenjali poloaj dok ne bi opet malo doli do daha, a onda produivali svoje mrano tu
maranje.
Zrake podnevnog sunca arile su kamenje zvano "Ljuske". uma je ovdje napustila borb
u i omamljiva se vruina odbijala od istoga kamenja. Sa svake strane izbijala su le
dom razrovana rebra zemlje, gola d junana u svojoj goloti. Iznad njih carevao je
olujni Chilcoot. Po njegovu navoranu, ispucanu elu puzila je tanka vrpca. Dolazil
a je ozdo, iz posljednjeg vijenca krljave cr-nogorice, obiljeavala crnu crtu preko
sjajne pruge leda i prolazila pokraj Frone, koja je upravo pored puta do-rukoval
a. Tekla je traka ljudi dalje, uza strmi obronak vrha, postajui sve uom i tanahnij
om, dok se najzad nije kao procesija mravi u zavojima gubila preko sedla iza vrh
a.
I sada, dok ga je gledala, bio je Chilcoot umotan u oblake magle, a na puteljke
u pokretu oborila se oluja solike i vjetra. Danjeg je svjetla nestalo i zavladal
a je duboka tama. Frona je znala da se tu negdje, muei se, verui i vjeno radei, jo uvi
jek mie uvis, prema nebu, procesija neumornih mravi. Potciknula je na pomisao o s
taroj ovjekovoj ljubavi za gospodarstvo, pa je stupila u red mravaca koji su izla
zili iz bure iza nje i nestaju u oluji pred njom.
Kroz jedan prozor sedla zala je u Vijavicu magle, drei se vrsto rukama i nogama vulk
anskih ruevina Chilcootova oca, stojei na pustoj obali jezera koje ispunja nekadan
ji krater vulkana. Jezero je bilo razigrano,
38
pokrito bjelogrivim valovima. Premda je na stotine tovara ekalo na obali, nijedan
se amac nije pojavio da ih preveze. Lomni kostur od kolaca, pokriven starim povot
enim platnom, bio je prislonjen uza zid. Frona potrai vlasnika, mladia irokog, jasn
og lica i izboene' eljusti. Da, on je splavar, ali je za danas ve svrio posao. Za pr
evoenje bilo je jezero previe uzburkano. Traio je dvadeset i pet dolara po osobi, a
li danas vie ne prevozi nikoga. Zar nije ve rekao da je previe burno vrijeme? To je
razlog eto.
"Ali mene ete svakako prevesti, zar ne?" upita ga ona.
On potrese glavom i pogleda preko jezera.
"Dalje na puini jo je mnogo jae uzburkano nego to moete odavde vidjeti. Ni za velike,
drvene amce nije ovo vrijeme. Posljednju splav koja je pokuala da prijee, a bila j
e puna putnika, bacila je bura na zapadnu obalu. Mi smo ih jasno vidjeli. A kako
odande nema puta, morat e se smjestiti u atorima dok nevrijeme ne proe."
"Ali onda svakako stoje bolje nego ja. Moje su stvari za kampiranje na Polju sree
, pa ja ne mogu ovako ovdje ostati." Frona se zavodljivo nasmijei, no u njezinu s
mijehu nije bilo molbe. U njemu nije bilo ni enske bespomonosti koja rauna i pada n
a teret muke kava-lirtine. "Promislite jo jedno i prevezite me prijeko."
"Neu."
"Dat u vam pedeset."
"Neu, kad vam velim."
"Ali ja se ne bojim, znajte."
Mladieve oi bijesno zaplamsaju. On se okrene k njoj, ali ipak ne izusti rijei koje
su mu ve bile na jeziku. Ona je odmah razabrala kakvu mu je uvredu i nehotice nan
ijela i ve je htjela da objasni. No onda i ona zauti, jer ga je progledala i shvat
ila da je to moda jedini nain da ga pridobije za svoju osnovu. Tako su
39
oboje stajali, tijelom nagnuti protiv bure kao mornari na oblom krovu lae, gledaj
ui izazovno jedno drugome u oi. Njegova se kosa u vlanim uvojcima lijepila za elo, a
njezina je u divljim plamenovima vijorila oko njena lica.
"Onda hajdete!" On Ijutitom kretnjom gurne amac u vodu i izvue vesla. "Uite! Preves
t u vas, ali nipoto radi vaih pedeset dolara. Platit ete naprosto koliko imam da dob
ijem i stvar je ureena."
Udarac bure i silan val povue laganu ruku poboke nekih pedeset metara od obale. Kia
je neprestano plju-tala u amac, tako da je Frona odmah poela izbacivati vodu.
"Nadam se da nas nee baciti na obalu", povie on naginjui se na vesla. "Bilo bi- mal
o neprilino - za vas ..." On joj divlje pogleda u lice.
"Ne", ispravi ga ona, "nego bi bilo neprilino za nas oboje, no bez atora, pokrivaa i
vatre. Uostalom, mi se neemo nasukati."
Frona skoi na skliski kamen i pomogne mu izvui amac i izliti vodu iz njega. S obje
strane dizali su se mokri, goli zidovi peina. Teka je kia neprestano padala, tako d
a se kroz nju jedva vidjelo nekoliko atora u tmini koja je postajala sve gua.
"Bilo bi dobro da se pourite", ree on zahvaljujui joj se za pomo i gurajui amac natrag
u vodu. "Ima dva dobra sata odavde do Polja sree, ume nema sve donde, pa e zato bi
ti najbolje da odmah krenete. Zbogom."
Frona mu prui ruku i ree: "Vi ste estit ovjek."
"Ne znam." On joj vrati stisak ruke s lihvarskim kamatima, dok mu se u pogledu z
rcalilo divljenje.
Neko desetak atora strano se trzalo na svojim kol-iima upravo na rubu ume uz Polje sr
ee. Umorna od puta, pola je Frona od atora do atora. Mokro odijelo
40
visilo je na njoj kao olovo, a vjetar ju je nemilice tresao. U jedan je mah kroz
platneni zid ula neki glas kako vie na nekog ovjeka. Bila je uvjerena da je to gla
s Del Bishopa. No jedan pogled u unutranjost atora pokazao joj je kako se prevaril
a. Tako je bez uspjeha tumarala od atora do atora dok nije dola do posljednjega. Ra
zrijei krilo i pogleda unutra. U prtavom svjetlu vlane svijee ugleda stanovnika atora
, ovjeka koji je kleao na koljenima ii veselo puhao u malu pe da je ator bio pun dim
a.
IV
Ona sasvim razrijei atorsko krilo j ue. ovjek je jo uvijek puhao u pe i nije primijeti
o da je dobio gosta. Frona zakalje, a on okrene k njoj oi koje su bile crvene od d
ima.
"Razumije se", ree on dosta nemarno. "Privrstite krila i namjestite se kako najbol
je znate." Nato produi svoj posao. "U najmanju ruku gostoljubiv ovjek, to mu se mo
ra priznati", komentirala je Frona u sebi radei kako joj je rekao i prilazei pei.
Hrpa zakrljale jelovine, mokre i iscijepane prema duini pei, leala je po strani. Fro
na je dobro poznavala tu stabljiku koja puzi po zemlji, uvija se izmeu kamenja, s
asvim protivno od svoje roakinje meu drve-tima jer se rijetko kad izdie vie nego jed
nu stopu iznad zemlje. Ona pogleda u pe, nae da je prazna i natrpa je mokrim drvim
a. ovjek ustane kaljui od dima kojega su mu bila puna plua i kimne glavom u znak odo
bravanja.
Kad je opet doao do daha, ree:
"Sjednite i osuite odjeu. Ja u dotle pripraviti veeru."
On pristavi na tednjak lonac za kavu, izlije u nj vodu iz kante i poe iz atora po d
rugu vodu. Jedva to je iziao, dohvati Frona svoju naprtnjau i, kad se ovjek vratio b
ila je ona u suhoj haljini, mokru je upravo
41
izaimala. Dok je on po svom sanduku traio tanjure i jedai pribor, privezala je ona
izmeu atorskih kolaca komadi ueta i objesiila svoju haljinu da se osui. Tanjuri su bi
li prljavi, i dok je on sagnut prao, polo je njoj za rukom da brzo promijeni arape
. Jo od djetinjstva znala je to za gorsko putovanje vrijedi dobro njegovana noga.
Mokre cipele postavila je na kup drva iza pei da se sue, a na noge je natakla par
tankih i mekanih indijanskih mokasina. Vatra se bila ve razgorjela i Frona je zad
ovoljno preputala toplini da joj osui rublje na tijelu.
Za cijelo to vrijeme nijedno od njih nije progovorilo ni rijei. On ne samo da sam
nije nita govorio nego je s takvom predanou svravao svoj posao da se Froni inilo kao
" da uope ne bi ni sluao njezino objanjavanje. Po njegovu se vladanju razabiralo nj
egovo shvaanje, kao da je najjednostavnija stvar pod nebom da u njegov ator bane p
o noi i oluji mlada ena i da uiva njegovo gostoprimstvo. S jedne je strane njoj to
bilo milo, no ukoliko takvo ponaanje nije shvaala, to ju je uzrujavalo. Jedan ili
dva puta ve je bila navlaila usnice da progovori, no on je, naoko, tako zaboravio
na njezinu prisutnost da se predomislila.
On sjekirom otvori konzervu goveeg mesa i stavi u tavu pet-est debelih komada slan
ine, onda odmakne tavu i pristavi kavu. Iz sanduka izvadi polovicu hladnog, tekog
crnog hljeba. Stane ga sumnjiavo ogledavati, a onda baci brz pogled na Fronu. Na
to zavitla hljebom kroz vrata, pa istrese sadrinu torbice s dvopekom na komad pla
tna. Mornarski dvopek bio je sav razdrobljen u mrvice, koje je kia velikoduno opet
slijepila, tako da je sve skupa bilo mokra gljivasta masa, blatnobijele boje.
"To je sve to bismo imali u obliku kruha", promrmlja on, "nego sjednite pa emo pok
uati da najbolje proberemo."
42
"Samo as." I prije nego to se on mogao oduprijeti, ona je sasula dvopek na tavu da
je zaplivao na masti otopljene slanine. Dodala je jo nekoliko aa vode i ivo stala m
ijeati nad vatrom. Kad se poelo puiti i vreti, pomijeala je meso iz konzerve i dodal
a obilno soli i papra. Ugodna mirisna para stala se dizati iz kae.
"Mora se priznata da je to vanredna stvar!" ree on balansirajui na koljenu tanjur
dz kojega je naglo nestajalo jela. "Kako vi to nazivate?"
"Slumgullion [slamgaljon]", odree ona kratko i veera se nastavi u lutnji.
Frona mu natoi kave promatrajui ga paljivo. Njegovo lice ne samo da nije bilo runo n
ego je odavalo i snagu. Vie snagu znanja nego rada. "Uen ovjek", dodala je u sebi,
jer je vidjela mnogo studentskih oiju u svom ivotu i poznavala trag to ga za dugo v
remena iza sebe ostavlja noni rad. Taj se trag razabirao u njegovim oima, koje su
biile smee i lijepe, kako muke oi mogu da budu lijepe. No kad mu je po drugi put da
vala jelo, s iznenaenjem je opazila da te oi nisu ta-mnosmee kao druge, nego svijet
le kao boja zrelog Ije-nika. Na danjem svjetlu - bila je uvjerena - te su oi moral
e biti sive, a u asovima najboljeg zdravlja i raspoloenja gotovo plave kao nebo. O
na je to dobro znala. Jedna njena dobra prijateljica imala je takve oi.
Mukareva je kosa bila kestenjasta, a na svjetlu svijee prelijevala se zlatom. Inae m
u je lice bilo glatko obrijano i muko. Isprva joj se nisu svidjele jamice dspod j
abuica, no kad je odmjerila cijeli vitki, lijepo graeni, muskulozni lik, nae da ni
jamice nisu naodmet, ni na koji nain nisu potjecale od Szgladnjelosti. To je svje
doilo cijelo njegovo tijelo, a da nije ni previe jeo, to su potvrivale ba same jamic
e. Visina mu je
balansirati - odravati u ravnotei stapa - mujera za duinu '(30,48 om); palac - manj
a mjera za duinu {dio stope)
43
bila pet stopa i dvadeset palaca, raunala je ona jo po svom itekustvu u tjelovjebi.
Dob, - nekako izmeu dvadeset i pet i trideset, ali svakako blie ovoj posljednjoj
brojci.
"Nemamo dosta pokrivaa", ree on iznenada i prestane brisati au, koju je postavio na
jedan sanduk. "Moji Indijanci nee s Linidermanova jezera stii prije zore, a ugursu
zi su spremili sve osim nekoliko vrea brana A najpotrebnijih stvari za kampiranje.
Nego i-mam dva teka ulstera koji e nam dobro posluiti kao pokrivai."
On se okrene, kao da i ne oekuje odgovora, i razve-e sveanj ponjava koje su bile um
otane u nepromoivo platno. Onda iz vree s haljinama izvue ona dva ulstera i raspros
tre ih na leaj.
"Umjetnica na putovanju, ako se ne varam?"
On je to zapitao onako, bez osobitog interesa, kao da je za odgovor ve unaprijed
bio siguran, ali je pitao tek toliko da ne zapne razgovor. No za Fronu je to pit
anje bilo kao udarac u lice. Sjetila se Nipusine filipike protiv ena koje dolaze
u ovu zemlju, pa joj je odmah postala jasnom lanost njezina poloaja i nsin kako mor
a da je prosuuje.
No on produi i prije nego to je ona mogla i progovoriti. "Prole sam noi imao u gosti
ma dvije kazaline dame, a pretprole tri. Samo to je onda bilo vie prostora za spavan
je. Nezgodno je, zar ne, kako one umiju da izgube svu svoju prtljagu. Samo to se
ja kasnije na cijelom putu nisam nigdje mogao namjeriti na izgubljenu prtljagu.
A one su sve zvijezde, ini se barem. Nita manje nego ba zvijezde. Drim da ste i vi z
vijezda zar ne?"
ugursuz - nitkov, rav ovjek; aljivdija
ulster - irok i dug muki ogrta bez podstave
filipika - otri politiki govor starogrkog govornika Demo-
stena protiv kralja Fili(pa; u prenesenom znaenju: otri
govor protiv nekoga
44
Njoj previe krvi jurne u obraze, to ju je jo vie razljutilo, jer koliko je za sebe b
ila sigurna i mirna, njezino je crveno lice svjedoilo o zabuni, koje uistinu nije
osjeala.
"Ne", odgovori ona hladno. "Nisam nikakva orfeum-ska artistica."
On odgura nekoliko vrea brana s jedne strane pei, ne odgovarajui joj nita, i napravi
od njih podlogu za leaj. S preostalim vreama ponovi to isto s druge strane pei.
"Ali ste svakako neke vrste artistica, pa bilo koje", nastavi on kad je svrio s k
revetima, naglaavajui rije "artistica" s oitim prezirom.
"alim, ali nisam uope nikakva artistica."
On spusti ponjavu kojii je kanio prostrijeti, pa se uspravi. Dosad ju je samo po
vrno gledao, no sad je stade paljivo ispitivati pogledom, centimetar po centimetar
, od glave do pete i natrag, kroj njezine odjee i nain kako je plela kosu. A nije
se nita urio sa svojim ispitivanjem.
"Onda molim za oproten je", izrazi on svoj sud i opet se zagleda u nju. "Onda ste
vrlo luda ena koja sanja o bogatstvu, a zatvara oi pred opasnostima putovanja. Sa
mo dvije vrste ena dolaze u ovu zemlju. Jedne, koje moramo potivati zbog njihove en
stvenosti, i druge, koje ne potujemo ... Kazalinim zvijezdama i artistkinjama nazi
vaju one same sebe iz pristojnosti, ali mi im to doputamo i zovemo ih tako iz ulj
udnosti. Da, ene koje dolaze ovamo moraju biti jedno ili drugo. Sredine tu nema,
a koja pokua ii sredinom, mora pasti. Zato ste vrlo, virio luda djevojka i bolje b
i vam bilo da se vratite dok je jo vrijeme. Ako hoete da uzmete zajam od stranca,
ja u vam rado uzajmiti za put natrag u Drave i dat u vam jednog Indijanca koji e vas
sutra ujutro odvesti do Dyeje."
orfeumska artistica - pjevaica ili plesaica u zaibavitu
45
Jedanput ili dvaput pokuala ga je Frona prekinuti, no on je zapovjedno mahnuo ruk
om da uti.
"Mnogo vam zahvaljujem", pone ona, no on joj upadne u rije:
"Ne, nemojte!"
"Mnogo vam zahvaljujem", ponovi ona, "no vi se sluajno malo ... malo... varate. J
a sam gorskim putem upravo stigla od Dyeje i ekam svoju prtljagu, s kojom bih se
morala sresti upravo ovdje na Polju sree. Oni su otili nekoliko sata,prije mene, p
a ne razumijem kako su mogli toliko zaostati. IM, ekajte! Sad se sjeam. Jedan'je am
ac bura danas poslije podne bacila na desnu obalu kraterskog jezera. To su moral
i biti oni. Ondje sam ih ja pretekla. A to se tie moga povratka natrag, vrlo cijen
im va savjet, no u Davvsonu [Douson] je moj otac, kojega nisam vidjela ve tri godi
ne. Osim toga, danas sam prevalila cijeli put od Dyeje dovde, te sam malo umorna
i htjela bih otpoinuti. Zato, ako mi ne mislite odrei svoje gostoprimstvo, ja u lei
!"
"Nemogue!" On baci ponjave u kut, sjedne na vree s branom i ponovo se zagleda u nju
.
"Ima li... ima li u drugim atorima ena?" upita ona nesigurno. "Ja dodue nisam vidje
la nijednu, no moda sam ih previdjela."
"Bio je jedan ovjek sa svojom enom, ali su jutros otputovali. Ovdje nema drugih ena
osim ... osim dvije ili tri u jednom atoru, ali... one nisu kao vi."
"Mislite li da se bojim njihove gostoljubivosti?" u-pita ona estoko. "Kako ste re
kli - one su ene?"
"Ali sam rekao i to da nisu kao vi", odgovori on duhom odsutan, gledajui u napeto
platno i oslukujui urlanje bure. "Za ovakva vremena ovjek bi poginuo vani."
"Drugi su atori puni do vrha", progovori on vie sam za sebe. "Svu su prtljagu strp
ali unutra zbog kie, pa ne mogu ni da se okrenu. Osim toga, prikljuilo im
46
se desetak stranaca zbog bure. Dvojica ili trojica molili su me da svoje postelj
e mogu prostrijeti ovdje, ako ne nau mjesta nigdje drugdje. Zacijelo su nali, ali
po tome ovjek ne smije zakljuivati da jo ima prostora. A na svaki nain ..."
Sav zbunjen, on prestane. Neprijatnost situacije kojoj se nije dalo izbjei nepres
tano je rasla.
"Mogu li jo noas do Dubokoga jezera?" upita Frona, zaboravljajui naas sebe da se sloi
s njime; onda se sjeti to je rekla i prasne u smijeh.
"Pa neete valjda nou gaziti preko rijeke?" On se namrti zbog njene lakoumnosti. "Os
im toga, donde nema nikakva logora."
"Zar se vi bojite?" upita ona malo podrugljivo.
"Ne za sebe."
"Well, onda mislim da bi bilo najbolje da legnem."
"Ja u bdjeti i paziti da se vatra ne ugasi", predloi on nakon male stanke.
"Glupost!" povie ona. "Kao da bi time vaa luda etiketa bila ikako sauvana! ovjee, mi
ovdje nismo u civilizaciji. Ovdje je put prema Polu. Leite i spavajte!"
On slegne ramenima u znak da se predaje.
"Pristajem. to da radim?"
"Pa pomozite mi da nainim krevet. Zar da vree ostanu ovako poprijeko? Hvala lijepo
, no moje se kosti i miice bune protiv takve postelje. Ovako evo... Okrenite ih o
vako!"
Po njezinoj uputi poloi on vree po duini, jednu do druge. U sredini je od toga osta
o jarak, dok su uglovi na vreama strili u zrak, no ona ih poravna pljosnatom stran
om sjekire i zgura izboine u sredinu da ispune jarak. Onda presloi plahtu triput p
o duini pa njome dokraja ispuni udubinu izmeu vrea.
etiketa - propisani nain otmjenog ponaanja civilizacija. - visoki stupanj drutvenog
razvoja i materijalnih dobara
47
"Hm!" mumljao jfe on za sebe. "Sad vidim zato sam dosad spavao tako ravo. Eto, tak
o je u redu!" Pa brzo uredi svoje vree kako je vidio od nje.
"Jasno je kao sunce da vi niste navikli na ovakvo putovanje", objasni mu ona, ra
zastre gornju ponjavu i sjedne na nju.
"To je mogue", odgovori on. "No to vi znate o ivotu na ovakvu putovanju?" upita je a
s kasnije.
"Dovoljno da vas mogu pouiti", odgovori ona dvosmisleno, skidajui s pei osuena drva
i meui onamo mokra da se sue.
"Sluajte! Kako huji!" ree on. "Nevrijeme postaje sve gore."
ator se trzao pod udarcima bure, krila se svaki as naduvala, a nad glavama im bubn
jala Ma i solika poput paljbe vojnikih puaka za vrijeme bitke. Izmeu udaraca uli su k
ako po stijeni atora otjee voda uza um maloga katarakta. On ustane d radoznalo se d
otakne rukom mokra krova. S mjesta gdje ga se dotakao pljusne odmah mali slap vo
de i razlije se po sanduku sa iveom.
"Nemojte, zaboga!" povie Frona skoivi na noge. Ona upre prstom na mjesto i potegne
crtu po atorskom platnu do dna. Voda odmah prestane curiti. "To se ne smije nikad
a raditi, zapamtite", ukori ga onda.
"Gospode!" odgovori on. "I vi ste danas doli ak od Dyeje! Zar niste umorni?"
"Malko!" prizna ona prostoduno, "i pospana."
"Laku no!" dovikne mu za nekoliko asaka pa se s uitkom Isprui meu toplim pokrivaima. et
vrt sata kasnije ree: "Oh, sasvim sam zaboravila! jeste li budni?"
"Jesam", zauje se njegov priguen glas s druge strane pei. "Zato?"
"Jeste li naijepali trijea?"
katarakt - prag u lijeenom koritu preko kojega voda palda u slapovima
48
"Trijea?" upita on sanjivo. "Kakva trijea?"
"Pa valjda za vatru ujutru. Ustanite pa ga nacije-pajte."
On bez rijei poslua, no prije nego to je svrio, ona je ve spavala...
Miris slanine bio je ve ispunio zrak kad je otvorila oi. Bio je ve svanuo dan i pre
stala bura. Vlano je sunce sjalo nad razmoenom krajinom i udaralo u otvorene atore.
Rad je ve bio zapoeo i cijele povorke natovarenih ljudi bile se na putu. Frona se
okrene na svom leaju. Zajutrak je bio peen. Njezin je domain stavio u pe prenu slani
nu i peeni krumpir, pa je sada sa dva komada drveta to jae rastvarao atorska vrata.
"Dobro vam jutro elim!" pozdravi ga ona.
"I vama!" odzdravi on, prie l dohvati posudu za vodu. "Neu rei: nadam se da ste dob
ro spavali, jer znam da jeste."
Frona se nasmije.
, "Ja idem po vodu", ree on sveano. "Dok se vratim, nadam se da ete biti gotovi za
doruak."
Poslije doruka, sunajui se pred atorom, opazi Frona, eticu ljudi koji su zaobilazili
donji kraj gleera dolazei pravcem od kraterskog jezera.
"Evo moje prtljage i Del Bishopa, koji se zacijelo stidi, koliko se on uope moe st
idjeti, to je promaio mjesto i vrijeme sastanka." Nato prebaci torbu na lea i okren
e se svome domainu:
"Zbogom, dakle, i hvala vam na gostoprimstvu!"
"O, molim, molim, nemojte ni spominjati. To bih uinio za svaku -"
"Artisticu!"
On je osjetio prijekor, ali ipak nastavi:
"Ne znam vae ime niti ga elim znati."
"Well, ja sam takva jer ja znam vae ime, mister Vance Corliss. Proitala sam ga na
ceduljama prilijeplje-
4 Ki snijega
49
him na vaoj prtljazi", objasni ona. "I jer elim da me pohodite kad stignete u Daws
on. Ime mi je Frona Welse.
Zbogom!"
"Valjda nije va otac Jakob Welse?" povikne on za njom dok je ona hitro potrala ndz
brdo.
U trku se ona okrene i fcimne mu glavom.
Del Bishop se nije previe stidio, toviie, nije bio ni zabrinut. "Jedna Welse past e
uvijek kao maka na noge i na meko", tjeio je on sam sebe dok se dan prije spremao
na noenje. Samo je bio ljut - "ljui nego pas", po njegovim vlastitim rijeima.
"Dobro jutro!" pozdravi je on. "Na vaem se licu vidd da ste udobno proveli no 4 be
z moje zasluge."
"Niste bili zabrinuti?" upita ga ona.
Zabrinuti? Za jednu Welse? Zar ja? Nije md i& na pamet palo. Imao sam previe posl
a da kaem kratef-skom jezeru to mislim o njemu. Ne volim vodu. Ve sam vam jednom re
kao: Uvijek od nje dobivam skorbut, a nipoto je se ne bojim!"
"Hej, vi lijenine!" obrati se on Indijancima. "Naprijed, pa da do podne budemo ko
d Lindermana!"
"Frona Welse?" ponavljao je Vance Corliss za sebe.
Cijeli mu se dogaaj inio kao san, pa se morao okrenuti da jo jednom pogleda za njom
i da se uvjeri da nije sanjao.
Del Bishop i Indijanci bili su ve zamakli za jednu peinu. Frona je upravo bila na
zavoju oko te peine. Sunce je punim svjetlom padalo na nju, tako da se njezin osv
ijetljeni lik jasno isticao od mrane peine. Doma-hivala mu je gorskom palicom, a k
ad je on odzdravio kapom, nestala je iza peine.
Poloaj to ga je zauzimao Jakob Welse bio je svakako malo neobian. On je bio veliki
trgovac u zemlji bez
skorbut - vrsta bolesti uslijed nedostatka vitamina A i C
ikakve trgovine, savreni produkt devetnaestog stoljea usred drutva koje je bilo tak
o primitivno kao stari Vandali. Kao voa industrije i vanredan monopolizator, on j
e vladao najslobodnijim i najnevezanijim agregatom ljudi to se ikada sakupio na j
ednome mjestu sa svih strana svijeta. Kao neki gospodarski misionar i trgovaki sv
eti Pavao, on je propovijedao nauku rada i snage. Vjerujui u prirodna prava ovjeka
, a sam dajete demokracije, skuio je sve ljude pod svoj apsolutizam. "Vladanje Ja
koba Welsea za Jakoba Welsea i za narod, a po Jakobu Welseu", to je bilo njegovo
nepi'sano evanelje. Sam samcat, on je svoju vlast proirio na prostor vei od dvanae
st rimskih pokrajina. Na njegov ukaz premjetale su se stotine ljudi s kraja na kr
aj teritorija od stotine tisua etvornih milja, a gradovi su nicali i nestajali na
njegovu zapovijed.
Pa ipak je uza sve to bio sasvim obian ovjek. Zemaljski je zrak prvi put napunio n
jegova plua na otvorenoj preriji La Plate. Nad glavom mu je bilo modro nebo, a po
d njenom koom novoroeneta mekana i sona prerijska trava.
Prvi je njegov pogled pao na konje koji su bili jo osedlani i zadivljeno promatra
li udo. Jer njegov otac, traper, svrnuo je s puta tek toliko da mu ena u miru rodi
. Sat kasnije njih dvoje koji su sada bili zapravo troje, sjedili su ve na sedlu
i pristizali svoje traperske drugove. Ekspedicija se nije zaustavila, ni asak vre
mena nije bio izgubljen. Ujutru je njegova mati kuhala zajutrak na taborskoj vat
ri i izdrala na konju pedeset milja do slijedeeg zapada sunca.
Vandali - germansiko pleme poznato po borbama s Rim'ljja-
nima
monopolizator - ovjek coiji ima na neto iskljuivo pravo agregat - skup istovnsiniiih
estica; agregat ljudi - skup
istovrsnih l'jmdi ikoje vee zajedniki nain ivota
50
51Otac je potjecao od odvanog waleskog [velki] plemena koje je s Istoka prodiralo
u Ohio [Ohajo] a mati je bila nomadska ki irskih emigranata koji su bili naselili
Ontario. S obje strane batine je elju za putovanjem, grozniavu enju da uvijek bude n
a "rubu stvari". Prve godine svoga ivota, prije nego to je mogao da ide svojini no
gama, Jakob je Welse proputovao na konju tisuu milja kroz dvije pustinje i prezim
io u lovakom ardaku na izvoru Crvene rijeke sjevera. Njegova su prva obua bili moka
sini, a prvi pojmovi o svijetu da je zemlja sastavljena od silnih prostora i bij
elih pustinja, da je taj svijet naseljen Indijancima i bijelim lovcima kakav je
bio i njegov otac. Grad je za njega btila skupina atora od srnee koe, trgovaka fakto
rija bila je sjedite divillizacije a njezin namjetenik - sam bog. Rijeke i jezera
postojali su uglavnom samo radi toga da se ljudima olaka putovanje. Promatrajui sv
ijet s toga stajalita, nije mogao shvatiti planine, no onda ih u svojoj klasifika
ciji uvrsti meu "neshvatljivo" i nije vie time razbijao glavu. Katkada, umirali bi
i ljudi. No njihovo meso ne valja za jelo, a koa im takoer ne vrijedi, moda zato j
er nema na sebi krzna. Koe su s krznom vrlo dragocjene, as nekoliko bala krzna ovj
ek bi mogao kupini svu zemlju, ivotinje su zato da ih ljudi ubijaju i da im skida
ju kou. Zato ljudi ive, nije znao, osim, moda, radi "gospodina faktora."
Kad je postao stariji, promijenio je te svoje nazore, pa je u njemu poeo neprekin
ut, proces uenja. Istom kad je odrastao i proputovao polovicu gradova Sjedinjenih
Drava, toga je djetinjastog uenja posve nestalo iz njegovih oiju, koje su istom sada
postale sasvim odlune i bistre. Kad je kao djeak prvi put doao u grad i poeo revidi
rati svoje nazore, opet je sve' iznova gene-
faktorija - trgovaka naseobina koju organiziraju evropski
trgovci u kolonijalnim zemljama generalizirati - uopavati, praviti opi zakljuak
ralizirao. Ljudi koji ive u gradu razmaeni su. Ne nose u svojoj glavi uvijek sliku
busole, pa se lako izgube. To je razlog zato vole stanovati u gradu. Kako se boj
e nazeba i mraka, spavaju pod krovom i zakljuavaju se nou. ene su blage i lijepe, a
li ne bi mogle nositi snjene cipele ni jedan jedini dan na putovanju. Svi ti ljud
i govore previe. To je i uzrok da svi lau i da ne mogu mnogo raditi rukama. Najzad
, u njih je jedan novi izraaj ljudske snage, nazvan "bluff". ovjek koji ini kakav b
luf f mora biti za nj apsolutno siguran, ali se mora pripraviti da podnese sve p
osljedice. Bluff je vrlo dobra stvar, ako je ovjek upotrebljava s diskrecijom.
Iako je uglavnom ivio u gori i umi, kasnije je nauio da ba nije sve u gradu zlo, da o
vjek moe i ondje ivjeti pa opet ostane ovjek. Naviknut na teke borbe s prirodnim sil
ama, on je osjetio kako ga privlai borba kapitala sa socijalnim silama. Majstori
akcija i valuta zadivili su ga, ali ga nisu zablijetili, i on dh je stao prouavati
nastojei da prisvoji tajnu njihove jakosti. Pa za dokaz da neto dobro moe doi i iz
grada, u svoje najbolje muevno doba uzme graanku za enu. Ali je jo uVijek trao za taj
nom svih stvari i kvasac je u njegovoj krvi radio dok nisu otili i nastanili se n
a Dveji, na rubu ume, gdje je sagradio veliku stanicu za trgovinu. S vremenom je
postao pravo arite svih pojava te je shvatio jedinstvo socijalnog ivota, upravo ona
ko kako je ve bio uao u trag jedinstvenosti prirodnih pojava. Nita nije bilo u jedn
oj prirodnoj pojavi to se ne bi moglo objasniti drugom. Sve su pojave oitovanja is
tih zakona, osnova su im isti principi. U utakmlici lei tajna stvaranja. Borba je
zakon i put napretka. Svijet je stvoren za jake i samo ga jaki dobivaju u batinu
. Biti poten znai biti jak. Grijeiti znai postajati slabim. Na-
busola - kompas, sprava za odreivanje strana svijeta bluff [tolef] - prijevara, v
arka, zasljepljivanje
53
padati potena ovjeka znai biti nepoten. Napasti napadaa znai vriti pravdu. Prije je sna
ga bila u miici, a danas je u mozgu. Iako se promijenilo bojite, bitka je ostala u
vijek ista. Kao u pradavno vrijeme, ljudi se jo uvijek bore za vlast nad zemljom
i za njezine slasti. Samo to je ma ustupio mjesto trgovakoj knjizi, na mjestu oklop
ljena sredita politike prevlasti imamo danas burzovne centre. Pred voljom moderna o
vjeka nestalo je starih razbijaa. Tvrdokorna se zemlja pokorava jedino sili. Moza
k je nadvladao tijelo, ovjeku s mozgom je najpree da svlada prirodu.
On nije dobio mnogo odgoja u onom smislu kako mi shvaamo odgoj. Ona tri "r" nauila
ga je majka kraj vatre u taboritu i uz svjetlo svijee, a sam je povrh toga prikup
io neto znanja iz raznih knjiga, ali toga nije bilo ba odvie. No pojave u ivotu umio
je savreno itati, i u njega je bila trezvenost koja izlazi iz zemlje i bistro nar
odsko shvaanje.
Tako se dogodilo da je Jakob Welse jednoga jutra preao preko Chdlcoota i nestao u
velikoj, nepoznatoj pustinji. Godinu dana kasnije pojavio se kod ruskih misija,
okupljenih oko ua Vukona [Jukon], na obali Be-ringova mora. Proputovao je niz rij
eku tri tisue milja, vidio razne stvari i zasnio velik san. No nita ndje govorio,
nego je dalje radio i jednog dana, prema maglovitoj obali rijeke kraj Fort i Vuk
ona, ponono je sunce izazovno pozdravio zviduk jednog starog, tronog broda na kota.
Kako je doao do njega, mogao bi kazati samo Jakob Welse. No; doskora je dodavao j
edan parobrod za drugim i dizao jedno poduzee za drugim. Na prostoru od nekoliko
tisua milja po obalama rijeke i njezinih pritoka on je sagradio trgovake stanice i
skla-
burzovni centar - sredite kapitalistike trgovine gdje se
vri trgovina robe ili vrijednosnih papira tri "r" - itati, pisati i raunati (sve te
tri rijei u engle-
skom poinju sa "r")
54
dita. Sjekiru bijeloga ovjeka silom je utisnuo u ruke uroenika i u svakom selu i iz
meu tih sela stali su se dizati nizovi uredno sloenog drva od etiri stope, za njego
ve kotlove. Na otoiu u Beringovu moru, na mjestu gdje se mijea voda rijeke s vodom
mora, uredio je veliku trgovaku stanicu, a u sjeverni Pacifik doveo je velike oce
anske parobrode. U svoje urede u Seattleu i San Franciscu morao je namjestiti de
setke inovnika da dre red i sistem u njegovim poslovima.
Ljudi su nagrnuli u zemlju. Ranije ih je glad gonio iz nje, no sad je tu Jakob W
else sa svojim zalihama hrane. Tako su ostali preko zime u ledu te su u zamrznut
om blatu traili zlato. On .ih je sokolio, opskrbljivao ih hranom uz zalog, biljeio
ih u knjige kompanije. Njegovi su ih parobrodi vukli do Kovokuka [Kojokuk], u s
taro doba Arctic Citvja [Arktik Siti]. Gdje je bilo nade za dobitak, on je sagra
dio stanicu i skladite. Za njima je dolazio grad. On je istraivao, raunao i unapreiv
ao. Neumoran, neukrotiv, sa elinim blijeskom u tamnim svojim oima, bio je uvijek sv
agdje i sve je sam radio. Pri otvorenju prometa na kakvoj rijeci on je bio na pa
robrodu, ali d na remorkerima koji su uz vodu vukli ive. Vani je pravio trgovake ko
mbinacije, sklapao poslovne veze s kompanijama. U unutranjosti je-prodavao brano,
ponjave i duhan, gradio pilane, ureivao mjesta za gradove, traio rudnike bakra, elj
eza i ugljena. Da bi rudari bili dobro opremljeni, oplijenio je arktike zemlje, ak
i Sibir, za domorodake snjene cipele, odijela i atore.
Zemlja je uistinu poivala na njegovim leima. On se brinuo za njezine potrebe i rad
io za nju. Svaka unca
kompanija - trgovako ili industrijsko udruenje remorker - parobrod ili motorni bro
d za vuenje teretnih
amaca, lespova unca - stara mjera za teinu (za zlato i srebro - 31,1 g>
55
T
zlatnoga praka prolazila je njegovim rukama isto kao i svaka dopisnica i svako ak
reitivno pismo. On je svravao bankarske poslove svoje zemlje d dijelio njezinu potu
. On se mrtio na brodu, nije podnosio izrabljiva-ki kapital, suzbijao je trustove
koji su se htjeli s njime boriti. Ako nisu htjeli popustiti, on je pojaao svoju g
rubost i slomio dh. A uza sve to nalazio je jo mjesta i vremena da misli na svoju
djevojicu bez majke, da je ljubi i da je spremi za poloaj koji joj je namijenio.
VI
"Ja dakle drim, kapetane, da ste i vi moga miljenja da treba uveliati opasnost poloa
ja." Jakob Welse, uz te rijei, pomogne svome posjetiocu da obue veliki krzneni kap
ut, pa nastavi: "Ne mislim da poloaj ne bi bio doista ozbiljan, ali da ne postane
jo ozbiljnijim. Nas smo obojica ve ovdje doivjeli glad. Moramo ljude prestraiti, i
to odmah, dok ne bude prekasno. Odvedite dakle iz Davvsona pet tisua ljudi, pa e o
stati hrane i za posljednjega. Neka tih pet tisua raire vijest o gladii u pokrajin
i oko Dyeje i Skaguava, pa e to sprijeiti da ih ne doe jo pet tisua preko leda."
"Sasvim u redu! Moete mirno raunati na pomo policije u toj stvari, Mir. We<lse." Go
vornik, ovjek stroga lica, prosijede kose, okrupan i vojnikog dranja, digne okovrat
nik i prihvati rukom za kvaku na vratima. "Ja ve vidim kako, hvala vama, nove prl
idolice prodaju opremu i kupuju pse. Gospode! to e to hiti trka preko leda im se rij
eka zamrzne! A svaki koji prodaje tisuu funti opreme i zalihe pa odlazi, umanjuje
broj praznih eludaca za jedan, a puni jedan od onih koji ostaju. Kada polazi "La
ura"?"
akreitivno pismo - pismeni nalog [jedine kreditne ustanove (banke) drugoj; pismo
.poslanika'Ikoje se (predaje glavaru drave pri stupanju na dunost
trust - jedan od oblika udruivanja kapitalistikih poduzea
56
"Danas ujutro s tri stotine ljudi bez zalihe na palubi. Da su ih barem tri tisue!
"
"Amen! Da, zbilja. Kada dolazi vaa ki?"
"Oekujem je svaki as." Oi Jakoba Welsea toplo zasvijetle. "Pozivam vas na ruak kad d
oe, pa povedite sa sobom opor vaih fifiria iz baraka. Ja ih ne poznajem dodue po imenu
, ali im svejedno izruite poziv u moje ime. Ja se nisam ba odvie brinuo za drutveni i
vot, ali vi gledajte da se djevojka razveseli. Na povratku iz Drava i Londona sig
urno e se osjeati osamljenom. Vi me razumijete."
Jakob Welse zatvori vrata, primakne stolac i upre noge o ogradu pei. Pola asa lebd
jela je iznad pei svijetla, sunana djevojaka vizija, koja se onda preobrazila u kra
snu enu saskoga tipa.
Vrata se otvore.
"Mr. Welse! Mr. Foster poslao me da pitam treba li i dalje isplaivati potpisane d
oznake skladita?"
"Razumije se, Mr. Smith [Smij]. Ali mu recite da ih smanji na polovicu. Ako netk
o ima doznaku na tisuu funti ivea dajte mu pet stotina."
Welse zapali cigaru i opet se namjesti u stolicu.
"Kapetan McGregor [Mekgregor] eli s vama govoriti, gospodine."
"Uvedite ga!"
Kapetan McGregor ue i stane pred svojim poslodavcem. Na toga se skota ve u mladost
i bila spustila teka ruka Novoga svijeta, no zlatno je potenje bilo uklesano u sva
koj crti njegova naoko ogorena lica. Izboena eljust opominjala je da je potenje najb
olja uljudnost za svakoga tko hoe da radi s vlasnikom te eljusti. Tu je opomenu sa
mo poveavao prelomljeni, po strani stisnuti nos i duga brazgotina koja je presije
cala cijelo elo i gubila se u prosijedoj kosi.
"Za sat odrijei* emo ueta, gospodine, pa sam doao po posljednje upute."
57"Dobro." Jakob Welse naglo okrene svoj stolac. "Kapetane McGregor..."
"Na zapovijed."
"Ja sam vam za ovu zimu bio odredio zapravo drugi posao. No onda sam se predomis
lio i izabrao vas da poete s "Laurom". to mislite, zato?"
Kapetan McGregor premjesti se s jedne noge na drugu, a uglovi mu se oiju jedva pr
imjetljivo namre-kaju od pritajena, nutarnjeg smijeha. "Bit e posla", promumlja.
"I zato nisam mogao nai boljeg ovjeka. Mr. Bally [Beli] dat e vam potanke upute kad
budete ili na lau. Ja u vam samo ovo rei: ako ne budete mogli izvesti dovoljan broj
ljudi iz zemlje, morat emo raunati sa svakim zalogajem koji se nalazi u Fort Yuko
nu. Razumijete?"
"Na zapovijed."
"Dakle nikakvih obzira. Vi uzmite sa sobom tri stotine ljudi. Nadamo se da e ih b
arem dvaput toliko otii im se rijeka zamrzne. Imat ete ih na prehrani preko zime je
dnu tisuu. Racionirajte hranu i pazite da ljudi rade. Drvo neka se slae u hvatove,
po e'st dolara za hvat. Neka bude lijepo sloeno na obali gdje mogu pristati parob
rodi. Tko ne radi, ne dobiva svoj dio hrane. Razumijete?"
"Na zapovijed."
"Tisue ljudi moe zlo proi ako ljudi budu ijeni. Uope mogu zlo proi. Pazite da ne prov
ale sanduke. Ako provale, uinite svoju dunost."
Drugi mrko klimne glavom. Ruke mu se zgre same od sebe, a brazgotina na elu pomodr
i.
"Pet je parobroda zaleeno. Osigurajte ih da ih ne uniti led kad bude u proljee puca
o. Ali najprije prenesite sav tovar s njih u jedan veliki ator, koji mora biti ne
promoiv. Poaljite glasnika u Fort Burr [Ber] i zamolite Mr. artera [Kartera] da vam
dade trojicu svo-
58
r
l r!
if^P
jih ljudi. Njemu ne trebaju. U Circle Citvju [Serkl Siti] nema sada puno posla.
Zaustavite se tamo kad budete putovali niz rijeku i uzmite sa sobom polovicu lju
di Mr. Burdvvella [Berdvel]. Trebat ete ih. Za tobdije e biti dosta posla. Ne poputa
jte. Pritegnite uzde odmah od poetka. Zapamtite da onaj koji puca prvi prolazi ci
jele koe. I ne putajte iz oka zalihu."
"I etrdeset i pet devedesetfuntaa", promrmlja kapetan McGregor kao jeka kad je izl
azio na vrata.
"John [Don] Melton - Mr. Melton, gospodine. Moe li s vama govoriti?"
"Pogledajte ovo, Welse! to to znai!" vikne John Melton, koji je Ijutito uao gotovo
za petama inovnika, i umalo ga nije pregazio, poto je pred oi glavara drutva pruio ne
kakav papir. "itajte to! Koliko vrijedi?"
Jakob Welse pogleda papir i digne hladno pogled.
"Tisuu funti ivea."
"To i ja velim, no momak kojeg ste namjestili u skladitu kae da vrijedi samo pet s
totina."
"Govorio je istinu."
"Ali-" '
"Pie, dodue, tisuu funti, no u skladitu vrijedi samo pet stotina."
"Je li to va potpis?" i turne mu ponovo papir pred oi.
"Jeste,*
"to ete dakle uiniti?"
"Dati vam pet stotina. A to ete vi uiniti?"
"Odbiti da primim."
"Izvrsno. Onda nema daljega raspravljanja."
"Ipak ima. Ja neu da vie radim s vama. Dosta sam bogat da svoje stvari sam prenese
m preko Sedla, pa u to i uiniti na godinu. Naa veza prestaje sada i za sve vijeke."
59
"Ne mogu se protiviti. Kod inene imate trista tisua dolara u zlatnoj praini. Poite
Mr. Atsheleru [Eteler] i podignite smjesta."
ovjek je u nemonom bijesu teko disao.
"Zar ne bih mogao dobiti i onih drugih pet stotina? Ta zaboga, ovjee! Ja sam ih pl
atio. Valjda me ne kanite pustiti da umrem od gladi?"
"Gledajte, Meltone", Jakob Welse zastane malo da otrese pepeo sa svoje cigare. "
Za im vi sada teite? to hoete da postignete?"
"Hou da dobdjem tisuu funti hrane."
"Za svoj vlastiti eludac?"
Melton kimne glavom.
"Eto." Crte Welseova ela postanu izrazitije. "Vi radite samo za svoj eludac, a ja
radim za dvadeset tisua eludaca."
"Ali Tdmu McReadvju [Mekredi] dali ste juer potpunih tisuu funti."
"Snienje je istom danas stupilo na snagu."
"Ali zato da ba ja to moram osjetiti na svojoj koi?"
"Pa zato niste doli juer, a Tim McReadv danas?"
Meltonovo lice poblijedi, Jakob Welse sam odgovori mjesto njega na svoje vlastit
o pitanje kretnjom ramena.
"Stvar tako stoji, Meltone. Tu nema protekcije. Ako vi meni provlaite kroz nos im
e McReadvja, ja vas pitam zato niste doli juer. Bilo bi dakle bolje da obojica okri
vimo zbog toga sudbinu. Vi ste preivjeli 'glad od 40 milja'. Vi ste bijelac. Nala
zita ruda u Bonanzu, pa ni cijeli blok takvih nalazita ne daje vam pravo ni na fun
tu vie nego to dobiva najstariji lisac ili novoroeno dijete. Vjerujte mi. Dok u men
e bude funta ivea, vii neete gladovati. Saberite se! Amo ruku! Malko se nasmijte i
stvar je u redu."
Iako jo uvijek bijesan, ali ve znatno mirniji, Melton prui ruku i izleti, iz sobe.
No prije nego to su se
60
vrata za njim mogla zatvoriti, uulja se u sobu jedan nemarno obuen venkee, isprui n
ogu obuvenu u mo-kasin, dohvati njome stolac i sjede.
"Ja mislim", pone on sasvim povjerljivo, "da se ljudi poinju uzrujavati zbog raspo
djele hrane."
"Hallo, Dave, jeste li vi to?"
"ini mi se da jesam."Nego, kako sam rekao, bit e lijepog bjeanja iz zemlje im se rij
eka zamrzne."
"Mislite?" ^
"Hhti."
"To rado sluam jer ba to zemlji momentalno treba. Hoete li i vi s njima?"
"Ni za tisuu godina." Bave Harnev [Dejv Harni] zabaai sa zadovoljnom samodopadnou g
lavu. "Dopratio sam svoja kola juer do rudnika. Nego, kaem vam... Neto mi se dogodi
lo sa eerom. Imao sam sav eer natovaren na posljednjim saonicama, i upravo na mjestu
gdje put zavija od Klondikea u Bonanzo provalio se led pod tim saonicama. Nisam
vie vidio ni komadia od njega, posljednje saonice i sav eer na njima! Zato sam misl
io: ba u se usput navratiti k vama i uzeti jedno stotinu funti. Bijelog ili smeeg,
svejedno, ja nisam izbirljiv."
Jakob Welse mahao je glavom i smijeio se, no Harnev primakne blie svoj stolac.
"inovnik mi je rekao da ne moe nita rei, pa nisam htio da mu dosaujem, nego sam rekao
u sebi: idem pravo k vama. Svejedno mi je koliko mi date. Dajte stotinu, to e mi
upravo biti dosta."
"Gledajte," nastavi on brzo kad je vidio kako Welse neprestano odmahuje glavom.
"Zubi su mi se nekako navikli na slaitko, bogami. Sjeate li se onoga s medom, iz
vremena na Preacher Creeku [Prier Krik]? Velim vam, vrijeme, ba prolazi! Bilo je t
o upravo prije est
yankee [jenki] - nadimak za Amerianina iz SAD hallo [helou] (engl.) - hej
61godina, ni jednog dana manje, ta kaem: Sedam, tako mi Jimerachvja [Dimirei]. Nego,
kako sam rekao, lake bih mogao biti bez duhana nego bez eera ... Dakle to e biti sa ee
rom? Jedna zaprega pasa eka vani. Najbolje e biti da odmah odem do skladitara i uzm
em eer. Zar ne? Izvrsna ideja, to?"
No opazivi kako se na usnicama Jakoba Welsea raa jedno "ne" on hitro nastavi dok t
o "ne" nlije ba ispalo.
"Ali neu da budem drzak. Ni za ivu glavu. Ako vam je zaliha mala, ja bih se zadovo
ljio i sa sedamdeset i pet -" (promatrajui paljivo lice Welseovo) - "pa i sa pedes
et. Razumijem va poloaj i nisam nikakvo zanovijetalo koje dosauje."
"emu troiti rijei. Dave? Nemam ni funte eera na raspolaganju."
"Kako sam ve rekao, neu da budem drzak, a budui da se radi o vama, Welse, gledat u d
a se zadovoljim i sa dvadeset i pet funti..." "Ni unce!"
"Ni trunka? Well, well, nemojte se samo estiti. Zaboravit emo da sam od vas neto is
kao, pa u se navrati u zgodnije vrijeme ... Tako dugaak zvuk? No!" iskrivi eljusti
i nauli uho kao da vrlo paljivo slua. "To je "Laurin" zviduk. Odmah e krenuti. Hoete l
i poi da je pogledate? Hajdemo!"
Jakob We"lse navue kabanicu od medvjee kpe i rukavice pa pou kroz vanjske prostorije
u glavno skladite. Ono je bilo tako prostrano da se nekoliko desetaka kupaca pre
d prozoroiima nije ni inilo kao gomila. Mnoga su lica bila ozbiljna i mnogi su mrk
o gledali glavara drutva kad je prolazio mfimo njih. Namjetenici su prodavali sve t
o ste htjeli, samo ne hranu, a traila se jedino hrana. "Zadrava hranu dok budu vie
cijene. Cijene gladi", reao je jedan rudar crvenih zalistaka. Jakob Welse je to uo
, ali se nije obazirao. Znao je dobro
62
da e to isto i u gorem obliku uti jo mnogo puta prije nego nestane sablasti gladi.
Na ploniku zastane da pogleda oglase koji su bili prilijepljeni po zidovima kua. N
eki su se ticali izgubljenih pasa, naenih ili pak na prodaju. Svi su ostali nuali
na prodaju opremu. Plaljivije je ve obuzeo strah. Opreme od pet stotina funti nudi
le su se za dolar po funti, bez brana, sa branom po dolar i po. Jakob Wel-se ugled
a Meltona kako govori s nekim novakom plaljiva lica. Zadovoljstvo kojim je odsije
vao kralj od Bonan-za svjedoilo je da mu je uspjelo da svoj zimski ator napuni bran
om.
"Zato gdjegod ne nanjuite eera, Dave" upita Jakob Welse i pokae na ceduljicu na zidu.
Dave Harnev osjeti u tim rijeima prijekor.
"Moda mislite da nisam njukao? Unitio sam svoje pse letei za eerom od Klondike Citvja
do Hospitala. Ali ga ne moete dobiti ni za ljubav, ni za novce."
Siu puteljkom uz kuu, pokraj vrata od skladita i dugih zaprega kudravih pasa koji s
u se ekajui valjali poput vukova u snijegu. Bio je prvi vrsti snijeg te zime i ruda
ri su samo na nj ekali da ponu prevoziti hranu i orue uz brdo.
"udno, zar ne?" usudi se Dave kad su proli preko glavne ceste k obali rijeke. "Van
redno udno, kad ja, koji u Eldoradu imam nalazite zlata od pet milijuna, nemam ime
da zasladim kavu! Neka onda ide k vragu ova zemlja! Ja u sve svoje rasprodati! Os
tavit u je, pa idem .. .idem ... natrag u Drave!"
"On, neete vi nikamo", odgovori Jakob Wele. "Ja sam vas ve uo gdje tako govorite. Ak
o se dobro sjeam, cijelu ste godinu ivjeli uza Stuartovu [Stjuart] rijeku od sirov
a mesa. Uz Tananu ivjeli ste od losove utrobe i od pasa, a da i ne govorim o glad
i koju ste dva puta preivjeli pa ipak dosad niste mogli ostaviti ovu zemlju. I nee
te je nikada. Umrijet ete ovdje, to je ta-
63
ko pouzdano kao to "Laura" sada vue na palubu svoja ueta. Ja ve sada gledam dan kad u
vas lijepo u olovom zalitom lijesu prevesti u San Francisco i potruditi se da u
redim vau batinu. Vi ste komadi inventara ove zemlje, pa to i sami dobro znate."
Dok je tako govorio, neprestano je odzdravljao na pozdrave prolaznika. Oni koji
su ga poznavali bili su ponajvie stari naseljenici, pa ih je on sve poznavao po i
menu. Od novopridolih takoer je bio malo koji da ga ne bi poznavao.
"Godine 1900. bit u ba u Parizu", usprotivi se nemono kralj Eldorada.
No Jakob Welse nije ga uo. Zvona su zvonila na lai kad ga je i McGregor pozdravio
iz kormilarske kuice, i "Laura" se odmakla od obale. Zrak se ispunio poklicima i
dobrim savjetima onih koji su ostajali, a tri stotine onih koji su putovali bez i
vea, okreui lea zlatnom sanduku, bili su zlovoljni i maloduni, odgovarajui samo slabo
na "sretan put" svojih sretnijih drugova.
"Laura" izie natrake kanalom koji je bio usjeen u led uz obalu, a onda okrene u str
uju i uz posljednji zviduk pojuri punom parom naprijed.
Mnotvo se stane pomalo razilaziti za svojim poslom, a Jakob Welse ostane kao sred
ite gomilice od desetak--dvanaestak ljudi. Razgovor se vrtio oko gladi, no bio je
razgovor ljudi. I sam Dave Harnev prestao je proklinjati zemlju zbog toga to nij
e imao eera, pa se rado alio i priao smijene zgode o novacima - "Checha-quos" [Ceakos]
zvao ih je on slikovito u sivakom jeziku. Usred govora zapne mu pogled na crnoj
tokici koja se dizala i sputala s ledom na rijeci. "Oho, gledajte ono tamo!" povie
on. "Ruska kanoa leti po ledu!"
Poskakivajui i mijenjajui neprestano smjer, sad s veslima u vodi, sad opet u zraku
, neprestano meu san-
64
"tama, dva su se ovjeka muno probijala sa svojim amcem uz rub leda gledajui paljivo n
ee li gdjegod nai prolaz do obale. Kad su doli pred kanal to ga je bio probio parobr
od, zarone duboko vesla i jurnu u mrtvu, mirnu vodu. Ljudi s obale prime ih raire
nih ruku, pomognu im na suho, vukui njihovu orahovu ljusku. Na njezinu su dnu bil
a dva kona kovega, nekoliko ponjava, lonac za kavu, tava i mala prazna vrea za hran
u. Oba su ovjeka bila tako prozebla da su jedva stajala na nogama. Dave Harnev ih
odmah pozove na whiskey i da smjesta uu u kuu; no jedan je od njih ipak jo toliko
zaostao da se ukoeno rukovao s Jakobom Wel-seom.
"Ona dolazi", obavijesti ga on. "Ostavili smo njezin amac sat iza nas. Svaki bi s
e as morala pojaviti iza zavoja. Imam telegrame za vas, ali emo se i kasnije vidje
ti. Sad mi najprije dajte da neto zaloim." Okre-nuvi se da poe s Harnevjem, stane i
pokae uz rijeku: "Eno je. Upravo dolazi iza peine."
"Haj'de poletite momci, i gledajte da dobijete whi-skey!" opomene Harnev njega i
njegova druga. "Recite da je na moj raun, dvostruku mjeru. Ne zamjerite to ne ide
m s vama, ali moram ovdje da neto vidim."
Rijeka je nosila debelu naslagu leda, smrvljenog, ali i cijele sante, pa je zani
jela amac prema sreditu Yu-kona. Oni s obale mogli su sasvim jasno vidjeti kako eti
ri ovjeka stoje u amcu i bore se da prokre put kroz nagruvani led. Iz jedne vukonsk
e pei na palubi izlazio je tanak stup dima, a kad se amac primakao blie, mogla su r
azabrati kako dugakim kormilom upravlja ena. Na taj se pogled zasvijetle oi Jakoba
Welsea. Prvi znak, i to dobar, mislio je on. Ona je jo uvijek Welse, borac i nebo
ja. Godine obrazovanja nisu je oslabile. Iako je o-kuala prve plodove ivota daleko
od ove zemlje, opet je se nije bojala. Vraala se k njoj veselo i neprisiljeno.
5 Ki snijega
65
""US"
Tako je on u sebi razmiljao dok se amac pribliavao k obali, oklopljen ledom i udara
n sa svih strana santama.
^
Jedan bijeli ovjek skoi iz amca s lancem u ruci da uvede amac u 'kanal. No led je uz
obalu bio tek od prole noi, pa se onaj dio na koji je on skoio otkine i on propadn
e s njime u vodu. Osim toga se kljun amca pod teinom goleme sante zagnjuri i okren
e na stranu, tako da je krma dola naprijed. ena posegne za njegovim vratom i u ist
o vrijeme zaori njezin zapovjedni glas Indijancima da zaveslaju natrag. Drei jo uvi
jek ovjekovu glavu iznad vode, nasloni se teinom cijeloga tijela na kormilo i uved
e amac natr.ake u kanal. Jo nekoliko udaraca i dno udari o zemlju. Ona preda ovratn
ik davljenika Daveu Harnevju, koji ga izvue napolje, na put kojim se vozila pota.
Frona se uspravi dok su joj obrazi jo gorjeli od ivoga rada. Jakob Welse je oklije
vao. Premda je stajao nadohvat amca, ipak ih je dijelio razmak od tri godine. ar en
e o.d dvadeset godina bio je vei nego to se on mogao i nadati. Nije znao bi li k t
ome krasnom stvoru priao kao otac medonja, ili bi joj kavalirski pruio ruku li pom
ogao na obalu. No ona skoi postrance do njega i zaas mu se nae u naruju. Drugi su se
bili zagledali na drugu stranu u jednog ovjeka, sve dok ovo dvoje nije dolo do nj
ih, vodei se ispod ruke.
"Gospodo, moja ki", ree Welse dok mu se lice sjalo ponosom.
Frona dh sve obuhvati drugarskim pogledom i svaki od njih osjeti da su se njezin
e ooi jedan tren zagledale ravno u njegove.
VII
Da je Vance Corliss elio ponovo vidjeti djevojku s kojom je podijelio svoje ponja
ve razumije se samo po sebi. On se nije sjetio da ponese'sa sobom kameru, no
66
ipak je, i to jo suptilnijdm procesom, u njegovu modanu tkivu zaostala jedna svije
tla, sunana slika. U jednom je trenu bila gotova. Zraka svjetla i boje, molekular
no gibanje i primanje, neko maleno, ali sasvim odreeno nabiranje u skrovitom zavo
ju mozga - slika je gotova! arko svjetlo prema najcrnjoj tarrfi, vitka, siva pril
ika, obasjana svjetlou stupajui naprijed sa. granice gdje se sastaje svjetlo li sje
na, svjei, mladi jutarnji smijeak, zavijen u plat raarenog zlata ...
To je bila slika koju je on esto gledao, a to ju je vie gledao, sve je vie elio da vi
di Fronu Welse. On se tome dogaaju unaprijed radovao radou za promjenom koja je rad
ost zajednlika svemu ivomu. Ona je bila neto novo, jedan svjei tip, ena razliita od sv
ih to ih je ranije sretao. Iz arobnog, nepoznatog svijeta smijeio mu se par smeih oij
u i mahala mu ruka koja je bila mekana, ali se vrsto rukovala. Oko svega toga leb
djela je kao neka grena napast ...
Ne moda to bi Vance Corliss bio ija luda, ili njegov ivot pustinjaki, no njegov odgoj
dao je njegovu ivotu neku puritansku crtu. ira spoznaja i vee znanje oslabili su p
rvanji utjecaj preozbiljne majke, ali ga nisu sasvim iskorijenili. On je bio tu,
duboko sakat, u sjeni, ali ipak prisutan. On ga se nije mogao rijeiti. Taj je utj
ecaj uvijek, iako slabo, djelovao na njegovo stvaranje sudova. On je davao prava
c njegovim opaanjima, a kad se radilo o enama, vrlo je esto odluivao o njegovu miljen
ju. On se ponosio svojom irokogrud-nou zbog toga to je dozvoljavao da ima tri vrste e
na. Njegova je majka poznavala samo dvije. No on je bio napredniji, Ne moe se por
ei da ima tri odjelite vrste: dobre, zle i tree, koje su donekle dobre, a done-kle
zle. No ove posljednje postaju
suptilan - njean, osjetljdiv
puritanski - od iimeniee puntanac - istunac, ovjek strogoga morala
67
redovno sasvim zle, o tome je on bio vrsto uvjeren. Jer polovino stanje ne moe stal
no potrajati. To je samo prelazan stadij koji oznauje pad s najviega na najnlie, s
boljega na najgore.
Sve je to moglo biti i istina, ak i s njegova stajalita. No ako se za premise uzmu
definicije, zakljuci ne mogu a da ne budu dogmatski, to je "dobro", a to "zlo"? U
tome je stvar. Tu su majine usnice utjele. I ne samo majine nego i svih konvenciona
lnih generacija, uraunavajui i nespretnoga pretka koji se prvi odaleio od zemlje d
pogledao odozgo dolje. Jer Vance Corliss puno se puta odaleivao sa crvenoga tla,
pa se u njemu, a da o tome nije pravo ni svjestan, burkala enja da se vrati natrag
, jer mu je inae prijetila propast.
Ne moe se rei da bi Fronu opredijelio prema svojim batinjenim definicijama. Nije je
uope klasificirao. Nije se usudio da to uini. Volio je da stvaranje suda o njoj o
stavi za kasnije vrijeme, dok sakupi vtie podataka. Ali upravo u tome je bila nap
ast: sakupljanje podataka, ona vana kritika toka gdje istoa prua polunesvjesno kao u s
nu ruke za neistom smolom, a nee da je nazove smolom, dok se sama ne uprlja.- Ne,
Vance Corlis's nije bio djeak. I budui da je istoa samo relativan pojam, nije bio ni
sasvim ist. Ako nije bilo blata pod njegovim noktima, to nije bilo stoga to bi dh
on moda briljivo istio i njegovao, nego zato to nije tako sretan da ih arije u blato
... On nije bio dobar zato jer je tako htio i jer mu je grijeh bio odvratan, neg
o zato jer nije imao prilike da postane zao. No iz toga se opet ne smije zakljuit
i da bi on zaista htio postati zao da je imao za to prilike.
On je bio produkt ivota pod krovom. Sve je svoje dane proivio u zdravom stanu, vod
ovod d ostali ureaj
premisa - pretpostavka
dogmatski - ono to se osniva Tia uemiju po utvrenim i nepromjenjivim istinama, znaaj
no za vjerske nauke
68
bio je sjajan. Zrak to ga je uiisao bio je ponajvie ozon pripravljen na umjetni nain
. Za lijepa vremena kupali su ga na sunanom svjetlu, a kad je padala kia, unosili
su ga u sobu. A kad je dosegao dob izbora, bio je suvie zaokupljen a da bi mogao
sidi s ravnog puta po kojem ga je uila puzati i trkati njegova mati i po kojem je
on sada nastavio da hoda uspravno, ne brinui se ni za to to je lealo s jedne i druge
strane toga puta.
2ivot se moe upotrijebiti samo jedanput. Ako ga potroi na jednu stvar, ne ostaje ga
vie ni za to drugo. Tako je bilo s Vanceom Corlissom. kolski poslovi i zdrava gimn
astika, za vrijeme njegova naukovanja, do kraja su troili svu energiju to ju je nj
egova normalna probava crpila iz razliite hrane. Kad bi mu ostao viak energije, on
ga je troio u drutvu svoje majke i konvencionalnih dua kojima se ona okruivala. Rez
ultat: vrlo zgodan mladi ovjek za kojega se nijedna majka nije trebala bojati, vr
lo snaan mladi koji nije svoju snagu istroio u neurednom ivotu, vrlo uen mladi ovjek s
diplomom freiberke [frajberkli] rudarske akademije i diplomom lijepih umjetnosti
sveuilita u Ya-leu [Jel]. Konano, vrlo sabran i vrlo discipliniran mladi!
No njegova je najvea vrlina bila u tome to nije otvrdnuo u kalupu nekolicine svoji
h predaka u koji su ga litisnule ruke njegove majke. U njegovo stvaranje umijealo
se i neto atavizma. On se ugledao na pretka koji se prvi uzdigao nad svagdanjicu.
.. No dosad je ovaj dio batine u njemu jo drijemao. On se jednostavno uivio i prila
godio okolini koja je uvijek bila ista.
ozon - plin od 'triju molekula kisika: jo se naziva i zgusnutim kisikom
konvencionalan - uobiajen, u sikladu s drutvenim obiajima, hladno utiv
atavizam - nasljee
wt*wswMSWv'
Dosad jo nije trebalo njegove prave sposobnosti. No kad je tako bio graen, bilo je
jasno da e se, kad god bude potrebno, snai i prilagoditi neobinom pritisku noviih
prilika. Maksima o kamenu koji se kotrljao moe da bude i istinita. Ipak je u ivotn
oj borbi nemogunost da ovjek miruje dobro svojstvo par excel-lence. Iako on to sam
nije ni znao, ta je nemogunost bila najljepe i najbolje svojstvo Vancea Gorlissa.
Nego da se vratimo malo natrag. On je s velikom i trijeznom radou oekivao ponovni s
usret s Fronom Welse, a dotle je esto ispitivao sunanu sliku to ju je nosio u sebi.
Iako su ga preko Sedla i niz jezera i rijeka slijedile uvijek redovito lijepe s
vote novca, ipak je Fro-na dola u Davvson etrnaest dana prije njega. Dok je on sve
zapreke konano svladao novcem, za nju je ime Welse bilo talisman vei od ikakvog b
laga. Poslije njegova dolaska nekoliko mu je sedmica trebalo za gradnju stana, n
ato je predao svoje preporuene listove i smjestio se u domu. No s vremenom sve dol
azi na red i tako je on jedne veeri, kad je rijeka bila ve smrznuta, upravio svoje
mokasine prema kui Jakoba Wel-sea. Mrs. Schoville [Skovil] ena preuzimatelja zlat
a, iskazala mu je ast da ga prati na tom putovanju.
Corliss je morao protrijeti oi. Centralno loenje u Klondikeu! No zaas on je iz pred
soblja uao kroz teke portijere u salon. Njegovi su mokasini propadali u raskoni deb
eli sag, a pogled mu pao na jedan izlaz sunca od Turnera [Terner], na suprotnom
zidu. Bilo je jo i drugih slika d nekoliko bronca. U dva holandska kamina buktjel
a je vatra jelovih cjepanica. U salonu je bio glasovir, netko je pjevao. Frona s
koi sa stalka i poe pred njega pozdravljajui ga objema rukama. On
maksima - iirnuidira izreka, [pravilo za ivot, naelo
par excellence [par ekselans] (franc.) - osobito, izvanredno,
prvorazredno
talisman - predmet koji, prema praznovjerju, donosi sreu portijera - zastori nad
vratima
70
je prije mislio da je njegova sunana slika svrena, ali ju je nova slika kod vatre,
mlado bie, puno ara i vatre usklipjela ivota, sasvim potamnjela. Bio je to opojan a
s kad su njezine obje ruke poinule u njegovima. Prve su rijei bile dodue tihe, no g
las Mrs. Schovilleove dozove ga k svijesti.
"On!" klikne ona. "Pa vi ga poznajete!"
Frona odgovori:
"Da, sreli smo se na Dvejinom putu, a oni koji se tamo sastanu ne zaboravljaju s
e nikada."
"Kako je to romantino!"
I ona zapi jeka rukama.
Premda je bila krupna, debela i flegmatine naravi, ipak joj je ivot u budnom stanj
u prolazio u eksplozijama uzvika i pljeskanja rukama. Njezin je mu u potaji govor
io o njoj da bi ona, kad bi se bog udostojao da se sretne s njom licem u lice, p
ljesnula svojim mesnatim rukama i poviikala: "Kako je romantino!"
"A kako je to bilo?" produi ona. "Je li vas on oslobodio s kakve peine ili tako to?
Recite da jest! A vi mi niste o tome nikada rekli ni rijei, Mr. Oorliss! Dajte m
i pripovijedajte. Umirem od radoznalosti."
"O, nije bilo nita slino", pouri se on s odgovorom. "Uope, nita. Ja, to jest, mi..."
On osjeti neprijatnost kad ga je Frona prekinula. Bog zna to bi ta neobina djevojk
a jo mogla rei.
"On me je ugostio, vidite, to je, bilo sve", ree ona. "Ja glasujem za njegove peen
e krumpire a kava mu je izvrsna, ako je ovjek jako gladan."
"Nezahvalnice!" uspjelo mu je da kae i da time dobije jedan smijeak prije nego to s
u ga predstavili lijepo graenom policijskom poruniku koji je stajao kraj kamina i
raspravljao o pitanju hrane s malim, ustrim ovjekom koji se inio jako deplasiranim
sa svojom bijelom kouljom i tvrdim ovratnikom.
deplasiran - neutojestan
71
Zahvaljujui posebnom dijelu drutva, u kome se sluajno rodio, Corliss je s velikom l
akoom iao od grupe do grupe, zbog ega mu je vrlo zavidio Del Bishop, kojd je ukoen s
jedio u prvom stolcu u koji je bio pao, ekajui strpljiivo da se netko iz drutva opr
osti kako bi on za njim onda mogao izvesti isti manevar. U dui je on to sve ve tono
preraunao. Znao je koliko koraka treba da doe do vrata, znao je da mora rei zbogom
Fro-ni, ali nije bio nacistu treba li ili ne treba da se rukuje sa svim ostalim
uzvanicima. Bio je sasvim sluajno naiao da vidi Fronu i da je upita kako joj je,
pa se neoekivano naao u drutvu.
Corliss zavri kratko aputanje s nekom Miss Morti-mer o dekadenciji francuskih simb
ol'ista i pristupi Del Bishopu. Ovaj ga je poznao na prvi pogled to ga je na nj b
acio, dok je Corliss stajao pred svojim atorom na Polju sree. Vanredno mu je bio z
ahvalan za gostoprimstvo jedne noi to ga je pruio Mdiss Fronli, kad je njega bura b
acila s pravoga puta. Svaka usluga njoj bila je kao usluga njemu samom i, "tako
mi boga", on e se toga sjeati dok bude imao makar ugao plahte da se nj ime pokrije
. Nada se da se zbog toga nije ljutio. Miss Frona je dodue rekla da je pokriva bio
slab, ali no nije bila odvie hladna (vie je puhao vjetar nego to je bilo zima), i t
ako je on odmah mislio da joj mije bilo zima. Sve se to Corlissu priinilo opasnim
, zato upotrijebi prvu priliku da Del Bishopa ostavi samog, neka i dalje ezne za
vratima.
Dave Harney, koji nije doao zabunom, dobro se uvao da se ne prilijepi za prvi stol
ac koji bude prazan. Kao kralj Eldorada osjeao je dunost da u drutvu
manevar - prebacivanje vojske u ratu: u prenesenom znaenju, vjet zahvat, Okretnost
dekadencija - nazadak, propadanje
simbolist - pripadnik struje u francuskoj umjetnosti potkraj XIX stoljea
72
zauzme poloaj koji odgovara njegovim milijunima. Premda u svome ivotu nije gajio d
rutvenu stranu, ipak je - po svom vlastitom miljenju - bio salonski junak. Brz i b
istar u povoenju za drugima, etao je amo-tamo s aplombom, to ga je jo uveavalo njegov
o nametljivo odijelo i dugaki, nemarni nain hodanja, pripovijedajui svakome na koga
bi se namjerio nesuvisle fragmente o najraznolinijim stvarima.
Miss Mortimer, koja je govorila parikom francuti-nom, zbunila ga je sa svojim simb
olistima, no on joj je parirao potenom porcijom mjeavine kanadskih "voya-geura" pa
ju je onda ostavio otvorenih usta od uda nad njegovim prijedlogom da mu proda dv
adeset i pet funti eera, bijelog ili smeeg. Ali nije ona bila jedina, jer s kim god
je poeo govoriti, uvijek je znao razgovor vjeto skrenuti na pitanje hrane. "eger i
li med", zavrio bi on svaki put veselo i pristupio k novoj rtvi.
Krunu je svom drutvenom uspjehu postavio svakako time to je zamolio Fronu da zasvi
ra dirljivu pjesmicu "Zbog tebe ostavtih svoj sretni dom". To je nadilazilo njez
inu spremu, no kako je sluala tu i tamo tu barsku pjesmicu, mogla' ga je nekako p
ratiti. Njegov je glas bio vie opor nego sladak. Del ishop, snaavi se napokon upade
svojim hrapavim glasom u zbor. On se napokon stao osjeati tako dobro da je ustao
sa stolca, pa kad je konano doao kui, probudio je svog atorskog druga, koji je ve spa
vao, i stao mu pripovijedati kako se divno zabavljao kod VVelseovih. Mrs. Schovi
lle klik-tala je cijelo vrijeme, i njoj je sve to bilo tako jedinstveno, a jo joj
je jedinstvenije bilo kad je policijski porunik s nekoliko svojih zemljaka zagrm
io: "Vladaj,
aplomb - vanost, u prenesenom znaenju: samopouzdanje,
sigurnost.u nastupu voyageur [voajaer] (franc.) - putnik "Vladaj, Britanija" i "B
og da uva kraljicu" - popularna i
slubena engleska himna
73
Britanije!" i "Bog da uva kraljicu", nato su American! odgovorili sa "Zemljo moja,
radi tebe" i "John Brown" [Don Braun]. Onda zamoli veliki Alec Beau-bien [Alek B
objen] "Marseljezu" i drutvo se najzad rastane pjevajui u ledenu no: "Die Wacht am
Rhein".
"Nemojte dolaziti na ovakve veeri", apne Frona Corlissu kad su se opratali. "Nismo
progovorili ni tri rijei, a ja sam uvjerena da emo biti dobri prijatelji. Je li Da
veu Harnevju polo za rukom da od vas izmami eera?"
Njihov se smijeh pomijeao zajedno, i Corliss se vrati kui idui u sjaju sjeverne zor
e i nastojei da sredi svoje misli.
VIII
"Pa zato da se ja ne ponosim svojom rasom?" Fronino je lice bilo uareno, a oi joj s
e krijesile. Oboje su se biii-zavezli natrag, u vrijeme svoje mladosti, i Frona
je Corlissu priala o svojoj majci, koje se jedva i sjeala. Slika koju je o njoj na
crtala odavala je izrazit safcsonski tip: ena lijepa, lanenaste kose, puna iskust
va i znanja to ga je primila od oca i od starog Andvja sa dvejske stanice. Razgov
or je onda skrenuo' na pitanje rase uope, i Frona je u aru entuzijazma izrekla nek
oliko sudova koji su povrijedili konzervativnijega Corlis-sa kao opasni i neosno
vani na solidnom temelju. On je bio previe irokogrudan, a da bi mogao pristati uz
rasni egoizam i amerike predrasude, pa je drao uputnim da se nasmije na njezlino n
ezrelo mijeanje.
"Obino je karakteristika svakoga naroda", nastavi on, "da sebe smatra superiornij
om rasom. To je dodue
"Marseljeza" - francuska revolucionarna pjesma, danas slubena francuska himna
"Die Wacht am Rhein" [Di Vaht aim Rajn] - straa na Rajni - poanaita oj crnaka pjes
ma
entuzijazam - oduevljenje, zanos
superioran - nadmoan
74
naivan, naravan egoizam, vrlo zdrav i vrlo dobar, ali zato nije manje laan. idovi
su sebe smatrali izabranim narodom bojim, pa se jo i danas takvim smatraju."
"I zato su u historiji ostavili dubok trag", prekine ga ona.
"Ali vrijeme nije potvrdilo istinitosti njihovih nazora. A morate gledati i nalij
e medalje. Jedan superiorniji narod mora na sve druge gledati kao na inferiornij
e. A to se onda vraa i na nas. Biti Rimljaninom znailo je biti veim od kralja, i ka
d su se Rimljani oeali o vae divlje pretke u germanskim umama, uzdigli su obrve i pr
ezirno rekli: 'Inferiorniji narod, barbari'."
"Ali sad smo mi ovdje. Mi jesmo, a Rimljani su bili. Vrijeme je za to sudac. Dos
ad smo mi izdrali kunju. Svi znaci kazuju da emo tako i unaprijed. Mije m o najsposo
bniji.!"
"Egotizam!"
"ekajte. Da vidimo. Potraimo dokaze."
Kad je to rekla, njezina ruka impulzivno dohvati njegovu. Na taj dodir uzbiba se
njegovo srce, krv mu ivlje potee ilama, zakucaju mu sljepooice. Smijeno, ali ugodno,
pomisli on.
"Dokazi", ponovi ona povlaei ruku bez zabune. "Mi smo rasa radnika i boraca, svjet
skih putnika i osvajaa. Mi radimo i borimo se, ustrajno radimo i borimo se. makar
i ne imali nade u uspjeh. Dok smo ustrajni i otporni, u isto smo vrijeme obdare
ni i sposobnou da se prilagodimo najraznolinijim prilikama."
"Ah, vi zaboravljate Slavene", podsjeti je Corliss tiho.
"Slaveni!" Ona klone. "Istina, Slaveni! Jedino pleme na svijetu u kojemu ima mla
dih ljudi i sijedih staraca. No oni su narod budunosti, i odluka je jo daleko u
inferioran - manje vrijedan, podreen
egotizam - grub, bezobziiraln egoizam (samodjuiblje)
impulzivno - nagansiki ivo, naglo
75
rbudunosti. A dotle mi moemo da se pripravimo. Moda emo mi tako jurnuti naprijed da
njima uope neemo dati ni da izrastu. Vi znate da su panjolci zato to su bili napredn
iji u kemiji i poznavali barut unitili Azteke. Zar mi, koji vladamo svijetom i nj
egovim blagom, ne bismo mogli sakupiti sve znanje i zatui Slavene jo u zametku, pr
ije nego stignu da izgrade vlastitu kuu?"
Vance .Corliss potrese glavom neuvjereno i nasmija se.
"Oh, ja znam da postajem apsurdna i da se previe zagrijavam"! klikffe ona. "No, n
ajzad jedan dokaz da smo mi doista sol zemlje jest d to da se usuujemo to ustvrdi
ti."
"A ja sam siguran da je vaa toplota prelazna", odgovori on. "Gledajte, ja se i sa
m poinjem zagrijavati. Mi nismo bogovi, ali smo izabrani narod prirode, md Angli,
Sasi, Normani i Vikinzi, i zemlja je naa batina. Ustanimo i poimo naprijed!"
"Vi mi se sada rugate, a osim toga, mi smo i onako ve poli naprijed. Zato ste poli n
a sjever, ako niste zbog toga da stavite ruku u batinu svoje rase?"
Ona okrene glavu kad je razabrala um koraka koji su se pribliavali i povikne na po
zdrav: "Ja se pozivam na vas, kapetane Aleksandre! Molim vas da mi svjedoite" !
Policijski kapetan nasmijei se na svoj ozbiljni, mr-zovoljasti nain kad se rukovao
s Fronom i Corlissom.
"Da svjedoim? Ah, yes!"
"Pokaite, o drugovi moji, kako smo hrabar narod
mi: Sluge gospodara a l' mora gospodari!"
On je citirao te stihove s nekom divljom sveanou koja je odzvanjala u njegovu glasu
. To, i pristajanje
apsurdan - besmislen yes [jes] (engl.) - da
76
stihova na temu razgovora, posve je zanijelo Fronu i naas su se obje njezine ruke
nale u njegovima. Corliss je primijetio kako se u svojoj nutranjosti trznuo zbog
njezina ina. Bilo mu je neugodno. On nije mogao ravnoduno gledati kako ona dareljiv
o dijeli stisak svojih toplih i jakih ruku. Je li bila tako susretljiva sa svim
ljudima koji su joj ugaali svojim rijeima ili djelima? On nije imao nita protiv tog
a da se njezini prsti oviju oko njegovih, ali mu se inilo nekako nepravo kad je t
u milost morao dijeliti s prvim pridolicom. Za to vrijeme, dok je on tako rezonir
ao, ispriala je Frona kapetanu Aleksandru sadraj dosadanjeg razgovora, i on je poeo
govoriti:
"Ja ne znam puno o tim vaim Slavenima i drugima, osim da su dobri radnici i snani
ljudi, ali jedno znadem, a to je da je bijeli ovjek najjaa i najljepa rasa na svije
tu. Uzmite npr. Indijanca. Bijeli ovjek dolazi preko mora i tue ga u svemu: u posl
u, u ribarenju, u lovu. Tjera ga ispod njegova krova. Otkad postaje, aljaskanski
su Indijanci nosili terete na leima. No kopai zlata, im naue njihove trikove, nose
vee terete i dalje nego to mogu Indijanci. Lani u svibnju, na kraljiin roendan, prir
edili smo natjecanje na rijeci. Utrkama sa kanoama na jedno, dva, tri, etiri i pe
t vesala potukli smo Indijance lijevo i desno. A ipak su se oni rodili s veslom,
a najvei dio nas nije nii vidio amca dok nije doao ovamo."
"Pa zato je to tako?" upita Corliss.
"Ne znam. Znam samo da je tako. Samo konstatiram. Znam da nii radimo ono td oni n
e mogu, a ono to oni rade, radimo mi bolje."
Frona kimne pobjedniki glavom prema Corlissu. "Hajde, priznajte svoj poraz pa da
idemo na ruak! Poraz barem za danas. Konkretnije injenice s veslima i teretnim uze
tima pobijaju vae dogme. Ah, to sami
rezonirati - razmiljati, mudrovati
77
mislila. Vie vremena? Evo vam ga i svega. Nego, hajdemo u sobu. Vidjet emo to o tom
e misli moj otac i M. Kellar [Kelar]. Gozba u ast anglosaske supremacije!"
Sjever daje ustrinu i neko posebno svojstvo krvi koje se u toplijoj klimi ne moe z
adobiti. Stoga je bilo naravno da prijateljstvo, koje se razvilo izmeu Corlissa i
Frone, nije bilo i najmanje mlitavo. Oni su se esto sastajali pod krovom njezina
oca i kojekuda su ili zajedno. Privlaili su jedno drugo i osjeali zadovoljstvo koj
e nije moglo pomutiti to to su se razilazili u nekim stvarima. Frona je njega vol
jela jer je bio mukarac. I u najsmjelijim svojim fantazijama ona nije mogla zamis
liti da bi se ikada vezala uz ovjeka, makar on koliko bio uzviena duha ako nije u
isto vrijeme i fiziki jak. Bila je za nju naslada i radost kad je vidjela jake muk
arce svoje rase, lijepih, boanstvenih oblika, nabreklih miica .koje obeavaju rad i
djela. Mukarac je kod nje znaio u prvom redu borca. Ona je vjerovala u prirodnu ii
seksualnu selekciju i bila je uvjerena da ovjeku, ako je na taj nain stekao neka
svojstva i sposobnosti, ta svojstva i te sposobnosti mogu sluiti samo na korist.
Isto je tako bilo i s instinktima. Ako osjea da je privlai neka osoba, onda je zac
ijelo dobro da je ona privlai, i to je i za nju dobro. Ako je neto tjera, ako mora
da uiva u lijepom stasu i vrstoj miici, zato da se suzdrava? Zato da ne ljubi i tijel
o, i to bez stidijivasti? Povijest njezine rase, povijest svih rasa daje njezinu
izboru pravo. U sva se vremena dogaalo da su slabi i mekoputni mukarci nestali be
z traga sa svjetske pozornice. Jedino jaki mogu osvojiti svijet. Ona se rodila o
d jakoga, pa je i svoju sudbinu htjela povjeriti samo jakome...
supremacija - nadmo instinkt - nagon
78
Pa ipak, ona nikako nije potcjenjivala duh. Ali i za duevna svojstva traila je da
budu jednako jaka. Nikakva oklijevanja, mucanja, neodlunog ekanja ili plaljivog jad
ikovanja!
Razum d dua moraju takoer biti odreeni, sdgurni i brzi kao i tijelo. I nije duh sam
o za neko nadnaravno sanjarenje. Kao i tijelo, treba da se i on bori i da radi.
Ona je mogla razumjeti slabia koji pjeva slatko, moda i uzvieno, pa i voljeti ga zb
og njegove slatkoe i uzvienosti, no voljela bi ga mnogo vie kad bi pored toga bio i
tijelom jak. Ona je drala da je u pravu. Davala je tijelu njegovo, a duhu opet n
jegovo, ali iznad toga imala je i svoj izbor, svoj lini ideal. Voljela je kad je
oboje ilo rukom o ruku. Dar proricanja i loa probava nisu joj se inili ba sretnim do
dacima. Krasan divljak i pjesnik slabih koljena! Prvome se mogla diviti zbog sna
ge njegovih miica, a drugome zbog njegovih pjesama, no najvoljela bi da su obojic
a bili jedno.
A to se tie Vancea Corlissa? Prije svega, a to je najvanije, izmeu njih je postojala
ona fizioloka srodnost zbog koje mu je toliko godio stisak njezine ruke. Dua moe ez
nuti za duom, ali ako jedno tijelo ne moe da podnese drugo, srea e usahnuti u pijesk
u i cijelo e zdanje biti nestalno i klimavo. Dalje: Corliss je imao fiziku snagu h
eroja, ali bez neotesanosti i grubosti divljaka. Razvitak je njegovih miica bio v
ie kvalitativan nego kvantitativan, a kvalitativni je razvoj onaj kojd ukraava lje
potu oblika.
j*
Napokon - ne moda zato to ne bi smatrala potrebnim, ali ipak - Vance Corliss nije
bio ni duevno mrtav, ni dekadent. Njoj se inio svjeim, zdravim i jakim, kao da lebd
i iznad zemlje, ali ipak tu zemlju ne prezire ... Razumije se,' do svih je tih z
akljuaka ona dolazila jedino napola besvjesnim procesima. Njezini zakljuci bili su
osjeajni, ne misaoni.
79
Premda su se prepirali i bali protivnog miljenja u nebrojenim stvarima, duboko u
svojoj nutranjosti, ispod svih razmirica, oni su bili uvijek jedno. Ona ga je vol
jela zbog neke osobite njegove trijezne ozbiljnosti i posebnog humora kojim je es
to spreavao prijelom. Ozbiljnost ne iskljuuje alu. Ona ga je voljela i zbog njegove
galanterije, koja je bila istinska, a ne samo naoko. Njoj se svidjela njegova p
onuda na Polju sree kad joj je htio dati indijanskog vodia i novca za povratak u S
jedinjene Drave. On je umio da radi jednako dobro kako je umio i da govori. Ona g
a je voljela zbog njegova izgleda, zbog njegove priroene slobo-doumnosti koju je
u njemu osjeala, iako je esto po rijeima bio uskogrudan. Voljela ga je zbog njegova
duha. Premda je bio poneto profesor, malo nabijen kolskim znanjem, ipak je bio du
b. kojega je ovjek mogao ubrojiti meu "intelektualce". On je umio osjeaj razluiti od
razuma. Uzevi u obzir sve te faktore, bio je upravo nepogreiv. To je i bila njego
va glavna pogreka u njezinim oima: njegova uskogrudnost koja nije priznavala razlo
ga, njegova uskogrudnost koja je stavljala masku lai na njegovu linost, za koju je
ona znala da je prava njegova linost. No ona je ve ttila opazila da to nije nepop
ravljiva pogreka i da e je novi ivot, to ga je poeo voditi, moi ispraviti. On je bio p
un kulture, ali ono ega mu je jo nedostajalo i to je jo trebao bdio je: vie iskustva
u realnom ivotu.
Najzad, voljela ga je zbog njega samoga, a to je znailo mnogo vie nego voljeti ga
zbog pojedinih svojstava koja su sastavljala njegovu linost. Jer nije nikakvo udo
da dvije stvari, dodane jedna drugoj, daju ne samo svoj zbroj nego i treu, koje u
njima samima nema. Tako je bilo i s njim. Ona je voljela njega samoga zbog onog
a neega to je ugaoni kamen vjere i to
galanterija - udvornost, uglaonost u saobraaju 80
uvijek prkosi svakoj znanosti i filozofiji. A onda, voljeti kod Frone Welse nije
jo uvijek znailo d ljubiti.
Vanoea Oorlissa gonila je k Froni Welse najvie, i u prvom redu, tenja da se vrati
natrag zemlji. On je bio tako graen da u njegovim oima nisu mogle nai milosti ene ko
je su od nje bile daleko. Takvih je on sretao mnogo, no ni radi jedne od njih ni
je mu srce bre zakucalo. Iako je instinktivno poeo osjeati da mu nedostaje neki vez
- osjeaj koji uvijek dolazi prije ljubavi, ipak nijednoj od Evinih keri koje je d
otada sreo ne bi mogao kazati da mu ona jedina moe ispuniti tu prazninu. Srodnost
ukusa, seksualna srodnost ili, kako se ve zove, nestvarna esencija kojoj je ime
"ljubav", ta se jo nije bila kod njega javila. A kad je sreo Fro-nu, odmah se sve
to rodilo. No on to nije jo ni shvaao, uzimajui da je to samo privlanost novoga i n
epoznatoga.
Srea je za Vancea Corlissa bila da mu je vrijeme i mjesto bilo sklono, pa je u Fr
oni naao kulturu, bez koje ne bi mogao biti, i isti, otri zadah zemlje, koji je tre
bao. to se tie njezina odgoja i kulture, bila je ta djevojka pravo udo. On je prije
poznavao ena nakljukanih znanou, no Frona je bila neto vie. Ona je starim, poznatim
stvarima davala nov ivot, njezina su objanjavanja openitih prilika bila suvisla, no
va i puna posebne krepine. Premda se njegov, u koli naueni, konzervatizam bunio i d
ozivao pomo, ipak se ndje mogao oteti caru njena filozofiranja, dok je neke njezi
ne ake nazore potpuno izravnavao njezin entuzijazam. Iako se on s veinom stvari koj
e je branila nije mogao sloiti, ipak je morao priznati da je strast i oduevljenje
za istinu dobra stvar.
No glavna je pogreka bila u njegovim oima njena nekonvencionalnost. ena je za njega
bila neto tako
6 Ki snijega
81neizrecivo sveto da on nije mogao podnijeti da gleda kako se estita ena usuuje na
put koji nije sasvim vrst. On je drao da svaka estita ena koja se uputa u takve pust
olovine, prekoraujui granice koje joj stavlja spol i stale, ini to od tatine i hvalis
avosti. A hva-lisavost te vrste pristaje..., nije mogao ni izrei kad je mislio na
Fronu, premda ga je ona svojom nepromi-Ijenou esto znala povrijediti. No takve pogl
ede osjeao je samo kad je bio daleko od nje. Kad je bio s njom gledao joj u oi, ko
je su uzvraale pogled, ili se pri dolasku ili odlasku rukovao s njom, bio je uvje
ren da u njoj nema niega osim istine.
A onda, on ju je volio na mnogo raznih naina i zbog mnogo raznih stvari, za njezi
ne porive i strasti koje su uvijek bile plemenite. Udiiua zrak Sjevera, ve je doao d
o toga da ju je volio i zbog onog drugarskog naina koji ga je u poetku toliko smet
ao. Nauio ju je s vremenom voljeti i zbog drugih stvari.
On je volio Fronine kose u sunanu svjetlu, blijesak njezina zlata u svjetlu vatre
kamina, njezino lepra-nje i aureolu. Volio je njene lijepo obuvene noice i listov
e u sivim dokoljenicama, to ih je sada, na alost prekrivala dugaka suknja. Volio ju
je zbog jakosti uza sve to to je bila vitka. Bila je naslada hodati s njom, sloal
tii svoj korak i hod s njezinim, pa i vidjeti samo kako ide preko sobe ili dolaz
i ulicom. ivot i ivotna radost buala je u njezinoj krvi koja je ispunjavala i zaokr
uivala svaku miicu i svaki zavoj na njoj. On je sve to volio. No naroito je volio o
blinu njezine podlaktice, pune, vrste i jake, koja je stavljala ovjeka na Tantalov
e muke skrivajui se prebrzo u irokom rukavu.
Tantalove muke - muke izazvane blizinom eljenog cilja koji je nemogue dosei (Tantal
- po starogr. mitu bio je osuen na trajni glad i eu, premda je stajao do grla u vod
i i ispod drveta s voem)
82-
Normalni mukarci vrlo rado stavljaju tjelesnu ljepotu uz duevnu, pa je tako radio
i Vance Corliss. to je volio jedno, nije ga prijeilo da voli i drugo. On je Fronu
volio zbog jednog i drugog i zbog nje same. A voljeti znailo je kod njega, premda
on to nije znao, ljubiti.
Vance Corliss naglo se privikavao ivotu na Sjeveru, nalazei da prilagoavanje u mnog
im sluajevima i nije tako teko. Dok je njegovu govoru slatkoa gospodskog jezika bil
a posve tua, brzo se priuio na krepke izraze drugih mukaraca i u najzabavnijem razg
ovoru. Cart-hey [Karti], jedan djeak iz Texasa [Teksas] koji ga je sluio neko vrij
eme, poinjao je i svravao otprilike svaku drugu reenicu njenim izrazom: "Do avola!" T
o je bio jedini nain kako je on izraavao uenje, razoaranje, zabunu d sva ostala osjean
ja. Ve prema visini i modulaciji glasa, te prema naglasku, ova je kletva vrila sve
funkcije u obinom razgovoru. U poetku je bila nepresuno vrelo neprestano Corlissov
e zlovolje i gaenja, no malo-.pomalo on joj se toliko pnivikao da ju je ne samo t
rpio nego i zavolio te je eljno iekivao. Jedanput je jedan pas ispred Carthevjevih
kolica u ivoj borbi sa svojim drugom s Hudsonova [Hadson] zaliva izgubio uho, pa
kad se mladi ovjek nadnio nad ivotinju i konstatirao gubitak, smjesa njenosti i pa-
tosa, izraena jednim sonim "Do avola!", postade za Corliissa otkrovenje...
Osim toga, drutveni se dvot razvijao u Dawsonu na dva razliita kraja. Gore kod Bara
ka, kod VVelseovih i na jo nekoliko mjesta, svi su pristojni mukarci bili primani
od teto tako pristojnih ena. Tu su se davali ajevi, sveani rukovi, plesovi, dobrotvo
rne zabave i ostale uobiajene stvari, ali to sve skupa nije mukarce
modulacija - spuitanije i dizanje glasa, prelaenje iz jedne vrste 'toma u drugu
83
do kraja zadovoljavalo. Na donjem kraju grada bilo je drugo stajalite, sasvim opr
enoga karaktera, ali ne manje dobro posjeeno. Kako je zemlja bila jo premlada za kl
upski ivot, muki je dio stanovnika isticao svoju mukost time da se u hrpama gurao u
gostionice, izuzevi jedino misionare. U gostionicama su se zakazivali poslovni s
astanci, uglavljivali se poslovi, pravili se planovi, raspravljale se trgovake no
vosti i uvalo se - uglavnom nepomueno - drugarstvo. Svi su se tamo dodirivaH ramen
ima, kraljevi zlata i gonii pasjih zaprega, veterana i novajlije - svi su se tu n
alazdli na istoj stepenici. Tako se dogodilo, valjda zato to su pilane jo slabo ra
dile i to je u kuama bilo premalo prostora, da su gostionice u sebi ujedinjavale s
tolove za igranje i pod za plesanje. Budui da se morao pokoriti obiaju, Corliss se
tome prilagodio najbre. Ili, kako je Carthev, koji ga je zavolio, govorio samom
sebi: "Najbolje je pri tom da on takav ivot prokleto voli, do avola!"
No svako prilagoavanje ima i svoje teke asove, pa dok je CorMssova transformacija t
ekla openito glatko, u specijalnom pogledu, ukoliko se ticala Frone, stvar je bil
a drukija. Ona se vladala po svojim vlastitim propisima, koji su se mnogo razliko
vali od onih po kojima se ravna najvei dio ljudske zajednice, mislei da ena moe slob
odno initi stvari koje bi sablaznile i mukarce iz gostionice. Iz toga je nastala p
rva neugodna nesuglasica izmeu nje i Corlissa.
Frona je voljela da sa psima istri u ciu zimu, kad se ovjeku uare jabuice, krv ivo pot
ee ilama, tijelo se isprui naprijed, a udovi se diu i sputaju, neprestano, prema kora
ku. I tako je ona jednog novembarskog dana, kad je prva navala zime stjerala alk
ohol
misionar - osoba koja vri vjersiku propagandu, posebno u
kolonijama transformacija - preobraaj
84
O
u toplomjeru na ezdeset i peti stupanj ispod nitice, izvukla svoje saonfice, zapne
gla pse i pojurila nizbrdo prema rijeci, im je izila iz grada, popusti uzde i poju
ri izmjenice trkom i kasom kroz indijansko naselje, ispod peina, preleti nekih os
am milja uz Moosehide Creek [Mushajd Krik], pa natrag, letei poput strijele zapad
nom obalom Vukona, nasuprot gradu.
Bila je namjerila poj polaganije i vratiti se putem za drvare koji se tamo ukrtao,
no jednu milju, otprilike, pred tim mjestom zapadne u mekani snijeg tako da su
zasopljeni psi morali poi korakom.
Morala je sebi kriti put uz rub rijeke, pod nadne-senim peinama. Tu i tamo zaobila
zila je da izbjegne podrovane dijelove obale, na drugim je opet mjestima ila za l
edom do strme obale i slijedila je na njenim naglim, nenadanim zavojima. Hodajui
tako pred svojim psima, namjeri se nenadano na enu koja je sjedila u snijegu i bu
ljila prema Davvsonu, gdje su se iz dimnjaka izvijali stupovi dima. ena je plakal
a, a to je bilo dosta da zaustavi Fronu. Jedna suza, pretvorena u kuglicu leda,
jo je stajala na licu ene kojoj su oi bile vlane i mutne. Njihov je izraz odavao oaja
n, beskrajan uas.
"Oh!" klikne Frona, ustavi pse i pristupi k njoj. "Jeste M ozlijeeni? Mogu li vam
pomoi?" pitala je, premda je neznanka odmahivala glavom. "Ali ovdje, zaboga, ne
smijete sjediti. Ima gotovo sedamdeset stupnjeva ispod nitice pa ete se odjedanput
smrznuti. Lice vam se ve smrzava." I ona joj stane ivo trljati promrzle obraze sn
ijegom, dok im se nije povratila ivotna toplina.
"Oprostite." ena ustane malo ukoeno na noge. "Hvala vam, ali meni je sasvim toplo,
evo vidite" (omota vre oko sebe krznenu kabanicu, stresajui se kod toga) - "samo sa
m naas sjela."
86
Frona primijeti da je tuinka vanredno lijepa i ensko njezino oko obuhvati jednim p
ogledom skupocjeno krzno, kroj suknje, vez mokasina koji su provirivali ispod od
ijela. Videi sve to, a naroito tue, nepri-jazno lice, osjeta Frona instinktivnu elju
da uzmakne.
"Nisam se ni ranila", nastava ena. "Samo me je zaokupilo malo neraspoloenje gledaj
ui ovu beskonanu bijelu pusto."
. "Da", ree Frona svladavajui se, "mogu vas razumjeti. Mora da ima mnogo melankoli
je u ovakvoj krar jini kao to je ova, samo to ja to ne osjeam na taj nain. Ja osjeam
ozbiljnost i treznou, ali nipoto turobnost ovoga kraja."
"To je zbog toga to pravci naeg ivota idu protivnim smjerovima", natukne druga zamil
jeno. "Ne radi se o tome kakav je kraj, nego kakvi smo mi. Da nema nas, kraj bi
ostao to i jest, ali bez znaenja za ljude. To je ono to mu mi dajemo."
"Istina je u nama samima; izvana Ne dolazi, pa makar tako mislili."
Fronine oi zasjaju i ona nadopuni citat:
"U svima nama mjesto ima skrovito
Istina gdje stoluje; dok okolo ..."
"I... i... kako ide dalje? Ja sam zaboravila." "Ko zid neprobojan je tijelo zatv
ara..."
ena iznenada prestane, a glas joj se razbije u srebrnom smijehu s neobinim, gorko-
ravnodunim prizvukom, od kojega je Frona protrnula. Ona se maknu kao da e natrag,
prema svojim psima, no ena prui ruku s familijarnim gestom, koja je Froni prodrla
do srca.
"Ostanite asak!" ree ena dok joj se u glasu razabiralo ispriavanje. "I razgovarajte
malo sa mnom. Odavno se ve nisam srela sa enom", ona malo popo-
melankolija - tuga, sjeta, tuno raspoloenje
87
stane traei izraz, "koja bi mogla citirati stihove. Vi ste... vidite, ja vas pozna
m... vi ste kerka Jakoba VVelsea, Frona Welse, ako se ne varam."
Frona potvrdi glavom, oklijevajui i gledajui enu s pritajenom radoznalou. Osjeala je v
eliku, ali i razumljivu radoznalost, iskrenu elju da sazna vie. Ovo bace, toliko s
lino njoj, a opet tako razliito. Stara kao najstarije pleme, a mlada kao djetece ru
menih obraza, baena daleko, dokle dopiru posljednja ognjita ljudi, vjena kao ljudst
vo samo. U emu je bila razlika izmeu nje i te ene? Njenih pet osjetila nije joj mog
lo pokazati, ni po kojem zakonu ivota nije bilo razlike, jedino... jedino prenagl
o polegnute crte socijalnih kasta dijelile su ih i uinile od njih da nisu bile je
dnake... O svemu je tome ona razmiljala dok je naas promatrala lice svoje neznanke
. Osjeala je od cijelog susreta neku prijatnu grozu, kakvu bi ovjek morao negdje o
sjetiti kad bi mu bilo dano da iz podignutog vela ugleda misterij boanstva. Pada
joj na pamet stih: "Njezine su se noge dotakle pakla. Kua je njezina put do groba
, koji vodi u odaju smrti", i u isti se as sjeti toploga gesta kojim je ruka tuink
e nijemo zamolila milost. Okrene glavu i pogled joj zaluta beskrajnom bijelom pu
stinjom, a dan se i njoj napuni emerom i tugom.
Nehotice se nervozno strese kad je rekla glasom koliko je mogla naravnijim: "Haj
te, idemo da razgiblje-mo udove. Ne bi ovjek ni mislio kako je zima kad se stoji.
" Onda se okrene k svojim psima: "Naprijed! King! Sandy (Sendi)! Naprijed!", a en
i ree: "Ja sam se sva ukoila, a vi, vi mora ..."
"Meni je, naprotiv, sasvim toplo. Vi ste trali i haljine su vam vlane, a ja sam sa
mo podravala potrebnu cirkulaciju krvi i nita vie. Ja sam vas vidjela kad ste svoji
m saonicama, projurivi ispod bolnice, nestali niz
rijeku kao Dijana Sjevera. Kako sam vam zavidjela! Koliko mora da uivate!"
"Oh, zaista i uivam", odgovori Firona jednostavno. "Ja sam. odrasla sa psima." "P
odsjea na Grke." ,
Frona ne odgovori i one pou utei. Frona je eljela, iako se nije usudila da je za to
zamoli, da neznanka slobodnije govori, da iz njezina gorkog iskustva izvue za seb
e pouku, za svoju vlastitu korist, zbijeno ljudsko znanje kojim je ta ena morala
obilovati. Obuzme je val sauea i alosti, osjeti neugodnost, jer nije znala to da kae i
kako da olaka srce. I zato joj odlane kad je neznanka produila govor:
"Priajte mi", zamoli je ena, napola nestrpljivo, napola zapovjedno, "priajte mi o s
ebi. Vi niste dugo ovdje. Gdje ste bili prije nego to ste doli amo? Priajte mi"!
Led je bio probit, i Frona joj je pripovijedala o sebi, dobro namjetenom djevojako
m naivnou kao da nije ni opazila slabo prikritu enju druge za svime ega ona nije imal
a, a to je bilo Fronino.
"Evo puta na koji ste htjeli izii". Bile su dole do posljednje okuke, pa Fronina p
ratilica pokae na put gdje su peine malo ustukle i otvorile iroko drijelo, kojima su
se u grad dovozila drva. "Ja vas ovdje ostavljam", zavri neznanka.
"Zar vi neete natrag u Davvson?" upita je Frona. "Kasno je i bilo bi bolje da ne
ostanete due vani." "Ne ... ja ..."
Njezino muno oklijevanje privede Froni u svijest njezinu vlastitu nepromiljenost.
No ve je uinila prvi korak i nije vie mogla natrag.
"Mi emo zajedno natrag", ree ona hrabro. I kao znajui sve to bi joj njezina pratilic
a mogla rei doda: "Mene nije briga za svijet."
Dijana - u starorhnskoj mitologiji boginja lova
89Na te rijei udari ubogoj eni krv u lice i ona prui ruku srdano kao maloprije.
"Ne, molim vas", promuca. "Molim vas ... Ja ... Ja u radije jo malo produiti svoju e
tnju. Gledajte! Eno netko dolazi!"
Uto su Ve dole do puta j Fronino se Idce zaari kao to se arilo i lice njezine pratili
ce. U susret su im s gornjeg puta dolazile lagane saonice sa zapregom pasa. Jeda
n je mukarac bio na njima i mahao im rukom.
"Vance!" povie Frona kad je on skrenuo pse u snijeg i ustavio saonice. "to vi radi
te ovdje? Zanima li se vae poduzee i za drva?"
"Ne nismo jo dotle dotjerali." Njegovo se lice sjalo od sree to ju je ovdje sreo, p
a joj ivo stisne ruku. "Nego, Carthev me ostavlja - ide nekamo, valjda na Sjevern
i pol, pa sam poao da pogledam bi li Del Bis-hop htio sluiti kod mene."
On radoznalo okrene glavu prema njezinoj pratilici, i Frona razabra kako je iz n
jegova lica nestalo smijeha, a na njegovo mjesto stupio izraz Ijutine i zlovolje
. Frona je s bolom primijetila da ovaj put nije gospodarica situacije, nego je,
iako joj se nutranjost stala buniti protiv okrutnosti i nepravde, ipak mogla jedi
no gledati kako e se zavriti ta mala tragedija. ena je doekala njegov pogled trgavi s
e kao da uzmie od udarca bia koji bi je mogao svaki as dohvatiti, a u pogledu joj j
e bio mek izraaj koji je molio milost. No on je pogleda dugim, hladnim pogledom,
a onda joj promiljeno okrene lea. Kad je to uinio, opazi Frona kako je enino lice po
stalo umorno i upravo sivo. Na njemu je oporim crtama bila urezana tvrdoa i bezob
zirnost njezina smijeha, a zao duh izronio je iz dubine njezinih oiju i zamutio i
h. Bilo je jasno da joj avo ogorenosti drai i jezik. No dogodilo se da je upravo u
taj as pogledala Fronu i zaas nestane svega, a na licu joj se odrazi sa-
90
mo neiskazan umor. ena se s razumijevanjem nasmijei djevojci, okrene se bez rijei i
sie na utrti saonik.
Bez rijei i Frona skoi na saonice i pojuri. Put je bio irok, pa i Corliss potjera s
voje pse usporedo s njezinima. Zlovolja, koja je dosad samo tinjala u njoj, plan
e i njoj se uini kao da je i na nju prelo neto od enine bezobzirnosti.
"Kukavico!"
Rije je izila iz njezinih usta otra, jasna, parajui tiinu kao udarac bia. Neoekivana pr
ovala i njezina neobuzdanost porazila je Corlissa. Nije znao to bi uinio i to bi re
kao.
"Oh, kako ste podli! Kako ste podli!"
"Frona! Sluajte me! -"
No ona mu presijee rije. "Ne! Nemojte govoriti. Ne moete imati to da kaete. Runo ste s
e ponijeli. Ja sam se prevarila u vama. To je strano, strano!"
"Da, bilo je strano . . . strano to je ona mogla s vama razgovarati i to su je mogli
s vama vidjeti."
"Dok te sunce ne prestane grijali, ni ja te neu odbaciti", dobaci mu ona izreku.
"Ali svaka stvar ima svoj uzrok . . ."
"Uzrok?" Ona se okrene k njemu i pusti maha svome bijesu. "Ako je ona grena, jest
e li vi isti? Hoete li vi prvi baciti kamen na nju, s tim vaim svetakim ponaanjem to g
a svagdje nosite na ogled?"
"Ne smijete tako sa mnom govoriti. Ja to neu."
On se prihvati za njezine saonice, i ona to primijeti, makar u ljutim, sa zadovo
ljstvom.
"Ne smijem? Vi kukavico!"
On posegne za njom kao da ju je htio dotai rukama, no ona zamahne biem kao da ga k
ani udarati... Mora se priznati, nije ni okom trenuo, njegovo je bijelo lice nep
omino ekalo udarac. No ona skrene rukom i udarac dugoga bia padne meu pse. Zamahnuva
jo jednom, podigne se na koljena i divlje, ludo povie na pse,
91Njezina je zaprega bila bolja i ona ostavi Corlissa za sobom. Htjela je pobjei,
ne toliko pred njim, koliko pred sobom, pa je tjerala pse u bjesomuniju trku. Uz
leti strmom obalom u punom trku i projuri poput vijavice gradom do kue. Nikada u
svom ivotu nije bila u takvu raspoloenju. Jo se nikada nije tako strano ljutila. I n
e samo da se stidjela, nego se poela i bojati sama sebe.
X
Sutradan je Corlissa ve rano ujutro izvukao iz kreveta Bash (Be) jedan od Indijana
ca Jakoba Welsea. Donio je kratak listi od Frone, koja je molila da je gospodin r
udarski inenjer prvom prilikom posjeti. To je bilo sve to je stajalo u listu, i on
se nad njim duboko zamislio. to mu je htjela kazati? Ona je jo uvijek bila nepozn
anica, poslije jueranjeg dogaaja vie nego ikada, tako da on jo uvijek nije mogao stvo
riti o njoj sud. Je li ga ona htjela definitivno otjerati od sebe da se ne moe vie
niemu nadati? Je li eljela da iskoristi prednost koju joj je davao njezin spol pa
da ga ponizi dokraja? Da mu hladno, odmjerenim i promiljenim rijeima kae to misli o
njetnu? Ili se kaje pa nastoji da ispravi nezasluenu grubost kojom ga je napala?
U listu nije bilo ni Ijutine, ni kajanja, uope nikakva putokaza, nego jednostavn
im rijeima izraena elja da ga vidi.
Tako je on bio prilino neodreenog raspoloenja kad je, u kasni jutarnji sat poao k nj
oj. Nije dao ni ponosno, ali ni pokunjeno. Njegovo je dranje bilo posve slobodno i
spremno da se prilagodi onome kakvo bude njezino pri prvom susretu. No bez mnog
o okolianja, nainom kojemu se on u nje ve poeo diviti, ona je odmah pokazala svoje b
oje i prila mu sasvim slobodno. Prvi pogled na njezino lice, prvi stisak ruke kaz
ao mu je da je sve u redu.
"Radujem se da ste doli", pone ona. "Nisam mogla da se smirim dok vas ne vidim i n
e kaem vam koli-
92
ko alim zbog onog to se juer dogodilo i kako se sramim __"
"No, pa nije bilo tako strano." Jo su oboje stajali i on pristupi korak blie k njoj
. "Uvjeravam vas da potpuno umijem ocijeniti stajalite. No iako je vae vladanje, s
teoretske strane, bilo uzorno, pa zasluuje najveu pohvalu, ipak ima ... ima..."
"to?"
"Ipak ima puno toga u njemu to se mora poaliti sa socijalnoga gledita. Na alost, ne
moemo da ne uzmemo u raun i socijalnu stranu. Po mome miljenju niste juer uinili nita e
ga biste se trebali sramiti ili zbog ega biste se trebali alostiti."
"To je lijepo od vas", ree ona draesna. "Samo to to nije istina, a vi i sami dobro
znate da nije istina. Vi dobro znate da ste radili po svom najboljem uvjerenju.
Znate da sam vas ja Uvrijedila i obruila, znate da sam se ponijela kao prodavaica
riba, znate da vam se moje vladanje uinilo neukusnim..."
"Nemojte, zaboga!" On podigne ruku kao da ju je htio obraniti od udaraca to ih je
sama sebi zadavala.
"Ali tako jest, pa ja imam puno razloga da se stidim. U svoju obranu mogu da rek
nem jedino ovo: Ona mi se ena smilila - toliko mi se smilila da sam gotovo zaplak
ala. Onda ste doli vi, a to ste uradili, to znate. - alost zbog nje i njoj slinih, i
ndignacija protiv vas i, \vell, sama sam se nagnala u nekakvo nervozno stanje ka
ko nisam proivjela nikada u svom ivotu. Bila je valjda, histerija. Na svaki nain, t
o nisam bila ja sama."
"Oboje juer nismo bili mi sami."
"Sad opet ne govorite istinu. Ja sam pogrijeila, no vi ste juer bili vi kao to ste
i sada. Nego, sjednite. Tu stojimo kao da se spremate da opet pobjegnete na prvi
znak nove provale moga bijesa."
indignacija - negodovanje, zlovolja, ljutnja
93
"O, vi zaista niste tako strani!" nasmije se on i spretno primakne sebi stolac ta
ko da je svjetlo padalo na njezino lice.
"Nisam, ali ni vi niste kukavica. Ja mora da sam bila juer uasna. Gotovo sam vas u
darala. Vi ste bili vrlo srani dok je bi lebdio nad vama. Niste pokuali ni da se ru
kom zatitite."
"Opaam samo da vam psi na koje pada va bi ipak kasnije liu ruku i trae da ih pomiluje
te."
"Dakle?" upita ona odvano.
"Dakle, sve ovisi o qsobi", odgovori on dvosmisleno.
"I uza sve to vi mi pratate?"
"Nadam se da i vi pratate meni."
"Onda se radujem, tek ... vi niste uinili nita to bi vam trebalo oprostiti. Radili
ste po svom svjetlu, a ja po svom, premda se mora priznati da moje dalje svijetl
i. Ah, sada znam!" povie ona i zapi jeka rukama. "Ja se juer nisam ljutila na vas n
iti sam se runo ponijela prema vama ili vas uvrijedila. Ja sam bila cijelo vrijem
e neosobna. Vi ste jednostavno zastupali drutvo, tip koji me je ozlovoljio i razl
jutio, i kao predstavnik toga tipa vi ste juer osjetili moj gnjev. Vidite li?
"Vidim sasvim jasno, ali vi na taj nain izbjegavate prijekor to ste sa mnom juer rav
o postupali, iako danas zasluujete novi. Prikazujete me kao predstavnika svega to
je krljavo, tjesnogrudno i dostojno prezira, a to je vrlo nepravedno. Tek prije n
ekoliko asaka ustvrdio sam da je vae osobno stajalite, u teoriji, ispravno. Ali se
stvar mijenja kad u raun dolazi drutvo!"
"Ali, zaboga, vi me shvaate sasvim krivo, Vance. Sluajte". Njezina ruka segne za n
jegovom, i on je zadovoljno sluao. "Ja uvijek hvalim ono to je dobro. Doputam da u
ovoj stvari prevladava miljenje sa socijalnog gledlita. Iako to alim, doputam, jer t
akva je ve ljudska narav. Kao individuum volim tu stvar promatrati drukije. A izmeu
individua istoga milje-
94
r
nja zato se stvar ne bi jednako a promatrala? Ne uviate li? U tom, eto, nalazim vau
krivicu, to uz mene samu juer nilste htjeli da ovo gledate s toga stajalita. Ponij
eli ste se tako uskogrudno kao to bi se bilo ponijelo drutvo koje vi zastupate."
"Na taj nain, vi propovijedate dvije nauke?" odgovori on. "Jednu za izabrane, a d
rugu za gomilu? Hoete da budete ii teoriji demokratkinja, a u praksi aristo-kratk
inja? Uistinu, cijela buka to je zbog ovog pitanja podiete nije ni manje ni vie neg
o jezuitizam."
"ini se, ustvrdit ete da su svi ljudi roeni slobodni i jednaki, s izvjesnim prirodn
im pravima? Kod vas bi imao doskora da pone raditi Del Bishop. Po kakvu e pravu ka
o vama jednak, slobodan ovjek, on za vas raditi i kako ete vi dopustiti da on za v
as radi?"
"Ne", odgovori Vance. "Ja u samo donekle promijeniti pitanje jednakosti i prava."
"Ako ih promijenite, onda ste izgubljeni!" povikne ona. "Jer ih moete promijeniti
samo u smislu moga stajalita, koje nije tako jezuitsko, ni tako strogo kako ste
ga vj opisali. Nego, ostavimo se dijalektike. Ja elim znati to mogu da znam, pa va
s molim da mi pripovijedate o toj eni."
"Nije ba ukusan predmet razgovora", prigovori CorMss.
"No ja traim saznanje."
"To ne moe biti korisno."
Frona nestrpljivo lupne nogom i zagleda se paljivo u nj.
jezuitizam - jezuitski postupak, lieni jenstvo, dvolinost (rije dolazi od jezuit -
clian katolikog reda koji je osnovan krajem prve polovine XVI stoljea za borbu pro
tiv reforrnacilje)
dijalektika - vjetina iznalaenja istine otkrivanjem protuslovlja u protivnikovu su
du i pobijanjem tih protuslovlja
95
"Ona je lijepa, vrlo lijepa", apne. "Ne mislite li i vi tako?"
"Da, lijepa je kao pakao".
"Ali je ipak lijepa", Frona nije poputala.
"Pa jest, ako ba hoete. I okrutna je, i tvrda srca, i oajna kao to je lijepa."
"Pa ipak je njezino lice bilo blago, a u njezinim su oima bile suze kada sam je z
atekla gore na putu. Meni se ini da sam ja svojim enskim oima otkrila u nje jednu s
tranu za koju ste vi apsolutno slijepi. Ja sam tu stranu tako jasno vidjela da u
mojoj dui, kad ste vi naili, nije bilo nieg drugog do aljenja: 'Oh, koja teta!' Koja
teta za nju! A ona je ena, tovie ena kao ja, pa ja ne sumnjam da smo mnogo nalik jed
na na drugu. Znate li vi da je ona ak recitirala Browninga?"
"A prole sedmice", presijee joj on rije, "orobila je u igri za jednu jedinu veer Jac
ka Dorseva (Dek Dorsi) za trideset tisua njegove zlatne praine, Dorseva koji je ve i
tako imao dvije hipoteke na svom imanju! Sutradan su ga nali u snijegu s jednim
praznim fie-kom u revolveru."
Frona ne odgovori, nego pokroi preko sobe i namje-rice turne prst u plamen svjeti
ljke. Onda ga pokae Corlissu da vidi opaljenu, crvenu i ozlijeenu kou.
"Ovo je moja usporedba. Vatra je vrlo korisna, no ja sam je zlo upotrijebila i z
ato sam kanjena."
"Na jedno ste zaboravili", prigovori on. "Vatra se slijepo pokorava prirodnim za
konima. Lucilla (Lusila) radi slobodno. Ona radi ono to hoe da uini!"
"O, ne, naprotiv, vi ste zaboravili, jer je i Dorsev isto tako slobodno radio. N
o vi ste rekli: Lucilla. Je li to njezino ime? Htjela bih o njoj znati vie."
Corliss se protivio. "Nemojte! alostite me kad govo rite takve stvari."
Browning, Robert [Brauning] - istaiknuti engleski pjesnik XIX stoljea
96
"A zato, ako smijem pitati?"
"Jer... jer ..."
"No?"
"Jer ja visoko tujem enu. Frona, vi ste uvijek bili za iskrenost, pa se pozivam na
vas samu. alostite me i vrijeate zbog asti u kojoj vas drim, jer ne mogu gledati ka
ko k vama pristupa grijeh. Kad sam vas vidio s onom enom, gore na cesti ... ne moe
te shvatiti to sam tada trpio."
"Grijeh?" Fronine se usnice malo skupe, ali on to nije primijetio, a vidljiv blj
esak pobjede zasja naas u njezinim oima.
"Da, grijeh . . . pokvarenost", ponovi on. "Ima nekoliko stvari koje estita ena ne
treba da razumije. ov-jek ne moe gacati po blatu i ostati ist."
"To otvara iroko polje." Frona sklopi i opet rasklo-pi veselo ruke. "Rekli ste da
je njezino, ime Ludila. Vi pokazujete da mnogo toga znate o njoj, neke ste mi s
tvari iz njezina ivota pripovijedali, a bez sumnje ih jo vie zadravate za sebe, jer
mi ih se ne usuujete pripovijedati. Ukratko, ako netko ne moe, kako vi kaete, gacat
i po blatu i ostati ist, to je onda s vama?"
"Ali ja sam ..."
"Mukarac, hoete rei. Naravno. Izvrsno! Zato jer ste mukarac smijete se izvrgnuti pog
ibli pokvarenosti. A ja, zato to sam ena, ne smijem. Pokvarenost kvari svoju okoli
nu, zar ne? to Mi onda radite ovdje sa mnom? Govorite!"
Smijui se, Corliss digne ruke u zrak. "Predajem se. Vi ste odvie jak protivnik za
mene sa svojom formali-stikom logikom. Ja se mogu osloniti jedino na viu logiku, k
oju vi neete da priznate."
"A to je?"
farmalistika logika - nauka koja raspravlja vanjske obl'ilke miljenja nezavisno od
njihova sadraja i izvan razvoja
snijega
97
"Jakost. Kakvu enu ovjek hoe da dobije, takvu e i dobiti."
"Ja vas pobijam na vaem vlastitom terenu", upadne mu ona u rije. "Kako je onda s L
ucillom? to je ovjek htio dobiti, to-je i dobio. Tako ste vi d svi mukarcu bez razl
ike htjeli oduvijek. Tako je i ubogi Dorsev htio. Vi nemate to da odgovorite, zat
o mi dopustite da spomenem neto ega se sjeam kad spominjete tu vau logiku, koju nazi
vate snagom. Juer, na ravnicama, ja sam je razabrala na vama."
"Na meni?"
"Na vama kad ste posegnuli za mnom. Niste mogli zatomiti-iskonsku muku strast i z
ato niste ni znali da je najjaa. Ali meni se ini da je izraz na licu peinskog ovjeka
koji se sprema na otmicu ene morao negdje biti upravo onakav kakav je bio juer va.
Da je potrajalo jo samo as, uvjerena sam da biste vi silom poloili ruku na mene."
"Onda vas molim da mi oprostite! Nisam ni u snu..."
"Eto, sad ete upravo razbiti svu aroliju! A ja... ja... sam vas upravo zbog toga i
voljela. Zar se ne sjeate da sam i ja bila kao peinska ena, sa zavitlanim biem izna
d vae glave?"
"Ah!"
"Ali ja jo nisam svrila s vama, gospodine sa dva lica, iako ste u bitki pobijeeni."
Njezine su se oi krijesile zlobno, a na obrazima se stvarali smijuljci. "Ja vas m
oram preobraziti."
"Bit u kao glina koja se preobraava pod lona-rovim rukama", odgovori on tiho.
"Onda se morate sjetiti nekoliko stvari. Prvo, kad sam ja bila vrlo ponizna i is
priavala se, vi ste mi to olakali time to ste rekli "da moje vladanje moete osuditi
jedino sa socijalnoga stajalita. Sjeate li se?"
98
Corliss potvrdi glavom.
"Dalje, upravo ste me nazvali jezuitkom, svrnula sam razgovor na Lucillu i rekla
da hou da saznam to .mogu saznati."
On opet fciimne glavom.
"Dolo je upravo kako sam oekivala. Jer, za samih nekoliko trenutaka poeli ste govor
iti o nekom kvarenju, oskvrnjivanju, o gacanju pio blatu. I to sve s obzirom na
mene. To su vaa dva stajalita, gospodine. No stajati moete samo na jednome i ja sam
sigurna da vi stojite na posljednjem. O, ja imam pravo. Samo budite iskreni, pa
priznajte da ste bili neiskreni kad ste rekli da je moj postupak nerazborit sam
o sa socijalnoga gledita. Ja volim iskrenost."
"Jest", prihvati on. "Bio sam i nehotice neiskren. Ali to nisam znao dok mi kasn
ija analiza, s vaom pomoi -, nije otvorila octi. Recite, Frona, to hoete, moje je mil
jenje o enama to da one ne smiju oijukati s opasnou grijeha."
"Ali zar mi ne bismo mogli biti kao bogovi da umijemo razluivati dobro i zlo?"
"No mi nismo bogovi", potrese on alosno glavom.
"Nego samo mukarci?"
"To je feministiki govor", namrti se on. "Jednaka prava, izborne kuglice i sve ost
alo."
"Nemojte, nemojte!" usprotivi se Frona. "Vi neete da me razumijete, ne moete da me
razumijete. Ja nisam nikakva pobornica enskih prava, ja se ne borim za novu enu,
nego za novo enstvo. Jer sam iskrena, jer elim da budem naravna, estita i istinita.
Budui da sam sebi dosljedna, vi se zabavljate time da me smu-ujete krivim napomen
ama. Ja nastojim da budem dosljedna i drim da mi to prilino polazi za rukom, no vi
feministiki - koji se odnosi na feminizam, tj. na pokret za drutvenu ra^vnotpraMno
st ena; taj se pokret osobito razvio u drugoj ipolovini XIX stoljea
99
ne moete shvatiti tu moju dosljednost. To je moda stoga to vi niste vini jafcim, nar
avnim i prirodnim enama, vjerojatnije je da su vam poznate jedino lutkice iz stak
lenika, Ijepune i kriminalno neupuene. One nisu ni jake ni naravne, pa ne mogu bit
i ni majke jakih i naravnih ljudi."
Ona najednom zauti. uli su kako netko ulazi u predsoblje tekim korakom i nogu obueni
h u mekane mokasine.
"Mi ostajemo prijatelji", nadovee ona brzo, a Cor-liss potvrdi oima.
"Nadam se da ne smetam?" ree Dave Harnev sa irokim, znaajnim osmijehom i ogleda se
dobro prije nego to je poao da im stisne ruku.
"Ni najmanje", odgovori Corliss. "Toliko smo se prepirali da smo upravo eljno ekal
i da netko ue. Da niste doli, brzo bismo se zavadili. Nije li tako, Miss We4-se?"
"Mislim da ne prikazujete stvar kako je uistinu bila", nasmijei se ona. "Jer, ve s
mo se bili poeli svaati."
"Izgledate malo uzrujani", progovori Harnev pa protegne svoje rasklimano tijelo
preko svih jastuka na stolcu za ljuljanje.
"Kako napreduje glad?" upita Corliss. "Je li poela kakva javna akcija za pomo?"
"Nee je ni trebati. Stari im je Welse previe bogat. Tri tisue otile su preko leda, a
za polovicu toliko silo ih je dolje, blie skladitima, pa je trite znatno oslabilo. U
pravo onako kako je Welse raunao, svatko je spekulirao s poskupljenjem i grabio s
ve to mu je dopalo ruku. To je pomoglo da se prepadnu slabije opremljeni i tako s
u oni otputovali prema moru, itava banda, odvevi sa sobom i sve pse. Pomislite!" u
zdigne on sveano glas, "to e biti sa psima? Neuveno e im porasti cijena na proljee, ka
d opet pone putovanje.
100
Ja sam ih nakupovao ve stotinu i nadam se da u zasluiti istih stotinu dolara na svak
ome od njih." "Mislite?"
"Svakako! Neka ostane meu nama: naredne sedmice aljem dolje nekoliko svojih ljudi
da kupe opet stotinu najboljih pasa koje budu mogli nai. Tako u uiniti! Ja ve odvie d
ugo vucaram svoje kosti po ovoj zemlji, a da bih se prevario."
Frona prasne u smijeh. "Ali vi ste, Dave, zaboravili na eer."
"O, nisam", odgovori on mirno. "Kad ste me ba sjetili, imam jedne novine; Istom s
u mjesec dana stare: Seattle Post-Intelligencer (Sietl Post-Intelidenser)". "Jesu
li Sjedinjene Drave i panjolska . . .?" "Samo polako, samo polako!" Dugaki vankee
raz-mahne rukama traei da zaute i prekine tako Fronino .pitanje koje je dolo u isti
mah s Corlissovim.
"Pa valjda ste itali?" upita ga njih oboje u isti mah. "Svaki redak, od datuma do
oglasa." "O, dajte mi onda priajte", zamoli ga Frona. "Je li...?"
"Samo malo, Mi Frona. Priekajte dok vam lijepo po redu ne kaem sve. Ove me novine s
toje pedeset dolara ... upr.avo sam uhvatio ovjeka koji ih je nosio pred Klondike
City i kupio sam ih smjesta, razumije se. Glupan, mogao je za njih dobiti stoti
nu da je poe-kao dok doe u grad."
Pa to ima u njima? Jesu li..." "Kao to sam rekao, ove me novine stoje pedeset dola
ra. One su jedini primjerak koji u naoj zemlji postoji. Svi umiru od znatielje da
saznaju to je u njima. Zato sam za veeras pozvao odabrano drutvo ovamo u va salon, k
ao jedino pristojno mjesto u cijelom gradu, pa e ovdje moi itati novine naglas, dok
ih bude volja ili dok im ne dosadi ... to jest, ako vi dozvolite da dou ovamo."
101"Pa dakako, bit e mi dobrodoli. A od vas je zaista vrlo lijepo ..."
On kretnjom ruke otkloni njezinu zahvalu.
"Upravo kako sam mislio. Sluajno mii je, kako ste vi sami maloas rekli, ponestalo ee
ra. I zato e mi svake majke sin ili ki koji poeli da zaviri veeras u moje novine mor
ati ponajprije platiti pet mjerica eera. Razumijete? Pet mjerica... velikih mjeric
a eera bijeloga, smeeg ili u kockama. Ja u od njih primiti i obveznice s kojima e moj
djeak sutra, od njih ubirati eer."
Fronino je lice probli jedilo za vrijeme ovog ekspoze-ja, a onda se vratio smije
h.
"To e biti divno. Uinit u, pa makar dolo i do skandala. Veeras, Dave? Veeras za stalno
?"
"Pouzdano. A vi ete dobiti svoj diio za upotrebu salona, znate."
"Ali i papa mora platiti svojih pet mjerica! Ne smijete u tome popustiti, Dave."
Dave zamirka odobravajui. "Osvetiti u se ja njemu, moete biti sigurni!"
"A ja u se ve pobrinuti da doe", obea ona, "da napuni kolica Davea Harnevja".
"Kola za eer", popravi je Dave. "A sutra uvee ponijet u novine dolje, u operu. Nee vie
bitii sasvim -svjee, pa e ih zato dobiti jeftinije. Jedna mjerica eera, mislim, bit
e dosta." On sjedne i protegne svoje dugake kosti da su glasno zapucketale. "Nisa
m uinio nita osobito otkako je prestalo brodarenje. No da se svi upru cijelu no, nee
ujutro toliko uraniti da pre-teknu Davea Harnevja, makar se radilo samo o eeru."
ekspaze(j) - prikaz, izlaganje nekoga dokumenta, djela i
slino papa Dpajpa] - tata
102
XI
U jednom kutu stajao je Vance Corliss, naslonjen na glasovir, utonuo u ivahan raz
govor s pukovnikom Tret-hawayem [Tretevej]. Pukovnik je bio ovjek otro rezana lica
, jasnih oiju i ilav, pa je unato svojih ezdeset i nekoliko godina i bijeloj kosi bi
o svjeeg izgleda kao ovjek od trideset godina. Veteran meu rudarskim inenjerima, ima
o je iza sebe toliku povijest da su mu svi rado priznavali prvenstvo u svakom po
gledu. Kako je Corliss zastupao britanske interese u toj zemlji, tako je pukovni
k predstavljao amerike. Izmeu njih ne samo da je odmah nastalo iskreno prijateljst
vo, nego su obojica bili i od koristi jedan drugome. A bilo je dobro da su se sl
agala ta dva ovjeka - predstavnici dvaju naroda - koji su toliko truda i novaca u
loili za procvat zemlje oko Pola.
Zrak dupkom pune sobe bio je gust od duhanskog dima. Kojih stotinjak ljudi, umot
anih u topla krzna ili arenu vunu, poredalo se uza stijene ekajui znatieljno to e biti
, Mrmor openitog razgovora izbrisao je usiljenost toga sastanka i dao mu karakter
neprisiljenog domjenka. Uza svu bizarnost ipak je to bilo nekako kao zajednika s
oba kod kue, u kojoj se poslije dnevnih napora uvee sastaju svi lanovi porodice. Pe
trolejske svjetiljke i lojanice irile su slabo svjetlo kroz zadimljenu atmosferu,
dok su omane pei slale vrui dah iz svojih crveno i bijelo uarenih plua. Po slobodnom
prostoru plesalo je kojih dvadesetak parova, zibajui se u ritmu valcera. Ukroblje
nih koulja i frakova dodue nije bilo. Mukarci su bili u medvjeem i dabrovu krznu. S
njihovih su kapa leprala pokrivala za uho, dok su na nogama nosili mekane mokasin
e i dokoljenice od
veteran - stari borac, zasluni borac na nekom podruju
domjenak - prijateljski sastanak
bizarnost - udnovatost, neobinost, nastranost
103
tuljanove koe. Tu i tamo hila je pokoja gospoa u mokasinama, no veina ih je bila u
laganim plesnim cipelama od svile i satena. Kroz velika vrata, na jednom kraju s
obe, moglo se vidjeti u drugu sobu, gdje je bilo jo vie Ijudii. Uz akorde glazbe u
prvoj sobi dopi-ralo je iz druge sobe pucanje epova i kucanje aa, a osnovni ton sv
emu davalo je jednolino zvrndanje kuglica na ruleti.
Mala se vrata u pozadini otvore i ue jedna ena, umotana u krzno i zakukuljena, don
osei sa sobom oblak ledenog zraka. Zima se na dodir topline pretvorila u maglenu
povlaku koja je navalila s njom u sobu, zavila noge plesaa l prekrila pod, dok je
najzad pod utjecajem topline u sobi nije posve nestalo.
"Prva ledena kraljica gospoa Lucilla", oslovi je pukovnik Trethaway.
Ona klimne glavom i nasmije se, a kad se izmotala iz svojih krzna i rijeila se mo
kasina, nastavi s njime veselo avrljati. Corlissa, koji je stajao jedva nekoliko
koraka od njih, kao da nije ni vidjela. Pet-est plesaa ekalo je u maloj udaljenosti
da Lucilla svri razgovor s pukovnikom. Glasovir i violina zaponu jedan ples i Luc
illa se okrene da poe. Pokoravajui se neodoljivu i neoekivanom impulsu, iznenada jo
j pristupi Coirliss. To je bilo sasvim neoekivano, jer as prije on nije nd sanjao
da e neto takvo uiniti.
"Veoma alim", oslovi je on.
Njezine oi bijesnu Ijutito kad se okrenula k njemu.
"Kao to rekoh", ponovi on i prui joj ruku. "Veoma alam. Bio sam neotesan i podao. H
oete li mi oprostiti?"
Ona je oklijevala asak dok su joj se oi, izotrene skupo plaenim iskustvom, zapiljile
u njegove da pro-niknu pravi uzrok takva ponaanja. Zatim joj lice po-
ruleta - vrsta hazardne igre
104
primi blagi izraz i ona prihvati njegovu ruku. Topla maglica zamuti joj oi.
"Hvala vam", ree jednostavno.
No plesai, koji su ekali, postali su ve i odvie nestrpljivi pa se ona zaas vrtjela u
naruju pristala momka koji se Bteticao svojom ubarom od krzna utog sibirskog vuka.
Corliss doe natrag svome drugu, neizmjerno zadovoljan samim sobom, udei se i sam on
ome to je uinio.
"Prokletstvo!" Pukovnikove su oi jo uvijek pratile Lucillu i Vance je sve razumio.
"Corlisse, ivio sam ezdeset godina i dobro sam ih proivio pa znate do ega sam doao? e
na je za mene danas vea zagonetka nego ikada prije. Pogledajte ih, pogledajte ih
samo sve!" Jednim pogledom obuhvati on itavu scenu. "Leptiri, svijetle zrake, pje
sme i smijeh, ples, ples do samoga pakla. I ne samo Lucilla nego i sve ostale! G
ledajte Maju: obrve kao u madone, a jezik kao u kakve djevoj-ure. Ili Mvrthu [Mer
ta] kao da je najljepa od ljepotica stare Engleske sila sa slike da se naruga naem
stoljeu u plesaonicama Davvsona. A Laura? Ona tamo! Zar ne bii bila divna majka?
Ne vidite li upravo dijete u pregibu ruke kako ga pritite na grudi? One su, istin
a, najbolje meu svojima, jer u novu zemlju dolazi sve to je najbolje, no neto ipak
nije u redu, Corlisse, neto nije u redu. Ja sam proao kroz ivotnu borbu, pa je moj
pogled jasniji i sigurniji. Meni se ini da bi novi Krist trebao da doe i pone propo
vijedati spas - ekonomski ili socijalni spas naih dana. Toga nama treba."
Soba se obino naglo punila i praznila kao za plime i oseke, naroito izmeu dva plesa
kad se val plesaa kroz velika vrata izlijevao u drugu sobu, gdje su pucali epovi
i zveckale ae. Pukovnik Trethaway i Corliss pou s prvim narednim valom do buffeta [
bife] gdje je ve ekalo kojih pedesetak ljudi i ena poredanih u red. Njih se dvojica
nau nedaleko od Lucille i mladia u
105
;' JU!"
i;
utoj vujoj kapi. Mladi je bio svakako vrlo pristao, njegove je obraze mali suviak kr
vi zarumenio za nijansu jae, a u oima mu tinjala laka vatrica. Nije bio pijan, jer
se drao potpuno u vlasti, no bio je u duevnom stanju koje je posljedica uivanja lo
zina soka. Glas mu je bio malo uzdignut i veseo, jezik brz i dosjetljiv - upravo
ono neodreeno stanje kada su i ljudske pogreke i ljudske vrline pripravne da se s
vaki as ispolje na kakav neobian nain.
Kad je mladi podigao au, ovjek to je stajao do njega sluajno ga gurne rukom. On strese
kapljice vina sa svoga rukava i ree glasno svoje miljenje. Nije bila lijepa rije,
nego jedna od onih koje uzburkavaju krv na boj. A krv se onoga drugoga uzburkala
, jer je njegova aka poletjela na vuju kapu tolikom brzinom da je njezin vlasnik z
ateturao natrake i zaustavio se na Corlissu. Poslije prve dola je odmah i druga na
vala. ene se odmah uklonlie postrance, ostavljajui slobodan prostor mukarcima, od ko
jih su se jedni htjeli umijetati u prepirku, a drugi su bili za to da se protivni
ci nesmetano ogledaju sami meu sobom.
Mladi s vujom kapom nije prihvatio bitku miti se pokuao usprotiviti ovjeku cdji je b
ijes sam raspalio, nego je, zaklonivii lice rukama, uzmicao. Mukarci su mu dovikiv
ali da ise bori. On zato skupi svoju snagu da pokua, no kad mu je protivnik priao
blie, klone i uzmakne.
"Ostavite ga. Zasluuje svoju sudbinu", dovikne pukovnik Trethaway Vanceu, kad se
ovaj htio umijeati u spor. "Nee da se tue. Kaxf~bi htio, ja bih mu jo i oprostio, ini
mi se."
"Ali ja ne mogu gledati gdje ga toliko gnjei", usprotivi se Vance. "Da se barem h
oe braniti, ne bi se inilo brutalno."
brutalno - surovo, naprailo 106
Kad je Corliss skoio meu njih, iz mladieva je nosa tekla krv, a takoer d iz ogreboti
ne preko oka. Corliss najprije pokua da ih rastavi no kako je napadaa prejako gurn
uo, ovaj izgubi ravnoteu i srui se polei-ce na pod. U borbi u gostionici svaki ovjek
ima prijatelja, i prije nego to je Vance mogao shvatiti to se dogaa, obori se na n
j stranim udarcem prijatelj ovjeka kojega je on sruio. No taj je smjesta dobio svoj
e od Del Bishopa, koji je brzo pritrao u pomo svome gospodaru. Tunjava je postala o
penita.
Pukovnik Trethaway, zaboravivi oevidno da je ve preao borbenu dob ivota, srne u guvu v
itlajui nekakvim tronogim stolcem. Dvojica oficira konjike policije, koji nisu bil
i u slubi, prikljue se pukovniku i s jo nekoliko drugih dadu se na spaavanje ovjeka u
vujoj kapi.
Iako je tunjava bila estoka i buna, ipak je bila samo jedno lokalno uznemirenje. Na
drugom kraju buf-feta toilo se i pilo dalje, a u susjednoj sobi svirala je glazb
a .j plesali plesai. Kartai su dalje igrali i tek oni za najbliim stolovima pokaziv
ali su donekle interes za tunjavu.
"Po njima i napolje s njima!" iskesi se Del Bishop kad se naas naao rame o rame s
Corlissom.
Corliss mu odvrati osmijeh i u isto vrijeme odbije udarac jednoga vozara pasjih
zaprega, sruivi se na nj meu nogama koje su toptale u svim pravcima. Uhvati se ukota
c sa svojim protivnikom i odjednom osjeti njegove zube u svome uhu. Brzinom munj
e zamisli sebe jednouhim kroz dijeli ivot, pa u istom trenu, po neoekivanom nadahn
uu, stavi palce na oi ovjeka pod sobom. Ljudi su padali preko njega i gazili po nje
mu, no njemu je bdio kao da se to dogaa negdje daleko. Osjetio je samo, kad je pr
itisnuo palcima, da je stisak zubi nevoljko popustio. Pritisne malko jae (da je b
ilo jo
108
malko jae, ovjek bi ostao be oiju), a zubi se rastave i puste njegovo uho.
Kad je poslije toga ustao, iskopao se dz guve do buffeta. Naao je da je na kraju k
rajeva i s njega, kao i s veine drugih ljudi, kad je bio u opasnosti da e izgubiti
dobar dio svoje anatomije, nestalo odmah dvadeset godina kulture. Igranje je be
z uloga dosadna zabava, pa je i Corliss otkrio da je toplina od higijenske gimna
stike neto sasvim drugo nego topla krv koja pulsira u ovjeku kada kresne elik o kre
men, ispremijeaju se udovi, a ulog je - ivot i tijelo. Kad je uz pomo ograde na buf
fetu opet stao na noge, opazi jednog ovjeka u pairki od vjeveriine koe kako velikim
pivskim vrem zamahuje na pukovnika Trethawaya, koji je stajao dva koraka od njeg
a. Vanceovi prsti, koji su bili viniji estaru i bojama, zgre se M pest, koja je sje
la ravno u lice ovjeka s pivskim vrem, ovjek se naprosto sro-za sa svojim vrem na ze
mlju. Vance se na jedan as zaprepastio, a onda uvidi da je oborio u nesvijest ovje
ka - prvoga u svom ivotu - i obuzme ga divlja radost.
Pukovnik Trethaway zahvali mu pogledom i povik-ne: "Idite napolje. Gurajte se k
vratima, Corlisse! K vratima!"
Tunjava je ponovo uskipjela prije nego to su se velika vrata mogla irom otvoriti. N
o pukovnik, drei jo uvijek svoj tronoac u rukama, razbije .sretno protivnike i "Oper
a" napokom-izbaci svoj uzburkani sadraj na ulicu. Kad se to dogodilo, neprijatelj
stva su smjesta prestala i svatko je poao na svoju stranu, kao to se zbiva u takvi
m prilikama. Ona dva policajca vrate se s ostatkom saveznika natrag da paze na r
ed, dok su pukovnik, Corliss, ovjek s vujom kapom i Del Bishop poli uz ulicu.
parka - vrsta duge sibirske kabanice od krzna
109"Grom i pakao! Grom i pakao!" podvikdvao je pukovnik Trethaway. "Jo mi neto gov
orite o starosti i nemoi! Ja sam se, eto, pomladio za dvadeset godina. Jesam, tak
o mi potene rijei! Corlisse, amo ruku! estitam vam, iskreno vam estitam. Vi ste me i
znenadili, gospodine moj, naprosto ste me iznenadili!"
"I sebe, takoer", odgovori Corliss. Poto ga je minulo uzbuenje, osjeao se slabo i ne
voljko. "A vi, vi ste mene iznenadili. Ono kako ste baratali onim stolcem..."
"Zar ne? Ja sam sebi laskam da sam stvar rijeio prilino dobro. Jeste li vidjeli...
no, evo; gledajte amo!"
On isprui oruje koje je jo uvijek vrsto drao u ruci i nasmija se zajedno sa svojim dr
ugovima.
"Kome limam da zahvalim, gospodo?"
Bili isu stigli do ugla i ovjek kojega su spasili pruao im je ruku.
"Moje je ime St. Vincent", nastavi on - "i..."
"Kako?" zapita iznenada Del Bishop s neoekivanim zanimanjem.
"St. Vincent, Gregorv St. Vincent..."
Puf!
Bishopova aka jurnu naprijed, a Gregorv St. V/in-cent svali se u snijeg. Pukovnik
instinktivno uzdigne stolac, a onda pomogne Corlissu da zadri Bishopa.
"Jeste li poludjeli ovjee?" upita ga Vance.
"Skunks! Da sam ga samo jo jae!" biio je odgovor, a onda nastavi: "Nio, dobro je!
Pustite me, neu ga vie. Pustite me kad vam kaem, idem kui. Laku no!"
Kad su pomogli St. Vincentu da ustane, Vance bi se mogao zakleti da je uo kako Tr
ethaway u sebi hihoe. On je to kasnije i priznao, kad mu je objasnio stvar:
"Bilo je tako smijeno i neoekivano." No popravio je to tako da je na sebe preuzeo
da otprati S. Vincenta kui1.
skunks - vrsta tvora, ameriki jazavac koji neugodno zaudara (ovdje je ta rije upot
rijebljena kao pogrda)
110
"Ma zato ste ga udarili?" pitao je Corliss uzaludno Bishopa ve etvrti put kad je doa
o kui.
"Krepani, smrdljivi skunks!" mrao je Bishop u krevetu. "Zato ste me samo ustavili?
alim da ga nisam jo dvaput jae!"
XII
"Mr. Harnev, drago mi je da vas vidim, Dave, ako se ne varam, Dave Harnev?" Dave
Harnev kimne glavom, a Gregorv St. Vincent obrati se Fronii. "Kako vidite, Miss
Welse, svijet ndje ba ni tako velik-. Mister Harney i ja dobro se poznajemo."
Kralj Eldorada prouavao je doljakovo Ue, dok mu najzaid, ini se, ndje sijevnulo. "St
anite!" povikne kad je St. Vincet htio dalje da govori "Sad vas poznajem. U. ono
ste doba bili glatko obrijani. Hajde da vidimo - osamdeset osme - hop, tu smo.
Ljeti osamdeset osme pratio sam nekoliko splavi nakrcanih sobovima niz Stewart [
Stjuatr] River. Htio sam stii u Donje krajeve prije nego mi se usmrde. Hop! A vi
ste dolazili Vukonom u jednom amcu. Ja sam tvrdio da je srijeda, a moj drug da je
etvrtak, a vi ste nas uvjerili da je nedjelja. ini mi se da je tako i bilo. Hop,
nedjelja. Bogami! Prije devet godina! Onda smo zamijenili sobovinu za brano i sod
u, i... i eer! Drago mi je da vas vidim."
On prui ruku i oni se iznova rukuju.
"Posjetite me koji put", pozove ga kad se spremio na odlazak. "Gore na brijegu d
mam sasvim lijepu drvenu kuicu, a drugu jednu u Eldoradu. Vrata su uvijek otvoren
a. Dodate k meni i ostanite dokle vas bude volja. ao mi je da vas ovako nabrzo mo
ram ostaviti, ali moram dolje u "Operu" da primim eer. Miss Frona e vam priati."
"Vi me zadivljujete, Mr. St. Vincent", vrati se Frona natrag na temu koja ju je
zanimala, poto mu je ukra-
111
tko ispriala Harnevjeve neprilike sa eerom. "Prije devet godina morala je ova zemlj
a biti pusta divljina, pa kad ovjek pomisli da ste vi ve onda prolazili ovuda! Daj
te mi priajte!"
Gregorv St. Vincent slegne ramenima.
"Malo ima tu da se pria. B>k> je to jedan neuspjeh, ispunjen s mnogo stvari koje
nisu lijepe i nemaju u sebi upravo nieg im bih se mogao ponositi."
"Svejedno, priajte mi. Uivam u takvim stvarima. ini mi se da su blie pravom ivotu neg
o svagdanji dogaaji. Neuspjeh, kako vi to nazivate, predstavlja pokuaj, to ste bili
pokuali?"
On je sa zadovoljstvom primijetio njezino iskreno zanimanje.
"Well, kad ba hoete, ispriat u vam s nekoliko rijei ono to se moe priati. U glavu mi j
jednom sijevnula luda zamisao da -prokrim novi put oko svijeta. U interesu znanos
ti i urnalizma, naroito urnaMz-ma, bio sam odluio da poem kroz Aljasku na ledu da pree
m Beringov tjesnac i preko sjevernog Sibira da doem u Evropu. Divna zamisao, jer
je zemlja kuda sam imao proi bila veim dijelom jo djevianska, tek - nisam uspio. Prea
o sam sretno tjesnac, no u istonom Sibiru sam stradao, sve zbog Tamerlana, kako s
am ve navikao da se ispriavam."
"Odisej!" Mrs. Schoville zapljee i prikljui se njima. "Moderni Odisej! Boe, kako je
to romantino!"
"Ali ne Otelo", naldovee Frona ... "Njegov je jezik lijenina. Na najzanimljivijem
mjestu prestaje pozivajui se zagonetno na ovjeka iz davnih vremena. Vi se runo igra
te s nama, Mr. St. Vincent, i neemo biti mirne dok nam ne kaete kako je Tamerlan d
oao do toga da vam zakrd put."
On se nasmije i tekom mukom svlada svoje neraspoloenje za pripovijedanje.
112
"Kad je Tamerlan s ognjem i maem projurio istonom Aziijom, nestalo je drava, razruen
i su gradovi, a plemena su se rasprila na sve strane poput praha to ga vjetar vitl
a. Jedan velik narod razjuren je daleko po unutranjosti zemlje. Bjeei pred osvajakim
bijesni-lom divljaka, ti su se bjegunci zaletjeli duboko u Sibir, onda su okren
uli prema sjeveru i istoku, te naselili obalu Polarnog mora mongolskim plemenima
. Nije li vama to sve previe dosadno?"
"Nije, nije!" usfclikne Mrs. Schoville. "Va je nain pripovijedanja tako iv. Upravo
me oarava i sjea me na ... na ..."
"Na Macaulavja", ree St. Vincent dobroudno i nasmije se. "Znate da sam ja novinar,
a njegov je stil na me vrlo djelovao. No obeajem vam da u nastojati da se malo sv
ladam. Meutim, da se vratim na stvar... Da nije bilo tih mongolskih plemena, moga
o bih nesmetano produdti svoj put. Mjesto da se enim debelom i masnom princezom i
vjebam u ratnoj lukavosti i krai sobova, bio bih mirno i lagano doao u Petrograd."
"O ti junaci! Ba se ovjek na njih uvijek mora ljutiti, zar ne, Frona? Nego kako je
to bilo s masnom princezom i s kraom sobova?"
ena preuzlmatelja zlata gledala ga je pogledom koji je izgarao od elje, i on nasta
vi zamolivi prije toga Fronu jednim pogledom za dozvolu.'
"Narod je uz obalu eskimskog porijekla: veseo, dobroudan, sretan i miroljubiv. Sa
mi sebe nazivaju Ou-kilion ili Ljudi s mora. Ja sam od njih kupovao hranu i pse
i oni su me sjajno doekali. No njima su vladali Chow Chuen [Cau Cuin] ili Ljudi i
z unutranjosti, poznati pod imenom Losovi ljudi. Chow Chuen su divlje, nepokoreno
pleme. U njima je sav ponos istih Mongola uz dvostruku mjeru njihovih pogreaka. im
sam
Macaulay, Thomas Babington [Tomas Bebington Makoli] (1800-1895) - engleski hi
storiar, pisac i politiar
8 Ki snijega
113
ostavio obalu, oborili su se na mene, oteli mi sve to sam imao, a mene zadrali kao
roba."
"Zar tamo nije bilo Rusa?" upita ustro Mrs. Scho-ville.
"Rusa? Meu Chow Chuenima?" On se slatko nasmije. "Geografski, oni se nalaze u drav
i Bijeloga cara, ali politiki, to je druga stvar. Sumnjam da su ikada i uli za nj.
Nemojte zaboraviti da je unutranjost sjeveroistonog Sibira sakrita u polarnoj mag
li, da je terra incognita u koju je ulo malo bijelih ljudi, a izaao iz nje nije ni
jedan."
"A vi?"
"Ja sam sluajni izuzetak. Zato su ba mene pote-djeli, ne znam. Sluaj! U poetku su sa m
nom veoma loe postupali: ene i djeca su me tukli, obuen sam bio u razderano krzno p
uno gamadi, hrana su mi bili ostaci. Bili su zapravo bez srca. Kako sam sve to p
reivio, ne znam ni sam. Znam samo to da sam, u poetku, esto pomiljao na samoubojstvo
. Jedino to me je spasilo da u to doba nisam kidisao na svoj ivot bilo je to da sa
m prebrzo sasvim otupio u svojoj nesrei i postao slian ivotinji. Napola mrtav od zi
me i gladi, udaran do besvijesti, ivei u neiskazanoj bijedi, postao sam napokon pr
ava pravcata ivotinja. - Kad se sjetim toga vremena, ini mi se da je sve bio san.
Ima praznina koje moje sjeanje ne moe da ispuni. Nejasno se sjeam da su me vezali z
a saonice i tjerali od logora do logora, od plemena do plemena. Jamano su me vozi
li na izlobe, kao to mi inimo s lavovima, slonovima i divljim Ijudiima. Koliko sam
tako proputovao kroz tu crnu zemlju, uzdu i poprijeko, ne mogu rei, ali mora da je
bilo svakako nekoliko tisua milja. Sjeam se samo da sam onda, kad mi se potpuno v
ratila svijest i kad sam opet postao sasvim onaj prijanji "ja", da sam
terra incognita [tena imikognita] (lat.) - nepoznata zemlja
114
onda bio punih tisuu milja zapadnije od mjesta gdje sam bio zarobljen ... Bilo je
proljee, a moje oi kao da su se otvorile poslije dugoga sna. Bio sam opasan remen
om od koe divljeg jelena, a jedan kraj bio je privren straga za saoniice. Taj sam re
men drao objema rukama kao to medvjed koji plee dri kolac, jer mojia je koa bila hrap
ava, a gdje se doticala pojasa, bila je sva ranjava ... Postao sam podmuklo luka
v pa sam se poeo priinjavati uslunim. Te sam veeri plesao i pjevao i na svaki nain na
stojao da tih udobrovoljim, jer sam bio odluio da se rijeim ravog postupka koji me
je bacio tako nisko. Dogodilo se da su Ljudi plemena jelenova trgovali s Ljudima
s mora, a ovi opet s bijelim ljudima, naroito s lovcima kitova. Kasnije sam u je
dne ene otkrio i igru karata, pa sam smjesta pred Chow Chuenima 'izveo s njima ne
koliko sasvim obinih vjetina. Isto sam im tako s potrebnom sveanou pokazao i nekoliko
trikova salonske magije. Posljedica je bila da je moj ugled naglo porastao i od
mah sam dobio bolju hranu i odijelo.
"Da ne duljim, za kratko sam vrijeme postao uvaena linost. Ponajprije su k meni do
lazili po savjet starci i ene kasnije i poglavice. Moje, dodue vrlo maleno, ali po
uzdano znanje iz medicine i kirurgije dobro mi je dolo i napokon sam lim postao n
enadoknadiv. Od roba popeo sam se do mjesta meu poglavicama, i im sam prouio njihov
ivot, postao sam i u miru i u ratu neoborivim autoritetom. Sjeverni jelen bio je
njihovo sredstvo razmjene, dakle jedinica njihova novca, i mi smo gotovo uvijek
ratovali sa susjednim plemenima radi blaga ili titili nae da nam ga oni ne pokrad
u. Ja sam poboljao njihov nain i njihovu strategiju i taktiku
magija - arobnjatvo , uidotvorstivo, opisjenarstvo autorit&t - -ugled i na ugledu o
snovana vrijednost, dostojanstvo ovjefka
strategija - naiuika o voenju rata: odgovarajua prafctina djelatnost
115
uveo brzinu i okretnost, tako da njihovim operacijama nije mogao odoljeti nijeda
n susjed.
"Nego uza sve to, iako sam doao do moi, nisam se svejedno nita pribliio slobodi. Smi
jeno, ali istina: zbog toga sam sam sebe natkrilio pa sam im postao i previe drago
cjen, obasipali su me dokazima svoje panje i uljudnosti, ali nije nedostajalo ni
dokaza da ljubomorno paze na mene. Mogao sam ii kuda sam htio, raditi i zapovijed
ati bez ogranienja, jedino kad su trgovake karavane polazile prema moru, ja ih nis
am smio pratiti. To je bilo jedino u emu mi je bila ograniena sloboda,
"Osim toga, ako ovjek visoko stoji, lake se zaljulja, pa se i meni dogodilo da sam
imao neprilike kad sam poeo mijenjati njihovu politiku strukturu. Kad mi je polo z
a rukom da sloim nekih dvadesetak susjednih plemena ne bi li tako prestale njihov
e razmirnice, postavili su me za vrhovnog upravitelja federacije. No stari Pi-Un
e bio je najmoniji od poglavica - kao neki kralj - pa kad je ve morao pregorjeti d
a ga nisu izabrali za vrhovnog poglavicu, nije se ipak htio odrei svih asti. Najma
nje to se moglo uiniti da se umiri bilo je da se ja oenim njegovom kerkom, tovie on je
to zahtijevao. Ja sam predloio da se zahval'im na svojoj asti, no on nije htio ni
uti.. I..."
"I?" proape Mrs. Schovtille u ekstazi.
"I uzeo sam za enu Ilsuringu, to u jeziku Chow Chuena znai Divlji jelen. Uboga Ilsu
ringa! Kao Swin-burneova britanska Izolda, a ja Tristan! Posljednji put to sam je
vidio bilo je kad se sama sa sobom igrala u
taktika - oblici djelovanja vojske u borbi; metoda borbe koja se primjenjuje da
bi se postigao odreeni cilj
struktura - sastarv
Swinburne, Algernon Charles [Elderkon arlz Svinbern] (1337-1909) - poznati englesk
i pjesnik
Tristan i Izolda - legendarni ljubavnici, esto iskoritavani motiv u knjievnosti.
Irkutsku, u kui misije, d tvrdokorno odbijala da se okupa."
"Jao! Ve deset!" povikne iznenada Mrs. Schoville, jer je njezin mu konano uspio da
sa drugoga kraja sobe uhvati njezin pogled. "Tako mi je ao to ne mogu da dokraja uj
em vau pripovijest, Mr. St. Vincent: kako ste pobjegli i sve drugo. Morate doi k n
ama. Pogibam od elje da ujem!"
"A ja sam vas bila smatrala za "ut oki j unca, za che-chaquoa", ree Frona dok je S
t. Vincent namjetao svoju kapu i spremao se na odlazak.
"Ja mrzim pozu", odgovori on predusretljivo. "Mirie po neiskrenosti, zapravo je p
oza la. A ovjek tako lako zapada u nju. Pogledajte samo na ovdanje 'staro--sjedioce
' - 'staro tijesto', kako se sami ponosno nazivaju. Zato to su ve nekoliko godina
u zemlji, hotice se putaju da sasvim podivljaju, pa se onda time die. Moda oni toga
nisu ni svjesni, ali to je poza. Time to svaki gaji neku svoju osobinu lau sami s
ebi i ive u toj lai."
"Sumnjam da imate sasvim pravo", usudi se Frona da rekne u obranu svojih junaka.
"Svia mi se to ste o toj stvari rekli openito, jer i ja mrzim pozu, no veliki dio
'starosjedioca' imao bi svoje osobine i u svakoj drugoj zemlji i okolini. Te su
osobine njihovo vlasnitvo, to je njihov nain oitovanja. Oni jesu ono to ih vodi u no
ve zemlje. Normalan, prosjean ovjek ostaje, naravno, kod kue."
"Oh, ja se sasvim slaem s vama, Miss Welse", pristane on odmah. "Ja to nisam misl
io tako openito. Htio sam samo pokuditi one od njih koji su doista pozeri. Veinom
su oni, kao to vi kaete, poteni, iskreni i prirodni ljudi."
"Onda se slaemo. Nego, Mr. St. Vincent, prije nego odete: hoete li doi sutra uveer?
Mi spremamo za Boi kazalinu predstavu. Uvjerena sam da nam moe-
116
117te pomod, a ni vama nee bita sasvim dosadno. Svi mladi ljudi surauju: inovnici, p
olicijski oficira, rudarski inenjeri, i tako dalje, da ne govorim o lijepim enama.
Morat ete ih zavoljeti."
"Siguran sam da hou", ree on kad joj je stisnuo ruku. "Sutra rekoste?" "Sutra uvee.
Laku no."
estit ovjek! ree ona sama sebi kad se vratila u sobu, estit i krasan tiip rase!
XIII
Gregorv St. Vincent postao je veoma brzo vaan faktor u drutvenom ivotu grada Davvso
na. Kao predstavnik "Ujedinjene tampe" donio je sa sobom najbolje dokaze koji mog
u da izvojte velik utjecaj, a drutveno su ga stavljali izvan svake sumnje preporuen
i listovi to ih je imao uza se. Samo od sebe utvrdilo se o njemu miljenje kao o pu
tniku i istraivau koji je vidio i proao lijep komad zemlje te upoznao puno dobrih i
loih strana dvota. A uza sve to bio je tako mio i skroman da nikoga, pa ni same m
ukarce, nisu vie smetala njegova junaka djela. S vremenom je naao i obnovio mnogo sv
ojih starih poznanstava. Jakoba Welsea sreo je u St. Michaelu [Sen Majki] potkra
j god. 1888, upravo prije nego to je preao na ledu Beringov tjesnac. Otprilike mje
sec dana kasnije zatekao ga je "fater" Barun (kojii je bio doao sa Donje rijeke d
a preuzme upravu bolnice) nekoliko stotina milja sjeverno od St. Micha-ela. Kape
tan Alexander [Alegzander] od konjike policije, oeao se bio o nj na engleskom posla
nstvu u Pekingu. A Bettles [Betlz], jedan od "starosjedilaca", vidio ga je prije
devet godina u Fort Yukonu.
Tako ga je Dawson, uvijek spreman da poprijeko gleda nove doljake, primio rairenih
ruku. Kao prija-
118
telj veselja i organizator zabave postao je "maitre de plaisir" i doskora nije b
ilo zabave u kojoj on ne bi sudjelovao. Tako ne samo da je doao pomagati za kazal
inu predstavu nego je, sve neopazice, i njezino vodstvo preuzeo u svoje ruke. Fro
na je, kako su voljeli govoriti njezini prijatelji, bolovala od Ibsena, pa su se
zato odluili za "Noru" i ona je bila izabrana za naslovnu ulogu. Corliss, na iju
je duu, da uz put spomenemo, padala ta kazalina predstava jer ju je on prvi predloi
o, bio je odreen da igra Torvalda. No ini se da je njegov interes za stvar znatno
ohladio, ili je doista bio jako zaposlen, jer je s izgovorom na velik posao zamo
lio da ga rijee njegove dunosti. Tako je St. Vincent automatski preuzeo njegovu ul
ogu. Corliss je bio tako ude-sio da je prisustvovao jednom pokusu. Sad, moda se C
orliss previe umoran vratio s puta od 40 milja na pasjim saonicama, a moda je i To
rvald previe esto rubom obuimao Nonin struk i igrao se njezinim uhom, bilo kako mu
drago, Corliss nije vie dolazio ni na jedan pokus.
Posla je imao doista, i previe to mu se moralo priznati. Pa ako nije bio vani sa
psima, onda je svakako sjedio zatvoren u sohi sa Jakobom Welseom i pukovnikom Tr
ethawayem. Da su morali raspravljati velike stvari, bilo je jasno ve po tome to su
rudarski interesi samog Welsea iznosili nekoliko milijuna. Corliss je bio stvor
en u prvom redu da radi i posluje, pa kad je opazio da mu kraj svega njegova teo
retskog znanja nedostaje jo mnogo praktinog, pregnuo je voljom i stao raditi jo vie.
On se upravo udio lakoumnosti ljudi koji su na njega navalili toliku odgovornost
, pa je to kazao
maitre de plaisir [metr d plezir] (franc.) - glavni zabavlja;
organizator zabave
Ibsen, Henrik (1828-1906) - poznati .norveki dramatiar >>Nora" - draima H. Ibsena
119
ti.
i Trethawayu. No pukovnik ga je, uza sve to to je morao priznati neke njegove ned
ostatke, jo vie zavolio zbog te iskrenosti i divio se njegovoj volji, ustrajnosti
i brzini kojom je sve shvaao.
Del Bishop, koji je odbio da radi za ikog osim za sebe, radio je za Corlissa, je
r je tako i za sebe mogao bolje raditi. U praksi je on bio sasvim slobodan, a pr
ilike su za nj bile veoma povoljne. Imao je najbolji alat i opremu i divnu zapre
gu pasa, a jedina mu je zadaa bila da dobro, otvorenih oiju i uiju, obilazi razliite
doline i uspone breuljaka. Lovac zlata u prvom redu i od zanata, uvijek i na sva
kom mjestu, on je privatno neprestano njukao za zlatnim ilama to se ni najmanje nij
e kosilo sa njegovim dunostima prema Corlissu. Kako je prolazilo vrijeme, skuplja
o je on u svom mozgu sve vie podataka o kamenim slojevima i poloaju pojedinih dije
lova zemlje. Ljeti e onda, kad se otopi led i poteku potoci, moi pratiti tragove o
d korita u dolini do izvora na obronku brijega.
Corliss je bio dobar poslodavac, plaao je dobro i smatrao je svojim pravom da od
svojih ljudi trai da rade onako kako je radio i on sam. Oni koji su dolazili u nj
egovu slubu ili su i sami postali jaima d ostali kod njega, ili su ga ostavljali,
a onda su o njemu ravo govorili. Jakob Welse primijetio je sa zadovoljstvom tu inj
enicu, pa je iz dana u dan sve vie hvalio rudarskog inenjera. Frona je to sluala i
bilo joj je drago, jer je voljela onoga kojega je njezin otac volio, a jo joj je
bilo drae to je taj ovjek bio upravo Corliss.
Ali zbog silnog posla, koji je sve vie na nj navaljivao, viala ga je sve manje, do
k je naprotiv St. Vincent ispunjavao sve vei dio njezina vremena. Njoj se sviao St
. Vincentov zdravi optimistiki duh, a njegova je muka narav posve, odgovarala njez
inu idealu Njezine je prve sumnje - da ono to on govori, moda nije istina - brzo n
estalo. Sve to je navodio u potkrspu svoga
\
120
pripovijedanja pokazalo se istinitim. Ljudi kojima su se njegove pustolovine inil
e malo odvie arenim povjerovali su u njih kad su ga uli kako govori. Oni koji su do
bro poznavali krajeve to ih je on spominjao morali su priznati da zaista zna to go
vori. Young Solev [Jang Soli], predstavnik jednog novinskog poduzea, i Holmes [Ho
ulmz] od "Fairweathera" [Ferveder] sjeali su se njegova povratka meu civilizirani
svijet i senzacije koju je taj povratak izazvao. Sid Winslow [Vinzlou], .novinar
s obale Pacifika,'upoznao ga je u "Klubu putnika", .kratko vrijeme poslije povr
atka na carinskoj lai Sjedinjenih Drava koja ga je bila dovezla sa sjevera. Dalje,
kako je Frona dobro vidjela, na njemu se poznalo da je mnogo preivio. Sav je nje
gov nazor o ivotu svjedoio o tome. Primarna je strana bila u njemu jaka, a njegov
je ponos bio moda jo i vei nego njezin. Kako nije bilo Corlissa, oni su mnogo ostaj
ali zajedno, izlazili su esto sa psima, pa su nakon kratkog vremena poznavali jed
no drugo u duu.
A sve to nije se ni najmanje mililo Corlissu, pogotovo ako je ono nekoliko asaka t
o joj ih je mogao posvetiti bio pristutan li korespondent. Naravno da Corlissa n
ije nita privlailo k njemu, a i drugi su ga mukarci koji su uli za dogaaj u "Operi" p
rimili samo nakon izvjesnog oklijevanja.
Trethaway je bio toliko indiskretan da je o njemu govorio prezirno, no korespond
enta su njegovi potovatelji tako odluno branili da je pukovnik imao toliko takta t
e je unaprijed drao jezik za zubima. Sluajui jednom neobino arki panegirik iz usta Mr
s. Schoville,, osmjelio se Corliss da smijekom oda svoju sumnju. No val krvi u Fr
oninu licu i njezine namrtene obrve opomenule su ga da se uva ...
korespondent - suradnik novina i asopisa, dopisnik panegirik - hvalospjev, slaivo
pojka
121
Drugi put je opet bio toliko oprezan i toliko ljut da je spomenuo tunjavu u "Oper
i". Bio je bijesan i to bi kazao o dogaajima te noi ne bi sluilo na ast ni njemu ni S
t. Vincentu, da mu Frpna, nita ne slutei, nije zatvorila usta prije nego to je zapr
avo i poeo.
"Da", ree ona. "Mr. St. Vincent priao mi je o tom. On vas je one noi, ini mu se prvi
put vidio. Svi ste se hrabro borili na njegovoj strani - vi i pukovnik Trethawa
y. On je bez sustezanja priznao svoje udivlje-nje tovie i svoj entuzijazam."
Corliss odmahne rukom.
"Ne! Ne! Po onome to je on kazivao mora da ste se ponijeli upravo divno. Meni je
bilo vrlo drago da to ujem. Mora da je divno i zdravo kad ovjek i zvijeri u sebi p
usti malo uzde. Divno za nas koji smo se udaljili od prirode i razmekali se u bol
esnoj, preranoj dozrelosti. Tek da ovjek jedno strese sa sebe sve umjetno nainjeno,
pa da se jednom estito izbjesni, a da ipak sve to gleda mirno i bez strasti. To
je moje drugo ja. Gle! Ja, koji sada ne mogu nita, ipak sam njegova snaga i jo vla
dam! To drugo ja, moj predak, estok, stariji bjesni kao ivotinja, ali ja - ja koji
sjedim postrance i prosuujem stvar - ja sam onaj koji mu zapovijedam da i dalje
bjesni ili da prestane! Oh, da sam mukarac!"
Corliss nije mogao zadrati dobroudan osmijeh zbog kojega je Frona odmah prela u obr
ambeni stav.
"Priajte mi, Vance, to ste osjeali? Nisam li dobro opisala vae osjeaje? Niste li vi b
ili daleko i gledali sami sebe kako se runo vladate?"
On se sjeti trenutanog iznenaenja kad je ono bio
akom sruio ovjeka, i klimne glavom.
"A ponos?" upita ona neumoljivo. "Ili sram?" "Pomalo ... pomalo od obojega, ali
vie od prvoga
nego od drugoga", prizna on. "Za same tunjave mislim
122
da sam bio uzbuen do ludila. Kasnije sam se poeo stidjeti pa sam pola noi probdio m
ozgajui." "A konano?"
"Ponos, im mi se. Nisam ga mogao zatomiti. Ujutro sam se probudio kao da sam stek
ao viteke ostruge. Nekako nesvjesno bio sam vanredno ponosan na sama sebe i s vre
mena na vrijeme iznenadio bih sam sebe kako se isprsujem. Onda je ponovo prevlad
ao stid, i ja sam kuao da opet steknem potovanje samog sebe. Ali napokon je opet p
revladao ponos. Borba je bila otvorena i fair. Ja je nisam traio. Najbolji su me
motivi na nju prisilili. Ne alim i uinio bih isto jo jedno kad bi bilo potrebno."
"I pravo je tako." Fronine su se oi sjale. "A kako se ponio Mr. St. Vincent?"
"Oh? ... Ja mislim, sasvim dobro, po svoj prilici, dobro. Ja sam bio previe uposl
en promatranjem svoga drugoga ja, a da bih to mogao promatrati." "Ali on je vas
vidio."
"Vjerujem. Priznajem svoju nemarnost. Ja bih se po svoj prilici bio i bolje drao
da sam znao da e vas to zanimati, oprostite mojoj nespretnosti. Istina je samo da
je stvar za me bila previe nova, a da pazim na sebe i jo da promatram svoje susje
de."
Tako je Corliss otiao zadovoljan to se nije zaboravio, nego se iskreno divio St. V
incentu koji je unaprijed onemoguio svaki drukiji prikaz stvari, ispripovijedavi je
na svoj poznati, skroman nain.
Dva mukarca i jedna ena! Trojstvo najmonijih faktora to stvaraju ljudski patos i tra
gediju! Kao i u-vijek u historiji ovjeka, otkako je prvi njegov otac siao prema ju
gu iz svoje sjeverne domaje i poeo hodati uspravno, tako je bilo i u Dawsonu. Dak
ako da je
fair [fer] (engl.) - ispravan, poten
patos - strastveno oduevljenje, zanos, ar
123
bilo i sporednih faktora, a svakako nije bio posljednji Del Bishop, koji je na s
tari svoj agresivni nain zahvatio u dramu i pospjeio njezin tok. To se dogodilo ka
d su jedno logorovali na putu u Millen Creek [Miln Krik], gdje je Corliss kanio p
rikupiti vei broj manje vrijednih polja koja su se mogla iskoristiti samo kopanje
m u velikim dimenzijama.
"Kad ja izmahnem, neu bogami... troiti svijee, sigurno!" dobaci lovac zlata bijesno
kavi, u koju je stavio komad leda da se smiri. "Boga mi, neu!"
"Nego? Petrokj?" upita Corliss maui komadom slanine tavu i stavljajui unutra tijest
o.
"Petrolej, do vraga! Od dima neete vidjeti moj trag kad poem u obeanu zemlju sa zav
eljajem u rukama, a suncem u oima. Ha! Kako bi vam sada prijao jedan onako lijepo
soan komadi bubrenjaka peena s lukom, s prenim krumpirom i s ukrasom naokolo? Tako mi
bog pomogao, to je prvo to u sebi priutiti. Onda e slijediti generalno, temeljito s
lavlje za jednu sedmicu, Seattle uli Frisco, to mi je sasvim svejedno, a onda ..
."
"Bez prebite pare, opet za poslom."
"Boe oslobodi!" nasmije se iroko Bishop. "Sakrit u ja svoju vreicu prije nego je isc
ijedim dokraja, dabome, a onda u junu Kaliforn'iju. Tamo mi je ve odavna zapelo ok
o za jednu malu voarsku farmu, etrdeset tisua pa je moja. Zbogom kopanje zlata i nj
u-kanje! Ve odavna gledam u duhu kako unajmljeni radnici rade u vonjaku i na polju,
nadglednik ih nadzire, a ja uivam u posjedu i ivim od kamata. U staji nekoliko di
vljih konjia, uvijek spremnih za vonju, prikladnih za tovar i sedla, a spremnih za
put kad god me spo-padne elja za lov na zlato. Jer dolje je za to divna zemlja,
prema istoku, du pustinje."
Frisco [Friko] - skraeni nasiv za San Erancisoo
124
"Bez kue na imanju?"
"Naprotiv! Kuica uz koju raste slatki grah, a straga mali povrtnjak sa grakom, pina
tom, repicom, krastavcima, parogom, repom, mrkvicom, keljem i drugim slinim stvari
ma. A unutra ena koja e me zadrati ako opet budem htio poi za zlatom. Vi znate sve to
spada u rudarenje. Jeste li kada vilinskim raljama traili zla-tnii pijesak? Niste
? I nemojte. Jer to je gore -nego whis-key, konji ili karte. Kad poslije toga dou
ene, ne privlae vie. Zato, ako vas dkada snae napast, bjeite i oenite se. To je jedin
a stvar koja e vas spasiti... a moda ni to nee. Ja sam to ve odavno trebao uiniti. Da
jesam, bilo bi neto postalo od mene. Jeruzaleme! Koliko sam dobrih prilika propu
stio, koliko sigurnih poslova promaio, a sve radi lova za zlatom! Corlisse, ja va
m kaem, treba da se enite, i to.odmah. Govorim vam bez okolianja. Posluajte moj savj
et i ne ostanite due sami, nego kako vam bog zapovijeda!"
Corliss se nasmije.
"Dabome, tako je kako kaem. Ja sam stariji od vas i znam to govorim. Eto, dolje u
Dawsonu ima jedno stvorenje za koje bi meni bilo milo da ga uzmete vi. Oboje ste
stvoreni jedno za,drugo."
Corlisss je ve preao onaj stadij kad bi Bishopovo pripovijedanje mogao shvatiti ka
o drzovitost. Otvoreno polje koje ini da ljudi spavaju pod istim ponjavama djeluj
e kao nivelator svih razlika, kako je Corliss s vremenom nauio. On je dakle samo
bacio jedno arilo i dalje utio:
"Zato vi ne zapleete u kui ine odnesete nagradu?" nije poputao Del. "Zar moda ne pris
tajete k njoj? Ja znam da pristajete, jer se inae ne biste vratiti u ardak, poto st
e bili kod nje, onako lagano kao da lebdite u zraku. Zato, radije otpleite onamo
dok je vremena.
nivelator - onaj tflco neto izjednauje, poravnava
125
Gledajte, bila je jedno nekakva Ema, ist i pristojan komadi mesa kao to ve jesu ene, i
mi smo se sporazumjeli na prvi pogled. No ja sam i dalje pravio izlete za zlato
m, jedan za drugim. A dotle je odnekud doao i nekakav veliki, crni drvar sa Kamatk
e i poeo se vrtjeti oko nje. Ja zato odluim da progovorim - ali, poao sam opet na j
edan izlet, samo na jedan, a kad sam se vratio, ve je ona bila gospoa Netko Drugi.
.. Zato posluaj te.-Ovuda se vrzma ono piskaralo, onaj skunks kojemu sam ja namje
stio lea kad smo izlazili iz "Opere". On ide ravno i uzima,to mu dolazi pod ruku;
a vi tu, upravo kao neko ja, trkarate za svaim, a enidbu ostavljate po strani. Zapam
tite moje rijei, Corlisse! Jednog lijepog ledenog jutra vratit ete se u taborite i
nai ete dh gdje ive zajedno. Bez sumnje! A vama nee preostati drugo nego vjeno rudare
nje!"
Slika je bila tako nemila da se Corliss razljutio i zapovjedio mu da uti.
"Tko? Zar ja?" upita Del tako uvrijeenim glasom da se Corliss morao nasmijati.
"Pa to biste vi uinili?" upita ga Corliss.
"Zar ja? Evo, da vam prijateljski kaem, im se vratite natrag, poite k njoj. Sporazu
mite se s njom potanko. Ako ono piskaralo pokua da se ugura meu vas, tresnite ga p
oteno. To e mu koristiti. Ili jo bolje, pozovite ga naasak na stranu i govorite s nj
ime. Recite da ete mu otkinuti glavu ako bude oko vas njukao i kuao da se na onom p
olju ugnijezdi."
Bishop ustane, protegne se i izie da nahrani pse.
"Ne zaboravite da mu otkinete glavu!" povikne natrag. "Ako hi se vama moda gadilo
, zovite mene. Ja ga neu pustiti da dugo eka."
XIV
"Ah, slana voda, Miss Welse, mirisna slana voda, veliki valovi i teki amci za laga
no ili teko veslanje, to
126
ja poznajem. Ali slatka voda i ove vae male kanoe poput ljuske od jajeta, jak udi
saj, jediam uzdah, previe jak kucaj srca i puf! -ve ste se prevalili. To je eto to
ja jo ne znam." Barun Courbertin [Kurberten] nasmije se sam sebi saalno i nastavi:
"Ali je ipak divno, boanstveno. Ja sam promatrao i zavidio. Jedno moram i ja da t
o uinim."
"Pa to nije tako teko", upadne mu St. Vincent u rije. "Zar ne, Miss Welse? ovjek mo
ra samo imati pravi istanani osjeaj za ravnoteu duha i tijela ..." Barun se brzo ok
rene Froni. "Mi smo stari prijatelji, nisam li vam ve rekao?"
Gregorv kimne glavom, a Frona ree: "Ja sam sigurna da ste se sreli negdje na kraj
u gdje zemlja prestaje."
"U Yokohami", presijee je kratko St. Vincent, "prije jedanaest godina, u 'doba ka
d su cvjetale trenje."
U sobu jurne Mrs. Schoville vukui za sobom Cor-lissa.
"Oh, taj vraji brijeg! To je moj posljednji dah!" jedva je na mahove mogla da pro
tisne, svlaei rukavice. Uza sve to povie ve zatim i te kako estoko: "Ovakve sree nisam
tako skoro vidjela! Naa se igra nee nikada moi davati! Ja neu nikada hiti Mrs. Lind
en! Pa i kako? Krogstad je otiao po poslu na Indijansku rijeku i nitko iv ne zna k
ad e se vratiti! Krogstad", okrene se prema Corliissu, "jest Mr. Mavbrick [Mejbni
k], znate. A Mr. Alexander ima neuralgiju i ne moe igrati. Tako danas nema pokusa
, to je pouzdano."
Onda se stavi u pozu i stane recitirati: "Da u prvom strahu! Ali odonda je proao
dan i za taj dan ja sam vidjela nevjerojatne stvari u ovoj kui! Helmer mora da sa
zna za sve! Ta nesretna tajna treba ve jednom da se objasni! O, Krogstade, vi tre
bate mene, i ja - ja trebam
neuralgija - bolest, bol koja se osjea u itavom ivcu ili u
pojedinim njegovim granama
127
vas ... a vi ste otili na Indijansku rijeku, i ja vas neu nikada vidjeti!"
Svi joj zapljeu.
"Jeddna mi je nagrada to sam se usudila po takvu vremenu napolje i ostavila vas d
a me tako dugo ekate, to to sam susrela ovog smijenog prijatelja, ovdje." Ona gurne
Corlissa naprijed. "Oh, vi se jo ne poznajete! Barun Courbertin, Mr. Corliss. Ak
o se namjerite na neto osobito, barune, preporuujem vam da predate sve Mr. Corliss
u. On ima Krezovu novarku i kupuje sve to nosi makar kakvo dme. A ako se i ne namj
erite, prodajte svejedno. On je profesionalni filantrop, da znate!"
"No, hoete li mi vjerovati!" produi ona obrativi se svima, "da mi je ovaj dobrijan
ponudio da e me pratiti uz ovaj brijeg i avrljati sa mnom itavim putem, premda nipot
o nije htio da ue unutra i da gleda pokus. Ali kad je uo da nee biti pokusa, promij
enio je nakanu kao vjetrenica na krovu. Tako ga evo ovdje, gdje hoe da mu vjeruje
mo da je poao na Millen Cre-ek, ali meu nama se i ne mogu pripovijedati kakva tajn
a djela ..."
"Tajna dela! No, gle to Vidim?" prekine je Frona i pokae na vrak lule od jantara, k
oji je virio iz prsnog depa Vanceova kaputa. "Lula! estitam!"
Ona prui ruku, a on je dobroudno stisne.
"To je Delova krivnja", nasmije se on. "Kada doem pred veliko bijelo prijestolje,
morat e on odgovarati za ovaj naroiti grijeh."
"Napredak je ipak i to", prigovori ona. "Sad vam nedostaje jo samo kakva dobra i
sona kletva, s vremena na vrijeme."
Krez - bajoslovno bogati lidijski kralj iz VI st. pr. n. e.; u
prenesenom sinisliu: bogata filantrop - ovjekoijubac, osoba koja voli ljude i eli d
a ini
bude dobro
128
"O, uvjeravam vas da i to znam", odgovori on. "Bez toga ne moe nijedan mukarac upr
avljati psima. Ja mogu kleti od pakla do ruka, sa gromom i natrag, ako dozvolite,
do vrhunca prokletstva. S kostima faraonovim ili krvlju ludinom goni se, na pri
mjer, zaprega pasa vrlo uspjeno, na alost, najuspjenije ovakve izraze dame ne mogu
sluati. Ja vam ipak obeajem, usprkos paklu i tako mi opeg potopa..."
"Oh, oh!" zavriti Mrs. Schoville, turajui prste u ui.
"Madame", progovori barun Courbertin ozbiljno, "istina je, alosna istina da polar
ni psi nose na svojoj dui vie ljudskih spasenja nego svi ostali grijesi zajedno. Z
ar nije tako? Neka kau gospoda!"
I Corliss i St. Vincent sveano potvrde i nastave bombardirati gospou izmiljenim gro
zovitim priama o psima.
St. Vincent i barun ostadoe na ruku kod Mrs. Scho-villeove, ostavljajui tako Eronu
i Corlissa da sami idu zajedno nizbrdo. Kao da su se muke dogovorili da e produiti
zajedniki silazak, svrnu nadesno, presijecajui poprijeko bezbroj puteljaka d trago
va od saonica to su vodili u grad. Bio je jasan i hladan dan, oko polovice prosin
ca. Lijeno zimsko podnevno sunce koje je svoju blijedu plou s tekom mukom doguralo
na zenit iza jednog ruba zemlje poelo se srameljivo klizati natrag prema zemlji.
Njegove su se kose zrake prosijavale i lomile kroz ledene estice u zraku, tako da
je sav zrak bio pun kao dijamantnog praka, divan sjaj, svjetlo i vatra, ali i sv
e hladno kao svemir.
Podno njihovih nogu, ispod neizmjerne kupole nebeske, kao tokica usred bijele, ne
pregledne puine, stisnuo se zlatni grad, siuan i zamazan, nemoni protest protiv neiz
mjernosti, ljudski izazov beskonanosti!
madame [madam] '.(Hrane.) - gospoda
9 Ki snijega
129
Ljudska vika dopre im otro do uha iz neposredne blizine i oni stanu. Kratak lave,
struganje nogu i injem pofcnita zaprega pasa vujaka, s isplaenim toplim jezicima i
slinavim lalokama, doe uzbrdo i zaokrene utre-ndkom koji je bio pred njima. Na u
skim saonicama objanjavala je uska krinja od proste jelovine o emu se ovdje radi. D
va gonia, jedna ena koja je neprestano posrtala i jedan u crno odjeveni sveenik sain
javali su alobnu povorku. Poslije nekoliko koraka potjerali su pse opet poprek'im
putem uz brdo i uz lave, kriku i viku ... uputilo se mrtvo tijelo gore prema svo
m posljednjem poivalitu koje je bilo isjeeno u ledu.
"Opet jedan osvaja zemlje", prekine Frona utnju.
Corliss je isto mislio i odgovorio: "O, ti borci sa zimom d gladi! Razumijem zato
su sve rase koje vladaju dole na sjever. Kraj njihove ustrajnosti, borbenosti, s
trpljivosti i pouzdanja, je li udo?"
Frona ga je gledala u utnji koja je vie govorila nego rijei.
Onako kako ju je ocrtavao svijetli zrak, trepavica i obrva bijelih od inja, lica
i kose u oblaku pare, obasjana crvenim arom junoga sunca, inila mu se genijem rase
. Svladala ga tradicija krvi i on je na neobian nain osjetio da je jedno sa davnin
i divovima bijele koe i svijetloute kose. I kad je tako digao pogled k njoj, dohva
ti strastveno njezinu ruku:
"Budi moja, divna vjerenica, Frona! Budi moja divna vjerenica na postelji do men
e!"
Ona se trgne i uspravi odozgor na njega pogled pun pitanja. Daleko gore nad njim
a alosno su zavijali pogrebni psi.
"Ne", rukne on kad je opet mogao da govori. "Ne, nemojte nita govoriti! Ja sam sv
oj odgovor, va odgovor ... Sada... Bio sam lud ... Hajde ... Siimo".
130
Tek kad su iza sebe ostavili goru, preli preko ravnice i izili na rijeku do planin
e i opet zapali u amor i mete ljudskog ivota, tek im se tada uini da mogu opet govor
iti. Corliss je iao oiju turobno oborenih, a Frona je glavu drala visoko, gledala s
vakamo i s vremena na vrijeme kradomice pogledavala na njega. Na mjestu gdje je
cesta prelazila branu pilane bilo je tlo klizavo. Kad je posegnuo rukom k njoj d
a je pridri da ne padne, sretoe se njihovi pogledi.
"Ja - meni je ao", progovori ona susteljivo. I nastavi kao u nesvjesnoj obrani i i
spriavanju. "Bilo je tako ... Ja se nisam nadala ... upravo onda."
"Inae biste bili sprijeili?" upita on gorko.
"Bih. ini mi se da bih. Nisam eljela da trpite ..."
"Prema tome ste oekivali da e jedno do toga doi?"
"I bojala sam se. No ja sam se nadala ... Ja ... Van-ce, ja nisam dola u Klondike
da se udam. Zavoljela sam vas u poetku i voljela vie nego danas, ali..."
"Ali, niste na mene nikada gledali kao na eventualnog mua - to elite rei."
Dok je govorio, gledao ju je iskosa, otro, a kad ga je pogodio njezin pogled jo uv
ijek s istom slobodnom otvorenou, misao da je gubi gotovo mu je pomraila razum.
"Ali jesam", odgovori ona odmah, "Ja sam pomiljala na vas s toga stajalita, ali me
ta misao nekako nije mogla zagrijati. Zato, ne znam. U vama sam nala toliko tog to
mi se svia, toliko ..."
On je pokua zaustaviti zlovoljnim gestom, no ona nastavi.
"Toliko toga emu sam se divila. U vas je bila sva toplina prijateljstva, iza toga
tjenje prijateljstvo... drugarstvo koje je doista neprestano raslo, ali nita vie.
Iako nisam vie eljela, bila bih se radovala da je dolo vie."
131
"Kao to se ovjek raduje neprijatnom gostu."
"Vance, zato neete da mi pomognete, a ne da mi stvar inite jo teom? Vama je teko, vjer
ujem, no mislite li da se ja radujem? Meni je teko zbog vas, a onda, znam vrlo do
bro, odbijem li dobrog prijatelja kao ljubavnika, dobri e prijatelj otii od mene.
A ja se ne rastajem lako s prijateljima."
"Vidim dvostruki bankrot: kao prijatelj i kao ljubavnik. No vi ete oboje lako nad
oknaditi. Meni se ini da sam bio izgubljen jo prije nego to sam i poeo govoriti. No
da sam utio, bilo bi se dogodilo isto. Vrijeme postaje blae, nove asocijacije idej
a, nove misli, nova lica, ljudi koji su preivjeli fantastine pustolovine ..."
Ona ga otresito prekine.
"Nema svrhe, Vance, to biste htjeli da kaete. Ja neu da se s vama prepirem i pravda
m. Ja mogu da shvatim kako vam je ..."
"Ako se ja pravdam, onda je bolje da vas ostavim." On iznenada stane, a ona do n
jega. "Eno gdje dolazi Dave Harnev. On e vas otpratiti do kue. I onda je jo samo ko
rak."
"Time niste posluili ni sebi, ni meni." Ona je govorila ve sasvim sigurno. "Ja neu
da ovo smatram svretkom. Vi me morate posjetiti kad oboje budemo mirniji." Tu brz
o pogleda prema kralju Eldorada, koji je prilazio. "Ja neu da vas izgubim kao pri
jatelja. Insistiram na tome da me posjetite i da sve ostane po starom."
On potrese glavom.
"Hallo!" Dave Harnev dotakne se svoje kape i spusti se k njima klimajui po obiaju
svojim kostima. "Je li vam ao to niste iskoristili moju prognozu? Psi su jU-er skoil
i dolar po funti i jo uvijek skau. Dobar dan, Miss Frona i Mr. Corliss! Idemo li z
ajedno?"
asocijacija ideja - (povezivanje pojedinih pojmova i predodbi u miljenju
132
"Miss Welse ide." Corliss se takne titnika na svojoj kapi i naini poluokret na pet
i.
"A kamo ete vi?" upita Dave.
"Imam sastanak", slae Corliss.
"Ne zaboravite", povikne Frona za njim, "da me morate posjetiti".
"Bojim se da neu moi. Ba sada imam toliko posla. Zbogom! Do vienja, Dave."
"To je doista spretan ovjek", primijeti Dave zurei za njim. "Uvijek zabavljen ...
i, to velikim poslovima. udim se samo zato ne spekulira sa psima?"
XV
No Corliss ju je posjetio i to jo prije no to se smrklo, i poao s njom do Baraka. P
utem mu je polo za rukom da uz njezinu pomo nadvlada neugodno raspoloenje koje je b
ilo meu njima nastalo. On bi se i ispriao da ga nije ona pretekla.
"Ni trunak krivnje nije na vama", ree ona. "Da sam ja bila na vaem mjestu, uinila b
ih zacijelo isto i ponijela se jo uvredljivije. Vi ste me naime uvrijedili, znate
li to?"
"Ali da ste vi bili na mome mjestu, a ja na vaem, onda svega toga ne bi bilo", po
kua on da stvar okrene na alu.
Ona se nasmijei sretna to je on poeo da svladava bol.
"Uz vas sam bila vrlo sretna, Vance", ree rastajuci se s njim na vratima Baraka.
"I sve mora da ostane kao to je i prije bilo. Naroito pazite da ne zalazite rjee k
nama nego prije, naprotiv, dolazite ee!"
No poslije nekoliko povrnih posjeta zaboravio je Corliss put koji je vodio u kuu J
okoba Welsea i dao se upravo sa divljim arom na posao. Misao na nju budila je u n
jemu enju slinu fizikoj gladi. Jedino to mu je donosilo zaborav bio je posao, i to mn
ogo posla. Pa i
133
onda, bilo to na putu ili u logoru, na brijegu ili na nadzornom putovanju, bio j
e slobodan jedino dok je bio budan. U snu je opet podlijegao, pa je Del Bishop,
koji je bio mnogo s njim, prouavao njegov nemiir i vrlo paljivo sluao tek natukriut
e rijei.
Lovac zlata zbrajao je dva i dva pa je iz razliitih sitnica koje je tu i tamo doz
navao sasvim tono inducirao. No za to i nije trebalo prevelike otroumnosti. Jednos
tavna injenica da Corliss nije vie pohaao Fronu bila je za nj dovoljan dokaz da su
stvari okrenule na,zlo. No Del je poao i za korak dalje pa je zakljuio da je pravi
uzrok svemu St. Vincent. Nekoliko je puta vidio dopisnika kako ide s Fronom, pa
ga je ve to dosta naljutilo.
"Ja u mu ipak naravnati lea!" gunao je jedno vee u atoru, nad Zlatnim Dnom.
"Komu to?" upita ga Corliss.
"Komu? Onome novinaru, onome ...!"
"A zato?"
"Ah... iz prinoipa: Zato me niste pustili da mu malo smekam kosti one veeri u 'Oper
i'?"
Corliss se nasmije na tu uspomenu.
"Zato ste ga udarili, Del?"
"Iz principa", odree Del i zauti.
No uza sav svoj osvetniki duh nije Del zaboravio na glavni cilj, pa je zamolio da
stanu kad su doli na mjesto gdje se raskrtavaju doline Eldorada i Bonanza.
"Recite mi, Corlisse", pone on iznenada, "znate li vi to je to: zlatna ila?"
Njegov gospodar klimne glavom da zna.
"Well, ja sam jednu naao. Jo vas nikada nisam ni za to molio, a sad vas molim da do
sutra ostanemo ovdje. ini mi se da ve gledam svoju voarsku farmu. 'avolski mi ve mir
iu zrele narane."
"Dobro je", pristane Corliss. "No bilo bi jo bolje da ja sdem u Dawson, a vi se moe
te vratiti kad budete gotovi sa svojim pokusima."
"Ne", isprijei se Del. "Ja sam rekao da je zlatna ila, pa vas trebam da budete kod
toga, razumijete li? Istina, vi ste iz knjiga nauili mnoge stvari, pa i lice pri
rode itati bez naoara. Ja sam dakle postavio teoriju ..."
Corliss uzdigne ruke toboe u strahu, tako da se lovac zlata poeo uistinu ljutiti.
"Imate pravo! Samo se smijte! Ali moja je teorija graena na vaoj vlastitoj eroziji
i o premjetanju rijenih korita. A ja nisam uzalud dvdje godine lovio zlato u Mehi
ku. to vi mislite, odakle je dolo ovo zlato Eldorada? ... Prirodno zlato i bez ika
kvih znakova ispiranja? Eh! Tu bi vam trebale vae naoari... Do sutra ete ostati ovd
je sa mnom pa moete kupiti farmu do moje."
"Ja ne trebam nikakve farme, ni voa. Umoran sam i dosadno mi je ve sve! Zar me ne
moete ostaviti samoga? Vi moete tratiti svoje vrijeme njukanjem naokolo, no ja u ost
ati u logoru. Razumijete?"
"Neka me objese ako vi niste veoma nezahvalan ovjek! Tako mi svega ostavit u posao
za dva aska ako me ne otpustite. Ja leim budan cijele noi, kombiniram svoju teorij
u i raunam kako da vas upitam, a vi cmizdrite: Frona amo, Frona tamo, tako da ...
"
"Sada je ve dosta! utite!"
"Vraga je dosta! Da ja nisam znao vie o kopanju zlata nego vi o udvaranju ..."
Corliss skoi prema njemu, no Del izmakne na stranu i pripravi ake. Onda bijesno za
mahne jedanput desno, a jedanput lijevo, pa, utoptavi snijeg oko sebe, stane na t
vrdom tlu.
inducirati - stvarati ope zakljuke na osnovi pojedinanih sluajeva
134
erozija - proces troenja, razaranje zemaljske kore djelo-vanljam vode, leda i vje
tra
135
"Priekajte asak!" povikne kad je Corliss opet poletio na nj. "Samo tren! Ako vas o
borim, hoete li poi sa mnom na brijeg?"
"Hou."
"A ako vas ne oborini, moete me otpustiti. Tako je pravo. Naprijed!"
Vance nije imao nikakve nade da e pobijediti, kako je odmah razabrao Del, koji se
s njim poigravao kao maka s miem. Kako je Vance brzo osjetio, bio je u njega pres
lab razmjer duha i tijela. Prvo to je odmah poslije toga otkrio bilo je da lei u s
nijegu i da polagano dolazi k sebi.
"Kako... kako ste to, do bijesa, uinili?" promuca on prema ovjeku koji je kleao do
njega i trljao mu snijegom elo.
"Hi! Hi!" smijao se kasnije kad su postavljali dimnjak. "Prelagano udarate i pre
kratko. Niste me mogli slijediti, je li? No ja u vam ve jednom pokazati pa ete znat
i, sasvim ete dobro znati!"
"Uzmite sjekiru i poite sa mnom", zapovijedi kad je noite bilo ureeno.
Odabrao je put uz Eldorado. Uz put je u jednoj kolibi uzajmio budak, lopatu i ta
vu (za ispiranje zlatnog pijeska) i onda okrenu prema uu Francuskog potoka. Na jed
nom mjestu baci Del na zemlju alat i paljivo stane promatrati povrinu snijega. "Ev
o vam sjekire pa mi donesite neto suharaka."
Kad je Corliss donio posljednji naruaj suharaka, bio je Del Bishop ve na razliitim
mjestima uklonio snijeg i mahovinu s tla i naslagao granje u obliku velikog krst
a.
"Presjei u joj oba puta", objasni. "Moda u je otkriti ovdje, moda tamo preko, a moda i
gore vie. Svakako, ako se ita nalazi u breuljku, mora da je ovdje. Kasnije moemo po
kuati kopanje i s druge strane."
136
Dok je govorio, pripalio je vatru na nekoliko odgrnu-tih mjesta.
"Nego gledajte, Corlisse, hou da vas upozorim na to da ovo nije pravi lov zlata,
ovo je tek jednostavno, prosto egrtovanje. Jer pravi lov", on se uspravi i nastav
i s potovanjem, "jer pravi lov je najdublja znanost i najdelikatnija vjetina. Tono
je na vlas, a iziskuje sigurno oko i ruku poput elika. Kad dvaput na dan ispalite
po tavu pijeska pa iz pune lopate ljunka ispere-te sitnu mrvicu zlata - eto, to
je prava vjetina ispiranja. Velim vam da bih se prije odrekao jela nego ispiranja
zlata."
"A tukli biste se jamano jo prije nego jeli i ispirali zlato."
Bishop malo razmisli. Istraivao je sam svoju unutranjost s istom pomnjom kao da dri
na dlanu sitni praak zlata.
"Ne, ne bih. Odabrao bih ipak ispiranje zlata. To je zlo kao opijum, Corlisse, z
acijelo. Ako vas jedno spo-padne u svoje pande, propali ste. Niikad ga se neete osl
oboditi. Pogledajte mene!"
On prijee na drugu stranu i razvali jednu vatru. Onda podigne budak, i eljezni ilja
k zarije u zemlju, ali se odmah zaustavi uz metalni zvuk kao da je udario o vrst
kamen.
"Nije se otopilo ni za dva palca", promrmlja on i klekne, a prste zarije u mokri
mulj. Listii su prologodinje trave bili izgorjeli, ali Delu poe za rukom da iskopa
i izame pregrt korijenja.
"Grom i pakao!"
"ta je?" upita Corliss.
"Grom i pakao!" ponovi Del ne uzrujavajui se i otrese zamuljene korjenie o svoju ta
vu.
Corliss pristupi k njemu- da izblie vidi.
opijum - osueni mlijeni sok iz nedozrelih makovih glavica; sredstvo za liblaivanje
boli; omiamljujue sredstvo
137
~WWT
"Stanite! Drite!" povikne on mrvei meu prstima dva-tri komadia blata. Prsti mu se ob
ojili intenzivno utom bojom.
"Grom i pakao", ponovi ispira zlata i trei put bez uzrujavanja. "Prvd tragovi!"
Nagne glavu malo natrag i na stranu- zatvori oi i stane njukati iroko otvorenim, dr
htavim nozdrvama, a onda naglo ustane da ga je Corliss u udu pogledao.
"Puh!" mrmljao je ispira. Onda lidahne punim pluima zrak. "Ne mirie li i vama po na
ranama na mojoj kalif orni jskoj farmi?"
, XVI
Juri na Francuski brijeg poeo je nekako sa boinom sedmicom. Corliss i Bdshop nisu se
nikako urili da registriraju svoje pravo, jer su dobro pregledali itav teren prij
e nego to su oznaili svoja polja. Onda su tajnu povjerili dvojicd-trojici bliih pri
jatelja: Harnev-ju, Welseu, Trethawayju, jednom nizozemskom "che-chaquou" kome s
u se smrzle obje noge, zatim dvojdci od konjike policije, jednom starome drugu s
kojim je Del obiao Zemlju Crnih Bregova, pralji iz Forka i napokon - Lucilld.
Nakon ovog sretnog dogaaja smatrao je Corliss da se mora pobrinuti za novoga ovjek
a. No, kad je u ator doveo jednog bistrookog Kalifornijca, razljutio se Del strano
.
"Ni za ivu glavu!" urlao je.
"Ali vi ste sada bogati", govorio mu je Vance.
"Prema naem ugovoru vi me ne moete otpustiti, pa u ja svoje mjesto zadrati dokle me
bude draga volja. Razumijete li?" ljutio se Bishop.
Vance i Del dali su brzo unijeti u zapisnike svoja prava, a onda su se odmah odl
uili na povratak. Sad im je
138
bilo lako gledati nepreglednu rijeku zlatolovaca koja se neprestano valjala pokr
aj njih.
Oko podne sluajno se Del ogleda. U daljina spazi St. Vincenta, koji je stupao pri
lino brzo. Na mjestu gdje su upravo stajali zaokretao je put, vrlo otro, a osim nj
ih trojice nije se mogao nitko vidjeti.
"Nemojte sa mnom govoriti", ree Del tiho, ali zapovjedno, i svee iroku vrpcu svoje
kape preko nosa tako da ga nitko ne uzmogne poznati. "Gore ima nekakva udubina s
vodom. Legnite potrbuke kao da pijete iz nje. Onda poite prema naim poljima sami j
er ja imam osobita posla. Samo vas zaklinjem ljubavlju vae majke, ne govorite ni
rijei ni meni, ni onome skunksu. Nemojte da vidi vae lice."
Corliss u udu poslua, stupi ukraj utrenika, legne u snijeg i zahvati u jamu prazno
m limenkom od kondenziranog mlijeka. Bishop klekne na jedno koljeno kao da vee mo
kasine. Upravo kad je St. Vincent doao do njega, svri i on uzao, pa ustane i energ
ino poe naprijed kao ovjek koji mora da na svaki nain naknadi izgubljeno vrijeme.
"Hej, ovjee! Stan'derte malo", povie za njim ko-respondent.
Bishop ga samo naglo pogleda i poe jo bre. St. Vincent potri, dok se opet nisu nali u
sporedo.
"Je li to put...?"
"K nalazitima na Francuskom brijegu?" upadne mu Del kratko u rije. "Svakako da jes
t. I ja sam namjerio onamo. Naprijed."
On pojuri stranim korakom, a korespodent za njim, u jasnoj namjeri da podri korak
s njim. Corliss, jo uvijek na svome mjestu, digne glavu d pogleda za njima. No ka
d je vidio kako je Del najednom zaokrenuo nadesno i poao uz Adamov potok, postane
mu jasno i on se tiho nasmije u sebi.
139
Kasno je te noi doao Del natrag u taborite na Eldoradu, umoran, ali pobjednik.
"Nita mu nisam uinio", klikne jo prije nego to je uao u ator. "Dajte mi neto da jedem",
posegne za loncem s ajem i izlije njegovu vruu sadrinu u sebe, "mast, pomije, star
e mokasine, cvijee, to bilo!"
Onda klone na leaj i stane trljati ukoene noge, dok je Cbrliss poeo priti slaninu.
"to je s njim, pitate", govorio je Del obijesne, izmeu dvaju zalogaja. "Well, moete
biti sigurni da je prije svagdje drugdje osim na Francuskom brijegu. Kako je to
daleko, prijatelju?" govorio je dobro imitiranim, oinskim tonom St. Vincenta. "K
ako je daleko?" ponovi bez oinskog tona, jednostavno. "Koliko jo ima do Francuskog
brijega?" izusti slabije. "to mislite, kako je jo daleko?" kae s tremolom u glasu
koji je ve blizu su* zama. "Kako daleko - ".
Del Bishop prasne u smijeh, mlaz aja poe krivim putem, i on naas prestane govoriti
zakaljavi se estoko.
"Gdje sam ga ostavio?" produi kad je opet doao k sebi. "Iznad razvoda Indijanske r
ijeke, iscrpljenog, umornog, napola mrtvog. Upravo je imao jo toliko snage da se
dovue do prvog atora. Ja sam sam prevalio dobrih pedeset milja, zato u krevet. Lak
u no i ne budite me ujutru."
Jo govorei, umota se u ponjave, i kad ga je preuzeo san, uo ga je Vince kako mrmlja
: "Kako je jo daleko, prijatelju? Pitam vas kako je jo daleko?"
to se tie Lucille, Corliss je bio razoaran. "Priznajem da je ja ne mogu razumjeti",
rekao je pukovniku Trethawayju. "Ja sam drao da e je njezino nalazite zlata uiniti
neovisnom o 'Operi'."
"No, za jedan jedini dan ne moe se nita iskopati", ree pukovnik.
tremolo [tal.] - podrhtavanje
140
"Ali se moe uzeti zajam za nalazite kakvo je njezino. Ja sam joj ponudio u zajam n
ekoliko tisua, bez kamata, pa je i to odbdla. Rekla je da ne treba ... uistinu, b
ila ja zahvalna. Preporuila mi se i rekla da je posjetim kad god budem imao vreme
na."
Trethaway se smjekao igrajui se svojim laniem od sata. "to ete? ivot i ovdje znai svak
o jo neto vie od komadia hrane, krpice ponjave i vukonske pei. I ona voli drutvo kao i
svaki od nas, po svoj prilici moda i neto vie nego mi. Uzmimo da je sasvim odaleite
od 'Opere', to onda? Moe li ona k Barrackovima [Berek] da zabavlja kapetanovu gos
pou, ili da posjeuje Mrs. Schovilleovu, ili da se drui s Fronom? Vidite li? Biste l
i je vi _pratili po danu, glavnom ulicom?"
"A vi?" upita Vance.
"Aha", odgovori bez oklijevanja pukovnik, "i jo kako rado!"
"Isto i ja, ali..." On zastane i zagleda se u vatru. "Gledajte to radi sa St. Vin
centom. Uvijek su zajedno kao kradljivci i nikad se ne rastaju."
"Ja to ne razumijem", prizna pukovnik. "Sa St. Vin-centove strane shvaam stvar po
tpuno. Lucilla ima zlatno polje u drugom redu na Francuskom brijegu. Pazite dobr
o, Corliss, to vam kaem. Mogli bismo sasvim tono kazati dan kad e Frona pristati da
s njim dijeli stol i postelju - ako uope ikada pristane."
"A to e biti?" "Onog dana kad St. Vincent raskrsti s Ludilom."
Corliss se zamisli, a pukovnik nastavi:
"Ali s Lucillinog stajalita ne mogu pravo shvatiti stvar, to nalazi ona na tom St.
Vincentu?"
"Njezin ukus nije raviji nego ... nego u ostalih ena", dobaci Vance ivo. "Ja sam si
guran da ..."
"Ni Frona nije imala savren ukus, a?"
Corliss se okrene na peti i ode ostavivi pukovnika Trethawayja, koji se gorko smi
jao.
141Vance Corliss nije nikada doznao koliko je ljudi te boine sedmice radilo, direk
tno i indirektno, za njega. Naroito se borio jedan ovjek. Pete WMpple [Pit Vipl],
-jedan od starosjedilaca, imao je zlatno polje na Eldoradu upravo pod Francuskim
brijegom d enu tamonju uroenicu. Crn, ali ne ba odvie lijep odvjetnik majke Indijank
e koja je prije nekih tridesetak godina ivjela s jednim ruskim trgovcem krzna u K
utliku, na Velikoj delti. Jedne nedjelje ujutru poao je bio B'ishop da se malo po
razgovori s \Vhippleom, no zatekao je u kolibi samo njegovu enu. Govorila je neko
m udnom, izlomljenom engletinom koju je bilo strano sluati, pa je ispi-ra zlata odluio
da ondje popui samo jednu lulu kako ne bi rieuljudno otiao. No njoj se tako razve
zao jezik da je on ostao i ispuio mnogo lula, i kad god bi ona zastala, on bi je
tjerao da dalje govori. On je mumljao, smijao se u sebi i kleo tiho, svejednako
napeto sluajui, naznaujui pojedina mjesta sa svojim "Grom i pakao!"
Usred govora iskopa ena iz sanduka to su ga ve crvi rastoili neku staru knjigu, uvez
anu u kou, svu izgrizenu i izgrebanu, i stavi je na stol gdje je ostala leei. Iako
je knjiga ostala zatvorena, ena. je neprestano pogledom i kretnjama pokazivala na
nju, a onda je svaki put zlurad blijesak s'muo u Bishopovim oima. Napokon, kad v
e nije imala to da kae, lizvadi on svoju kesu. Mrs. Whipple postavi vagu i metne u
jednu zdjelicu utege, a na drugu je Del nasuo zlatnoga praka sve dok vaga nije dol
a u ravnoteu. To se dogaa kad bi praka bilo otprilike za stotinu dolara. Onda je ot
iao uzbrdo, do atora, stiui k sebi svoj plijen. Cor-lissa je zatekao zamotana u ponja
ve gdje popravlja svoje mokasine.
"Sad u ja njega istom pravo nasaditi", ree Del kao sluajno, pa pogladi knjigu i bac
i je na krevet.
142
Corliss baci radoznali pogled i otvori je. Papir je bio ut od starosti, a tekst r
uski. "Gle, pa ja nisam ni znao da vi znate ruski, Del", naali se on. "Ja ne razu
mijem ni slova."
"Na alost, ni ja, ali ni VVhippleova se ena ne razumije u tu vjetinu. Knjigu sam, n
aime, dobio od nje. No njezin otac - bio je pravi Rus, znate - imao je obiaj da j
oj iz nje glasno ita. I tako ona zna to je znao i njezin otac, a to znam i ja."
"Pa to znate vas troje"?
"O, to je dirljiva stvar", odgovori Bdshop susteljivo. "Nego vi samo ekajte i pazi
te na moj dim. Kad vidite da se stao dizati, onda ete i vti znati."
XVII
"Umorna?"
Jakob Welse stavi obje ruke na Fronina ramena, dok mu se u pogledu razabirala lj
ubav koje njegov tvrdi jezik nije mogao izrei. Badnja sveanost, radost i uzbuenje b
ilo je ve prolo. Oko ezdesetoro djece polo je sa svojim darovima preko snijega kui, p
osljednji su se gosti oprostili. Badnjak je prelazio u Boi.
Frona je oevu panju uzvratila veselo, prijaznim pogledom, i oboje sjedoe u velike,
udobne naslonjae koji su stajali s obje strane kamina, uskome se velika jelova kl
ada pretvarala u kup uarenih ruevina.
"A na godinu u to doba?" Pitanje kao da je bilo upravljeno uarenoj kladi, a ona,
kao za odgovor, zasja arkim plamenom i raspane se u snop sjajnih iskara.
"udno", produi on nastojei da nae zgodniju temu za razgovor. "Ovo nekoliko posljednj
ih mjeseci, otkad si ti sa mnom, neprekinuto je jedno udo. Mi smo se, ti to dobro
zna, malo vidjeli, jo od tvoga djetin-stva. Kad o tome pravo razmislim, teko mi je
vjerovati da si ti uistinu moja ki. Dok si bila mlado, divlje stvorenje - zdrava
, mala ivotinjica - nije trebalo
143
mnogo mate da se u tebi pozna izdanak plamena Wel-se. No kao ena kakva si bila veer
as i cijelo ovo vrijeme otkad sti se dovezla Vukonom, teko je ... ja te ne mogu s
hvatiti ... ja ..." On zastane. "Gotovo bih volio da te uope nisam dao odgajati,
volio bih da si ostala sa mnom u dobru i zlu. Barem bih te sada, kad ovako sjedi
nio uz vatru, poznao. A ovako, ne poznam te. K onome to sam poznavao pridolo je jo
drugo - kako da kaem - neka profinjenost i zamrenost - tvoji o-miljeld izrazi koje
ja ne razumijem."
Ona pristupi k njemu, klekne do njegovih nogu, naslona glavu na njegovo koljeno,
a rukama mu obuhvati ruku s osjeajem velike ljubavi.
"Ne, nisam se pravo izrazio. ekaj da pokuam jo jednom. Ispod sve te spoljanje naprav
e nosi ti ipak obiljeje naeg plemena. Ja sam znao da to stavljani na kocku kad sam
te slao u svijet, ali sam se pouzdavao u postojanost krvi. Kad su mi javili da d
olazi tvoj amac, digla se smrt i stala mi etati s jedne strane, dok je s druge bio
vjeni ivot. Uspjela ili propala, uspjela ili propala! - te su mi rijei odzvanjale
mozgom da sam gotovo poludio. Je li se krv odrala? Hoe li se mlada granica uspravit
i, zelena, puna soka i snage? Ili e pasti poklopljena, ispaljena arom svijeta koji
je drugaiji nego priprosti svijet na Dyeji?
Bio je to dan pobjede, ali dan strane tragedije, neizvjesnosti, iekivanja, bojazni.
Ti zna da sam ja godinama ivio sam i borio se sam, a ti, jedina moja krv, bila si
daleko. Da si propala u svijetu... Ali nisi! Stajala si uz kormilo kad si se vr
aala - prava Welse! Naoko je to mala stvar, ali je ipak znailo vrlo mnogo. Kad je
Bishop pao u vodu, ti si situaciju pograbila jednako vrsto kao i kormilo. Tvoj je
glas zazvonio, a kad su Sdvvashi [Sivai] prignuli svoje ije pred tvojom voljom, o
nda je svanuo dan moje pobjede!"
144
"Uvijek sam se borila i uvijek se sjeala", proape Frona, nato se lagano digne, dok j
oj ruka nije obuhvatila njegov vrat, a glava se prislonila na njegove grudi. On
je lako obujmi jednom rukom, dok je drugom neprestano raeljavao njezinu kosu u blis
tave zlatne pramenove.
"Kako sam rekao obiljeje roda ostalo je neokrnjeno, ali je mala razlika ipak bila
. Sjedao sam za stol ponosan to si ti do mene, ali sam se osjeao kao patuljak. Kad
si pripovijedala o sitnim stvarima, bio sam dosta velik da ih razumijemo, no ka
d si priala o velikim, bio sam premalen... Lud je tko ne poznaje svoje vlastito n
eznanje, a ja sam bio dosta mudar da upoznam svoje. Umjetnost, pjesnitvo, glazba
- to ja znam o svemu tome? A to su velike stvari za tebe, jer za tebe znae vie nego
sve one sitnice koje ja ne mogu da shvatim. A ja luak slijepo sam vjerovao da emo
ostati i jednoga duha, kao to smo od jednoga tijela... Bilo je gorko, ali sam po
gledao istini u lice. Noipak, gledati kako moja roena, crvena krv odmie od mene! T
o boli, Gospode! Sluao sam te kako si itala svoga Browninga. Ne, ne, nemoj govorit
i, gledao sam igru tvoga lica i tvoj zanos dok su iste rijei bile za mene samo zv
ukovi bez znaenja. A ona nesretna Mrs. Schoville koja je ovdje sjedila i zapadala
u nekakvu idiotsku ekstazu, dok je od svega razumjela isto koliko i ja. Ja bih
je najvolio zadaviti.
"Sluaj", produavao je on, "one sam se noi oduljao s tvojim Browningom i zakljuao se u
svoju sobu kao zaplaenj tat. Tekst je bio besmislen. Ja sam se lupao akom u glavu
, kao podivljao ovjek, i muio se da neto shvatim. Osjeao sam da sam proveo svoj vije
k kao vlak koji juri samo svojim tranicama. Za itava ivota radio sam stvari koje su
mi dolazile pod ruku i mogu rei da sam ih dobro radio. No moje je vrijeme prolo.
Ja, koji bih mogao kupiti tisuu slikara
10 Ki snijega
145i pjesnika s duom i tijelom, dopustio sam, eto, .da me zbuni komadi tampanog pap
ira!"
Jedan as gladio je njezinu kosu bez rijei.
"Poslao sam te od sebe da dobije ono to ja nisam imao, a sanjao sam da emo ipak ost
ati jedno kao da dva i dva moe ostati dva. Da sve samem: pleme se kod tebe jo afirm
ira, ali ti si' nauila drugi jezik. Kad njime govori, ja sam gluh. A to je najgore o
d svega
- ja znam da je taj novi jezik d bolji i uzvieniji od moga... Ne znam zato sam sv
e to sada govorio, ald sam ispovijedio svoju slabost..."
"Ah, oe moj, koji si najvei od sviju!" Ona digne glavu i nasmijei mu se, a u isto v
rijeme potrese svojom gustom kosom, koja je zagolicala njegovo elo. "Ti, oe, koji
si uinio vee stvari nego svi ovi pjesnici i slikari zajedno, reci mi ne bi li se s
ada jednako alio i tvoj otac da veeras ovdje sjedi uz vatru i promatra tebe i tvoj
rad!"
"Jeste, jest... Moj je otac bio velik ovjek."
"I moj je."
"Borac do svoga posljednjega asa. On je bio osamljenu, veliku bitku ..."
"I moj."
"Umro je, borei se."
"I moj e tako. Svi emo mi tako, svi mi Welsei."
On je veselo potrese u znak da mu se vraa dobro raspoloenje. "No ja sam odluio da s
ve prodam ... rud-mike, kompaniju, sve... i da se dadem na prouavanje Browniraga.
"
"Pa i to je jo uvijek borba. Ti ne moe da zatomi svoju krv, oe."
"Ah, zato nisi postala djeak?" ree on iznenada. "Bila bi divan mladi. A ovako, kad s
i ena, odreena da bude radost kakvu ovjeku, morat e od mene -
- sutra, prekosutra, danas godinu dana, tko zna kada? Ah, sada mi je jasno kuda
su bile pole moje misli i to
146
sam zapravo htio rei. Jednako kao to znam to ti radi, tako uviam .neizbjenost i praved
nost onoga to radi. Ali onaj ovjek, Frona, onaj ovjek?"
"Nemoj", proape Frona. "Pripovijedaj mi o posljednjoj bitki tvoga oca koju je on s
am bio u gradu Blaga. Deset ih je bilo na njega jednoga, zar ne, ali se on hrabr
o borio. Priaj mi."
"Ne, Frona. Shvaa li ti da mi danas prvi put u ivotu govorimo ozbiljno, kao otac i
ki? Td nisi imala majke da te savjetuje, nisi imalla ni oca, jer sam se ja pouzda
o u nau krv i pustio sam te u svijet. Ali za svaku djevojku dolazi vrijeme kad jo
j je potreban majin savjet, a ti koja nikad nisd poznavala majke?"
Frona se, ekajui, privine blie uz njega.
"Taj St. Vincent - kako je meu vama dvoma?"
"Ja... ja ne znam. Kako to misli?"
"Ne zaboravi, Frona, da ti je izbor slobodan, ti ima posljednju rije. Ali bih ipak
volio da znam. Ja bih mogao ... moda ... Moda bih te mogao savjetovati. Nita vie. A
li savjet..."
Neega neizrecivo svetoga bilo je u svemu tome, no Fronina usta su ostala kao zapeae
na. Mjesto jedne jasne stvari koju bi mogla izrei njezinim je mozgom projurio roj
misli. Napokon, da li bi otac mogao razumjeti?
"Meu nama nema niega, oe", progovori ona odluno. "Mr, St. Vincent nije rekao nita, up
ravo nita. Nas smo dvoje dobri prijatelji, volimo se, vrlo smo dobri prijatelji,
mislim da je to sve."
"No vi se volite, ti voli njega. Da li onako kako jedna ena mora voljeti mua prije
nego to moe da podijeli svoj ivot s njim?"
"Ne. Moda, no ja ne mogu da toj stvari pogledam u oi. Kad doe, doi e poput arke munje,
kao otkrivenje. Barem ja tako mislim."
Jakob Welse potrese glavom polagano i zamiljeno.
148
"No zato si to pitao, oe? Zato si spomenuo Mr. St. Vincenta? Ja sam prijateljevala
i s drugim mukarcima." .
"Ali za druge ja nisam osjeao ono to osjeam prema St. Vtkicentu. Budimo iskreni i o
prostimo jedno drugome bol to ga sebi zadajemo. Moje miljenje vrijedi kolfliko i s
vaije drugo. Prevariti se moe svatko. Zato ja ba ovako osjeam kako osjeam, ne mogu rei,
pa mi se ini da je to nekako nalik na tvoju veliku i arku munju koja ima da zabli
jeti tvoje oi. Jednom rijei - ne volim St. Vincenta."
"To je obini sud mukaraca o njemu", ree Frona stavljajui se neodoljivom snagom u obr
anu.
"To je samo u prilog moga miljenja", odvrati on, ali ne predavajui se. "Ipak moram
naglasiti da ja njega gledam kao mukarac."
"A ne zna nita pozitivnije?" upita ona. "Ne moe li kakav njegov in dovesti u vezu s o
nim to osjea prema njemu?"
"Gotovo se ne usuujem. Nagaanje se teko izraava jasnim rijeima. No pokuat u. Mi Welsei
nikad nismo znali to je kukavica..."
"No meni se ini da je Mr. St. Vincent posljednji ovjek koji bi se mogao obijediti
s kukavnosti. Ja ga ne mogu ni zamisliti u tom svjetlu."
alost na njezinu licu alostila je i njega. "Ja ne znam nita protiv St. Vincenta", p
rodui Welse. "Nema niega to bi potvrivalo da je on drugaiji nego to se pokazuje. Ipak,
ne mogu misliti drugaije nego na svoj obini, ljudski nain. Ima jedna stvar o kojoj
sam sluao: neka prosta, vaarska tunjava u 'Operi'. Ne smetni s uma, Frona, da nema
m nita protiv tunjave ili protiv mjesta - ljudi su ljudi - no govori se da se on o
ne noi nije ponio kako bi se mukarac smio ponijeti."
"Kao to i sam kae, oe, ljudi su ljudi. Mi bismo voljela da su drugaiji nego to jesu, n
o kad nije drugaije, moramo ih uzeti onakvima kakvi jesu. Lucilla..."
149"Ne, ne, krivo se me razumjela. Ja nisam govorio o njoj, nego o tunjavi. On se
pokazao kukavicom."
"Ali ti i sam veli da se - tako govori. On mi je sam pripovijedao o tome nekoliko
dana poslije dogaaja, a ja mislim da se ne bi usudio da je ita bilo u stvari."
"Pa ja to i ne govorim da njega optuim", naglo joj upadne otac u rije. "Nisam uope
o tome trebao ni govoriti jer sam u svom ivotu poznavao mnogo dobrih mukaraca koji
ma je ipak gdjekad uao strah u kosti ..."
"No sada, ostavimo tu stvar. Ja sam te htio samo savjetovati, ali se ini da sam s
ve pokvario. Nego znaj, Frona, da si ti moja ki i da je tvoj ivot tvoje sveto prav
o, a ne moje. Kad bih ti ga ja propisao, ne bi vie to bio tvoj ivot. Niti bi ti bi
la Welseova krv, jer se jo nije rodio Welse koji bi podnosio tuu zapovijed. Welse-
ovi radije umiru dli odlaze u daleke krajeve. Samo sla-bi ima da se pokorava ili
da propadne. S, jakima nije tako. Masa nije nita, individuum je sve; individuum j
e onaj koji uvijek vlada masom i daje zakone. On se ne brine za ono to e svijet rei
!"
"Ti sii vei nego ja", proape ona poljubivi ga u elo, a njemu se dodir njezinih usnica
uini kao milovanje lista to pada u tihu jesen.
Kad je u sobi zahladnjelo, on joj uzme priati o njezinoj majci i svojoj, o odvanom
Welseu koji je bio osamljen boj i umro, borei se u gradu Blaga.
XVIII
"Nora" je postigla sjajan uspjeh. Mrs. Schoville davala je ouka svom oduevljenju u
tako preuvelianim, neumjerenim izrazima da se Jakob Welse, koji je stajao blizu n
je, nagnuo k njoj, zagledao se u njezin nezgrapni, bijeli vrat i nesvjesno grio p
rste kao da davi neku nevidljivu zranu cfljev. Dave Harnev proglasio je takoer
150
sveano da je komad uspio, premda je sumnjao je li Norma filozofija ba tako zdrava,
dok je Torvalda, ku-nui se svim svojini puritanskim bogovima, nazvao najveim maga
rcem obiju hemisfera. Sama Miss Mortimer, iako je bila protivna cijelom smjeru i
sadraju komada, priznavala je da su ga glumci spasili. Jedini je Matt McCarthv k
oji je preko Boia boravio u Dawsonu, izjavio da ne prekorava ni najmanje jednu "No
ricu", premda je komesaru priznao da kakva zgodna pjesma ili ples u kratkoj sukn
ji ne bi nimalo nakodio predstavi ...
"Dakako da Nora ima pravo", prepirao se on s Har-nevjem, s kojim je zajedno iao i
za Frone i St. Vincenta, "Ja bih rado vidio ..." "Gumene cipele..."
"Obucite vau babu u njdh!" zavikne Matt bijesno. "Kako sam rekao", nastavi tjarne
v ne dajui se smesti, "gumenim e cipelama skoiti cijena do neba kad nastupi poplava
. Tri unce par, pa moete sve staviti na tu kartu. Sad ih moete pokupiti po uncu pa
r i dobiti dvije iste unce kad ih budete prodavali. To je dobra spekulacija, Matt
, vjerujte mi."
"Vrag odnio vas i vau spekulaciju! Ja cijelo vrijeme govorim o Nori."
Pozdrave se i oproste s Fronom i St. Vincentom: "Napokon ipak!"
"gto - napokon ipak?" upita Frona ravnoduno.
"Napokon mi se dala prilika da vam kaem kako ste
krasno igrali. Zavrnu ste scenu odigrali upravo divno,
tako istinski da mi se inilo kao da uistinu zauvijek
odlazite iz moga ivota."
"Bila bi to velika nesrea!" "Bilo je strano." "Nije."
hemisfera - Zamljina i*i nebeska polutka
151
"Aid jest. Ja sam sve protegnuo na sebe. Vi niste za mene bili Nora, nego Frona,
a ja nisam bio Torvald, nego Gregorv. Kad ste izili s rupcem na glavi i s kovegom
u ruci, ja sam mislio da neu moi dokraja odigrati svoju ulogu, A kad su zalupila
za vama vrata, spasilo me jedino sputanje zavjese. To me je dozvalo k svijesti, j
er bih inae pred svim gledaocima potrao za vama."
"udno kako na pojedince moe djelovati nauena uloga", ree Frona.
"A inae?", ree St. Vincent.
Frona ne odgovori, i oni nastave hodati bez rije^ Ona je bila jo uvijek pod dojmom
veeri. Osim toga izmeu redaka je itala St. Vincenta, pa ju je bila obuzela ona plai
jivost koja obino obuzima enu kad se nalazi licem u lice s mukarcem, na pragu (inti
mnijeg drugovanja.
Bila je jasna, hladna no, ne prehladna. Nije bilo vie od etiri stupnja ispod nitice,
zemlju su oblijevaii valovi difuznog, blagog svjetla koje nije dolazilo na od z
vijezda, ni od mjeseca koji je svijetlio negdje drugom svijetu. Od jugoistoka do
sjeverozapada obrubljivao je nebo blijedozelenkasti sjaj i odonde je dolazila t
a laka svijetlost.
Iznenada, kao zraka reflektora, presijee nebo vrpca bijelog svjetla. No se pretvor
i u sablasni bijeli dan, a poslije njega zavlada opet jo crnja no. No na jugoistok
u poelo se zapaati bezglasno gibanje. Onda pojuri jedna kdklopska raketa po nebu,
od horizonta do eni-' ta i natrag, pa jo jednom gore d dolje. No vez je jo bio pres
lab i njezin trag proguta crna no. Ali onda se neobuzdano razaspu traoi svjetla ir
i S dui, na sve strane, dok i sam zenit nije zasjao u njihovu arkom plamenu. Nebes
ka vatra jurne preko itava svoda. Nebom se napokon prebaci trajan most svjetla!
difuzan - razasut; rativen
152
Na taj trijumf platnenog svjetla prestane i tiina zemlje. Deset tisua pasa vujaka s
tane jednoglasnim, otegnutim laveom tuiti nebu svoje jade. Fronu prou srsi, i ona s
e strese, a St. Vincent poloi joj ruku oko pasa. ena je u njoj osjetila dodir mukar
ca i lagano ustitrala od neke neodreene slasti, nije se opirala. Kad su psi do nj
ezinih nogu zareali, a sjeverna zora zalepr-ala nad njenom glavom, osjetila je jo j
ai stisak.
"Da pripovijedam svoju povijest?" proape on.
Klonula od zadovoljstva, spusti ona glavu na njegovo rame, pa su zajedno gledali
platneni svod kojim su se gonile sve boje duge.
Bez ikakva prijelaza razbije najednom drska, crna ruka blistavi most. Sjajni se
luk uskomea. Pojave se crne rasjekline, postanu sve vee i sliju se u jedno. Raspren
i komadi svjetla i sve slabiji plamici plaljivo stanu bjeati prema obzorju. Ond se op
et uzdigne crna kupola noi, kolosalno, ali bez teine, a zvijezde se stanu javljati
jedna za drugom. Psi su opet reali.
"Ja ti, milo moje, tako malo mogu dati", ree on s ^jedva primjetnom gorinom, "nest
alnu sreu vjenog putnika."
A ona uzme njegovu ruku, pritisne je na svoje srce i rekne kao to je prije nje bi
la rekla jedna velika ena: "ator i koricu hljeba, ali s tobom, Rikarde!"
XIX
How-Ha [Hau-Ha] bila je samo priprosta Indijanka. Posljednjih deset godina kuhal
a je Jakobu Welseu i sluila mu, a kad je jednog sumornog januarskog jutra otvoril
a prednja vrata na udarac alke, njezino primitivno bie uzbudilo se prepoznavi posj
etioca.
How-Ha promjeri enu koja je pred njom stajala od glave do pete.
"Bilo bi najbolje da brzo, brzo odete", ree joj kad ju je prepoznala.
153
"Hou da vidim Miss Welse."
Strana je ena govorila mirnim, odmjerenim glasom iza kojega se osjeala volja, no k
oji nije nimalo ganuo How-Ha.
"Bolje bi bilo da odete", ponovila je ona s upornou idiota.
"Evo, odnesi ovo Froni Welse!"
How-Ha promumlja neto, ali pak uze ceduljicu, desetgodinje robovanje jednoj superi
ornijoj rasi nije ostalo bez traga...
"Mogu li vas vidjeti?
Lucilla"
To je stajalo na ceduljici. Frona radoznalo digne pogled na Indijanku.
,
"Rekla sam joj neka se odmah nosi. A mislite li da je otila? Velim vam: to nije d
obra ena."
"Samo je uvedi!"
How-Ha opet neto promumlja, ali se ne usudi da ne poslua. Ipak nije mogla a da se,
idui niza stepenice, u sebi ne zaudi kako jedna sasvim sluajna injenica, da je netk
o bijele koe ili crne, odluuje o tome tko je gospodar, a tko sluga.
Na prvi pogled zamijetila je Lucilla Fronu, ispruene ruke i sa smijekom na ustima,
onda mali stoli za oblaenje, jednostavni sjaj pokustva, tisuu djevojakih osobina. Zd
ravi miris podraio je njezine nosnice i pred njom je iskrslo njezino vlastito dje
vojako doba. Ali se brzo svlada.
"Drago mi je to ste doli", govorila je Frona. "Tako sam vas eljela opet vidjeti i -
t- no skinite tu teku parku! Kako je samo debela, kako sjajno krzno i kako divna
izrada!"
"Jest, prava je sibirska." Dar od St. Vincenta, htjela je dodati, no mjesto toga
ree: "Znate, Sibirci jo nisu nauili da povrno i ravo rade."
154
Ona se spusti na niski stolac za ljuljanje s priroenom gracijom, koja nije izmakl
a djevojinu umjetnikom oku.
"Radi ega je samo dola?" pitala se Frona u sebi govorei o krznu, lijepom vremenu i
ostalim indiferentnim stvarima.
"Ako togod ne kaete, Lucilla, ja u brzo. postati nervozna", usudi se napokon izusti
ti. "Je li se neto vanredno dogodilo?"
Lucilla prijee preko sobe, stane pred zrcalo i odabere izmeu stvarica koje su pod n
jim stajale malu Froninu minijaturu. "To ste vi? Koliko vam je ovdje bilo godina
?"
"esnaest,"
"Silfida, ali hladna, sjevernjaka silfida,"
"Naa se krv kasno ugrije", ree Frona, "ali je..."
"Zato ipak topla", nasmije se Lucilla. "A koliko vam je sada godina?"
"Dvadeset."
"Dvadeset," ponovi Lucilla polagano. "Dvadeset", i vrati se na svoje mjesto. "Va
ma je dvadeset, a meni dvadeset i etiri."
"Tako mala razlika!"
"No naa se krv rano ugrije." Lucillim je odgovor doao kao iz bezdanog ponora dubin
e kojeg ne bi izmjerile ni etiri godine.
Frona je jedva sakrivala svoju zlovolju. Lucilla opet ustane, jo jedanput pogleda
minijaturu i opet se vrati na svoje mjesto.
"to vi mislite o ljubavi?" upita iznenada, a licem joj se bez ikakva prijelaza pr
elije blagi smijeak.
\
gracija - draest
indiferentan - ravnoduan, nezainteresiran
minijatura - slikarstvo malih razmjera i predane izrade na sk>noiv0j kosti Mi me
talu; uope neto 'Umanjenih razmjera
silfida - mitsko, uzduSno..lagano bie
155
"O ljubavi?" upita drhtavo djevojka. "Da, o ljubavi. to vi znate o njoj? to mislit
e o njoj?"
Froni je bdla na jeziku ve bujica raznih definicija, ruiastih'! vatrenih, no ona ih
sve odagna i ree jednostavno:
"Ljubav je rtva."
"Vrlo dobro... rtva. A vrijedi li se rtvovati?"
"Svakako vrijedi. Tko u to sumnja?" ,
Lucilla veselo kimne glavom i nasmijei se.
"Zato se smijete?" upita Frona.
"Gledajte mene, Frona." Lucilla ustane, a lice joj se zasja. "Ja imam dvadeset i
etiri godine, pa nisam ni sasvim runa, ni glupa. Imam i srce. Imam i dobru, vruu,
rumenu krv. I ja sam ljubila, a ne osjeam nikakve nagrade. Znam samo to da sam ja
svoje platila."
"A plaajui, primili ste i sami plau", prihvati Frona toplo razgovor. "Ako je ljubav
varava, ipak vi ste ljubili, radila ste, sluili ste nekome. Pa to elite vie?" "Ljub
av iparice", podsmjehne se Lucilla. "Oh! Vi ste nepravedni."
"I kako sam pravedna!" odgovori Lucilla vrsto. "elite mi kazati da ve sve znate i d
a ste proli kroz ivot bez koprene i otvorenih oiju, da ste jedva uistinu prinijeli
kupu ivota pa ste ve osjetili okus njegova taloga i da je taj okus prijatan - Bah!
Ljubav iparice! A ja, Frona, oh, ja znam, vi ste potpuna ena, velika srca i ne ob
azirete se na male stvari, ali", vitkim prstom kucne se u elo, "sve je ovdje unut
ra. Omaman je to napitak, a vi ste udahnuli previe njegova mirisa. Ali, okusite t
alog, ispijte au do dna, pa onda recite da je dobra. Ali ne, ouvao vas bog!" klikne
ona uzbueno. "Ima i dobrih ljubavi. Vi treba da se namjerite na sjajnu, istinsku
ljubav, a ne la."
Frona uini opet svoj stari gest - to je njezina priroena osobina - i zaas je uhvatil
a Luoillinu ruku.
156'
^^r^
"Vi govorite stvari za koje ja osjeam da su krive, ali vam svejedno ne odgovaram.
Mogla bih, ali smijem li? Ja ne mogu protiv vaih injenica iznijeti svoje misli. J
a, koja sam tako malo ivjela, ne mogu teorijom pobijati vas, koji ste toliko ivjel
i."
"Jer onaj koji ivi vie ivota nego jedan mora pretrpjeti i vie nego jednu smrt!"
U svojoj patnji izgovorila je Lucilla te patnike rijei, a Frona ju je obujmila i z
ajecala na njezinim grudima shvaajui je. Lagani nabor izmeu Lucillinih obrva popust
i za asak, dok je na glavu koja je poivala na njezinim grudima potajno utisnula la
gani materinski poljubac - nato joj se opet obrve skupe, usta se stisnu i ona se
izvi iz Froninog- zagrljaja.
"Vi hoete da poete za Gregorvja St. Vincenta?"
Frona se zaprepasti. Prolo je od onoga vremena tek etrnaest dana, a ona nije nikom
e rekla ni rijei. "Otkuda znate?"
"Vi ste mi odgovorili." Lucilla je promatrala Froni-no lice i osjeala se kao vjet
maevalac koji ima pred sobom poetnika slabe ruke, pa ga tako moe dohvatiti kamo hoe.
"Otkuda znam?" Ona se resko nasmije. "Kad mukarac ostavlja iznenada neije naruje,
jo mokrih usnica od poljubaca i s posljednjim laima na ustima..."
"I -?"
"Zaboravlja put natrag u to naruje."
"Tako?" Welseova se krv uzbunila, nestalo je maglice iz oiju u kojima je planuo s
uhi blijesak. "Dakle, radi toga ste doli? Da sam sluala naklapanja u Davv-sonu, bi
la bih odmah pogodila."
"Jo nije prekasno." Lucilla skupi usnice. "Na vama je red."
"Znam to imam raditi ... to mi elite rei? to je uinio vama... to vam je bio? Dozvolite
mi da vas upo-
157


zorim da sve to nema svrhe. On je mukarac kao to smo nas dvije ene."
"Ne", slae Lucilla svladavajui svoje uenje. "Ja sam znala da e vam svaka njegov in bit
i ravnoduan Znala sam da ste vi uzvieni nad takvim niskosti Ali - jeste li mislili
na mene?"
Froni zastane dah na jedan as. Zatim isprui rub kao da eli Lucillu izazvati.
"Opet slika i prilika svoga oca!" povie Lucilla. "On vi Welseovi, kojima nitko ni
je dorastao!"
"Ali on vas nije dostojan, Frona Welse", nastavi Lucilla, "za mene je dobar. Nij
e lijep ovjek, ni znamenit, ni 'dobar. Njegova se ljubav ne moe mjeriti s vaom. Bah
! U njega uope nema ljubavi. Strast bilo koje vrste - to je najvie to on moe nazvati
svojim. A vi to ne trebate. A vi, molim vas, to kanite vi njemu dati? Ali zlato
vaega oca ..."
"Ne govorite dalje jer neu da sluam. To je runo od vas." Tako ju je uutkala, a onda
bez ikakva prijelaza ponosno zapita: "A to bi mu dala Lucilla?"
"Nekoliko asaka divljeg uivanja", bio je brzi odgovor, "jedan plamsaj sree i kajanj
e pakla - to i zasluuje jednako kao i ja. Tako jedno drugom nita ne bismo dugovali
i sve bi bilo u redu."
"Ali... ali..."
"Jer je u njemu avo", nastavi ona, "vrlo zanimljivi avo, koji mene, priznajem, zab
avlja, no kojega ne dao bog, Frona, da vi ikada upoznate. Jer u vama nema avola,
dok je moj dorastao njegovu pa ga dri u ahu. Ni u njemu, ni u meni nema niega staln
oga. Time je u nama ouvana jednakost."
Frona se nasloni u svom stolcu i polagano pogleda svoju gou. Lucilla je ekala odgov
or. U sobi je bilo vrlo tiho.
"No"? upita Lucilla vrlo tihim, radoznalim tonom ustajui u isto vrijeme da navue s
voju parku.
158
"Nita. Ja sam samo ekala."
"A ja sam svrila."
"Onda dopustite da vam kaem da vas nisam razumjela", progovori Frona hladno. "Ne
mogu nekako da pravo razumijem vae motive. Sve to ste kazali zvui nekako prazno. ena
koja sada stoji preda mnom nije ona ena koju sam upoznala na umskom putu iznad ri
jeke. Nekoliko mi se puta uinilo da je Lucilla, ali samo naas. Ta je ena lagala, me
ni je lagala o sebi, jednako lagala i o mukarcu. to vi mislite?"
"Mislim, Frona, da ste vi vrlo razborita djevojka. Da koji put pogaate istinu bol
je nego to i mislite, no koji put ste tako slijepi da ni sami ne znate."
"U vama je neto to bih mogla voljeti, no vi ste to sakrili preda mnom, pa ja to ne
mogu da naem."
LuailMne usnice zadru i ve je htjela da progovori. No onda se ogrne svojom parkom i
poe prema vratima.
Frona ju je sama ispratila, a How-Ha razmiljala je o bijelim ljudima koji su stvo
rili zakone, a vii su od svih zakona.
Kad su se vrata za njom zatvorila, pljune Lucilla na cestu.
"Pfuj, St. Vlincente! Okaljala sam usta tvojim imenom!" i opet pljune.
"Naprijed!"
Matt McCarthv povue za uzicu, otvori irom vrata, ue i pomno ih zatvori za sobom.
"O, vi ste to!" St. Vincent pogleda svoga gosta najprije rastreseno, a onda se p
rene i prui mu ruku. "Hallo, Matt staro mome! Bio sam duhom tisuu milja daleko kad
ste uli. Primaknite stolac i sjednite. Evo vam ovdje duhana. Kuajte ga pa da ujemo!
"
"Vjerujem da si bio u duhu tisuu milja daleko", ree Matt u sebi, jer je u tami put
em sreo enu koja je vraki podsjeala na Lucillu. No glasno ree: "Sigurno, ali vi po d
anu sanjarite. Uostalom, nije udo."
159

ta"Po emu to mislite?" upita korespondent veselo.
"Po tome to sam dolje na cesti sreo Lucillu, a petice njezinih mokasina pokazuju
prema vaoj kolibi. Neugodne su stvari to ih gdjekada kazuje divlja djevojica", nasm
ije se Matt u bradu.
"To je najgore." St. Vincent ga otvoreno pogleda. "ovjek ih pogleda na as, dva; no
one bi htjele da taj as traje vjeno."
"Rijeiti se stare ljubavi teka je stvar, ziar ne?"
"Tako je. Vi se u to razumijete. Vidi se, Matt, da ste u svoje vrijeme imali mno
go iskustva u tome."
"U moje vrijeme? Molim vas da uzmete na znanje da ja jo nisam toliko star da se n
e bih mogao jo malo nauivati slobode."
"Zacijelo, zacijelo. Vidi vam se u pogledu, vrue srce i ivo oko, Matt!" On potapa s
voga gosta po ramenu i nasmije se od srca.
"Ali meni nije ni izdaleka tako dobro kao vama, Vin-cente. Vi ste vraji momak, je
r osvajate ene tako jednostavno kao to vam nos sjedi usred lica. Ali, Vin-cente, j
este li ikada upoznali pravu stvar?"
"Kako to mislite?"
"Pravu stvar ... pravu stvar " . to je ... well, jeste li ikada bili otac?"
St. Vincent odmahne glavom.
"Ni ja nisam, no jeste li bar ikada osjetili oinsku ljubav?"
"ini mi se da nisam."
"Well, a ja jesam. I to je ona prava stvar. Ako je ikada koji mukarac othranio di
jete, to sam ga ja, ili barem donekle. Bila je djevojica, a sada je dorasla do ene
, pa je ja ljubim, ako je mogue, vie nego roeni njen otac. U cijelom svom ivotu samo
sarn jednu enu volio vae od nje, a ta se prije reda udala. Ni ivoj dui nisam rekao
ni rijei, pa ni njoj samoj, vjerujte mi. No ona je umrla i neka joj bog bude milo
stiv."
160
Brada mu padne na grudi, a misao se vine u prolost dozivajui mu pred oi sliku plavo
kose Saksonke, koja je kao sunana zraka zabludila u nezgrapna drveni magazin na r
ijeci Dyeji. Onda odjedanput digne oi i ugleda St. Vincenta kako je upiljio pogle
d u pod, oito je mislio na sasvim druge stvari.
"No, ludost na stranu na jedan as, Vincente."
Korespondent se silom vrati k sebi i ugleda Ireve male, modre oice kako su se upil
e u njega.
"Jeste li vi estit ovjek, Vincente?"
Za trenutak su jedan drugome itali u dui. I u tom trenu Matt bi se bio mogao zakle
ti da je u Vincentovim oima razabrao neznatan trepet. Onda udari svom snagom akom
po stolu i zaorfi pobjedonosno:
"Tako mi boga, niste!"-
Korespondent dohvati kesu s duhanom i stane savijati cigaretu. Tanki je papiri utao
meu prstima koji nisu ni najmanje drhtali, ali je zato val crvene krvi poeo da se
die ispod ovratnika koulje. Ispunio je tamnim rumenilom njegovo lice, val je bio
neto slabiji na jabunim kostima, onda opet jak na elu, dok mu nije cijelo lice plan
ulo jednim plamenom.
"Dobro je. Kako se ini, uteen je mojim prstima jedan ruan posao. Vincente, ovjee, djev
ojica koja je dorasla do ene spava noas u Davvsonu. Neka nam bude bog u pomoi, vama
i meni, ali nas dvojica neemo nikada onako isti lei na poinak kao ona! Vincente, jed
an razborit savjet: Nikada nemojte staviti ruku na nju kao mu, ni ikako drugaije."
avo o kojemu je govorila Luoilla poeo se buditi - bjesomuan i neobuzdan.
"Ja vas ne volim. Razloge zadravam za sebe. To je dosta. Ali zapamtite ovo: Ako b
udete toliko ludi pa je uinite svojom enom, neete doivjeti veeri onoga prokletoga dan
a, niti ete lei u branu postelju, o-
11 KLi snijegavjee, ja bih vas mogao zadaviti ovim dvjema akama, no nadam se da ih
eka posao. Budite na maru. Ja vam obeajem."
"Vi, irsko ubre!"
Tako je prasnuo avo, i to sasvim neoekivano, jer se Matt iznenada naao licem u lice
cijevi Coltova revolvera.
"Je li nabit?" upita McCarthv. "Valjda jest. Zato onda ekate? Napnite kokot, hoete
li?"
Korespondentov se prst pomakne i zauje se kljo-canje puno prijetnje.
"Sad odapnite! Odapnite, velim vam. Kao da moete ovim treptanjem vaih oiju."
St. Vincent pokua okrenuti glavu u stranu.
"Gledajte u mene, ovjee!", zapovijedi mu McCarthv. "Ne skidajte s mene oiju kad bud
ete pucali."
Protiv svoje volje, okrene St. Vincent glavu natrag i pogleda Irca.
"Sad!"
St. Vincent kripne zubima i pritisne otponac, barem je mislio da to radi, kao to l
judi misle da rade kad sanjaju. On je htio djelo, poslao je ivcima zapovijed, no
nestalnost njegove due sprijeila je izvedbu.
"Je li mrtav, taj mali, klimavi prsti?" rugao mu se Matt u lice. "Okrenite sad re
volver na stranu, spustite kokot ... lagano ... lagano!" Glas mu je postajao sve
tii, prelazei diminuendo u jedva ujnii pianissimo.
Kad se kokot revolvera tiho spustio, padne oruje iz Vincentovih ruku na pod, a on
se s uzdahom spusti na stolac. Onda pokua da se opet uspravi, no mjesto toga pad
ne na stol i zarije lice u obamrle ruke. Matt je dotle navukao svoje rukavice gl
edajui ga cijelo vrijeme sa-alno, a onda je izaao zatvorivi tiho za sobom vrata.
diminuendo - ipostepeno oslabi jfujua ja'kost zvuka pianissimo [pijanistmo] - veo
ma tih, jedva ujan zvuk
162
XX
Gdje je priroda gruba, tamo i sinovi ljudski ostaju grubi i osorni. Ugodan je i
blag ivot samo u umjerenim zemljama, gdje je sunce vrue, a zemlja plodna. Vlana i n
eprijatna klima Engleske sili ljude da piju jaka pia, a ruiasti Orient mami na sniv
anje o sjajnom lotosovom cvijeu. Golemi, bjeloputni stanovnici sjevernih zemalja
okrutni su i divlji, svoju srdbu is-kaljuju bez promiljanja i udaraju svoga protiv
nika akom u lice. Gipki junjak, svilena osmijeha i lijenih kretnji, eka i navaljuje
straga kad ga nitko ne vidi, graciozno i ne vrijeajui. Cilj je jednima i drugima
isti, a razlika je samo u nainu, a tu odluuje klima i svi faktori koje ona uvjetuj
e. Jedni su i drugi grenici kao to su ljudi roeni od ene uvijek bili, samo to jedan g
rijei otvoreno, na oi gospodinu bogu, drugi, kao da ga i tako bog ne moe vidjeti, s
akriva svoju nepravdu i zloinstvo blistavim produktima fantazije kao da je kakav
misterij.
Tako su se na mladom Sjeveru, ledenom nepristupanom i punom vjene prijetnje, ljudi
ostavili junjake lijenosti i prihvatili otar boj. Tako su skinuli sa sebe polituru
civilizadije - sve njezine ludosti, mnoge njezine slabosti, a moda i koju od nje
zinih vrlina. Moda, ali su sauvali veliku tradiciju, pa su ivjeli u najmanju ruku b
arem slobodno, smijali se iskreno i gledali jedan drugome u oi.
I zato nije dobro za ene koje su roene junije od pedeset i treeg stupnja i koje su n
jene naravi da lutaju Sjeverom, osim ako imaju veliko srce. One mogu biti blage,
njene i osjetljive, mogu imati oi iz kojih nije nestalo sjaja i divljenja d ui koje
su navikle samo na slatke glasove. Ako je njihova filozofija zdra-
misterij - taijanstvenost
163
va, nepokolebljiva i dosta irokogrudna da razumiju i oproste, nee im se dogoditi n
ikakvo zlo. No ako njihov pogled na svijet i ivot nije takav, onda e vidjeti i uti
stvari koje zadaju bol, trpjet e mnogo, izgubit e vjeru u ljude, a to je najvea nes
rea koja im se moe desiti. Ovakve treba marljivo paziti, a najbolje to rade njihov
i muki roaci, to blii to bolje. Uope, razborito je izabrati ardak na breuljku koji gled
a preko Daw-sona ili, jo bolje, s druge strane Yukona, na zapadnoj obali. Neka ne
idu nikako same bez pratnje, zalee ardaka do brijega je najpogodnije mjesto gdje
one mogu malo protegnuti ukoene udove i duboko udisati svje zrak, a da im ui ne mor
aju sluati grube rijei ljudi koji se vjeno bore.
Vance Corliss otare posljednji kositreni tanjur, baci ga na policu, zapali lulu,
izvali se poledce na leaj i stane promatrati mahovinom obrasli krov svoje kolibe
na Francuskom brijegu. Ta je koliba stajala na posljednjem obronku kojim se Fran
cuski brijeg sputao prema potoku Eldoradu, odmah do glavnog puta. Jedini je njezi
n prozor esto nou veselo svijetlio kasnim putnicima.
Vrata se irom otvore i unutra se dogega Del Bishop nosei itav naramak drva. Dah mu
se tako bio sledio na bradi i brkovima da nije mogao govoriti. To je i za mukarca
odvie, pa je stoga nadnio glavu nad usijanu pe. Zaas je spalo s njega inje pretvar
ajui se na bijelo usijanoj povrini pod njim u paru koja ga je naas o-bavila kao u b
ijeli oblak.
"to mislite, Del, koliko je stupnjeva hladnoe? Pedeset?"
"Pedeset?" ponovi ispira zlata pitanje, s neizrecivim prezirom u glasu, "iva se sm
rzla ve prije nekoliko sati, odonda je zima neprestano stezala sve jae i jae. Pedes
et? Kladim se o svoje nove rukavice za vae stare mokasine da nije ni za crticu nie
od osamdeset."
164
"MisEte?"
"Hoete lijse kladiti?"
Vance pristane smijui se.
"Celzija ili Fahrenheita [Farnhajt]?" upita Del, koji je najednom poeo sumnjati.
"On, well, ako elite da dobijete moje mokasine tako jeftino", ree Corliss pravei se
uvrijeenim zbog tolikog nepovjerenja, "moete dh dobiti i bez oklade."
Del puhne bijesno i baci se na drugi leaj.
"Mislite da ste duhoviti, je li?"
Kad nije dobio nikakva odgovora, smatrao je da je stvar zakljuena, okrenuo se na
drugu stranu pa se i on zadubio u prouavanje mahovine na stropu.
Petnaest minuta te zabave bilo mu je dosta "Da odigramo partiju karata prije spa
vanja?" zaori izazovno kroz kolibicu prema drugom leaju.
"Pa dobro." Corliss ustane i skine petrolejsku svjetiljku s palice na stol. "Mis
lite li da e izdrati?" upita Dela promatrajui kritikim okom visinu petroleja u jefti
nom staklu.
Bishop skine s police karte i tablicu, pa onda i on omjeri svjetiljku. "Zaboravi
o sam je, dakako, napuniti! A sad je bogami, prekasno. Sutra u. Jednu e partiju sv
akako jo svijetliti."
Corliss prihvati karte, ali poeka s mijeanjem. "Pred nama je dobar komad puta, Del
, otprilike mjesec dana od danas. Do polovice oujka, koliko sada mogu da ocijenim
, uza Stewartovu rijeku od McQuestiona [Mekven] uz McOuestion i natrag niz vodu do
Mayoa CMejo], a onda preko suhog i uzbrdo do Henderson Creeka."
"Do Indian Rlvera?"
"Ne", odgovori Corliss dijelei karte. "Idemo upravo donde gdje se Stewart sastaje
s Vukonom. A onda natrag u Dawson, prije nego se pone lomiti led."
165
Bishopove se odi zakrijese. "Gibat emo se, alt to je izlet, bogami! Kopanje?"
"Dobio sam obavijest od Parkerove ekspedicije na Mayou a i McPherson [Mekferson]
ne spava na Hender-sonu, vi ga jo ne poznajete. Oni su sada .mirnii, pa ovjek, da
kako, ne moe nita rei, no ..."
Bishop je mudro kimao glavom kad se zauje jak udarac na vrata.
"Naprijed!" zavikne Bishop glasno. "I ne galamite toliko! Gledajte ovo", ree prem
a Corlissu brojei karte u ruci, "petnaest, esnaest i osam su dvadeset i etiri. Ba sa
m sretan!"
Corliss brzo skoi na noge. Bishop okrene glavu. Dvije ene i jedan mukarac s tekom su
se mukom pro-vukli kroz vrata, a sada su zastali na pragu jer ih je . zablijetil
o svjetlo.
"Tako mi sviju proroka! Cornell!" Bishop uhvati mukarca za ruku i povede ga nap
rijed, "Vi se valjda jo sjeate Cornella, Corliss? Jake Cornell [Dejk Kor-. nell], E
ldorado, etrdeset sedam i pol."
"Kako ga se ne bi sjeao?" potvrdi inenjer topjo stiui mu ruku. "Ono je bila jadna no k
ad ste nas posljednji put gostoljubivo kod sebe primili, gotovo onako jadna kako
je bila izvrsna sobova peenka kojom ste nas kod doruka ugostila/"
Jake Cornell, ovjek rutava i blijeda Ilica kao u leine, potrese ivo glavom d postav
i ovelikli bocun na stol.
"Dabome, i ja se sjeam one noi,", progovori on kriputavim glasom, dok mu se led u k
omadiima poeo otkidati s rutavih jagodica. "I vraki mi je drago da vas opet vidim,
due mi." Uto kao da se iznenada sjetio neega, doda glupavo: "To jest mi se svi vrl
o radujemo da vas vidimo, zar ne, djeco moja?" obrati se djevojkama bodrei ih kim
anjem glave. "Blanche, dijete moje, Mr. Corliss... hem... meni je, hem, osobita
166
ast da vas mogu upoznati. Cariboo Blanche [Keribu Blan], gospodine, Cariboo Blanch
e."
"Drago mi je, vrlo ini je drago!" Cariboo Blanche prui prema njemu otvoreno ruku
i pogleda ga smiono.
Ponosan na svoj drutveni uspjeh, Jake se Cornell iskalje i poe da uvede i drugu dje
vojku. "Mr. Corliss, Djevica, ja vas ovim meusobno upoznajem. Hem!" A onda, odgov
arajui na upitni Vanceov pogled, doda: - "Da, Djevica. To joj je pravo ime, uprav
o Djevica."
Ona se nakloni i nasmijei, ali mu ne prui ruke. "Pristojan'gospodin", bio je njezi
n tihi unutarnji sud o inenjeru, a njezinp ogranieno iskustvo pouilo ju je da se meu
"pristojnom gospodom" stiskanje ruku ne smatra dobnim obiajem.
Corliss nije znao kamo bi sa svojom rukom, pa se nakloni i zagleda radoznalo u n
ju. Bila je lijepo stvorenje, garava ljepotica, skladna tijela, pa iako je bila
malena stasa, nije moglo oku izbjei da sva kipi ivotom.
"Veoma zdrav primjerak, zar ne?" upd'ta Jake Cornell pratei pogled domainov.
"Kanite se svojih ala, Jake", upadne mu Djevica u rije i napri prezirno usne. "ini m
i se da bi bilo pametnije da se malo pobrinete za ubogu Blanchu."
"Istina, sasvim smo iscrpljeni", ree Jake. "Blanche je cijeli put prela po ledu i
vrlo vjerojatno da su joj premrzle noge."
Blanche se smijeila dok ju je Vance vodio k stolcu blizu pei. Njezina stroga usta
nisu odavala koliko trpi. Bishop je dotle prekopavao razne sanduke da nae suhe ara
pe i mokasine.
"Nismo gazili dublje od glenja", objasni Cornell povjerljivo, "no po noi kao to je
ova i to je dosta. Onda smo opazili vae svjetlo i, hem, tako smo uli. Vi se ne lju
tite, je li?"
"Kako bismo se ljutili!"
"Ne smetamo vam?"
167
Corliss mu metne ruke na rame i prisili ga da opet sjedne. Blanche je uzdahnula
od prijatnosti d zadovoljstva. Noge su joj se grijale u irokim i toplim natikaama
Del Bishopovim. Vance doda kutiju s duhanom da ide od ruke do ruke, no Cornell i
zvue iz depa punu aku cigara i razdijeli ih.
"Neobino je rav put dovde", ree on tenorskim glasom i pogleda u isto vrijeme vrlo z
naajno na bocun. "Led je pun pukotina, koje ovjek opazi tek kad padne unutra." Ond
a se okrene prema djevojci kod pei i zapita je: "No kako se osjea, Blanche?"
"Divno", odgovori ona isteui tijelo od ugodnosti i premjetajui noge.
Cornell nalije iz bocuna etiri kositrene ae i jednu staklenku od marmelade.
"Kako bi bilo da se skuha grog?", upita Djevica. "Ili pun! Imate li limun?" upita
Corlissa. "Imate? Prekrasno!" Onda uperi svoje tamne oi na Dela. "Hej, kuharu! I
zvucider svoju tavu i objesi kotao za vruu vodu. Naprijed brzo! Imate li eera, Mr.
Corliss? A mukata, pa cimeta? U redu. Bit e dosta. Sada naprijed, kuharu!"
"Zar naa Djevica nema okretan jeziak?" obrati se Cornell povjerljivo Vanceu gledaj
ui djevojku vlanih oiju kako mijea u kotliu koji se puio.
No Djevica je gledala samo na inenjera.
"Nemojte mu zamjeriti, gospodine. Ve je napola provrio pa svaki as prekipi."
"No, drago moje ..." isprijei se Jake.
"Nemojte vi mene nita dragati", prihvati ona. "Ja vas ne volim."
"Pa zato?"
"Jer..." Nalije oprezno pun u ae i zamisli se. "Jer vaete duhan i jer nosite bradu. M
eni se mile samo glatko obrijani i mladi ljudi."
grog - pie od ruma ili (konjaka isa eerom i vruom vodom
"Nemojte joj vjerovati! Ona to navlas govori, samo da mene razljuti."
"Dakle!" zapovijedi ona otro. "Hvatajmo ae!"
"A u ije zdravlje da se pije?" upita Blanche od pei.
"U zdravlje kraljice, bog je blagoslovio!" nazdravi smjesta Djevica.
"Eks!" zagrmi Jake Cornell i prazne ae zazvone na stolu.
Corlissu se sve to svidjelo, pa jo zamoli Djevicu da malo zapjeva. S poetka se ona
nekala, no poto je Bishop otpjevao nekoliko kitica iz "Leteeg oblaka", zapjevala j
e ii ona vrlo uvstveno: "Uzmi natrag svoje zlato", tako da je Cbrnell gotovo zapl
akao.
Pljesak je bio obilan, nato je dola zdravica Bisho-pova u zdravlje pjevaice i oblig
atni "Eks!" Cornellov.
Dva sata kasnije zakucala je na vratima Frona VVelse. Veselo je kimnula kad je u
gledala Corlissa.
"Oh, to ste vi, Vance! NFsam ni znala da ovdje ivite!"
On joj prui ruku i zakri tijelom vrata. Iza njega smijala se Djevica iz svega glas
a, dok je Cornell tulio neku svoju pjesmu. "to je?" upita je Vance. "Da se nije to
dogodilo?"
"Mislim da biste me barem mogli pustiti unutra." U glasu se Froninu osjeao prizvu
k prijekora i urbe. "Cijeli dan jurim po ledu, pa su mi se noge gotovo smr-zle."
"Oh, Boe!" dopre preko Vanceova ramena obije-stan glas Djevice i smijeh Del Bisho
pa.i Blanche s glasnim prosvjedovanjem asnoga Jakea Cornella. Corlissu se uini da
mu je sva krv pojurila u lice.
"Zaboga, Frona, zar ih ne ujete? Vi ne smijete unutra", ree Cortiss.
"Ali moram", nije ona poputala. "Noge mi se smrzavaju."
S rezigniranim gestom makne se on i zatvori za njom vrata. Doavi iz pomrine, zastal
a je ona naas,
169
J __l

no domalo su joj se oi privikle na svjetlo. Zrak je bio gust od duhanskog dima i
teko je sjedao na plua. Nasred stola dizao se golem stup pare iz Delove tave. Corn
ell je lovio Djevicu, koja se branila velikom licom. Izmiui mu i iskoritavajui svoj p
oloaj, svaki bi mu as namazala lice ili nos utom masom. Blanche je prila blie pei da b
olje vidi igru, a Del Bishop, zastav-i s aom u ruci na pola puta do usta, odobravao
je udarce. Sva su lica bila zaarena.
Vance, kao bez snage, naslonio se na vrata. Situacije bila vrlo neprilina. Spopal
a ga je luda, neodoljiva elja da se nasmije, no umjesto toga gamo se zakaljao. Fro
ria je pola naprijed da zagrije noge, jer ih vie niije gotovo ni osjeala.
"Hallo, Del!" povie ona.
Veselje se smrzlo na Biishopovu licu kad je uo poznati glas, pa je polagano i pre
ko volje okrenuo glavu da je vidi. Djevica ispusti licu uz prestraen krik, dok se
Cornell sruio u najblii stolac otirui nesigurnom rukom utu marmeladu sa svoga lica.
Jedino se Cariboo Blanche nije zbunila, nego se blago smijeila.
Bdshop je jedva skupio toliko snage da odgovori "Hallo!", no ni njemu nije polo z
a rukom da za due vrijeme prekine utnju.
Frona poeka jo asak, a onda progovori: "Dobra veer svima!"
"Ovamo!" Vance se sabrao i posadio je na stolac do pei, prema Blanchi. "Najbolje
je da se odmah izujete i da se previe ne pribliujete pei. Ja u dotle pogledati da nae
m neto u to biste se mogli preobui."
"Molim malo hladne vode", ree ona. "Voda e mi izvui studen."
U kolibi je vladala mrtva tiina dok je Gorliss traio svoje najmanje kune mokasine d
najtoplije arape.
Frona je vodom trljala noge, no najednom prestane i digne pogled na drutvo.
"O, nemojte da vam se smrzne zabava, ako sam ve ja premrzla", nasmije se ona. "Mo
lim, samo produite!"
Jake Cornell ustane i proisti grlo iskaljavajuoi se; Djevica se neobino uozbilji, a
Blanche pristupi k Fro-ni i uze joj runik iz ruku.
"Evo! Mislim da ete ovo moi obui", ree Vance i preda Froni svoje kune mokasine i vune
ne obojke. "Ali, zaboga, to vi radite, sami, u ovo nono doba?"
"Znala sam unaprijed da ete me grditi", odgovori ona. "Bila sam kod Mrs. Stantono
ve [Stenton] prije mraka. Njezino je dijete bilo palo u petrolej, a mu joj otiao u
Davvson i, vvell, prije pola sata jo nismo bile sigurne za dijete. Ona nije htje
la ni uti da se sama vratim, ali se ja nisam imala ega bojati. Samo se nisam nadal
a da e led poputati kraj ovakve zime."
"Pa kako ste spasili denite?" zapita Del trudei se da sretno zapoeti razgovor opet
ne zapne.
"Duhanom za vakanje." Kad se smijeh malo stiao, produi ona: "U kui nije bilo goruice,
a to je bilo najbolje sredstvo kojega sam se mogla sjetiti. No vi ste pjevali k
ad sam ula", skrene ona razgovor, "izvolite nastaviti!"
"Ja sam svoje svrio" promuca Jake Cornell.
"Onda vi, Del! Pjevajte nam 'Letei oblak', kako ste nekada pjevali silazei niz rij
eku."
"Oh, to je ve otpjevao!" dobaci Djevica.
"Onda pjevajte vi! Uvjerena sam da pjevate."
Ona se nasmijei Djevici, koja nije mogla a da ne zapjeva neku sentimentalnu balad
u: pjevala je s vie razumijevanja nego to se i sama nadala. Domala je nestalo ukoen
osti koja je bila zavladala nakon Fronina dolaska, pa je opet postalo buno i vese
lo. A ni Frona se nije sustezala da se u dobrom drugarstvu dotakne usnica-
170
171
ma staJflenke s marmeladom, a kasnije je i ona pridonijela svoj obol openitoj zab
avi otpjeva! dvije pjesme.
Napokon Frona navue svoje mokasiine koje su se dotle bile osuile, pa ustade i strp
ljivo jo saslua Cor-nella, koji je pripitim i izlomljenim glasom nazdravljao njezi
inu ocu.
"Ja bih vam tako rado barem jedanput stisnula ruku", ree Blanche, dok su ostali g
alamili.
Frona svue rukavice koje je ve bila navukla, pa se njih dvije vrsto i srdano pozdrav
e.
"Ne", ree Frona prema Corlissu, koji je bio stavio kapu na glavu i privezao titnik
e na ui. "Put je ravan pa neu da me itko prati."
Njezino je otklanjanje bilo tako energino da je Cor-liss odmah bacio svoju kapu u
kut.
"Laku no svima'!" ree ona i nasmijei se bunim drugovima.
No Corliss je ipak isprati napolje. Ondje ga ona pogleda. Kapuca ju je pokrivala
samo djelomice, pa je njeno lice zamamljivo virilo na svjetlu zvijezda.
"Frona ... Ja bih elio ..."
"Nemojte se uzrujavati", ree ona tiho. "Neu nikome pripovijedati, Vance."
On je opazio u njezinim oima podrugljiv blijesak, no ipak je pokuao nastaviti: "Ht
io bih da vam objasnim kako je ba ..."
"Nije potrebno. Ja ve razumijem. Ali vam ipak moram priznati da se ba ne divini vae
m ukusu..."
"Frona!"
Oevidna bol u njegovu glasu dirnula ju je.
"Oh, vi veliko dijete!" nasmije se ona. "Zar nisam razabrala kako je do toga dolo
? Zar mi Blanche nije pripovijedala kako je smoila noge li morala svratiti k vama
?"
Corliss spusti glavu.
"Uistinu, Frona, vi ste najloginija ena to sam je ikada vidio. A onda", on se ispra
vi, a glas mu postane odluniji, "to nije sve."
Ona ga pokua zaustaviti, no on produi: "Ja osjeam i pouzdano znam da e se stvari pro
mijeniti. Da se posluim vaim vlastitim rijeima: Svi faktori jo nisu bili uzeti u obz
ir, to se tie St. Vincen-ta ... Ja ipak hou da vas imam! ..."
On isprui pohlepno ruke za njom, no ona je tu kretnju proitala u njegovim oima prij
e nego to ju je izveo pa mu se izmakla i pojurila smijui se niz cestu.
"Vratite se, Frona, vratite se!" zvao ju je on. "Meni je ao."
"Ne, nije vam ao", bio je odgovor. "Meni bi bilo ao kad biste alili. Laku no!"
On je gledao za njom dok nije utonula u mrak, a onda se vrati u sobu. Bio je sas
vim zaboravio na sve to se unutra dogaalo, pa ga prvi pogled prenerazi. Blanche je
tiho, sama za sebe plakala. Oi su joj se sjale, a kad ju je pogledao, upravo joj
se jedna suza sputala niz Mce. Bishop se uozbiljio. Djevica je legla glavom i ra
menima na stol, izmeu prevrnutih aa i prolivenih ostataka puna. Oko nje se vrzmao Co
rnell tucajui i neprestano ponavljajui besmisleno: "Ti si na svome mjestu, drago mo
je. Jest, sasvim na svome mjestu."
No Djevica je bila neutjena. "O, Boe! Kad samo pomislim to sam sada i to sam bila...
, a bez svake svoje krivnje. Bez svoje krivnje, velim vam!" krikne iznenada divl
je. "Kako sam se rodila, pitam vas? to je bio moj otac? Pijanac, kronini pijanac.
A moja mati? Tko je ikada rtvovao ita za moj odgoj ? Tko se brinuo za mene?"
Corlissa spopadne strano gaenje i odvratnost.
"Jezik za zube!" zavikne.
172
173Djevica digne glavu, oko koje se rasula kosa kao u furije. "Tko je ona gospoic
a?" zapita podrugljivo. "Ljubavnica vaa?"
Corliss bijesno zamahne na nju, dok mu je lice pobijelilo kao kreda, a glas mu s
e tresao od Ijutine.
Djevica izmakne i instinktivno rukama pokrije lice. "Nemojte me tui, gospodine!"
zajeca. "Nemojte me tui!"
On se sam prestrai, pa poeka malo da se sabere. "Hajde", progovori naposljetku, "o
bucite svoje stvari i nosite se! Svi! Napolje!"
"Vi niste mukarac, zaista niste", pone Djevica opet zabadati osjetivi da je opasnos
t fizike kazne minula.
No Corliss je povede do vrata ispred svih, ne pazei na njene rijei.
"Tko je ikada vidio da se dame tako tjeraju?" cikne ona spotaknuvi se o prag.
"Bez uvrede", aptao je i mucao Jake Cornell pomirljivo, "bez uvrede."
"Laku no! Vrlo md je ao", ree Corliss Blanhi sa sjenkom opratanja na licu kad je ona
izila.
"Vi ste lipov svetac! Upravo lipov svetac u najljepem svijetu!" vikala je Djevica
kad je zalupio vratima.
On pogleda razrogaeniim oima u Del Bishopa, a onda u nered na stolu. Zatim prijee p
reko sobe i bacd se na svoj leaj. Bishop se nasloni laktom na stol i poe dimiti iz
lule. Plamen svjetiljke stane podrhtavati, zadimi ise i ugasi; no on je ostao z
a stolom, puio, punio jednu lulu za drugom i palio bezbrojne igice.
"Del! Jeste li budni?" zapita napokon Corliss.
Del zamumlja.
"Bio sam pas to sam ih onako otjerao u snijeg. Stid me je."
iurija - u starorinuskoj mitologiji jedna od boginja osvete; preneseno: zla enai
otrakonda
174
"I pravo je da se stidite."
Zavlada duga, duboka utnja. Napokon Del istrese pepeo iz svoje lule i ustane.
"Spavate li?"
Kako nije dobio odgovora, poe na prstima do kreveta i pokrije inenjera pokrivaem.
XXI
"Da, pa to onda?" Corliss se lijeno isprui i digne noge na stol. Njega cijela stva
r nije mnogo zanimala, no pukovnik Trethaway nije htio da prestane ozbiljno govo
riti.
"Evo to je! Jedina prva stvar: staro, a ipak vjeno novo pitanje to ga ovjek dobacuje
u lice svemiru." Pukovnik potrai neto jneu rkanijama u svojoj biljenici. "Gledajte",
ree i digne u zrak zamazani komadi ispisanog papira, "gledajte, ovo sam prepisao p
rije mnogo godina. Sluajte: - 'Kakva je monstruozna utvara ovjek, ta bolesna nakup
ina praine koja naizmjence die noge ili lei omamljena snom; koja ubija, hrani se, r
aste, proizvodi male kopije sebe same; ima kosu kao trava, oi koje blistaju na li
cu neto da se djeca preplae. Beskrajno djetinjast, esto divno hrabar, esto mio do su
za, spreman da raspravlja o dobru i zlu i o svojstvima boanstva, pripravan da se
bori za jedno jaje i da umire za ideju - to je ovjek!' A emu sve to?" upita on esto
ko, spustivd papir, "emu ta bolesna nakupina praine?"
Mjesto odgovora Corliss zijevne. On je cijeli dan bio na zraku, pa je jedva ekao
da legne.
"Evo, ovdje stojim ja, pukovnik Trethaway^ s prilinim brojem godina, ali jako dob
ro uuvan, ispunjam svoje mjesto u drutvu, imam prilinu sumu u banci, pa uope ne bih v
ie trebao da ita radim, a ipak provodim
monstruozan - nakazan, grdan, straan kao udovite
175
teak ivot i muim se upornou koja bi bila dostojna ovjeka dvaput mlaega od mene. A em
ogu jesti samo toliko, puiti samo toliko, spavati samo toliko koliko jedem, puiim
i spavam, a ovaj rep od zemlje to ga ljudi zovu Aljaskom ba je najgore mjesto na s
vijetu to se tie hrane, duhana i postelje."
Pukovnik slegne ramenima i nakon kratke stanke prizna. "Eto, gledajte, kako god
okrenem, ne mogu da budem pesimist. Svi radimo za nagradu, a ja viie nego veina lj
udi. emu, pitao sam se, a odgovor je bio: Budui da krajnjeg cilja ne moemo dohvatit
i, drimo se onog to moemo dokuiti. Vie nagrade s vremena na vrijeme."
"Sasvim hedonistiko shvaanje."
"I razumno. Ja u se odmah povesti za njim. Kupiti mogu jela i pokrivaa za stotinu,
a jesti i spavati mogu samo za jednoga; dakle: zato da ne kupim za dva?"
N
Corliss povue noge sa stola i sjede na stolac. "Drugim rijeima?"
"Oenit u se i dati pljusku drutvu. Drutvo voli pljuske. To je za nj nagrada jer je n
akupina praine."
"Ja mogu da mislim samo na jednu enu", ree Corliss nesigurno i prui ruku.
Trethaway je slabo stisne. "Dakle, Ludila!"
Corliss digne obrve udei se. "Ja ... ne razumijem." Trethawayjeve se usnice rastvo
re na premoan smijeak. "I ne trebate. Glavno je: hoete li biti uz mene?"
"Zacijelo. Ali zaboga, kolikog li okolianja! To inae nije bila vaa metoda."
"Pa ni s njom nije bila", odgovori pukovnik i ponosno zavine svoj brk.
hedonizam - filozofski smjer koji udobnost i uivanje smatra najveim dobrom i ideal
om u ivote
176
Kapetan sjeverozapadne konjike policije moe po svojoj slubi, ako je potrebno, da vj
enava ljude kao to moe i vjeati zloince, ako je potrebno.
Tako je i kapetan Alexander primio posjet pukovnika Trethawayja i nakon toga pri
biljeio za naredno prijepodne jedno vjenanje. Budui mladoenja zaputio se poslije tog
a Froni.
Lucilla ga nije za to molila, pouri se on da objasni, ali, well, ona ne poznaje n
ijednu gospou, a on vrlo dobro znade da bi Lucilla molila Fronu da se usudila. Za
to je on to uinlio na svoju vlastitu ruku.
Fronu je iznenadila brzina odluke. Jo juer borila se Lucilla s njom za St. Vincent
a, a danas ve polazila pukovnika Trethawayja! Istina, u onome juer neto nije bilo u
redu, no onda je ovo danas dvostruka la. Zar je napokon mogue da se Lucilla proda
je? Te su je misli strelovito salijetale/dok je pukovnik napeto promatrao njezin
o lice. Ona je osjeala da mora brzo odgovoriti, no zaokupilo ju je bilo protiv nj
ezine volje divljenje nad njegovom odvanou. To ju je uinilo ne-sabranom, ali je uza
sve to, povodei se za glasom srca, pristala.
Sve je bilo nekako usiljeno kad se njih etvero sastalo sutradan u privatnoj sobi
kapetana Alexandera. Neka neodreena hladnoa bila je ovladala svima. Lucilla kao da
e svaki as zaplakati; bila je i nemirna, to se kod nje nije nikada dogaalo. A Frona
, koliko god se trudila, nije mogla da savlada bezimenu hladnou pa da joj se prib
lii na svoj uobiajeni nain.. To je dranje djelovalo i na Vancea, koji ak ni prema puk
ovniku nije mogao da bude onakav kao obino.
Pukovnik Trethaway kao da je dvadeset godina zbacio sa svojih uspravnih lea. Kad
ga je ugledala Frona, nije ni opazila razliku u godinama koja ju je prije toliko
smetala. "On je dobro ivio svoj ivot", mislila je u sebi, pa se kao po tajnoj unu
tranjoj zapovijedi okrene
12 Ki snijega
177
prema Corlissu. No ako se mladoenja pomladio, nije se ni Vance trebao sramiti. Od
njihova posljednjeg sastanka obrijao je svoj smei brk, pa mu je lice, puno zdrav
lja i snage, bilo gotovo djeako, ali je u isto vrijeme gola gornja usnica odavala
crtu neslomljive volje, koja se prije nije opaala. I ostale su njegove crte odraav
ale energiju, a oi, blage i mirne, imale su sada izraaj vrstine, odreitosti i tvrdoe,
to se dobiva kad se ovjek bori, obiljeje koje je utisnuto u licu svakog^ ovjeka koj
i radi, svejedno da li upravlja zapregom pasa, presijeca daleka mora il'i upravl
ja politikom naroda.
Kad se svrio jednostavni obred, Frona poljubi Lu-cillu, no ova osj'eti da jo uvije
k neto nije u redu i njezine se oi ispune neisplakanim suzama. Trethavvav, koji je
ve od poetka osjeao neki nesklad, uvreba priliku da progovori s Fronom, dok su se
kapetan Alexander i Corliss alili s gospodom Trethavvav.
"to je vama, Frona?" upita pukovnik bez okolianja. "Nadam se da niste doli ovamo pr
otiv svoje volje. Meni je ao, ne zbog vas, jer neiskrenost ,ne zasluujem, nego zbo
g Lucille. Nije lijepo prema njoj."
"Neiskrenost je meu nama vladala cijelo vrijeme." Njezin je glas drhtao. "Ja sam
se tnsila..., mislila sam da u se moi bolje vladati ... - ali ne mogu pokazivati o
no to ne osjeam. Meni je ao, ali sam razoarana ... Ne, ja vam to ne mogu razjasniti,
vama najmanje od svih."
"Dakle, Frona, da se uzdignemo iznad stvari. Radi li se o Vdncentu?"
Ona potvrdi glavom.
"Uprijet u dakle prstom na pravo mjesto." On baci pogled na stranu d opazi kako g
a Luoilla napeto gleda. "Prvo, ona vam je jo juer pjevala pjesmu o njemu. Drugo iz
vire iz prvoga: vi drite da njezino srce nije uz njen dananji poloaj; to jest da nj
oj nije nimalo stalo
178
do mene; ukratko, da me uzima radi rehabilitacije i rada novca. Je K tako?"
"Zar to moda nije dosta? O, ja sam se prevarila, pukovnie, grdno sam se prevarila:
u njoj, u vama, u sebi samoj."
"Nemojte biti ludi! Ja vas previe volim, a da bih vas mogao gledati kako ludujete
. Igra je bila malko odvie brza, tq je, eto, sve. Vi je niste mogli okom pratiti.
Sluajte! Dosad smo to draM tajnom, no Lucilla je takoer meu sretnicima na Francusko
m brijegu. Njezina polja obeavaju najvei dobitak. Koliko se sada moe procijeniti, b
it e preko pola milijuna. Na njezino vlastito ime, bez ikakva tereta! Zar ona ne
bi mogla to uzeti i otii u koji god dio svijeta da pone nov ivot? to se, dakle, novc
a tie, mogli biste prije misliti da ja uzimam nju zbog njezina blaga. Ali, Frona,
ona mene ljubi i - to govorim samo vama - ona je i previe dobra za mene. Moja je
jedina nada da e budunost to izjednaiti. No ostavimo to; sada nije vrijeme za to."
"Vi drite", nastavljao je pukovnik, "da je njezin osjeaj prema meni tako nenadan,
je M? Dopustite da vam kaem da smo se nas dvoje saivjeli jedno s drugim od prvog d
ana kad sam doao ovamo, i to otvorenih oiju. St. Vincent? Fi! Ja sam to znao cijel
o vrijeme. Ona je sebi uvrtjela u glavu da on, od glave do pete, ne vrijedi ni v
aeg malog prsta, pa je htjela da tu stvar razbije. Ja sam joj kazao da ona jo ne z
na to znai biti Welse; kasnije je i ona to isto uvidjela. Tako stvar stoji; a vi,
kako vas volja. Moete vjerovati ili ne."
"A to vi mislite o St. Vjncentu?"
"to ja mislim, ne odluuje, ali u vam iskreno priznati da sam Lucillina miljenja. No
sve to nije ni od
rehabilitacija - ponovno uspostavljanje dobrog glasa, ugleda, asti
179
kakve vanost. Pitanje je to vi kanite uiniti? Kako ete se sada vladati prema njoj?"
Frona ne odgovori, nego se vrati k ostalima. Lucilla joj je pomno ispitivala lic
e.
"On vam je rekao -?"
"Da sam luda", odgovori Frona. "A i ja sama mislim da jesam", pa smijeei se nastav
i: "Drim svakako da jesam. Ne mogu jo sada sasvim razumjeti, ali ..."
Kapetan Alexander se sjetio jedne dosjetke o braku pa je poao prema pei da je ispr
ia pukovniku. I Van-ce im se prikljui da je uje.
"To je prvii put", govorila je Luoilla, "a za mene to znai vie nego za veinu ena...
Bojim se. inim stranu stvar. No ja ga ljubim, doista ga ljubim!"
Kad je dosjetka ispriana i mukarci se vratili enama, Lucilla je jecala: "Draga, dra
ga Frona."
Btio je to upravo as da bolji nije mogao izabrati. Umotan u krzno i u debelim ruk
avicama, uao je, ne Kucajui, Jakob Welse.
"Evo nepozvanoga gosta", bio je njegov pozdrav. "Ve je sve gotovo? Zar ne?" I Luc
illa se izgubi u njegovoj velikoj medvjeoj bundi. "Pukovnie, dajte ruku i oprostit
e to smetam, a ujedno traim vau ispriku to me niste pozvali na vjenanje. Hallo. CorHs
se! Kapetane Alexander, dobar dan!"
"to sam trebala uraditi?" upita Frona bojaljivo oca.
"Trebala si pristati i pomoi im", odgovori otac tiho.
"No, pukovnie, ja ne znam kakvi su vai planovi i nije me za to briga. Ali sam kod
kue spremio jedini sanduk dobroga ampanjca koji se nalazi s ovu stranu Circlea. Vi
ete, Corlisse, dakako, s nama i..." Njegov se pogled ustavi jedva asak na kapetan
u Alexanderu.
"Naravno", bio je odgovor brz kao strijela, premda je najvii inovnik Sjeverozapada
imao doista vremena
da razmisi o eventualnim posljedicama takva neslubenog ina.
"Jeste li doli kolima?"
Jakob Welse se nasmije i podigne jednu nogu obuvenu u mokasin: "Roendan nogama!"
Kapetan impulzivno potri prema vratima. "Saonice e biti. spremne prije nego to vi b
udete gotovi. Troje, s mnogo zvonaca!"
Tako se ispunilo Trethawayjevo prorotvo: Dawson je dokazao svoje puzanje kad je,
tarui oi, gledao kako sii troje saonice kojima upravljaju trojica straara u crvenim
tunikama projurile njegovim ulicama. A Daw-sonci su jo jedanput protrljajli oi ka
d su vidjeli tko sjedi u tim saonicama!
"ivjet emo mirno i povueno", govorila je Lucilla Froni. "Klondike nije cijeli svije
t, a najljepe tek sada dolazi."
No Jakob Welse govorio je drugaije. "Na nama je da tu stvar uredimo", ree on kapet
anu Alexanderu, a ovaj odgovori da uzmicanje nije njegov obiaj.
Mrs. Schoville poela je naprije grmjeti. Stavila se na elo ostalih ena i postala kr
onino bijesnom i opasnom za svoju okolinu.
Lucilla nije zalazila nikamo osim Froni. I Jakob Welse, koji je rijetko izlazio,
sjedio je esto uz kamin pukovnika Trethawayja. Obino nije sjedio sam, ve je dovodi
o jo nekoga sa sobom.
A kod pukovnika Trethavvavja moglo se opet, osim aja i nedunog avrljanja, nai uvijek
jo i neto drugo, pa su korespondenti, inenjeri i gospodski globetrot-teri utirali
put do kue ovjeka koji se usudio prvi poi novim putem. Tako je Trethawayjeva kua pos
tala sredite u kojem su se okupljali trgovaki, financijski i
globetrotter [gloubtroter] (engl.) - svjetski putnik
180
181
upravni autoriteti, pa se nije moglo dogoditi da ne postigne i drutveni uspjeh.
Jedina je loa posljedica svega toga bila da je ivot Mrs. Schoville i jo nekih osoba
njezina spola postao monotoniji, a one su same izgubile vjeru u odreene zastarje
le i nedosljedne maksime. Uostalom kapetan Alexander kao najvii inovnik u zemlji r
eprezentirao je mo, Jakob Welse bio je "kompanija", pa je vladalo uvjerenje da je
vrlo nerazumno biti indiferentan prema kompaniji. I zato nije trebalo mnogo vre
mena pa da se izvan toga kruga nae samo nekoliko tvrdoglavaca, koje su svi smatra
li smuenjacima.
XXII
U proljee je u Dawsonu dolo do pravog eksodusa. Ljudi koji su otkrili zlatna polja
, a i oni koji nisu otkrili, pokupovali su sve pse koji su neto vrijedili, pa su
po posljednjem ledu pourili prema Dyeji. Pri tom se otkrilo da tih pasa najvie ima
Dave Harnev.
"Hoete li i vi na put?" upita ga jednog dana Jakob VVelse.
"Well, ini mi se da neu. Dobivam tri dolara za par mokasina to sam ih sakupio. Reci
te, Welse, je l' da ste me ono sa eerom ipak nasamarili?"
Jakob Welse se nasmijei.
"Tako mi svega, ipak sam dobro opskrbljen! A imate li gumenih izama?"
Dave se tiho nasmije. "Ja sam glavni kupac koji je pomagao da ih nestane."
"Niste, ne. Bio sam izdao naroite naloge svojim namjetenicima. izme se nisu prodava
le na veliko."
"Pa i nisu. Jedan par na ovjeka i na svaki par jedan ovjek, u svemu nekoliko stoti
na pari. No zlatni praak
eksodus - Jdazaik, istup, iseljavanje
182
koji je padao na vau vagu bio je moj i niiji dru-ta\t
CT"
Nalazite na Hendensonu, koje je obeavalo da e biti senzacionalno, odvelo je St. Vin
centa na Stevvart River. Malo kasnije doao je u isti kraj i Jakob Welse koji se z
animao za Galagher Gulch [Geleger Gal], dok je jednim okom Mljio na bakrene rudnik
e na Bijeloj rijeci. S njima je dola i Frona, jer je to imao biti vie izlet nego p
oslovno putovanje. U isto su vrijeme i Cor-liss i Bishop, koji su bili vani ve mj
esec dana i vie, obili Mayo i McOuestionovu zemlju i zakrenuli onda lijevim tolcom
Hendersona, gdje je trebalo da pregledaju itav skup nalazita.
No u svibnju je putovanje zaleenim rjeicama bilo opasno, pa su se rudari spustili
niz posljednji led koji se ve bio poeo otapati. Tu su se smjestili u provizornim at
orima ili su se okoristili gostoljubljem onih koji su imali svoje kolibe. Corli&
s i Bishop nastanili su se na Otoku Dijeljenja (tako se zvao jer su se druine koj
e su dolazile izvana obino ovdje dijelile i raznim putovima ile dalje u unutranjost
), gdje se udobno bio smjestio Tommy [Tomi] McPherson. Nekoliko dana kasnije sti
goe Jakob Welse i Frona. Oni krenu na visoravan koja se sterala na gornjem diijel
u otoka. Nekoliko "checha-quosa", bili su to prvi od proljetnog roja, dolo je sas
vim izmoreno i iscrpljeno malo prije nego to se led na rijeci poeo lomiti. Bilo je
tu jo ljudi koji su htjeli dalje, ali ih je sprijeio nagomilani led, pa su izali n
a obalu da grade lake amce ili da se pogaaju s vlasnicima kanoa. Meu njima se naroit
o isticao baron Courbertin.
"Ah, kako je to divno!"
"to je to divno?" upita ga Frona pruajui mu
ruku.
"Vi! Vi!" povie on skidajui kapu, "to je prekrasno!"
183On se okrene prema amcu za koji je McPhersonu upravo platio triput vie nego to j
e amac vrijedio. "Kanoa! Nije Id to ono to vi venkeei zovete 'biser'! A sjeate li s
e onoga dana kod gospoe Schoville! Priali smo o kanoama 4 kako se ja nita u njih ne
razumijem. To me je jako alostilo, pa ste mi obeali..."
"Da u vam dati prvu lekciju u veslanju?"
"Pa zar to nije krasno? A ujete li ve uborenje ispod leda? Ah! Bit e divna prva lekc
ija!"
Najblia otok zvao se Roubeauov [Rubo]. Od prvog otoka dijelio ga je uski kanal. K
ad se ve led otkinuo od obale, prispio je ovamo St. Vincent. Sklonio se u kolibu
Johna Borga, utljivog i mranog udaka. Bila je zla sudbina koja je St. Vincenta nani
jela upravo u Borgovu kolibu.
"Dobro je", odgovcri udak kad ga je St. Vincent zamolio za konadte. "Proirite svoje
ponjave u kutu. Bella [Bela] e ve pomesti i oistiti."
I do veeri nije vae progovorio ni rijei. Onda je rekao: "Vi ste dosta veliki da jel
o sebi sami spremite. Kad ena svri, moete se vi posluiti naom pei."
Ta ena, Bella, bila je indijanska djevojka i jedna od najljepih to dh je St. Vincen
t ikada vidio; crte su joj bile manje tvrde 4 ljepe rezane nego u veine njezinih s
uplemenika.
Poslije veere sjeo je Borg za stol, podboio bradu o velike, nespretne ruke i zagle
dao se ravno preda se dimei iz lule smrdljivi sivaki duhan.
"Jeste li dugo u ovom kraju?" upita ga St. Vincet u elji da zapone razgovor.
Borg svrne na nj svoje crne oi. Kao da se zagledao u svoju unutranjost, zaboravivi
na sve oko sebe. "Moda razmilja o svojim grijesima?" mislio je u sebi nervozno kor
espondent motajui cigaretu.
"Petnaest godina", odgovori Borg i stane dalje misliti.
184
Oko pola sata prouavao je St. Vincent Borgovo neprobojno lice. Prije svega glavu:
masivnu, teku, abnormalno jakog tjemena. Vrat mu je bio usaen u udubinu elementar
nih dimenzija. Kosa kao gutara praume, gusta i neeljana, slijevala se mjestimice u ud
ne sive mrlje; na drugim mjestima prkosei starosti kovr-ala se u tamne, crne uvojk
e, neobino debele i sline zgrenim isprepletenim prstima.
Bella je prala tanjure i stavljala ih na policu iza Bor-ga. Najednom joj padne n
a zemlju teka kositrena aa. U kolibi je bilo vrlo tiho, a buka koju je prouzrokoval
a aa kotrljajui se po podu dola je sasvim nenadano. U isti as prevali ise stolac, a B
org je uz grdnu kletvu skoio na noge, sjajnih oiju, grevito zategnutog lica. Bella
krikne neartikuliranim, ivotinjskim glasom i uuri se na tlo. St. Vincent osjeti kako
mu se koa jei i kako mu po leima prolaze hladni marci. Onda Borg digne stolac i bad
i se u nj u prijanji poloaj, poduprijevi bradu rukama i zamislivi se duboko. Pri sve
m tom nije bila progovorena ni jedna rije. Bella je dalje prala tanjure, dok je S
t. Vincent drhtavim prstima savijao novu cigaretu pitajui sam sebe nije li to sam
o san.
Jakob Welse se nasmijao kad mu je korespondent sve ovo ispripovijedio. "Da, da, u
dan ovjek. Ne bih ba elio s njim stanovati pod istim krovom."
No St. Vincenta nisu mnogo smetale ekscentrinosti Borgove, jer je vei dio svoga vr
emena provodio s Fro-nom i barunom. Ipak se jednog dana, ni kriv ni duan, zakaio s
njime. Dva veanina, idui za vjevericama s drugog kraja Roubeauova otoka, zaustave
se pred kolibom da zamole ibice i da se malo porazgovore na toplom suncu pred kuom
. Primili su ih St. Vincent i Borg; posljednji samo s nekoliko jednoslonih rijei.
U pozadini, kraj vrata, prala je Bella rublje, pa je upravo
ekscentrinost - neuravnoteenost, nesreenost; nastranost
185
htjela da ponese korito d da ga izlije. Biilo je do polovice napunjeno vodom i o
dvie teko za snagu obine ene. Kad je korespondent vidio kako se oko toga mui, priskoio
je brzo da joj pomogne.
Tako su nosili korito. U napola otopljenom snijegu posrne najprije St. Vincent,
tako da je iz korita prsnula blatna sapunica. Onda posrne Bella, pa oboje. Bella
za-hihoe, a i St. Vincent se nasmije. Proljee je bilo u zraku i u njihovoj krvi. o
vjek se radovao ivotu. Samo zimsko, ledeno sunce moglo je da se ne nasmije na ova
kav dan. Bella se opet spotakne, pokua da se odri, posrne i drugom nogom li najedn
om se nae kako s jedi'na zemlji. Smijali su se oboje. Korespondent joj prui obje r
uke da je digne na noge. No s jednim skokom i uz urlik naao se Borg pored njih. R
astava'im ruke i odgurne St. Vincenta da je oteturao nekoliko metara i gotovo pa
o. Onda se ponovi scena iz kolibe. Bella se uuri na blatnoj zemlji, a njezin gospod
ar ostade stojei nad njom poput tornja.
"Pazite se vi!" vikao je priguenim, grlenim glasom na St. Vdncenta. "Vd spavate u
mojoj kolibi i kuhate u njoj; to vam mora biti dosta. Moju enu ostavite na miru.
"
Poslije toga sve je teklo dalje kao da se nikada nita nije ni dogodilo. St. Vince
nt je izbjegavao Bellu; kao da je i zaboravio da ivi. veani su se vratili na svoj k
raj otoka smijui se trivijalnom doivljaju koji je imao da dovede do tekih posljedic
a.
XXIII
Proljee je mekanim i toplim rukama milovalo zemlju; sve je kao u snu ekalo na arobn
u rije pa da grane cvjetno ljeto. Snijega je nestalo u ravnici i dolinama, a led
se naoigled topio i svaki ga je potok uz jak ubor odnosio sa sobom. Svakoga dana i
zlazilo je sunce
trivijalan - objlaa, avakrdainji; neznatan
186sve ranije i zalazilo sve kasnije. Doskora e nebo opasa-ti zlatni obru, a mrka e
se pono pretvoriti u jasni dan. Vrbe i topole ve su odavno bile propupale, pa su
se sada koile u svom novom odijelu svjeeg zelenila; u jelama i omorikama kljuali su
novi sokovi.
Majica zemlja duboko je uzdahnula budei se i dala se odmah na posao. Nou se po tihi
m kolibama orio pjev cvraka, a danju se sve to je moglo da pue, leti i gmie urilo iz
toplog krila zemlje na zrak da dozrije, rodi nasljednike i ugine. Tek jedan dan
mirisnoga zraka, a onda opet duga, hladna zima. Oh! Sve su oni to dobro znali pa
nisu gubili vremena. Vodomari su se gnlijezdili na ilovastoj obali, a kosovi pj
evali na jelama po otocima. Nad glavama kuckali su bez prestanka djet-lii po kori
drvea, dok je iz dubine ume dopiralo bu-kanje jarebica koje su se koile u svom ves
elju.
Samo se Yukon drao postrance. Mnogo tisua milja dugaak, leao je leden, mrtav, ozbilj
an. Divlje ptice koje su dolazile s juga sijekui velikim klinovima topli zrak zau
stavljale bi se, uzalud se ogledale za otvorenom vodom i urile se onda neustraivo
dalje na sjever. Od jedne do druge obale sterao se kompaktni led. Tu i tamo prob
ila bi preko dana voda ispod leda i razlila se po njemu. Ali nona studen sledila
bi je opet.
Tek je ljeto moglo osloboditi ovu silnu vodu, pa je stari, spori Yukon poeo prote
zati svoje zaleene udove. Sad bi nastala rupa u ledu i irila se sve dalje i dalje;
sad bi se opet rastvorila iroka pukotina, koja se preko noi vie nije zamrzavala. O
nda se led otkinuo od obale i dignuo metar visoko. No rijeka jo nije poputala. Bor
ba je bila polagana, a ljudi koji isu navikli da pomau prirodi svojom vjetinom koj
a dodue moe da odvodi jezera ili da vodopade hvata u cijevi, bili su nemoni pred ti
m hladnim, nepominim milijardama tona leda koje nisu htjele da poteku u Beringovo
more. Na Otoku Dijeljenja svi su spremni ekali as kad e se led poeti.
188
lomiti. Barun Courbertin uzrujavao se zbog toga zakanjenja. Poslije duge zime pos
tala je njegova krv buntovna, a vrelo je sunce budilo u njemu jo vrelije misli.
"Oh, oh! Taj se led nee nikada otkinuti! Kao da se zavjerio, jadni moj Bijou [Biii
], ba se zavjerio protiv nas!" Milovao je i dragao svoj amac "Bijou" kao da mu je
konj.
Frona i St. Vincent smijali su mu se dok ga nije zovnuo Jakob Welse.
"Gledajte, Courbertin! Tamo prijeko, juno od peine. Vidite li neto? Mie se!"
"Jest. Pas je."
"Odvie se polagano mie za psa. Frona, skoi pa mi donesi dalekozor!"
,
Courbertin i St. Vincent polete, no St. Vincent je znao gdje stoji staklo pa se
pobjedniki vratio s njime u ruci. Jakob Welse prinese durbin oima.
"ovjek je." On doda staklo barunu i rastreseno se zagleda golim oima prema onom mj
estu. "ovjek je i neto se moralo dogoditi."
"Mie se!" povie barun. "ovjek pue, gmie na jednoj ruci i koljenu! Gledajte! Gledajte!
" Drhtavom rukom prui staklo Froni.
Teko je bilo raspoznati, gledajui preko nepregledne bijele, blistave pustinje, crn
u tokicu nejasnih kontura. Kad su se Froni oi privikle na napor, mogla je razabrat
i svaku njegovu kretnju. Gledala je s bolom u srcu. ovjek se naprezao svijajui se
poput crva i dvaput je uzalud kuao da prijee preko velikog debla koje mu se isprij
eilo na putu; napokon mu trei put poe za rukom, ali se na drugoj strani srui licem n
a kup granja.
"ovjek je." Frona preda dalekozor St. Vincentu.
"Mie li se?" upita Jakob Welse, a kad je St. Vincent glavom odmahnuo, donese on i
z atora svoju puku.
189
l
Brzo ispali est hitaca u zrak jedan za dnigim.
"Sad se maknuo!" Korespondent je paljivo pratio svaku kretnju onoga ovjeka. "Pue pr
ema obali. Ah!.. Die na tapu svoj eir, to li. Mae njime." (Welse is-paM jo est hitaca.
"Opet mae. Sad je prestao i lei sasvim mirno."
Sve troje pogledaju u Jakoba VVelsea.
On slegne ramenima, "to ja znam? Bijelac, a moda je i Indijanac; po svoj prilici i
zglaidnio ili ranjen."
"Ali on moe umrijeti", ree Frona kao da njezin otac, koji je uoino toliko toga, moe
uiniti sve.
"Mi mu ne moemo pomoi."
"Ah! Strano, strano!"' Barun je lomio ruke. "Pred naim oima, a mi ne moemo nita! Ipak"
, povie on odluivi se naglo, "on ne smije propasti! Ja idem preko leda!"
Odmah ,hi poletio da ga Welse nije uhvatio za ruku. "Ne tako naglo, barune! Ne g
ubite uzalud glave!" "Ali..."
"Nikakvo ali. Treba li nesretnik hrane, lijekova ili to? Poekajte asak. Pokuat emo za
jedno."
"Raunajte i na mene!" javi se smjesta St. Vincent, a Fronine oi zasjaju.
Dok je ona u atoru spremala neto hrane u zaveljaj, uzeli su mukarci ue od 60-70 stopa
i svezali se njime. Jakob Welse li St. Vincent svaki na jednom kraju, a barun u
sredini. On je zatraio da nosi hranu. Kad su mu je dali, prebaoi zaveljaj na svoj
a iroka lea.
Frona je ,s obale pratila njihovo napredovanje. Prvih stotinu metara ilo je glatk
o, no im su ostavili vrsti obalni led, opazila je odmah veliku promjenu. Njezin je
otac iao krivudajui i opipavajui tapom teren pred sobom i kraj sebe.
St. Vincent na kraju dugake crte prvi je propao u led. Na sreu mu je duga motka le
gla prek^ pukotine tako da mu je glava ostala izvan vode, iako je struja
190
ispod leda jako vukla. Druga su ga dvojica nakon krat-kog, ali ustrog posla izvuk
la. Frona je vidjela kako se nekoliko trenutaka savjetuju uz veliko gestikuliran
je barunovo, a onda se St. Vincet odijeli od njih i vrati na obalu.
"Brr!" cvokotao je vraajui se obalom. "Nije mogue."
"No zato se nisu i oni vratiM?" upita ona s laganom primjesom zlovolje u glasu.
"Rekli su da e jo jednom pokuati. Onaj Courber-tin vrlo je vrue glave."
"A moj otac tvrde", nasmije se ona. "A ne bi li bilo dobro da se presvuete? U ator
u ima suhe odjee."
"O, ne." On ise izvali pred njom na tlo. "Na suncu je toplo."
itav jedan sat pratila su durbinom onu dvojicu.
"Nije lijepo od njih", potui se St. Vincent, "to su mi rekli da e samo pokuati da jo
malo napreduju. Inae se ja ne bih vratio. Ipak nee uspjeti, apsolutno nemogue."
"Ah! Okreu se i vraaju natrag", ree Frona. "Zaboga, to je ovo. Sluajte!"
Nejasni tutanj kao daleka grmljavina zauje se sa sredine leda. Frona skoi. "Gregor
v, nije mogue da se led lomi!"
"Ne, ne! Eto, prestalo je."
Buka koja je dolazila odozgo pomalo je jenjavala niz vodu.
"Ali eto, opet!"
Ponovni tutanj, jo potmuliji i jo straviniji, zaori pod ledom kao da po dalekom mos
tu prolazi vlak.
"Ah, zato ne poure?"
Dvije se tokice zaustave na ledu, oito dogovarajui se neto. 'Frona je dalekozorom uz
rujano promatrala rijeku uz vodu i niz vodu. Premda se buka jo jednom javila, nij
e bilo traga nikakvu gibanju. Led je leao jo
191uvijek mirno i nepomino. Drozdovi su opet poeli pjevati, a vjeverice nastavile
da se prpono igraju.
"Ne boj se, Frona." St. Vincent je zatitniki obujmi rukom oko struka. "Da je kakva
opasnost onii bi to znali bolje nego mi, pa bi pourili."
"Ja nisam nikada vidjela kako se led lomi na velikoj rijeci", prizna ona i rezig
nirano pone ekati.
Napokon su se ona dvojica nakon mnogog preskaki-vanja vratila na obalu.
"Jedva jednom!" Frona uhvati oeve ruke u svoje. "Mislila sam da se vie neete vratit
i."
"He, he! Hajde pa nam spremi doruak", nasmije se Jakob Welse. "Nije bilo opasnost
i."
"A to je zapravo bilo?"
"Stevvartova se rijeka lomi i alje svoj led ispod Vukonova leda. Sasvim smo jasno
razabrali struganje santa:"
"Ah, bilo je strano!" povie barun. "Onog jadnog ovjeka na drugoj obali ne moemo spas
iti!"
"O, moi emo, moi! Pokuat emo poslije ruka sa psima. Samo brzo, Frona!"
No psi su zatajili. Jakob Welse izabrao je za prednjake najrazboritije primjerke
. Privezali su im na lea hranu i potjerali ah od obale. No psi nisu mogli shvatit
i to se od njih trai. Kad su htjeli da se vrate na obalu tjerali su ih natrag tapov
ima, komadima leda i psovkama. To je pse samo razdrailo i poplailo, pa su pobjegli
izvan dohvata metaka s obale i stali onda uzdignutim ledenim apama moliti i cvil
iti da ih puste na obalu.
Napokon je jedna kuja hrabro pola naprijed spotiui se, propadajui i esto plivajui. No
kad je dola do krajnje toke do koje su doprli i oni, sjela je oajno na led. Onda je
potrala natrag k obali i ustavila se na pustom otoiu. Sat kasnije stigla je u tabo
rite bez hrane koju je nosila na sehi.
192
Poslije podne poelo je lomljenje i cijepanje, a pukotine su se stale otvarati u s
vim smjerovima. Rijeka se digla za osam stopa.
"Donji sloj leda zabio se meu otocima", objanjavao je Jakob Welse, "zbog toga se r
ijeka digla. Onda se opet zgruvao na uu Stewarta, gdje se napravila brana koja ga
ne puta dalje. Kad se ona prolomi, pojurit e led opet do nie brane."
"A onda?" pitao je barun nestrpljivo.
"Onda e Bijou opet zaploviti."
Kad je postalo svjetlije, ogledali su se opet za ovjekom na drugoj obali rijeke.
Nije se maknuo s mjesta, ali je na njihovu pucnjavu iz puke odgovarao slabim maha
njem.
"Nita ne moemo uiniti za nj dok se led ne prolomi'. A onda, barune, mali izlet na v
aem amcu. Bilo bi bolje da vi i St. Vincent donesete svoje gunjeve ovamo i da noas
ovdje spavate. Trebat emo tri vesla; ja mislim da uzmemo McPhersona."
"Ne treba", pouri korespondent. "Stranji je kanal vrst kao dijamant, a ja u biti ovd
je prije zore."
"A ja? Zato ne bih i ja iao?" upita barun Courber-tin.
Frona se nasmije. "Nemojte zaboraviti da vam jo nismo dah' prvu lekciju."
"Sutra neemo imati vremena za uenje", dometne Jakob Wedse. Morat ete proivjeti godin
u dana s nama, dragi barune, pa ete tek onda moi s nama."
Barun se nije mogao utjeiti nego se ljutio itavih pola sata.
"Ustajte! Lijenine, ustajte!"
Frona se odmotala iz svojeg krzna na prva poziv Del Bishopa. No prije nego to je
mogla prebaciti suknju i navui mokasine, s druge strane platnene zavjese njezin j
e otac ve otvorio ator i iziao napolje.
13 Ki snijega
193
f'f
Rijeka se jo jae digla. U hladnoj, sivoj pomrini lijepo se moglo razabrati kako se
rub leda tare upravo o vrh obale. Na nekim se mjestima izdigao i iznad obale, pa
su se velike sante dogurale mnogo metara daleko na kopno. Nekoliko stotina meta
ra dalje nestajao je kroz maglu bijelog polja u sivom nebu. Iz tame je dopiralo
prigueno praskanje.
"Kada e?" upita ona Dela.
"Dosta rano za nas. Gledajte!" iljkom cipele pokae na struju vode koja je milila i
spod leda i brzala prerna njima. "Die se za jednu stopu svakih deset minuta. No j
a moram natrag. Kod nas je tlo nie, petnaest palaca od poda kolibe, pa Corliss i
McPherson spremaju hranu u sanduke."
"Recite McPhersonu neka bude spreman!" zavikne za njim Jokob Welse. Onda se okre
ne prema Froni. "Sad je vrijeme kad bi St. Vincent morao prijei kanal."
Tresui se od zime jer je bio bosonog, barun izvue svoj sat: "Dvadeset minuta do tr
i", procvokoe.
"Ne biste li se vi radije vratili malo unutra ,i obuli svoje mokasine?" ree mu Fr
ona. "Bit e jo vremena za gledanje."
"Pa da propustim velianstveni prizor? To nikako!"
Odnekuda se zau otar prasak koji brzo prestane. To se led stao micati i veoma pola
gano kretati niz vodu: bez urbe, bez grmljavine, bez velike sile. Bila je to jedn
ostavna, tiha, bijela rijeka, skladna procesija gusto zbijenoga leda, tako gusto
zbijenoga da se ni kapljica vode nije vidjela.
"Ah, ah! Gdje je tu velianstvenost? To je samo dobra ala!"
Barun se zgrenim akama zagrozio rijeci, a Jakob We.lse" stisne guste obrve kao da
je htio sakriti zloban smijeak u svojim oima.
"Ha, ha! Evo ja se smijem! Fukam! Evo gledajte, ja je izazivam!"
Kad je to rekao, stao je barun na veliku santu koja je upravo prolazila pokraj n
jegovih nogu tarui se lagano o obalu. Bilo je to tako neoekivano da ga je ve nestal
o kad je Jakob Welse posegnuo za njim. Led se askom uznemirio, a um postao jai i zl
okobnijd. Balansirajui graciozno poput cirkuskog jahaa, jurio je Francuz du obale.
Vozio se tako jedva pedeset stopa, kada se njegova laa stade ljuljati vie nego pri
je i on skoi na obalu, upravo u pravi as. Vratio se sa smijehom na licu. Za nagrad
u je dobio nekoliko sonih izraza to ih je Jakob Welse mogao u taj as izvaditi iz on
og dijela svoga rjenika koji je bio odreen za razgovor u mukom drutvu.
"A zato?" upita iznenaeni Courbertin.
"Zato?" ponovi bijesna Jakob Welse za njim i pokae na glatku rijeku koja je jurila
mimo njih.
Jedna velika santa bila se zarila svojta kljunom u dno kojih tridesetak stopa is
pod njih i upinjala da se opet digne, itava rijeka leda iza nje naborala se i poj
urila natrag kao da je od papira. Onda se santa iskre-nula svojiim blatnim kljun
om prema nebu, no smjesta su je zahvatila klijeta drugih santa, koje su se za nje
zinim leima gomilale jedna za drugom, pa je pedeset stopa blata i bljuzgavice to i
h je nosila sa sobom pojurilo visoko u zrak i padajui natrag rasprskalo se po uzg
ibanoj masi leda. Neki su komadi doletjeli i do nogu onih kojii su sve to promat
rali. Zapavi naposljetku u tjesnac i prignjeena po svoj irini, rasprila se golema sa
nta na miljune sitnih komadia.
"Boe!" izusti barun s divljenjem.
Frona dohvati jednom rukom njegovu, a drugom oevu ruku. Led je sad jurio strelovi
tom brzinom. Negdje dalje udarila je teka santa o zemlju da im se potreslo tlo po
d nogama. Za njom je odmah dola druga, blie povrini. Jedva su odskoili kad se gordo
izdigla i s tonom zemlje na svojim irokim leima prevalila
194
195
naprijed. Jo jedna kao da je posegnula svojom orija-kom rukom preko obale, istrgla
s lakoom tri jele zajedno s korijenom i odnijela ih niz vodu.
Sasvim se razdanilo, a Yukonom je po cijeloj irini jurila bijela masa. Zbog priti
ska vode koja je sve dotle bila suzdravana brzina je rijeke postala upravo vrtogl
ava. Sante su zadirale i udarale o itavu duljinu obale, a otok je' stenjao i tres
ao se u svojim temeljima.
"On, to je velianstveno! Boanstveno!" Frona je skakala meu njima. "Zato se sad ne r
ugate, barune?" "Ah!" on potrese glavom. "Ah! Imao sam krivo. Ku-kavac ia! Ta ve
lianstvenost! Gledajte samo!"
On pokae rukom prema skupini otoia koji su za-gradvali korito. iroka se rijeka tamo d
ijelila u bezbroj rjeica, to je omoguavalo otjecanje vode, ali zadravalo kompaktni l
ed. Otoci su turali svoje klinaste glave u bijele gromade da su se sante visoko
gomilale jedna na drugu. Santa je stizala za santom, dizala se iz vode, penjala
se jedna na drugu, a otraga je te otoke leda pritiskivalo sve vie i vie santi, dok
se izmeu drvea nisu podigli pravi ledeni breuljci i planine.
"Po svojoj e se pniMai ondje nainiti gat", ree Jakob Welse. "Daj mi durbin, Frona!"
Dugo je i nepomino gledao. Raste i iri se."
"Ali rijeka pada!" povie Frona. Led se spustio est stopa ispod obale, a barun Cour
-bertin obiljeio je to tapom.
"Na je ovjek jo uvijek na svom mjestu, ali se vie ne mie."
Bilo se ve sasvim razdanilo i sunce je palilo sa sjeveroistoka. Oni zaokrue durbin
om po rijeci.
"Gledajte! Zar to nije udno?" pokae Courbertin na brijeg koji je bio oznaio. Voda j
e pala jo za jednu stopu. "Ah! To je zlo! Vrlo zlo! Gata nee biti, a ni velianstven
og proloma!"
Jakob Welse ga ozbiljno pogleda.
"Ah! Dakle e ga ipak biti?" upita barun sa sjenkom
nade.
Frona pogleda oca.
"Prolom nije uvijek ugodna stvar", ree on i kratko se nasmije. "Sve ovisi o tome
gdje se nagomila led, i gdje se sluajno u tom asu nalazite."
"Ali evo, gledajte rijeku! Ona opada, upravo se jasno
moe vidjeti."
"Jo nije prekasno." Welse prijee pogledom itavu irinu rijeke zakrenu otoiima i ugleda k
ako se ledene gore, vee nego prije, dre jedna druge u neprekidnom nizu. "Poite u ato
r, Courbertin, i obucite onaj par mokasina to ete tih nai kraj pei. Hajde! Nee vam nit
a izmai. A ti, Frona, upali dotle vatru i priredi
kavu."
Pola sata kasnije, iako je rijeka pala za dvadeset stopa, led je podjednako udar
ao o obalu.
"Sad se istom poinje prava igra. Pogledajte malo onamo, vi vijoglavi Gale. Lijevi
kanal, ovjee! Sad e
onuda."
'Courbertin ugleda kako se lijevi kanal zabrtvio, a velika bijela barijera prela
zila od otoka do otoka. Led ispod nje poeo je juriti polaganije i onda se sasvim
umirio. Jo tren i rijeka se poela dizati. Poela je rasti tako naglo kao da se nee za
ustaviti do neba. Kao da su se sada istom probudile, poele su sante udarati jedna
o drugu i. zalijetali se na kopno preko ruba obale. Pred njima je milila blatna
, mutna voda pokazujui im put.
"Mon Dieu! To sad vie nije lijepo!"
"Ali velianstveno, barune", naruga mu se Frona. "Meutim, smoit ete noge."
GaZ - stanovnik teritorij* dananje Francuske u predrim-
sko i rimsko doba Mon Dieu! [Mon Dje] (frane.) - Boe moj! (uzvik uenja
ili divljenja)
197
196
On skoi brzo iz vode upravo na vrijeme, jer se smjesta oborila tua leda na mjesto
na kojem je maloas stajao. Voda je digla led koji se poput nasipa ustoboio do prsi
ju iznad obale.
"To e odmah proi, im se brana prolomi. Gledajte, ve se ne die tako brzo. Ve se prolomi
la."
"Ali se.voda vie ne propinje kao divlji konj."
Frona je promatrala gat. "Ne, nije se prolomila."
"Ali i ne prestaje sasvim da se die."
Barun se u prvi mah zbuni, no onda mu se lice razvedri. "Ah, sada znam! Negdje g
ore, iznad nas, mora da se skupio drugi gat. Divno, zar ne?"
Frona ga uhvati za nemirnu ruku i zaustavi. "AM ako se gornji gat prolomi, a don
ji ne? to onda?"
On se zagleda u nju ne shvaajui u prvi mah straan smisao njenih rijei. as kasnije lic
e mu se zarumeni, on udahne duboko, zabaci glavu i naini rukom neodreenu, openitu g
estu preko otoka.
"Onda smo svi propali: i vi i ja, i ator d amci, i kolibe d drvee i Bijou. Sve e otii
do bijesa!"
U taj as doleti sav zadihan Del.
"Dolje u kolibi lee dva bolesna ovjeka koja treba dzvui napolje. Poite, potrebna je
vaa pomo."
Oni potrae za njim.
Na maloj istini stajala je koliba, tik do rijeke. Na njezinu poloitom, zemljanom k
rovu leala su umotana u ponjave dva bolesna ovjeka, dok su unutra Bishop, Corliss
i Jakob Welse gazili po vodi u potrazi za odjeom ii oruem. Srednja je dubina vode
bila nekoliko stopa, no pod kolibe bilo je radi vee topline ukopan nie od vanjskog
, pa je voda u kolibi dosezala do pojasa.
"Pazite da se duhan ne smoi!" zavdkne slabim glasom jedan bolesnik s krova.
198
' "Duhan, k vragu i s njim!" oglasi se njegov drug. "Spasite radije eer i brano", d
oda malo kasnije kao da se naknadno sjetio.
"To je zato, gospoice, jer Bili ne pui", objasni prvi bolesnik. "Ali ipak pripazit
e i na duhan", zamoli on.
"Evo ga, pa utite." Del stavi uza nj kesu s duhanom, koju ovjek pohlepno pograbi k
ao da je puna zlatnoga
praha.
"Mogu li ja togod pomoi?" upita Frona Bishopa. "Nita, skorbut. Njima nita ne pomae os
im boje zemlje i sirovih krumpira". On ju je gledao asak. "to vi uope ovdje radite?
Idite natrag na uzvisinu."
U taj se as s trijeskom i gromorom prevali prema njima ledeni zid. Santa od kojih
pedeset tona zaustavi se ravno pred vratima i pokropi ih blatnom vodom. Druga, n
eto manja santa udari o balvane koji su virili iz uglova kolibe da se ona sva str
esla. Courbertin i Jakob Welse bili su unutra.
"Nakon vas," ula je Frona baruna kako govori, a nakon toga smijeh svoga oca; gala
ntni je Francuz izaao posljednji, provlaei se izmeu sante leda i balvana
kolibe.
"Sluaj, Bili, ako donji gat bude drao, mi smo gotovi", ree onaj s duhankesom svome
drugu.
"Tako je", bio je ravnoduni odgovor. "Ja sam jednom vidio kako je otok Dixbie [Di
ksbi] bio pometen glatko kao kuhinja moje majke".
Mukarci se brzo vrate k Froni.
"Ovako ih ne moemo ostaviti. Moramo ih prenijeti u vau kolibu, Corlisse."
Dok je jo govorio, Jakob Welse se ustro uspne na krov kuice i pogleda prema velikom
gatu.
"Gdje je McPherson?" upita.
"Zajahao je na gredu od krova svoje kolibe i- sjedi
na njoj ve itav sat kao da se skamenio."
i
199
"Ovaj put nee biti metenja kuhinje, s dunim potovanjem prema tvojoj majci. Bili", z
avikne onaj s duhankesom.
"Aj", odgovori nepokolebivi Bili.
Kao da se cijela lijeka skupila i najednom pojurila. Kako je rasla njena brzina,
prtao je ledeni nasip na stotinu mjesta, a sa svih se strana otoka orila lomnjav
a drvea koje se s korijenjem kidalo iz zemlje.
Oorliss i Bishop pograbe Billa j pojure prema Me Phersonovoj kolibici. Dok su Ja
kob Welse i barun drugoga sputali niz krov, dokotrlja se velika gromada leda i sr
ui kolibicu da se sloila na zemlju.
Frona je vidjela kako dolazi opasnost pa im je povik-nula, no grede su ve bile sl
oene kao kuica od karata. Vidjela je kako su Courbertin ;i bolesni ovjek bili odbaen
i s ruevina, dok je njezina oca nestalo pod njima.
Ona je odmah priskoila k ocu, ali on nije ustao. Ona ga pokua izvuci ne bi li mu b
arem usta dola iznad vode, no uz najvea napor jedva mu se pokazala glava. Ispustil
a ga je pa je rukama traila u mulju, dok nije pronala da mu je desna ruka zapala m
eu dvije grede. Njih nije mogla maknuti, nego je meu njih utakla letvu koja se otM
nula s krova. Bila je to slaba i neprikladna poluga koja je poela pucati kad ju j
e Frona na drugom fcraju letve pritisnula svom svojom teinom. Pokoravajui se toj o
pomeni, potraila je zgodnije uporite, dok se najzad nije pokazalo zamazano lice Ja
koba Welsea. Najprije je udahnuo duboko nekoliko puta i zavik-nuo:
"Izvrsnog je okusa ovaj-mulj!" A onda, ogledavi se brzo oko sebe, ree: "Frona, Del
Bishop ima sasvim pravo."
"Zato?" upita ona u udu.
"Jer je rekao da si djevojka na svom mjestu, sjea li se?"
200
f"!
On je poljubi, pa oboje sa smijehom ispljunu blato koje im je lijepilo usta.
Iz ruevina ukae se Courbertin.
"Nfkad nisam vidio takva ovjeka!" klikne on veselo. "Kao da je enuo pameu! Ne moe ga
umiriti. Lubanja mu se raspukla pri padu i duhan mu se rasuo, a on najvie jadikuj
e za tim duhanom."
No lubanja mu se nije raspukla, nego ju je jedna greda skalpirala, pet palaca ot
prilike.
"Morat ete ekati dok se drugi vrate, jer ga ja ne mogu nositi." Jakob Welse pokae p
ri tom na svoju desnu ruku, koja mu je mrtvo visila niz tijelo. "Samo je iaena", ob
jasni on. "Kost nije prelomljena."
Barun zauzme dzvjetaenu pozu i pokae na Froni-ne noge. "Ah! voda je otekla i ostavi
la ovdje biser!"
Voda je naime razmoila Fronine stare mpkasine pa im je pukao av, kroz koji je iz m
ulja virio ruiasti palac.
"Onda sam, barune, doista vrlo bogata, jer imam jo devet slinih bisera."
"A tko da to porekne? Tko da to porekne?" klicao je on zaneseno.
"Kako je to smijean, lud, dragi momak!" "Ja ljubim vau ruicu", i on galantno klekne
u mulj. Ona povue ruku natrag, pa zarivi ih obje u ko-vravu kosu svoga francusk
og prijatelja, pone mu ljuljati glavu.
"to da uinim s njime, oe?"
Jakob Welse slegne ramenima i nasmije se, nato Frona privue k sebi Courbertinovo l
ice i poljubi ga u usta.
Rijeka koja se bila spustila na svoju zimsku razinu gonila je neprestano svoj le
deni teret. No kad je opada-
skalpirati - oderala, zguliti kou s glave
201
la, ostavila je na obali dvadeset stopa visok ledeni nasip. Veliku blokova leda
leali su naokolo izmeu provaljenog drvea i zamuljene trave kao da dh je izbacila ka
kva prethistorijska sjeverna neman. AM sunce nije bilo lijeno ii doskora stl led
eni blokovi, lieni blata, svjetlucali opalno modro kao gromade dijamanata. No kak
o su bili nasumce naslagani, dogaalo se svaki as da se sad ovdje, sad ondje, itav t
oranj ruio s praskom u rijeku. Kraj jedne od rasjelina to su tako nastale stajao j
e amac Bijou, a oko njega stanovnici Otoka Dijeljenja uvajui bolesnike i chechaquos
e.
"No, no, mome, dvojica e sasvim dostajati." Tom-my McPherson potrai oko sebe pogled
qm odobravanje. "Da pou trojica, bilo bi previe za ovako malu kanou."
"Moramo letjeti kao strijela ili ne treba ni ii", ree Corliss. "Moraju veslati tri
ovjeka, Tommy, vi to dobro znate."
Nakon dueg prepiranja morao je i Tommy u amac, u koji je sjela Frona s Corlissom.
XXV
Bijou je bio lagan kao ljuska jajeta, ali i isto tako krhak; njegovi bokovi, deb
eli jedva tri osmine palca, ne bi mogM odoljeti ni komadu leda velikom kao ovjeja
glava, a rijeka je jo uvijek vrvjela santama.
Bijou vjeto zaobie jednu santu koja se vrtjela oko sebe, pa uskim kanaliem jurne na
otvorenu rijeku, dok su se iza njega sklopile dv/ije sante da- je Tommy zastenja
o od straha.
"Dobro smo proli", pohvali veslae Corliss.
Frona se smijeila veslajui. Vance je letimice pogleda preko ramena. Bila je arobna.
Slabo svezana kapa bila je spuznula, a kosa joj se blistajui na suncu ra-zasula
uokvirujui joj lice aureolom, kao ono neko na Dyeji.
202
"Ala bih voljela pjevati da ne moram uvati dah."
Ona prebaci veslo na drugu stranu i otisne se snano da se ukloni velikoj santi ko
ja je jurila prema njima.
"Mogla bih ovako veslati do kraja ivota."
"I ja", pristane Corliss toplo.
"Znate li, Vance, da sam sretna to smo nas dvoje prijatelji."
"Nije moja krivnja ako vie nismo."
"Izgubit ete tempo, gospodine", ukori ga ona, a on se bez rijei dade opet na posao
.
Bijou je rezao struju pod kutom od etrdeset i pet stupnjeva, pa je zato faktino iao
pramcem okomito na obalu. Tako e dosei zapadnu obalu upravo nasuprot polaznoj toki
, a onda e uz vodu protiv neto mirnije struje. No izmeu amca i onog oajnog ovjeka bit e
jo uvijek milja vijugaste obale i oko stotinu metara peine koja se die okomito iz
jake brzice.
"Da se malo odmorimo", predloi Corliss kad su stigli u mrtvu vodu i nali se pod ve
likim ledenim zidom.
"Tko bi rekao da je sada polovina svibnja"? Ona pogleda uvis na sante koje su se
bez reda nagomilale jedna na drugu, "ini H se vama, Vance, ovo kao zbilja?"
On odmahne glavom.
"Ni meni. Znam da sam ja, Frona, kostima i mesom u jednoj kanoi i da veslam za iv
ot i smrt, zajedno s dva ovjeka ljeta gospodnjega tisuu osam stotina devedeset i o
smoga, na Aljaski, na Yukonu; ovo je voda, a ono tamo led; moje su ruke umorne,
a sve mi se to ini samo kao san. Pomislite! Prije godinu dana bila sam jo u Parizu
! A danas mi se ini kao da i nema nikakva Pariza."
"A ja sam prije dvanaest mjeseci bio u Londonu", progovori Corliss. "Ali sam se
po drugi put rodio ovdje. London? Nema vie nikakva Londona ..."
"Prestanite govoriti i veslajte!" povie Tommy. "Zar ne vidite da e se ledeni svod
sruiti na vas?"
203
-JI
Kao opomena preleti zrakom neto poput neodreenog uzdaha i svod duginih ara zanjie se
nad njima. Tri vesla slono zarezu vodu. Bijou jurne ispod svoda, a iza njega se
u ista mah stanu ruiti salve za salvom od mnogo tisua tona ledene smrti. Uzgibana
voda uzdigne se u obliku velikoga prunog nasipa. Bijou pojuri po njegovu vrhu, pr
esijee ga i do polovice pun vode spusta se na drugom kraju u vodenu dolinu vala.
"Nisam li vam kazao, vi nesretni brbljavci!"
"Sjednite i izbacujte vodu napolje!" presjee mu Corliss rije, "ili neete imati nika
da vie prilike da nam ita govorite".
Onda okrene glavu k Froni, a ona mu namigne, pa se oboje tiho nasmiju kao dva aeta
kojiima je dobro prola pustolovina za koju su se bojali da e zlo svriti.
Iz rijeke se pred njima uzdigla divlja, gola, kiom isprana, ispucana peina.
"Panja! Na vesla! to god moemo bre!" Bila je to posljednja zapovijed koju je Corliss
mogao dati, jer se u urnebesu u koji su ulazili ljudski glas gubio poput cvrkut
anja cvrka u buci potresa. Bijou jurne naprijed i jednim skokom prijee iz mrtve vo
de u vir. Jedan, dva, jedan, dva, udarala su vesla po taktu. Metar podalje kesil
a im se u lice jedna pukotina u peini. Bijou je skakao naprijed, no voda ga je, i
zmiui ispod njega, drala uvijek na istom mjestu. as su bili pred pukotinom, as iza nj
e, kao da se ruga njihovu naporu.
Pet minuta, od kojih im se svaka za sebe inila posebnom vjenosti, pet minuta, i pu
kotina se nala iza njih. Frona je jo uvijek eljeznom rukom upravljala orahovom ljus
kom. I sve bi prolo dobro da nije naas zadrijemala nesretna dua Tommvjeva. Jedna sa
nta koju je struja povukla u dubinu izdigla se pod njegovim veslom, okrenula se
i opet nestala u dubina. U njoj je on vidio sebe kako najeene kose i zgrenih ruku
pro-
204
pada u dubinu. iroko rastvorenih oiju zagledao se u bezdan, a veslo mu je ostalo u
zraku. I zaas im se opet kesila u lice pukotina peine, dok su se u narednom asu nal
i ponovo ispod hridine plovei lagano natrag u mrtvu vodu.
Frona je leala nazad zabaene glave i gledala u sunce; u sredim amca raskoraio se Cor
liss teko diui; na provi je izmodenji bez volje, sputene glave na koljena, kleao Tommy
. Bijou zastrue lagano o led i stane. Svod duginih boja opet ih je primio u svoje
okrilje. Sunano je svjetlo odbijajui se od bezbrojnih ogledala zasljepljivalo oi.
Najvia gromada leda lagano se njihala kao klas penice na vjetru. No Corliss ju je
gledao bezbrino. Leati ovdje u miru i udisati svjei zrak velikim gutljajima - samo
to i nita vie!
No pomalo je opet dolazio k sebi.
"Moramo pod svaku cijenu odavde", ree on. Glas mu je bio kao u ovjeka ije je grlo p
romuklo od dugotrajnog pia. On ga se sam prestrai, no brzo dohvati veslo i drhtavo
m se rukom otisne.
"Bravo! Da se maknemo odavde", ree Frona slabim glasom, koji se njemu uini kao da
dolazi iz velike daljine;
Tommy podigne glavu i ogleda se oko sebe. "Meni se ini da emo morati odustati."
"Naprijed!"
"Valjda neete jo jedanput?"
"Naprijed!" ponovi Corliss.
"Dok vam srce ne pukne, Tommy", doda Frona.
Bijou krene natrag, odakle je poao. Kad su veslai opet poeli shvaati prostor i vrije
me, a pred njima je iskrsnuo Otok Dijeljenja kao predbre-
205
je novoga svijeta, zamahnuli su dugim udarcima koji . vraaju dah i snagu.
"Trei put bi pokuaj bio sasvim uzaludan", proape Corliss suha grla j isprekidana gla
sa.
Na tri uzla daljine stajao je Jakob Welse s dva ovjeka.
"Nisam li vam rekao!" povie Tommy tnijumfirajui. No Frona okrene amac da je bokom p
ristao uz obalu, a Tommvjev pogled opet je bio upravljen na vodu. U sredini zama
ha izvue veslo i udari njime u dno amca.
"Prihvatite opet veslo!" Corlissov je glas bio otar i neumoljiv.
"Ne pada mi ni na kraj pameti." Pogledao je svoga muitelja buntovnim pogledom li
zakripao zubima od Ijutitosti i razoaranja.
Struja je tjerala amac niz vodu i jedino ga je Frona podravala na mjestu. CorMss d
opuza na koljenima naprijed.
"Ne bih volio da vas udarim, Tommy", ree priguenim napetim glasom, "pa zato ..., w
ell, prihvatite opet veslo i budite dobar mladi."
"Neu."
"Onda u vas ubiti", produi Corliss jednako mirno i bez uzrujavanja, vadei svoj lovak
i no iz korica.
"A ako ni onda ne budem htio?" upita tvrdoglavi , kot, premda je izmicao koliko j
e mogao.
Corliss lagano pritisne no. Ocjelna otrica prikloni se o Tommvjeva prsa, upravo on
dje gdje bi mu imalo stajati srce, proe polagano kroz koulju i zabode se u kou. Ne
zaustavi se ni tu, ali se nije ni urila, ve je samo lagano prodirala dublje. kot uz
makne zadrhtavi.
"No, no, ovjee! Maknite to!" zakrijeti Tommy. Ve veslam."
Fronino je lice bilo blijedo, no oi su joj ostale tvrde, poput dijamanta tvrde, d
ok je glavom odobravala.
206
"Pokuat emo s ove strane, pa da gore prijeemo na drugu stranu", dovikne o'na ocu. "t
o? Ne ujem te. Tommy? Oh, njegovo je srce slabo. Nita ozbiljno." Ona pozdravi oca
veslom. "Zaas emo se vratiti, oe! Zaas!"
Stewartova je rijeka bila posve slobodna i iroka, pa su prevalili vie od etvrt milj
e dok su proli njezino ue i nastavili put Vukonom. No kad su doli u istu visinu s ovj
ekom koji je leao na drugoj obali, doeka ih nova zapreka. Milju iznad njih virio j
e iz rijenog korita ostatak nekakva otoia. Na prudu se bilo zaustavilo nekoliko sto
tina tisua tona leda naslaganih u blistav zid.
"Morat emo prenijeti amac", ree Corliss kad je Frona skrenula s obale.
Bijou zasijee prema pjeanom prudu i zaleti se na ledenu plou koja je bila najmanje s
trma. Iskrcaju se na jednoj santi koja se bez ikakva potpornja izvila nad vodu d
obrih trideset stopa. Kako je daleko njean drugi kraj dopirao u ledenu masu iza n
je, moglo se samo nagaati. Oni joj se uspnu na vrh vukui za sobom amac i pogledaju
preko ledenog blistavila. U titan-skom neredu leala je santa na santi, blistajui p
oput gorostasnih dijamanata.
"Zgodno mjestance za etnju", rugao se Tommy, "pogotovo gdje svaki as moe da se prol
omi gornji gat." On odluno sjede na tlo. "Ne, hvala vam lijepa. Mene neete odvui on
amo."
Corliss ga ipak prisili da poe pred njima. kot je plaljivo jecao. Kanoa je bila lag
ana, ali je bilo vrlo nespretno vui je po onakvu tlu. Sunce je sjalo po njima. Oi
su ih boljele od njegova sjaja, znoj im je tekao iz svake pore, a daha im je pon
estalo.
Stigli su na sredinu ledenog bedema pa su vidjeli otvorenu rijeku, a preko nje s
asvim jasno ovjeka i njegov signal.
207
"Naprijed, Tommy", zapovijedi Frona, "sad smo na pola puta."
"Vi me vodite u sigurnu smrt."
"Ja se sve bojim da ste vi morali poiniti kakav veliki grijeh, Tommy", ree ona tre
sui zlovoljno glavom, "inae se ne biste toliko bojali smrti." Ona uzdahne i prihva
ti svoj kraj kanoe. "Well, meni se smrt ini sasvim naravnom. Vi ne znate kako ete
umrijeti..."
"A i ne elim uope da umrem", prekine je on odreito.
"Ali dolazi vrijeme za svakog ovjeka kad treba da umre, kad je jedino to se moe uini
ti: smrt. Pa moda je sada za nas dolo to vrijeme."
Tommy se oprezno spusta preko jedne sjajne sante dok nije vrsto stao. "Izvrsno",
nasmije se, no niste li pomiljali da bdh ja mogao biti dosta pametan da mislim sa
m za sebe? Zato da ne pjevam svoju vlastitu pjesmu?"
"Jer ne znate kako biste pjevali. Ljudima kakav ste vi uvijek su jaki davali tak
t. Oni su vas nauili kada i kako da umrete; oni su vas vodili i biem gonili u smrt
."
"Vi to lijepo objanjavate", upadne joj on u rije. "Izvrsno to radite. Ne pada mi n
i na pamet da se potuim, koliko mi to godi."
"I dobro inite da se ne tuite", nasmije se Corliss za njim kad ga je nestalo iza r
uba prodolice. "Gad svad-Ijivi! Kaid bude iao na vjeni sud, jo e se i onda prepirati
."
Otopljeni led nainio je na dnu prodola sasvim malo jezerce. Frona se isprui po dul
jini i zamoi u nj svoja uarena usta. Kako je leala, okrenula je prema nebu potplate
svojih poderanih mokasina ili, bolje rei, tabane svoji nogu (jer su joj mokasini
i arape visili u krpama). Bili su vrlo bijeli od dodira s ledom, izgrebeni i
208
>JIHHii4uidlHi||H^
izrezani. Tu i tamo krvarili su, a iz jednog prsta tekla je neprestano krv.
"Zato mi niste rekli da krvarite?" zapita je Corliss.
"Oh, nije me jako boljelo!"
"Dajte mi jednu vau donju suknju", zamoli je on.
"Pa...", ona amuca, "a imam samo jednu". On pogleda oko sebe. Tommy je bio iezao za
ledenim santama.
"Moram naprijed", ree Frona i htjede da ustane.
On je opet posadi. "Ni koraka dok ovo ne uredimo. Ah, znam kako emo. Zatvorite oi!
"
Ona ga poslua, a kad je opet otvorila oi, bio je on gol do pojasa, a svoju koulju,
razderanu u uske trakove, omotavao je oko njezinih nogu.
Od blizine njezina tijela njemu se zavrtjelo u glavi i on pritisne usnice na mal
i prst.
Premda ona nije povukla nogu, ipak je pocrvenjela, a u dui je zakliktala kao "to j
e ve jednom prije klik-tala u ivotu. "Vi iskoriujete svoju vlastitu dobrotu", ukori
ga ona.
"Onda u je iskoristiti dvostruko."
"Nemojte, molim vas", molila je.
"A zato ne? Pomorski obiaj da se otvore bave s rumom kad se brod vie ne moe spasiti.
A budui da je i ovo jedna vrsta izgubljene nade, vi to znate vrlo dobro; dakle, z
ato ne?"
"Ali..."
"to ali, gospoice Prim?"
"Oh! Prije svega, vi dobro znate da ja to ne zasluujem! Kad se ne bi trebalo ni n
a boga obazirati, ipak, u ovim prilikama ..."
On svee posljednji uzao na njezinoj nozi, pa je pusti.
"Prokleti St. Vincent! Hajdemo!"
prim (engl.) - .koji se neka, Ustruava
14 Ki snijega
209
"Tako bih i ja uinila da sam na vaem mjestu", nasmije se ona i prihvati svoj kraj a
mca. "Nego, vi ste se mnogo promijenili, Vance. Niste vie onaj kojega sam neko sre
la na Dvejskom putu. Osim ostalog, onda jo niste znali ni kleti."
"Ne, nisam onaj isti, a za to hvalim bogu i vama. Jedino mi se ini da sam iskreni
ji nego vi. Ja uvijek ivim u skladu sa svojom filozofijom."
"Priznajte da to od vas nije lijepo. U ovim prilikama traite zaista odvie."
"Samo jedan mali noni prst!"
"Ili me volite kao veliki brat svoju malu sestru. U tom sluaju moete ..."
"Molim vas, utite", upadne joj on hrapavim glasom u rije, "ili u poiniti stvarnu lud
ost."
"Poljubiti sve moje prste", dovri ona reenicu. Od hodanja brzo im je ponestalo dah
a pa nisu progovorili dok nisu stigli na obalu, gdje ih je pred otvorenom rijeko
m ekao McPherson.
"Del mrzi St. Vincenta", ree ona izazovno. "Zato?" "Da, ini se da je tako." On se o
krene k njoj d pogleda je radoznalo. "I kamo god ade, Del uvijek vue sa sobom nek
akvu staru rusku knjigu iz koje ne zna itati, ali koju on uza sve to smatra nekom
vrsti Nemeze za St. Vincenta."
"Ako sam ..." pone on.
"Gluposti!" nasmije se ona. ^Nemojte biti zloesti! A prije svega ne budite tako d
ostojanstveni. Nekako vam ne pristaje ba osobito u ovaj as; kosa vam je razbaruena,
za pojasom ubojiti no, goli ste do pojasa; nalikujete na gusara koji se spremio
za bitku."
On upre prstom u nju i zapita ozbiljno:
"Gdje vam je suknja?"
Nemeza - u starogrkoj mitologiji boginja osvete; osveta
uope
210
Ona nehotice pogleda niza se i lice joj se zalije rumenilom.
"Stidite se!"
"Molim, molim, samo ne budite dostojanstveni", smijao se Corliss. "U ovaj vam to
as nikako ne pristaje."
Deset minuta kasnije penjali su se uz ledeni zid na drugoj obali. Nepoznati ovjek
leao je sasvim mirno, pa su se ve pobojali da su doli prekasno, kad on laga-" no m
akne glavom i uzdahne. Prosto odijelo visilo je na njemu u krpama, a izrezano i
raskrvavljeno meso na nogama crnilo se kroz ostatke mokasina. Tijelo mu je bilo
izmodeno; miicama i mesu gotovo ni traga, a kasti kao da e sad na probiti tanku, na
petu kou. Kad mu je Corliss uhvatio bilo, rastvori on oi u staklen pogled. Frona s
e strese.
"Ljudi, to je grozno", apnuo je McPherson opipavajui osuene ruke.
"Vi poite k amcu, Frona", ree Corliss. "Tommy i ja prenijet emo ga dolje."
No ona vrsto stisne usnice. Premda je uz njezinu pomo silazak bio laki, ipak se nes
retnik potresao kad su ga poloili na dno amca; vrati mu se traak svijesti i on proape
hrapavo: "Jakob Welse ... brzojavke... izvana." Lagano pokae na razderanu koulju
i oni ugledaju preko isuenih prsi ju koni remen, na kome je sigurno visila torbica
s brzojavkama.
Na svakom kraju amca bilo je dosta prostora, no Corliss, koji je bio u sredini, m
orao je zakoraiti preko ovjeka i tako veslati. Bijou se odbio od obale i pojurio p
oput strijele. Sad su ili niz vodu pa se nisu trebali naprezati.
"Dobro smo djelo uinili danas", progovori Tommy. "Pruiti ruku ovjeku u nesrei dobro
je djelo pred gospodinom."
"A tko se toliko bojao?" nasmije se Frona.
"Well", odgovori on polagano, "malo mi je bilo neugodno, nema sumnje, ali..."
211
On prestane govoriti kao da se iznenada okamenio. Njegove oi zagledaju se pune uas
a nekamo preko Fronina ramena, a onda promrmlja tiho, sa sveanou koja je dostojna i
nvokacije boanstva; "Gospode boe svemogui!"
Frona i Corliss se takoer ogledaju. Golem ledeni bedem dolazio je 'iza zaokreta i
upravo kad su oni pogledali onamo, zid je udario u obalu ne mogavi slijediitu za
voj rijeke i sante su se uspele jedna na drugu poput gore.
"Dobri boe, dobri boe! Kao mievi u miolovci." Tommv pusti veslo u vodu.
"Brzo!" zagrmi mu Corliss u uho, a Bijou opet pojuri.
Frona je drala pravac gotovo ravno preko rijeke, prema Otoku Dijeljenja. No kad j
e pjeani prud preko kojega su prije bili preli nestao pod santama od milijuna tona,
pogledao ju je Corliss s nemirom. Ona se nasmijei i u isto vrijeme promijeni pra
vac.
"Neemo umaknuti", proape ogledavajui se na led koji je jurio kojih dvjesta metara iz
a njih. "Moemo jedino da bjeimo pred njim i da negdje pristanemo."
"Ja ne mogu vie", zajeca najednom Tommy; no utnja Corlissa i Frone bila je puna pr
ijetnje i on se nije usudio da prestane veslati.
"Led nas nee dostii", protisne Frona bez daha; "ali treba nam vremena i za iskrcav
anje."
"Kad se ukae prilika, potjerajte na kopno", ree Corliss. "Kad se amac nasue, skoit emo
iz njega, pa trkom naprijed."
Ledeni je brijeg potresao otokom kao zemljotres. Pedeset stopa mekane zemlje nes
tade kao prebrisano. Pedesetak omorika zaljuljalo se kao da su pomahnitale, a on
da se povalie po zemlji. Tamo gdje su prije stajale uzdiiglo se brdo od leda, pre
valilo se i opet uzdiglo.
invokacija - zazivanje, ipriziivaimje, zaklinjanje. 212
1
"U prvi otvor!" zadae Corliss.
Fronine su usnice bile irom otvorene; htjela je govoriti, ali nije mogla, pa je k
limnula glavom da je razumjela.
Kad su letjeli ispred ua stranjega kanala Roube-auova otoka, opaze da su usmjereni
ravno u jedan otvor u obalnom ledu. Bijou se zaleti svom silom da je preko polov
ice iskoio na kopno. Tri putnika skoe zajedno, no dok su dvojica uhvatila amac da g
a izvuku napolje, Tommv, koji je bio prvi, pokua da se sam spasi. Bio bi i uspio
da se nije poskliznuo i pao na pol uspona. Digne se, ali opet padne. Corliss, ko
ji je za njim vukao amac, spotakne se o nj. Tommy se uhvati za rub amca. Frona i C
orliss nisu bili toliko jaki, a novi teret sasvim ih je zaustavio. Corliss se og
leda i dovikne Tommy-ju da pusti amac, no on ga pogleda zaplakanim licem, i jo se v
re uhvati za amac. Iza njih grmio je led. Prvi znaci propasti ve su se javljali. Oni
se oajno upru da povuku amac, no teret je bio prevelik i oni padnu na koljena. Iz
nenada sjedne bolesni ovjek u amac i nasmije se suludo, divlje. "Tako mi krvi moje
due!" povikne i opet se nasmije.
Roubeauov se otok zatrese od prvog udarca, a led pod njihovim nogama stane prska
ti. Frona dohvati veslo i udari po Tommvjevim prstima. On ispusti amac, koji Corl
iss odmah povue naprijed, dok ga je Frona gurala otraga. Poput lavine navale tala
si ledenoga mora, a u njima nestane Tommvja kao pele u zagrljaju velike orhideje.
Bez daha srue se Corliss i Frona na zemlju. Gorostasna santa nadnese se nad njih.
Frona pokua da se digne, ali nije mogla. Corliss je odvue zajedno s amcem iz sigur
ne propasti. Onda opet padnu, no ovaj put pod drvee. Sunce je sjalo na njih, ptic
e su pjevale, a itava vojska cik*ada cvrala je na ljetnom suncu.
213XXVI
Frona se polagano budila kao poslije dugog sna. Leala je onako kako je pala, prek
o Corlissovih nogu. On je leao poleice, Licem okrenut prema suncu, nita ne mislei. O
nda se dovue do njegova lica. Disao je pravilno, zatvorenih oiju, koje su se otvor
ile da se sretnu s njezinima. On se nasmijei, a ona opet pade do njega. Onda se o
n okrene poboke, pa se oboje pogledaju,
"Vance."
"Da."
Ona mu prui ruku, koju on stisne u svojoj i njihove vjee zatrepte naas, a onda se o
pet zaklope. Tako su drijemali jo nekoliko asaka, a onda se probude.
Frona sjedne. "Ja... ja sam se bojala", ree.
"Niste se vi bojali."
"Jesam. Bojala sam se; da se ... ne bih bojala", zavri skupljajui kosu.
"Tommy je propao", ree Corliiss sjeajui se pomalo putovanja.
"Jeste", odgovori ona. "Ja sam ga udarila po prstima. Bdio je strano. Ali je vjer
ojatnije da u amcu imamo boljeg ovjeka za kojega se moramo svakako brinuti. Aha! G
ledajte onamo!" Kroz drvee, ni pedeset metara daleko, opazila je zid velike kolib
e.
"Ne vadi se ni iv.a dua. Mora da je koliba prazna, ili su joj stanovnici nekamo otil
i. Vd pazite na naega ovjeka, Vance, a ja u poi da vidim."
Na dugakim klupama s obje strane sobe sjedili su ozbiljni mukarci. Izmeu njih, do z
ida stajao je stol. Taj stol kao da je bio sredite interesa itava drutva. Kako je F
rona dola iz sunanog sjaja, izvana, uinilo joj se unutra tamno. Poslije nefcog vrem
ena razabrala je jednog bradatog Amerikanca koji je sjedio za stolom i udarao po
njemu tesarskim ekiem. S druge strane sjedio je St. Vincent. Dok se do stola nema
rno dogurao
214
jedan ovjek skandinavskoga lica, imala je Frona dosta vremena da promotri Vincent
ovo upalo, izmueno lice.
ovjek s ekiem digne ruku i progovori ustro Skandinavcu:
"Vi se sveano zaklinjete da je to ono to kanite rei pred sudom ..." Tu naglo presta
ne i zagleda se u ovjeka pred sobom. "Skinite eir!" zagrmi, a smijeh prijee s jednog
kraja sobe na drugi kad je ovjek posluao.
Onda pone iznova. "Vi se sveano zaklinjete da je ono to ete kazati pred sudom istina
i nita drugo nego istina, tako vam bog pomogao!"
Skandinavac Mmne glavom i spusti ruku.
"Samo as, gospodo!" Frona je ila naprijed prolazom koji se za njom zatvarao.
St. Vincent skoi na noge i prui ruke prema njoj. "Frona", povie, "oh, Frona, ja sam
neduan!"
Iznenadnost ove Vincentove provale udarila ju je kao biem. Jednog asa nije u slabo
m svjetlu razabirala nita osim blijedih lica, a na svakom licu plamene oi. Neduan?
U emu? - mislila je ona, i kad je pogledala St. Vincenta, jo uvijek ispruenih ruku,
osjetila je neodreenu neku nevoljkost. Neduan? Zato nije suzdrljiviji? Mogao je ekat
i dok ga optue. Ona uope nije ni znala zbog ega je optuen.
"Prijateljica optuenikova", ree dostojanstveno ovjek s ekiem. "Neka jedan od vas done
se stolac."
"Jedan as..." Ona dotetura do stola i upre se Jednom rukom o nj. "Ja ne razumijem
. Sve mi je ovo tako novo ..."
"Sjednite!" ree ovjek dosta uljudno. "I nama je tako nekako. Ni mi ne razumijemo.
Ali smo zato i ovdje da stvar istraimo. Sjednite, dakle!"
Ona digne ruku, "Jedan as -"
"Sjednite!">*zagrmi on. "Sud se ne smije ometati."
215
amor nastane u gomili, no kad se buka stiala, obrata se Frona opet ovjeku s ekiem.
"Gospodine predsjednie! Ja mislim da je ovo rudarska skuptina. (Predsjednik potvrd
i.) A budui da i meni u voenju poslova ove zajednice pripada glas, molim da me sas
luate. Vrlo je potrebno da me sasluate."
"Ali vi ste izvan programa, Miss ... e ..."
"Milss Welse", nastavi on s mnogo vie potovanja u svom vladanju, "vrlo mi je ao, al
i ste vi izvan programa. Bolje je da sjednete."
"Neu", odgovori ona. "Ja traim za sebe privilegij, pa ako mi ga ne date, apeliram
na skuptinu."
Ona pogleda po sakupljenim ljudima i mnogo se glasova javi da joj se dade rije. P
redsjednik napokn popusti.
"Gospodine predsjednie i ljudi! Kraj kolibe pogiba jedan ovjek od iznemoglosti. Mi
smo ga dovezli preko rijeke. Ne bismo vas smetali, ali nismo mogli pristati na
naem otoku. ovjeku o kom govorim potrebna je brza pomo."
"Nekoliko vas koji ste kraj vrata poite i pogledajte to je", naredi predsjednik. "
A vi sada, Doc Halidav [Dok Helidej], nastavite!"
"Traite odgodu", doapne Froni St. Vdncent.
Frona pristane. "A onda, gospodine predsjednie, predlaem odgodu dok se ne pobrinem
o za onog ovjeka."
Nastane vika: "Nema odgode!" i "Nastavite s raspravom!" Fronin prijedlog propadn
e.
"Dakle, Gregorv", ree Frona sa smijekom pozdravljajui Vincenta dok je sjedala uza n
j, "to je u stvari?"
On je grevito uhvati za ruku. "Nemoj im vjerovati, Frona. Hoe da me", ree grcajui, "
ubiju". "Zato? Umiri se i ispriaj mi sve!"
216
"Zato? Eto, prole noi", pone on naglo, ali se prekine i uzme sluati Skandinavca koji
je prije bio zapiisegnut, te je sada govorio oprezno i polagano.
"Ja sam se probudio iroko otvorenih oiju", govorio je on. "Stupio sam na vrata i uo
jo jedan hitac."
ovjek crvenoga lica prekine svjedoka:
"to ste mislili?"
"A?" upita svjedok, a licem mu se odrazi silno iznenaenje.
"Kad ste doli na vrata, koja je bila vaa prva misao?"
"Tj-a", uzdahne ovjek, nato mu se odjednom lice razvedri, a u glasu mu se razabra
veselje, to se sjetio. "Gle, nemam mokasina. Zato pomislim: vraka zima." Njegov se
izraaj zadovoljstva promijeni u naivno uenje kad je na njegove rijei zaorio sobom g
rohotan smijeh. No on nastavi: "Zaujem jo jedan hitac i poletim na put."
Corliss se protura do Frone i ona preuje to je ovjek dalje govorio.
"to se dogaa?" upita inenjer. "Je li to ozbiljno? Mogu li to pomoi?"
"Moete, moete." Ona mu zahvalno stisne ruku. "Gle: dajte da nekako prijeete preko k
anala i obavijestite moga oca neka doe ovamo. Recite mu da je Gregorv St. Vdncent
u nevolji, da ga tue. Zbog ega te zapravo optuuju, Gregorv?""upita okrenuvi se k nj
emu.
"Zbog ubojstva."
"Ubojstva?" upita Corliss.
"Da, da. Recite da ga optuuju zbog ubojstva, da sam ja ovdje i da ga trebam. Reci
te mu neka mi donese haljine. I onda, Vance", s vrim stiskom ruke i brzim pogledom
ree tiho: "Nemojte se previe izlagati, ali ipak pokuajte da to uinite."
"O, sve u urediti kako treba." On povjerljivo kinine glavom i poe sebi laktima krit
i put do vrata.
217
"Tko te brani?" upita Frona St. Vincenta. On odmahne glavom. "Nitko. Htjeli su m
i dati jednog branitelja, nekog odvjetnikog renegata, Billa Brow-na [Braun], no j
a sam odbio. Sad je preuzeo zastupanje protivnike stranke. Pravda lina, a oni hoe n
a svaki nain da me objese."
"Htjela bih da se uje i tvoja obrana." "Ali, Frona, ja sam neduan. Ja ..." "-." Ona
mu poloi ruku na rame da zauti, pa stane sluati svjedoka.
"Tako se ovaj momak, ovaj novinar borio kao lav. No Pierre [Pjer] i ja ugurasmo
ga 'ipak u kolibu. On je plakao i stajao na jednom mjestu." "Tko je plakao?" upi
ta predsjednik.
"Ovaj momak." ovjek Skandinavac upre prstom ravno u St. Vincenta. "Ja sam upalio
svjetlo. Uljenu sam svjetiljku naao razlivenu, no imao sam u depu komadi svijee. Vrl
o je dobar obiaj nositi u depu svijeu", ree on ozbiljno. "A Borg je leao mrtav na zem
lji. Njegova indijska ena rekla je da je to uiniio on, pa je onda izdahnula kao i
on."
"to je rekla, tko je uinio?"
Opet se prst koji je optuivao isprui ravno prema St. Vincentu.
"Pa ovaj momak ovdje."
"Je li doista rekla?" upita Frona tiho.
"Jest", odgovori St. Vincent isto tako tiho, "rekla je. Ali ja ne razumijem zato.
Mora da je bila poludjela."
ivahni ovjek crvenoga lica upravj svjedoku nekoliko unakrsnih pitanja koje je Fron
a pozorno pratila. No doznalo se nije nita novo.
"Imate pravo da sada vi ispitujete svjedoke", ree predsjednik St. Vincentu. "to eli
te da ga pitate?"
renegat - otpadnik, odrod, ovjek koji je promijenio svoje
opredjeljenje lin - samovoljni sud, zvjersko umorstvo bez istrage i osude
218
l
Korespondent odmahne glavom. "Govorite!" gonila ga je Frona.
"emu?" upita on beznadno. "Ve sam unaprijed osuen. Osuda je bila gotova prije nego t
o je poela
rasprava."
"Molim, jedan as!" Fronin otri glas zadri svjedoka koji je ve htio da odstupi. "Vi s
ami niste vidjeli tko je poinio ubojstvo?"
Skandinavac se zagleda u nju glupim, volovskim pogledom, kao da je ekao dok pitan
je prodre U njegovu svijest.
"Jeste li vidjeli tko je to izvrio?" upita ona ponovo. "A, da. Onaj ondje" i upre
prstom. "Ona je rekla da je on."
Openiti smijeh.
"Ali vi ovoga ovjeka niste vidjeli?" "Ja sam samo uo pucnjavu." "Ali niste vddjeli
tko je pucao?" "A ne, no ona je rekla ..."
"Dobro, hvala vam", ree Frona Ijubezno, a svjedok odstupi.
Istraitelj pogleda u svoju biljenicu. "Pierre La Flitche [LaFli]."
Na otvoreni prostor pred stolom stupi vitak, mlad ovjek, crvenkaste puti, utili oij
u koje su se na sve strane slobodno ogledavale. Te se oi zaustave naas na __ Froni
; ona se nasmije i kimne mu glavom, jer joj se svidio na prvi pogled i priinilo j
oj se, kao da se ve odavno poznaju. On joj uzvrati smijeak, a uzvinuta gornja usni
ca otkrije mu niz besprijekorno bijelih zubi. Kad su mu rekli neka pripovijeda to
zna, zamisli se naas kao da eli to efektnije poeti.
"U proljee je ugodno spavati kraj otvorenih vrata", poe on umiljatim glasom kao fr
ula, dok su mu se u naglasku opaali tragovi njegova porijekla. "Tako sam i ja spa
vao prole noi. No ja spavam kao maka. List
219
koji pada s drveta, dah vjetra, sve to moje uho uje. Tako i ovaj put, Mtac grune"
, on pukne prstima, "a ja se naoh na vratima."
St. Vincent se prigne k Froni. "Nije ga prvi hitac ubio."
Ona odvrati pokretom glave gledajui neprestano u~ La Flitchea, koji je galantno ek
ao.
"Potom jo dva hica", nastavi on, "jedan za drugim: bum, bum; upravo tako. To je k
od Borga, pomislih ja u sebi i poletjeh onamo. Mislio sam da je Borg ubio Bel-lu
, to bi bilo vrlo zlo, jer je Bella vrlo lijepa djevojka", doda on povjerljivo sv
ojim neodoljivim smijekom. "Ja volim Bellu. Zato poletjeh. I John je'poletio iz s
voje kolibe, s velikom bukom, kao krava, teko. to je? Pita on. Ne znam, odgovorim
ja. Onda doleti netko iz tame, srui Johna, pa mene; eto, upravo tako. Mi odm
ah stadosmo hvatati svuda po mraku. Bio je mukarac. Neobuen. Borio se. Jecao je: O
h! Oh! Oh! upravo tako. Mi smo ga vrsto drali. Onda smo ustali i ja rekoh: Hajde s
nama natrag."
"A tko je bio taj ovjek?"
La Flitche se okrene napola, a oca mu se zaustave na St. Vincentu.
"Nastavite!"
"Tako? ovjek, naime, nije htio da ide natrag, no ja i John rekosmo: Da, i on poe."
"Je li to govorio?"
"Mi smo ga pitali to je, no on je samo uzdisao i jecao."
"Jeste M na njemu opazili togod neobino?" Kao da pita, uzdignu se La Flitcheove oi.
"togod izvanredno, neto to nije redovno?" "Ah, da; krv na rukama." Ne obazirui se n
a amor u sobi, nastavi on svojim nestanim glasom dajui gipkim kretnjama svojoj p
ripovijesti dramatsku ivahnost. "John uee svjetlo, a Bella zastenje kao tuljan
kad ga
220
ranite. Prijeko, u kutu leao je Borg. Pogledah. Nije vie disao.
"Onda Bella otvori oi, ja pogledah u njih i vidjeh da me prepoznaje. Tko je to uin
io, Bella? upitah. Ona okrene glavu koja je leala na podu i tiho, tiho upita: On
mrtav? Ja sam znao da misli na Borga i reknem: "Jest". Onda se pridigne na lakat
i ogleda se vrlo brzo oko sebe. Kad je opazila St. Vincenta, zagleda se u nj i
vie nije nikuda gledala. Onda pokae na njega, evo, o-vako." La Flitche drhtavim pr
stom pokae na uhape-nika. "I ree: On, on, on, St. Vincent, on je uinio. A onda." - L
a Flitcheova glava klone na prsa, a uspravi se/istom kad je zakrinuvi zubima rekao
rije: "Mrtva."
ovjek s crvenim licem produi s ispitivanjem, pa se utvrdi da je prije ubojstva mor
alo doi do estokog rvanja. Teka stol je bio izwnut, stolac i klupe razlupa-ne, a pe
oborena.
"Nikad nisam takvo to vidio", zavri La Flitche svoj opis. "Nikada."
Advokat Brovvn se okrene prema Froni s naklonom, na koji je ona odgovorila smijek
om. Njoj se inilo razborito da s advokatom stvori dobre odnose. Nastojala je jedi
no da dobije vremena dok doe njezin otac, pa da od St. Vincenta uje sve potankosti
. Tako je La Flitcheu postavljala jedno pitanje za drugim, do beskonanosti. Ipak
su dva vanija momenta izbila na vidjelo.
"Vi ste govorili o prvom hicu, Mr. La Flitche. No, zidovi drvene kolibe jako su
debeli. Da su vaa vrata bila zatvorena, to mislite, biste li uli hitac?"
On odmahne glavom premda su njegove crne oi odavale da je pogodio za im ona ide.
"A da su vrata bila zatvorena, biste li onda to uli" ? On opet odmahne glavom.
221
"Na taj nain, Mr. Flitche, kad velite prv hitac, vi ne mislite zapravo na prvi hit
ac koji je ispaljen, nego na prvi hitac koji ste uli?"
On potvrdi, a ona, iako je postigla to je htjela, nije vidjela od toga prave kori
sti.
Stoga pokua jai napadaj, premda je osjetila da je La Flitche prozrijeva itavo vrije
me.
"Vi velite, Mr La Flitche, da je bio mrak?"
"Ah, da duboki mrak."
"Kako ste onda prepoznali Johna?"
"John pravi veliku buku kad tri. Ja. ve poznajem tu buku."
"A jeste li ga vidjeli."
"Ah, to ne."
"Onda molim Mr. La Flitche", ree ona trijumfiraju-i, "kako ste mogli znati da su r
uke St. Vincentove krvave?"
Frona nehotice pogleda St. Vincentove ruke i opazi na zarukavlju smee-crvene mrlj
e zgruane krvi.
Kad je odstupio La Flitche, pristupi k Froni Bili Brown i oni se rukuju.
"Zar ne mislite i vi, Mr. Brown", njezin se govor razaspe u same sitne, umiljate
glasove kao niz bisera, "zar ne mislite da bi bilo zgodno da se rasprava odgodi
do sutra?"
"Hm!" zamisli se on pogledavi na svoj sat. "Ideja nije loa. Pet je sati i ljudi tr
eba da pou prireivati veeru."
- On stane na svoje mjesto i progovori skuptini:
"Na savjet obrane i optube i uzevi u obzir kasno doba, kao i to da se rasprava nee
moi svriti u pravo vrijeme, predlaem da se ona odgodi do sutra ujutro, u osam sati.
"
"Prijedlog se prima", objavi on poslije glasanja i odmah poe k pei da naloi vatru,
jer je bio suvlasnik kolibe i kuhar svoje druine.
222
l
XXVII
Kad je posljednji ovjek otiao, obrati se Frona St." V'incentu, nato joj on grevito s
tisne ruke.
"Vjeruj mi, Frona. Obeaj mi!"
Ona porumeni. "Ti si uzbuen", ree ona, "inae ne bi tako govorio. Uostalom, poloaj je
takav da ovjek ima razloga hiti uzrujan."
"Vladam se doista kao lud, ali ne mogu sebi pomoi. Oprosti mi, Frona, ja sam izva
n sebe, ali sam uvjeren da e mi ti vjerovati."
"Onda mii pripovijedaj, Gregorv."
"U prvom redu, Bella je lagala. Mora da je bila sila s uma kad je ono rekla; to j
e jedino objanjenje."
"Pocrni sasvim iz poetka", prekine ga ona. "Ne zaboravi da ja zapravo nita ne znam
."
On se udobnije smjesti na stolcu, smota cigaretu i pone:
"Moralo je biti nekako oko jedan sat izjutra kad me probudio trak svjetla iz svj
etiljke. Pomislih da je Borg i zaudih se to trai po kui u to doba. Upravo sam htio p
onovo zaspati kad nehotice otvorih oi. U kolibi su bila dva ovjeka s maskama i krz
nenim kapama. Jednu sam sekundu leao mirno i razmiljao.
Puka mi je bila kod vrata. Odluih naglo skoiti po nju. No tek to sam stao. nogom na
pod, kad jedan od one dvojice ispali u mene revolver. To je bio prvi hitac, koji
La Flitche nije uo. Istom kasnije, u borbi, otvorila su se vrata i onda je on uo
ostala tri hica. Ja sam tako brzo skoio da je razbojnik promaio, as kasnije leali sm
o obojica na tlu. Borg se, naravno, odmah probudilo, pa je drugi ovjek navalio na
njega i na Bellu. Taj ih je drugi poubijao, jer je moj bio zabavljen sa mnom. ul
a sd svjedoke. Pjo onome kako je u kolibi bilo sve razbacano i porazbijano, moe mi
sliti kakva je morala biti borba .,. Qh, Frona, bilo je strano! Borg
223
se borio za ivot, a Bella mu je, iako ranjena, pomagala, dok mu ja nisam mogao po
moi. Napokon sam ipak svladao svoga ovjeka. Koljenima sam mu pritisnuo ruke i poeo
ga guiti, kadli je drugi dotukao Bor-ga i okrenuo se k meni. to sam mogao uiniti? D
va na jednoga! Odgurali su me u kut i pobjegli. Mora da nisam bio pri svijesti u
taj as, ali im sam doao do daha, pojunih za njima, bez oruja. Tada sam se sukobio s
Johnom i La Flitcheom, a ostalo zna. Nikako ne mogu dokuiti zato je Bella optuila m
ene."
On je pogleda bolno, dok je ona, premda mu je toplo stiskala ruku, u sebi mjeril
a razloge za nj i protiv njega.
Onda Frona lagano potrese glavom: "Nesretan sluaj. Treba ljude uvjeriti..."
"Ali zaboga, Frona, ja sam neduan! Na mojim rukama nema ljudske krvi."
"Ali ne zaboravi, Gregorv", ree ona njeno, "da nisam ja ona koja ti sudi. To e, na
nesreu, uiniti rudari i problem je sada u tome kako da ih uvjerimo da si neduan. Dv
ije su glavne stvari protiv tebe: Belline posljednje rijei i krv na tvojim rukama
."
"Pod je bio sav zaliven krvlju", povie prestravljeno St. Vincent skoivi na noge. "V
elim ti: sav zaliven krvlju! Kako da se ne okrvavim u onakvoj borbi? Zar ne moe vj
erovati mojoj rijei?"
"Mir, mir, Gregorv, pa sjedni! Ti si kao izvan sebe, Kad bi se radilo o meni, zn
a da bi odmah bio osloboen i rijeen. Ali kako da nagovorimo ove ljude da te puste?
Zar ne uvia? Ti nema svjedoka. Rijei ene koja umire vrijede vie negoli rijei iva ovje
Moe li rei zato bi ona umrla s lai na ustima? Da li je imala razloga da te mrzi?
On odmahne glavom i oajno klone na stolac. "Ja sam uistinu izgubljen."
"Ne, tako zlo jo nije. Pouzdaj se u mene."
224
"Ali to moe ti uiniti?" upita on oajno. "Oni su uzurpirala zakone i postavili sebe za
zakon."
"Prije svega, rijeka je opet slobodna. To znai mnogo. Svaki as moe naii .guverner i
suci s odredom policije. Ovdje e zacijelo stati. A moda emo moi i mi sami neto uiniti.
Ako doe do najgorega, moe se i pobjei ..."
"Ne, ne, to nije mogue. to smo ti i ja protiv tolikih?"
Ali je tu jo i moj otac i barun Courbertin. etiri odluna ovjeka, koji rade zajedno m
ogu da uine udesa, dragi Gregorv. Vjeruj mi, sve e dobro proi."
Ona ga poljubi d proe mu rukom kroz kosu, ali je njegovo lice ostalo zabrinuto.
!
Mnogo prije nego to se spustila no, stigao je preko kanala Jakob Welse, a s njim s
u doli Del, Barun i Corliss. Dok se Frona presvlaila u jednoj kolibici koju su joj
mukarci rado prepustili, pobrinuo se Jakob Welse za glasnika. Brzojavke su donij
ele ozbiljne vijesti, vrlo ozbiljne, pa je lice Jakoba Welsea ostalo mrano jo dugo
poto ih je proitao. No on silom odagna zabrinutost od sebe kad se vratila Frona.
St. Vincentu, koji je bio zatvoren u susjednoj kolibi, bilo je doputeno da ih pos
jeti.
"Stvari stoje loe", ree Jakob Welse kad su se rastajali prije spavanja. "Ali makar
do ega dolo, budite uvjereni, St. Vincent, da neete biti vjeani dok je ovih mojih r
uku. Ja sam uvjeren da vi niste ubili Borga i evo vam moje ruke!"
Corliss je pratio Fronu do njezine kolibe.
"Vjerujete Li vi u isto prijateljstvo izmeu mukarca i ene?" upita ga ona nakon due utn
je. "Jer ja mislim da bd nas dvoje takav osjeaj mogao vezati do groba. Nesebino, is
to prijateljstvo, drugarstvo?"
Kad ga je to upitala, osjetila je i sama da joj rijei ne izraavaju tono ono to je ht
jela rei. A kad je on
uzurpirati - silom prisvojiti, protuzaikonito_ prigrabiti 15 Ki snijega
225odmahnuo glavom da ne vjeruje, osjetila je ona u sebi veseo poklik koji nije
umjela objasniti.
"Drugarstvo?" pitao je on, "kad znate da vas ljubim."
"Ipak", potvrdi ona tihim glasom.
"Ja se poinjem bojati da vi vrlo slabo poznajete mukarce. Vjerujte rni, nismo mi o
d takve tvari. Drugarstvo? Da se zimi doem grijati na vae ognjite? Dobro, to jo kako
-tako mogu shvatiti. Ali da doem dok drugi mukarac sjedi s vama kraj vatre? Ne. Dr
ugarstvo bi zahtijevalo da se radujem vaem radovanju, a moete li vi zamisliti da b
ih se mogao iskreno radovati gledajui u vaem naruju dijete koje je moglo biti moje?
Ne, ne, ljubav i drugarstvo ne mogu se spojiti u jedno."
Ona poloi svoju ruku na njegovu.
"Mislite li da imam krivo?" upita je on iznenaen neobinim izraajem na njezinu licu.
Ona je tiho uzdisala.
"Vi ste umorni. Zato, laku no. Trebate odmora."
"Ne, nemojte ii, barem sada ne", zaustavi ga ona. "Ne, ne, ja sam luda. Vi ste pr
avo rekli, ja sam umorna. Nego sluajte, Vance! Mnogo je-toga to se jo mora uraditi.
Moramo se dogovoriti za sutra. Doite unutra! Otac je s barunom Courbertinom, pa
ako doe do najgorega, imat emo nas etvoro dosta posla."
"Vrlo romantino", ree Jakob Welse kad im je Fro-na razloila svoju zamisao i svakom
dodijelila ulogu. "Ali samo neto neobino i neoekivano mora pomoi da ova zamisao uspi
je."
"Pravi coup d'etat!" bio je barunov sud. "Velianstveno! Ah! Meni postaje vrue od s
ame pomisli. Ruke uvis! povikat u ja. Ba ovako, samo malo jae!"
coup d'etal [kud'ta] (franc.) dravni udar, pu; iznenadno preuzimanje vlasti silom
226
"A ako ne dignu ruke uvis?" uputa on Jakoba Welsea.
"Onda pucajte! Nemojte se nikada aliti ili uludo prijetiti kad se nalazite iza puan
e cijevi, Courbertin. Vjerodostojni autoriteti smatraju to vrlo nezdravim o-biaje
m."
"A vi ete, Vance, preuzeti brigu za Bijou", ree Frona. "Otac misli da e sutra biti
malo leda. Vi ne treba da radite nita drugo nego da ekate s amcem upravo pred vrati
ma kolibe. Vi, razumije se, neete znati to se unutra dogaa dok ne dotri St. Vincent.
Onda brzo s njim u amac i u Davvson! Zato vam sada velim: Laku no i do vienja! jer
sutra moda neu imati prilike."
"A drite se samo lijevoga kanala dok ne proete zaokret!" dade mu savjet Jakob Wels
e. "Onda udarite po najbroj struji. A sada, u krevet! Do Davvsona ima sedamnaest
milja, a morat ete ih prevaliti u jednom dahu."
XXVIII
Jakobu Welseu iskazali su dolino potovanje kad je sutradan ustao i progovorio u sk
uptini kopaa zlata. Neko su ovakve skuptine, govorio je on, dok u zemlji nije bilo z
akona, bile opravdane; no ta su vremena ve davno prola. Sada vlada zakon, i to pra
vedan zakon. Kraljiina je vlada pokazala da je dorasla situaciji, a oni, uzurpira
jui vlast koja im ne pripada, samo se vraaju natrag u tamu iz koje su jedva izili.
Za njiihov postupak najblii je izraz "kriminal".
Jo je dodao da e ih, ako togod ozbiljno uine, osobno prognati, svakog pojedinca. Zat
o je na kraju govora predloio da se uhapenik zadri u zatvoru za redoviti zemaljski
sud. No prijedlog je bio jednoglasno odbijen.
227
"Vidi li?" ree St. Vincent Froni, "nema nade." "O, ima. Sluaj!" I ona mu brzo saopi
sinonji plan
0 bijegu.
On ju je sluao samo napola, jer je bio odvie potiten a da bude optimista kao ona. "
Ludo je i pokuati neto takvo", ree kad je ona svrila.
"Ali ne pokuati znai biti objeen", odgovori ona malo nestrpljivo. "Valjda e se htjeti
boriti?"
"Svakako", odgovori on slomljenim glasom.
Prva su dva svjedoka bila oni veani koji su vidjeli incident s koritom kad se Borg
bio onako razbjesnio. Kako je god sam dogaaj bio upravo neznatan, on je u vezi s
kasnijim dogaajima dobio veliko znaenje. Fantaziji se otvorilo iroko polje. Vanije
od onoga to se govorilo bilo je ono to je ostalo neizreeno.
Dolo je nekoliko svjedoka koji su pomno pretraili Borgovu kolibu i itav otok, ali n
isu nali trag onoj dvojici ljudi koje je spominjao St. Vincent.
Na veliko udo Fronino k stolu stupi Del Bdshop. O-na je znala da on mrzi St. Vinc
enta, ali se nije mogla dosjetki to bi on mogao znati o ovom sluaju.
Kad je bio zaprisegnut i kad je kazao dob i narodnost, upka ga Bili Brovvn za za
nimanje.
"Istraiva zlata", odgovori on izazovno i smjelim pogledom zaokrui po skuptini.
Neki se rudari prezirno nasmijee, nato Del proguta slinu i ponosno digne glavu:
"Gospodine predsjednie, jednu konstataciju. Neu da vrijeam dostojanstvo slavnog sud
a, ali elim jasno
1 jednostavno izjaviti da u poslije skuptine svakome tko mi se nasmije razbiti gl
avu. Razumijete?"
"Oduzimam vam svaku daljnju rije", odgovori predsjednik i udari ekiem po stolu.
228
"I vama isto tako", vikne Del na predsjednika. "Lijep vi to drite red na sudu. Do
bivanje zlata na ovaj ili onaj nain ne spada na raspravu, pa zato ne iskljuite ovak
va pitanja? Ja u se ve kasnije za vas pobrinuti, vi ispiuturo!"
"Vi? Vi? Zar zbilja?" Predsjednik se zacrveni u licu, odbaci eki d skoi na noge.
Del stupi naprijed da ga doeka, ali se umijea Bili Brovvn te ih rastavi.
"Mir, gospodo, mir!" molio je. "Sad nije vrijeme za ovakve predstave. Ne zaborav
ite da su i dame prisutne."
Oba ovjeka zamumljaju, a Bili Brovvn upita: "Mr. Bishop, uli smo da dobro poznajet
e uhapeni-ka. Priajte nam, dakle, to znate o njegovu karakteru?"
Delovo se lice rairi u posmijeh. "U prvom redu, on je velik svadljivac."
"Stojte! Ne doputam!" Uhapenik je skoio na noge tresui se od bijesa. "Ne smijete se
igrati mojim ivotom na ovaj nain! Sud je ovdje pozvao za svjedoka jednog luaka koje
ga gotovo nikada nisam vidio u ivotu."
Del Bishop se okrene prema njemu. "Dakle me ne poznajete, Gregory St. Vincent?"
"Ne", odgovori St. Vincent hladno. "Ja vas ne poznajem, dobri ovjee!"
"Nemojte vj meni govoriti 'dobri ovjee'!" odbije estoko Del.
No St. Vincent se nije obazirao na nj, nego se okrenuo skuptini. "Nikada nisam vi
dio ovoga ovjeka, osim jedanput na nekoliko asaka u Davvsonu."
"Sjetit ete se prije nego to zavrim", naruga se Del. "Samo utite i pustite me da gov
orim. Doao sam u ovu zemlju s njim osamdeset i etvrte."
St. Vincent ga iznenada pogleda sa zanimanjem.
229"Gle, Gregory St. Vincent. Vidim poinjete se pomalo sjeati. Onda sam nosio zali
ske, a moje je ime u to doba bilo Brown, Joe [Do] Brovvn."
On se osvetniki nasmije.
"Je li istina, Gregorv?" apui zapita Frona St. Vin-centa.
"Poinjem se sjeati", promuca on tiho. "Ja ne znam ... ah, ludost! Onaj ovjek mora d
a je umro."
"Vi velite osamdeset i etvrte?" upita Bili Brovvn.
"Upravo osamdeset i etvrte. On je bio novinar na putu oko svijeta, preko Aljaske
i Sibira. Ja sam pobjegao u Sitki od jednog kitolovca, pa sam se pridruio njemu.
Well, on je uvijek dolazio ukotac sa mnom."
Priguen smijeh, koji se zauo negdje u sobi i irio od ovjeka-do ovjeka, razlijee se nap
okon glasno na tu napomenu. I Frona se morala nasmijati, pa i sam Del, samo je o
ptuenik bio ozbiljan.
"No on je dolazio ukotac i s Old Andvjem u Dyeji, poglavicom Georgeom od Chilcoot
a, s faktorom u Pelly [Peli] i tako sa svima po redu. Doveo nas je u stotine nep
rilika, naroito sa enama. Uvijek je trao za suknjama.
"Gospodine predsjednie, ja protestiram", ree Frona ustajui dok joj je lice ostalo s
asvim mirno. "Nije potrebno da se iznose St. Vincentove ljubavne zgode. One ne s
padaju na stvar. Zato molim da se istraga ogranii na stvarne iskaze svjedoka."
Bili Brovvn, okretan kao jegulja, s majim smijekom, stvori se kod stola.
"Gospodine predsjednie, ja se protivim prijedlogu obrane, to god smo dosad iznijel
i bilo je vano i stvarno. A tako e biti i dalje. Mr. Bishop je na glavni svjedok. M
ora se uzeti u obzir da nemamo direktnih
faktor - ovdje: vlasnik faktorije, mjesta u udaljenim krajevima gdje se vri otkup
lovine i snabdijevanje hranom i opremom
230
II
dokaza o Borgovoj smrti. to imamo, sve je iz druge ruke. Zato moramo dokazati uzr
ok i osvijetliti karakter optuenoga, elimo dokazati da je optueni kukavica, nasilni
k prema enama i laac kojemu se ne moe vjerovati ni jedna rije. Zato molim da svjedok
nastavi." Froniin prijedlog propadne, a Del nastavi pripovijedati kako je zbog
St. Vincenta gotovo izgubio ivot. S Indijancima su neprestano imali kavge zbog ena
, a ... "Bit e dosta o enama, Mr. Bishop", uplete se predsjednik.
"A znate li vi to sam ja kanio rei?" upita otro Del. "Ne znate? Onda jezik za zube!
"
Bilo bi opet dolo do aka da ih nije pomirio Bili Brovvn.
"A kao nagradu za moje prijateljstvo podmuklo me je jedne noi ostavio samog na Yu
konu, bez hrane, bez puke, bez iega. Nakon pustolovina kakve je samo on doivio u Si
biru! Svi ste uli o njima, ali ja sumnjam da itko zna to ja znam."
Iz depa izvue staru, poutjelu -knjigu. "Dobio sam od Whippleove ene. Pisana je na ru
skom, a kako nema nikoga tko bi znao ..."
"Courbertin! On zna!" javi se nekoliko glasova, a spremne ruke doguraju Francuz
a pred stol. "Znate li vi taj jezik?" upita Del. "Jako slabo, ve sam sve zaboravi
o", izmotavao se baruni*
"Mi vas neemo zanovijetati", umiri ga Del. "Ja ve odavno eljno ekam da dobijem u ake
nekoga tko se razumije u ove kvake. Zato naprijed."
Courbertin pone nesigurno: "Dnevnik oca Jakut-s"koga, koji sadri ukratko njegov ivo
t u benediktinskom samostanu u Obidorsku, a potanko njegove udnovate doivljaje u i
stonom Sibiru, meu Sobovim ljudima."
Barun pogledom zatrai daljnji nalog.
231
"Recite nam kad je knjiga tampana", naloi Del.
"U Varavi 1807."
Ispira zlata pogleda pobjedonosno oko sebe.
"Zapamtite dobro svi, 1807. godine u Varavi. A vi, barune nastavite."
"Bilo je to zbog Tamerlana", pone Courbertin, a Fronino lice problijedi i ostane
takvo dok nije svrio s itanjem. Samo jedanput pogleda kradom oca, no bila je sretn
a to je on nije promatrao. S druge je strane osjeala na sebi St. Vincetov pogled,
ali njega nije htjela ni da pogleda. Courbertin produi:
"Kad je Tamerlan s ognjem i maem projurio kroz istoni Sibir, propale su drave, nest
ali gradovi, a plemena se ratrkala kojekuda, itav jedan narod pobjegao je pred nji
ma do sjeverne obale istonog Sibira ..."
"Preskoite nekoliko strana", ree Del. Courbertin udovolji elji.
"Pleme uz morsku obalu, veseli i bezazleni ljudi, nazivaju se 'Ljudi od mora'. O
d njih sam kupovao pse i hranu." Opet preskoi nekoliko strana.
"Stari Pi-Une bio je vrhovni poglavica, pa je bilo odlueno da u se oeniti njegovom
kerkom Ilsvvun-gom ... nije se htjela kupati.. .ja sam je nauio raznim igrama i vj
etinama s kartama..."
"Bit e dosta, barune", ree Del, pa se obrati skuptini: "Vi ste svi uli pustolovine o
ptuenoga St. Vin-centa u Sibiru. Vrlo nalikuju na doivljaje oca Jakut-skog, a odma
h u dokazati da ih je St. Vincent sve pokrao od njega. Sa mnom je optuenik bio na
rijeci Reindeer [Reindir] 1888. Godine 1889. i-1890. bio je, prema svome prianju,
u Sibiru, a godine 1891. vratio se u San Francisco ... Barune, vi se bili u Jap
anu?"
Courbertin se ve kod Delova raunanja poeo uditi, pa sada zbunjeno odgovori:
"Jesam."
"I sreli ste tamo optuenoga?"
"Godine 1889", odgovori barun preko volje.
"Ta kako je to onda mogue, barune?" zapita Del zlorado. "U to je doba optueni bio
u Sibiru."
U sobi zabruji glasan amor, a St. Vincent apne u uho Froni:
"Sve je ovo la. injenice naoko govore protiv mene, ali ja mogu sve objasniti...",
no Frona ga nije sluala.
Onda St. Vincent zapone svoju obranu. Ree uglavnom isto to je priao i Froni. to se tie
Delovih navoda, istina je samo to da je s njim bio godine 1888. na Aljaski, no
sve je ostalo zlobna izmiljotina.
Bili Brown je pobijao toku po toku optuenikove obrane, kako se inilo s dobrim uspjeh
om, jer su mu rudari povlaivali. Nato je ustala Frona.
Istakla je injenicu da za ubojstvo nema direktnoga svjedoka, a u tom se sluaju ni
rijei koje je izrekla ena dzludjela od straha ne mogu uzeti kao dokaz da bi se na
temelju toga liio ivota jedan ovjek. Dalje: na Borgovu su se lesu nali tragovi strane
borbe. Ako ga je ubio St. Vincent, kako to da na njemu nema nikakvih ozljeda, d
apae ni traga kakvoj borbi?
Argumenti su bili jaki, no uz Billa Brovvna bilo je ne samo raspoloenje rudara sp
remnih da linuju St. Vincenta ve i injenica da se onoj dvojici o kojima je priao St.
Vincent nije moglo ui u trag, pa i posljednje rijei ubijene ene. I tako su osim Ja
koba Welsea i njegovih drugova svi ostali glasali: "Kriv je!"
Predsjednik se upravo nakaljao i prigovorio: "Gospodo ...", kad Jakob Welse zagrm
i: "Ruke uvis", a gotovo u isti tren zauje se s druge strane sobe Courber-tinov g
las: "Ruke uvis, gospodo!" Jakob Welse bio se za vrijeme glasanja neopazice prib
liio predsjedniku, dok je barun na drugom kraju sobe naao nekakav trupac i popeo s
e na nj.
232
233Naavi se izmeu etiri uperena revolvera, svi na zapovijed podignu ruke uvis, a St.
Vincent ostane sjedei kao da ga je oinuo grom.
"uri se, Gregorv!", prodrma ga Frona. "Brzo! Cor-liss eka s amcem.- Brzo!"
Ona mu gurne u ruke revolver, a on poe kao u snu prema vratima. No poslije prvoga
koraka ispadne mu revolver iz ruke, a La Flitche stupi nogom na nj. Jakob VVels
e pogleda bolje da vidi zato St. Vincent ne bjei, a taj tren iskoristi predsjednik
koji je digao ruke u zrak zajedno s ekiem. eki baci naglim pokretom na Jakoba Welse
a, koji odmah zatetura. U isto vrijeme gurne Del, drei ruke neprestano uvis i gled
ajui neduno preda se, nogom trupac ispod baruna, koji se ddmah nae na zemlji. U tre
n oka bio je Jakob Welse sa svojim prijateljima razoruan, a predsjednik stupi k s
tolu i ree:
"Gospodo, uhapenik je pronaen krivim u smislu optube."
XXIX
Frona poleti k ocu, no on je ve bio ustao. Isto tako i barun, koji je kleo da se
sve orilo.
Da ne doe do tunjave i da se ne gubi na vremenu, predloi Bili Brown da se Jakobu VV
elseu i drugovima oduzme oruje pa da ih onda puste. Prijedlog je bio primljen, a
predsjednik se obrati Jakobu VVelseu ispriavajui se, a ipak izazovno: "Vrlo mi je a
o da sam to morao uiniti."
Jakob VVelse se nasmijei: "Upotrijebili ste zgodnu priliku. Meni je samo ao to ipak
nisam odapeo tane u vas."
Kolibom se odjednom razlijegnu krikovi: "Pustite! Do avola, hoete li me pustiti! U
h! Rastvori mu usta!"
Po podu se valjao St. Vineent, koji se uhvatio uko-tac s Timom Dugonom i ugrizao
ga jako u ruku.
234
Frona klekne do njih.
"Gregory, pusti ga! No, daj ga pusti, Gregorv."
On je pogleda, a pogled mu nije bio ljudski. Onda pdlagano pusti Tima, a itavim m
u tijelom proe drhtaj.
"Ostavite me naas s njime!" ree Frona ljudima.
"Nije bogami, toga vrijedan", ree Tim.
Meutim je Frona aptala neto u uho St. Vincentu i on je nesigurnim korakom poao napol
je.
Vani je upravo s jednog bora spuznuo na tlo djeak koji je na grani bio privrstio j
ako, ukasto ue.
Corliss dotri s obale.
"to se dogodilo? Kako je ...?"
Frona pokua da odgovori, no glas je izda pa samo promuca: "Ovuda, Gregorv, ovuda!
" A prema Vanceu:
"Ne, Vance, nita se vie ne moe uiniti. Nije ni vaa, ni naa krivnja to nam zamisao nije
uspjela."
Kad je St. Vincent osjetio na vratu zamku ueta, kao da Je sad istom doao k sebi. P
odigne'ruke u zrak i povie divlje:
"Ne, ne. Priznat u. Rei u vam istinu pa ete mi vjerovati."
Bili Brovvn ih odgura sve do St. Vincenta, kojega postave na jedaii sanduk, a pr
edsjednik ree: "Priajte, ali brzo!"
"Ja niani ubio, ali sam vidio ubojstvo. Nisu bila dva ovjeka, nego samo jedan koji
je Borga ubio, a Bella mu je pri tome pomagala."
Ovu izjavu poprati buran smijeh, no St. Vincent nastavi:
"Borg je svake veeri namjetao na vrata nekakav lonac tako da bi mogao uti ako tko ue
. One sam se noi probudio i opazio kako Bella oprezno skida lonac s vrata. Kad je
otvorila vrata, stupi u sobu Indijanac, kojega bi uvijek mogao prepoznati jer j
e preko itava ela imao iroku brazgotinu."
236
"Vi ste zacijelo skoili s kreveta i probudili Borga?"
"Ne. Odmah sam se sjetio da je Bella u dogovoru s Indijancem da ubiju Borga."
"I niste nita poduzeli?"
"Nita. Bella me osvijetlila svijeom da vidi spavam li, onda zauh neljudski krik. In
dijanac je velikim noem napao Borga, dok se Borg branio. Kako su se rvali, doe Bel
la iza svoga mua, podmetne mu nogu i srui ga na tlo."
"A vi?"
"Gledao sam."
"Jeste li imali revolver uza se?"
"Jesam."
"Je li Borg zvao u pomo?"
"Jest. St. Vincent! Oh, St. Vincent! Pomozite mi! O, Boe! Tako je zvao. Bilo je s
trano."
"I ja mislim", ree Brovvn. "A vi?"
"Ja sam gledao. Borg im se otimao, pa je morao Belli prebiti noge kad ju je odba
cio od sebe, jer vie nije mogla ustati. Onda je pustio Indijanca, koji je takoer b
io izmoren, pa je priao Belli. Pridigao joj je glavu, no oi joj je prelila krv s el
a, pa ju je najprije obrisao. Onda ju je opet pridigao, stavio joj pitolj na prsa
i opalio. Indijanac je poletio kao lud, prevalio svjetiljku pa su nastavili bor
bu u mraku. Ja sam nato izletio napolje. Ostalo znate."
U gomili su se mnogi smijali, a Bili Brown progovori:
"Gospodo, uli ste nove lai. No uzmimo da nije la. Zar nije onda ovaj ovjek zasluio dv
ostruku smrt? Ja drim da se ne moemo prevariti, to mislite?"
"Na vjeala s njim!" oglasi se skuptina jednoglasno.
No u taj as privue njihovu panju amac koji je prilazio od Otoka Dijeljenja. Bio je n
atovaren sobovim mesom. Vozila su ga dva ovjeka, a pristali su upravo pod St. Vin
centovim vjealima.
237
"Vozimo bolesnika u Davvson. Potrebna mu je hitna pomo. Zato ga ostavljamo vama."
Iz zavoja provirivala je ruka bronane puti, a kada su ga nosili pokraj vjeala, osj
eti Frona jak stisak na svojoj ruci.
"Gledajte, gledajte!" vikao je divlje St. Vincent. "Brazgotina!"
Indijanac otvori oi. "On je! On je! Ovaj je ubio Borga!"
La Flitche pristupi Indijancu i pone s njime razgovarati dubokim, grlenim glasom.
Onda se obrati rudarima.
"Njegovo je dme Gow [Gau]. Prije tri godine doao je u njegov kraj John Borg. Svid
jela mu se Govvova ena Bella. Nudio mu je mnogo zlata za nju. Gow nije htio ni uti
o tome. Onda mu Borg otme enu. Brazgotinu na elu zadao mu je Borg. Gow je dugo vr
emena mislio da e umrijeti, no onda je doznao da Borg ivi nie, dolje na rijeci. Put
ovao je samo nou. Uao je u Borgovu kuu i ubio Borga."
St. Vincent stisne ruku Froni, no ona izvue svoju i zakorakne natrag govorei ocu:
"Oe, odvedi me odavde! Tako sam umorna."
XXX
Drugoga je jutra Jakob Welse, pored svih svojih milijuna, sam nacijepao drva za
kuu, a onda .zapalio cigaru i poao da potrai baruna. Frona izvadi svezak Wordsworth
a i poe do jedne oborene jele na kojoj se udobno smjesti. Misli joj se zaustave n
a Corlissu. U duhu prijee sve: od prvoga dana kad ga je vidjelo do
(1770-1850)-en-
238
jue, a naroito ja zaokupi pustolovina na rijeci i spaavanje ovjeka koji je dolazio s
brzojavkama.
Iz njezina sanjarenja prene je prasak suhe granice pod neijim korakom.
"Nisi mi jo ni estitala", ree St. Vincent. "Istina, bila si juer umorna nakon napora
na rijeci. Ali si prava junakinja, Frona! Kako sd samo lijepo uspjela odgoditi
istragu. Da je bio jo samo jedan svjedok, mene bi bez smilovanja objesili."
"Drago mi je to sam mogla pomoi", ree ona ne znajui jo uvijek ni sama to bi zapravo im
ala da kae. Onda se odlui:
"Drago mi je da sam pomogla, no estitati vam nemani na emu."
"O-o! Dakle tako. Razumijem. No ako je zbog kakve ene..."
Frona prasne u smijeh.
"ene? St. Vincent, ne budite smijeni!"
"Poslije onoga kako si bila uza me na presluavanju ..."
"Oh, vi nita ne razumijete", ree ona. "Zbog ene? Smijeno! Nego hoete li da vam kaem zat
o, St. Vincent? Hoete li? Zato to ste ivjeli pod krovom ovjeka s kojim ste dijelili
hljeb i sol, pa ste skrtenih ruku gledali kako tog ovjeka ubijaju. Zato to ste poga
zili vjeru hrane i postelje. Eto, zato!"
"Ah, tako!" U njemu se poeo buditi avao. "To je, dakle vaa ljubav? A to kanite sada
uiniti? Ja nisam ovjek s kojim se lako izlazi na kraj. Vi ste se usudili da ovdje i
nite stvari koje bi vas lijepo ocrnile kad bi se za njih saznalo. A kako ste se
onda osjeali na Polju sree ili na Dyeji?"
Kao odgovor baci Corliss prema njima ue svoga amca.
Frona mu mahne rukom na pozdrav.
ti?"
239
"Vance", li e -^-"TJCK s Dra^javKafna donio je ocu vrlo vane vijesti, lako vane da
on jo veeras putuje s barunom u amcu Bijou. Hoete li me vi otpratiti u Davvson? Ja
bih odmah pola, jo danas."
Pokazujui rukom na St. Vincenta, doda:
"On ... on je predloio vas!"
Osvrt na Pisev ivot
Veliki ameriki pripovjeda Jacik [Dek] London proivio je teku radniku i pustolovnu mlad
ost, prolazei kroz najtee fizike i moralne patnje, da bi se potkraj svoga ivota podi
gao iz socijalne bijede i zauzeo mjesto istaknutog amerikog .knjievnika. Djetinjst
vo je proveo na nepreglednim kalifornijskini ravnicama, gdje Inu je otac bio lov
ac na zvijeri i uvar stada. Ve u estoj godini uio je sam itati i pisati, a u osmoj go
dini daili su ga roditelji u -kolu. kolu je polazio poslije zavrena ralda, jer je v
e.u najranijem djetinjstvu morao zaraivati radei na farmi. Vrlo je .rano poeo promat
rati svijet oko sebe i misliti svojom glavom, ali ni s kim nije mogao porazgovar
ati o idejama koje su se u njemu raale. Zato se rano obratio knjigama da u njima
nae odgovor na svoja pitanja. Sanjalaka priroda razvila je u njemu elju za putovanj
ima i slobodom. Stoga je bio neobino sretan kada je s jedanaest godina zajedno s
roditeljima napusto Kaliforniiju i otiao u grad Oakland [Ouklend] na Pacifiku. No
, ni ondje nije mirovao njegov pustolovni duh. Ubrzo je napustio roditeLjiski do
m odavi se tekom i samoprijegornom ivotu. Obavljao je najrazliitije poslove. Bio je
lovac i na tuljane u Beringovu moru, zatim radnik u tvornici koa, utovariva ugljen
a u luci i prodava novina.
Kada je jedan dnevnik u San Franciscu [Francisko] raspisao natjeaj za 'najbolji o
pis u dvije tisue rijei, Jack London je tom prilikom primio svoj prvi knjievni hono
rar.
Razoaran neuspjehom koji je doivio svojim drugim knjievnim pokuajem, odao se skitniko
m ivotu. Zbog takva naina ivota bio je esto zatvaran, dok najzad ne odlui da se ponov
o vrati u Kaliformiju. Ovdje se, u devetnaestoj godini, upie na univerzitet, a id
a bi mogao ivjeti, namjesti se u glaaoniici rublja. Naporan rad toliko je iscrpio
mladog Londona da je morao prekinuti studij. Tada se uputio nasjever, u KIpndilk
e [Klondajik], zemlju zlata, u kojoj se dogaa i radnja pripovijetke "Ki 'Snijega".
Epidemija skorbuta potjera ga ponovo na putovanje. Pre-valivi hiljade Mlojnetaira
, namjesti se kao vratar, u nekoj gimnazijii i pie beletristiike priloge za kolski
izvjetaj koji privlae panju uenika. iKalko mu 'je bila na raspolaganju knjinica, upoz
nao se s djelima Karla Marxa [Marks] i ostalih filozofa. Sve je glasnije poeo nap
adati postojei drutveni poredak borei ise za prava ovjeka, pa je abog toga esto bio z
atvaran. Fizika iscrpljenost i pustOlovan ivot rano su prekinuli ivotni put i stvar
alatvo Jacka Londona.
U svome relativno kratkom ivotu napisao je oko etrdeset pripoviijedalka i romana.
Najpoznatija su mu djela: Martin Eden [Idn], Ljudi s dna, Zlato, Mjeseeva dolina,
Kralj alkohol, Morski vuk, Jerry [Deri] otoanin, Bijeli onjak, Gvozdena peta. Lond
onova djela stekla su veliku popularnost zbog svoga pustolovnog sadraja, neposred
nosti i stilske napetosti.
Iznad svega cijenio je fiziku snagu koja mu je bila dugo vremena jedini izvor zar
ade i omoguila mu da proivi teke dane u svome ivotu.
Dostojan predstavnik ivotne snage i borbenosti je Frona Welse [Velze] junakinja p
ripovijetke "Ki snijega". Poslije viegodinjeg boravka na studijama u Evropi vraa se
u svoj rodni kraj, Kfandilke na Aljasci. U prvom susretu s domovinom nailazi na
niz prepravka, ali ih ubrzo savladava snagom svoga duha i tijela. Na obalama div
lje rijeke, obrubljene golemim ledenjacima, u njoj se budi krv njezinih predaka
- neustraivih trapera.
Smjelost, hralbrost i snagu volje naslijedila ie od njih, a fiziku ljepotu i skla
dnost tijela od majke Evropljanke. Brzo se saivjela s novom sredinom. Upoznaje se
s mladim i obrazovanim rudarskim inenjerom Vanceom Corlissom [Vens Korlis] koji
joj je pruio srdano gostoprimstvo prigodom njezina puta na povratku u domovinu.
Meutim, pojava pridolice Gregorvja St. Vincenta [Gre-gori Sen Vinsent] svraa na seb
e Frondnu panju. Sve se ee pojavljuje u drutvu toga ovjeka, a njegova mukost i avanturi
stika prolost iz dana u dan sve vie zagrijavaju Froninu matu. U asu kada je Vincent o
ptuen .pod sumnjom ubojstva, pred suldolm se razotkriva njegova mrana prolost i la k
ojom je obmanjivao svoju sredinu. Kaid je osloboen optunice, Frbna naputa Vincenta,
iako je uloila najvei napor da bi ga oslobodila krivnje. Pa, ipak mu nije mogla o
prostiti izdajstvo prema ovjeku s kojim je dijelio "sol i
hljeb", a ostao je skrtenih ruku gledajui kako umire.
London karakterizira svoju junakinju Fronu Welse mogao bi rei i sam za sebe:
On je ovjek u prvom redu bio borac; voljela je i plodove svog rada, ali joj je n
ajmilija bila psihika snaga."