Professional Documents
Culture Documents
Mehanika Fluida - Auditorne Ve Be
Mehanika Fluida - Auditorne Ve Be
Mehanika Fluida - Auditorne Ve Be
1.1 Uvod
Pri prouqavau mehanike fluida sile koje deluju na fluid moemo podeliti na:
zapreminske sile - deluju na svaki fluidni deli unutar posmatrane zapremine bez nekog
direktnog fiziqkog kontakta (sila zem ine tee, iner
ijalna sila, elektromagnetna sila).
Ove sile se obiqno izraavaju po jedini
i mase [ N/kg.
povrxinske sile - deluju na odgovarajue povrxi i ostvaruju se direktnim kontaktom (dejstvo
neke qvrste povrxi na fluid, ili dejstvo fluida na bilo koju zamix enu povrx). Za ove sile
se mora definisati i odgovarajua povrx na koju deluju. Pri prouqavau povrxinskih sila
definixe se pojam vektora ili tenzora napona - povrxinska sila u nekoj taqki se svodi na
odgovarajuu infinitezimalnu povrx koja je odreena svojim vektorom normale ~n.
dF~
vektor napona
p =
~
(1.1)
dA
Na taj naqin se, u nekom opxtem sluqaju dobija fiziqka veliqina za koju je potrebno devet
skalarnih veliqina da bi bila u potpunosti odreena u nekoj taqki u fluidu. Pomou tenzora
naponase na vrloefektan naqin moe opisati prenoxee dejstva povrxinskihsila kroz fluid.
U okviru statike fluida prouqava se apsolutno i relativno mirovae fluida. Kako e i najmai tangen
ijalni napon dovesti do kretaa fluida, pri mirovau fluida tangen
ijlani naponi
u fluidu moraju biti jednaki nuli, i naponsko stae u emu se svodi samo na normalne napone. Kako
fluid ne moe da "trpi" normalne napone istezaa (bie naruxena pretpostavka o fluidu kao kontinuumu), prilikom mirovaa fluida postajae samo normalni naponi pritiska - tj. naponsko stae
u fluidu se moe opisati jednostavnom rela
ijom:
n
p~n = p ~n,
tj.
P = p 0
0
0 0
1 0 p E
0 1
(1.2)
gde je sa ~p oznaqen vektor napona, sa P tenzor napona. Deta na analiza naponskog staa u fluidu,
kao i defini
ije vektora i tenzora su dati na predavaima. Dakle, u stati
i fluida silu kojom
fluid deluje na neku povrx, imajui u vidu (1.1) i (1.2), odreujemo pomou izraza:
Z
~
F =
p ~n dA
(1.3)
n
Kao xto je reqeno u uvodu, pri mirovau fluida naponsko stae u fluidu se svodi na pritisak.
Osnovna jedini
a u SI sistemu za pritisak je paskal - [Pa]. Alternativna jedini
a za pritisak, koja
se qesto koristi u mehani
i fluida je bar - 1bar = 100000 Pa 10 Pa. Definiximo sada pojmove
vezane za pritisak, a koje emo qesto sretati. To su:
Atmosferski pritisak - predstav a pritisak okolnog vazduha, i on je funk
ija vremenskih
uslova i nadmorske visine. Oznaqava se sa p ili p . U naxim proraqunima najqexe se uzimati
da je p = const, i da ta vrednost iznosi priblino p 1 bar, taqnije p = 101325 Pa. Ova
vrednost predstav a tzv. standardnu atmosferu.
Apsolutni pritisak - apsolutni pritisak se meri u odnosu na apsolutnu nulu pritiska (vidi
sliku Sliku 1.1), i on u fluidu moe biti mai, jednak ili vei od atmosferskog. Oznaqava
se sa p.
Natpritisak - ako je u nekoj taqki fluidu pritisak vei od atmosferskog, onda se u toj
taqki moe definisati natpritisak koji predstv a razliku apsolutnog pritiska u toj taqki
i atmosferskog pritiska. Oznaqava se sa p .
Potpritisak - ako je u nekoj taqki u fluidu pritisak mai od atmosferskog, onda se u
toj taqki moe definisati potpritisak koji predstav a razliku atmosferskog pritiska i
apsolutnog pritiska u toj taqki. Oznaqava se sa p .
5
(pm )A
Atmosferski pritisak
V
pA
(pv )B
pa
pB
~n
dA
f~
p ~n dA
Znak minus u posledoj jednaqini proizilazi iz qieni
e da je sila pritiska uvek usmerena suprotno
normali povrxi na koju deluje. Dakle, ako smo definisali sve sile koje deluju na posmatranu
zapreminu, sada moemo vrlo lako da iskaemo jezikom matematike koji je to uslov neophodan da bi
fluid bio u stau mirovaa. To je jednaqina ravnotee sila:
Z
f~ dV +
p ~n dA = 0
(1.4)
Koristei teoremu Gaus-Ostrogradskog, koja nam govori o tome kako promene neke fiziqke veliqine
na zatvorenoj povrxi A koja ograniqava zapreminu V utiqu na promenu te fiziqke veliqine unutar
zapremine V , drugi qlan u jednaqini (1.4) se moe napisati u sledeem obliku:
I
Z
~
~
~
k Hamiltonov operator
i+
j+
p ~n dA = p dV, =
x
y
z
A
(1.5)
f~ p dV = 0
Kako je zapremina V proizvo no izabrana, leva strana jednaqine (1.4) e biti jednaka nuli u najopxtijem sluqaju kada je podintegralna funk
ija jednaka nuli.
f~ p = 0
=
f~ = grad p
(1.6)
Na osnovu jednaqine (1.6) moe se zak uqiti da je po e pritiska u fluidu koji miruje u potpunosti
odreeno po em zapreminskih sila koje na ega deluju.
U rexavau praktiqnih problema qesto se koristi i drugi oblik jednaqine (1.6), do koga se dolazi
na sledei naqin. Leva i desna strana jednaqine se napixu u razvijenom obliku, tj.
p
~i + p ~j + p ~k
fx ~i + fy ~j + fz ~k =
x
y
z
gde su f , f i f projek
ije zapreminske sile na koordinatne ose Dekartovog koordinantnog sistema.
Sada se i leva i desna strane jednaqine pomnoi sa elementarnim vektorom d~r = dx~i + dy ~j + dz ~k,
pa se dobija sledea jednaqina:
p
p
p
(f dx + f dy + f dz ) =
(1.7)
dx +
dy +
dz
x
y
z
Desnastrane jednaqine (1.7) predstav atotalni diferen
ijal funk
ije p = p(x, y, z), takoda konaqno
dobijamo:
dp = (f dx + f dy + f dz )
(1.8)
Dakle, dobijena je jedna diferen
ijalna jednaqina, iz koje se integra eem i leve i desne strane
jednaqine (1.8) moe jednoznaqno odrediti po e pritiska, tj.
Z
p = p(x, y, z) = (f dx + f dy + f dz ) + C
(1.9)
gde je C konstanta koja se odreuje iz graniqnih uslova, tj. iz poznate vrednosti pritiska u nekoj
taqki (x, y, z) u fluidu. Primena jednaqine (1.9) najbo e e se ilustrovati na primerima koji slede.
Jednaqine (1.6) i (1.8) vae i mirovae stix ivog ( 6= const) i za mirovae nestix ivog fluida
( = const), jer nije uvedena nikakva prestpostavka vezana za gustinu fluida koji se nalazi unutar
zapremine sa slike 1.2 prilikom izvoea Ojlerova jednaqine.
Iz jednaqine (1.6) moemo izvui sledee zak uqke (vidi prezenta
iju "Repetitorijum teorije
po a"):
vektor f~ pokazujeprava
i smer najvee promene pritiska u fluidukoji miruje, jer je kolinearan
sa vektorom gradp
u fluidu koji miruje vektor f~ je normalan na povrxi konstantnog pritiska (izobarske povrxi)
x
Primer 1.1: Mirovae nestix ivog fluida u po u sile Zem ine tee
Kada fluid miruje u po u zem ine tee, vektorsko po e zapreminskih sila je konstantno, tj.
, ili f~ = g ~k, u zavisnosti od toga kako je usmerena osa z (navixe ili nanie). Posmatrajmo
f~ = g ~k 1
1
sud koji je napuen teqnoxu koja miruje (slika 1.3). Pozitivan smer z ose je vertikalno nanie,
tako da je f~ = g ~k.
p = pa
0
x
1111111111111
0000000000000
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
0000000000000
1111111111111
p = pa + gH
Slika 1.3: Mirovae nestix ivog fluida u po u sile Zem ine tee
fx
Za ovako usvojeni koordinatni sistem projek
ije vektora F~ na ose koordinatnog sistema x, y, z su
= f = 0 i f = g . Ako se to zameni u jednaqinu 1.9 dobija se:
y
p = p(x, y, z) =
(g dz ) + C
Kako se radi o mirovau nestix ivog fluida, tj. ako je = const., dobija se:
(1.10)
Konstanta C se odreuje iz graniqnih uslova. Za konkretan primer sa slike 1.3 za x = z = 0, p = p ,
gde je p atmosferski pritisak. Tako se konaqno dobija raspodela pritiska:
p = p + gz
(1.11)
Iz jednaqine (1.10) zak uqujemo da su izobarske povrxi odreene jednaqinom z = const, i one
predstav aju horizontalne ravni. Takoe, te izobarske povrxi i vektor ~g su normalni, xto smo i
ranije zak uqili; vektor ~g pokazuje i smer najveeg porasta pritiska - vertikalno nanie. Izobarska
povrx na kojoj je p = p naziva se slobodna povrx; oznaqavaemo je obrnutim trougliem.
Ako se teqnost nalazi u nekom zatvorenom sudu, i ako se iznad e nalazi neki gas u kome vlada
natpritisak p (primer - bo
a nekog gaziranog pia), raspodela pritiska e biti vrlo sliqna jednaqini (1.8), razlikovae se samo konstantna C . U tom sluqaju ona e biti C = p + p . Sa druge
strane, ako imamo iznad nivoa teqnosti gas u kome vlada potpritisak p , vrednost konstante C e
biti C = p p .
p = gz + C
11111
00000
> 1
) - slika 1.4.
111111111111111111
000000000000000000
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
000000000000000000
111111111111111111
z1
1
000 000
111
111 000
111 000
111 000
111
111 000
000
111 000
111 000
111
111 000
000
111 000
111
111 000
000
111
111
000
H2
z2
11111
00000
p = pa
H1
11111
00000
p = pa + 1 gH1 + 2 gH2
Slika 1.4: Mirovae nestix ivog fluida u po u sile Zem ine tee
Raspodele pritiska u teqnostima su odreene izrazima:
Teqnost gustine : p = p + gz , 0 z H
Teqnost gustine : p = p + gH + gz , 0 z H
1
hm
I
I
m
p = (m )ghm + gH
1.3.1 Zada i
Kao xto smo videli u uvodu, povrxinske sile u stati
i fluida potiqu samo od pritiska (normalnih
napona) i odreuju se pomou izraza (1.3), koga nije naodmet ovde ponoviti:
dP~ = p ~n dA
P~ =
p ~n dA
(1.12)
Ovo je najopxtiji izraz - silu pritiska na neku prozivo nu povrx odreujemo tako xto integralimo po e pritiska po toj povrxi. Iz jednaqine (1.12) vidimo da je elementarna sila pritiska dP~
usmerena suprotno od smera normale elementarne povrxi dA (vektor normale povrxi usmerevamo
uvek od povrxi). U ovom potpoglav u emo videti kako se praktiqno moe odrediti prava
, smer i
intenzitet sile kojom teqnost u stau apsolutnog mirovaa (sila hidrostatiqkog pritiska) deluje
na neku ravnu povrx.
Posmatrajmo jedan rezervoar sa kosim boqnim zidom u kome se nalazi teqnost gustine (slika
1.6). Na boqnom zidu se nalazi pravougaoni otvor, koji je zatvoren nekim zatvaraqem. Kolikom silom
teqnost deluje na taj zatvaraq (on je priqvrxen re
imo zavrtaskim vezama za zid suda - da bi smo
odredili sile optereea u vezama, moramo sraqunati silu pritiska)? Kako je usmerena ta sila? Gde
se nalazi napadna taqka te sile? Odgovori na ova pitaa se nalaze u ovom potpoglav u.
PSfrag repla
emen
zC
1111111111111111111111
0000000000000000000000
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
z
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
000000
111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
000000
111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
000000
111111
0000000
1111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
000000
111111
0000000
1111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
000000
111111
0000000
1111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000
1111111
000000
111111
0000000
1111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000
1111111
000000
111111
0000000
1111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000
1111111
00000000
11111111
0000000
1111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000
1111111
00000000
11111111
0000000
1111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000
1111111
00000000
11111111
0000000
1111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000
1111111
00000000
11111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000
1111111
00000000
11111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000
1111111
00000000
11111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000
1111111111
00000000
11111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000
1111111111
00000000
11111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000
1111111111
00000000
11111111
0000000000
1111111111
0000000000000000000000
1111111111111111111111
0000000000
1111111111
0000000000
1111111111
0000000000
1111111111
0000000000
1111111111
0000000000
1111111111
0000000000
1111111111
0000000000
1111111111
0000000000
1111111111
0000000000
1111111111
0000000000
1111111111
0000000000
1111111111
0000000000
1111111111
0000000000
1111111111
0000000000
1111111111
C
0000000000
1111111111
0000000000
1111111111
0000000000
1111111111
0000000000
1111111111
~n
dP~
dA
vC
vD
vC
Sila pritiska na neku ravnu povrx deluje uvek u prav
u koji je normalan na tu povrx.
Silu pritiska usmeravamo od teqnosti ka povrxi koja je okvaxena tom teqnoxu.
Silu pritiska raqunamo pomou obras
a:
P = (pc pa ) A
(1.13)
zc =
pc pa
g
(1.14)
Kada povrx zaklapa neki ugao sa horizontalom (180 < < 0 ), raspodela pritiska na povrxi
je neravnomerna (pritisak linearno raste sa poveaem koordinate z), te stoga sila pritiska
deluje u taqki D koja se naziva
entar pritiska, i rastojae od teixta S do taqke D je odreeno
izrazom:
I
v =
(1.15)
v A
Ic
... v koordinata teixta (ovo nije neki univerzalni izraz - on vai za sluqaj
sa slike 1.6. Ugao moe biti zadati i na drugi naqin - re
imo je ugao
koji kosi zid zaklapa sa vertikalom. Tada e umesto sin da stoji cos ).
Ako povrx nije simetriqna, ondaIpostoji i pomerae napadne taqke po koordinati u. To rastorag repla
emen
jae je odreeno izrazom u = u A . U veini zadataka naxe povrxi e biti simetriqne.
U sluqaju horizontalnih povrxi pritisak u svim taqkama povrxi ima istu vrednost, pa
sila pritiska deluje u teixtu povrxi!
vc =
zc
sin
pv
pm
h1
h2
h2
2
C
P
C
2
vc
h1
h3
3
P1
P2
C2
vc
vc
Koordinata teixta:
pc = pa pv + 1 gh1 + 2 gh2
pc pa
pv
1
=
+ h1 + h2
2 g
2 g 2
vc zc =
Ic
zc A
2
P 10
00000000000000000000000000
11111111111111111111111111
1010
1010
10
3
4
2
Slika 1.7: Karakteristiqni sluqajevi odreivaa sile pritiska na ravnu povrx
Sila pritiska:
h2
pm
h1
h1
pv
10
pc = pa + pm + 1 gh1 + 2 gh2
Sila pritiska:
Koordinata teixta:
pc pa
pm
1
=
+ h1 + h2
2 g
2 g 2
vc zc =
Ic
zc A
U ovom sluqaju nema nedoumi
a - u teixtu vlada natpritisak, pretpostav eni smer je ispravan, i fiziqki napadna taqka sile je ispod teixta.
3. Ako imamo sluqaj da jednu povrx kvase vixe teqnosti, imaemo onoliko sila koliko ima teqnosti koje su u kontaktu sa povrxi. Ovde se daju izrazi samo za silu P . Izraz za silu P je
porpuno analogan kao u sluqaju 1.
Apsolutni pritisak u teixtu:
2
Sila pritiska:
Koordinata teixta:
pc pa
2
pv
1
=
+ h1 + h2 + h3
2 g
3 g 3
3
vc zc =
Ic
zc A
pc = pa + pm + 1 gh1 + 2 gh2
11
Koordinata teixta:
zc =
pm
1
pc pa
=
+ h1 + h2
2 g
2 g 2
Sluqaj kada je gas u kom vlada natpritisak ili potpritisak u kontaktu sa ravnom
povrxi
pv
pm
pv
1111
0000
0000
1111
0000
1111
0000
1111
0000
1111
0000
1111
P1
0000
1111
0000
1111
11111111
00000000
0000
1111
0000
1111
0000
1111
0000
1111
0000
1111
0000
1111
0000
1111
0000
1111
0000
1111
1111
0000
0000
1111
0000
1111
0000
1111
0000
1111
0000
1111
P2
0000
1111
0000
111111111111
00000000
0000
1111
0000
1111
0000
1111
0000
1111
0000
1111
0000
1111
0000
1111
0000
1111
0000
1111
pa
pm
2
1
Slika 1.8: Sila pritiska u sluqaju dejstva pritiska koji vlada u gasu na ravnu povrx
Pri odreivau sile kojom gas deluje na neku povrx, pretpostav amo da je po e pritiska u
gasu homogeno, tj. u svakoj taqki u gasu pritisak ima istu vrednost - na sli
i 1.8 u sluqjau
1 svuda u sudu je p , tj. u sluqaju 2 je svuda p . Poxto u svakoj taqki ravne pritisak ima
istu vrednost, sila pritiska deluje u teixtu povrxi.
Dogovor - silu usmerevamo uvek od gasa ka povrxi.
Koristimo potpuno isti obraza
kao i u sluqaju teqnosti, jednaqina (1.13). Za sluqajeve
na sli
i dobija se:
P = p A tj. P = p A
Vidimo da emo u sluqaju 2 dobiti negativnu vrednost za silu P - znaqi da je stvarni smer
dejstva sile suprotan, tj. u okolnom vazduh vlada vei pritiskom nego u vazduhu u sudu, pa
sila deluje na zatvaraq sa spo ne strane!
12
1.4.1 Zada i
m
v
Posmatrajmo jednu krivu povrx koja je u kontaktu sa teqnoxu gustine (slika 1.9). Neka je ta povrx
simetriqna u odnosu na ravan x z.
y
dAz
dP~x = dPx ~i
z
dP~z
z
dP~
dP~
~n
dAx
000
111
111
000
000
111
000
111
000
111
dP~
x
~n
z
dA
13
gde se uglovi i mere u pozitivnom matematiqkom smeru (smer suprotan smeru obrtaa kaza ki na
satu) u odnosu na pozitivan smer odgovarajuih koordinatnih osa.
Elementarnu silu dP~ koja deluje na posmatranu povrx dA moemo izraziti preko ene dve projek
ije (primetimo da je projek
ija ove sile na x-osu negativna, dok je na z-osu pozitivna, kao i da
su kosinusi uglova i cos > 0 i cos < 0):
dP~ = dP~ + dP~ dP ~i + dP ~k = g z (~i cos + ~k cos )dA
(1.17)
Iz poslede jednaqine sledi:
Z
dP = g z (dA cos ) P = g z dA
P = g z A
(1.18)
| {z }
x
cx
Ax
dAx
cx
Pz = g
zdAz
Pz = gV
(1.19)
dAz
gde je V zapremina koja se dobija projektovaem krive povrxi u vertikalnom prav
u do slobodne
povrxi. Napadna linija sile P prolazi kroz teixte zapremine V .
Kako se praktiqno odreuju komponente P i P bie prikazano na sledeim primerima.
Primer 1.4. Odrediti silu pritiska koja deluje na krivu povrx oblika dela omotaqa sfere za
primer za slike.
z
H
z
zcx
R
Cx
Dx
Px
Ax
Slika 1.10: Odreivae x projek
ije sile pritiska na krivu povrx oblika omotaqa polusfere
Prvo emo odrediti horizontalnu komponentu sile pritiska. Povrx A koja se dobija projekx
14
tovaem krive povrxi u x-prav
u predstav a jednu ravnu povrx i sila pritiska koja deluje na tu
ravnu povrx se moe odrediti pomou izraza (1.18) ili izraza (1.13), tj.
Px = (pcx pa )Ax g zcx Ax
Pri odreivau vertikalne komponente, povrx emo podeliti na dva dela, kao xto je prikazano
na sli
i 1.11.
x
Vz1
Vz2
zcx
R
Pz2
Pz1
Slika 1.11: Odreivae vertikalne projek
ije sile pritiska na krivu povrx oblika omotaqa polusfere
Evidentno je da e na gori deo povrxi delovati sila koja je usmerena vertikalno navixe, i to
silu emo oznaqiti sa P . Na doi deo povrxi deluje sila koja je usmerena vertikalno nanie, i tu
silu emo oznaqiti sa P . Rezultujua vertikalna sila koja deluje na poklopa
bie jednaka razli
i
ove dve sile i bie usmerena vertikalno nanie, jer je kao xto emo videti, intenzitet sile P vei
od intenziteta sile P .
Intenziteti sila P i P se odreuju pomou izraza (1.19). Tako se za silu P dobija:
z1
z2
z2
z1
z1
z2
z1
1 4
R
H
1 2
R (H + R) R3 = gR2
+
2
4 3
2
6
z2
1 4 3
5R
H
1 2
2
+
= g R (H + R) + R = gR
2
4 3
2
6
Kao xto moemo videti intenzitet sile P je vei od sile P , pa je rezultujua sila P usmerena
vertikalno nanie i en intenzitet je:
z2
z1
2
H
H
5R
R
gR2
= gR3
+
+
2
6
2
6
3
Smer vertikalne komponente sile koja deluju na neku krivu povrx moeno odrediti i na sledei,
15
jednostavan naqin:
Ako se zapremina koja se dobija projektovaem krive povrxi do slobodne
povrxi teqnosti koja je sa om u kontaktu formira sa neokvaxene strane
teqnosti, onda je smer sile usmeren vertikalno navixe (sila P ). Ako se ta
zapremina formira sa okvaxene strane povrxi, smer vertikalne komponente
sile je usmeren vertikalno nanie (sila P ).
Dakle, ukupnu silu pritiska smo razloili na dve meusobno upravne komponente, koje qine
suqe ni sistem sila - to je iz razloga xto xto je kriva povrx simetriqa u odnosu na vertikalnu
x z ravan koja prolazi kroz eno teixte; to e biti sluqaj u svim zada
ima koji e biti
raeni u okviru ovog kursa.
z1
z2
Px
P
Pz
[ g (H +
R)R2 ]2
2
gR3
+
3
2
= gR
(H + R)2 +
4R2
9
Odrediti silu pritiska koja deluje na krivu povrx oblika dela omotaqa sfere za
primer za slike.
U ovom primeru, prilikom odreivaa P , krivu povrx povrx delimo na dva dela i odreujemo
odgovarajue projek
ije P i P koje deluju na ta dva dela krive povrxi.
Sile P i P su istog intenziteta i one su, na osnovu (1.18) odreene izrazom:
Primer 1.5.
x1
x1
x2
x2
4R R2
Px1 = Px2 = g H +
3
2
Kako su ove sile suprotnih smerova rezultujua sila pritiska u x-prav u e biti jednaka nuli,
tj:
Px = Px1 Px2 = 0
Mogli smo do istog zak uqka da doemo i jednostavnom analizom. Naime, svakoj elementarnoj
povrxi dA se moe pridruiti i odgovarajua simetriqna elementarna povrx dA koja se nalazi
na istoj horizontali (istoj izobarskoj povrxi!) na koju deluje sila dP istog intenziteta i prav
a,
ali suprotnog smera. Ako sumiramo (integralimo) po
eloj povrxi A, dobie se da je rezultujaa
sila pritiska u x prav
u jednaka nuli.
Sistem sila qije se napadne linije seku u jednoj taqki se naziva suqe ni sistem sila.
16
z
H
Vz
Cx
4R
3
Ax1 = Ax2
Px1
Ax1
Px2
Ax2
Slika 1.13: Odreivae x projek
ije sile pritiska na krivu povrx oblika omotaqa polusfere
Komponenta P je odreena izrazom:
z
Kako je P
1 4 3
2R
2
2
Pz = gVz = g R H + R = gR H +
2 3
3
=0
1.5.1 Zada i
1. Poluloptasti poklopa
(R = 1 m) zatvara kruni otvor u boqnom zidu rezervoara sa dve teqnosti ( = 800 kg/m i = 1000 kg/m ). Visina nivoa teqnosti je H = 2 m, a natpritisak u
prostoru iznad teqnosti je p = 5 kPa. Odrediti sile koje isteu i smiqu zavrte kojima je
poklopa
priqvrxen za zid rezervoara.
2. Odrediti sile koje optereuju
ilindriqni poklopa
A xirine L i sferni poklopa
polupreqnika R. Dati su sledei poda
i: R = 0.2 m, L = 2 m, h = 2 m, p = 0.1 bar, = 1000 kg/m .
1
17
Sila potiska je u stvari sila pritiska koja deluje na neko telo koje je potpuno ili delimiqno
potop eno u nekoj teqnosti.
A
Pv
Slika 1.14: Sila potiska - sila pritiska koja deluje na potop eno telo
Sila pritiska koja deluje na potop eno telo je odreena dobro poznatim izrazom (1.3), s tim xto
je u ovom sluqaju povrx A po kojoj se integrali po e pritiska zatvorena:
I
I
P~ = p ~n dA = (p + gz) ~n dA
(1.20)
a
Kao xto je poznato iz teorije po a, integral po nekoj zatvorenoj povrxi se moe transformisati
u integral po zapremini koja je ograniqena tom povrxi (teorema Gaus - Ostrogradskog), tj.
I
Z
Z
Z
(1.21)
(p + gz) ~n dA =
(p + gz) dV = g
z dV = g ~k dV = gV ~k
a
Konaqno, iz jednaqina (1.20) i (1.21) se dobija izraz za silu pritiska koja deluje na potop eno
telo - silu potiska.
P~ = gV ~k
P = gV
(1.22)
Dakle, na neko potop eno telo, deluje sila pritiska usmerena vertikalno navixe i ona je jednaka
teini teqnosti koja je telom istisnuta. Do ovog rezultata je doxao Arhimed jox u VII veku p.n.e.
Stoga se qesto se ona naziva Arhimedova sila ili potisak.
Sila potiska deluje u teixtu potop ene zapremine (taqka D na sli
i 1.14). S druge
strane teina tela deluje u teixtu tela (
entru mase - taqka S) i usmerena je vertikalno nanie.
Ako se radi o homogenom telu, teina tela i sila potiska potpuno potop enog dela se deluju u istoj
taqki. U sluqaju nehomogenog tela, te dve taqke se ne poklapaju.
Takoe, veoma lako se moe pokazati (npr. projektovaem krive povrxi u vertikalnom prav
u do
slobodne povrxi teqnosti) da na delimiqno potop eno telo deluje takoe sila potiska koja je jednaka
teini telom istisnute teqnosti, tj:
P = gV
(1.23)
v
18
Pv
U nekim sluqajevima, qieni
a da je rezultujua sila pritiska koja deluje na neko potop eno telo
upravo sila potiska nam moe znatno olakxati odreivae sile pritiska na neku krivu povrx.
Pv
A1
A2
A1
D
PN
P
V
P~v =
p ~n dA =
p ~n dA1 +
A1
p ~n dA2
A2
{z
~
P
{z
~
P
N
= P~ + P~N
= P~N
19
(1.24)
gde je V zapremina koja se dobija zatvaraem krive povrxi sa odgovarajuim brojem ravnih povrxi.
Za konkretan sluqaj sa slike, zapremina V je formirana samo uvoeem jedne ravne povrxi.
P~ = P~v + P~N = P~N ~g V
Pv
Pv
Pv
PN
PN
P
PN
n
X
i=1
P~N i + P~v =
n
X
i=1
P~N i ~g V
(1.25)
Koliko ravnih povrxi izabrati za rexavae problema je stvar liqnog izbora. Generalno, postoji
beskonaqan broj naqina (izbora ravnih povrxi) na koji moete rexiti zadati problem.
Jednaqina (1.25) je vektorska jednaqina i projektovaem na dva izabrana upravna prav
a dobijamo
odgovarajue projek
ije.
(a) P
P =?
Pv1
N1
Pv2
(b)
V2
PN 2
V1
PN 3
PN 1
v1
PN 1
R
= (pc1 pa )A1 = g H
R 2L
2
Pv1 = gV1 = g
1
R2 1 2
L
R L = gR2
4
2
4
2
Py = PN 1 sin 45 Pv1
2
R
RL
= g H
2
2
R
1
R
2
RL gR
L = g H RL
= g H
2
4
2
4
s
2
2
q
R
R
2
2
H
P = Px + Py = gRL
+ H
2
4
PN 3 = gHRL
1
Pv2 = gV2 = g R2 L
4
Px = PN 2
R
RL
= g H
2
R
1
Py = PN 3 Pv2 = gHRL g R2 L = g H RL
4
4
21
1.6.2 Zada i
1.7 Odreivae sile pritiska na krivu povrx direktnom primenom Ojlerove jednaqine statike fluida
elimo da odredimo silu pritiska na krivu povrx sa slike 1.19. Podsetimo se da smo prilikom
izvoea Ojlerove jednaqine izabrali potpuno proizvo nu zapreminu fluida i da smo konstatovali
da je potrebno da suma svih sila koje deluju na tu zapreminu bude jednaka nuli da bi ona bila u stau
mirovaa.
PN
P
PG
Slika 1.19: Odreivae sile pritiska na krivu povrx direktnom primenom Ojlerove jednaqine
Izaberimo sada tu zapreminu kao na sli
i 1.19, tako da jedan deo povrxi koji je ograniqava bude
kriva povrx na koju traimo silu pritiska, a ostali deo jedna ili vixe ravnih povrxi. Dakle,
teqnost koja se nalazi unutar te zapremine je u stau mirovaa, tj.
~
P~ + R
+
P~
=0
(1.26)
| {z }
|{z}
N
gde su:
P~N
P~G = ~g V
~
R
22
Sila P deluje u teixtu zapremine V , dok sila P deluje ispod teixta ravne povrxi (pogledaj
priqu vezanu za sile pritiska na ravne povrxi).
Kako je po treem utnovom zakonu, P~ = R~ , dolazimo do izraza za silu pritiska:
P~ = P~ + P~ = P~ + ~g V
(1.27)
U opxtem sluqaju, kada se zapremina sastoji od n ravnih povrxi i krive povrxi na koju traimo
silu pritiska, izraz sa silu pritiska je:
G
P~ =
n
X
P~N + P~G =
n
X
(1.28)
P~N + ~g V
i=1
i=1
Primer 1.7: Odrediti intenzitet sile pritiska na krivu povrx sa slike 1.20, oblika 3/4 omotaqa
(a)
PN 1
y
x
(b)
PN 2
V2
PN 3
R
V1
PG1
PG2
R
PN 1 = g H
R 2L
2
PG1 = gV1 = g
3 2
3
1 2
1
R2 L
R + R L = g
+
4
2
4
2
R
RL
Px = PN 1 cos 45 = g H
2
Py = PG1 + PN 1 sin 45 = g
3
1
+
4
2
R
3R
R L + g H
RL = g
+ H RL
2
4
2
s
2
2
q
3R
R
2
2
+
+H
H
P = Px + Py = gRL
2
4
23
N3
G2
R
PN 2 = g H
RL;
2
PG2 = gV2 =
PN 3 = gHRL
3
gR2 L
4
R
Px = PN 2 = g H
RL
2
Py = PN 3 + PG2 = g
3R
+ H RL
4
1.7.1 Zada i
1. U kosom pregradnom zidu izmeu dva rezervoara nalazi se zatvaraq oblika polulopte. Jedna
egova strana okvaxena je teqnoxu gustine , a druga izloena dejstvu konstantnog pritiska.
Ako je pokazivae manometra h = 134 mm odrediti sile iztezaa i smi
aa veze A-A. Dati su
poda
i: h = 1.2 m, h = 2.2 m, R = 0.4 m, p = 8 kPa, = 30 , = 900 kg/m , = 1000 kg/m i
= 13600 kg/m .
2. Rezervoar oblika polulopte (R = 1 m) priqvrxen je vezom A-A za zid koji je nagnut prema
horizontali za ugao = 45 . U rezervoaru se nalazi voda, a najvixoj taqki rezervoara montiran
je instrument za meree pritiska. Odrediti sile koje optereuju vezu A-A za dva pokazivaa
instrumenta: (a) p = 10 kPa i (b) p = 20 kPa.
1
24
Posmatrajmo rezervoar koji se kree po horizontalnoj podlozi konstantnim ubrzaem ~a. U stau
apsolutnog mirovaa sud je bio napuen do visine H . Iz iskustva znamo da e teqnost zauzeti
poloaj prikazan na sli
i 1.21. Ako neki koordinatni sistem veemo za sud, u tom koordinatnom
sistemu neemo imati kretae teqnosti - u tom koordinantom sistemu e vaiti Ojlerova jednaqina
statike fluida, jednaqina (1.6), tj. (1.8).
z
x
~a
11111
00000
p=
s
con
~a
11111 in
000000
t1
0
1
H
f~
~g
111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111
000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000
111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111
000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000
000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000
111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111
000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000
111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111
000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000
111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111
000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000
111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111
000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000
111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111
U ovom sluqaju zapreminske sile koje deluju na fluid su g i iner
ijalna sila a . Iner
ijalna
sila je istog intenziteta a suprotnog smera od smera ubrzaa kojim se kree sud, ~a = ~a. Ukupna
zapreminska sila koja deluje na fluid je:
(1.29)
f~ = ~g + ~a = ~g ~a
Iz Ojlerove jednaqine f~ = gradp vidimo da su vektori normala izobarskih povrxi i vektor f~
kolinearni, tj. vektor f~ je upravan na izobarske povrxi koje su nagnute pod uglom u odnosu na
horizontalu. Ugao je direktno propor
ionalan inentzitetu ubrzaa a.
Kao prvi korak u svim zada
ima je odreivae po a pritiska. U tu svrhu, najpogodnije je koristiti Ojlerovu jednaqinu u skalarnom obliku, jdn. (1.8):
in
in
in
dp = (fx dx + fz dz + fz dz)
fx = a,
fy = 0
(a dx g dz)
fz = g
p = (ax gz) + C
C = pa
25
z=
Ugao koji slobodna povrx gradi sa pozitivnim smerom x ose je: = arctg .
U sluqaju relativnog mirovaa teqnosti pri transla
iji dobija se jedna linearna raspodela
(linerano po e) pritiska, pa se stoga sila pritiska na neku ravnu povrx odreuje na osnovu izraza:
a
g
(1.30)
P = (pc pa )A = (p pa ) x = x A
c
z = zc
fluidni deli
V
11
00
00
11
~ain
p=
cons
P~a
~g
f~
Slika 1.22: Dejtvo teqnosti na potop eno delo u sluqaju enog tranlatornog kretaa
Tako e u sluqaju potpuno potop enog dela u fluidu koji se kree konstantnim ubrzaem a,
rezultujua sila pritiska biti:
P = f~ V = P~ + P~ = ~g V + ~a V
(1.31)
Na osnovu izraza (1.31), moemo jednostavno po potpunoj analogiji sa metodom potiska pri apsolutnom mirovau (vidi 1.6.1) odrediti silu pritiska na neku krivu povrx u sluqaju da je ona u
f
26
~a
P~v
P~N
P~N
P~a
P~v
P~a
P~
P~ =?
Slika 1.23: Odreivae sile pritiska na krivu povrx u sluqaju relativnog mirovaa pri
transla
iji
Sila pritiska P~ koja deluje na krivu povrx sa slike 1.23 je odreena izrazom:
P~ = P~N + P~v + P~a = P~N ~g V + ~a V = P~N (~g ~a) V
n
X
i=1
n
X
i=1
P~N i ~g V + ~a V
(1.32)
(1.33)
U sluqaju kada je kriva povrx oblika kao na sli
i 1.24, moemo direktno primeniti uslov
ravnotee teqnosti koja se nalazi u zapremini V qiji je jedan edo zapremine koja je ogarniqava
kriva povrx na koju traimo silu pritiska, a ostali deo povrxi je jedna ili vix ravnih povrxi
(pogledaj 1.6.2).
Pored zapreminske sile P = ~g V u ovom sluqaju e na fluid delovati i iner
ijalna sila po
jedini
i mase P = ~a V = ~a V (slika 1.24).
v
in
in
27
Dakle, ako se koristi metoda ravnotee teqnosti (u zapremina koja se formira uvoenjem odgovarajueg broja ravnih povrxi nalazi se teqnost - vidi 1.6.2) pri transla
iji,
pored sile pritiska na ravnu povrx P (odreuje se na osnovu jdn. (1.30)) i sile
teine teqnosti koja se P , treba dodati jox silu intenziteta P = aV koja je
usmerena suprotno smeru ubrzaa kojim se kree sud i ona predstav a ukupnu iner
ijalnu silu koja deluje na teqnost koja se nalazi unutar zapremine V (slika 1.24). Vektorski zbir ovih sila je pritiska P~ koja deluje na na krivu povrx.
N
in
~a
V
P~ =?
P~in
P~N
P~in
P~
P~G
P~G
Slika 1.24: Odreivae sile pritiska na krivu povrx u sluqaju relativnog mirovaa pri
transla
iji
Sila pritiska P~ koja deluje na krivu povrx sa slike 1.23 je odreena izrazom:
P~ = P~N + P~G + P~in = P~N + ~g V ~a V = P~N + (~g ~a) V
n
X
i=1
n
X
i=1
P~N i + ~g V ~a V
(1.34)
(1.35)
28
1.8.1 Zada i
1. Sud
ilindriqnog oblika kree se translatorno konstatnim ubrzaem a = 4.5 m/s . Odrediti
sile koje optereuju poklop
e A, B i C. Dati su sledei poda
i: d = 500 mm, D = 100 mm,
h = 100 mm, H = 1 m, l = 1 m, b = 0.5 m, = 45 , = 60 , p = 1480 Pa, = 1000 kg/m .
2. Cilindriqni sud preqnika D i visine H napuen je teqnoxu gustine . Dno suda je polusfernog oblika i priqvrxeno je zavrtaskom vezom A-A za sud. Na poklop
u suda se nalaze dve
evqi
e. Prva je polupreqnika d i nalazi se na rastojau R , a druga preqnika d = 2d na i
nalazi se na rastojau R od ose suda. Kada sud miruje poloaj slobodne povrxi teqnosti je
odreen visinom h. Pri kretau suda konstantnim ubzaem ~a horizontalnog prav
a odrediti:
(a) ugao koji slobodna povrx zaklapa sa horizontalom,
(b) poloaje nivoa teqnosti u
evqi
ama i
(v) silu kojom teqnost deluje na dno suda.
2
Posmatrajmo jedan
ilindriqni sud, preqnika D koji je napuen teqnoxu gustine do visine H .
Neka se sud poqne obrtati konstantnom ugaonom brzinom oko vertikalne ose, i neka se ta osa poklapa
sa osom suda. Usled dejstva viskoznosti delii teqnosti koji se nalaze na zidu suda e se obrtati
zajedno sa sudom; ti delii e u tom kretau sa sobom povlaqiti i ostale delie, a ovi sebi susedne
na maem radijsu, sve do ose
evi. Posle izvesnog vremena sva teqnost u sudu e se obrtati zajedno
sa im - moemo smatrati da se teqnost obre kao kruto telo. U koordinatnom sistemu vezanom za
sud, teqnost miruje, pa e za u vaiti Ojlerova jednaqina statike fluida:
dp = (f dx + f dz + f dz)
(1.36)
x
= const
fluidni deli
~r
f~c
~r
00
11
11
00
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
11
00
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
D
y
= const
00
11
11
00
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
11
00
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
Slika 1.25: Relativno mirovae pri rota
iji. Koordinatni sistem 0xy takoe rotira ugaonom brzinom oko ose z.
Koristei Ojlerovu jednaqinu, na osnovu po a zapreminskih sila koje deluju na fluid, odredie
se po e pritiska.
29
Poxto teqnost rotira konstantnom ugaonom brzinom, na svaki fluidni deli koji se nalazi na
rastojau r od ose rota
ije, deluje
entrifugalna sila , usmerena ka osi rota
ije:
(1.37)
f~ = f ~i + f ~j = ~r = (x~i + y ~j)
pa su projek
ije zapreminske sile koja deluje na fluid, za usvojeni koordinatni sistem (z osa se mora
poklapati sa osom rota
ije, zbog naqina definisaa
entrifugalne sile; r osa se moe usvojiti bilo
gde na osi rota
ije).
f = x;
f = y;
f = g
(1.38)
Zamenom jednaqine (1.38) u jednaqinu (1.36), i enim integra eem dobija se:
1
1
p = (x + y ) gz + C = r gz + C
(1.39)
| {z }
2
2
3
2 2
r2
Koordinata r se meri od ose suda, i ona je uvek pozitivna (to je radijus meren od ose rota
ije)!
Konstanta C se odreuje iz graniqnih uslova. Za usvojeni koordinatni sistem, taj graniqni uslov je:
x = 0, z = 0 : p = pa
C = pa
z=
(1.41)
r
2g
Jednaqina (1.41) predstav a jednaqinu obrtnog paraboloida. Odredimo sada za koliko e se spustiti
teqnost na osi, a za koliko e se podii na zidovima suda u odnosu na poloaj apsolutnog mirovaa.
p pa =
1
2 r2 gz
2
Ovo je sila po jedini i mase; ukupna entrifugalna sila koja deluje na deli je F~c = f~c dm.
30
M
V
h2
h1 + h2
h1
H
h1
D
00
11
00
11
11
00
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
11
00
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
Slika 1.27: Jednakost zapremina u stau apsolutnog mirovaa i prilikom rota
ije
Kolike su vrednosti visina, moe se odrediti iz uslova da taqka M pripada slobodnoj povrxi,
pa ene koordinate moraju zadovo iti jednaqinu slobodne povrxi:
D
h +h =
(1.43)
2g 2
Iz jednaqina (1.42) i (1.43) se konaqno dobija:
D
h =h =
(1.44)
16g
2
(p pa ) dA
A
(1.45)
Radi jednostavnosti rexavaa integrala iz izraza (1.45), u velikoj veini sluqajeva povrxi na
koje treba odrediti silu pritiska e biti horizontalne, pa e na ima z = const, tako da e
na takvoj povrxi pritisak zavisiti samo od koordinate r. Obiqno e te horizontalne povrxi
biti oblika kruga (dno ili poklopa
ilinriqnog suda), i u tom sluqaju povrxinski integral
se moe svesti na obiqan odreeni integral tako xto povrxinu dA izrazimo kao dA = 2r dr.
31
Re
imo, ako elimo da odredimo silu kojom teqnost deluje na dno suda sa rotira slike 1.27:
P =
D/2
Z
z=(Hh1 )
2r dr = 2
D/2
Z
0
dr
(p pa )
(1.46)
dA
11111111111111111111
00000000000000000000
00000000000000000000
11111111111111111111
00000000000000000000
11111111111111111111
00000000000000000000
11111111111111111111
00000000000000000000
11111111111111111111
00000000000000000000
11111111111111111111
00000000000000000000
11111111111111111111
00000000000000000000
11111111111111111111
00000000000000000000
11111111111111111111
00000000000000000000
11111111111111111111
00000000000000000000
11111111111111111111
00000000000000000000
11111111111111111111
00000000000000000000
11111111111111111111
00000000000000000000
11111111111111111111
00000000000000000000
11111111111111111111
00000000000000000000
11111111111111111111
00000000000000000000
11111111111111111111
00000000000000000000
11111111111111111111
00000000000000000000
11111111111111111111
00000000000000000000
11111111111111111111
1 2 2
r + g(H h1 ) r dr
2
11111111111111111111111111111111
00000000000000000000000000000000
00000000000000000000000000000000
11111111111111111111111111111111
00000000000000000000000000000000
11111111111111111111111111111111
00000000000000000000000000000000
11111111111111111111111111111111
00000000000000000000000000000000
11111111111111111111111111111111
00000000000000000000000000000000
11111111111111111111111111111111
00000000000000000000000000000000
11111111111111111111111111111111
dr
2r
(1.47)
gde je V zapremina kojase dobijaprojektovaem ravnepovrxi u vertikalnom prav
udo slobodne
povrxi. Ako primenimo ovaj izraz na sluqaj sa slike (1.27), zapremina V nije nixta drugo do
zapremina teqnosti koja se nalazi u sudu. Kako ona mora biti ista pre i u toku rota
ije, sila
pritiska na dno suda je odreena izrazom:
P = gV
P = gV = g
D2
H
4
Do istog izraza se dolazi i rexavaem integrala (1.46). Na sli
i 1.29 je prikazana raspodela
pritiska na dnu suda.
PSfrag repla
emen
Razmatrae se odreivae sile pritiska na krive povrxi koje su simetriqne u odnosu na osu rota
ije
suda. U tom sluqaju e samo postojati vertikalna komponenta sile pritiska (u prav
u z-ose), dok e
horizontalna komponenta biti jednaka nuli. Sila pritiska se odreuje na osnovu izraza (1.47).
32
1.9.2 Zada i
1. Na poklop
u suda, oblika zarub enog konusa visine H = 200 mm, nalaze se dve piezometarske
evqi
e unutraxih preqnika d = 4 mm i d = 6 mm, koje su na meusobnom rastojau R =
80 mm. Kada se sud okree konstantnom ugaonom brzinom = 10 s , odrediti silu pritiska koja
deluje na poklopa
suda. Poznati su i sledei poda
i: D = 400 mm, d = 200 mm, h = 200 mm i
= 1000 kg/m .
2. Otvoreni sud se sastoji iz dva
ilindriqna dela velikih visina. Doi deo je napuen teqnoxu
do vrha. Sud poqie da se obre konstantnom ugaonom brzinom oko svoje vertikalne ose.
(a) Odrediti odnos polupreqnika R i R tako da slobodna povrx dodiruje ivi
u A.
(b) Koristei dobijeni odnos polupreqnika, izraqunati intenzitet sile koja deluje na prstenastu povrx A B, ako su poznati sledei poda
i: R = 0.3 m, = 10 s i = 1000 kg/m .
3. Cilindriqni sud dimenzija: D = 0.8 m, H = 0.5 m, d = 400 mm, h = 200 mm napuen je vodom
i odozgo zatvoren klipom mase m = 100 kg. Sud se obre oko svoje ose stalnim brojem obrtaja
n = 120 min i kree se vertikalno navixe konstantnim ubrzaem a = 2 m/s . Izraqunati
vrednost natpritiska u osi klipa (na okvaxenoj strani) i silu pritiska na poklopa
A-A.
4. Cilindriqni sud, preqnika D = 0.4 m hermetiqki je zatvoren poklop
em koji je zavrtaskom
vezom A-A spojen sa sudom, a tankom
evqi
om koja se nalazi na rastojau R = 250 mm od
ose suda povezan je sa atmosferom . U sudu se nalazi teqnost gustine . Ako je h = 200 mm,
izraqunati ugaonu brzinu pri kojoj e sila u vezi A-A biti jednaka nuli. (Ispitni zadatak - jun
2005. god).
1
R1
h
00
11
11
00
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
11
00
00
11
00
11
00
11
00
11
gh
= 9.609 s1
8R12 D12
Osnove poten
ijalne teorije su postav ene pre oko 250 godina zahva ujui velikim imenima svetske nauke kao xto su Ojler (Euler), Bernuli (Bernoulli), Dalamber (D Alambert), Lagran (Lagrange),
Stoks (Stokes), Helmhol
(Helmholtz), Kirhof (Kirchoff ) i Kelvin (Kelvin). Prvo se ova teorija koristila za objaxavae i predviae fenomena u drugim nauqnim dis
iplinama, kao xto su provoee
toplote, teorija elastiqnosti i elektromagnetizam, i pri tome je dala veoma dobre rezultate. Poxto
izmeu pojedinih prirodnihfenomenapostojeanalogije(opisujuse istim tipovimajednaqina), doxlo
se na ideju da se ovateorija primeni i za strujae fluida. Pri tim prouqavaimaviskoznost fluida
je zanemarena (strujaa neviskoznog fluida). Uz tu pretpostavku doxlo se do jednog kontradiktornog
zak uqka - na telo koje se kree kroz fluid ne deluje nikakva sila otpora. Naravno, ovakav zak uqak
se kosio sa realnoxu. Istovremeno, taqnije polovinom XIX veka, razvijala se i teorija viskoznog
fluida kada su formulisane quvene Navije-Stoksove (Navier Stokes) jednaqine koje opisuju strujaa viskoznog fluida. Radi se o par
ijalnim, nelinearnim diferen
ijalnim jednaqinama drugog
reda koje se mogu rexiti samo u nekim spe
ijalnim sluqajevima, zanemarivaem pojedinih qlanova
(o tome e biti vixe reqi kasnije). Prva taqna rexea Navije-Stoksovih jednaqina su odreena
za sluqajeve veoma sporih strujaa - iz rexea ovih jednaqina se moglo zak uqiti da je strujae
izrazito vrtlono, i primena poten
ijalne teorije je dovedena u pitae. Pojavio se problem: s
jedne strane je bila poten
ijalna teorija, qiji je matematiqki aparat omoguavao rexavae raznih
problema, ali na jednom vanom problemu (kretae tela kroz fluid) je davala razoqaravajue rezultate; s druge strane su bile jednaqine koje je bilo mogue rexiti samo u par sluqajeva. Nemaqki
nauqnik Ludvig Prantl (Ludwig Prandtl) 1905. godine objav uje svoju quvenu teoriju graniqnog sloja
(Boundary Layer Theory) koja povezuje teoriju viskoznog fluida i poten
ijalnu teoriju. U sledeim
redovima se u par reqeni
a daje suxtina te genijalne teorije.
Pri optrujavau tela neviskoznim fluidom, na samoj konturi fluid ima brzinu razliqitu od
nule, koja je uvek prav
a tangente u toj taqki konture (Slika 1.1a). Sa druge strane, realan fluid,
qija je viskoznost razliqita od nule, mora da zadovo i uslov da je brzina u svim taqkama konture
jednaka nuli. Imajui to u vidu, Prantl je eksperimentalno je pokazao da se efekti viskoznosti
oseaju u tankom sloju neposredno uz konturu tela (graniqni sloj), u sluqaju da je viskoznost fluida
relativno mala veliqina (eksperimenti su vrxeni na instala
iji sa vodom). Pored ovog uslova,
mora biti i zadovo eno da Rejnoldsov broj, Re = U L/, mnogo vei od jedini
e, Re 1 (ovde je U
karakteristiqna brzina za dato strujae, a L karakteristiqna duina). Deb ina graniqnog sloja
tei nuli kada Re . U ovom sluqaju strujni prostor se moe podeliti na sloj neposredno
uz konturu tela u kome su viskozne sile istog reda veliqine kao i iner
ijalne sile, i oblast van
graniqnog sloja, gde je strujae nevrtlono i neviskozno.
34
Graniqni sloj
U (x)
~ 6= 0
1111111111111111111
0000000000000000000
0000000000000000000
1111111111111111111
0000000000000000000
1111111111111111111
0000000000000000000
1111111111111111111
0000000000000000000
1111111111111111111
0000000000000000000
1111111111111111111
0000000000000000000
1111111111111111111
1111111111111111111
0000000000000000000
0000000000000000000
1111111111111111111
0000000000000000000
1111111111111111111
0000000000000000000
1111111111111111111
0000000000000000000
1111111111111111111
0000000000000000000
1111111111111111111
0000000000000000000
1111111111111111111
(a)
(b)
Slika 2.1: Poreee nevrtlonog i strujaa pri velikim vrednostima Rejnoldsovog broja: (a) strujae idealnog fluida, = 0; (b) strujae pri velikim vrednostima Re broja.
Strujae izvan graniqnog sloja (spo axe strujae) se moe prouqavati primeujui teoriju
poten
ijalnih strujaa, zanemarujui postojae graniqnog sloja. Rezultati dobijeni na taj naqin
(npr. po e pritiska i brzine oko graniqnog sloja) omoguavaju da se jednaqine za strujae u graniqnom sloju mogu rexiti - poznata je zakonitost promene pritiska na samoj konturi tela, kao i dodatni
graniqni uslov za brzinu, a to je obi
no da je izvan graniqnog sloja u = U (x). Meutim, i teorija
graniqnog sloja se ne moe primeivati u svim sluqajevima opstrujavaa nekog tela. Naime, ako je
to telo neaerodinamiqnog oblika (kao xto je npr. kruni
ilindar, sl. 1.2) dolazi do fenomena
odvajaa graniqnog sloja od konture tela, iza tela se stvaraju vrlozi, i viskoznost vixe nema uti
aj
samo u tankom sloju uz konturu tela, ve u znatno veem delu strujnog prostora. Poten
ijalna teorija
u ovim sluqajevima se moe eventualno koristiti samo do taqke odvajaa.
111111111111111
000000000000000
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
111111111111111111111111111111111
000000000000000000000000000000000
000000000000000000000000000000000
111111111111111111111111111111111
000000000000000000000000000000000
111111111111111111111111111111111
000000000000000000000000000000000
111111111111111111111111111111111
000000000000000000000000000000000
111111111111111111111111111111111
000000000000000000000000000000000
111111111111111111111111111111111
000000000000000000000000000000000
111111111111111111111111111111111
000000000000000000000000000000000
111111111111111111111111111111111
000000000000000000000000000000000
111111111111111111111111111111111
000000000000000000000000000000000
111111111111111111111111111111111
000000000000000000000000000000000
111111111111111111111111111111111
Slika 2.2: Primeri odvajaa graniqnog sloja. Uzvodno od taqke odvajaa, poten
ijalna teorija daje
zadovo avajue rezultate
Moe se na kraju ovog uvoda rei, da poten
ijalna teorija ne zauzima
entralno mesto u modernoj
mehani
i fluida, kao xto je to bio sluqaj pre jednog veka. Ipak, ona daje izvanredne rezultate
na nekim po ima tehnike, posebno u aerodinami
i. Npr. po e pritiska oko aeroprofila moe
se odrediti sa velikom taqnosqu na osnovu poten
ijalne teorije. Quvena teorema Kuta-ukovskog
(Kutta Zhukhovsky) osiliuzgonaaeroprofiladobijenakorixeempoten
ijalne teorije, seodliqno
slazesaeksperimentalnim rezultatima. Prantlovateorijase koristiu idanaxojmodernojmehani
i
fluida.
35
v
(2.2)
v
y
x
Skalarna funk
ija (x, y) se naziva strujna funk
ija i ona identiqki zadovo ava jednaqinu (1.1).
S druge strane uslov da je vrlonost 2 ~ = ~v jednaka nuli u sluqaju dvodimenzijskih strujaa
se svodi na jednaqinu:
v
v
(2.3)
=0
x
y
Iz teorije po a je dobro poznato da ako je rotor nekog vektorskog po a jednak nuli, da je takvo
vektorsko po e mogue izraziti kao gradijent neke skalarne funk
ije, jer je jednostavno rot(gradA) =
0 za svako skalarno po e A. Dakle, obezbeeno je postojae jox jedne skalarne funk
ije, (x, y) koja
se naziva poten
ijal brzine i koja je povezan sa komponentama brzine na sledei naqin:
~ ~
i+
j v ~i + v ~j
=
v
v
~v = grad =
(2.4)
x
y
x
y
Kako se u sluqaju nevrtlonih strujaa mora postojati poten
ijal brzine, takva strujaa se qesto
i nazivaju poten
ijalna strujaa. Jednaqine (1.1) i (1.2) pokazuju da izvod strujne funk
ije daje
komponentu brzine rotiranu za 90 u smeru kaza ki na satu u odnosu na prava
diferen
iraa, dok
izvod poten
ijala brzine daje komponentu brzine u prav
u diferen
iraa. Poredei jednaqine (1.1)
i (1.2) dobija se
=
y
x
Koxi-Rimanovi uslovi
(2.5)
iz kojih se moe odrediti jedna od funk
ija ako je ona druga poznata. Ekvipoten
ijalne linije
( = const) i strujni
e ( = const) su ortogonalne, sto neposredno sledi iz jednaqine (1.3)
=
+
=0
x x
y y
Vrlo lako (unakrsnim diferen
iraem Koxi-Rimanovih uslova - prva jednaqina se diferen
ira
po x a druga po y i obrnuto) se moe doi do jedne vane osobine strujna funk
ije i poten
ijala
brzine - te dve funk
ije zadovo avaju Laplasovu jednaqinu:
=
(2.6)
+
=0
x
y
2
(2.7)
Funk
ija koja zadovo ava Laplasovu jednaqinu se naziva harmonijska funk
ija. Laplasova jednaqina je par
ijalna diferen
ijalna jednaqina drugog reda, eliptiqkog tipa. Naravno, uz svaku
2 =
2
2
+
=0
x2
y 2
36
~n
~v v ~t
~t
1111111111111111111
0000000000000000000
0000000000000000000
1111111111111111111
0000000000000000000
1111111111111111111
0000000000000000000
1111111111111111111
0000000000000000000
1111111111111111111
0000000000000000000
1111111111111111111
0000000000000000000
1111111111111111111
ili
(2.9)
=U
=U
x
y
Rexavae jednaqina (1.6), tj. (1.7) uz graniqne uslove definisane jednaqinama (1.8) i (1.9)
nije jednostavno. Istorijski posmatrano, teorija poten
ijalnih strujaa se razvijala nalaeem
funk
ija koje zadovo avaju Laplasovu jednaqinu, i potom odreivaa moguih graniqnih uslova koje
ta funk
ija zadovo ava. Kako je Laplasova jednaqina linearna, sabirae (superpozi
ija) poznatih
harmonijskih funk
ija daje novu harmonijsku funk
iju koja zadovo ava neke nove graniqne uslove.
Na taj naqin je otkriven veliki broj razliqitih rexea kojima se mogu simulirati razni problemi strujaa fluida. U da em izlagau e biti prihvaen ovaj pristup prouqavau poten
ijalnih
strujaa.
Ako je poznato rexee Laplasove jednaqine, odreivaem izvoda ili je jednoznaqno odreen
i vektor brzine. Konaqno, raspodela pritiska je odreena Bernulijevom jednaqinom, koja u sluqaju
nevrtlonog strujaa neviskoznog fluida glasi:
1
p + v = const.
(2.10)
2
gde je v intenzitet brzine (v = pv + v ). Bernulijeva jednaqina u ovom sluqaju (nevtrlono
strujae neviskoznog fluida) vai za bilo koje taqke u strujnom po u.
U sledeim redovima daju se najvanije formule koje se koriste pri rexavau problema iz dvodimenzijskih poten
ijalnih strujaa nestix ivog fluida koje predstav aju kratak , kao i kompleksni
poten
ijali osnovnih strujaa.
2
37
= 0
), sta ionarna (
(... )
t
= 0
(2.11)
vx
vy
+
=0
x
y
vy
(2.12)
qime je jednaqina kontinuiteta identiqki zadovo ena. Linije (x, y) = C se nazivaju struj-
=0
x
y
Ovaj uslov omoguava da se vektor brzine izrazi kao gradijent skalarnog po a = (x, y).
Funk
ija se naziva poten
ijal brzine
v
~v = grad = v
(2.14)
x
y
y
Izvod strujne funk
ije daje komponentu brzine rotiranu za 90 u smeru kaza ki na satu u odnosu na prava
diferen
iraa, dok izvod poten
ijala brzine daje komponentu brzine u prav
u diferen
iraa.
=
x
y
=
y
x
(2.15)
(2.16)
38
+
= vx vy + vy vx = 0
x x
y y
= const.
= C2
= C3
Ako je poznata jedna funk
ija, npr. (x, y) ili v (x, y), iz jednaqina (5), odnosno (6) se moe
odrediti druga, nepoznata funk
ija, (x, y), odnosno v (x, y), i obrnuto.
Diferen
iraem jednaqina (2) i (4) po x i y uz (1) i (3) dobija se jox jedna vana osobina strujne
funk
ije i poten
ijala brzine:
y
(x, y) (x, y)
2 2
+
=0
x2
y 2
(2.17)
2 2
+
=0
x2
y 2
Dakle, strujna funk
ija i poten
ijal brzine zadovo avaju Laplasovu jednaqinu, tj. = 0 i
+
= 0, gde je =
Laplasov operator. Funk
ija koja zadovo ava Laplasovu jednaqinu se
naziva harmonijska funk
ija.
Za rexavae nekih problema je pogodnije korixee polarnih koordinata r i umesto Dekartovih
x i y . U sledeim redovima se daju prethodne jednaqine u polarnim koordinatama:
1 v
1
(r v ) +
=0
(jednaqina kontinuiteta)
(2.18)
r r
r
2
x2
2
y 2
1
1 vr
(r v )
=0
r r
r
(nevrtlono strujae)
(2.19)
39
vr
p
x2 + y 2
y
= arctg
x
r=
1
r
vr =
v =
=
r
r
1
r r
2 =
1
r r
(2.20)
(2.21)
1 2
r
+ 2 2 =0
r
r
(2.22)
(2.23)
1 2
=0
r2 2
=
r
r
1
=
r
r
(2.24)
Veza izmeu projek
ija brzine v i v (direktno sledi iz jednaqina (8) i (9)):
r
v
(r vr ) =
r
vr
=
(r v )
(2.25)
Moe se pokazati da ako je zadovo ena jednaqina (5), onda (x, y) i (x, y) predstav aju realni
i imaginarni deo komleksne analitiqke funk
ije koja se oznaqava sa w(z) i naziva se kompleksni
poten
ijal.
40
(2.26)
v(z) =
(2.27)
dw(z)
vx i vy (vr i v ) ei
dz
~ =
~v dA
ZB
~v ~n dl
| {z 1}
dA
y
dA
A
~n
~v
d~l
z=1
B
A
x
41
Na sliqan naqin se moe izraqunati i
irkula
ija du konture ograniqene taqkama A i V
AB =
ZB
(2.29)
~v dl = B A
Cirkula
ija du proizvo ne konture koja je ograniqena taqkama A i V se moe izraqunati kao
razlika vrednosti poten
ijala brzine u krajim i poqetnim taqakama konture. Cirkula
ija du
zatvorene konture je jednaka nuli, osim ako se unutar konture nalaze singulariteti tipaXvrtloga tada je
irkula
ija jednaka zbiru
irkula
ija vrtloga koji se nalaze unutar konture = .
i
Kompleksne analitiqke funk
ije, pored jednoznaqnog izvoda imaju jox jedno vano svojstvo - one
obezbeuju konformno preslikavae, pri kome strujni
e i ekvipoten
ijalne linije zadravaju
svoju meusobnu ortogonalnost. Analitiqka funk
ija
a
x
a X
gde su (X, Y ) = (x, y) i (X, Y ) = (x, y) poten ijal brzine i strujna funk ija preslikanog strujaa.
42
1
2
a2
z+
z
strujae oko krunog
ilindra u ravni z se preslikava u strujae oko ravne ploqe, eliptiqkog
ilindra ili aeroprofila ukovskog u ravni Z .
Bernulijeva jednaqina. U sluqaju ravanskogsta
ionarnogstrujaa nestix ivog, neviskoznog
fluida po e pritiska je povezano sa po em brzine preko Bernulijeve jednaqine, koja za taj sluqaj
strujaa glasi:
1
p + v = const.
(2.30)
2
Obiqno su poznate vrednosti pritiska i brzine u "beskrajno" dalekim taqkama, p i v . Raspodela
pritiska du neke konture se moe odrediti korixeem Bernulijeve jednaqine, uz prethodno odreenu raspodelu brzine du te konture:
2
p +
1
1 2
v = p + (vx2 + vy2 )
2
2
pri sta
ionarnom, ravanskom strujau, koje je opisano kompleksnim poten
ijalom w(z), deluje na
proizvo nu zatvorenu konturu C u xy-ravni. Tada se sila na tu konturu moe izraqunati korixeem Blasijus-Qap aginovog obras
a:
i
P = Px i Py =
2
I
dw
dz
2
dz
(2.31)
Sila pritiska kojom fluid deluje na element konture AB konture C ograniqene taqkama A(z = z
i B(z = z ) se moe odrediti primenom izraza:
A)
i
P = Px i Py =
2
Z
dw
dz
AB
gde je p +
z .
B
1
2
2 v
, i gde su z
= const
= xB i yB
2
i z
1 2
(
zB zA )
dz i p + v
2
= xA i yA
(2.32)
43
snim brojevima
imaginarna jedini
a
Ojlerova formula : e = cos + i sin
Neka je z = x + i y = r e i z = x + i y = r e
Sabirae: z = z + z = (x + x ) + i (y + y )
Oduzimae: z = z z = (x x ) + i (y y )
Mnoee: z = z z = r e r e = r r e
ili
i=
i1
i1
i2
i2
1 2
i(1 +2 )
De ee: z = zz
ili
r1 i(1 2 )
e
r2
2
x1 + i y1 x2 i y2
x1 x2 + y1 y2
x2 y1 x1 y2
z=
=
+i
x2 + i y2 x2 i y2
x2 2 + y2 2
x2 2 + y2 2
1
tg1 tg2
1 tg1 tg2
AB
1 AB
U sledeoj tabeli su dati kompleksni poten
ijalni osnovnih strujaa, qijim se superponiraem
mogu dobiti sloene strujne slike.
44
w(z) = v z ei
w(z) =
ln (z z0 )
2
z = z0
w(z) =
ln (z z0 )
2
z = z0
w(z) =
M ei
2 (z z0 )
z = z0
45
w(z) =
ln (z z0 )
2i
z = z0
w(z) = a z n
2.4 Zada i
1. Za sluqaj da je ravansko strujae nestix ivog fluida definisano strujni
ama u obliku kon
entriqnih krugova i veliqninom apsolutne brzine propor
ionalne n-tom stepenu rastojaa
od
entra, ispitati da li je za n = 0, n = 1 i n = 1 strujae vrtlono i odrediti vrednost
irkula
ije po krugu polupreqnika R.
2. Ako je poten
ijal brzine ravanskog nevtrlonog strujnog po a odreen funk
ijom
3
(r, ) = r3 sin
vy =
(x + 3)2 + (y 2)2
46
12(3 + i 3)
z3i 3
w(z) =
izloeno je dejstvujednolije struje koja zaklapa ugao = 30 sa pozitivnim smerom x ose i ima
intenzitet v = 2 3 m/s. Odrediti:
(a) Kompleksni poten
ijal, strujnu funk
iju, jednaqinu nulte strujni
e i zaustavnetaqke ovog
sloenog strujaa.
(b) Na
rtati strujnu sliku sa smerom strujaa.
(v) Odrediti poloaj i vrednost minimalnog pritiska na nultoj strujni
i, ako je gustina
fluida = 1000 kg/m , a pritisak u beskrajno dalekim taqkama p = 1 bar.
5. Ravansko poten
ijalno strujae nestix ivog fluida se ostvaruje u z-ravni dejstvom jednolike
struje paralelne pravoj y = x, na osam eni izvor izdaxnosti = 2 koji se nalazi u koordinatnom poqetku.
(a) Odrediti intenzitet jednolike struje, ako se zna da je taqka (-1, 1) zaustavna taqka ovog
sloenog strujaa.
(b) Odrediti smer strujaa i ski
irati strujnu sliku.
(v) Ako je gustina fluida = 1000 kg/m , a pritisak u beskrajno dalekim taqkama p = 10 Pa,
odrediti vrednost pritiska u taqki M (2, 0).
(g) Funk
ijom
3
(Z + 2i)2
= z 2 exp[(1 + i)z]
(Z 2i)2
dato strujae preslikati u ravan Z . Odrediti strujnu funk
iju (X, Y ) i ski
irati
strujnu sliku sa naanaqenim smerom strujaa i sraqunati protok kroz konturu Y = 0.
6. Zadata je kompleksna brzina ravanskog poten
ijalnog strujaa mestix ivog fluida:
v(z) =
3z
z2 z 2
(a) Odrediti komplesksni poten
ijal w(z) ovog strujaa ako je w(3) = ln 4 i ski
irati strujnu
sliku.
(b) Odrediti raspodelu projek
ije brzine v du y ose kao i taqku u kojoj je en intenzitet
maksimalan. Koliko iznosi taj intenzitet?
x
7. Duga porozna
ev postav ena je na rastojau a od ravnog zida. Protok vode po duznom metru
evi je V . Dodavaem strujaa koje je opisano poten
ijalom brzine = k (x y ), i uslovom
(0) = 0, dobija se kontura koja je prikazana na sli
i. Sada voda iz
evi dopire najda e do
visine. Odrediti:
(a) Konstantnu k, k = k(V , a, h) u opxtim brojevima, kao i za konkretne vrednosti a = 2 m,
h = 3 m i V = 5 (m /s)/m.
(b) Jednaqinu konture koja razdvaja vodu iz
evi od vode pridodatog strujaa.
3
II
47
1. Jednolika struja brzine v = 1m/s opstrujava izvor i ponor jednakih izdaxnosti = 4 koji
se nalaze na rastojau 2a = 10m (slika 1). Odrediti strujnu funk
iju, poten
ijal brzine i
pokazati da je strujna funk
ija koja prolazi kroz zaustavnu taqku nulta strujni
a.
(30 poena)
0
2a
Slika 1
v p
L
R
0
v p
R
0
Slika 2
3. Strujae u tornadu moe se predstaviti kao ravansko poten
ijalno strujae u po u vrtloga i
ponora koji su smexteni u istoj taqki. Ako je brzina vetra, na mestu uda enom 6km od jezgra
tornada, 20m/s, a pritisak 98kPa, nai brzinu i pritisak na mestu koje je uda eno 1km od
jezgra.
(30 poena)
II
48
1. Tri izvora jednakih izdaxnosti = 2 (m3/s)/m se nalaze na jednakim suk esivnim rastojan-
Odrediti protok kroz konturu ograniqenu taqkama A (1, 2), B (1, 2).
(50 poena)
y
A
x
a
Slika 1
1. Na rastojau h = 1 m od ravne beskonaqne ploqe nalazi se vrtlog pozitivne
irkula
ije (slika
2). U taqki
M sa koordinatama (h, h) izmerene su vrednosti (intenziteta) brzine i pritiska:
M (h, h)
0 1111111111111111111111111111111111111
0000000000000000000000000000000000000
1111111111111111111111111111111111111
0000000000000000000000000000000000000
0000000000000000000000000000000000000
1111111111111111111111111111111111111
x1
x2
Slika 2
49
je vodei softverski paket za tzv. simboliqki raqun. Autor Mathemati
a-e je Stefan
Volfram(
) i prva verzijaje ugledalasvetlodana1988. godine, i tadaje predstav ala
pravu revolu
iju u nauqnom svetu. Mogunosti ovog softvera su ogromne, i do sada je objav eno oko
300 (!) kiga koje se ime bave. Posleda verzija je 5.2.
Startovaem Mathemati
a-e dobija se prazan prozor (Notebook), u koga se unose odgovarajue komande. Komunika
ija sa programom je interaktivna. Kada zavrxite sa unosom sa Shift + Enter dajete
naredbu kernelu da izvrxi odgovarajuu komandu.
Prilikom instala
ije Mathemati
a-e instalira se i en odliqno uraeni Help Browser, sa veoma
jasnom naviga
ijom.
U sledeim primerima e se pokazati primena Mathemati
a-e za rexavae problema iz dvodimenzijskih poten
ijalnih strujaa nestix ivog fluida.
Mathemati
a
Stephen Wolfram
, smexten je u taqki z = 4. Na osnovu MilneThompson-ove teoreme (teoreme o kruni
i), odrediti kompleksni poten
ijal strujaa koje simulira
opstrujavae
ilindra polupreqika R = 2 m datim izvorom. Primenom programskog paketa Mathemati
a na
rtati strujnu sliku.
Primenom teoreme o kruni
i na neku zadati kompleksnu funk
iju f (z) (u naxem sluqaju to je kompleksni poten
ijal izvora), dobija se nova kompleksna funk
ija F (z) qija je jedna linija Im[F (z)] =
const u kompleksnoj ravni kruni
a polupreqnika R. Teorema o kruni
i se opisuje izrazom:
R
F (z) = f (z) + f
(2.33)
z
Kompleksni poten
ijal izvora = 2, smextenog je u taqki z = 4 je odreen izrazom:
= 2 (m3 /s)/m
f (z) =
ln(z z0 ) = ln(z + 4)
2
Primeujui teoremu o kruzni
i na dati kompleksni poten
ijal f (z) dobija se novi kompleksni
poten
ijal w(z):
w(z)
2
R
= f (z) + f
z
2
2
+ 4 = ln(z + 4) + ln[4(z + 1)] ln z = ln(z + 4) + ln(z + 1) ln z + ln 4
= ln(z + 4) + ln
z
Dakle, izvoru je pridodat jos jedna izvor iste izdaxnosti, smexten u taqki z = 1 i ponor izdaxnosti = 2 smexten u koordinatnom poqetku. Moe se pokazati analitiqki da je nulta strujni
a
strujaa koje je opisano ovim kompleksnim poten
ijalom kruni
a polupreqnika R = 2 smextena
u koordinatnom poqetku. Sada emo, koristei Mathemati
a-u, na
rtati strujnu sliku i odrediti
poloaje zaustavnih taqaka.
Sledi algoritam
rtaa strujni
a za zadati kompleksni poten
ijal u Mathemati
a-i:
1. Definixi kompleksni broj:
z=x+Iy
50
Funk
ija Log[x] predstav a prirodni logaritam broja x, tj. funk
iju ln x. Logaritam neke
proizvo ne baze b broja x se pixe kao Log[b, x].
3. Odredi strujnu funk
iju:
strujnafunkcija = ComplexExpand[Im[w[z]]]
-2
-4
-4
-2
51
-2
-4
-4
-2
52
-2
-4
-4
-2
Primer 2.2 Primenom programskog paketa Mathemati a prikazati strujne slike ikliqnog opstru-
R2
i
M
+
ln z = v z +
w(z) = v z +
2z
2
z
Diferen
iraem izraza za komplesni poten
ijal po z, dobija se kompleksna brzina v(z). Izjednaqavaem tog izraza sa nulom, dobija se kvadratna jednaqina qija rexea odreuje poloaje
zaustavnih taqaka:
p
z1,2 =
2 R2
2 + 16 2 v
4 v
-2
-2
-2
-4
-4
-4
-4
-2
< 4 v R
-4
-2
= 4 v R
53
-4
-2
> 4 v R
Zbog simetrije u odnosu na y osu, sila otpora je, kao i sluqaju a
ikliqnog opstrujavaa
ilindra
(uniformna struja + dvopol) jednaka nuli. Meutim, dodavae vrtloga ima za posledi
u nesimetriqnu sliku u odnosu na x osu, tako da se e se dobiti neka sila koja deluje na
ilindar u vertikalnom
prav
u - to je sila uzgona. Ta sila se moe odrediti integra eem po a pritiska na konturi
ilindra, i pritom se dobija da je ona jednaka:
L = v
(2.34)
Ovo je zadiv ujui rezultat, koji nam kae da je sila uzgona propor
ionalna
irkula
iji i brzini
v , i da je nezavisna od geometrije
ilindra. Ovaj fenomen je poznat pod imenom Magnusov efekat.
Ovaj rezultat su Kuta (Kutta) i ukovski (Jaukowski) malo uopxtili:
Sila uzgona koja deluje na telo u struji neviskoznog fluida je propor
ionalna
ukupnoj
irkula
iji oko tela. Smer sile uzgona je pod uglom od 90 u odnosu na
smer strujaa, rotiran u suprotnom smeru od smera
irkula
ije.
Ovaj rezultat je veoma vaan za teorijsku aerodinamiku, gde je veoma vano odreivae sile uzgona. Evo i jednog primera iz sveta sporta: ba
aqi (pit
hers) u bejzbolu koriste ovaj fenomen, ba
ajui
tzv. "zavrnutu loptu" "s
rew ball" - lopta pod uti
ajem poqetne rota
ije, ne ide pravolinijski, ve
po nekoj krivolinijskoj putai, i bei od udaraqa (batter).
Sr mehanike fluida qine tri jednaqine koje opisuju osnovne zakone fizike:
Zakon o odrau mase -jednaqina kontinuiteta
Drugi utnov zakon - jednaqina koliqine kretaa
Zakon o odrau energije - prvi prin
ip termodinamike
U najopxtijem sluqaju, radi se o par
ijalnim diferen
ijalnim jednaqima po tri prostorne koordinate i vremenu, koje nije mogue rexiti. Zato se pri rexavau odreenih problema strujaa mogu
definisati pretpostavke koje e znatno olakxati rexavae konkretnog problema. Naravno, mora
postojati i opravdani razlog za uvoee tih pretpostavki.
Pri prouqavau strujaa teqnosti i gasova veoma vano mesto zauzima i oblast nauke o strujau
pod nazivom dinamika jednodimenzijskih strujaa. To su strujaa kod kojih se sve fiziqke veliqine
zavise samo od jedne prostorne koordinate usmerene u prav
u strujaa, i u nekom najopxtijem sluqaju
i od vremena, tj. f = f (t, l). Tipiqan primer jednodimenzijskog strujaa je strujae kroz strujno
vlakno jer se u tom sluqaju promene fiziqkih veliqina po popreqnom preseku mogu zanemariti zbog
egovih dimenzija. Ako je strujae kroz strujno vlakno sta
ionarno, tj. ako fiziqke veliqine ne
zavise od vremena, ve samo od prostorne koordinate, osnovne jednaqine kojima se opisuje strujae
fluida e se svesti na algebarske jednaqine. Ovaj model strujaa se primeuje i na strujaa kroz
evi.
1
Kao xto je reqeno u uvodu, pri prouqavau strujaa teqnosti kroz
evi se uvode sledee pretpostavke:
strujae je nestix ivo (gustina fluida se ne mea, = const)
strujae je sta
ionarno (fiziqke veliqine se ne meaju tokom vremena)
strujae je jednodimezijsko (fiziqke veliqine zavise samo od jedne prostorne koordinate usmerene du ose
evi)
Glavne fiziqke veliqine koje se odreuju prilikom proraquna su pritisak i brzina strujaa
(taqnije sreda brzina strujaa!). Za ihovo odreivae nam na raspolagau stoje dve algebarske
jednaqine, koje se dobijaju iz osnovnih jednaqina uz gore navedene pretpostavke, a to su jednaqina
kontinuiteta i Bernulijeva jednaqina (dobija se iz jednaqine koliqine kretaa).
1
55
U sluqaju sta
ionarnog i nestix ivog strujaa opxti oblik jednaqine kontinuiteta se svodi na:
V = const
(3.1)
gde je sa V oznaqen zapreminski protok kroz
evovod. Zapreminski protok kroz neku povrx se
definixe kao fluks vektora brzine kroz tu povrx, tj.
Z
V = (~v , ~n) dA
(3.2)
A
Pokaimo sada na xta e se svesti ovaj izraz u sluqaju strujaa kroz
ev, i xta je to sreda
brzina strujaa.
Kao xto je poznato, postoje dva osnovna reima strujaa, laminaran i turbulentan, i na sli
i
3.1 su prikazani profili brzine prilikom strujaa kroz
ev u ta dva sluqaja.
z
v = v(r, z)
v = v(r, z)
v = v(z)
Laminarno strujae
Turbulentno strujae
Profil srede brzine
Slika 3.1: Profili strujaa prilikom laminarnog i turbulentnog strujaa kroz
ev i profil
srede brzine
Na osnovu izgleda profila brzina pri laminarnom i turbulentnom strujau, moe se zak uqiti
sledee:
u oba reima strujaa brzina se mea po popreqnom preseku
vektor brzine u svakoj taqki popreqnog preseka je ortogonalan na presek
U sluqaju da je ispueno da je vektor brzine u svakoj taqki popreqnog preseka je ortogonalan na
presek kaemo da strujae ima jednodimenzijski karakter, i u tom sluqaju je mogue uvesti pojmove
tzv. sredih vrednosti fiziqkih veliqina i na taj naqin primeniti jednodimenzijski model.
U ovom sluqaju su vektori ~v i ~n kolinearni u svakoj taqki popreqnog preseka, pa se izraz (2.2) svodi
na:
Z
(3.3)
V =
v dA
Sreda brzina se definixe na sledei naqin:
Sreda brzina je fiktivna, konstantna brzina po popreqnom preseku koja ostvaruje
isti zapreminski protok kao stvarni profil brzine.
A
vs A =
v dA
1
vs =
A
v dA
(3.4)
56
U svim proraqunima emo koristiti sredu brzinu, i indeks s e biti izostav en, odnosno ako
se kae da je brzina strujaa u nekom
evovodu v = 1 m/s, misli se na sredu brzinu strujaa!
U sluqaju promene popreqnog preseka
evi, promenie se i brzina strujaa. U blizini mesta
gde se mea presek, strujae nee imati jednodimenzijski karakter, pa je u tim prese
ima nemogue
definisati sredu brzinu strujaa. Stoga se moraju usvojiti prese
i koji su na dovo nom rastojau
od mesta promene preseka, tako da strujae u ima ima jednodimenzijski karakter, pa je mogue
koristiti srede brzine u tim prese
ima.
Strujae nema jednodimenzijski karakter!
A1
A2
v2
gde su v i v
1
v1 A1 = v2 A2
Posmtrajmo jednu
ev kroz koju struji teqnost i uoqimo dva preseka 1-1 i 2-2, tako da u ima strujae
ima jednodimenzijski karakter (ovo je vrlo vano - za preseke za koje se pixe Bernulijeva jednaqina
to mora biti zadovo eno!). Uz uvedene pretpostavke, za preseke 1 i 2 vai sledea jednaqina:
Y =Y +Y
(3.5)
gde je:
v
p
+ gz +
Y =
(3.6)
2
Y - ukupna energija po jedini
i mase koju fluid poseduje u i-tom preseku
evi, i = 1, 2.
p
- pritisna energija po jedini
i mase - entalpija
g12
2
i
2
i
Veliqina se naziva Koriolisov koefi
ijent ili korek
ioni koefi
ijent kinetiqke
energije. Ovim koefi
ijentom se koriguje grexka koja se qini ako se kinetiqka energija raquna
preko srede brzine kao v /2, jer fiziqki brzina mea po popreqnom preseku (sreda brzina je
i
2
i
57
zamix ena brzina). Tako e ovaj koefi
ijent zavisiti od reima strujaa:
(
1.058, turbulentno strujae
=
(3.7)
2,
laminarno strujae
Vidimo da je kod turbulentnog strujaa 1 (uvek emo usvajati = 1 za turbulentno strujae),
dok je kod laminarnog strujaa = 2. Da je > moemo da zak uqimo i na osnovu izgleda profila brzine za ova dva reima - naime, kod turbulentnog strujaa u veem delu povrxine
popreqnog preseka
evi imamo sluquj da je brzina priblino konstantna (turbulentno jezgro), tako da
je profil brzine kod turbulentnog strujaa sliqniji profilu srede brzine, nego xto je to sluqaj
za laminarni profil. Ako u zadatku nije naglaxen reim strujaa, podrazumeva se da se radi o
turbulentnom strujau!
2
v
lam
r
sme
tur
a
ruj
st
v1
z2
z1
referentni nivo
Yglok12 +
Ygtr12
(3.8)
Lokalni gubi
i energije se dexavaju na nekom odreenom mestu u
evovodu gde se odreena energija
fluida "oduzme" od fluida i ona se koristi za stvarae nekog sekundarnog strujaa - to su mesta
gde
ev mea prava
svog pruaa (koleno, krivina), mesta gde dolazi do suea ili proxirea
popreqnog preseka, mesta u
evovodu na kojima se nalaze ventili, itd. Svi ovi gubi
i energije se
odreuju na osnovu Vajsbahovog obras
a:
Yglok =
v2
2
(3.9)
gde je odgovarajui koefi
ijent lokalnog gubitka energije ili koefi
ijent otpora. Vrednosti ovih
koefi
ijenta e u svim zada
ima biti unapred poznate za konkretan
evovod. Takoe, stvar dogovora
58
je da je brzina v brzina iza lokalnog otpora. Tako e re
imo za suee popreqnog preseka (slika
3.2) gubitak energije biti odreen izrazom:
Yg = su
v22
2
Dakle, energija u iznosu je "oduzeta" od fluidne struje za stvarae vrtloga na mestu gde je
doxlo do promene preseka.
Jedini lokalni otpor kod koga e ne koristi Vajsbahov obraza
je lokalni otpor usled naglog
proxirea
evovoda, slika 3.4.
v22
su 2
v2
v1
(v1 v2 )2
2
(3.10)
Ovi gubi
i energije su posledi
a trea izmeu teqnosti i zida
evi. Prilikom strujaa brzinom v
kroz
ev duine L i povrxine popreqnog preseka A on se odreuje na osnovu Darsijevog obras
a:
Ygtr =
L v2
4Rh 2
(3.11)
Rh =
D2
D
A
=
=
O
4D
4
pa se Darsijeva formula za sluqaj strujaa kroz
evi (xto e biti sluqaj u gotovo svim zada
ima!)
svodi na:
L v
Y =
(3.12)
D 2
Veliqina se naziva koefi
ijent trea i on se u opxtem sluqaju zavisi od Rejnoldsovog broja
i relativne hrapavosti
evi k. U sluqaju laminarnog strujaa
evi se ponaxaju kao hidrauliqki
glatke, koefi
ijent trea zavisi samo od Re i ta zavisnost se dobija iz taqnog rexea Navije2
gtr
59
Oblast primene
Autor
= 0.0025 Re0.333
Zajqenko
3.
4.
= 0.3164 Re0.25
1.
2.
5.
Zavisnost = (Re, k)
=
1
= 2 log
64
Re
2.51
k
+
3.71 Re
Konakov
Blazijus
Kolbruk-Vajt
23
560
< Re <
k
k
6.
100
= 0.1 1.46k +
Re
Altxul
7.
2
1
= 1.74 + 2 log
k
Prantl - Nikuradze
8.
= 0.11k 0.25
9.
= a + bRec
Re >
Xifrinson
b = 88 k
c = 1.62 k 0.34
560
k
Re < 104
10
Vud
60
U gotovo svim zada
ima, a takoe i u praksi, u
evovodu e biti ugraena pumpa. Uti
aj pumpe na
strujae e biti obuhvaen preko jediniqnog rada pumpe, Y [J/kg] koji se moe shvatiti kao
energija po jedini
i mase koju pumpa predaje fluidu. Fiziqki posmatrano, pumpa "obogauje" fluid
pritisnom energijom.
2 2
p
Yp
000
111
111
000
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
1 1
Slika 3.5: Strujna maxina (pumpa) u
evovodu
Qlan Yp se u Bernulijevoj jednaqini uvek pixe sa leve strane, tj. za sluqaj sa slike 2.5
Kako je z
z1 = H
v2
v2
p2
p1
+ gz1 + 1 1 + Yp = Yi =
+ gz2 + 2 2 + Yg12
(3.14)
v2
v2
p2
p1
+ 1 1 + Yp = Yi =
+ gH + 2 2 + Yg12
(3.15)
(3.16)
Snaga koja je potrebna za pogon pumpe (snaga koju je potrebno uloiti da bi smo dobili snagu P ):
Pk Ph = V Yp
P =
Pk
V Yp
=
p
p
(3.17)
61
3.3 Zada i
1. Za prost
evovod sa slike odrediti maksimalnu vrednost natpritiska p pri kojoj e strujae u
evovodu biti jox uvek laminarno. Kritiqni Rejnoldsov broj za strujae u
evi je Re = 2320.
Dati su i sledei poda
i: = 900 kg/m , = 4 10 m /s, D = 80 mm, D = 100 mm, L = 18 m,
L = 10 m, = 0.1, = 3.5, = 0.2, H = 4 m.
2. Na instala
iji napuenoj vodom izvrxen je eksperiment u kome se pomou diferen
ijalnih
manometara sa ivom mere padovi pritisaka. Na osnovu pokazivaa manometara odrediti koefi
ijent lokalnog otpora ventila kao i snagu ugraene pumpe. Strujae je turbulentno u
hidrauliqki glatkim
evima. Dati su sledei poda
i: l = 3 m, l = 5 m, L = 25 m, D = 50 mm,
h = 11.8 mm, h = 100 mm, H = 2 m, = = 0.5, = 2, = 1000 kg/m , = 13600 kg/m
= 1.006 10 m /s i = 0.8.
3. Za
evovod na sli
i odrediti protok vode koja se sliva iz rezervoara A u rezervoar V. Za koliko
se povea protok kroz
evovod ako se u ega ugradi pumpa qija je karakteristika data izrazom:
m
kr
v0
V
V 0
Yp = Y0 1
!2
v1
v2
vp
Pod pretpostavkom da se radi o sta
ionarnom, jednodimenzijskom, nestix ivom strujau ( = const),
pri proraqunu sloenog
evovoda se koriste dva tipa algebarskih jednaqina:
Jednaqina kontinuiteta
Bernulijeva jednaqina
4.1.1 Jednaqina kontinuiteta
Jednaqina kontinuiteta pri proraqunu sloenog
evovoda se obiqno pixe za mesta u kojima se
evne
deoni
e granaju ili spajaju - to su qvorovi mree, ili raqve.
V n+1
V 1
V n+2
V 2
V n
V n+m
V i =
m+n
X
V j
(4.1)
j=n+1
tj. suma protoka koji ulaze u qvor (raqvu) je jednaka sumi protoka koji izlaze iz qvora.
U zada
ima se qesto moe sresti i sluqaj kada se nivo u rezervoru odrava konstantnim zahva ujui
stalnom proti
au fluida kroz ega ("mali" rezervoar) - u ovom sluqaju takoe vai isti prin
ip:
Bernulijeva jednaqina se pixe na potpuno isti naqin kao u sluqaju proraquna prostog
evovoda, i
moe se postaviti za bilo koja dva preseka u kojima je zadovo en jednodimenzijski karakter strujaa.
Za razliku od proraquna prostog
evovoda, ovde je neophodno, pored jednaqina kontinuiteta postaviti
i jox najmae dve Bernulijeve jednaqine. Broj Bernulijevih jednaqina koje je mogue postaviti
zavisi od broja raqvi i broja
evovoda koji se spajajaju (granaju u raqvi). Primena Bernulijeve
jednaqine se najbo e moe ilustrovati jednostavnim primerom kada su tri rezervoara meusobno
povezana sloenim
evovodom (slika 4.2). U ovom konkretnom primeru teqnost se sliva iz rezervoara
1 ka rezervoarima 2 i 3 (smerovi strujaa u deoni
ama su poznati). Imajui u vidu da se Bernulijeva
jednaqina uvek pixe u smeru strujaa, sa primer sa slike je mogue postaviti dve Bernulijeve
jednaqine, i to 1-2 i 1-3.
1
p1
p3
v1
v2
R
p2
v3
Y1 = Y2 + Yg1R + YgR2
v2
v2
p2
p1
+ gH =
+ C1 1 + C2 2
2
2
(4.2)
Y1 = Y3 + Yg1R + YgR3
p1
v2
v2
p3
+ gh =
+ C1 1 + C2 3
2
2
(4.3)
(4.4)
64
R2
R2
V 1
V 2
V 2
V 1
R3
V 3
V 3
Iz jednaqina (5.2), (5.3) i (5.4) se mogu odrediti brzine strujaa u pojedinim deoni
ama, ako su
zadate visine H , h, kao i ekvivalentni koefi
ijenti otpora za
evovode 1, 2 i 3.
Pri strujau fluida kroz raqvu dolazi do izvesnog gubitka strujne energije fluida, i taj gubitak
se uzima u obzir preko koefi
ijenta lokalnog gubitka energije (lokalnog otpora) u raqvi .
Koefi
ijent se uvek vezuje za brzine koje "izlaze" iz raqve. Tako za dva karakteristiqna
primera za slike 4.3:
(a) Imamo gubitke energije Y = v2 i Y = v2 . Ako je u zadatku zadato samo , a imamo
ovaj sluqaj onda vezujemo i za brzinu v i v , tj. Y = v2 i Y = v2 .
(b) U ovom sluqaju imamo gubitak energije Y = v2
R
gR2
R2
2
2
gR3
gR
2
3
R2
R2
gR2
2
2
gR3
2
3
2
2
4.2 Zada i
v1
v1
v2
v3
P1
P2
1/2
65
koja je povezana sa diferen
ijalnim manometrom u kome je iva. Protok kroz instala
iju se
regulixe pomou optoqnog voda (grana sa ventilom v2). Odrediti snagu koja je potrebna za
pogon pumpe. Poznati su sledei poda
i: p = 3 kPa, p = 800 Pa, l = 4 m, l = 2 m, l = 3 m,
d = 65 mm, d = 80 mm, d = 50 mm, H = 1 m, h = 100 mm, = 0.5, = 0.5, = 0.5, = 0.5,
= 1, = 0.5, v1 = v2 = 1.5, = 0.025 i = 0.8.
Napomena: Ako je koefi
ijent karakteristike
blende K , protok fluida kroz
evovod u koji je
R1
R0
R2
v1
v0
v0
66
v1
v2
v4
v5
h
p
v4
000
111
111
000
000
111
000
111
000
111
000
111
B
u
3
k
v1
v5
k
v2
00
11
11
s 00
00
11
00
11
00
s 11
00
11
Slika 4.4
v = 1.354 m/s, v = 1.192 m/s, v = 1.768 m/s, v = 2.262 m/s, v = 1.13 m/s, Y =
i P = 7.263 kW
2. U postrojeu prikazanom na sli
i 1.4 pumpa potiskuje vodu iz rezervoara A i V u rezervoare S
i D. Poznati su sledei poda
i: H = 5 m, p = 10 kPa, p = 5 kPa, = 0.8, = 0.5, = 0.5,
= 0.03 (za sve
evi) i poda
i dati u tabeli. Ako je u deoni
i 5 izmerena brzina strujaa
v = 1.8 m/s, odrediti protoke kroz sve
evne deoni
e, kao i snagu koja je potrebna za pogon
pumpe.
Rexea:
143.4 J/kg
pv
i
Li [ m]
1 3
2 3.6
3 5
4 4
5 5
di [ mm]
v4
vi
180
180
200
120
150
10
2
3
4
5
D
5
v3
H
3
v3
pm
v1
v2
Slika 4.5
Rexea:
Brzine strujaa: v
v5
= 1.377 m/s v2 = 0.532 m/s v3 = 1.546 m/s v4 = 1.483 m/s v5 = 1.8 m/s
67
Zapreminski proto
i: V = 35.04 l/s, V = 13.54 l/s, V = 45.58 l/s, V = 16.77 l/s, V =
31.81 l/s
Jediniqni rad i snaga pumpe: Y = 65.3 J/kg i P = 3.965 kW.
3. Na sli
i 1.5 je prikazan sloen
evovod u kome pumpa, kroz
evne deoni
e 1, 2, 3, 5 i 7 transportuje vodu iz velikog otvorenog rezervoara A u rezervore B, C i D. Istovremeno,
evovodom
4 voda se sliva iz rezervoara V u rezervoar S, odnosno iz
evovom 6 iz rezervoara S u rezervoar
D. Poznati su sledei poda
i: H = 5 m, H = 1 m, H = 2 m, p = 0.2 bar, p = 0.5 bar, = 0.03
(za sve
evi), = 0.8, kao i poda
i dati u tabeli. Odrediti snagu potrebnu za pogon pumpe,
ukupan zapreminski protok koji dotiqe u rezervoar D i koefi
ijent lokalnog otpora ventila
u deoni
i 7.
Napomena: Nivoi vode u rezervoarima V, S i D se odravaju konstatnim stalnim proti
aem
kroz ih. Sve lokalne otpore, osim ventila zanemariti.
v7
1
2
3
4
5
6
7
100
80
80
60
60
60
200
300
200
200
200
200
200
200
Li [ m]
Di [ mm]
5
5
10
10
5
8
?
pm
vi
B
H1
4
v4
C
v6
v2
v5
2
1
v1
H2
pv
.
V
v1
v3
v7
Slika 4.6
Rexea:
,
,
v1 = 1.717 m/s v2 = v4 = 1.771 m/s v3 = 2.092 m/s v5 = 1.091 m/s v6 = 2.862 m/s
v7 = 1.001 m/s V = 0.121 m3/s YP = 132.56 J/kg P = 20 kW v7 = 125.6
Posmatrajmo jedan veliki rezervoar u qijem se boqnom zidu nalazi mali otvor oxtrih ivi
a (slika
5.1) kroz koji teqnost istiqe u atmosferu. Usled iner
ije, pojedini fluidni delii u blizini otvora
111
000
000
111
000
111
000
111 000
000
111 000
111 000
111 111
000
111
000
111 000
000
111 000
111 111
000
111
1111 000
0000
111
000
111
111
000
000
111
000
111
000
111
000
111
H
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
k
000
111
000
111
000
111
000
111
k
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
69
U
i u odreivaa zapreminskog protoka koji istiqe iz rezervoara kroz otvor povrxine popreqnog
preseka A, postav a se Bernulijeva jednaqina za nivo u rezervoaru i kontrakovani presek k-k:
p
p
v
v
(5.2)
+gH =
+
+
2
2
Koefi
ijent je koefi
ijent lokalnoggubitkaenergije kojireprezentuje energijupotrebnuzastvarae
makrovrtloga koji nastaju izmeu protoqne zone i zida rezervoara. Iz jednaqine (5.2) se dobija
p
p
1
1
2gH = 2gH, gde je =
v=
(5.3)
1+
1+
Veliqina se naziva koefi
ijent brzine. U sluqaju da se gubi
i u rezervoaru mogu zanemariti
( = 0), brzina isti
aa u tom sluqaju je idealna brzina (nema gubitaka energije):
p
(5.4)
v = 2gH
Stvarna brzina (jednaqina ??) je uvek maa od idealne brzine, jer je < 1. Protok kroz otvor je
odreen izrazom (brzina v je brzina u kontrakovanom preseku):
p
2gH
(5.5)
V = v A = A
Ako se povrxina A izrazi kao A = A, gde je A povrxina otvora, dobija se sledei izraz za
zapreminski protok kroz otvor:
V = A 2gH
(5.6)
Veliqina = se naziva koefi
ijent protoka. Koefi
ijent protoka je uvek mai od jedini
e i on se za neki otvor moe veoma jednostavno moe odrediti eksperimentalno. Tipiqna
vrednost za u sluqaju krunog otvora, kada je kontrak
ija potpuna je 0.62.
Idealni protok kroz otvor bi bio jednak proizvodu povrxine otvora i idealne brzine, tj.
p
V = A 2gH
(5.7)
Moe se zak uqiti da je stvarni protok u relativno velikoj meri mai od idealnog protoka (npr.
za kruni otvor stvarni protok je 62% od idealnog protoka).
a
U ovom sluqaju isti
ae se ne vrxi u atmosferu, ve u prostor koji je ispuen istom teqnoxu koja
se nalazi u stau mirovaa. Struktura strujaa e praktiqno ostati ista kao i pri isti
au u
atmosferu, tj. pojava kontrak
ije mlaza e biti jasno izraena. Bernulijeva jednaqina za nivoe u
rezervoarima glasi:
g (H1 H2 ) = ( + 1)
v2
2
Koefi
ijent reprezentuje gubitak strujne energije ispred otvora, dok je gubitak energije posle
otvora predstav en jedini
om, tj. qlanom v /2 na desnoj strani jednaqine.
2
70
p
p
1
v=
2g(H1 H2 ) = 2g(H1 H2 ),
1+
(5.8)
111
000
000
111
000
111
000
111 000
000
111 000
111 000
111 111
000
111
000
111 000
000
111 000
111 111
000
111
111 000
000
111
000
111
111
000
000
111
000
111
000
111
111 000
000
111 000
111 000
111
000
111
H1
1110000
000
1111 000
111
000
111
000
111
111 000
000
111
000
111
1111 H2
0000
000
111
000
111
000
111
000k
111
000
111
000
111
k
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
(5.9)
Proizvod koefi
ijenta kontrak
ije i koefi
ijenta brzine je koefi
ijent protoka, = , pa je
konaqno protok kroz otvor odreen izrazom:
p
V = A 2g(H H )
(5.10)
Ekperimenti pokazuju da koefi
ijent protoka za neki mali otvor pri podvodnom isti
au ima
priblino istu vrednost kao i sluqaju isti
aa u atmosferu.
V = v Ak = Ak
p
p
2g(H1 H2 ) = A 2g(H1 H2 )
Pod velikim otvorom se podrazumeva otvor qije vertikalne dimenzije nisu u znatnoj meri mae od
neke karakteristiqne dubine na kojoj se otvor nalazi (obiqno je ta karakteristiqna dubina rastojae
od nivoa teqnosti do teixta otvora). Kod takvih otvora promene brzine u preseku k k se ne mogu
zanemariti.
Posmatra se veliki otvor qije se teixte nalazi na dubini H u odnosu na nivo u rezervoru (slika
5.3). Pretpostaviemo da je oblik preseka k k geometrijski sliqan preseku otvora. Elementarna
povrxina otvora se izabira u vidu pravougaonika dimenzija b (z) i dz. Ova elementarna povrxina
se moe smatrati malim otvorom, pa je brzina u svim enim taqkama odreena izrazom v = 2gz.
Elementarni protok kroz ovaj otvor je:
k
dV = v dAk =
p
2gz bk (z) dz
71
H+h
Z k2
p
2g
bk (z) z dz
(5.11)
Hhk1
111
000
000
111
000
111
000
111 000
000
111 000
111 000
111 111
000
111
000
111 000
000
111 000
111 111
000
111
111 000
000
111
000
111
111
000
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
H
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
z
bk
hk1
C
hk2
111
000
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
dz
kk
p
b(z),
hk1 =
p p
V = 2g
p
h1 ,
H+Z h2
hk2 =
p
h2
(5.12)
b(z) z dz
H h1
V = 2g
b(z) z dz
(5.13)
Hh1
72
Pod kvazista
ionarnim strujaem se podrazumeva strujae kod koga su promene fiziqkih veliqina
u vremenu relativno spore, tako da se moe smatrati da u svakom trenutku vae jednaqine za sta
ionarno strujae. Tipiqan primer ovakvog strujaa predstav a praee ili puee relativno
velikog rezervoara kroz otvor ili
ev qije su dimenzije znatno mae od preseka rezervoara (slika
4.4).
t=0
dz
A(z)
z
t=T
V (z)
73
p
2gz dt = A(z) dz
dt =
A0 2g
dt =
A(z) dz
A0 2gz
A(z) dz
A0 2g
ZH
(5.18)
A(z) dz
Ako je rezervoar oblika
ilindra ili prizme, onda je A(z) = A = const, pa se jednaqina (4.18) svodi
na:
2A H
T =
(5.19)
A 2g
0
5.2.1 Zada i
1. Nai vreme koje je potrebno da se
ilindriqni rezervoar prikazan na sli
i isprazni. Poznati
su sledei poda
i: D = 1 m, d = 20 mm, H = 0.5 m, h = 1 m, = 0.62.
2. Otvoren prazan
ilindriqni sud se puni vodom iz goreg velikog otvorenog rezervoara kroz
dve
evi jednakih preqnika i duina, kao i jednakih koefi
ijenata lokalnih gubitaka energije.
Odrediti vreme za koje e se sud napuniti vodom. Dati su sledei poda
i: = 0.2, = 0.5,
= 0.5, = 0.03, l = 4 m, d = 50 mm, H = 5 mm, h = 2 m i D = 1 m.
3. Rezervoarprikazanna sli
i se istovremeno puni konstantnim protokom V i prazni krozsloen
evovod. U poqetnom trenutku rezervoar je napuen do visine H . Poznati su sledei poda
i:
H = 2 m, D = 0.6 m, h = 3 m, l = l = 4 m, l = 1 m, d = 30 m, d = 20 mm, d = 15 mm, = 4,
= 2, = 0.5, = 0.7, = 0.02 i V = 2 l/s. Odrediti poloaj ravnotenog nivoa u
rezervoaru, kao i vreme koje je potrebno da se poqetni nivo (H = 2 m) promeni za h = 1 m.
4. Iz goreg otvorenog
ilindriqnog suda, punog vode (slika 3), preqnika d = 1 m i visine h =
1.5 m, pretaqe se voda u doi
ilindriqni sud dimenzija D = H = 2 m u kojem ima vode do
polovine visine - kroz
ev preqnika d = 25 mm i duine L = 2.5 m, poznatih koefi
ijenata
otpora: = 0.5 i = 1.5 i koefi
ijenta trea = 0.03. Visina dna goreg suda i nivoa vode
u doem sudu je a = 2 m. Izraqunati vreme za koje e se gori sud isprazniti. Na sli
i je
prikazan poloaj u trenutku t = 0 s.
5. Sudovi A i V spojeni sa
evi preqnika d. Nakon otvaraa ventila voda poqie da pretiqe iz
suda A u sud V i pri tome vazduh ulazi u sud A kroz mali otvor preqnika d koji se nalazi na
poklop
u suda. Odrediti vreme za koje e nivoi u sudovima iednaqiti. Poda
i: d = 50 mm,
d = 2 mm, l = 5 m, H = 2 m, A = 1 m , A = 2 m , A = 2 m , = 1.2 kg/m , = 0.5, = 0.5,
= 0.02, = 0.62. Strujae vazduha smatrati nestix ivim.
u
v1
74
Postoje qetiri osnovna modela, tj. naqina posmatraa strujaa fluida, iz kojih se dobijaju osnovne
jednaqine koje opisuju to strujae. To su:
Model nepokretne kontrolne zapremine
Model pokretne kontrolne zapremine
Model nepokretnog infinitezimalnog fluidnog elementa (fluidnog delia)
Model pokretnog infinitezimalnog fluidnog elementa
Iz prva dva modela direktno se primenom osnovnih fiziqkih prin
ipa dobijaju osnovne jednaqine
u integralnom obliku, dok se iz posleda dva modela dobijaju osnovne jednaqine u diferen
ijalnom
obliku. Naravno, odgovarajaim matematiqkim transforma
ijama mogue je iz jednog oblika jednaqina dobiti onaj drugi, jer u suxtini te jednaqine predstav aju drugaqiji zapis istih fiziqkih
zakona. U nekim problemima je pogodnije koristiti integralni oblik jednaqina (dobar primer za
to je sluqaj kada se unutar kontrolne zapremine nalazi neka povrxina diskontinuiteta kao xto je
udarni talas - o tome e biti vixe reqi kasnije), dok je pri rexavau nekih problema pogodnije
koristiti diferen
ijalni oblik.
Kontrolna
zapremina V
(a)
PSfrag repla
emen
76
Zapremina dV
dV
~v
Fluidni deli se kree du strujni
e brzinom ~v koja je jednaka lokalnoj vrednosti brzine
u taqki u kojoj se u tom trenutku vremena
nalazi fluidni deli.
(b)
Slika 6.1: Modeli pri prouqavau strujaa fluida. (a) Model kontrolnih zapremina; (b) Model
fluidnih delia.
U da em razmatrau bie reqi o integralnim obli
ima osnovnih jednaqina. U tu svrhu, posmatra
se nepokretna kontrolna zapremina V , koju ograniqava povrx A kroz koju prolazi fluid (6.1).
~n
A
dA
~v
, dV
V
77
Prin
ip odraa mase za nepokretnu kontrolnu zapreminu sa slike 6.1 se moe iskazati reqima:
maseni protok koji izlazi iz kontrolne zapremine kroz povrx A (oznaqimo ga B) je jednak promeni
(smaeu) mase u vremenu unutar kontrolne zapremine (oznaqimo ovo sa C ). Iskazano jezikom matematike, ova dva qlana su sledeeg oblika:
B=
(~v , ~n) dA
C =
t
dV
gde je sa (~v, ~n) oznaqen skalarni vektorski proizvod vektora brzine i vektora normale infinitezimalne povrxine dA. Imajui u vidu prethodni iskaz, (B = C ), dobijamo integralni oblik jednaqine
kontinuiteta, opisan sledeom jednaqinom:
dV +
(6.1)
(~v , ~n) dA = 0
Jednaqina (6.1) vai za sve tipove strujaa. Drugim reqima, ona je oblika (6.1) i za stix iva i
za nestix iva strujaa, za strujaa gde se uti
aj viskoznosti fluida moe zanemariti (fluid se
ponaxa kao neviskozan), kao i za strujaa gde se uti
aj viskoznosti ne moe zanemariti (viskozan
fluid).
6.1.2 Jednaqina koliqine kretaa
Fiziqki smisao jednaqine koliqine kretaa za nepokretnu kontrolnu zapreminu sledi iz drugog
utnovog zakona - promena koliqine kretaa fluida koji struji kroz kontrolnu zapreminu je jednaka
vektorskom zbiru sila (rezultujuoj sili) koja deluje na fluid unutar kontrolne zapremine. To se
moe iskazati sledeom jednaqinom:
~v dV +
~v (~v ~n) dA =
F~i
(6.2)
Jednaqina (6.2) predstav a integralni oblik jednaqine koliqine kretaa. Qlan na desnoj strani
jednaqine se sastoji iz zapreminskih i povrxinskih sila koje deluju na fluid koji se nalazi unutar
kontrolne zapremine.
6.1.3 Jednaqina energije
Energija se niti moe stvoriti niti se moe unixtiti; ona samo moe prei iz jednog
oblika u drugi. Ovaj fundamentalni prin
ip je sadran u prvom zakonu termodinamike. Pri-
menimo na naxu kontrolnu zapreminu sa sl. 2 Prvi prin
ip termodinamike. Definiximo sledee
veliqine:
B = toplota koja se u jedini
i vremena dovodi fluidu unutar kontrolne zapremine.
1
78
(6.3)
Sada emo podrobnije definisati svaki od qlanova iz prethodne jednaqine. Ukupna energija po
jedini
i mase jednog fluidnog delia koji se nalazi unutar kontrolne zapremine je definisana
izrazom:
B1 + B2 = B3
e=u+
v2
+ gz
2
gde su: u - unutraxa energija, v /2 - kinetiqka energija i gz - poten
ijalna energija. Energija
fluida unutar kontrolne zapremine se moe promeniti usled enog fluksa kroz kontrolnu povrx
koja ograniqava kontrolnu zapreminu, kao i usled promena u vremenu fiziqkih veliqina koje je
definixu. To se matematiqki moe iskazati izrazom:
2
B3 =
t
e dV +
e ~v ~n dA
uk
e dV +
uk
e (~v ~n) dA = Q + W
(6.4)
Sada emo se deta nije pozabaviti primenom integralnog oblika jednaqine koliqine kretaa
kojima se mogu rexiti problemi odreivaa sila kojom fluid pri svom strujau deluje na neku
qvrstu konturu.
6.2 Primena jednaqine koliqine kretaa u sluqaju sta ionarnog strujaa nestix ivog fluida
Kao xto se moe videti iz samog naslova, posmatramo sta
ionarna strujaa nestix ivog fluida.
U tom sluqaju jednaqina (6.2) se svodi na sledei oblik:
I
X
(6.5)
F~
~v (~v ~n) dA =
Kao xto je ve reqeno, ovu jednaqinu primeemo kada elimo da odredimo silu kojom fluid deluje
na neku qvrstu konturu pri svom strujau. Ilustrujmo to sledeim primerom.
Primer 6.1 Teqnost gustine struji konstantnim protokom V kroz zakriv eni
evovod (krivinu).
Odrediti silu kojom fluid deluje na krivinu.
i
Kont. zapremina
79
v2
~v2
p2 A2
n2
A3
~v1
v1
n1
,
Slika 6.3: Strujae fluida kroz krivinu i odgovarajua kontrolna zapremina.
1
p1 A1
~v (~v ~n) dA =
A1
A1
A3
A2
(6.6)
A2
Sada emo definisati desnu stranu jednaqine (6.5), tj. sile koje deluju na fluid koji se nalazi
unutar kontrolne zapremine.
P~2
X
i
~ +F
~
F~i = P~1 + P~1 + G
~
G
(6.7)
Posmatrajmo sada kontrolnu zapreminu koja ima n kontrolnih povrxi kroz koje u u ulazi fluid,
i m kontrolnih povrxi kroz koje iz e izlazi fluid (fiziqki, ta kontrolna zapremina moe odgo~ = v1 A1~v1 v2 A2~v2 + P~1 + P~2 + G
~
R
80
Pn+1
P1
vn+1
v1
vn+2
v2
Pn+2
P2
~
G
vn+m
vn
Pn+m
Pn
Slika 6.4: Kontrolna zapremina. Kroz n kontrolnih povrxi u u ulazi fluid, kroz m kontrolnih
povrxi iz e izlazi fluid.
varati nekoj raqvi) prikazanu na sli
i 6.2. Uz pretpostavke da je u svim kontrolnim povrxima
strujae jednodimenzijsko (v = const. u popreqnom preseku), izraz za silu kojom je optereena raqva
je:
~ =
R
n
X
i=1
V i ~vi
n+m
X
V j ~vj +
j=n+1
n+m
X
(6.8)
~
P~k + G
k=1
Jednaqini (6.8) treba pridodati jednaqinu kontinuiteta (vidi jednaqinu (6.1)), projektovati je
na dva meusobno upravna prav
a, i na taj naqin dobiti dve komponente R i R . Intenzitet sile R~
je odreen izrazom:
q
R = R +R
(6.9)
Sila kojom raqva deluje na fluid je istog intenziteta i prav
a, ali suprotnog smera.
Uvoeem pretpostavke da je brzina konstantna po popreqnom preseku, uqiena je izvesna grexka,
koja se koriguje Busineskovim koefi
ijentom . On, u zavisnosti od reima strujaa, za sluqaj
da je protoqna povrxina krug (strujae
evima) ima sledee vrednosti:
Z
1.01 1.04 ,
turbulentno strujae
1
v dA =
(6.10)
=
4
,
v A
laminarno
strujae
3
Jednaqina (6.8) u ovom sluqaju je oblika:
x
~ =
R
n
X
i=1
V i i ~vi
n+m
X
j=n+1
V j j ~vj +
n+m
X
k=1
~
P~k + G
(6.11)
Kako se laminarna strujaa veoma retko jav aju u tehniqkoj praksi, vrednost za koefi ijent u
81
praktiqnim proraqunima je 1, tako da se u zada
ima koristi vektorska jednaqina (6.8), osim ako
se posebno ne naglasi da je u nekoj od kontrolnih povrxi kroz koje prolazi fluid strujae laminarno.
6.3 Zada i
1. Izmeu prirubni
a 1 i 2 nalazi se krivina, koja je u odnosu na horizontalu nagnuta pod uglom
= 45 . Kroz krivinu protiqe V = 15 l/s vode. Odrediti silu kojom teqnost deluje na krivinu,
ako su ostali poda
i: d = 100 mm, = 0.05, p = 20 kPa, d = 80 mm, = 0.3.
2. Na sli
i 2 je prikazana raqva kroz koju protiqe voda ( = 1000 kg/m ). Reim strujaa je
turbulentan i profili brzine u prese
ima 1, 2 i 3 su odreeni izrazima:
m1
r 1/7
v = vmi 1
,
R
i = 1, 2, 3.
m1
m0
7.1 Uvod
U uvodu je neophodno definisanisati vane veliqine koje se sreu pri prouqavau strujaa gasova.
7.1.1 Brzina zvuka i Mahov broj
Dok ovo qitate, zastanite na trenutak i razmislite o vazduhu koji vas okruuje. Vazduh se sastoji
od ogromnog broja molekula koji se kreu haotiqno, razliqitim trenutnim brzinama i poseduju razliqitu energiju u razliqitim vremenskim trenu
ima. Naravno, gotovo je nemogue pratiti kretaa
svakog od molekula, pa se zato u kinetiqkoj teoriji gasova vremenskim osredavaem definixe sreda brzina kretaa molekula. Kod idealnih gasova ta brzina zavisi samo od temperature. Zamislite
sada da nedaleko od vas eksplodira mala petarda. Eksplozijom se oslobaa odreena energija koju
absorbuju okolni molekuli vazduha, xto dovodi do poveaa brzine kojom se oni kreu. Ti molekuli
se sudaraju sa okolnim molekulima, predajui im energiju koju poseduju. Na taj naqin, meusobnom
interak
ijom molekula se energija osloboena detona
ijom prenosi kroz vazduh. Dakle, moemo smatrati da kroz okolni vazduh putuje "energetski talas" nekom brzinom koja na neki naqin mora
biti povezana sa sredom brzinom kretaa molekula, jer meusobna interak
ija molekula u stvari
prenosi tu energiju. Prolaskom kroz talas, poveae energije molekula se makroskopski manifestuje
i malim promenama pritiska (samim tim i gustine i temperature). Kada talas proe pored vas, tu
malu promenu pritiska registruje vaxa bubna opna, ta informa
ija se prenosi do vaxeg mozga kao
zvuk. Zato se brzina rasprostiraa malih poremeaja naziva brzina zvuka. Brzina zvuka je vana
veliqina u prouqavau stix ivih strujaa fluida, i kod idealnih gasova ona se raquna po obras
u:
c=
RT
(7.1)
v 2 /2
v 2 /2
v 2 /2
(/2) v 2
( 1) 2
=
=
= 2
=
M
e
cv T
R T /( 1)
c /( 1)
2
Dakle, kvadrat Mahovog broja je propor
ionalan odnosu kinetiqke i unutraxe energije - on je
mera makroskopskog kretaa gasa u odnosu na haotiqna kretaa egovih molekula.
7.1.2 Totalne i kritiqne veliqine staa
Posmatrajmo neku proizvo nu taqku u strujnom po u, u kojoj se trenutno nalazi fluidni deli koji
se kree nekom brzinom v, i neka su vrednosti pritiska, temperature i Mahovog broja u toj taqki
redom p, T i M . Zamislimo da taj fluidni deli izentropski usporimo do brzine v = 0. Vrednosti
pritiska, temperature i gustine se u tom sluqaju oznaqavaju redom sa p , T i i nazivaju se totalni
pritisak, totalna temperatura i totalna gustina. Dakle, u onim taqkama strujnog prostora u kojima
je v = 0 vladaju totalne vrednosti fiziqkih veliqina. Takoe, u svakoj taqki u kojoj v 6= 0 mogu se na
osnovu vrednosti strujnih (statiqkih) veliqina (p, T , ) odrediti odgovarajue totalne vrednosti.
Totalna brzina zvuka c je odreena izrazom:
0
c0 =
p
R T0
p0
R T0
Posmatrajmo ponovo fluidni deli sa poqetka ovog dela uvoda, i zamislimo sada da fluidni
deli adijabatski usporimo ili ubrzamo (u zavisnosti od toga da li se on kree dozvuqno ili
nadzvuqno) do vrednosti M = 1. Vrednosti pritiska, temperature i gustine se u tom sluqaju oznaqavaju redom sa p , T i i nazivaju se kritiqni pritisak, kritiqna temperatura i kritiqna
gustina. Dakle, u onim taqkama strujnog prostora u kojima je M = 1 vladaju kritiqne vrenosti
fiziqkih veliqina. Takoe, u svakoj taqki u kojoj je M 6= 1 se na osnovu vrednosti totalnih fiziqkih
veliqina u toj taqki mogu odrediti kritiqne vrednosti pritiska, temperature i gustine. Kritiqna
brzina zvuka se definixe kao:
p
k
ck =
R Tk
84
U nekim situa
ijama je pogodno koristiti karakteristiqni Mahov broj, koji se definixe na
sledei naqin:
v
M =
ck
Osnovne jednaqine mehanike fluida (kontinutet, koliqina kretaa i energija) se u sluqaju sta
ionarnog jednodimenzijskog strujaa gasa svode na algebarske jednaqine koje povezuju vrednosti
fiziqkih veliqina u dve razliqite taqke u strujnom prostoru (taqnije te taqke odgovaraju regionima - npr. pri strujau u
evi u smatramo da u svakoj taqki jednog popreqnog preseka vladaju iste
vrednosti fiziqkih veliqina). Takoe, te jednaqine opisuju i kretae fluidnog delia, povezujui
dva staa u kojima se on nalazi pri svom kretau (slika 7.1 - staa u taqki A i taqki B).
A
v M
dV
Slika 7.1: Fluidni deli se kree du strujni
e brzinom ~v koja je jednaka lokalnoj vrednosti brzine
u taqki u kojoj se u tom trenutku vremena nalazi fluidni deli.
Do tih algebarskih jednaqina se moe doi na vixe naqina (videti prethodno poglav e), a jedan
od ih je direktno iz integralnog oblika osnovnih jednaqina za odgovarajui oblik kontrolne zapremine. U zavisnosti od konkretnog problema koji se posmatra (da li se radi o udarnom talasu,
strujau sa razmenom toplote, itd.) te jednaqine e se razlikovati u pojedinim qlanovima, ali e
ihova forma ostati ista. Mi emo se ovde zadrati na jednaqini energije, da bi smo iz e dobili
rela
ije izmeu strujnih, totalnih i kritiqih vrednosti fiziqkih veliqina.
Jednaqina energije, u sluqaju kada nema predaje toplote (adijabatsko strujae) je oblika:
v
v
=h +
h +
(7.3)
2
2
Poxto posmatramo strujaa idealnih gasova, za koje vai rela
ija h = c T , jednaqina (7.3) se moe
napisati i u obliku:
v
v
=c T +
c T +
(7.4)
2
2
Da e, imajui u vidu da je c = i c = R T , dolazimo do sledeeg oblika jednaqine energije:
v
c
v
c
+
=
+
(7.5)
1
2
1
2
Poxto jednaqina (7.4) vai za adijabatsko strujae, i ako imamo u vidu defini
iju kritiqih
vrednosti onda moemo doi do veze izmeu kritiqne brzine zvuka i brzine zvuka. U taqki 1 emo
2
2
2
1
2
2
2
1
R
1
2
1
2
1
2
2
2
1
=c
iv
=v
, a u taqki 2 je c
= ck
iv
= ck
85
v2
c2k
c2
c2
+
=
+ k
1
2
1
2
(7.6)
Jednaqina (7.6) nam omoguava da na osnovu poznatih vrednosti c i v u pojedinim taqkama strujnog
prostora izraqunamo vrednosti kritiqne brzine zvuka c u tim taqkama. Ovde jox jednom treba
napomenuti da smo mi imaginarno ubrzali ili usporili fluidni deli do vrednosti M = 1; drugim
reqima, strujae koje posmatramo ne mora biti adijabatsko re
imo od neke taqke A do taqke V (od
preseka A do preseka V). U jednaqini (7.6) adijabatski pro
es se odvija u naxim mislima kao deo
defini
ije kritiqne brzine zvuka. Primeeno na taqku A to daje vrednost c , a na taqku V to
daje vrednost c . Ako strujae nije adijabatsko onda je c 6= c . S druge strane, ako je strujae
adijabatsko onda kritiqna brzina zvuka c ima istu vrednost u svakoj taqki po a.
Vratimo se sada na defini
iju totalnih vrednosti fiziqkih veliqina. Fluidni deli u naxim
mislima izentropski usporavamo do vrednosti v = 0, pa je T = T i v = v, dok je T = T i v = 0:
c2
v2
+1 2
+
=
c
1
2
2 ( 1) k
k
kA
kB
kA
kB
(7.7)
Jednaqina (7.7) omoguuje izraquvae totalne temperature T u bilo kojoj taqki na osnovu vrednosti
strujne temperatute T i brzine strujaa v u toj istoj taqki. Ovde treba napomenuti da je defini
iji
totalne temperature korixena jednaqina energije za adijabatsko strujae - u sluqaju izentropskog
strujaa jednaqina energije ima isti oblik kao za adijabatsko. Dakle, moemo rei takoe da pri
definisau totalne temperature fluidni deli adijabatski zaustav amo. Meutim, za defini
iju
totalnog pritiska i totalne gustine emo smatrati da se radi o izentropskom pro
esu.
Nekoliko veoma korisnih jednaqina za totalne vrednosti se mogu dobiti iz jednaqine (7.7):
cp T +
v2
= cp T 0
2
v2
u2
1 v 2
T0
=1+
=1+
=1+
T
2 cp T
2 R T /( 1)
2
c
(7.8)
Jednaqina (7.8) daje odnos totalne i strujne temperature u nekoj taqki strujnog prostora u funk
iji
Mahovog broja M u toj taqki. Za izentropski pro
es vae sledee rela
ije:
T
p
=
=
(7.9)
p
T
pa se iz jednaqina (7.8) i (7.9) dobijaju sledee rela
ije:
1 2
T0
=1+
M
T
2
p0
=
p
1 2 1
1+
M
2
(7.10)
(7.11)
Jednaqine (7.8), (7.10) i (7.11) omoguavaju izraqunavae totalnih vrednosti fiziqkih veliqina
0
=
1
1 2 1
1+
M
2
86
ako su poznati Mahov broj, temperatura, pritisak i gustina u nekoj zadatoj taqki strujnog po a. Pri
tome strujae ne mora biti adijabatsko ili izentropsko od jedne to druge taqke - u svakoj taqki se
mogu odrediti i odgovarajue totalne vrednosti. Neka je na primer strujae izmeu taqaka A i V
neadijabatsko (samim tim ono nije ni izentropsko) - onda je T 6= T , p 6= p i 6= . S
druge strane, ako je strujae adijabatsko, onda je T = T , ali je p 6= p i 6= . Konaqno,
ako imamo izentropsko strujae onda totalne veliqine staa imaju iste vrednosti u svakoj
taqki u strujnom po u.
I na kraju moemo povezati kritiqne i totalne vrednosti. Imajui u vidu da su kritiqne vrednosti definisane za M = 1, onda se iz jednaqine (7.8) dobija:
0A
0A
T0
1
=1+
Tk
2
0B
0B
0A
0A
0B
0A
0B
0A
0B
0B
(7.12)
Tk
2
=
T0
+1
2
+1
/(1)
(7.13)
k
=
0
2
+1
1/(1)
(7.14)
Poxto emo se uglavnom baviti strujaima vazduha, za koji je = 1.4, ovi odnosi iznose:
Tk
= 0.833
T0
pk
= 0.528
p0
k
= 0.634
0
7.1.4 Zada i
Prav udarni talas se jav a u nadzvuqnoj struji gasa (M > 1). Udarni talas je veoma male xirine (reda
veliqine 10 mm za vazduh na standardnim uslovima), i u razmatraima on predstav a jednu povrx
diskontinuiteta na kojoj dolazi do skokovitih promena pritiska gustine i temperature. Strujae
5
87
ispred talasa je nadzvuqno (M > 1), a iza talasa je podvuqno (M < 1). Formirae udarnih
talasa je povezano sa brzinom kojom se poremeaji prostiru kroz gas, a to je brzina zvuka.
To emo objasniti na sledeem primeru. Posmatrajmo
ilindar koji se opstrujava (a) pozdvuqno
i (b) nadzvuqno (slika 7.2).
M < 1
M > 1
11111111111111111111111
00000000000000000000000
00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
11111111111111111111111
00000000000000000000000
00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
1111111111111111
0000000000000000
000000
111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
1111111111111111
0000000000000000
00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
1111111111111111
0000000000000000
111111
000000
00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
1111111111111111
0000000000000000
00000000000000000000000
11111111111111111111111
Slika 7.2: Izgled strujni
a u sluqaju (a) dozvuqnog i (b) nadzvuqnog opstrujavaa
ilindra
Preimo za trenutak sa makroskopskog posmatraa problema na mikroskopski - gas koji struji se
sastoji od molekula, i pojedini molekuli udaraju u i odbijaju se od
ilindra. Pri tome dolazi do
promene koliqine kretaa molekula i ihove molekularne energije, i u svom haotiqnom kretau, oni
prenose informa
iju ostalim molekulima o prisustvu
ilindra. Ta informa
ija se prenosi u svim
prav
ima, pa i u prav
u suprotnom smeru opstrujavaa, brzinom zvuka. Ako je ostrujavae dozvuqno,
informa
ija o prisustvu tela se prenosi daleko uz struju gasa, tako da se strujni
e prilagoavaju
telu na relativno velikom rastojau od tela. Nasuprot tome, ako imamo nadzvuqno opstrujavae
(brzina strujaa je vea od brzine kojom se rasprostiru poremeaji), informa
ija o prisustvu tela
vixe ne moe da "putuje" uzstrujno, i na veoma malom rastojau od tela se formira udarni talas.
Tek prolaskom kroz udarni talas, dolazi do prilagoavaa strujni
a obliku tela.
PSfrag repla
emen
p1
p2 > p1
T1
v1
1
T2 > T1
v2 < v1
2 > 1
M1 > 1
M2 < 1
88
1 v1 = 1 v1
(7.15)
p1 + 1 v12 = p2 + 2 v22
(7.16)
Jednaqina energije:
h1 +
(7.17)
v12
v2
= h2 + 2
2
2
Strujae ispred talasa uvek nadzvuqno, M > 1, dok je iza talasa uvek M < 1,
tj. udarni talas moe nastati samo u nadzvuqnoj struji gasa.
Totalna temperatura je konstantna, tj. T = T jer je req o adijabatskom
pro
esu.
Strujae kroz udarni talas je praeno porastom entropije - strujae nije
izentropsko, pa je p 6= p i 6= .
01
01
02
01
02
02
7.2.1 Zada i
1. Odrediti brzinu, totalni pritisak, statiqki (strujni) pritisak, temperaturu i gustinu, kao i
Mahov broj iza praog udarnog talasa koji nastaje u struji vazduha ako je M = 2, p = 79475 Pa
i T = 275 K.
2. Manometar prik uqen na Pito-sondu na MIG-u 29 koji leti na visini H = 5 km pokazuje p =
2.3755 bar. Odrediti brzinu kojom MIG leti.
3. Temperatura vazduha u rezervoaru je T = 288 K. Brzina na izlazu iz Lavalovog mlaznika kroz
koji vazduh istiqe iz rezervoara je v = 530 m/s. Odrediti brzinu v posle prolaska ove struje
kroz prav udarni talas.
4. Prilikom ulaska kosmiqke letili
e APOLLO u Zem inu atmosferu gde vlada temperatura
od 3 C, Mahov broj je M = 38. Sraqunati (maksimalnu) temperaturu na nosu APOLLO-a,
smatrajui da vazduh moemo smatrati idealnim gasom. Po vaxem mix eu, da li izraqunata
temperatura odgovara realnosti? Ako je odgovor ne, zaxto?
1
02
89
Uz ve spomenute pretpostavke na poqetku ovog poglav a, iz osnovnih jednaqina u integralnom obliku
se ihovom primenom na kontrolnu zapreminu sa slike 7.4 dobijaju sledee jednaqine:
PSfrag repla
emen
v
Kontrolna povrx A
v2
p1
p2
Kontrolna zapremina V
T1
T2
A2
A1
(7.19)
1 v1 A1 = 1 v1 A1
1 u21
A1 +
ZA2
p dA = p2 A2 + 2 u22 A2
(7.20)
A1
3. Jednaqina energije
(7.21)
Iz jednaqina (7.19)-(7.21) se mogu dobiti i diferen
ijalni obli
i osnovnih jednaqina iz kojih se
mogu izvui vani zak uq
i vezani za izentropsko strujae kroz mlaznike. Diferen
ijlani oblik
jednaqine kontinuiteta se moe direktno dobiti iz jednaqine (7.19):
h1 +
v A = const
v12
v2
= h2 + 2
2
2
= ln + ln v + ln A = const
d dv
dA
+
+
=0
v
A
(7.22)
90
Diferen
ijalni oblik jednaqine koliqine kretaa emo dobiti primenom jednaqine (7.20) na
infinitezimalnu
kontrolnu zapreminu.
PSfrag repla
emen
2
1
p
p + dp
A
v
A + dA
v + dv
+ d
dx
(7.25)
d
Podsetimo se, razmatramo izentropsko strujae - tj. adijabatsko, neviskozno strujae (nema
razmene toplote izmeu fluida i okoline, kao ni disipativnih efekata kao xto su uti
aj trea).
Dakle, bilo koja promena pritiska, dp pri strujau ja praena odgovarajuom izentropskom promenom
gustine, d. Stoga, moemo pisati: dp p
=c
=
(7.28)
d
c
c v
v
Konaqno, zameujui jednaqinu (7.29) u jednaqinu (7.22) dobijamo:
2
dv
dA
= (M 2 1)
A
v
(7.30)
91
111111111111111111111
000000000000000000000
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
v
111111111111111111111
000000000000000000000
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
v
111111111111111111111
000000000000000000000
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
111111111111111111111
000000000000000000000
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
M <1
M >1
111111111111111111111
000000000000000000000
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
v
111111111111111111111
000000000000000000000
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
92
(b)
M =1
M =1
M >1
M >1
M <1
i
Gor
Komora
za sagorevae
M <1
Izduvni mlaznik
M >1
Oks
ida
ns
M =1
M 0
p = p0
M >1
T = T0
Rezervoar
Lavalov
mlaznik
Radni deo
aerotunela
M =1
M 0
Nadzvuqni difuzor
Konvergentno-divergentni mlaznik se naziva jox i Lavalov mlaznik po xvedskom nauqniku Karlu de Lavalu (
). On ga je prvi koristio prilikom konstruk
ije parne turbine krajem XIX veka.
93
Kada je u grlu Lavalovog mlaznika M = 1 (grlo mlaznika je ujedno i kritiqni presek) onda
kaemo da Mlaznik radi u proraqunskom reimu. U zada
ima emo se baviti samo proraqunskim
reimima, tj. u grlu mlaznika e uvek biti M = 1. Pri tome emo i pretpostaviti da je geometrija
mlaznika poznata. Generalno, namena Lavalovog mlaznika je da dozvuqno strujae prevede u e eno
nadzvuqnostrujae - toje moguesamokadaje grlomlaznikaujednoi kritiqni presek(vidi sliku 7.6).
Kada mlaznik radi u proraqunskom reimu postoji veza izmeu povrxine kritiqnog preseka (grla
mlaznika) i povrxine nekog proizvo nog preseka mlaznika, u funk
iji Mahovog broja u proizvo nom
preseku. Ta jednaqina glasi:
A
AK
2
(7.31)
(+1)/(1)
1 2
2
1
1+
M
= 2
M +1
2
Jednaqinu moemo tumaqiti i na obrnut naqin, tj. moemo izraziti M = f (A/A ), ili pak
M = f (A /A) - Mahov broj na bilo kom mestu u Mlazniku je odreen odnosom povrxina popreqnog
preseka na tom mestu i povrxine popreqnog preseka grla mlaznika u kome je M = 1. Za jedan odnos
povrxina A /A postoje dve vrednosti Mahovog broja - jedna je maa od jedini
e, dok je druga vrednost
vea od jedini
e. Vrednost M < 1 odgovara preseku koji se nalazi u konvergentnom delu, dok vrednost
M > 1 odgovara vrednosti u divergentnom delu. To se lepo moe videti na dijagramu na sli
i 7.9 na
kome je prikazana zavisnost A /A M za = 1.4.
k
0.8
Ak/A
0.6
0.4
0.2
0
0
0.5
1.5
2.5
3.5
Slika 7.9: Veza izmeu Mahovog broja i odnosa A /A kod Lavalovog mlaznika
k
Dakle, u proraqunskom reimu strujaa se samo na osnovuodnosa A/A mogu odrediti sve fiziqke
veliqine u bilo kom preseku u mlazniku. Proraqunski reim strujaa je jedino mogue izentropsko
nadzvuqno strujae koje moe nastati u Lavalom mlazniku (slika 7.10)! Da bi se on ostvario za
neki odreeni mlaznik, vrednost pritiska na izlazu iz mlaznika p mora imati vrednost koja je u
potpunosti odreena pritiskom u rezervoaru p i oblikom mlaznika (odnosom A /A ).
K
94
Ae
Ak
Ai
Ak
Ag = Ak
M =1
p0
Me > 1
M <1
T0
pe
x
M
1.0
0
p
p0
1.0
0.528
p
=
p0
0
T
T0
1.0
0.833
0
1 2 1
1+
M
2
x
T
=
T0
1
1 2
1+
M
2
Slika 7.10: Proraqunski reim strujaa u Lavalom mlazniku. Ovo je jedino izentropsko nadzvuqno
strujae koje moe nastati u Lavalovom mlazniku
95
7.3.2 Zada i