JESPER SVENBRO

GUGLIELMO CAVALLO
KAKO SU ITALI GRCI
KAKO RIMLJANI
Sa panskog prevela, priredila i predgovor napisala:
Dr Lenka Blehova elebi
OKTOIH
Naslov originala:
Jesper Svenbro: La Grecia arcaica y clasica
La invencion de la lectura silenciosa
Guglielmo Cavallo
Entre el volumen y el codex
La lectura en el mundo romano
In:
Historia de la lectura
en el mundo occidental
bajo la direccion de Guglielmo Cavallo y Roger Chartier
Taurus, Madrid 1998.
POGLED KLASICKE FILOLOKE NAUKE NA
NAINE ITANJA 1 ITALAKE NAVIKE U ANTICI
Knjiga koju italac ima pred sobom sadri zapravo dva
rada iz opsenog naunog korpusa od ukupno njih trinaest, iz
pera isto toliko naunika i klasikih filologa, pod zajedni-
kim naslovom Istorija itanja u zapadnoj civilizaciji, ijom
izradom su rukovodili i zajedniki ga priredili Guglielmo
Cavallo i Roger Chartier za parikog izdavaa Seuil i madrid-
skog Taurus. Ova dva izdvojena rada u naem kratkom izbo-
ru, prevodu i prireivakom poslu odnose se na poetke ita-
nja kao fenomena i recepcije teksta uopte a imaju za pred-
met formu, praksu i filosofiju itanja kod starih Grka (u dva
najupeatljivija antika razdoblja) i starih Rimljana; moe se
rei da na izvjestan nain i sami predstavljaju uvod u reeni
cjelokupni korpus posveen istoriji itanja tekstova i recep-
ciji njihove semiotike u zapadnom svijetu.
Nastanak itanja bez sumnje je isto tako sloen i tajan-
stven kao i nastanak same knjige, a uticaj recepcije jednog
teksta na sadraj drugog i obrnuto proces je koji odvajkada
zaokuplja panju i pisaca i italaca. Interaktivan odnos izme-
u odreenog teksta i njegove upotrebe (upotrebne vrijedno-
sti) i odnosno naina na koji je bio, jeste i bie itan funkcio-
nie kao kulturni fenomen jo od najstarijih vremena. Knji-
ga, primjera radi, samo da bi dospjela do svog prvog oblika
nalik dananjem, latinski volumen, svitak, i kasnije, nakon
izuma pergamenta, codex, odnosno snop ili sveanj papira,
morala je prevaliti put od starovjekovnih grkih drvenih ta-
blica dug stotinama i stotinama godina. Logino je zakljuiti
da je upotreba (itanje) teksta na tom putu zacijelo doivjela
ne manje ako ne i vie semantikih preobraaja i praktinih
modifikacija te da su bezbrojni pokuaji, naini i modeli ita-
nja kroz vjekove bez sumnje sastavni dio fenomenologije raz-
voja teksta kao jedne od baza cjelokupne istorije i kulture.
Tekstualna kritika, danas ve znatno zastupljena ne samo
u knjievnosti ve i u mnogim drugim pisanim formama, ko-
ja svoj korijen vue iz djelatnosti aleksandrijskih gramatia-
ra (Zenodot, 325 - 260 p. n. e., Aristofanes, 257 - 180 p. n.
e., Aristarh sa Samotrake, 216 - 144 p. n. e.), inae struno
obraena mnogo kasnije od strane vizantijskih gramatiara u
XII stoljeu, u okviru one njene funkcije koju poznaje novi
vijek sve do danas pridavala je i pridaje prvorazredan znaaj
nainu itanja i receptivnoj metodologiji kao mehanizmima
za semiotiko uoblienje teksta. Najstarija sauvana knjiga u
obliku to ga mi danas koristimo, na primjer, koja potie iz
IV stoljea prije Hrista (lirski spjev Persijanci od Timoteja,
pjesnika iz V stoljea p. n. e.), u odnosu na savremena djela
iz svoga anra ne razlikuje se toliko u knjievnom koliko u
receptivnom pogledu, to je dokaz da nain itanja i recepci-
je ak i u okviru jednog jedinog anra predstavlja sastavni
dio pisma i knjige, tretmana i tumaenja, razumijevanja i re-
produkcije jedne kulture.
Kako se italo u staroj Grkoj, a kako u starom Rimu, ka-
ko u ranom, visokom i poznom srednjem vijeku, kako u vri-
jeme sholastike, te u jevrejskim enklavama u Evropi, kasni-
je u vrijeme reformacije i protivreformacije. te u renesansi,
konano kako se neki tekst ita, razumijeva i tumai u nae
doba, ime se sve bave pomenuti i ostali djelovi korpusa na-
6
unih radova o povijesti itanja na Zapadu, ukljuiv naravno
Grku kao kolijevku zapadne civilizacije, - sa naune take
gledita izuzetno je zanimljivo pitanje i ini se u ovom opse-
nom radu iz pera znamenitih savremenih naunika i filolo-
ga tretirano na visoko struan i multidisciplinaran nain. Sto
se, pak, tie grke i latinske filosofije odnosno prakse itanja
ona je dostupna naunom pogledu prije svega zato to je ute-
meljena na originalnim izvorima grke i rimske knjievnosti
i ova dva jezika, koji se uostalom iz istih razloga smatraju je-
zicima kritikog aparata. anrovske podjele tekstova i knji-
evnosti, namjena knjige za zabavu, edukaciju, nauku,
politiku, vojnu ili trgovaku strategiju, za razonodu ili za
kontemplaciju, kao i klasifikacija istih ovih knjiga u filolo-
kom, istorijskom, dramskom, filosofskom ili nekom dru-
gom pogledu - sve ovo, fundamentalno vano za odranje i
razvoj teksta i pisma, ima svoje korijene u pomenutim jezi-
cima i znatne istraivake mogunosti u pisanim dokumen-
tima antike.
Antika, na koju je, kako smo se osvrnuli, zasad ogranien
na izbor i prireivaki rad, na ovaj ili onaj nain predstavlja
istoriju itanja u malom iz razloga to su antiki modeli, ma-
trice. sheme i kodeksi i u ovoj oblasti stvaralatva i saznanja
bili i ostali primjeri koji su se, dodue, mijenjali i modifiko-
vali kroz vjekove ali koji nikad nijesu izgubili rudimentaran i
ha/ian karakter u kontekstu itave zapadne civilizacije. Pita-
nje uticaja antike na vanzapadne kulturne tokove predmet je
nekog drugog istraivanja i drugih naunih disciplina i postu-
paka, pa i drugaijeg pristupa u okviru eventualnog izuava-
nja fenomenologije recepcije pisma i teksta kroz vrijeme, pri
emu karakter i domet uticaja antikih modela u okviru nje-
nog vlastitog kulturnog dometa a posteriori (evropski Zapad)
7
nije i ne mora biti od adekvatnog uticaja i na druge prole i
savremene kulture i svjetove, ali italaka samosvijest o tek-
stu, italako uee u receptivnom vrednovanju i kreaciji
istog, te fenomen itanja kao akcije sa svim njenim padovi-
ma i uzletima bez sumnje predstavlja dominantan faktor u
hronici teksta i pisma kao nezaobilaznih uslova za stvaranje
i opstanak istorije.
Ne na margini, nego u centru istraivakog rada koji je
pred nama nale su se brojne okolnosti vezane za pismo i
tekst to na prvi pogled ne spadaju u krug pojava imanentnih
knjizi i itanju: izrada i distribucija teksta, oficijelna i neofi-
cijelna njegova upotreba, praktikovanje govora javno i u tii-
ni, religiozni i laiki pristup itbi, imaginativna i dakako intu-
itivna recepcija itanog, sporost i automatizam usvajanja zna-
enja samo su zapravo neke od pojava iji znaaj se ne moe
zaobii u procesu valorizacije itanja kao zahtjevne i naporne
aktivnosti ula u raznim mentalitetima i okolnostima. Takoe
klasiki filoloki pristup u okviru ovog istraivanja nezaobi-
lazan je kao metod prikupljanja injenica relevantnih za re-
konstrukciju mentalnog sklopa intelektualca u starom svijetu
i tajanstvenog stila prijema i obrade, "varenja"', kako je govo-
rio Sokrat, receptivnog materijala kojeg u antici na njenim ve-
likim jezicima, prije svega grkom i latinskom ali isto tako
hebrejskom, aramajeskom, koptskom i drugim razvijenim fi-
lolokim sistemima uopte nije bilo malo.
Posebna panja u okviru istraivanja razvoja italakih
metoda, naina i navika posveena je, poglavito u grkom ali
takoe i u latinskom odjeljku pomenutog korpusa, pozoritu
i profesionalnoj recitaciji kao formama koje su obogatile i-
tanje u njegovom razvoju na nain to su emancipovale ovu
aktivnost a njena izraajna sredstva dovele do perfekcije.
8
Ve od pojave prvog tragiara Tespisa (VI stoljee p. n. e.),
koji je prvi uveo i glumca kao itaoca sui generis. itanje se
razvija ne samo kao javna djelatnost na kakvu redovno nai-
lazimo sve do naih dana ve i kao manifestacija glasa, vo-
kalna, dakle muzika aktivnost ije forme, faze i preobraaji
logino i prirodno su uticale na formiranje i ouvanje tekstu-
alnog stvaralatva od antikih prozaika, preko tragiara i ko-
mediografa, lirskih pjesnika do srednjovjekovnih trubadura i
dalje nastavljaa javnog glasnog itanja u neprekidnoj izved-
bi i recepciji teksta za sluanje i uivanje te u njegovoj instru-
mentalizaciji i vokalizaciji.
Rad koji stoji pred savremenim itaocem, dakle, budui
da za polazne osnove uzima originalne pisane dokumente iz
antike i gdjekad se oslanja na dostignua klasikih filologa iz
XIX stoljea, prije svega njemakih, engleskih i francuskih
koji su pruili i najvei doprinos na tom polju, na popularan
nain koliko je to dozvoljeno u naunoj metodologiji ove vr-
ste pribliava mjesta, prostore i problematiku iz djela grkih
i latinskih klasika ali strogo u funkciji istraivanja toga kako
se italo u starom vijeku. Polazei od toga da su djela klasi-
ka najautoritativniji tumai i svjedoci filolokih i naunih
pretpostavki iznijetih u ovim radovima, te od injenice da je
provjera naunih pretpostavki najozbiljnija u svijetlu stvara-
latva upravo onih koji su bili i najvie zainteresovani za i-
tanje i itaoca - dakle starih pisaca -, ija je aktualizacija, in-
terpretacija i neprestano iitavanje upravo utkana u temelje
zapadne civilizacije, radovi pred nama, kao i itav ovaj nau-
ni korpus ispunjeni su selektivnim ali pouzdanim, etimoloki
preciznim informacijama iz djela klasika odnosno mjestima
koja se odnose na interesovanje za tekst i itanje u grkom i
latinskom svijetu i u orbiti njihovog kulturnog uticaja.
9
injenica da se nije oduvijek italo kao danas, tavie da
se savremeno itanje i italake navike znatno razlikuju od
istih u antikoj epohi, ili da se razumljivo gotovo u potpuno-
sti razlikuju od svog arhetipa u homersko odnosno doba po-
etaka itbe kod Rimljana, ne djeluje nimalo anahrono kada
se paljivo promatra u ovom radu budui da je itanje sastav-
ni dio tekstualnog fenomena - ukljuiv njegov fundament, pi-
sanje, dakle sastavni dio stvaralakog procesa u irem smislu.
Konkretno Grka i Rim. koji su civilizovali svijet putem jezi-
ka, pisma, teksta namijenjenog itanju glasno ili u tiini, jav-
no ili u privatnosti utire u ovom korpusu radovima J. Svenbra
i G. Cavalla put ka kulturnoistorijski prepoznatljivom itanju
u zrelom srednjem vijeku (obradio Malcolm Parkes), u shola-
stici (Jacqueline Hamesse), u poznom srednjem vijeku (Paul
Sanger), u jevrejskim enklavama u zapadnoj Evropi (Robert
Bonfil), te u humanizmu (Antonv Grafton), reformaciji i kon-
trareformaciji (Jean-Francois Gilmont i Dominique Julia), u
renesansi (Roger Chartier), u XVIII stoljeu (Reinhard
Wittmann), u XX vijeku (Martin Lyons) i konano do budu-
nosti itanja (Armando Petrucci); irok i tajanstven, dug i ne-
predvidljiv, uzbudljiv i dramatian krug itanja i tekstualne
recepcije nije time iscrpljen, ali je filoloki osvijetljen na na-
in koji pomalo podsjea u najboljem smislu na prapoetke
katalogizacije i sistematizacije velikih prapoetnika ove nau-
ke, na metod aleksandrijskih filologa Kalimaha iz Kirene
(310 - 240 p. n. e.) i Filete sa Kosa (320 - 270 p. n. e.).
U Kotoru.
16. avgusta 2002. Prireiva
10
JESPER SVENBRO
ARHAINA I KLASINA GRKA:
PRONALAZAK ITANJA U TIINI
K
ada je, poev od VIII stoljea nae ere, prodrlo alfabet-
sko itanje u grku kulturu, stiglo je u jedan svijet koji
je ve bio ostavio za sobom mnogo vremena u znaku usme-
ne tradicije. Ali ako se usmena rije rodila ovako ispoetka u
skladu sa poznatom formulom, moda je i ostala nadasve do-
minantna. Jer u jednoj Grkoj ranih vremena izgovarana ri-
je vladala je suvereno, a naroito kao vrsta klasifikacije, "fa-
ma", primijenjivana na junake epopeja iz doba homerskog
obrasca. Za Grke arhaikog doba je ova kategorija imala pr-
vostepenu vanost koja je prerastala u jednu istinsku opsesi-
ju. Ako je jedan homerski junak prihvatao smrt na bojnom
polju, to je bilo iz razloga to je oekivao da e zadobiti sla-
vu neprolaznu iz ega rjeito proistie da je rije, prevoena
kao ugled ili bolje reeno kao slava, za njega bila kategorija,
te imala dubok smisao glasa (kako svjedoe sline etimolo-
gije u germanskim jezicima, na primjer njemake rijei La-
ut). Slava Ahilova, prema tome, bila je slava namijenjena
sluhu, jedna akustina, zvuna slava. U pluralu, klea je u po-
sljedici bila terminus technicus koji je Homer koristio da bi
opisao vlastitu epsku poeziju. Samo ako je bila zvuna, omo-
guavala je trajnost jednom junaku.
Dovoljno je razmotriti samo vrjednovanje zvukova koje
su Grci primjenjivali na konsonantsku abecedu to su je ko-
ristili Semiti: kao to je poznato, izdvojili su odreenu grupu
13
znakova da bi mogli oznaiti vokale. Da bi se shvatilo zato
i u kojoj perspektivi je dolazilo do prilagoavanja fenian-
skom pisanju nee biti zgorega da se pozabavimo ovim vr-
jednovanjem. Moglo bi se uiniti da je ovo spadalo u para-
dokse ivota. Zato? emu je moglo sluiti nijemo itanje u
jednoj kulturi, gdje se vjerovalo da je usmeno predanje kadro
da opravda vlastito trajanje oslanjajui se iskljuivo na pam-
enje i ljudski glas? Najjednostavniji odgovor je, ini se,
sljedei: upravo da bi se postigla vea proizvodnja klea, na
primjer, uz pomo nadgrobnih- natpisa, i tako se obezbijedilo
novo potomstvo pokojniku. Tako se, kasnije, vjetina pisanja
vjerovatno stavila na raspolaganje usmenoj kulturi u sljede-
u svrhu: ne samo da bi se ouvala epska tradicija (premda je
ova zadnja prestala da to bude), nego i da bi sudjelovala u
proizvodnji glasa, djelotvornih rijei, bune slave.
Ovaj odgovor se u sutini poklapa sa pretpostavkom o
prirodi itanja kod starih Grka: izgleda da je nepobitna inje-
nica da su prvi grki itaoci upranjavali itanje naglas. Jer
u kulturi koja je vrjednovala izgovaranu rije u toj mjeri u
kojoj su to inili Grci, itanje nije imalo ambiciju da predsta-
vlja neto vie od sredstva doaptavanja usmenom itanju.
Moglo bi se initi da naa pretpostavka izvre naopake mi-
sao koju smo maloprije iznijeli o antikom itanju. Ako se
formulie odvojeno od kulturnih podataka, podudarae se sa
drugom hipotezom koja nije nita drugo nego umetak svje-
doanstava mlaeg razdoblja: ako su Grci klasine epohe i-
tali naglas, treba prihvatiti kao mogue da su njihovi preci
radili to isto. S obzirom na nedostatak dokumenata preosta-
je nam da mislimo kako itanje naglas promovie originalan
oblik itanja.
14
Semiotika glagola itati na grkom
Ako je, na prvi pogled, evidentan nedostatak svjedoan-
stava, koja bi nam kazala neto poblie o arhainom itanju,
budui da pod "svjedoanstvima" podrazumijevamo opise
djelatnosti itanja ili suoavanje sa njim, situacija e se pro-
mijeniti budemo li analizirali rjenik, sastavljen poev od ar-
haine epohe, za izraavanje pojma itanja. Da budemo pre-
cizni, grki posjeduje vie nego deset glagola koji znae "i-
tati", evidentnih poev od godine 500. prije nae ere. Moda
ovaj visok broj iznenauje: bez sumnje, tu ima udjela i dija-
lektoloka raznovrsnost jezika kao i injenica da se uzima u
obzir i "probni period" u kojem su novi izrazi putani u op-
ticaj; tek na kraju tog probnog perioda data je prednost neki-
ma od njih. A "probni period" jo nije bio pri kraju, kada po-
inju da se pojavljuju ove rijei u natpisima i tekstovima. Ui-
stinu, ovi glagoli usmjeravaju vodei pravac pristupa ka lo-
gici arhainog itanja: osnovno znaenje toliko upotrebljava-
nog glagola u znaenju "itati" e nam pokazati nain na koji
je akt itanja bio zamiljan u trenutku kada se pojavio ovaj
specijalni znaaj, ili moda neto kasnije. Ova svjedoanstva
su utoliko vrjednija ukoliko vie iskau iz okvira individual-
nog ili sluajnog, da bi se smjestila na nivou zajednikog
znanja: jezika. Podrazumijeva se, dakle, zato je sada neop-
hodno da se pribjegne rjeniku i gramatici koji su podesni za
izradu i obrazloenje hipoteze o vokalnoj prirodi arhainog
itanja. Ova metoda istovremeno podsjea na uzvienost i-
tanja u kulturi sasvim drugaijoj od nae, premda dovoljno
srodnoj da bi ovo poreenje imalo teinu.
Od godine 1950. nam stoji na raspolaganju lanak Pjera
antrena (Chantraine) posveen grkim glagolima - nosiocima
15
znaenja "itati".
1
Koristan lanak, ali ograniava se na pro-
uavanje samo etiri rijei. Izmeu rijei koje veliki francu-
ski naunik nije uzeo u obzir ima jedna koja mi se ini oso-
bito vana i koja e nam sluiti kao polazna taka: glagol zna-
ti, nemein, u doslovnom znaenju "dijeliti". Sudei prema na-
im pisanim dokumentima ova rije nije bila esto koricena
u smislu "itati" i njen mali opticaj bi mogao posluiti kao
objanjenje injenice da je pala u zaborav. Osim toga, tri po-
mena u djelu aleksandrijskog leksikografa Hesika koji je i-
vio u V stoljeu nae ere, samo su jedanput potvrdili glagol u
njegovoj prostoj formi. Sofokle (496 - 406 p.n.e.) je glagol
upotrijebio u jednom kratkom odlomku, to je sauvao tanu
i propisnu namjenu rijei koja nas ovdje zanima. U predve-
erje uoi pohoda na Troju, Grci su vrili smotru svojih jedi-
nica: "Ti koji sjedi na tronu i koji dri u ruci tablice sa pi-
smom, itaj (neme) nam spisak, da bismo znali ima li odsut-
nih meu onima koji se zaklee."
2
I kada je Tindar morao iza-
brati supruga za njegovu ker Jelenu, meu brojnim zaintere-
sovanim koji su pohrlili u Spartu, naredio je da se svi oni za-
kunu da e tititi prava onoga kome pripadne izborna pobje-
da. Na osnovu toga je Menelaj mogao raunati na mnotvo
junaka, kada je Paris oteo Jelenu. U citiranom odlomku ita-
lac dri u ruci spisak onih koji su se zakleli. Njegovo itanje,
ili doslovce, dijeljenje, nabrajanje, skretalo je panju na oi-
ta odsustva. Radilo se o itanju naglas pred publikom kojoj se
usmeno "dijelila" sadrina tablica sa pisanim tekstom.
I tako je poslije dolo do toga da je glagol nemein, iji
osnovni znaaj je bio "dijeliti", mogao poprimiti znaenje
1
Pierre Chantraine: Les verbes grecs signifiant "lire", en Melanges
Henri Gregoire, II, Brussel, 1950, str. 115-126.
2
Sofocles.fr. 144 Nauck.
16
"itati" ili, tanije, znaenje "itati naglas". Meutim, izgle-
da da su to bile prije svega sloene forme, koriene u ovom
zasebnom znaenju, poev od glagola ananemein, koji je bio
u opticaju, prema pjesniku Teokritu, "u dorskom dijalektu".
3
Ovaj podatak potvruju dva drevna svjedoanstva. Prvo se
srijee u djelu pjesnika Epikarma (oko 530-440 p.n.e.), Sici-
lijanca, to e tim samim rei u dorskom dijalektu
4
; drugo ,
na jednoj ai sa dorskim natpisom, otkrivenoj na Siciliji i iz-
raenoj u prvim dekadama V stoljea
5
. Hesik je takoe po-
znavao ovu rije u smislu itati, kao i antiki komentator Pin-
dara
6
. Sljedstveno tome, zajedno sa Teokritom treba smatra-
ti ananemein dorskom rijeju koja je imala znaenje "itati".
Meutim, iako se aktivan oblik ananemein kretao u dorskom
dijalektu, kako u Sparti tako na Siciliji, nalazimo prelaznu
formu ananemeszai u jednom natpisu u jonskom dijalektu,
koji je nastao u prvoj polovini V stoljea, a otkriven je u Eu-
boji. Radi se nadgrobnom kamenu nekog Mnesiteja, iji epi-
taf zvui ovako:
"Budite zdravi, prolaznici! Poivam mrtav dolje. Ti koji
se priblii, itaj (ananemeszai) ko je ovjek pokopan ovdje:
jedan stranac porijeklom iz Egine, imenom Mnesitheos"
7
.
3
Teokrit, Idile, 18,47-48.
4
Epicarmo, fr. 224 Kaibel.
5
Vid. C. Gallavoti, Letture epigrafiche, en Quaderni urbinati di cultura
classica, num, 20 (1975), str. 172-177; B. Forssman, ANNEMOTA in einer
dorischen Gefasinschrift, en Miinchener Studien zur Sprach.wissensch.aft, 34
(1934), str. 39-44.
6
Hesiquio, s. v. annemein ( t. j. ananemein); Escolios a Pindaro, III,
222, 16-17 Drachmann.
7
W. Peek, Ghechische Vers-Inschriften, I, Berlin, 1955, br. 1210, 1-3.
U dorskom dijalektu aktivna forma ananemein pretvara
itaoca u instrumenat u slubi napisanog: u Sparti se itaocu
nije postavljalo pitanje da li e on sam lino primiti poruku
koju je "dijelio" drugim osobama; isto zapaanje vai pod-
jednako za prosto nemein i za sloeno epinemein, prisutno u
smislu "itati" kod Hesika. Nasuprot tome, prelazna forma
istog glagola, koriena u Mnesitejovom epitafu imala je pre-
finjeniji smisao nego "dijeliti". U sutini je znaila "dijeliti
ukljuujui se u dijeljenje"
8
italac, koji je stupio na scenu
posredstvom eubojskog "dijeljenja", dakle, prenosi sadraj
napisanog ne samo "prolaznicima", prozivanim u tekstu, ne-
go, jednako, sebi samom. Ili, drugaije reeno, rijei izgovo-
rene od strane itaoca usmjerene su kako u pravcu slualaca
tako samog itaoca. Zakljuno, ovaj italac moe da "dijeli"
sadraj napisanog, makar i ne imao sluaoce: dijelie ga sebi
samom i preobrazie se u svog vlastitog sluaoca, kao kada
bi, da bi razumio grafiku sekvencu, morao naglas sricati slo-
va to treba da stignu do njegovog sluha, spremnog za pri-
hvatanje njihova zvuka. Za njega, vlastiti glas mu se pretvo-
rio u instrumenat.
Razmiljajui o ovom itaocu koji "dijeli", dakle, saopta-
va sebi samom napisano i koji, da bi itao, radi ono to nama
izgleda kao zaobilazan, akustian put, da bi dospio do ula, ne
moemo se oteti utisku da se njegovo tumaenje napisanog
odvijalo sporo i naporno. Njegovo itanje, izgleda, zahtijeva-
lo je nastojanje, nastojanje koje se moe smatrati izraenim
putem prefiksa ana-, kako napominje Chantraine.
9
Naknadno
se moe uoiti ova radna karakteristika itanja sa stanovita
8
Vid. E. Benveniste, Problemes de linguistique generale. I, Paris,
1966, str. 168-175 (Actifet moyen dans de verbe).
9
Chantraine, nav. dj. str. 115.
18
sposobnosti itaoca i ponude pisanog materijala. U vezi sa pr-
vim, zahvaljujui Plutarhu znamo da se uenje slova u Sparti
ograniavalo "na strogo najnunije"
10
, a ni situacija u Euboji
vjerovatno nije bila drugaija. Definitivno, sposobnost prola-
znika koji ita natpis drugima naokolo, ne bi li ih privolio da
ga sasluaju, moemo prihvatiti samo kao veoma relativnu. U
vezi sa drugim aspektom treba istai da je pisanje jednog nat-
pisa kao to je bio onaj Mnesitejev uobiajeno lieno razma-
ka izmeu rijei: njegove rijei se niu bez prekida, to je
stvar - kako moe svako da se uvjeri - koja usporava, zbunju-
je i obezoruava intervenciju italakog glasa.
Zbog toga je glagol nemein u sreditu leksike porodice
iji lanovi su nosioci znaenja "itati". I to u mjeri koja nas
tjera da se zapitamo da moda nije nomos, aktivno ime stvo-
reno od nemein, imalo osnovno znaenje "itanje". Sa for-
malne take gledita ne postoji prepreka za slinu hipotezu.
Sigurno je da nai rjenici ne sadre nita to bi nagovjeta-
valo ovo znaenje nomos-a, jer se ova rije redovno prevodi
kao "zakon". Nita, izuzev onih nomoi ptica kod Alkmana",
pjesnika iz VII stoljea prije nae ere. Na prvi pogled, "me-
lodije" ptica (jer tako je preporuljivo prevoditi izraz u ovom
sluaju) ne izgleda da imaju mnogo zajednikog sa arhai-
nim zakonodavcima. Ali nemojmo se zavaravati: kod Haron-
de, jednog od velikih zakonodavaca stare Grke, su se nomoi
"pjevali", kako se izrazio jedan antiki autor.
12
Dakle, distri-
bucija zakona mogla je sadrati pjevanu formu. Zbog toga,
ptice i nomode-nomoidoi, "pjevai zakona"
13
ostvarivali su
10
Plutarh, ivot Likurgov, 16, 10.
11
Alkman, fr. 40 Page.
12
Hermippo, fr. 88 Wehrli.
13
O sudskom inovniku zvanom nomoidos, vidjeti Strabon, XII, 2, 9.
19
savreno iste "distribucije". Zakon je bio vokalna distribuci-
ja; na poetku se uvao pamenjem a poslije pisanjem. To se
slae sa dvojnim znaenjem rijei nemein i ananemeszai. Jer
ova dva glagola se mogu odnositi na jednu vokalnu distribu-
ciju koja se uva u pamenju, kada se kod Simonida "navodi"
jedna izreka (glagol: nemein) ili kada se kod Herodota "reci-
tuju" genealogije {ananemeszai)
14
. Kao to smo vidjeli, oba se
mogu podjednako odnositi na jednu vokalnu distribuciju koja
se krije u napisanom, a to je itanje sa spiska ili itanje natpi-
sa. U VII stoljeu prije nae ere kraljevi Euboje to ih pomi-
nje Hesiod "dijelili su" {nemein) pravdu koja je, kako nas je
uio isti Hesiod, bila pravda za "sluanje", pravda, dijeljena
usmenim putem.
15
Ovoj pravici nije trebalo nita osim pisa-
nog oslonca, da bi se njena "distribucija" pretvorila u itanje.
Zbog toga, usmena distribucija na koju su se odnosili
nemein i nomos mogla je biti jedna distribucija, potpomaga-
na koliko pamenjem, toliko pisanjem i, sljedstveno tome,
kako recitacija napamet tako itanje naglas. Nomos se prila-
goavao situaciji usmenog i pisanog. Sto ne vai, opet, za ri-
je rhetra, to je koriena u Sparti u smislu "zakon". Naime,
zahvaljujui Plutarhu znamo da je u Sparti bilo zabranjeno
uvrivati zakon posredstvom pisanja
16
. Iz tog razloga je lo-
gino zakljuiti da je rije, koja je oznaavala "zakon", u
Sparti, vodila svoje porijeklo od glagola eirein, "rei". U Ri-
mu, meutim, izgleda da je zakon bio pretpostavljen onome
to je bilo pisano. Lex je bilo ime za djelatnost legere, "ita-
ti", i znaio je, dakle, u osnovi isto to i "itanje"
17
(bez dvo-
14
Simonides, fr. 11-12 Page; Herodot, I, 173.
15
Hesiod: Poslovi i dani, 213 i 224.
16
Plutarh, ibid. 13, 1-4.
17
A. Magdelain, La hi a Rome, 1978, str. 17.
20
jakosti koju je sadrala rije nomos). Kada sve ovo saberemo
dobijamo sljedeu emu:
USMENOST eirein, "rei" rhetra
USMENOSTIPISANJE nemein, "recitovati/itati" nomos'
PISANJE legere, "itati" lex
Zato su Rimljani odabrali rije legere da bi rekli "itati"?
Odgovarajui na to pitanje, moramo imati na umu nedvojbenu
injenicu, koja, dodue, nije sadrana u rjenicima: grki gla-
gol legein moe imati znaaj "itati". Dovoljno je zadrati se
na ovom stihu u Platonovom Teetetu: "Doi, robe, uzmi knji-
gu i itaj! /lege/"
18
. Ili kod formulacije lege ton nomon, "itaj
zakon", uestale meu govornicima IV stoljea prije nae
ere.
19
Iako lego znai "itam", sa razlogom se moe misliti da
su Rimljani uli ovu rije od Grka od kojih su preuzeli alfabe-
tu. Onda nita nije prirodnije nego koristiti srodni latinski iz-
raz lego, iji imperativ lege "zvui" savreno grki... I tako,
znaenje "skupljati" nije bio prvobitni smisao latinskog lege-
re, "itati", premda je vremenom glagol poprimio taj smisao.
Iz tog razloga legein bi moglo znaiti "itati", isto kao
nemein. A isto tako, tu su prije svega derivati prostog glago-
la, ovi koji se izgleda podudaraju sa znaenjem "itati", po-
ev od analegein, osvjedoenom u jednom natpisu Tea, to
datira izmeu 470-460 p.n.e.
20
, i dalje preko analegeszai, i-
ja svjedoanstva se datiraju kasnije
21
. Ono to se govorilo u
18
Platon, Teetos, 143 c.
19
Vidi Demostenes, XXI, Protiv Midije, 8 i 10, itd.
20
P. Herrmann, Theos i Abdera u 5. vijeku prije Hrista, Chiron, 11 (1981),
str. 8 i 11.
21
Chantraine, nav. dj., str. 126.
21
vezi sa prefiksom ana-, kao da smanjuje razliku izmeu ak-
tivnog ananemein i medijalnog ananemeszai i vai podjed-
nako za oba glagola; ovaj paralelizam potkrepljuje istovre-
meno nemein u smislu "usmeno distribuirati" i "itati". De
facto su glagoli nemein i legein se nali na raskru i od njih
su se ravale leksike staze porodice iji svi lanovi su zna-
ili "itati", iako sa razliitom nijansom.
Meutim, da bi porodica legein bila potpuna, treba da se
uvrsti i vaan lan kao to je bio epilegeszai. Ovaj glagol,
est kod Herodota, koji je pisao na jonskom dijalektu u V
stoljeu prije nae ere, znaio je "itati" i upotrebljavao se je-
dino u svom medijalnom obliku (dok njegov dvojnik,
epinemein, "itati", se srijee samo u aktivnom obliku)
22
, ob-
liku koji se objanjava na isti nain kao medijalni glagol
ananemeszai, "distribuirati ukljuivi se u distribuciju", i
analegeszai, "itati ukljuivi se u itanje". Medijalna forma
je podrazumijevala da je italac itao naglas kako za eventu-
alno okupljene sluaoce, tako za sebe samog. to se epileges-
zai tie, ovaj glagol je doslovce znaio "dodati priano ka".
italac je dodavao njegov glas ka pisanom, po svoj prirodi
nepotpunom. Pretpostavlja se da je pisanje sadralo nunost
onoga legein i onoga logos koji mu je italac dodavao; bez
njega, bila bi samo slova na papiru. Ili, da se itanje dodava-
lo pisanom kao jedan "epf-logo".
Na ovaj nain emo dobiti sljedeu emu sa jednom dosta
iznenadnom simetrijom:
Epinemein ananemein nemein legein analegein
ananemeszai analegeszai epilegeszai
22
Hesiquio, s. v. epineimato.
22
Meutim, glagol koji pada na um kada se postavlja pita-
nje kako su Grci izraavali pojam "itati", bez sumnje je ana-
gignoskein, rije koja je upotrijebljena prvi put kod Pindara u
jednoj poemi, nastaloj vjerovatno godine 474. p.n.e.
23
Naime,
ako je ananemein bio kljuni glagol dorskog i ako je
epilegeszai bio est u jonskom, glagol koji je izraavao ita-
nje u Atini bio je anagignoskein. U atikom dijalektu, itati
je doslovce znailo "prepoznavati", jer to je bilo osnovno
znaenje tog glagola. Chantraine pie: "Ovaj glagol se savr-
eno poklapa sa znaenjem 'itati', to jest, raspoznavati ruko-
pise i deifrovati ih"
24
. Slino tumaenje, u sutini podudar-
no, prua prestini renik Liddel-Scott-Jones, ali po mom mi-
ljenju nije sasvim prihvatljivo. Jer raspoznavanje, na koje se
odnosi ovaj glagol, nije bilo raspoznavanje individualnog al-
fabetskog reda slova koje je grki oznaavao rijeju grdmma.
Svi znamo da se itanje ne svodi na puku identifikaciju slova
alfabeta: "prepoznavati njena slova", "ta grdmmata epista-
stazai"
25
nije dovoljno da bi se razumio sadraj. Da bismo
ilustrovali nain na koji smatram da treba shvatati "prepozna-
vanje" u itanju, naveu jedan moderan primjer.
Na prvoj strani Zazie dans le metro autora Ravmonda
Quenaua moemo da proitamo DOUKIPUDONKTAN.
Imajui na umu nain kako mi itamo, opaamo ovdje razne
anomalije: 1) fraza je napisana u scriptio continua (bez pre-
kida), to je obiljeje grkog pisanja; 2) nije napisana na eti-
moloki nain kako je pravilo u francuskom, nego na nain
fonetski (uobiajen u starom grkom); 3) svojom sintaksom
pripada govornom jeziku, kao to je to bio sluaj svih grkih
23
Pindaros, Olimpike, 10, 1.
24
Chantrai ne, nav. dj . str. 115.
25
O izrazu, vidjeti Hi pokrates, O vladanju, I, 23.
23
fraza prije stvaranja pisanog jezika koji se znatno razlikovao
od govornog. Iz ova tri razloga se francuski italac zbuni ka-
da prvi put naie na frazu DOUKIPUDONKTAN. Dolazi
do toga da se nae u slinoj situaciji kao italac u staroj Gr-
koj. Samo ako prizove u pomo njegov glas - kako dokazu-
je iskustvo, - bie kadar da prepozna ono to je na prvi po-
gled izgledalo nejasno. Njegovo oko (i time se analogija za-
vrava) bi naravno dalo prednost sljedeoj verziji, koja zvu-
i: " <C est>d ou qu ils puent, done, tant? " (Gdje se krije-
te, do vraga?) Ili, takoe: "C est done de quel endroit qu ils
degagent tant d' odeur infeete?" (Odakle tako otrovan
smrad?) Drugim rijeima prepoznavanje o kojem se radi je-
dan je grafiki postupak (a ne individualni sa slovima). Ili,
jo tanije: imamo posla sa prepoznavanjem jezika kao gra-
fikog postupka.
italac koji izgovara niz slova DOUKIPUDONKTAN
prvi put prepoznaje samo jezik, zahvaljujui svom sluhu, i
vjerovatno pomisli: "A, to treba da znai to! " Ve ranije, pri-
je no to je prepoznao uz pomo glasa i sluha, mogao je iden-
tifikovati slova i opaati strano prisustvo dva K; ali ova ta-
na identifikacija jo uvijek nije itanje. Odluujui trenutak,
trenutak prepoznavanja, je onaj u kojem slova, na prvi po-
gled neprozirnog smisla i zbog toga prividno sluajno oda-
brana, izau alfabetski znakovi na vidjelo kao nosioci smisla,
zahvaljujui glasu itaoca. Postoji trenutak u kojem su se, u
grkoj perspektivi, pretvarali u stoeia, "jezikotvorne elemen-
te" i, tanije, u "slova, oblikujui pritom jedan postupak."
26
Tek izgovarajui ova slova, italac e prepoznati da li stva-
raju razumljivu formaciju ili ne.
26
Anecdota graeca, 11,793-795 Bekker; vidjeti Lidell-Scott-Jones, s.
v. stoikheion, II, 1.
24
Sigurno da je osim skupa ovih rijei koje znae "itati"
stari grki imao jo neke iji znaaj vjerovatno nije bio pove-
zan sa usmenim itanjem. Nakon arhainog razdoblja akt i-
tanja se mogao izraziti posredstvom glagola, koji su doslov-
ce oznaavali "odmotavati" (anelissein)
21
- knjigu, dakle, is-
pravno "pregledati" (diexienai)
2
*, ili, takoe, "razgovarati"
ili "imati odnose sa" (entunjanein i sungigneszai)
29
. Ali vei-
na glagola koji su znaili "itati" su nepobitno svjedoili o
praksi usmenog itanja i bili u skladu sa stanjem kada se bez
sumnje italo malo i sa naporom. Svjedoili su prije svega o
tome koliko se vrednovao zvuni logos, ovaj "kralj", kako je
rekao sofista Gorgijas
30
, u jednoj kulturi koja je zvuni zakon
uzdigla na "kraljevski"
31
prijesto.
Trostruko itanje rijei sa znaenjem itati
U razmatranju kojem smo podvrgli glagole sa znaenjem
itati moemo registrovati u najmanju ruku tri obiljeja, ka-
rakteristina za itanje u staroj Grkoj, to su crte iju vanost
treba podvui. Prva je instrumentalni karakter itaoca ili glas
itaoev, koje smo zapazili prilikom analize rijei nemein i
njenih sloenih oblika. Druga je nepotpun karakter pisanja ko-
ji pretpostavlja i namee glasnu interpretaciju, kako svjedoi
27
Ksenofon, Memorahilia dicta I, 6, 14.
2 8
Ezop: Bajke, 276 Chambry.
29
O ova dva glagola vidi Chantraine, nav. dj., str. 122-126 odnosno;
za drugi znaaj "imati odnose sa" vidi Plutarh: ivot Solonov, 20, 4 i Kse-
nofon: Anabasis, I, 2, 12, etc.
30
Gorgias, fr. 11, 8 Diels-Kranz.
31
Pindaros, fr. 152 Bowra, etc.
25
glagol epilegeszai. Trea pojava je logina posljedica ovih
prvih. Jer, ako glas itaoca zahvaljujui tipu pisanja doe do
izraaja, to znai da oni kojima je namijenjeno napisano ni-
jesu itaoci u strogom smislu rijei, nego "sluaoci", kako su
ih zvali sami Grci. "Sluaoci" teksta, akouontes ili akroatai
nijesu bili njihovi itaoci, kako potvruju nai rjenici. Nije-
su itali uopte nita, ako apstrahujemo itaoca "koji se
ukljuuje u itanje i koji slua svoj vlastiti glas". Nijesu radi-
li nita drugo nego sluali itanje, kao oni "prolaznici" kraj
Mnesitejevog nadgrobnog natpisa.
Zadrimo se prvo na ovom, sa gledita Grka, nepotpunom
karakteru pisanja. Ako je tano da je itanje bilo neophodno,
da bi se tekst kompletirao, iz gore reenog logino proizlazi
da je itanje bilo sastavni dio teksta.
Slijedi zakljuak koji se poklapa sa tvrdnjom koja pred-
stavlja polaznu taku Michela Charlesa u Rhetorigue de ta
lecture: "Ovdje emo imati na umu bitnu injenicu: itanje
stvara dio teksta, zapisano je u njemu".
32
Kako se ova kon-
cepcija primjenjuje na situaciju u staroj Grkoj? Na koji na-
in je glasni in formirao dio onoga to je za nas nijemi in?
Na koji nain jedno podrazumijeva drugo? Prije svega, mo-
ramo se podsjetiti na materijalni karakter rukopisa u Grkoj,
poto smo ve utvrdili da je scriptio continua u praksi nemi-
novno mijenjala vokalizaciju. Nepostojanje razmaka (kao
kod normalne ortografije) prouzrokovalo je da je svako ita-
nje bilo jedno glasno iskustvo. Ovo nepostojanje razmaka
dovodilo je do programiranja (na negativan nain) usmenog
itanja, koje se sljedstveno tome krilo upisano u tekstu. Ali
treba ii jo dalje. Igrajui se sa etimologijom rijei "tekst"
(od latinskog textus, "izatkan"), imam utisak da se sve zbiva-
32
M. Charles: Rhetoric/ue de la lecture, Pari 1977, str. 9.
26
lo kao da se tekst prethodno oblikovao preko pisane osnove
i vokalne potke, koje su se spajale u itanju i poslije razdva-
jale. Unutar ove koncepcije koja po mom miljenju izraava
klasino iskustvo itanja, tekst, dakle, ne bi bio nepomian
objekat, nego poimenovanje dinamikog odnosa izmeu na-
pisanog i glasa, izmeu pisaca i italaca. Tako se tekst preo-
braavao u glasno ostvarenje pisanog, pisanog koje se nije
moglo dijeliti, distribuirati ili iskazati bez glasa itaoca.
Meutim, ako je pisano bilo nepotpuno bez glasa, to isto-
vremeno znai da se moralo podesiti sa glasom da bi na kra-
ju iskaz bio potpun. Kako smo gore ve vidjeli, pisac je pri-
povijedao ujedno sa dolaskom itaoca, spremnog da stavi
svoj glas u slubu pisanog sa ciljem da podijeli njegov sadr-
aj prolaznicima, "sluajuim" taj tekst. Pripovijedao je za-
jedno sa itaocem koji je slijedio obavezni prijelaz slova. Ci-
tati je, dakle, znailo staviti svoj glas na raspolaganje onome
pisanome (naposljetku i piscu). itanje je podrazumijevalo
odmah ustupiti svoj glas. Glas koji je napisano na tren usvo-
jilo bio je podjednako vrijedan, jer glas u tom trenutku nije
pripadao itajuem; taj ga je ustupio napisanome. Njegov
glas se ponudio, ujedinio se sa napisanim. Biti proitan zna-
ilo je, sljedstveno tome, ispoljavati mo preko tjelesnosti i-
taoca, premda sa velike razdaljine u prostoru i vremenu. Pi-
sac, dodue ve mrtav, uspijevao je da izdejstvuje da bude i-
tan i dejstvovao je preko vokalnog aparata drugog, kojim se
sluio kao instrumento vocali, to e rei kao nekim ili neim
uslunim, kao robom.
Slina koncepcija itanja se oigledno uklapala u jednu
kulturu, za koju se pretpostavlja da je bitno obiljeje graa-
nina bilo nepostojanje stega. Da bi uzeo uea u ivotu gra-
da, graanin je morao biti eleuthero, slobodan, "bez stega".
27
Prema tome, Atinjanin koji je bio prostitut i obespravio sam
sebe, prodavi svoju autonomiju, nije vie mogao uzeti rije
u Savjetu niti u Skuptini: ako bi to uradio, bio bi osuen na
smrt, kako nam saoptava govornik Eskin
33
. Kako je isprav-
no pokazao Michel Foucault, ova koncepcija graanstva do-
lazila je u sukob prije svega sa praksom pederastije, u mjeri
u kojoj je drala obojicu ljubavnika u okovima nadmoi i po-
danitva: efeb, taj budui graanin, pokoravao se eljama od-
raslog partnera
34
. To je sadralo opasnost da e ga moralno
onesposobiti, ako ve nije davalo primjer suzdrljivosti iz-
bjegavanjem poistovjeivanja sa nalogom starijeg. Ako je
efeb stupio pred erasta, nije smio da tako uradi po vlastitoj
volji, ve to je to bila volja partnera. Nije smio da se pois-
tovjeti sa papirom instrumenta. Jer, u homoseksualnom od-
nosu bio je toliko instrumentalizovan, koliko italac u odno-
su prema piscu. Na taj nain su Grci mogli razmiljati o pi-
sanoj komunikaciji u terminima homoseksualnog odnosa,
kako se primjeuje u dorskom natpisu sa Sicilije o kojem je
ve bilo govora;
35
onom koji pokuava nita manje nego da
definie prirodu itanja, jednom od prvih koje poznajemo:
"Onaj koji pie ove rijei spustie ga otraga (pugixei) onome
ko ita". itati je ovdje bilo, dakle, nai se u ulozi pasivnog,
prezrenog partnera; dok se pisac poistovjetio sa aktivnim
partnerom, dominantnim i cijenjenim.
Prezir prema itaocu koji ova metafora dokazuje (a nije
jedina) nedvojbeno objanjava zato je bilo uobiajeno pre-
33
Eski nos; Protiv Timarka, sa anal i zom K. J. Dovera, Greek Homose-
xuality; New Y ork 1978.
34
M. Foucaul t: Histoire de sexualite, II, L' usage de plaisirs, Paris,
1982, str. 205-269.
35
Vidi gore, str. 60 i br. 5.
28
pustiti zadatak itanja robu. Jer funkcija ovoga je bila, tani-
je reeno, sluiti i pokoriti se. Rob je bio instrumenat - u "in-
strumentom dotiranim" glasom. Analizirajmo scenu iz Teeta:
u ovom platonskom dijalogu, Euklidov rob ita logos koji je
njegov gospodar uloio u napisano. Terpsio i sam Euklid su
sluaoci ovoga logos-a to ga rob ita. Istovremeno, tendenci-
ja da se smanji znaaj zadatka itaoca objanjava relativnu
odbojnost, prema itanju, osvjedoenu injenicom da se na-
stava slova morala ograniiti na "apsolutno neizbjeno", ka-
ko u Sparti tako, bez sumnje, na dragim mjestima. I tako, da-
kle, itanje nije bilo nespojivo sa statutom graanina, ali se
stvara utisak da se moralo uvjebavati sa izvjesnim ogranie-
njem da se ne bi pretvorilo u porok: onaj koji je itao nije tre-
bao da se pretjerano poistovjeuje sa dunou itaoca, ko je
elio da ostane slobodan, ili, bolje, osloboen od stega nami-
jenjenih drugim osobama. Vie mu je vrijedilo ostati pri otd
grammata phaulos, "slab u itanju", da se posluimo Sokra-
tovim
36
izrazom, to znai biti kadar da ita i nizata drugo.
Ja i glas
Nastojaemo da opiemo problem podrobnije. Ako je, isti-
nu govorei, trebalo da govori "svojim rijeima", en idiois
logois - prema drugom izrazu Sokratovom
37
- ta je trebao da
misli arhaini italac koji je naglas deifrovao jedan natpis, ti-
pa "Ja sam grobnica Glauka"
38
naspram grupice slualaca?
36
Platon, Fedra, 242.
37
Platon, Republika, II, 9, 366 e.
3X
G. Pfohl: Greek Poems on Stones. I, Epi thaphs. From the Seventh to
the Fifth Century (Textus Mi nores, 36), Leiden, 1967, br. 15.
29
Kasnije, pjesnici komian su se pokazali senzibilnim u ovom
tipu dvosmislenih situacija, to e reci, u jednoj mogunosti
mijeanja iskazanog itanog i iskazanog koje potie od sa-
mog itaoca; naizgled se ovaj fenomen ve bio pojavio u pr-
vim natpisima u kojima se pisani objekat obiljeavao kao
"ja", naime, u prvobitnim grkim natpisima VII stoljea pri-
je nae ere. italac gorespominjanog natpisa je stavljao u
vlastita usta "ja" koje nije bilo njegovo ja. Poto je ovo "ja"
bilo infleksibilno, italac nije mogao da ga modifikuje i da
kae: "Pokuava da bude grobnica Glaukova". Ovo ne bi bi-
lo itanje. Naprotiv, trebalo je izgovoriti natpis u tom obliku
u kome je bio napisan. Ako je to italac radio, to je bilo ui-
stinu zato to se zatekao u slubi pisanog, kome je ustupio
fonetski aparat, tijelo, glas. Pripadao mu je. Sljedstveno to-
me nije bilo nikakve protivurjenosti, jer sa pomirenjem sa
pretpostavljenim rasuivanjem, glas koji je izgovarao "ja"
pripadao je napisanome, oblikovao je zajednicu sa njim,
udruivao se sa njim u toku itanja. Nije postojala protivur-
jenost, nego se radilo o izvjesnom obliku nasilja protiv ko-
jeg se naoruao do zuba: odbojnou prema itanju.
injenica, da je korienje prve osobe u grkim natpisi-
ma, odreene za napisani objekat, bilo toliko iznenaujue i
istovremeno esto, zahtijeva dublje promiljanje. Jer, iako je
postojao trag uslunosti itaoca, podreenog napisanome, ti-
me jo nije bio iscrpljen njegov znaaj. U sutini to otkriva
poseban nain, rasprostranjen u itavoj jednoj kulturi: misli-
ti o odnosu unutar napisanog, to jest pisanog objekta i itao-
ca. Ovaj nain miljenja se moe saeti ovako: pisani objekat
se naznai u prvom licu, dok se pisac naznai u treem licu
(sve do godine 550. p.n.e. nije se poelo sa obiljeavanjem
odreenih objekata na izriit nain, uz pomo treeg lica, to-
30
boe da bi se maskiralo sutinsko nasilje oznaeno sa "ja").
Kao primjer moemo navesti amforu iz VI stoljea: "Klemaj
me napravi i svoja sam (ekeinou eimi)".
i9
U trenutku itanja,
Klemaj nije prisutan, to tano oslikava demonstrativ ekeinos
(ekei - nos je demonstrativ treeg lica koji saoptava da oso-
ba nije "ovdje", nego "tamo", ak "onamo": ekei). Umjesto
toga, amfora e biti prisutna: niko ne moe bolje od nje pri-
hvatiti "ja" natpisa. Klemaj ne moe. Ostavio je natpis na
svojoj amfori jer je predvidio vlastitu odsutnost u budunosti
(u obrnutom sluaju, ne bi vrijedilo napora da pie). Dekla-
rie se kao odsutni posjednik onoga to je stavio u natpisu.
Ostalo e se odigrati izmeu amfore i itaoca, suoenih licem
u lice kao "ja" i "ti".
Zahvaljujui njihovim natpisima u prvom licu, grobnica
Glaukova i amfora Klemajeva pripadaju jednoj kategoriji
objekata koji se ve neko vrijeme nazivaju "govorei" pred-
meti. Mario Burzachechi, autor jednog klasinog lanka iz
godine 1962., posveenog ovim objektima, pokuao je da
prui objanjenje udnog izbora prve osobe koja je oznaila
predmet natpisom.
40
Radi se o objanjenju na osnovu animi-
zma, prema Burzachechiju, akt dodjeljivanja due i glasa
predmetu je tipian za primitivne civilizacije i tek od druge
polovine VI stoljea prije nae ere "se poinje nazirati odre-
ena racionalizacija kipa koji gubi njegovo magino ruho".
Ali princip ove kategorizacije se pomijera na drugi nivo:
smjeta se u odnos koji je nastao izmeu glasa i prve osobe
to obiljeava predmet natpisom (jedini kriterijum izbora
corpusa). Da bi se deklarisao kao "ja" ili ponekad kao "mi",
39
M. Guarducci, Epigrafia greca, III, Roma, 1975, p. 482.
40
M. Burzachechi, Ogetti parlanti nelle epigrafie greche, u Epigrap-
hica, 24(1962), str. 3-54.
31
o tom predmetu se mora pretpostaviti da "govori". Pretposta-
vlja se da objekat uiva dar "rijei" iz prostog razloga: pred-
stavlja se kao "ja".
Dabome, ova veza izmeu prve osobe i glasa moe izgle-
dati kao neto to se podrazumijeva. Meutim, da bismo po-
sumnjali u ovu definiciju, bie dovoljno da se formulie slje-
dee opaanje: ako bi glas bio stvaran od strane prve osobe,
nijema jedinka ne bi mogla postati ja. Potpuni apsurd koji
nas obavezuje da ponitimo ovu vezu, ako ne elimo da osta-
nemo zarobljenici odreene metafizike glasa. Prva osoba vi-
e nije bila gospodar glasa - ili unutranjosti - kao ona trea.
U sebi samoj, ona nije apsolutni vlasnik glasa. I obrnuto, pr-
va osoba za obiljeavanje predmeta natpisom odgovarala je
za izvoenje na scenu istog predmeta, prisutnog ("ja") na-
spram itaoca ("ti") u odsustvu pisca ("on, ona"). Istovreme-
no je potvrivala nedovoljnu teinu koju su Grci pridavali
onome "ja", ali to je ve druga pria.
Iz ovih razloga e biti bolje zaobii izraz "govorei pred-
met" u njegovom opteprihvaenom smislu, odnosno defini-
sati ga na neto drugaiji nain: da se primijeni tano za nat-
pisani predmet koji svojata glas autora. Jer u jednoj kulturi
koja je praktikovala "govoree predmete" svaki je natpisani
objekat bio "govorei objekat" nezavisno od svoje strukture
uslovnog izgovaranja im se nae italac. Korien na taj na-
in termin bi bio nesumnjivo lako odbranjiv, da teren ve ni-
je zaposjednut drugim izrazom "natpisani predmet". Izgleda,
dakle, razboritije ostaviti ga iskljuivo za predmete koji ko-
riste, prema svom nahoenju, metaforu glasa kao sljedei
natpis na koji emo se uskoro vratiti da bismo mu se posve-
tili podrobnije: "Na sve to me ko pita, odgovoriu isto: da je
Andron, sin Antifanov, mene namijenio kao desetinu (dabi-
32
nu)".
41
Arhaina mala statua opremljena ovim natpisom je bi-
la "govorei objekat" vjeran svom zanimanju, ne onom prve
osobe, "ja", nego prvog glagola koji znai "odgovoriti" (oi-
gledno usmeno). Statua je uzdigla njen metaforiki "glas".
Tokom arhaine ere ova je metafora bila izuzetno rijetka
i spominjani natpis, datiran krajem VI stoljea p.n.e., jeste,
istinu govorei, na prvi nepobitni primjer. Meutim, dok
ovaj natpis ostaje klasifikovan kao "govorei predmet", u
smislu Burzachechija, njegov iskljuiv karakter nosi rizik da
proe nezapaen, jer, ta bi inae moglo osnaiti metaforu
objekta koji oigledno ve govori. Posvetimo panju ovoj
metafori koja je, u stvari, toliko znaajna da nas podstie na
prouavanje odjednom, globalno i potanko. Logika, koju na-
mee praksa, izgleda da protivurjei svemu onome to smo
rekli o itanju u antikoj Grkoj na prethodnim stranicama.
Ili, tanije, u jednoj kulturi gdje je italac posuivao svoj glas
pisanome da bi ovo dolo do potpunog, zvunog izraza, me-
tafora glasa, to se tie natpisanog predmeta koji ju je kori-
stio, izgleda udnovata i suvina. To znai da je "govorei
predmet" ve posjedovao jedan "glas" bez da bude itan na-
glas od strane itaoca. U konanom zbiru sve se zbiva kao da
je natpis Androna, sina Antifanovog, mogao izmicati glasu
itaoca i time se staviti u prvi plan.
Iz gore reenog, razumjee se zato je bilo potrebno osta-
ti pri terminu "govoreih predmeta", a dati mu novu defini-
ciju: objekat koji upotrebljava metaforu glasa da bi obiljeio
svoj vlastiti napisani izgovor ("ja odgovaram") nam dozvo-
ljava da razmotrimo, hipotetiki, postojanje jednog oblika
41
M. L. Lazzarini, Le formule delle dediche nella Grecia arcaica (At-
ti della Accademia Nazionale dei Lincei. Memorie. Classe di scienze mo-
rali, storiche e filologiche, 8" serie, XIX,2), Roma, 1976, br. 658.
33
neobjavljenog itanja. Radi se o obliku itanja suprotnom
onome koji je dosad bio u centru nae panje. Jer logika An-
dronovog natpisa se izgleda vie ne poklapa sa tradicional-
nim itanjem. Nae izuavanje je imalo prednost da nas ui-
ni osjetljivim na kobajagi okantan karakter neusmenog ita-
nja, ili, drugim rijeima, na itanje bez glasa. Neskladnost
ovoga je donekle dvojna: potovanje usmenog itanja koje je
bez sumnje bilo oblik itanja u klasinoj antici, i potovanje
modernog istraivanja koje je u cjelini zauzelo skeptian stav
prema mogunosti neusmenog itanja u staroj Grkoj
42
. Ako
je za stare Grke cilj alfabetskog pisanja bila, kako je gore
utvreno, proizvodnja zvunog, dakle djelotvornih rijei, od-
zvanjajue slave, zato su doli na pomisao da itaju bez gla-
sa? Zato su krenuli da itaju utke u jednoj kulturi za koju
je, biti preutan, bio sinonim zaborava? Prepreka se ini je-
ziva i nepremostiva. Da bi se bolje uvrstila pretpostavka i-
tanja u tiini neophodno je traiti u kulturnom kontekstu epo-
he o kojoj govorimo elemente podesne da je podupru. Nai
e se na terenu koji nema veze, kao to smo vidjeli, sa ita-
njem: na terenu zakona, pravde, nomosa.
Teren koji, u toku V stoljea p.n.e., potvruje jednu sa-
svim izvjesnu interiorizaciju glasa.
U jednoj veoma pozorinoj sceni Platonovog Kritona, usred
dijaloga, personifikovani Nomoi ("Zakoni") uzimaju rije i za-
dravaju je praktino sve do kraja. Pobune se protiv Sokrata i
Kritona i opirno objanjavaju zato Sokrat nije smio pobjei iz
svog zatvora. ta je mislio Sokrat, dakle taj, koji je pomjerio
scenu iz ove rasprave u dijalog, formulie sljedee opaanje:
42
Navedimo klasini lanak J. Balogh: Voces paginarum. Philologus,
82 (1927), str. 84-'09 i 202-240. Kritika u B. M. W. Knox: Silent Reiiding
in Antiquity. Greeek. Roman and Byzantine Studies, 9 (1958), str. 421-435.
34
Gle ovdje, dragi Kritone, ono ta, da zna, vjerujem da
ujem, isto kao koribanti koji u svom zanosu vjeruju da uju
flaute; to je prasak ovih rijei koje riu u meni i koji utie na
mene da ja sada presudim svemu to bi mogao da odgovori,
a govorie uzalud.
43
Kao to e se utvrditi, glas Nomoi, bez obzira na njegovu
bunost, nije bio glas realan, spoljanji. Od strane Sokrata in-
scenirani nomoi isti su oni koje on slua iznutra, bez ikakvog
akustinog stimulansa koji bi prethodno doao spolja. Narav-
no, unutranji dijalog Sokrata, - dijalog due sa samom sobom
-, ne osvre se na glas, kako se kae u Sofisti i u Teetetu.
44
Raz-
miljanje Sokrata se odvija u tiini. Ali ovdje to vie nije slu-
aj. Glasovi Nomoi su posjedovali toliku snagu da Sokrat nije
bio kadar da "uje ita vie" i ak da "poslua ostale". Poslua-
e Nomoi-e koji su urlali u njegovoj utrobi. Nee posluati Kri-
tona, svog starog prijatelja. Sokrat vie nije sluao nita osim
svoj unutranji glas, koji mu je govorio to ne smije da ini.
Sa ovim se veoma poklapa "demonski" glas o kojem je rije
u Teagesu, u Fedru i, prije svega, u Apologiji gdje Sokrat kae:
Poeci seu u moje djetinjstvo: bio je to jedan glas
(phone) koji se uje u meni i koji, svaki put kada do toga do-
e, odvraa me od toga to sam u datom trenutku gotov da
uinim, ali nikad me ne tjera na djelanje.
45
U istom odjeljku saznajemo da je Sokrat imao naviku da
pria o ovom unutranjem glasu svojim sugraanima; na taj
43
Platon: Kriton, 54 d.
44
Platon: Sofista, 263e-264
a
; Teet, 189e-190a.
45
Platon: Apologia, 31d (vid. Theages, 128d, 242 b-c).
35
glas je, izgleda, aludirala optuba koja ga je povela u smrt.
Ono to bismo mogli nazvati "glasom savjesti" predstavlja se
ovdje kao jedna novost, sposobna da izazove skandal. Jer, za
veinu Sokratovih suvremenika glas nomosa je uvijek, o to-
me nema spora, glas spoljanji a ne glas ugraen u jedinku.
Za njih, nomos se dijelio javno. Kotalo ih je truda da zami-
sle svog "malog distributera" koji je bio sokratovski da-
imonion
46
izgovarajui raspravu - na nain iskljuivo lini -
unutar jedinke, bez da bi ovu raspravu mogli istovremeno
sluati ostali.
Pokazuje se da se nomos moe obuhvatiti jednom vokal-
nom distribucijom, kao jedna recitacija ili itanje naglas. U
svakom sluaju, kao fenomen zvuni, akustian: distribucija
pravde, dike, bila je spoljanja operacija iji instrumenat je
bio glas. Dakle, dike je bila spoljna pravda, irena javno, na
primjer preko hesiodovskih kraljeva koje smo spominjali pri-
likom razmatranja smisla nemein. Dakle, kako je ispravno
pokazao Eric Havelock, ova dike se ne preobraava u unutra-
nju, sve do ere Herodota i Protagore, savremenika Sokrato-
vih, sve do pojave rijei dikaiosune koja je znaila "osjeaj
pravde"
47
. Ovaj preobraaj u unutranji akt se moe lokalizo-
vati na leksikom planu i sljedstveno tome objanjava posto-
janje nomosa u "glasu savjesti", kako pripisuje Platon Sokra-
tu u svom djelu. U stvari se radilo o jednom pukom pokretu
preobraavanja u unutranji akt, zavrenom u toku V stolje-
a to je bilo, takoe, stoljee koje nam je ponudilo prva di-
rektna svjedoanstva o itanju u tiini, to znai, o interiori-
46
Daimonion je deminutiv od daimon, doslovce distributer (od claie-
syai, distribuirati).
47
E. A. Havelock, Dikaiosune: An Essav in Greek Intellectual Hislo-
ry, in: Phoenix, 23 (1969), str. 49-70.
36
zaciji glasa itaoca koji je otada, vidimo, ve bio kadar da
"ita u svojoj glavi".
itanje u tiini
U svom lanku "Silent Reading in Antiquity" (1968.) ci-
tira Bernard Knox dva teksta iz V stoljea p.n.e., koji naiz-
gled dokazuju da su Grci ili, da budemo taniji, neki od njih
- upranjavali itanje u tiini, i da su dramski pjesnici u vri-
jeme peloponeskog rata mogli raunati na publiku koja je bi-
la dobro upuena u itanje u tiini.
48
Prvi od ovih tekstova je
odjeljak u Euripidovom Hipolitu datiran 428. godine p.n.e.
Tesej vidi ispisanu tablicu koja visi iz ruke Fedre i pita se ta
je to, ta bi mu ona mogla saoptiti. Slomi peat. Ukljuuje
se hor priajui o njegovom nemiru, dok ih Tesej ne prekine
uzvikom: "Aj! Koja zla kob nepodnoljiva, neiskaziva pri-
druie se nesrei? Nesretan ja!"
49
Na zahtjev hora otkrie
napokon sadraj tablice, ne itajui ga naglas, nego saima-
jui njegovu sadrinu. Proitao ju je, oigledno, u tiini dok
je hor pjevao.
Drugi Knoxov tekst je jedan odjeljak iz Aristofanovih
Konjanika, datiran godine 424. p.n.e. Radilo se o itanju pi-
sanog proroanstva koje je predskazivalo da e Nikija uspje-
ti da opljaka Paflagona. "Ostavi mene da ja itam", kae Ni-
kiji Demosten, koji mu je toio prvu au vina i pita ga: "ta
kae proroanstvo?" Na ta mu Demosten, zaprepaen time
to ita, odgovara: "Naspi mi jo jednu au!" -"Stvarno ka-
e da ti napunim jo jednu?" - pita ga, pak, Nikija jer misli
48
Knox, nav. dj., str. 432-435.
49
Euripid: Hipolit, 874-875.
37
da se radi o Demostenovom itanju naglas. Ova ala se po-
navlja i razvija u daljim stihovima, sve dok Demosten ne ot-
krije Nikiji: "Ovdje se kae na ta e liiti imovina Paflago-
na."
5()
Nakon ega mu prua saetak proroanstva. Ne ita
ga: to je ve uradio u tiini. Ovaj odjeljak nam predstavlja i-
taoca koji je obiavao itati u sebi (i koji je znao istovreme-
no da zamoli za pie) u drutvu sluaoca koji izgleda nije bio
vian ovom nainu, jer je rijei izgovorene od strane itaoca
smatrao itanim, premda to nijesu bile.
Scena iz Konjanika je posebno pouna, u najmanju ruku
kao uvod, jer pokazuje da praksa itanja u tiini nije bila po-
znata svima u godini 424. p.n.e. (Platon je, dakle, imao 5 go-
dina), premda se pretpostavljalo da su je znali gledaoci kome-
dija. Radilo se o nainu koji je bio namijenjen za ogranieni
broj italaca i bez sumnje nepoznat velikom broju Grka, vje-
ro vatno velikim dijelom - analfabetima koji nijesu poznavali
pisanje drugaije nego spolja. Uz to, treba se podsjetiti da su
citirani dokumenti bili atinskog porijekla; u mjestima kao to
je bila Sparta, gdje se nastojalo da se poduavanje pisanju i i-
tanju ogranii na "iskljuivo neophodno", itanje u tiini je
morala biti praksa nepodobna za to da bude upoznavana, a jo
manje upranjavana. Za itaoca koji je itao malo, rijetko, bi-
lo je za pretpostaviti da sporo i nesigurno razjanjavanje pisa-
nog ne bi pobuivalo potrebu interiorizacije glasa, jer je glas
bio iskljuivo posredniki instrumenat koji je omoguavao da
grafiki redosljed bude raspoznat kao jezik. Ve smo vidjeli da
se ozvuenje pisanog programiralo, negativno, posredstvom
odsustva intervala. Pa ako je ova sonorizacija bila vrijednost
kao takva, zato e se osjeati neophodnost da se napusti scrip-
tio continua, tehnika prepreka razvoja itanja u tiini?
5
" Aristofan: Konjanici. 118-127.
38
Nepostojanje razmaka je bila prepreka i smetala je i nada-
lje. Ali nije to bila nepremostiva prepreka, kako bi se moglo
vjerovati polazei od iskustva srednjeg vijeka u kojem je pre-
ma Paulu Saengeru, word division bio neophodan uslov da bi
se moglo proiriti itanje u tiini koje su praktikovali mona-
si, kopirajui tekst utke.
51
Jer, kao to smo upravo dokazali,
Grci su, izgleda, znali itati u tiini, premda su zadrali svo-
je scriptio continua. Kako napominje Knox, esto baratanje
sa velikim koliinama teksta otvorilo je mogunost itanja u
tiini u antici, itanja u tiini i tim samim brzog. U V stoljeu
p.n.e. je sva vjerovatnoa da se Herodot prepustio itanju na-
glas u toku svog istoriarskog rada; i da je, ve u drugoj po-
lovini VI stoljea, bilo onih koji su se za vrijeme vladavine
Pisistrata bavili u Atini homerskim tekstom sa namjerama
maltene filolokim, poput pjesnika Simonida, - i imali su bez
sumnje priliku da primijene ovu tehniku. Tehniku koja je bi-
la namijenjena manjini, jasna stvar, ali manjini veoma vanoj
u koju su se odmah svrstali i dramski pjesnici.
Uvoenje razmaka nije bilo dovoljno da bi itanje u tii-
ni ulo u optu upotrebu u srednjem vijeku. Bilo je to, tani-
je reeno, neto vie nego ova tehnika inovacija koje je
srednji vijek priveo kraju. Bili su neophodni prohtjevi skola-
stike nauke da bi se u velikom rasponu otkrile i iskoristile
prednosti itanja u tiini: brzina i razumljivost. Zaista, bilo je
jedno udubljenje u skolastikoj nauci gdje se moglo "zgrua-
ti" itanje u tiini, premda je, dodue, ostajala praktino ne-
poznata ostatku srednjovjekovnog drutva.
52
I na isti nain, -
po mom miljenju - baratanje sa velikim koliinama teksta
51
P. Saenger, Silent Reading. !rs impact on Late Medieval Script and
Society, in: Viator, 13 (1982), str. 378.
52
Saenger, nav. dj., str. 378-384; 405.
39
nije bilo dovoljno da se itanje u tiini "zgusne" u toku ita-
vog V stoljea p.n.e. u odreenim krugovima stare Grke.
Ekstenzivno itanje je, izgleda, plod kvalitativne inovacije
djelatnosti u pogledu pisanog. Plod itavog jednog mental-
nog konteksta, novog i snanog, kadrog da ponovo gradi ka-
tegorije tradicionalnog itanja. Jer nije dovoljno da itanje u
tiini bude izgraeno kvantitativnim inom: istina je da sam
Knox citira samo postklasine autore, na primjer, veoma
obrazovanog Didima iz Aleksandrije, autora mnogih knjiga,
kada eli da dozove u sjecanje brojna itanja klasika. Moe-
mo se, promjene radi, osvrnuti na iskustvo pozorita.
Model pozorita
Pogledajmo sada koja su obiljeja pozorine interpretaci-
je dovoljno jasna i originalna, da bi mogla izgraditi novu
praksu itanja u tiini. Prirodno, dovoljno je prije svega ima-
ti na umu veoma izrazito odvajanje pozornice i publike. Ovo
razgranienje je odreivalo lanu igru koja se razvijala na
pozornici i na svoj nain sama po sebi stvarala originalnost
pozorita: publika nije mogla stupiti u tu igru. Gledaoci nije-
su mogli, primjera radi, saoptiti liku koji je stajao na daska-
ma ono to su ve znali o njegovoj sudbini. Nijesu mogli za-
ustaviti tok zbivanja tako da bi objasnili likovima ta treba da
urade. Morali su se ograniiti na njihovo "posmatranje" (ze-
aszai) kada su, u traginoj drami, krenuli na put samounite-
nja. Napetost, stvorena ovom situacijom, prouzrokovala je da
je pozorina radnja bila neuporedivo fascinantnija: pozorina
predstava se zbiva u autonomiji koja se javno ne moe pore-
metiti, kako iziskuju pravila "igre" (paidia) o kojoj govori
40
Tespis prilikom odbrane svog novog djela protiv estoke kri-
tike Solonove, na kraju VI stoljea p.n.e.
53
Publika, - i to ve ona Tespisova, - morala je da gleda i
slua. Nije bila stvar gledaoca da stupi u scenario niti da ita
tekst koji je, udaljen od pozornice, potpuno zavladao u ita-
voj radnji. im su ga glumci nauili napamet tekst nije bio
opipljiv, osim u trenutku kada su ga deklamovali.
54
Glumci
su ga zamjenjivali i predavali ga "vokalnom pisanju" - izraz
emo kasnije sasvim opravdati -, vie nego glasno itanje.
Glumci ga nijesu itali: proizvodili su zvunu kopiju. U to-
me su se razlikovali od uobiajenog itaoca koji posuuje
svoj glas tome to pie u njegovim rukama. Kod redovnog i-
taoca se ne moe pretpostaviti da, itajui, proizvodi drugi
pisani tekst - vokalni - iz jednostavnog razloga to je njegov
glas shvatan kao "prirodni" produetak napisanog, kao nje-
govo nuno usavravanje ili njegova dopuna. Na kraju, nje-
gov glas se ne moe razmatrati kao njegova kopija. itanje
naglas se obavlja u prisustvu pisanog na sljedei nain: onaj
koji ga slua ne moe da pogrijei to se tie odnosa nepo-
sredne blizine izmeu pisanog i glasa. Za razliku od rijei iz-
govaranih od strane glumca, rijei itaoca nijesu rijei nau-
ene napamet (dodue, svaki italac ima neogranienu slobo-
du da naui napamet ono to ita).
Umjesto toga, odvajanje dramskog teksta i njegovo ire-
nje koje obavljaju glumci izgleda dovoljno veliko da bi za-
sluilo kvalifikaciju, zasad privremenu, vokalnog teksta. Pri-
je predstave su glumci moda itali tekst da bi ga utisnuli u
pamenje. U toku izvoenja, meutim, njihovi glasovi za-
mjenjuju tekst. Gledaoci sluaju njihov "vokalni tekst". I kao
53
Plutarh: ivot Solonov. 29.
54
Vidi Ch. Segal: La Musique du Sphin.x, Paris, 1897, str. 263-298.
41
to se glumac i italac ne poistoveuju, ni sluanje ne preo-
braava gledaoce u tradicionalne itaoce. Gledaoci ne mora-
ju aktivirati ili reaktivirati pisano posredstvom intervencije
vlastitog glasa, jer tekst progovara potpuno nezavisno. Slua-
ju tekst, vokalni tekst, pasivno.
Podjela izmeu pozornice odakle se emituje ovaj vokalni
tekst i publike koja ga slua bila je, sva je vjerovatnoa, do-
voljno oigledna da bi mogla Grcima sugerisati jednu slinu
podjelu izmeu pisca i itaoca. Ili, bolje reeno: da bi im
otvorila mogunost djelatnosti u pravcu pisanog. Tradicio-
nalni italac kojem je vlastiti glas potreban da bi "prepo-
znao" grafiki redosled, odrava sa tekstom, na planu sono-
rizacije, jedan jednostavan i aktivan odnos (premda, u odno-
su na pisca iji se program izvodi, moe vriti dunost "pa-
sivnog sabjesednika"). Mora da uloi misaoni napor i trud da
bi ispunio svoju instrumentalnu svrhu, jer, ako to ne bi ura-
dio, ostala bi prazna slova bez znaenja. Nasuprot tome, ko
zna da ita u tiini taj sa tekstom odrava odnos u kojem igra
vie pasivnu ulogu. Nije vie instrumenat teksta, jer ono na-
pisano progovara samo. itaocu odgovara da pasivno slua.
Jo tanije: in itanja u tiini nije doivljavan kao napor
deifrovanja, nego kao aktivnost preko koje se prelazi ovla
(isto kao to je in tumaenja "uvenog, sluanog" pri slua-
nju jednog zvunog redosljeda aktivnost koju kao takvu niko
ne opaa: prije se doivljava kao pasivna recepcija). Njego-
vo "prepoznavanje" smisla je neposredno; ne stie iz jednog
mranog trenutka. italac koji ita u sebi ne mora niti da ak-
tivira niti da reaktivira tekst posredstvom stupanja glasa u
akciju. Njemu se jednostavno ini da tekst govori. Oslukuje
tekst, isto kao to gledalac u pozoritu slua vokalni tekst
glumca. Tekst, koji je predmet "prepoznavanja," na vizuelan
42
nain izgleda posjeduje istu nezavisnost kao onaj u pozori-
tu. Slova se itaju - ili bolje reeno izgovaraju - sama. "u-
tei" italac ne mora da intervenie na pozornici teksta: slo-
va, sposobna da "govore", mogu izostaviti njegovu glasniju
intervenciju. Ve posjeduju glas. I italac vie ne mora da ga
"oslukuje" u sebi: tako glas itaoca nastavlja da se pretvara
u unutranju pojavu.
Ako je ova pasivnost itaoca rezultat pasivnosti gledaoca
u pozoritu, do koje take moemo da ga ispitujemo pratei
tok vremena? Analize Georgea Thomsona glagola hypo-
krineszai, "odigrati ulogu"
55
, mogu da nam pomognu da od-
redimo odluujui trenutak u kojem se ova pasivnost namet-
nula. Kako zapaa Thomson, hypokrineszai u homerskim
spjevovima oznaava dvije razliite stvari: "odgovarati" i
"tumaiti" (predskazanje ili san). Za razliku od drugih nau-
nika koji su pokuavali izabrati izmeu ova dva znaenja da
bi objasnili porijeklo rijei hypokrites, "glumac", pita se
Thomson, zato su se ta dva znaenja sakrila u jednom izra-
zu , kao u jednom odjeljku Odiseje kada Pisistrat kae Me-
nelaju: "Objasni da li je Bog uinio da predskazanje bude vi-
dljivo za nas ili samo za tebe." Dalje, Homer nastavlja: "Ka-
da je uo ove rijei, Menelaj razmilja da mu da odgovor
{hypokrinaito) koji bi bio prikladan."
56
Moglo bi se prevesti
na sljedei nain: "da mu prui tumaenje koje bi bilo pri-
kladno." Klju problema prema Thomsonu nam nudi pasa
iz Timeja, u kom se kae da "proroci" (prophetai) su otada
hypokritai rijei i zagonetnih znakova, ali ni u kom sluaju
mdnteis (to su bili proricatelji koji su izricali njihove rijei
55
G. Thomson: Aeschylus and Athens, 2, izdanje, London 1950, str.
181-183.
56
Homer, Odiseja XV, 167-170.
43
u ekstazi).
57
I Thomson zakljuuje: hypokrites je prvobitno
bilo oznaenje lika za koji su se oblikovala pitanja vezana za
"rijei" i zagonetne znakove, a njegovo tumaenje je utvrdi-
lo odgovor. Ako se ovaj lik suelio sa horom, koji je privo-
dio kraju obred, iji znaaj je ostao nepoznat prisutnima,
hypokrites je mogao "odgovarati" na pitanja tumaei ono
to se zbilo kad je na primjer deklamovao sljedee: "Ja sam
Dionizije i ove su keri Eleuterija, kod kojih sam izazvao lu-
dilo." I dalje, kada je poeo nuditi "odgovore"- tumaenja,
bez da bude zamoljen za to, vie nije bio hypokrites u starom
smislu. Upravo zbog toga je postao glumac. I na taj nain se
obnavljala podjela izmeu scenskog prostora (ubudue auto-
nomnog) i publike (ubudue pasivne).
Dakle, glagol hypokrineszai je onaj u ijem znaenju je
natpis Androna, sina Antifanova, na koji je sad zgodno vrati-
ti se. Ovaj metriki natpis, pronaen u Atini, je sainjen u an-
tikom dijalektu i pripadao je malom bronzanom kipu kojeg
vie nema. Datira s kraja VI stoljea p.n.e. i sadri sljedee:
Pasin is' anthropois hypokrinomai hostis erotai
hos m' anethek' Andron Antiphdnous dekdten
Svakom ovjeku koji pita istovjetno odgovaram
dade me Andron sin Antifanov u zalog
Prije natpisa koji se prepisuje i prevodi na ovaj nain na-
mee se nekoliko zapaanja. Na zalasku VI stoljea p.n.e.
pozorite je ve postojalo u njegovoj institucionalizovanoj
formi: natjecanja tragiara poela su godine 534. p.n.e., a iz-
voenja tragedija - prije Eshila sa samo jednim glumcem i
57
Platon: Timaios, 12" a-b.
44
jednim horom - seu nekih 30 godina ranije.
58
Kada je mali
kip dobio natpis, tragiki pjesnik Tespis (autor koji je uveo
glumca), ve se nalazio na vrhuncu slave. Poslije, vjerovatno,
glagol hypokrinomai posjedovao je bogatije znaenje nego to
se moe naslutiti na osnovu prevoda "ja odgovaram". U anti-
kom dijalektu, bez sumnje, "odgovoriti" nije bilo hypokrines-
zai kao u jonskom. U Atini se u tom smislu koristilo apo-
krineszai. Ako bi autor natpisa htio napisati "ja odgovaram",
upotrijebio bi apokrinomai, to je bilo metriki ekvivalentno
onome hypokrinomai. Meutim on to nije uradio, to nas
ovlauje da pretpostavimo da je ovaj glagol bio odabran da
bi izrazio neto vie nego jednostavnu predstavu odgovora.
Da bi upotrijebio hypokrinomai, mali kip je digao njegov
"glas". "Govorio je". I sticajem okolnosti njegov iskaz je bio
toliko pozorian koliko vokalan: sa njegovim metaforinim
glasom natpis je odgovarao na jedno pitanje koje se za njega
nije formulisalo, ali sa svom autonomnou se podrazumije-
valo. Isto kao hypokrites u pozoritu, davao je odgovor bez
da je zamoljen. Ali ako je hypokrinomai znailo istovremeno
ono to je imalo da bude zagonetka - dakle: pitanje ije zna-
enje je trebalo pripisati maloj statui sa natpisom -, natpis je
tumaio sebe samog, deifrovao se pred pogledom gledaoca-
itaoca koji nije morao da sili sebe samog da bi vokalizovao
napisano. Licemjerna itateljica koja nam je nudila reprezen-
taciju glasa! Kao prva, istinu govorei. Jer, prije pronalaska
itanja u tiini pisanje je ciljalo na produkciju, a ne na repre-
zentaciju glasa. Sve do sonorizacije oglaavanje nije predsta-
vljalo nita vie no to za nas predstavljaju slova koja je na-
mlatio majmun na pisaoj maini.
58
A. Pickard-Cambridge, Dithyramb, Tragedy and Comedy, 2. izda-
nje, Oxford 1962, str. 68.
45
Kada se usmjerio na gledaoca-itaoca, koji nije morao u-
ti vlastiti glas, natpis, dakle, mogao je da nudi njegov glas di-
rektno oima: zato da se ita naglas, ako je natpis znao "go-
voriti" u tiini? Znaenje objekta stie do oiju kao posred-
nik jedne vrste zraenja, ili "izliv". Objekat je zraio njego-
vo znaenje prema itaocu. Smisao objekta vie nije bio mu-
kotrpno aktiviran glasom itajueg. Njegov tekst je bio auto-
noman, "govorio" je. Takva je bila, po mom miljenju, logi-
ka ovog natpisa koja je na indirektan nain (a ne na direktan,
poput odlomka iz Hipolita i Konjanika) svjedoila o praksi
itanja u tiini u Atini na zalasku VI stoljea p.n.e. i, istovre-
meno, o interiorizaciji pozorinog prostora u pisanom prosto-
ru. Prema tome, pisani prostor je bio prihvatljiv da postane
scenario,,da izae na pozornicu.
Ova nova forma itanja, u kojoj je italac prepoznavao
sebe kao "pasiviziranog" posmatraa aktivnog teksta, koji
je emitovao vlastito znaenje, povinovala se emi koja se
ponavlja u teoriji vizualne percepcije onako kako je bila iz-
raena od strane Empedokla, Leukipa i Demokrita tokom V
stoljea p.n.e. Kako kae Aristotel, Empedokle lii na ono-
ga koji vjeruje da vidi kada iz oka izlazi svjetlost."
59
Ili, ako
hoemo, Empedokle je prilagodio stav obrnut stavu koji je
primjenjivan za itanje u tiini, prema kojem je tekst zraio
vlastito znaenje u pravcu oka. Meutim - i to je karakteri-
stino - Aristotel je dodao: "Empedokle izjavljuje ponekad
da vidimo ovako, a drugi put zastupa miljenje da se vizija
proizvodi zahvaljujui emanacijama (aporrhoiai) vienih
predmeta."
60
I stvarno, ovaj posljednji stav je bio onaj koji
je prevladao kod sljedbenika: atomisti, poev od Leukipa,
59
Aristoteles: De la sensacion, 437 b.
60
Ibid: vidi Empedokle, fr. 89 B Diels-Kranz.
46
razmatrali su vienje kao plod emanacije i izliva (aporr-
hoe) usmjerenih u pravcu oka od strane predmeta. U III sto-
ljeu nae ere, jedan filozof je rezimirao njihovu teoriju ka-
ko slijedi:
Pripisuju vieno odreenim slikama koje, istog oblika
kao i predmeti, teku (glagol aporrhein) bez da naputaju ove
posmatrane predmete, i stiu do oka; takav je stav Leukipo-
ve i Demokritove kole.
61
Stoga je za atomiste vienje postojalo zahvaljujui nepre-
kidnom odailjanju, emitovanju estica od strane vienog
objekta; odailjanju koje, na nain vie ili manje kompliko-
van (jer atomistika teorija sadri odreena ogranienja)
ljudsko oko na kraju prihvata. Razlog dvojakosti Empedo-
klovog stava je bez sumnje poivao u injenici da je filosof
morao napustiti jednu prihvaenu teoriju da bi izradio drugu,
novu i vie zadovoljavajuu. Sa druge strane, stav atomista -
nasljednika ove nove teorije - izgleda da se razlikuje od po-
etka, u najmanju ruku u odnosu na gledite koje nas ovdje
zanima. Oko nije odailjalo iskru da bi vidjelo, nego da bi
primilo izliv vienih predmeta; to je pravac u kojem se izgle-
da prema njima kretala vizuelna informacija.
Ovaj analogni odnos izmeu vizuelnog prijema i itanja u
tiini, u kojem su stvari izgledale kao da oko na pasivan na-
in prihvata zraenje teksta, nije, ipak, stekao punu teinu dok
se nije suelio sa osnovnom stvari atomistike teorije. Za njih
se kombinacija elemenata u tjelesnom svijetu objanjavala uz
pomo kombinacije 24 slova: u grkom, stoijeia znaila je,
61
Aleksandar iz Afrodizije: De la sensacion, 56, 12.
47
kako "slova"," tako "elementi".
62
Tragedija i komedija se pi-
u sa istim rijeima, itamo kod Leukipa
63
, te na taj nain u
tjelesnom svijetu su ti isti elementi ovi koji su se kombino-
vali i rekombinovali da bi dolo do promjene stvari. Potpuno
opravdano se govorilo o "ontografiji" atomista (Heinz Wi-
smann). Tako bi, u njegovoj teoriji, vizualna percepcija bila
prihvatljiva kad bi se pretvorila u itanje, itanje u tiini i
krenula u svijet.
Ako je, u VI stoljeu p.n.e., mali kip, darovan od strane
Androna bio izolovani in, kao govorei objekat (u smislu
koji smo precizirali gore), u toku V stoljea p.n.e. njegova
metafora bila je meutim sve uestalija. Ne samo na planu
natpisa, nego i meu autorima koji su upranjavali manje la-
konsko pisanje i koji su iz tog razloga bili spremniji da pro-
mijene svoje obiaje u pogledu itanja. Kao prvi primjer, na-
veu Eshila ije anticipacije na ovom polju ispada da su od
prilinog znaaja (brzo emo shvatiti zato). Kod njega je
korienje metafore bilo nadahnuto posredstvom tita trojice
junaka, to jest: Kapanea, Eteokla i Polinicija u Sedmorici
protiv Tebe.
64
U tragediji kae glasnik Eteoklu: Na tvom gr-
bu Kapaneos dri golog ovjeka kojeg iznosi iz vatre, jedna
buktinja naoruava njegove ruke i izjavljuje, zlatnim slovi-
ma: "Zapaliu grad". U jednom pozorinom komadu u kojem
se nalazi poznat izraz "vidim vrevu", izgleda logino da
predmeti uzimaju rije i da lik, nacrtan na "glasonosnom"
titu, kao to je goreopisani tit Eteoklev "progovara" ili "vi-
62
Vidi S. Sambursky, The Physical World of ihe Greeks, Oxfo-
rd, 1956, str. 126-128.
63
Leukip, fr. A 9 Diels-Kranz.
64
Citati koji slijede odgovaraju stihovima 432/434; 103; 465/469;
646/648.
48
e" (boai) uz pomo slova alfabeta nakienih na njemu. Na-
posljetku, na titu Polinicija se vidi oliena Pravda, identifi-
kovana ne putem tradicionalnih atributa nego zahvaljujui
jednoj legendi: "I ova ovdje pokuava da bude Pravda, kako
kae (legei) natpis nakien kraj nje."
Kao drugi primjer, naveu Herodota. Kod njega, slova
alfabeta poinju podjednako da govore (legein) i to na odve
ozbiljan nain; i pisana proroanstva, nadgrobne ploe i tro-
noci takoe diu svoj "glas", isto kao mali kameni kip egi-
patskog faraona Sithija koji je "izgovarao" svoj vlastiti nat-
pis.
65
Za istoriara koji je pisao na ekstenzivan nain i koji je
jo vie itao, prirodno se nametalo itanje u tiini, mentalno
omogueno pozorinim iskustvom (podsjetimo se ovdje da je
Herodot bio prijatelj Sofoklov). Imao je potrebu da ita ur-
no, pored ostalog i zbog toga da bolje obradi vlastita djela. I
ubrzati itanje neizbjeno znai interiorizovati od odreene
take svoj italaki glas, ili, ako hoemo, apstrahovati se u
odnosu na glas i itati za sebe iznutra.
Pozornica pisanog i pisanje u dui
Natpis Androna, sina Antifanovog, obiljeio je odluuju-
u granicu u odnosima Grka toga razdoblja: nije bilo sluaj-
no to je ta razlika odjekivala u Platonovoj Fedri s razlikom
od preko sto godina, u odjeljku koji se odnosi na tekst.
66
Ako
uporedimo tekst sa slikarstvom Sokrat prigovara tekstu da
"znai svaki put isto", to e rei, prebacuje mu tano to ime
65
Herodot I, 124, 187; II, 102,106,0133, 136, 141; III, 88; IV, 9 1 ; V,
60,061, 90, 92; VI, 77; VII, 228; VIII, 22, 136.
66
Platon, Fedra, 275d.
49
se Andronov natpis hvalisao. Naravno, filosof bi mogao upu-
titi isti prigovor glumcu iji glas nije bio nita vie nego alat-
ka nepromjenljivog teksta, a ne vlasnitvo nekog ko posjedu-
je znanje, episteme. ini to, uistinu, na drugom mjestu. Obi-
je stvari su ekvivalenti jer, kao to smo ve vidjeli, tekst i
glumac bili su analogni, uzajamno zamjenljivi. Glumac je
zastupao tekst u scenariju, i tekst je zastupao glumca u An-
dronovom natpisu. Kada se proizvodilo on to ja nazivam
"vokalnim tekstom", glumac je otvarao mogunost nove ak-
tivnosti za tekst, mogunosti itanja u tiini. U stvari, mali
kip sa natpisom koji je Andron darivao karakterisao je sebe
samog kao "glumca", hypokhtes. Ispisani prostor nalazio se
na "pozornici" koja je osvajala svoju logiku u pozorinoj
predstavi i pripisivala itaocu ulogu posmatraa. Time je in-
teriorizovala pozorite.
Ovaj zakljuak u isti mah pravda Andronov natpis, kao i
odlomci poput onog ve navedenog iz Euripidovog Hipolita u
kojem Fedrova mrtva "ispisana" tablica "vie, vie strahote",
boai, boai deltos alasta. Tako kako je to na scenu uveo Euri-
pid, zahtijevajui da se znaenju govoriti pridoda takoe "vi-
kati". Sve dok je bio kadar da pjeva, Tesej nastavlja nekoliko
stihova kasnije:" "Takva je, takva zvuna pjesma koju sam vi-
dio kako se die iz ovih napisanih redaka", hoion hoion eidon
en grafais melos fzengomenonP
1
Glumac koji je pjevao ulogu
Teseja (radi se o lirskom odlomku) pjevao je, dakle, zvuni
melos koji se dizao iz napisanog, iz jedne pjesme za oi.
Na pozornici je jedan glumac koji pjeva nad ispisanom ta-
blicom - koja se itala u tiini i na kraju je interiorizovala po-
zorini prostor - slova, koja su "pjevala". Teko je zamisliti
scensko dogaanje pounije od itanja u tiini. I to iz dva
67
Euripides: Hipolit, 865, 877, 878-880.
50
razloga. Na prvom mjestu, u jednoj pjesmi prvostepeno sce-
nikoj posredovalo je i time, posredstvom ovog obuhvatanja,
podvlailo analogiju izmeu pozorinog prostora i u tiini i-
tanog teksta. U kasnijem nastupu je jasno uspostavilo uza-
jamnu vezu izmeu "govoreeg predmeta" i itanja u tiini:
glasu, oslukivanom u unutranjosti, tokom itanja u tiini,
tano je odgovarao "govorei objekat". Uostalom, svjedoe-
nje Hipolita nije se ograniavalo samo na spoljna djela - ko-
ja nijesu dozvoljavala da se na neosporan nain razlikuje iz-
meu itanja tihog i itanja jednostavno neujnog za one
ostale, - osim ako je prodirao unutranji pogled koji podupi-
re interpretaciju Bernarda Knoxa, dodajui inove vezane za
mentalnu arhitekturu jednog itanja uistinu tihog.
Ako se ovaj pozorini nain interiorizovao u knjizi, knji-
ga se interiorizovala kanteriorizovala katkad u mentalnoa-
vanom ponekad rijeju fren, ponekad rijeju pauje. I to, -
mnogo prije Platona koji je u Fedru suprotstavio redovno pi-
sanje, pisanju u dui.
68
Nae prvo svjedoanstvo o metafori
"knjiga due" nudi nam Pindar, koji, u jednom spjevu o ko-
jem je ve bilo govora (u analizi glagola anagignoskein), uz-
vikuje: "itajte ime olimpijskog pobjednika, ovdje, gdje je
upisano (glagol: grafein) u mojoj misli (frien)!"
69
Meutim,
kod tragiara, ova metafora bila je poznata i ivjela je svoj i-
vot jo prije nego to se njome posluio Platon. I to s razlo-
gom: dramski pisci koji su pisali tekstove namijenjene da ih
glumci naue napamet, oivljavali su na veoma konkretan
nain utiskivanje teksta u misao glumca. Za dramskog pje-
snika je glumac dobijao jedan natpis, isto kao kamen ili tabli-
ca za pisanje. Unutranjost glumca bila je prostor za pisanje.
68
Platon, Fedra 275d-276", vidi Filebo, 38e-39a
.
69
Pindar: Olimpike 10, 1-3.
51
To znai da je dramski tekst bio "upisan" u misao onoga ko-
ji je deklamovao scenario. To nas ovlauje da koristimo iz-
raz "vokalni tekst" na stranicama ove studije i osvjetljava za-
to je Eshil - koji je uveo drugog glumca
70
- upisivao to u
pamenje njegovih glumaca, dok Homer (premda je bio pi-
sac) nije mogao biti tretiran kao neko ko je neto utiskivao u
pamenje njegovih pjevaa, previe udaljenih od njega, kako
u vremenu tako u prostoru, za koje bi slina metafora mogla
biti prikladna.
Navedimo primjere koji potiu iz djela Eshila, premda se
ova ista metafora ponavlja i kod drugih velikih tragiara. U
Okovanom Prometeju glavni lik izjavljuje: "Tebi prvome,
Io, u rei greke tvog burnog druma: upii ih u tablice vjer-
ne tvom pamenju (frienes)]"
71
Prometej je bio lik prikovan
za poetke pisanja; prema predanju, Danaj je bio to isto. Vi-
dimo kako se posljednji obraao njegovim kerima: "I sada,
na zemlji, moja slutnja vas hrabri da sauvate moje savjete
dobro urezane u vas." Isto poreenje se ponavlja nekoliko
stihova naprijed kada Danaj kae: "I sada, brojnim lekcija-
ma skromnosti koje je u vas upisao va otac, dodajte sljede-
i zapis!" U Eumenidu, Hor uporeuje pamenje Hada sa ta-
blicom za pisanje: "Had, ispod zemlje, trai od smrtnika
uasan raun; i njegova dua (frien) koja vidi sve ovo, o
svemu uva vjeran prijepis." I u mom posljednjem primje-
ru, uzetom iz Eshila, kae Elektra Orestu: "Sluaj i upii u
tvoje srce (frienes)." Radi se o jednom obrtu koji je tragi-
ni pjesnik mogao da koristi kada se obraao jednome od
svojih glumaca.
70
Aristotel: Poetika, 4, 1449a l 6.
71
Eshil: Okovani Prometej, 788-789. Citati koji slijede uzeti su iz slje-
deih partija: Molecci, 178-179; Eumenid, 273-275; Coefora. 450.
52
Atina: Inscenacija alfabeta
Na taj nain se upliu odnosi interiorizacije, izmeu, ka-
ko pozorita i knjige, tako knjige i due. Meutim, ovim kre-
tanjima interiorizacije - od pozorita ka tekstu, od teksta ka
dui - odgovaraju kretanja eksteriorizacije koja imaju supro-
tan znaaj. Na prvom mjestu, misaoni prostor je prirodno
eksteriorizovan u knjizi. U tom kontekstu se nuno namee
pretpostavka postojanja pisanja u tiini, dodue, teko doka-
zivog konkretnim dokumentima. Dakle, hypomnema6 (napi-
sano) moe zamijeniti pamenje koje poputa
72
: to sainjava
pamenje eksterno, objektivno, jedno pamagalo pamenja
koje ne treba brkati sa ivim pamenjem jedne osobe. Platon,
svjestan ogranienja ovog objektiviziranog pamenja, pribje-
gava mu, isto kao dramski pjesnik koji oblikuje tekst
hyp6mnemao, piui ga ne za kasnije itaoce, nego imajui u
vidu jedinu predstavu za koju je izgleda bio neizbjean
uslov.
Ovako se, otprilike, mogao eksteriorizovati misaoni pro-
stor u prostoru napisanom, a napisani tekst mogao se sa svo-
je strane eksteriorizovati u pozorinom prostoru. Na prvom
mjestu, prirodno, kada se dramski tekst inscenirao, gibanje je
u odreenom smislu u ovom sistemu nezavisnih predstava
davalo prostora onome to sam nazvao "vokalnim tekstom".
Meutim, ova eksteriorizacija bila je doslovce postavljena na
pozornicu antike Grke u Predstavi alfabeta (iliti, na gr-
kom, grammatike theoria) atinskog pjesnika Kalije.
73
Ovo
72
Platon: Fedra, 276 d.
73
Ateneo, VIII, 276
a
; X, 448b; 453c-454" Callias, fr. 31. Edmonds Vi-
di E. Poehlmann, Die ABC Komodie des Kallias, in Rheinisches Museum,
114, 1971, str. 230-240.
53
djelce postavlja teke zadatke u vezi sa datumom kompozici-
je i odnosima na planu muzike i metrike, sa Euripidovom Me-
dejom (datiranom godine 431. p.n.e.) i sa Sofoklovim Edipom
(datiranim neto kasnije, poslije 430. p.n.e.). Da li je ona in-
spirisala ova dva komada, ili predstavlja njihovu parodiju?
Ovdje ne moemo da se uputamo u tu debatu. Zadovoljicu se
sa tim da pripiem djelu pretpostavljani datum i kazau da pri-
pada drugoj polovini V stoljea p.n.e.: svi ve spomenuti da-
tumi se uklapaju u granice ovog razdoblja. U svakom sluaju,
ova tvrdnja e biti dovoljno obuhvatna za moju pretpostavku.
ta nudi Predstava alfabeta kontemplaciji (theoria) nje-
nih gledalaca (theatai)? Nita manje nego hor od 24 ene ko-
je predstavljaju jonsku alfabetu, predstavljeni u prologu na
sljedei nain: "alfa, beta, gamma, delta, ei (slovo Apola),
dseta, eta, yeta, iota, kappa, lambda, mii, nii, xei, u, pei, rho,
sigma, tau, u: phei prisutno, isto kao chei, od psei po o..." Na-
kon toga se hor podijeli u parove i mi prisustvujemo vjeba-
ma iz osnovne kole: "Beta alfa: ba; beta eta: be; beta iota: bi;
beta u: bu; beta o: bo; i poslije, u jednoj antistrofi: "gamma
alfa, ga; gamma ei, gue"; i tako zaredom, postavlja se, dakle,
u cjelini 16 strofa, pjevanih u jednom jedinom tonu.
Iza ovog "silabinog hora", koji bi donio mnoge besane
noi savremenim strunjacima za izuavanje itanja, - slijedi
dijalog izmeu Uitelja u koli i dviju ena:
Uitelj: Alfa se mora izgovarati sama, ujte, gospoe, i na
drugom mjestu, ei samo. Vi, vi ete rei trei samoglasnik...
Prva ena: Dakle, rei u eta.
Uitelj: Poslije, vi ete rei etvrti ...
Druga ena: Jota.
Uitelj: Peti ...
54
Prva ena: U.
Uitelj: Recite vi esti...
Druga ena: To je ii.
Uitelj: Ali posljednji od sedam samoglasnika, dugako
o, rei u ve ja; i uz to, njih sedam u metrikom slogu. Ka-
da ih budete izgovarale, izgovorite ih u sebi.
U odlomku koji slijedi, Kalija se zabavlja dajui detaljan
opis dva slova bez da izgovara njihove nazive, ali na takav
nain da se moe shvatiti o emu se radi. Euripid u Teseju ra-
di to isto: nepismen pastir opisuje slova imena Tesej bez da
zna njihovo znaenje.
74
U Kaliji, ve znamo zato, isti razvoj
dogaaja ne pripisuje se nepoznavanju slova: "Trudna sam,
gospe", - kae jedna ena (mogue da se radi o vjetini pisa-
nja): "zbog stida, prijateljice moje, izgovoriu ime djeteta ta-
ko da u opisati oblik slova. Ima jedan ravan i dugaak tap;
u njegovoj sredini se ukrtaju dvije male linije, iskrivljene
nagore, sa svake strane jedna. Poslije dolazi jedna nalik za-
tvorenom krugu sa dvije apice." To su bila slova pso i ome-
ga, oba znaka jonskog alfabeta i zbog toga u atinskoj sredini
tua. Upravo sa ova dva slova se. trebala zavriti sedamnae-
sta strofa "silabinog hora". Naalost, ne znamo tano, to je
izgleda nepristojno znaenje - silaba pso. Bilo kako bilo, pso
se sigurno odnosilo na neto to se jedna ena stidjela da ka-
e. I zbog injenice da je u ovom scenariju ala imala svoje
mjesto, moemo dodati da ova dva slova imaju vlastitu pik-
tografsku vrijednost za prostake ale. Nakon svega Sofokle
je koristio u satirikoj drami Amfiaraos glumca koji je ple-
sao, i plesom opisivao oblik slova na pozornici.
75
74
Euripid, fr. 382 Nauck 2.
75
Sofokle, fr. 117 Nauck 2.
55
U konanom zbiru, u drugoj polovini V stoljea p.n.e. jon-
ski alfabet se adaptirao za pozorite u Dionizijevom teatru u
Atini. U istom razdoblju su slova poela da "govore" naveli-
ko u djelu Herodota, prijatelja Sofoklovog, koja pojava je in-
direktno dokazivala postojanje prakse itanja u tiini (i dodaj-
mo vlastitog itanja u tiini). Posredstvom upravo obrnutog
kretanja nego to je natpis Androna, Predstava alfabeta je
omoguavala uvid u ono to je uobiajeno bilo preutkivano
u pozoritu, dakle, pisano. "Velika nepoznanica" pozornice
privela je ovdje kraju akt stupanja na scenu. Naslov djela
upravo nastoji da to izrazi: theoria, rije koja potie isto kao
theatron od theaomai ("vidim", "posmatram"), znaila je do-
slovce "predstavu za oi". Ili: da bi se vidjela slova u pozori-
tu, da se ne bi ulo samo "vokalno pisanje" glumaca. Alfa-
betska slova su imala da budu ponuena oima, ne samo da
budu upisana u pamenje glumaca. itav scenario se inio vi-
dljivim kao u osnovi pisani prostor, sposoban da "odgovara":
da bude skandiran i itan, i interpretiran naglas.
Ideja ovog predstavljanja je mogla niknuti samo u misli
nekog za koga su slova ve bila autonomna i za koga glasno
itanje nije bio uslov neophodan za njihovo razumijevanje.
To znai, u misli nekog za koga su se slova pretvorila u "pu-
ko predstavljanje" glasa (stvarno prepisana ili fiktivna, kao
to je to bio sluaj kod itanja u tiini) i za kog njihova ori-
ginalna namjena, - to jest, proizvoditi zvuni oblik, - vie ni-
je bila i jedina. Ukratko reeno, u misli nekog za kog je ita-
nje u tiini bila prisnost.
Ovaj zakljuak ipak nije bio odgovarajui u mjeri u kojoj
sugerise da je itanje u tiini upravo trijumfovalo u grkom
svijetu. U stvari, to je i dalje bila marginalna pojava, koju su
upranjavali profesionalci pisane rijei, udubljeni u itbu do-
56
voljno opirnu da bi njegovali interiorizaciju italakog gla-
sa. Za prosjenog itaoca je uobiajen nain itanja i dalje
ostajalo itanje naglas, kao da je bilo nemogue zbrisati prvo-
bitni smisao grke pismenosti: proizvoditi, a ne predstavljati
zvuk. U grkoj antici glas nije nikad poloio oruje. Iz kul-
turnih razloga njegova vladavina nije izgledala ozbiljno ugro-
ena. itanje u tiini nije razvilo svoj vlastiti rjenik, nego se
jednostavno pribjegavalo terminima ve poznatim, poput
anagignoskein koji se dalje nije odnosio samo na vizuelno
prepoznavanje grafikog redosljeda, ve je "govorio" direkt-
no za oi. Uprkos svom inovatorskom karakteru, itanje u ti-
ini kod Grka je ostalo direktno ogranieno itanjem naglas,
od kojeg je sauvalo neto kao neunitivi unutranji odjek.
57
GUGLIELMO CAVALLO
ITANJE U RIMSKOM SVIJETU:
IZMEU VOLUMENA I KODEKSA
Z
a koje doba se moe vezati postojanje stvarnih knjiga i go-
voriti o pojavi realne prakse itanja u Rimu? U Rimu pr-
vih stoljea upotreba pisma mora se ograniiti na grupu sve-
tenika i rodova, na sloj koji uva riznicu osnovnih znanja gra-
da, sakralnih, pravnih mjera vremena, analitikog redosleda
zbivanja: dakle na saznanja sabrana u knjigama zvanim lintei
(od lanenog platna gdje se temeljno uvalo sakralno znanje) ili
na drvenim tablicama zvanim tabulae. Poev od ovog aspekta
koji je veoma specifian za rimsku knjievnost, njen primitiv-
ni oblik je bio povezan sa ogranienim krugom vladajue kla-
se i sa konkretnim nasunim potrebama socijalnog ivota: re-
torika proza trezvenog stila, mortuorum laudationes, izvje-
taji ureda, memorijali grada, pisani bez ikakvog retorikog
ukrasa. Katon Cenzor (234-149 p.n.e.) itao je svoje govore iz
tablica
1
; on sam je slagao i pisao "u grubim slovima" - sa ci-
ljem da uini jasnijom za itanje -jednu istoriju Rima, zbog to-
ga da bi njegov sin, kada naui osnove itanja i pisanja, mo-
gao da se rukovodi i slui iskustvom prolosti.
2
Po naem mi-
ljenju, te tablice bile su jo daleko od stvarnih knjiga i prakse
itanja, ali epoha Katona je obiljeena trendom razvoja.
Godine 181. p.n.e. bile su pronaene takozvane "Numove
knjige", svici hartije namotani na kedrove latice. Ovi svici -
1
A. E. Astin, Oxford, 1978, str. 135-137.
2
Plutarh: Katon Stariji, 20, 7.
61
zakljuujemo iz izvora koji ne doputaju dvojbu - bili su dje-
limino napisani na grkom i njihov sadraj je bio filosofsko-
doktrinarne prirode. Bili su spaljeni jer su protivurjeili zvani-
noj religiji; drugi, latinski dio se odnosio na ius pontificum,
sveteniko pravo.
3
Ipak, radilo se o falsifikatima: Livije ih
opisuje kao "suvie novog izgleda"
4
, to znai da u ovoj eri
svezaka je knjiga u formi svitka, rasprostranjenog odranije u
helenskom svijetu, ve bila poznata u Rimu i da se ovamo uvo-
zio isti papir u dovoljno velikoj koliini za proizvodnju knjiga.
U istom tom razdoblju, u doba Enija i, nekoliko decenija ka-
snije, Luila, pojavljuju se prva autentina svjedoanstva o
upotrebi ovog materijala za pisanje - i, iz tog razloga, svitka
kao rudimenta knjievnih tekstova - u knjievnom svijetu.
5
Ova pojava je povezana sa dvjema okolnostima od prvo-
stepenog znaaja koje su bitne za rimsku kulturu od III sto-
ljea do poetka I stoljea p.n.e.: roenje latinske knjievno-
sti koja se temeljila na grkim modelima, i pristizanje u Rim
kompletnih grkih biblioteka koje su imale porijeklo u rat-
nom plijenu, u razdoblju u kojem je sve vie narastao znaaj
grkog uticaja ujedno sa strasnim kolekcionarstvom predme-
ta grkog porijekla. Tako su grke knjige predstavljale mo-
del za latinsku knjigu koja se nalazila u povoju i taki nasta-
janja. Djela poput Odiseje Livija Andronika, te Rat punski
Nevijev, bila su pisana na neemu to se naziva vohumna,
dakle na ovicima od papira, ali, kako se ini, prvobitno se ni-
3
O ovom pitanju upuujem itaoca na knjigu N. Lewis: Papyrus in
Ckissual Antiquity. Oxford, 1974, str. 85-87.
4
Livije, 40, 29, 6.
5
Levvis, Papvnts..., nav. dj., str. 88. T. Dorandi, Lucilio, fr. 798 Kren-
kcl in: Studi italiani di filologia classica, n. S., LXIII (1982), str. 216-218,
i ibid. Glutinatore, en: Zeitschrift fuer Papvrologie und Epigruphik, L
(1983), str. 25-28.
62
jesu dijelila u jedan niz rasporeena prema knjigama u skladu
sa izdavakom zamisli.
6
Nasuprot tome, dalje dijeljenje Enije-
vih Annales na 18 knjiga
7
i podjela Nevijevog uvoda na sedam
knjiga, koju je kasnije izvrio gramatiar Ottavio Lampadio-
ne, nagovjetavaju da se korak po korak krio put - za svijest
o odnosu izmeu teksta i knjige zahvaljujui prisutnosti sve
ireg asortimana grkih uzora. Radilo se ne samo o ostvarenju
prenosa exemplaria Graeca u jedan kulturno razliit kontekst,
nego takoe o osvajanju uenja o knjievnom rasporedu, pri
emu su se Rimljani inspirisali ovim uzorima da bi mogli ras-
porediti i tekst za itanje svaki put svrsishodnije.
Roenje javnog itaoca
Po predanju, Katoh Utiki, prije no to je izvrio samou-
bistvo, povukao se u svoje odaje, uzeo Platonov dijalog Fe-
don koji pretresa temu due i proitao dobar dio. Poslije je
primijetio da njegov ma nije bio na uobiajenom mjestu; pi-
tao je slugu zato ali nije dobio odgovor; nakon toga je po-
novo nastavio da ita, ali opet je prekinuo sa itanjem da bi
naredio slugi da mu vrati ma. Odjednom je svrio sa knji-
gom; kako mu niko nije donosio traeni ma, poeo je da vi-
e da ispune njegovo nareenje; i poto je na kraju postigao
izvrenje naloga, vratio se na Platonov spis i ponovo ga je i-
tao dva puta. Na kraju, nakon to je malo spavao, izvrio je
samoubistvo tako to je maem probo sebi prsi.
8
6
J. Van Sickle: The Book-Roll and Some Conventions of the Poetic
Book, in: Arethusu, XIII (1980), str. 77-23.
7
S. Mariotti: Edizioni su Ennio, Urbino, 1991, str. 17-23.
8
Plutarh: Katon Mlai, 68, 2-70, 2.
63
Ovo je slika ne toliko posebnog psiholokog trenutka u ko-
jem se zatekao Katon, koliko scenario itanja u povuenosti
vlastite sobe koji je bio prekinut, da bi se izdalo nekoliko na-
reenja slugama i da bi se Katon nakratko prepustio snu. Pri
kraju Republike su pojava itanja u kuci, izolovanog, i pojava
"povuenosti", intime, u Rimu izgleda bila dva paralelna fe-
nomena. itana knjiga je bila, to nije sluajno, jedan od Pla-
tonovih dijaloga u jednom razdoblju, I stoljeu p.n.e., u kojem
se njegovano itanje prije svega grkih pisaca irilo meu vla-
dajucom rimskom klasom. Ciceron nam saoptava de je isti
Katon imao obiaj da stie u Senat sa knjigom u ruci, ili su ga
nalazili zadubljenog u itanje stoikih filozofa u Tuskulu, u
vili Lukula Mlaeg
9
, nasljednika biblioteke koju je njegov
otac u toku godina 71-70 p.n.e., poto ga je porazio Mitridat,
donio sa Istoka u Rim kao pontica praeda,"pontski plijen.
Prve privatne biblioteke u Rimu bile su biblioteke stee-
ne osvajanjem, zapljenom.
10
Jo prije Lukula, Emilio Paolo
je donio u Italiju knjige Persea, makedonskog kralja i dikta-
tora Sille, to ih je oteo u Atini i preselio njihove tomove u
njegovu vilu u Pozzuoliu, u biblioteku Apelikiona iz Teosa,
bibliofila i peripatetikog filosofa koji je nagomilao jednu
zavisti vrijednu zbirku knjiga, to je ukljuivala i knjige ko-
je su pripadale Aristotelu i Teofrastu. Krajem Republike, ove
biblioteke, rasporeene prema helenistiko-aleksandrijskom
modelu, inspirisale su one privatne, nedavno nastale u Rimu,
ohrabrivane narastajuim brojem italaca, premda su se ita-
oci ograniavali samo na elitu. I uprkos tome, u Rimu se po-
9
Ciceron: O posljednjim stvarima, III, 7.
10
0 bibliotekama, steenim prilikom osvajanja, i upteno, o privatnim bi-
bliotekama u Rimu izmeu kasnog perioda Republike i prvih vjekova carstva
vidi barem H. Blanck, Das Buch in der Antike, Minhen 1992, str. 152-160.
64
lako formira novi model biblioteke, kako proizlazi iz Cicero-
novih zbirki pisama; Ciceron, kada je priveo kraju sreivanje
biblioteka (u Rimu i u vilama Formia i Tuskulum), kako nje-
govih tako brata mu Quinta, poduava kako rasporediti knji-
ge: jedan raspored preporuuje za latinske, drugi za grke
knjige. Svaki raspored je podoban da predstavlja dvije kultu-
re i njihov susret, koji se polako odomaivao u Rimu.
Formiranje ovih novih biblioteka - imamo na umu Kato-
novu, Ciceronovu i Ciceronovog brata Quinta, ujedno sa bi-
bliotekom Atika i Varrona - vodi porijeklo iz knjine pro-
dukcije latinskih spisa, premda je ova jo bila daleko od to-
ga da dostigne kvalitet grke": "Ne znam ta da radim, to se
latinskih knjiga tie, toliko su krnje i pune greaka sve te ko-
pije u prometu", pie Ciceron Quintu
12
, koji ve posjeduje
jednu grku biblioteku, ali ima namjeru da formira latinsku.
Sam Ciceron ima tekoe da smjesti latinska djela koja je
proitao i kojima se divio u momako doba
13
; da bi proirio
latinsku biblioteku, ne dvoumi se da naloi da se za nju- pre-
pisuju knjige koje mu je poslao nadri pjesnik poput Vibija
14
;
i kada mu je Lucije Papirije Peton poklonio biblioteku nasli-
jeenu od brata, ne zaboravlja da ga podsjeti na latinske knji-
ge, zahvaljujui mu na njima jo vie nego na grkim
15
.
injenica da smo sreli Katona uronjenog u lektiru stoika u
Lukulovoj biblioteci, ili, primjera radi, samog Cicerona koji
11
O knjigama i bibliotekama u Ciceronovom razdoblju vidi zanimlji-
ve biljeke O Pecere: / meccanismi della tradizione testnale u Lo spazio
letterario di Roma antica, G. Cavallo, P. Fedeli, A. Giardina (Editori), sv.
III, La ricezione del testo, Roma, 1990, str. 314-319.
12
Cicero: Ad Quintum, fr. III, 5, 6.
13
Cicero: Brut, 65, 122, 129, 133.
14
Cicero: Poslanice Atiku, II, 20, 6.
15
Cicero: ibid. I, 20, 7 (vidi takoe II, 1, 12).
65
je uivao ne samo u njegovim vlastitim knjigama, nego i u
knjigama Fausta Sile, Lukula i svog prijatelja Atika
16
, svjedo-
i o tome da je u osnovi ovih biblioteka leala ideja vlastelin-
skog odmaranja ili odmaranja na selu kao jedne mirne prilike
da se ovjek posveti otium-u posredstvom knjiga i prijatelja.
Ove poljske kue su imale ne samo biblioteke, nego i stubore-
de, sale za odmor, zbirke slika (pinakoteke), vrtove i druge pro-
storije podobne da dozovu svojim nazivom u sjeanje helenske
ustanove kao akademiju, - gimnaziju, licej, palestru (borilite);
bila su to, dakle, mjesta za oputanje i olakanje drutvenih od-
nosa koji bi oblikovali scenarije za privatno itanje obrazova-
nih slojeva.
17
Sa druge strane, okolnost da su privatne bibliote-
ke bile otvorene za sugestiju spolja - premda ogranien na "za-
tvorenu kastu" - pokazuje da su neke od ovih mogle podmiriti
potrebe itanja (studija, razonode) izdanije i bolje u odnosu na
prolost, kada biblioteke nijesu mogle udovoljiti potrebama
poto je knjievna produkcija jo uvijek bila skuena, neorga-
nizovana i nezadovoljavajua. Na ovaj nain se objanjava jo
i to da se pribjegavalo iskusnim librari, ljudima od knjige i pri-
jateljima, kada je Ciceron smatrao za shodno "publikovati" ve-
liku koliinu knjiga. No, bez obzira na to Katul i Ciceron na pr-
vom mjestu jame djelatnost knjiara
18
i spadaju u prve, koji
lokalizuju odreene kategorije italaca. Na tezgama knjiara
mogla su se nai volumina - izrade jo neuke -, tzv. pessimipo-
etae, ravih pjesnika, prezrenih od strane onih koji su drali do
istananog ukusa, a ipak itanih u vlastitom italakom krugu.
16
Cicero: ibid., IV, 10, 1 i IV, 14, 1 i De finibus (O posljednjim stva-
rima) III, 7.
17
P. Zanker: Augustus und die Macht der Bilder. Minhen 1987, str. 35-38.
18
Katul, 14, 17-18, Phil. 2, 21. Vidi takoe T. P. Wiseman, Looking
for Camerius: the Topography of Catullus, 55, Papers of the Britisch
School at Rome, XLVIII (1980), str. 6-16.
66
Ciceron otkriva multitudo, mnotvo izdanja sa uenjem perfa-
cilis (veoma jednostavnim) i preporuivanih od strane epiku-
rejca Caia Amafinija, i njegovih sljedbenika sve do take kada
su autori tog izdavaa krenuli Italiam totam (u itavu Italiju).
19
Ali sam Ciceron istie, aludirajui na slabo utemeljena filosof-
ska uenja, da pojedini itaoci ovih su bili pisci i njegovi bliski
roaci.
20
injenica da se Ciceron usmjerio na jedinke porije-
klom iz skromnih drutvenih stalea poput zanatlija i staraca
koji su se zanosili istorijom, zahtijeva opseniji komentar. Ui-
stinu, Ciceron istie da sve ove osobe su itale (ili sluale) dje-
la iz domena istorije iz razloga zadovoljstva, voluptas, jer su
uivali u itanju, a ne zbog utilitas koju su takoe mogli izvu-
i, ali do koje je prije drao italac visokog obrazovanja
21
. Ra-
znovrsnost itbe koju je zahtjevao Ciceron, bila je paralela ti-
pova italaca. Vjerovatno je da jednostavniji pisci, poput - ne-
kih desetak godina kasnije - autora ivotopisa Kornelija Nepo-
ta, ili pripovjedanja o podvizima Cezarovim su uopteno ree-
no mogli ukljuiti takoe grupu manje obuenih italaca
22
. Ka-
tul, ili jo izrazitije Ciceron, polemiki se odnose prema kultur-
nim kontekstima i krugovima neobuenih italaca, a sa poto-
vanjem prema eliti koju sami predstavljaju, ali u ovom razdo-
blju se prije svega radilo o krugovima koji su postojali u okvi-
ru veoma suenih granica i interesa.
Tip biblioteke, kako "profesionalne", tako one "za ita-
nje", dakle prve privatne zbirke se srijee u jedinoj ouvanoj:
19
Cicero: Quaestiones tusculanae, IV, 6.
20
Cicero: Quaestiones tusculanae, I, 6.
21
Cicero: De finibus, V, 52.
22
E. Rawson: Intellectual Life in the Late Roman Republic, London
1985, str. 49, gdje se, uprkos tome, moli za proirenje prakse itanja suvi-
e proirene za republikansko doba.
67
iskopanoj biblioteci nazvanoj "Vila papirusa" u Herkulaneu.
Grki dio, sastavljen najveim dijelom od epikurejskih knji-
ga, bio je dijelimice prenesen sa Istoka do Herkulanea a dije-
lom smjeten u unutranjosti vile od strane Filodema iz Gada-
re; radi se u stvari o biblioteci za profesionalno korienje; na-
suprot tome, latinski dio - koji predstavljaju oskudni odlomci
savremenih spisa, meu njima Spjev o ratu aktijskom, Car-
men de bello Actiaco
2i
, - bio je namijenjen prije svega za ra-
znovrsne tipove itanja. Meutim, ova latinska biblioteka nas
ve uvodi u carsko doba iji scenario itanja se promijenio.
U ovom razdoblju se iri novus liber (nova knjiga)
24
, koju
je otkrio Ciceron a opisao Katul, latinski volumen vrhunskog
kvaliteta namijenjen itanju temeljno obrazovanih, nadahnut
grkim modelima koji su bili ve stoljeima prisutni u helen-
skom svijetu i koji se se u razdoblju od posljednjih godina
Republike i Principata proizvodili takoe u Italiji, kako do-
kumentiraju grke knjige u obliku svitaka iz Herkulanea: na
prvoklasnom papiru, korienom prvi put, sa marljivim obi-
ljeavanjem stranica, korigovanim tekstom, sa korienjem
osobitih poetnih slova i posebnim pisanjem imena autora i
naziva djela na svretku svakog knjievnog djela i, na kraju,
sa korienjem tapia za razmotavanje svitka. Po latinskim
svicima ovog tipa moemo zakljuiti da potiu iz carskog do-
ba, to se odnosi kako na poeziju (Kornelije Gal)
25
, tako na
prozu (Salustije)
26
.
23
E. A. Lowe: Codices Latinis Antiquiores, III, Oxford 1938, br. 385.
24
Katul, 22. Vidi L. Gamberal e: Libri e letteratura nel carme 22 di
Catulo, u Materiali e discnssioni. VIII (1982), str. 143-169.
25
R. D. Anderson-P. J. Parsons - R. G. M. Nisbet, Elegicus by Gallusfrom
Quasr Ibrim, u The Joumal of Roman Studies, LXIX (1079), str. 125-155.
26
E. A. Lovve: Codices Latini Antiquiores, II, Oxford, 1972 (2. Izd.),
br. 223, i Suppl., Oxford, 1971, br. 1721.
68
Ovo interesovanje za knjigu, za njenu izdavaku sistema-
tizaciju, za mehanizme itanja odgovara novoj rimskoj knji-
evnosti na visokom nivou i otvorenoj zahtjevima grke kul-
ture (imamo u vidu ponovo Katula i pjesnike neoteroi). Me-
utim, sa druge strane srijeemo prisustvo publike koja je,
ravnoduna prema kvalitetu i tehnikim izumima knjige, i-
tala iskljuivo voluptas (zadovoljstva) radi, a ne radi utilitas
(koristi). Ova injenica pokazuje progresivni narataj itala-
kih interesovanja sve do oblikovanja autentine publike, ko-
ja vie nije bila u toj mjeri ograniena na krugove mjesnog
porijekla nego je bila porijekla anonimnog i nepoznatog au-
torima to e, za razliku od Cicerona, u carskom Rimu presta-
ti da stalno imaju na umu strategiju u pogledu sudbine njiho-
vog djela. Ova publika, premda je bila ograniena na Italiju,
ve je u epohi Avgusta bila ustaljena i postajala sve brojnija,
raznovrsnija i ira na itavoj teritoriji Carstva sve do kraja ju-
lijansko-klaudijevske ere, jo vie u pogledu na to kako je so-
ciopolitika i kulturna hegemonija Italije poela slabiti u ko-
rist provincija, jer tada pisci i itaoci, zahvaljujui izrazitoj
etnikoj i drutvenoj mobilnosti, niu iz srednjih slojeva i u
provincijskim gradovima. U nadahnutom vienju knjievni-
ka ovog vremena, njihovi spisi preko knjiga su se rasprostra-
njivali i irili sve do granica svijeta. Javni italac, ipak, pred-
stavljao je manjinu: "Ni milioni, ak ni stotine hiljada, moda
ne vie nego nekoliko desetina hiljada u najboljim vremeni-
ma"
27
: jedna manjina koja je bila u svakom sluaju kadra da
odri knjievnu i knjinu produkciju prilagoenu razliitim
kulturnim sadrajima. Ipak, moramo da se odreknemo svake
namjere da uspostavimo sa veom tanou broj italaca,
27
E. Auerbach: Literatursprache und Publikum in der lateinischen
Spaetantike und im Mittelalter, Bern 1958, str. 178.
69
"broj primjeraka", to jest, izraenih kopija, knjiga koje su bi-
le zbilja itane i knjiga koje su vie upotrebljavane.
U italaku publiku su spadali, na prvom mjestu, obrazo-
vani plemiki slojevi, posveeni oduvijek otium-u, dokolici.
Usko povezane sa njima bile su istovremeno grupe gramati-
ara i retora, robova i slobodnih; neki od njih su bili pristali-
ce itanja "klasika", neki blii drugoj vrsti itbe. I, kao po-
sljednje, postojala je publika novih italaca koji su se razli-
kovali sa jedne strane od ovih knjievnih, ili akademskih
krugova to su posjedovali jedno opseno kulturno obrazo-
vanje, a sa druge strane od mase neobrazovanih: radilo se o
jednoj srednjoj publici koja je bila u dodiru sa slojevima
srednjim do niih.
Ekspanzija prakse itanja u carsko doba se mora razma-
trati kao direktno povezana sa vrlo napredujucim irenjem
alfabetizacije tokom ovog razdoblja. Na pitanje "do koje
mjere je bila alfabetizacija povlastica visokih slojeva", jedan
istoriar je odgovorio vrlo saeto i istovremeno jednostavno:
Iz egipatskih papirusa proizlaze bez dvojbe tri stvari: po-
stojali su nepismeni kojima je bilo neophodno da drugi piu
za njih; postojala je grupa iz naroda koja je znala da pie; na-
lazimo knjievne tekstove klasika u predgraima gdje bismo
to oekivali najmanje... sve ostalo je prepirka oko nijansi
2ii
.
U rimskom okruenju nalazimo tragove pisanja one pi-
smene publike, koja je posjedovala srednje obrazovanje, a u
nekim sluajevima i na zidinama i u kuama Pompeje, gdje
28 P. Veyne, L impero romano, en: La vita privada dali lmpero roma-
no ali unno Mille, Roma-Bari 1986, str. 12; ibid. La vita privata nell Im-
pero romano, Roma-Bari, 1992, (2. Izdanje), str. 14.
70
natpisi sadre bestidnosti, vulgarne ale, neke stihove pozna-
tih autora i ak elegantne pjesnike kompozicije.
Nema sumnje da je vjetina itanja i studiranja u Rimu
"ukras" tradicionalno drutvenih klasa, koje oponaaju neke
grupe novopismenih i parvenus-a (skorojevia). U svakom
sluaju, multiplikacija itbe izmeu I i III stoljea nae ere u
rimskom svijetu (ili, bolje reeno, grko-rimskom svijetu) je
podatak do kojeg smo doli, ili prije koji smo dokazali pu-
tem konstatacije velike uestalosti scena sa itanjem na fre-
skama, na mozaicima i skulpturnim reljefima toga doba.
Procvat biblioteka u Rimu i u rimskom svijetu moe biti po-
vezan sa nudom koja je nastala samo do odreene take
29
.
Ove biblioteke su stvorene kao jedna zamisao kontrole na
podstrek carstva, u kontekstu koncentracije i prilagoavanja
pisane kulture za potrebe vlasti. U najmanju ruku to vai za
velike biblioteke Rima poput Apolonove biblioteke na Pala-
tinu koju je osnovao Avgust, i Ulpijeve na Foru Trajanu ko-
je su bile odreene da biraju i konzerviraju jedno knjievno
nasljee ili pisane spomenike, graanske i religiozne, rim-
skog porijekla. Manjkaju nam ikonografski izvori koji bi po-
kazali scene itanja u unutranjosti javne biblioteke; to se
ostalog tie, uobiajena praksa itanja naglas, ostvarivana
ponekad pjeice i praena gestama i pokretima tijela, nije
odgovarala tipu kolektivnog itanja i itanja za brojnu publi-
ku. Biblioteke su prije pohaali itaoci u potrazi za djelima
starim ili rijetkim, ili oni koji su htjeli uporediti neki tekst ili
itati konkretni odlomak; ak su biblioteke sluile i kao mje-
sto susreta, kao gradski prostor da bi graanin "bio vien".
Radilo se o bibliotekama za erudite, stvorenim prvobitno da
29
O javnim bibliotekama u Rimu, vidi jo jedan put Blanck, Das
Buch... nav. dj. str. 160-178.
71
bi bile pristupane bilo kojem itaocu, koje je, meutim, u
stvari posjeivala ograniena publika uenjaka i profesional-
nih knjievnika. Mogue je da su takoe postojale odreene
manje biblioteke prisajedinjene ka grandes termas (banje u
Rimu)
30
koje su posjedovale knjini fond drugaijeg tipa, ve-
inom zabavnog anra; ipak, djela su se itala, sasvim sigur-
no, ne u unutranjosti polukrunih zgrada u kojima su prona-
ene knjige nego na drugim mjestima, od etalita do unutra-
njosti bazilika i sala banjskih kompleksa. Potencijalni ita-
oci javnih biblioteka su bili dobrim dijelom isti oni koji su
bili u prilici da posjeduju, a esto i posjedovali privatne bi-
blioteke koje su takoe bile sve brojnije poevi od razdoblja
izmeu I stoljea p.n.e. i I stoljea nae ere. Privatna biblio-
teka se ak pretvara u obavezni znak prebivalita svakog
imunijeg graanina, bez obzira da li je sam posjedovao ni-
sku kulturu ili bio kadar da shvati proitano. Knjiga i itanje
stupile su u svijet prebivalita koja istiu odreenu drutve-
nu pripadnost.
Premda se u ovom razdoblju ne moe ustanoviti konkret-
ni sistem distribucije knjige, u skladu sa ustaljenom tradici-
jom postoji knjina produkcija u aristokratskim kuama to
su je upotrebljavali za krug prijatelja i clientes, klijenta vla-
snika; i, s druge strane, postojale su tabernae librariae - to
jest, knjiare, sve brojnije i pod upravom gazda, pripadnika
niih drutvenih grupa, uglavnom osloboenih robova. U
carsko doba su u Rimu ve postojale knjiare manje ili vie
slavne, poput, primjera radi, knjiara Sosi, Doro, Trifon i
Atrecto, sa skladitima natiskanih polica, unutra, a spolja sa
natpisima koji su pravili reklamu knjigama. Istovremeno se
30
V. M. Strocka: Roemische Bibliotheken, en Gymnasium,
LXXXVIII (1981), str. 315.
72
u provincijama moglo doi do knjiara, zasigurno u Galiji,
Vijeni, Lionu ili Britaniji.
31
Ove knjiare su mogle biti mjesta susreta i uenih raspra-
va: Gelije se sjea da je u Rimu kao mladi prisustvovao (na-
lazimo se, vjerovatno, na poetku II stoljea) - vatrenoj ras-
pravi oko naina itanja Salustijevih Historiae dok je bio u
magacinu u kvartu Sandalara
32
. Nekoliko stoljea kasnije, u
VI stoljeu, ovoga puta na Istoku, u Konstantinopolju, knji-
are su izgleda ostala mjesta za drutveni ivot, mjesta kulti-
visanih obiaja i zabave za "nazovi intelektualce".
Kako se sve italo
itanje knjievnog djela zahtijevalo je visok stepen teh-
nikog i kognitivnog znanja. U drugim sluajevima bilo je
dovoljno posjedovati odreeni nivo pismenosti: uistinu, ita-
nje proglasa, dokumenata ili povelja bilo je olakano pona-
vljanjem izvjesnih formula
33
. Sve do II i III stoljea "itati
knjigu" je uobiajeno znailo "itati svitak". Desnom rukom
se uzimao svitak koji se razmotavao lijevom, a ova je podu-
pirala ve proitani dio; kada se zavravalo itanje svitak je
ostajao itav omotan u lijevoj ruci. Ove faze, kao i neki ge-
stovi i dopunski momenti su ostavile bogatog traga u figura-
tivnim slikama, prije svega u pogrebnim
34
. U njima nalazi-
mo: svitak izmeu dva valjka to ga dre obije ruke koje
31
Blanck, nav. dj., str. 120-129.
32
Gelije: Atike noi XVIII, 4, 1-11.
33
H.-J. Martin: Histoire et pouvoirs de l'ecrit. Paris 1988, str. 81.
34
H. -I. Marrou: Etude sur les scenes de la vie intellectuelle figurant
sur les monuments funeraires romains, Grenoble, 1938, str. 24-197.
73
ograniavaju jedan dui ili kraci upravo itani odjeljak; otvo-
reni svitak kao akt "prekinutog itanja" koji podupire jedna
ruka a spajaju ga dva valjka, pri emu druga ostaje slobodna;
posljednji dio svitka koji jo uvijek dri desna ruka , ali ita-
nje se blii kraju; i, na kraju, pergament ponovo smotan u li-
jevoj ruci. Neki izvori, kako likovni tako knjievni, dokazu-
ju takoe upotrebu drvenog pulta koji je drao svitak dok se
itao i koji je bio naslonjen na krilo itaoca koji sjedi, ili ak
montiran na mali stub. Sudei prema ovim nainima itanja
mogao se nesmetano itati samo jedan stubac teksta ili, na-
ravno, vie njih, valjda do pet ili est, kako zakljuujemo na
osnovu razmjera odmotanog djela koji prikazuju neke slike;
u ovom posljednjem sluaju se pogled itaoca upravljao i u
trenutno itani stubac i lagano je prelazio na drugi stubac, ka-
ko je napredovao sa itanjem teksta. U sluaju ilustrovanih
svitaka su oi itaoca mogle "itati" redosljede slika kobaja-
gi istodobno, pri emu je njegova misao popunjavala vre-
menska i prostorna rastojanja izmeu prikazanih scena.
35
Meutim, likovni opisi pokazuju istodobno situacije ita-
nja. Moe se zapaziti italac u osami sa knjigom ili onaj pred
sluaocima; nastavnik u punom zamahu itanja u koli, go-
vornik koji deklamuje svoju raspravu sa tekstom pred oima,
putnik koji ita u koiji; kuni gost sa svitkom u rukama ko-
ji se nagnuo i zaspao itajui; mladi koji paljivo ita stoje-
i ili sjedei, u dvorani. Iz knjievnih izvora se zna da se i-
talo takoe kad se vraalo iz lova, dok se ekalo kad e zvjer-
ka upasti u kljusu ili u toku noi da bi se ublaio otpor pre-
ma bdjenju. itanje, konano, u vremenu o kojem je rije, iz-
35
Za ovu opasku dugujemo zahvaljnost zanimljivim istraivanjima S.
Settisa, u: S. Settis-A. La Regina- G. Agosti-V. Fannella, La Colonna Tra-
uma, Torino 1988, str. 107-114.
74
gleda da je postalo vrlo slobodna djelatnost, ne samo u ovim
ili onim situacijama nego takoe fizioloki.
Uslovi za uenje pri itanju su se razlikovali zavisno od
razdoblja, socijalnog poloaja i prilika. Nastava se generalno
obavljala u porodinom okruenju i sa privatnim uiteljima,
ili u javnoj koli. Faze i nivoi obuke bili su razliiti i vjero-
vatno se poinjalo od raznih tipova slova, poev od onih naj-
veih. Kapacitet itanja je mogao ostati na nivou najnunijeg
(itanja velikih slova, kao Hermerot, lik Petronijev
36
) ili do-
sei kompletno vladanje materijom sa uiteljima gramatike i
retorike, te opseg naprednijih nivoa sve do savrenog pozna-
vanja. Meutim, jo prije no se pristupilo nastavi itanja ui-
lo se pisanje. Djeca u kolskom uzrastu (dodue, moramo da
primijetimo da se ovaj uzrast mijenja zavisno od razdoblja,
poloaja u sreditu ili na periferiji, klasne pripadnosti, tako
da se ne moe uspostaviti ba tako lako)
37
, morala su da ue
prije svega figure i imena slova u strogom alfabetskom redu,
tu i tamo uz pomo figurica od slonovae i drugih slinih
objekata, i onda su uili pisati tako da su slijedili crtu slova
koju je nastavnik izrezbario na drvenoj tablici; u sljedeim
fazama crtali su slogove, itave rijei i na kraju fraze
38
.
Shvatanje itanja, odvojeno od pisanja, deavalo se u dru-
gom trenutku, premda je bilo pojedinih sluajeva - koji su za-
pustili uenje u prvim godinama, - to jest, osobe koje su zna-
le da piu ali ne i da itaju. Isto tako, poetne vjebe itanja su
kao polaznu taku uzimale poznavanje slova, nakon toga sila-
bine spojeve i spojeve itavih rijei; vjeba se nastavljala sa
36
Petronije: Satirikon, 58, 7.
37
R. P. Duncan-Jones, Age Roundi ng: Illiteracy and Social Differen-
tiation in the Roman Empire, in: Chiron, VII (1977), str. 335-353.
3S
Kvintilijan: Umijee govora. I, 1, 25-34.
75
itanjem koje je trajalo dugo, dok se malo po malo stiglo do
emendata velocitas, to znai do jednog poeljnog stepena br-
zine bez zapadanja u greke. Nastava se obavljala naglas, i
dok je glas izgovarao proitane rijei, oi su ve morale pra-
titi sljedee rijei, koju radnju je Kvintilijan, izvor ovih po-
dataka, smatrao vrlo napornom, budui da je zahtijevala tzv.
dividenda intentio animi, to jest, cijepanje i odvlaenje pa-
nje. Kada je itanje ve bilo pouzdano i neusiljeno, pogled
je postao bri od glasa. Radilo se o vizuelnom itanju i vo-
kalnom u jedan mah. Petronijev pohvalni izraz librum ab
oculo legit (ita knjigu od oka) koji se odnosio na jednog ro-
ba-itaoca, aludira na ovu sposobnost oka vinog munjevi-
tom raspoznavanju pisanog. Meutim, ostaje sumnja da li se
radilo o samo vizuelnom itanju (i time itanju u tiini) ili je
ono takoe bilo glasno
39
.
Uobiajeniji nain je bilo itanje naglas, bez obzira na ni-
vo ili objekat, o emu nas izvjetavaju sam Kvintilijan i dru-
ga svjedoanstva
40
. itanje je moglo biti direktno ili takoe
ostvareno od strane itaoca koji je posredovao izmeu knjige
i sluaoca, bilo pojedinca bilo publike. U sluaju odreenih
pjesnikih sastava redali su se razni glasovi italaca, zavisno
od strukture teksta. Ova praksa istodobno objanjava tijesnu
povezanost izmeu knjievnog pisanja i itanja. Prvo je do-
miniralo u retorici koja je nametala njene kategorije drugim
knjievnim formama: poeziji, istoriografiji, filosofskim i na-
unim raspravama. Iz tog razloga ona je zahtijevala, prije
39
Petronije: Satirikon, 75, 4.
4( 1
Premda je u odreenim shvatanjima bilo prevazieno i u drugim su
neophodne ispravke, uvijek je korisno, to se tie prikupljene bibliografije,
djelo J. Balogha: Voces paginarum, Beitraege zur Geschichte desLaiiten Le-
sens unci Schreibens, u: Philologus, LXXXII (1927), str. 84-129 i 202-240.
76
svega u sluaju itanja za odreeni auditorij, ekspresivno i-
tanje modifikovano u tonovima i kadencama odgovarajueg
glasa, adekvatnog karakteru i formalnim svojstvima teksta.
Nije sluajno da termin koji oznaava itanje poezije je esto
cantar i canora, budui da je to glas koji je tumai. Ukratko,
itati knjievni tekst bilo je, praktino, izvoditi muziku par-
tituru
41
. Ve od kolskog itanja u Rimu se predvidjelo da se
puer, mladi, naui "gdje da zaustavi dah, u kojoj taki ima
da razdijeli redak i napravi pauzu, gdje se zatvara smisao a
gdje zapoinje, kada treba da se povisi a kad stia glas, ka-
kvu modulaciju glasa primjeniti na svaki elemenat, koji ele-
menat zahtijeva brzinu, a koji usporenje, koji se mora izgo-
varati sa estinom, a koji blae"
42
. Kod ovoga tipa vjebi se
zapoinjalo sa itanjem Homera i Vergilija; poslije se prela-
zilo na liriare, ili na tragiare odnosno komiare. Meutim,
primjera radi, od Horacija su se itali samo djelovi i izbjega-
vali se previe slobodni pasusi; takoe su se itali arhaini
pjesnici i prozaici; i na kraju su se itali govornici i istoria-
ri u tiini, tako da su pratili itanje nastavnika ili su se redali
u glasnom itanju budui da su na ovaj nain uspijevali da iz-
bjegnu i otklone mogue formalne nedostatke teksta. in i-
tanja u dubinu jednog kompletnog autora je podrazumijevao
ne ostati na "koi", povrini, nego prodrijeti do "krvi" i do
"sri" verbalnog izraza
43
.
O naporu to ga je glasno itanje esto zahtijevalo prua
svjedoanstvo ritmika, koja se bavi itanjem kao jednom od
41
Vidi, uopteno K. Quinn: The Poet and his Audience in the Augu-
stan Age, in Aufsrieg undNiederung der roemischen Welt, II, Principat, 30,
1. ; W. Haase (Ed.), Berlin - N. Jork, 1982, str. 155-158.
42
Kvintilijan, nav. dj. I, 8, 1.
43
Gelije: Atike noi, XVIII, 4, 2.
77
fizikih vjebi sa dobrim uinkom na zdravlje
44
, ak i vie ako
se ima na umu da je ovo bilo praeno manje ili vie naglae-
nim pokretima glave, grudnog koa i ruku. Time se moe ob-
jasniti likovni motiv koji se esto srijee kod itanja svitaka:
motiv "prekinutog" itanja. itanje se prekidalo ne samo zbog
sluajnih razloga (da bi se pojasnio odlomak, neto komenta-
risalo, napravila pauza) nego, takoe, da bi se jedna ruka oslo-
bodila i da bi se pojedini momenti istaknuli izrazitije - gestom.
Glas i gest pridavali su itanju karakter performansa.
Ekspresivno itanje uslovljavalo je na svoj nain knjievno
pisanje, jer je bilo odreeno da bude itano obino naglas i sa-
mim tim je zahtijevalo postupke i stil svojstvene usmenosti
45
.
Tako je dolazilo do toga da su granice izmeu knjige i rijei
bile vrlo zamagljene. Iz tog razloga je kompozicija teksta, pra-
enog apatom glasa, bila pisana svojeruno ili se diktirala, ili
se praktikovala kao generalna proba teksta koju su izvodili au-
tor i prijatelji - o emu takoe nalazimo brojna svjedoanstva
- to su bila sredstva za jedno pisanje koje je u sutini bilo na-
mijenjeno sluhu i kojem se moglo zamjeriti zbog odstupanja
od strogih stilistiko-retorikih normi. Dakle, glas je stupao da
bi oblikovao dio napisanog teksta u svakoj fazi njegovog toka
od odailjueg ka primajuem. "Mora se komponovati uvijek
na isti nain, na koji se pozajmljuje glas onome to je napisa-
no", uio je Kvintilijan. U svakom sluaju postojale su razlike
u zvunosti glasnog itanja, zavisno od prilika i tipa teksta
46
.
44
Ova svjedoanstva moemo vidjeti sabrana od strane F. Di Capue:
Osservazioni silila lettura e sulla preghiera ad alta voe presto t>li antk-
hi, u: Rendiconti dell Accademia di Archeologia, Lettere e Belle Arti di
Napoli, n. S., XXVIII (1953), str. 59-62.
45
J. Marouzeau: Le style oral latin, u: Revue des Etudes Latines, X
(1932), str. 147-186.
46
Kvintilijan, nav. dj. IX, 4, 138 i XI, 2, 33.
78
Ako ostavimo po strani iskusne i profesionalne itaoce, i-
tanje je bila spora operacija. Prva tekoa se mogla sastojati u
tipu teksta, ponekad "knjinog", ponekad kaligrafskog a kat-
kad i pisanog polukurzivom ili kurzivom i ukraenim sloenim
vorovima: ne svi, koji su ve imali praksu u jednom tipu slo-
ga, su bili kadri itati s lakoom (ili makar samim iitavanjem)
drugi tip slova i sloga. Zvuni ritam, uz to, koio je brzinu po-
gleda, i im ee je bilo koenje tim jasnije je bilo itanje, da-
kle precizirao se izgovor svih tonova. Meutim, bilo je i drugih
faktora koji su oteavali brzo itanje. Sve do I stoljea nae ere
u Rimu su se koristila interpuncta, takice koje su nagovjeta-
vale razmake izmeu rijei; meutim, poev od kraja I stoljea
prevagnula je scriptio continua (pisanje bez razmaka), vrlo
ukorijenjena u grkom svijetu
47
. Pisanje je bilo poprilino za-
mreno, jer tekst bez prekida je sprjeavao pogled nedovoljno
naviknut da odmah odvaja rijei i uhvati smisao. Za razumije-
vanje smisla teksta vokalna artikulacija je bila sigurno poma-
galo, dakle sluh, ak vie nego pogled, potpomagao je shvata-
nje ve deifrovanog teksta: redosled rijei, smisao fraza, tre-
nutak za prekid itanja jednim predahom. Pravopisni ili punk-
tualni znakovi bili su svrsishodni ne samo za logiku interpre-
taciju, nego i za "retoriko" rasporeivanje teksta, i kao obje-
kat oznake prekida za predah glasnog itanja; iz tog razloga su
se koristili sistematski ili su imali nepromjenjljivu vrijednost.
Postojala je jo jedna prednost koju je posjedovala scriptio
continua. Ova je predlagala itaocu neutralni tekst, u kojem je
47
O punktuaciji u antici vidi fundamenatalno djelo R. W. Muellera:
Rhetorische und syntaktische Interpunktion. Untersuchungen im antiken
Latein, Tibingen 1964 (Diss.); vidi takoe vana zapaanja M. B. Parkesa:
Pasuse and Effect. An Introduction to the Histoij of Punctuation in the
West. Aldershot, 1992, str. 9-19.
79
mogao na ovaj nain da obiljei podjele i razmake na svoju
ruku prema teini teksta i stepena njegovog vlastitog shvata-
nja, to e rei, prema sopstvenom nainu itanja. U svakom
sluaju u nedostatku vrstih i brzih odrednica autora i izda-
vakog predstavljanja knjige, jedno dobro itanje zahtijevalo
je jo mnogo znanja i vjebi, jednu odgovarajuu materijal-
nu pripremu teksta uz pomo ispravnih intervencija koje su
dalje dijelile rijei, oznaavale pauze i nagovjetavale po-
tvrdne ili upitne fraze ili metrike eme.
"L' un des grands procedes des romains"
A%
bila je takoe
praksa itanja pred javnou. "Putanje u obrt" knjievnih
djela ostvarivano je uz posredstvom kolektivne ceremonije,
tzv. recitationes
49
i, u stvari, recitare na latinskom nije znai-
lo bilo koju recitaciju napamet, nego "dvojnu operaciju vida i
glasa", to znai, itanje napisanog ostvareno naspram sluala-
ca
50
. Ove recitationes su se odravale u javnim prostorijama:
auditoria, stationes, theatra. Njihovo trajanje je, prirodno, za-
visno od sadraja svitka; zbog toga je svako trajalo razliito,
u okviru granica tehnikih uslova to ih je odreivao sam svi-
tak, a osim toga postojali su i posebni sluajevi. Meutim,
najvanije je bilo istai karakter drutvenog puta, modne
komplikacije i komplikovanost intelektualnih navika ovih
javnih itbi. Ako su "obiaji" knjievni i drutveni, nalagali
prisustvo ne samo naitanih i obrazovanih pojedinaca koji su
bili manje posveeni vojnim pitanjima i time naklonjeni prije
itanju, takoe su bili prisutni pojedinci koji nijesu niti marili
48
H. J. Martin: Pour une histoire de la lecture, u: Revue francaise d'
histoire du Uvre, n. S., XVI (1977), str. 585.
49
Vidi Quinn: The Poet and his Audience, nav. dj., str. 158-165.
50
U. E. Paoli: Legere et recitare, u: Atene e Roma, nav. dj. III (1922),
str. 205-207.
80
niti su se zanimali za ove stvari. Zahvaljujui ovim "obredi-
ma", uee u "lansiranju" knjiga i u kolanju odreenih djela
obuhvatalo je raznovrsniju publiku a ne samo prave itaoce.
Osim vjebe individualnog itanja, intimnog, ex private,
bilo je upranjavano domae itanje koje je upranjavao lec-
tor, italac, bilo rob bilo slobodan graanin; to je bila uobi-
ajena publika u kuama imunih Rimljana o emu raspola-
emo brojnim svjedoanstvima. Sam Avgust je imao lektore
na usluzi. I vie je vjerovatno da su djelatnost praktikovali
oni koji su bili kadri da itaju za sebe same. Isto tako, ima
svjedoanstava o itanju u privatnosti, od strane lectora pri-
likom nekog sveanog sastanka; i takoe ima sluajeva
"knjievnih proba" to ih je autor nekog teksta prireivao za
mali krug prisnih prijatelja
51
. Ova itanja su doprinosila da se
na taj nain utemelje prijateljstva i da se uspostave novi dru-
tveni odnosi, te da se sklope na trajno vrijeme ili, u sluaju
klasa u usponu, da se oponaaju otmeni obiaji.
Manje esto je bilo itanje u tiini, meutim, ne moe se
rei da je bilo sasvim neuobiajeno
52
. esto se koristilo kao
osnovno u sluaju pisama, dokumenata i poruka, ali postoje
svjedoanstva - od Horacija pa do Sv. Avgustina - da mu se
pribjegavalo i u sluaju knjievnih tekstova
53
. U sutini, prije
svega, u svijetu carskog Rima, tipovi itanja, isto kao tipovi
51
P. Fedeli: / sistemi di produzione e diffussione, u: Lo spazio lettera-
rio di Roma antica, G. Cavallo, P. Fedeli y A. Giardina (izdav.), vol. II, La
circolazione del testo, Roma 1989, str. 349-367.
52
B. M. V. Knox: Silent Reading in Antiquity, u: Greek, Roman and
Byzantine Studies, IX (1968), str. 421-435; S. Mollfulleda: La lectura,
eslabon entre la lengua ascrita y la hablada, u: Revista espanola de lingu-
istica, XVIII (1988), str. 38 i dr.
53
Horacije: Satire, I, 6, 122 i II, 5, 68; Sv Avgustin: Confessiones, VI,
3, 3 (u izlaganju o Sv Ambroziju).
81
ponaanja i okolnosti, bili su oigledno pitanje slobodnog izbo-
ra. U savremenoj epohi itanje u tiini predstavlja posljednju
fazu uenja koje zapoinje metodom glasnog itanja i nastavlja
preko itanja u poluglasu, na nain na koji razlika izmeu dva
itanja - vokalnog i vizuelnog -, moe biti razmatrana, to po-
kazuje nizak sociokulturni nivo u odreenom drutvu
54
. Meu-
tim, u antici itanje u tiini nije pokazivalo napredniju tehniku
u pogledu na uvjebano glasno itanje; iz iskaza koji stoje na
raspolaganju a odnose se na ovu temu proizlazi da se radilo o
izboru, na koji su uticali posebni faktori ili uslovi, poput stanja
duha itaoca. Moramo da vjerujemo da su, ovo posljednje,
praktikovali pojedinci koji su htjeli da prate glasno itanje.
Osim toga, postojalo je poluglasno itanje; ono je isto tako bi-
lo ogledalo ne toliko nivoa itanja, koliko nekih uticaja drugog
tipa povezanih sa situacijama itanja ili sa prirodom teksta.
itanja koja su bila posebno "ekspresivna" prije svega su
se odnosila na odreeni tip knjievnosti, onaj koji je domini-
rao u retorici i njenim vjetinama i onaj koji je mogao da se
obraa manje obrazovanim pojedincima koji su poznavali re-
torike finese. Meutim, bilo je drugih itanja, koja su odgo-
varala potrebama raslojene publike, kao to je bilo ono koje se
izdvojilo tokom prvih vjekova rimskog Carstva. Kada Apulej,
u uvodu svog romana, kae da bi volio da se priblii uhu nje-
govih italaca lepido susurro (divnim apatom)
55
, on odreu-
je svoje Metamorfoze kojima je namijenjeno individualno, po-
luglasno itanje. Dakle, poluglasno ili tiho itanje moralo je
davati prednost ne samo narativnoj knjievnosti, nego i zabav-
noj knjievnosti manje podobnoj za javno izvoenje.
54
R. Chartier: Du Uvre au lire, u: Practiques de la lecture. R. Charti-
er (Izd.), Marselj-Pariz, 1985, str. 67.
55
Apulej: Metamorfoze. 1, 1. 1.
82
Novi prostori za knjievnost
Novi italac prvih stoljea rimskog Carstva je italac, ko-
ji vie nije "obavezan" da ita zbog njegovog poziva pisca ili
autora, tehnikog profesionalca, civilnog ili vojnog inovni-
ka, nastavnika u koli ili ak prostog pitomca u profesiji; sa-
da ve postoji "slobodan" italac, koji ita jer mu se tako ho-
e, zbog navike i drutvenog prestia knjievnosti. Radi se,
bez dvojbe, o onima koji su se posvetili itanju vie nego to
je zahtijevala bilo kakva potreba praktine odnosno instru-
mentalne prirode, ili o pismenim i obuenim pojedincima,
koji itaju uprkos tome to lektira nema veze sa njihovom
profesijom.
Lukijan, autor neobuzdane satire, ocrtao je profil itaoca
II stoljea nae ere ili bolje reeno odreenu kategoriju ita-
laca, onih koji su u svojim kuama gomilali brojne knjige i
koji su valjda i itali veinu od njih, bez obzira to nijesu
uspijevali da shvate dobar dio sadraja, poto su bili nespo-
sobni da "razlikuju vrijednosti i nedostatke svega napisanog,
da skopaju znaenje svakog odlomka, da daju sud o raspo-
redu rijei". Ovaj tip italaca je zbog navedenog smatran
"nekompetentnim", po jetkoj ocjeni Lukijana; u svakom po-
gledu se radi o itaocu koji "uvijek dri knjigu u ruci", koji
neprekidno ita i zna da ita "glasom izvjebanim i samou-
vjerenim". Naravno, Lukijanov kolekcionar knjiga - kao u
sluaju drugog "nekompetentnog", koji je izgleda itao u
Korintu Euripidove Bakhantkinje - ili drugo djelo, suvie uz-
vieno za njegovu skromnu pripremljenost - je italac koji
"vrijea knjigu, iskrivljavajui znaenje", koji brka autore,
djela i knjievne vrste, koji slabo vari poeziju i prozu, i koji
ne bi bio iskompleksiran ako bi ga pouila "upuena osoba",
83
ali - doputa ak i Lukijan - koji u svakom sluaju ita knji-
ge (ili mu ih itaju).
36
itanja "uzviene" i katkada "sloene" poezije i proze,
stare ili moderne, mogla su da se ogranie samo na obrazo-
vanu publiku koja, premda brojnija nego u ranijim epohama,
u svakom sluaju nije bila preiroka; a koliko njih je samo
pristupalo kultivisanom itanju kao zaljubljenici u knjige i
biblioteke, bez da posjeduju neophodno obrazovanje, i zavr-
avalo kao oni koji su zlostavljali velike pisce i izlagali su se
ruglu poput nedotupavog itaoca kod Lukijana!
Uprkos tome, bibliomanijaci, i drugi itaoci kojima je
nedostajala solidna intelektualna sprema, bez sumnje su bi-
li kadri da ue i cijene manje napornu lektiru i tako su po-
eli stvarati jedan novi svijet italaca, koje namjeravamo da
definiemo. Ovaj svijet to ga autori opisuju kao vulgus,
plebs, media plebs, plebeiae manus - (puk) nije sainjavala
kulturno homogena zajednica, nego zajednica koja je bila
dobro razvrstana prema drutvenom porijeklu, i dosta pre-
ma steenom obrazovanju, tako da se manifestovala kao pu-
blika vrlo raslojena i sljedstveno tome sa razliitim interesi-
ma i sklonostima u pogledu lektire. Radilo se o anonimnoj
publici, na koju se u vremenima Plinija i Tacita moglo nai-
i na forumu, gradskom trgu ili u cirkusu
57
, stvorenoj, uop-
teno reeno iz jedne manje-vie obuene, a ponekad vrlo
obrazovane, srednje klase koja je obuhvatala tehniare, i-
novnike i vojnike razliitih inova, trgovce, zemljoradnike i
zanatlije koji nijesu bili nepismeni, bogate parvenus (ni-
skog porijekla), ene iz dobrostojeih kua, puellae facilles
(lake djevojke).
56
Lukijan, ind, 2-4, 7, 18-19, 24.
57 Plinije, ep. IX, 23, 2.
84
Sa tog gledita epoha carstva biljei znaajan upliv ena
u svijet pisane rijei. Jasno je da su i u republikanskom Ri-
mu postojale matronae i puellae doctae (uene udate i neu-
date ene), sposobne da itaju savreno (to je bio sluaj
Kornelije, majke brae Graha, ili Sempronije, koja dobro
znavae grki i latinski), meutim, to su bili izuzeci. ena
italac, nije se pojavila prije avgustovske epohe, nego vje-
rovatno na kraju ove epohe kada izranja - zajedno sa dru-
gim slikama italaca - u pompejskim mozaicima i na grob-
nicama. Ali, ovo ulanjenje ene u pisanu kulturu nije bio
miran proces. Sa odreene take gledita rimskog drutva,
i autora ovog vremena bolje bi bilo da ena "ne razumije
sve to ita u knjigama, budui da je obrazovana ena ne-
podnoljiva"
58
.
No, uprkos tome, upravo Ovidije, pisac koji je imao njuh
za brojna knjievna pitanja svoga doba, bio je taj koji je
ukljuio enu u media plebs, srednji stale pisane kulture.
Ovidije predstavlja, dakle, kljuni lik u prihvatanju novog
puta izmeu ene i pisane kulture. Biblis, uzrujana zbog ro-
doskrvne ljubavi prema vlastitom bratu, pokuava da izrazi
uz pomo rijei, urezanih u tablicu , brisanih i ponovo pisa-
nih, njena bezumna i uzburkana osjeanja
59
; Filomela, sa
isjeenim jezikom, utkala je u tkaninu miserabile carmen (ja-
dikovku) da bi opisala njenoj sestri, koja e poslije itati,
obeaenje kojemu je bila izloena
60
; heroides poput Bri-
seide piu vlastoruna pisma, ponekad pokropljena suzama
koje su pratile itanje
61
. enama Ovidije posveuje treu
58
Juvenal: Satire, 6, 451.
59
Ovidije: Metamorfoze IX, 522-525.
60
Ovidije: Metamorfoze, VI, 576-583.
61
Ovidije, ep. 3, 1-4.
85
knjigu Ars amatoha
62
; ene su te, neizbjeno, koje itaju nje-
gov diskurs o kozmetici, zvani Medicamina faciei, o proiz-
vodima i vjetinama enskog minkanja; Remedia amoris
pripovjedaju o ljubavnim mukama ne samo mladia, nego i
ena. Nakon to su ule u svijet pisane kulture, ene su pri-
kazivane kako piu ili itaju neto u emu se ponovo pria o
doivljaju i iskustvu ili osjeanju enskom.
Odgovor na rastuu glad za knjievnou bio je razliit; u
dosluhu je, sa jedne strane sa funkcijom autora, a sa druge sa
sociokulturnom raslojenou publike. Ova raznovrsnost od-
govora krije se, prije svega, u knjievnom motivu knjige pre-
tvorene u otjelovljeni glas pisca.
63
Horacije predstavlja knji-
gu kao mladia eljnog da napusti porodinu kuu - radi se o
znaku mogue cirkulacije Horacijevog djela van skuenih in-
dividualnih krugova - koji e, meutim, morati da se suoi sa
vulgus, pukom sumnjivog kulturnog porijekla, sa anonim-
nim, i tim samim se sueljava sa rizikom nepodobne lektire
koja toliko brine autora. Nasuprot tome, Ovidije vidi u knji-
zi posrednika izmeu njegovog djela i jednog "prijateljskog
itaoca", koga knjiga moli da joj pripomogne, a tu se ima na
umu upravo novi i nepoznati italac od ovog plebsa za koji
Ovidije u osnovi pie: jednog plebsa, koji e u epohi Marci-
jala biti jo brojniji i raznovrsniji tako da e se proimati sa
skupinama italaca srednje i nie kulture.
Kao posljedica ovog narataja tolikih grupa italaca poja-
vila se u carskoj epohi svakodnevna i zabavna knjievnost,
ona koja se ne moe svrstati u tradicionalne knjievne vrste:
62
Ovidije: Umijee ljubavi, II, 745-746 i III, 45-48.
63
Odlomke je otkrio i podvrgnuo razmatranju M. Citroni: La reco-
manduzioni del poeta: apostrofe al libro e contatto col destinatario, u:
Maia, n. S. XXXVIII (1986), str. 11 1-146.
86
pjesnitvo oklijevanja, epika u tumaenju teksta, istorija sve-
dena na biografije ili na izvode, rasprave o kuvanju ili spor-
tu, djelca za igru i razbibrigu, erotska djela, horoskopi, a-
robni tekstovi ili tekstovi tumaenja snova, ali, prije svega,
pripovijedanja ostvarena posredstvom tipinih situacija, uz
pomo opisnih stereotipa, ematske psihologije, sa razvojem
radnje bazirane na spletkama, sa zamkama i iznenadnim obr-
tima zbivanja: sve to upakovano je u radnju koja izvire iz te-
me ljubavi i pustolovine. Ovoj knjievnosti, predvienoj za
iroko kruenje, treba nadjenuti naziv pamphletering litera-
ture
64
, dakle, naziv Acta Alexandrinorum, koja potiu iz gr-
ko-egipatskih iskopina. Radilo se o jednoj "subverzivnoj"
knjievnosti, valjda potajnoj, koja je ve izvjetavala o robi-
jama i muenju paganskih muenika u Aleksandriji pobunje-
nih protiv rimskih vlasti. Neki od ovih tekstova mogli su da
zainteresuju kako srednje obrazovanog (ili, srednje-nisko,
obrazovanog) itaoca, tako itaoca visokoobrazovanog, na-
viklog da ita u samoi. Naroito to vai za tekstove pisane
u zabavne svrhe. Kulturne podjele izmeu italaca nijesu
uvijek pretpostavljale razliit izbor lektire; esto je izbor bio
istovjetan, dok su i dalje postojale razlike u nainu itanja i
vrednovanju teksta. Radi se o lektiri koja esto ima "ambiva-
lentno dejstvo".
Ponovo smo pribjegli Ovidiju koji prua svjedoanstvo o
knjigama to sadre knjievne kompozicije pounog tipa, ali
uz to jo nude savjete ta raditi za vrijeme otium-a (dokoli-
ce)
65
; rije je o biblioteci traktata i rasprava namijenjenih kao
"praktini vodi kako provoditi slobodno vrijeme", to su
64
E. G. Turner: Greek Manuscripts of the Ancient World (Second edi-
tion revised and elarged), P. J. Parsons, Lonon 1987, str. 96.
65
Ovidije: Tristia II, 471-492.
87
poprimile posebnu aktuelnost u svetkovinama Saturnalija* i
sa kojim je italac mogao uivati pri otkrivanju anrova lak-
e knjievnosti, pravila i pouka o bilo kakvoj porodinoj za-
bavi.
66
Ovaj tip knjige je u doba Ovidija pored ostalog bio
dodatak i instrumenat drutvenog odnosa, poto se ve esto
uruuje kao poklon meu obrazovanim prijateljima, knjiev-
nicima koji ne preziru itanje ove lake knjievnosti. Sam
Ovidije pie knjige sa ciljem da zabavi, a to su u sutini one
koje publikuje kao erotski pjesnik i "koje se umnoavaju, bez
sumnje, iz razloga rastue potranje javnosti".
67
Meutim,
ova vrsta knjievnosti i knjiga se nekoliko desetina godina
kasnije poinje nuditi, ovog puta u uproenom obliku, kao
itba za iru publiku, raznovrsniju i sa manje istaknutim in-
telektualskim ponaanjem. Za Marcijala, koji rauna sa broj-
nijom italakom publikom od Ovidija, objavljivanje nove
knjige na dan Saturnalija je "nova prilika koju on oduevlje-
no prihvata da bi dao itaocima do znanja sposobnost koju
sadri njegovo pjesnitvo: predstaviti se kao iv i aktivan
elemenat za prijatnu razonodu koji se nudi kao lektira za te
trenutke kada je u rimskom drutvu bila rasprostranjena upo-
treba zabave i razbibrige i u kojima knjina produkcija izla-
zi u susret ovoj trci za zabavom i predahom".
68
* Saturnalije - sazuzdana svetkovina slavljena 17. decembra u pomen
zlatnog doba vladavine Saturna. Za vrijeme svetkovine su se darivali i ro-
bovi, koji su tog dana uivali slobodu. (Biljeka L..)
66
M. Citroni: Maniale e la letteratura per i Saturnali (poetica dell in-
trattenimiento e cronologia della pubblicazione dei libri), u: Illinois Clas-
sical Stuclies. XXI V (1989), str. 201-206.
67
M. Citroni: Poesia e lettori in Roma antica, Roma-Bari, 1995, str. 442 i dr.
68
M. Citroni: Maniale ... nav. dj., str. 206-226, razmatra sva ova svje-
doanstva.
88
Ponekad je erotska literatura ona koja najbolje pokazuje
oblike i naine smiljene da bi se pridobili itaoci raznih kom-
petencija, ali objedinjeni istom potrebom za zabavom. Posto-
jali su itaoci razraenih erotskih djela Ovidijevih; bilo je voj-
nih lica koja su itala Milesiaka od Aristida, djelo poznato po
svojoj obscenosti; meutim, takoe ima svjedoanstava koja
potvruju kruenje erotskih vodia poput molles libelli (lju-
bavne knjiice) Elefantida, koje su pratile obscenae tabellae,
nepristojne ilustracije koje su bile u modi tokom I i II stolje-
a nae ere (jedan primjerak ovih je posjedovao i car Tiberi-
je); a bilo je ak i onih koji su "odvili" knjige u obliku svitka
i ograniavali se na puki redosled figurae Veneris.
69
Meu ovim "ambivalentnim" postupcima itanja zauzima
vano mjesto pripovjedaka knjievnost, prije svega odree-
ne grke novele, uslovno reeno romani, nastale u razdoblju
Druge sofistike - posebno Leukipo i Klitofont od Aquila Ta-
cija, Dafnis i Hloe od Longa Sofiste i Etiopicas od Heliodo-
ra - mogle su udovoljiti potrebama pojedinaca, vinih teksto-
vima visokog knjievnog nivoa, ali sa razliitom sposobno-
u prihvatanja i tako sluiti razonodi italaca koji su bili ak
solidno pismeni, ali kod kojih su veliki pisci antike knji-
evnosti nailazili na malo prihvatanje (i malo razumijeva-
nje). Longo Sofista kvalifikuje njegov roman kao "prijatnu
imovinu", aludirajui na komociju i zadovoljstvo to ta imo-
vina moe da prui,
70
To to je prihvatao vulgus, sposoban da
ita ove prie, bile su situacije koje su se stvarale oko dvoje
ljubavnika sa pripovjedakim ritmom koji se pretvarao u
69
Opsenu zbirku materijala ovog karaktera analizirao j e F. Martin:
Per una storia del genere pornografico, u: La letteratura di consumo nel
mondo greco e tatino, od O. Pecere i A. Stramaglia (izdavai) (u tampi).
70
Longo: Proemio, 3.
89
uurbani redosled zbivanja, iskuenja kojem su izlagani
glavni likovi, opise kako su se neprestalno gubili, ponovo
srijetali, izdavali jedno drugo i ponovo se sjedinjavali, sve to
u okviru tragine ili komine atmosfere, mrane ili blistave,
pobone ili tjelesne.
71
Upuena enska publika sigurno je poklanjala panju
ovoj vrsti sentimentalne i fantastine knjievnosti sa njenim
pripovijestima o enama - uesnicima zapleta. Antonije Dio-
gen, prozni pisac ije djelo nam je poznato u fragmentarnom
obliku, posveuje njegov roman uda sa onoga svijeta Tule
svojoj sestri Isigori
72
: istina ili fikcija, ova posveta nagovje-
tava da su postojali knjievni anrovi kao novele, predodre-
ene takoe (ili prije svega?) za ensku publiku. ena, uda-
ljena od optereenja javnog ivota, a ipak u neku ruku upu-
ena, mogla je da izgradi vlastit prostor kao italac, vjerovat-
no itajui zabavnu knjievnost u kojoj prepoznaje sebe sa-
mu
73
. Ovo itanje, u tiini ili u najboljem sluaju poluglasno,
moralo se razlikovati od retorike koja se uvijek itala uglas i
smatrala se "mukom". Scenarij enskog itanja kao grke
slike iz kasnog razdoblja, sauvan u Pompeji, bila je porodi-
na stvar; ena ita sama, ushieno razvijajui knjigu. Nije po-
71
O j avnom itaocu ove vrste tekstova vidi T. Haegg: The Novel in
Antiquity, Oxford 1983, str. 90-101; K. Treu: Der Antike Roman unci sein
Publicum, u: Der Antike Roman. Untersuchungen zur literarischen Kom-
munikation und Gattungsgeschithte, H. Kuch (Ed.), Berlin, 1989, str. 178-
197; E. L. Bowwie: Les lecteurs du roman grec, u: Le monde du roman
grec. Actes du Colloque International tenu a I Ecole normale superiore
(Pari 17-19 decembre 1987), M.-F. Baslez, Ph. Hoffmann i M. Trede, Pa-
ris 1922, str. 55-61.
72
Focije: Bibl, cod. 166, 11 T-b.
73
B. Egger: Zu den Frauenrollen im griechischen Roman. Die Frau
als Heldin und Leserin, en Groningen Colloauia on the Novel I. Gronnini-
gen, 1988, str. 33-66.
90
znat prikaz ene koja bi itala javno: prikazivana ena obi-
no je imala u rukama dva kraja otvorenog svitka a izgledalo
je da ita jedan dio poto je ve proitala drugi; u etnji raz-
govara sa jednim od svojih pratilaca
74
. Ova ena, koju Luki-
jan opisuje, kako ita u etnji i koja tu i tamo prekida da bi
se obratila jednom od lanova njene pratnje nam pokazuje je-
dan sjajan fragmenat enskog itanja.
Ako se zadrimo kod fenomena pripovjedake proze, a
proirimo raspravu na latinski roman, privui e nam panju
neki prosedei rasprostranjeni u knjievnosti, kao onaj koji
nam nudi na uvid Satyhcon Petronijev i Apulejeve Metamor-
fosis. U Petronijevom romanu "istorije o nitkovima, pedera-
stima, rasputenim svetenicima i bogatim skorojeviima ga-
dljivog ponaanja"
75
vesele koliko obrazovanog itaoca toli-
ko publiku srednjeg (ili srednje-niskog) obrazovanja, u koju
spadaju ovi "bogati skorojevii" koji se srijeu, isto kao u ro-
manu, u grko-rimskom drutvu Petronijevog doba. Meu-
tim, obrazovani italac je uz to mogao zapaziti strasno unu-
tranje traenje, dubinu goriju nego to bi mogla biti puka
povrna zabavna lektira, a dopale su mu se i razliite kultivi-
sane stilske ravni
76
. Ovom namjerom, na prvom mjestu, ru-
kovode se Apulejeve Metamorfosis, namijenjene pedantnom
itaocu (lector scrupulosus).
11
Apulej zamilja itaoca kao
nekog ko je kadar da razumije sve nijanse i sve posljedice
teksta namijenjenog za njega, a moe da ih razumije ako i ne
ostavi inspicere, to jest, "itati poklanjajui panju svakom
74
Lucijan, imag. 9.
75
R. Queneau: Segni, cifre e lettere e citri saggi, Torino 1981, str. 98 i dr.
76
P. Fedeli, u: Petronio Arbitro, I racconti del Satyricon, Ri m 1988,
str. 7-15.
77
Apulej: Metamorfosis, IX, 30, 1.
91
detalju"; njegov papyrum Aegyptiam, "svitak egipatskog
pergamenta", prenosno je sredstvo teksta.
78
U krajnjoj in-
stanci, pripovjedaki tekst (knjiga), izgleda da se rodio da bi
zabavljao, ali, naravno, da bi zabavljao na kultivisan nain.
Narataj grupa italaca urezuje meutim tekst-knjigu u
kulturnu emu, drugaiju od one za prve adresate. Zbog toga
su isti ti tekstovi i dalje bili korieni postepeno za publiku in-
telektualno manje pripremljenu, koja se ograniavala na pri-
blino itanje povezujui rudimentarne ljubavne obrte, pusto-
lovine i uobrazilje a imajui vezu sa tekstom iskljuivo rela-
tivnu. U ovom sluaju se radilo o jednom "lector-u koji nije
scrupulosus" jer je posjedovao manje uzvienu pripremu. I
kada je ovaj lector s tekom mukom doao do ivice osrednje
kulture, njemu su bili nueni tekstovi na niem nivou koji su
se redukovali na bitne elemente pripovjedake fantastine
radnje ili su se bar usredsreivali na opis trivijalnih osjeanja:
na primjer, prie poput Phoinika od Lolijana
79
, djelimino sa-
uvane, ili Rhodiaka od Filipa iz Anfipolija, izgubljenog dje-
la koje je smatrano uenim izvorom meu "skroz obsceni-
ma"
80
. Neka pripovjedaka djela manje vrijednosti porije-
klom iz Egipta namijenjena su neiskusnom itaocu i navode
se ak u tekstovima za kolsku upotrebu.
81
Odlomak pripovi-
jesti ovoga tipa je takozvani "Grki Satirikon" koji sadri mi-
se en texte sa tenjom da organizuje itanje.
82
Sve ovo nam
daje za pravo ako vjerujemo da se u tim sluajevima radi o
78
Apulej: Metamoifosis, I, 1, 1.
79
A. Henrichs: Die Phoinikika des Lollianos. Fragmente eines griec-
hischen Romans, Bonn 1972.
80
Tako svjedoi bizantinski leksik Suda: Lipsiae, A. Adler (Ed.) IV,
1935, str. 724.
81
Parkes: Pause and Effect, nav. dj. str. 12.
82
The Oxyrynchus Papiri, LXII, London 1974, br. 3010.
92
uputstvima, ija svrha je bila da olakaju shvatanje teksta ma-
nje upuenim itaocima, koji su odjednom prekinuli obrazo-
vanje u oblasti kolske lektire, ma koliko napredne. Prema
Geliju, u luci Brindisi nudile su se u prodajnim izlozima gr-
ke knjige koje je dobio po niskoj cijeni pa ih "prelistava u du-
gim noima
83
; ove knjige su sadrale, izmeu ostalog, zgode
o neobinim dogaajima, neuvenim i nevjerovatnim koji su
mogli biti klasifikovani samo kao zabavna knjievnost, knji-
evnost vrlo prikladna na putovanjima za itaoce razliitih ni-
voa i za pomorce same. Sa druge strane, postoji podatak o
jednoj ponudi knjiga koje su ostvarivale jednu vrstu colporte-
ur-a to je nudio njegovu robu od vrata do vrata traei itao-
ce
84
, od kojih je veina morala spadati u plebs to vjerovatno
nije bio kadar da ita neto vie od knjiga ne previe slone
knjievne strukture i esto praenih uputstvima za itanje.
Na kraju, vrijedi truda preispitati fragmente grkih knjiga
ilustrovanih u prvoj carskoj epohi, pronaene u Egiptu. Radi
se svakako o tekstovima koji su sadrali znakove rada na nji-
ma, skraivanja, uproavanja sadraja, i to kako u sluaju
visoke knjievnosti tako u sluaju homerskog pjesnitva, ili
sigurno novih tekstova, smiljanih da bi se pravila knjiga na-
mijenjena za istu zabavu. Primjerci ovog tipa, bilo da su no-
sili tragove siromane i jednostavne izrade ili izvrsne izrade,
nijesu bili namijenjeni za poznavaoce knjievnosti. Radilo se
o jednoj kombinaciji izmeu oiglednog i trivijalnog koje se
nije moglo usmjeriti prema publici vrlo skromnih kulturnih
potreba ili grupi skorojevia koja je zaobilazila instrumente
unutar pisane kulture, koja je, meutim, isto kao Petronijev
83
Gelije: Atike noi IX, 4, 1/5.
84
E. G. Turner: Greek Papyri. An Introduction, Oxford 1980 (2. Izda-
nje), str. 204.
93
Trimalkion, posjednik tri biblioteke, bila kadra da ita jedino
knjige sa jednostavnim sieom, privlanije i shvatljivije za-
hvaljujui ilustracijama.
85
U ovim sluajevima otkrivamo li-
cem u lice degradaciju originalnog modela volumen-a. u vul-
garizovanim formama, sa ciljem da cirkuliu u drutvenim
slojevima srednje ili niske kulture.
Sauvani su fragmenti iz II i III stoljea na osnovu kojih
smatramo de je "knjino zemljite" bilo zauzeto preteno sli-
kama, dok je tekst, sveden na sutinske elemente, igrao ulo-
gu skoro iskljuivo pounu: takvom moramo smatrati scenu
koja uva povijest Amor i Psihe*
6
, jednu ilustraciju Ilijade sa
abductio Briseide
87
i jednom vrstom homerske kompilacije,
u kojoj se moe vidjeti utvara Patrokla koja se pojavljuje is-
pred Ahila.
88
I postoje jo ilustrovane knjige najnieg knji-
evnog i jezikog nivoa, kao to je jedan volumen koji pripo-
vijeda o Herkulovim podvizima i koji na neki nain moe da
podsjeti na kratke dogodovtine prikazane u "vinjetama" ili
ispriane uz karikaturalne deformacije likova.
89
Carska epoha biljei irenje knjievnosti za pismene, za
razliku od tradicionalne knjievnosti za uene koja takoe
postoji ali je rezervisana za ove posljednje, koji su, meutim,
imali mogunost pristupa a esto je i koristili u knjievnosti
onih prvih. To je jedan potpun i pomijean svijet italaca to
85
N. Horsfall: The Origins ofthe Illustrated Book, u: Aegvptus, LXIII
(1983), str. 199-216.
86
Papiri clell Instintto Papiroloi>ico G. Vitelli. I, Florencia 1988, str.
32 i dr.
87
A. Hartmann: Eine F ederzeichnung auf einem Muenchener Papy-
rus, u: F estschrift fuer G. Leidinger mm 60. Geburtstag am 30. Dezember
1930, Minhen 1930, str. 103-108.
8 8
The Oxyrinchus Papyri LXI1, cit., br. 3001.
89
The Oxyrinchus Papyri XXII, London 1954, br. 2331.
94
su ga savremeni pisci primali na znanje i uzvraali oekiva-
nju publike ne samo djelima, podeenim za lake prihvatanje,
nego ak djelima sa drugim zapletom. Na izmaku Ovidijeve
epohe zapaaju se neki pokuaji da se knjiga priblii mogu-
im korisnicima i da se olaka pristup istoj. Radi se o obia-
ju koji je ve bio poznat u helenistikoj epohi, ali koji dobija
na trajnosti u Rimu carskoga razdoblja. Ovidije, koji je imao
sluha za njegovu anonimnu publiku, uvodi - prije svega u
erotskim djelima, jer je njih smatrao najrasprostranjenijim -
stalna uputstva, da bi nagovijestio mjesto koje je morala zau-
zeti knjiga u odnosu na druge, ve objavljene ili da bi se
oznaile izmjene prvobitnog teksta u drugom izdanju, ili, da
bi se uputilo na drugu knjigu istog autora koja se odnosila na
konkretni problem.
90
I Plinije komponuje sadraj u obliku
uvoda, dijeli ga po knjigama i detaljno opisuje da bi pretvo-
rio njegovu upeatljivu knjigu Naturalis historia u tekst pri-
stupaniji smjernom vulgus-u, dakle brojnim zanatlijama i
zemljoradnicima, pa i svim koji su eljeli da je upoznaju i i-
taju. Na isti nain i iz istog razloga bili su ulanjivani mnogi
uvodi u druga nauno-tehnika djela ovoga doba.
Sa ove take gledita, da se knjiga priblii itaocu, mora-
mo razmatrati ispitivanje razliitih tipologija knjiga poev od
svitka pa do codex-a, knjige sa stranicama. Kako je njegova
izrada bila jednostavnija, kodeks je tedio vrijeme i omogu-
avao je bre kolanje knjiga; sa istom koliinom teksta se
znatno oslobaala pisana materija, ve samim tim to se pi-
salo sa obije strane a ne samo sa jedne, pa je tako i troak ko-
deksa ispadao nii nego za volumen; zahvaljujui njegovom
obliku, kodeks je ostavljao slobodnu jednu ruku. Na kraju I
90
Na ovom aspektu, u vezi sa rastuim brojem italaca, insistira Citro-
ni, Poesia e lettori, nav. dj., str. 442-459.
95
stoljea nakon Hrista, Marcijal ne samo to daje u njegovim
knjigama obavjetenja o radionicama i knjiarama, da bi
olakao kupovinu
91
, nego uz to - kao prvi meu knjievnici-
ma - otkriva nove povoljnosti koje prua kodeks
92
; uostalom
Marcijal, kojeg su itali veoma obrazovani itaoci, pie ne is-
putajui iz vida brojnije i manje imune itaoce: centuriona,
puellae, plebs iz ludi Florales, i sve te koji su, na razliitoj
ravni prihvatanja, htjeli na svaki nain uivati u itanju nje-
govih stihova u malim knjiicama.
O knjievnosti za odmor i o normativnom itanju
Kodeks - po definiciji knjiga sa sadrajem - se pokazuje
kao rimski izum. Na izmaku II stoljea nakon Hrista knjiga
u obliku svitka koja stie u Rim nekoliko stoljea prije iz gr-
kog svijeta, poinje da gubi tlo, dok kodeks potpuno preu-
zme vodstvo. Slika koju prua helenistiki svijet - potkrije-
pljena brojnim grko-egipatskim otkriima - pokazuje razdo-
blje konanog uvrenja kodeksa na poetku V stoljea.
Meutim, na rimskom zapadu, izgleda, ta pojava datira neto
kasnije, premda su raspoloiva svjedoanstva previe oskud-
na da bi na osnovu njih bilo mogue odgovoriti sa sigurno-
u. U svakom sluaju, Marcijal, ve od kraja I stoljea, go-
vori o kodeksu sa knjievnim sadrajem - Homera, Vergili-
ja, Cicerona, Livija i Horacija, osim njegovih Epigrama -
kao o knjigama koje se proizvode u knjinim radionicama,
dakle, u neodreenom broju kopija, premda se moe nagaa-
ti da se radi o jednoj novosti. I ak posljednje latinske knjige
91
Marcijal, I, 117, 10-17; IV, 72, 2; XIII, 3, 4.
92
Marcijal, I, 2, 1-4; XIV, 184, 186, 188, 190, 192.
96
u obliku svitka koje su sauvane mogu se smjestiti u kasnije
razdoblje, izmeu kraja III stoljea i poetka IV. I najzad, je-
dan od najstarijih sauvanih kodeksa, datiran izmeu I i II
stoljea, sastoji se od fragmenta latinskog dijela, zvanog De
bellis Macedonicis
9i
. Sve ovo nam namee pomisao da se u
knjievnoj praksi rimskog zapada kodeks definitivno uvr-
stio negdje na kraju III stoljea, dakle, mnogo ranije nego na
poetku V stoljea, kada se pojavljuje u grkom svijetu.
Nasuprot tome, znatno bre je bila - u itavom sredozem-
nom svijetu grko-latinske kulture - prednost data kodeksu od
strane hriana, jer od poetaka hrianstva su njegove svete
knjige bile veinom tog tipa. Ali ne smijemo da mislimo da su
hriani bili oni koji su izradili oblik kodeksa, koji, u formi ta-
blica, svesaka i knjiica, bio je u rimskom svijetu poznat od
najstarijih vremena. Uz to, u mladalako doba hrianstvo je
bila vjera zasnivana na rijei, na propovjedima, na glasu ui-
vo, dok se helenistiko-rimska tradicija temeljila na retorici,
na kolskoj obuci ili poduavanju tehnikih struka, premda je
knjiga mogla imati dopunsku svrhu kao orijentaciono pomaga-
lo. Uostalom hrianstvo je - kada se poelo razvijati u jednom
razdoblju i jednom drutvu proirenog uea pojedinaca u pi-
sanoj kulturi - eljelo povjeriti knjizi irenje njegovog uenja i
odluno je usmjerilo njegov izbor u korist kodeksa.
Razlozi ovog odluivanja bili su esto pretresani.
94
Mo-
da treba poeti od konstatacije da je kodeks uspostavljao
93
Lowe: Codices Latini Antiquiores II, cit, br. 207.
94
O ovoj diskusiji jo vidi klasini rad C. H. Robertsa i T. C. Skeatsa: The
Birth oflhe Code.x, Oxford 1983, i dalje: M. Me Cormick. The Birth ofthe
Codex and the Apostolu Life-style. u: Saiptorium, XXXIX (1985), str. 150-
158; J. van Healst: Les origines du codex, u: Les debuts du codex, A. Blan-
ehard (Ed.), Turnhout, 1989, str. 13-35; W. V. Harris: Why did the Codex Sup-
plant the Book-Roll?, u: Renaissance Society and Culture. Essays in Honor of
97
model toga, to sadri tekst razliit od knjige u obliku svitka
koja je bila vezana za tradicionalnu knjievnu kulturu vlada-
jucih klasa. Hrianstvo u trenutku kada se nudilo kao pisa-
na vjera za sve osobe, promovisalo je podstrek za pismene
grupe na razliitim kulturnim i drutvenim ravnima: grupe, u
ijem sastavu je bila ne samo stara publika vina svitku, ne-
go takoe i pojedinci koji su posjedovali nisko ili srednje ni-
sko obrazovanje. Ovi pojedinci, premda su poznavali knjige
u obliku svitka sa jednostavnijim sadrajem ili zabavnom i
popularizacionom knjievnou, osjeali su bliom pisanu
kulturu u obliku skromnih kolskih lektira ili tehnikih pred-
meta, to jest, u obliku kodeksa koji je bio podobniji i za kol-
ske sveske, biljenice i prirunike za profesionalnu upotrebu.
Hrianski izbor kodeksa se, dakle, rukovodio potrebama te
publike za koju je bio kodeks doseniji takoe sa gledita
ekonomskog. Uspjeh je bio osiguran kapacitetom i paginaci-
jom kodeksa, koji su na taj nain dozvoljavali rasporediti ve-
u koliinu teksta nego to je mogla stati u svitak, i zbog to-
ga se postigao jedinstveni red u spisima koji su postali kano-
ni nove vjere. Tim samim su se mogli lokalizirati pojedini
odjeljci i odlomci i upuivati meusobno jedan na drugi. Sve
ovo je pravdalo hrianski izbor koji se odnosio iskljuivo na
Sveto Pismo, dok sami hriani, kako kupci, tako itaoci
knjiga ne samo klasine ili svjetovne knjievnosti, nego i pa-
tristike, nastavili neko vrijeme da koriste u odreenim slua-
jevima svitak. U zamjeni knjige svitka za kodeks je kao ma-
terija za pisanje prevagnuo pergamen nad papirom. Izgleda
da je ovom procesu doprinio reeni hrianski izbor.
Bilo kako bilo, antika je vidjela kako na Istoku tako na
Zapadu optu upotrebu kodeksa za svaki tip teksta, svjetov-
nog ili hrianskog i za svaki drutveni sloj.
98
irenje kodeksa nije mijenjalo italaki postupak nepo-
sredno i odmah. Sami hriani koji su u potpunosti usvojili
ovaj oblik knjige, i dalje su nastavili da se kreu starim putem:
knjige su se pisale i razmjenjivale meu vjernicima, itanje je
moglo biti individualno ili posredovano glasom lector-a na sa-
stancima zajednice, hrianski tekstovi su bili izraivani i di-
jeljeni publici srednjeg ili srednje-nieg statusa koja se poja-
vljuje u carsko doba u ijim redovima je hrianstvo imalo ve-
liku veinu obraenika i novih pristalica. U ovom posljednjem
smislu treba da vjerujemo da je ovakvo gusto, skoro neprohod-
no rastinje kao to je bila prva hrianska knjievnost, bilo i-
tano kao pripovjedanje
95
, kao jedan redosljed pria u kojima su
dolazili do izraaja socijalni i duhovni nemiri tog vremena.
Bilo je to, meutim, u jednom drugom momentu kada su se
naznaeni tekstovi pretvorili u kanone - dok su tekstovi, sma-
trani za apokrife, bili odbaeni i osueni - i zbog toga su se uz-
digli u svojstvu uenja, itanja koje je svaki dobar hrianin
bio duan da izvri zavisno od njegovog kapaciteta.
Za ostalo, kako za kanone tako za apokrife (ove posled-
nje, dopunjavajue prve u mjeri u kojoj je stil dopunjavan de-
taljima, slikama, epizodama, kao to su, takoe, spisi apoka-
liptikog karaktera, koji su se odnosili na paganske misteri-
je, ili na muenike, ivote svetih, - exempla i pripovjedanja
hrianski nadahnuta nastavljala su jednu ponovnu praksu
Eugene F. Rice. Jr. , J. Monfasani i R. G. Musto (Eds.), New York 1991, str.
71 -85; T. C. Skeat: Irenaeus and the Four-Gospel Canon, u: Novum Testame-
tum, XXXIV (1992), str. 194-199, i ibid. The Origin of the Christian Codex,
u: Zeirschrift fuer Papyrologie und Epigraphik, CII (1994), str. 263-268.
95
Vidi Haegg: The Novel... nav. dj., str. 154-165, i skoranji volumen
La narrativa cristiana antica. Codici narrativi, strutture formalu, schemi re-
torici. XXIII Incontro di studiosi dell antichita cristiana (Roma, 5/7 mag-
gio 1994), Roma 1995.
99
zabavne paganske knjievnosti, konkretno romana, i obilovala
su emotivnim karakterom likova i pripovjedanja, ponavljanim
topoi poput okrutnog muenja muenika, nepokolebljivog
ubjeenja i amor mortis; kao u romanima, nijesu izostali ni pu-
topisi, pustolovine i udesni dogaaji. Radilo se, ponovo, o
knjievnosti prilagoenoj za ogranienu upotrebu, budui da je
bila namjenjena za grupe sa solidnom kulturom koje su mogle
nauiti odreene retorike eme ili kulturne povezanosti, kao i
za pojedince srednjeg ili srednje-niskog obrazovanja ije inte-
resovanje se uobiajeno usresredilo na pripovjedaki zaplet i
na shvatanje, u najgrubljim terminima, hrianskog morala.
Bez obzira na sve, shodno tome kako se kodeks irio dok
se pretvorio u uobiajeni oblik knjige, u istim vjekovima, III
i IV, dogaale su se duboke drutvene i kulturne promjene.
Uistinu se smanjivao broj pismenih a tim samim i italaca,
bilo pagana ili hriana. Iz toga je proizlazio prekomjeran
analfabetizam meu enama. U IV stoljeu je irilo Jerusa-
limski opominjao mukarce i ene da dre knjigu u rukama u
toku bogosluenja, ali savjetuje da neki od mukaraca slua-
ju druge koji itaju i da ene kao alternativu itanju pjevaju.
96
Ideal Svetog Avgustina bila je jedna litterata ena obuena
samo za osnove alfabeta.
97
U kasnoj antici jedino velike hri-
anske dame zraile su obrazovanjem i pokazivale ponekad
znanje grkog, latinskog, ak i hebrejskog, jezika neophod-
nih za prouavanje i shvatanje svetih spisa. Melanija, velika
dama koja je postala svetica, posveivala je nekoliko sati i-
tanju Svetog Pisma ili pria vezanih za propovijedi. Prie o
ivotima Otaca za nju su znaile neto kao zabavna knjiev-
96
irilo Jerusalimski: Prokateh., 14 (PG, XXXIII, col. 356 A-B).
97
Sveti Agustin: Soliloquia I, 10, 17, W. Hoermann ( Ed) , Be 1986,
str. 26 (CSEL, 89).
100
nost. Kao zaljubljenica u knjige, pokuavala je Melanija do-
i do najboljeg mogueg broja, kupujui, pozajmljujui i
svakodnevno ih prepisujui.
98
Ipak, Melanija, isto kao druge
hrianske dame tog doba poput Blesile, Paolaje i Eustokije,
predstavlja dio veoma ograniene elite, osuene na brzo ne-
stajanje. U V i VI stoljeu vjetina itanja postaje sve rjea
ak i meu samim crkvenim starjeinama.
Kodeks se malo po malo pretvara u "depnu knjigu", da-
kle, iri se kao odgovor na iroku potranju itbe u jednom
drutvu u kojem je analfabetizam ve u IV stoljeu, pa dalje
u V i VI, bila stalno prisutna injenica. Meutim, istovreme-
no je vana i prouzrokuje duboke transformacije u praksi i na-
inima itanja. Kodeks je znaio, prije svega, promjenu sa-
mog pojma knjige, koji je u sluaju knjige u obliku svitka bio
postojan, budui vezan za tehnike i sadrajne konvencije;
ovaj pojam je, u stvari, mogao neposredno povezati predmet
i djelo , bilo da je ovo sadrano u jedinom svitku ili podjelje-
no u vie njih. Ovaj posljednji sluaj je podrazumijevao jedin-
stvo teksta zajedno sa jedinstvom knjige, itanih pojedinano
ili itanih vie nego ostale, koje su se, pak, rijetko podudara-
le sa cjelokupnim djelom, na nain da je pojam cjelokupnog
iitavanja mogao ponekad biti stvarnost ograniena na jedi-
ni svitak ili dvije ili tri kratke knjige sadrane u jednom svit-
ku, premda je kompletno djelo obuhvatalo brojne knjige. Ko-
deks bi udruio u samo jednoj knjizi-sadraju teksta seriju or-
ganikih tekstualnih jedinica (jedno ili dva djela istog autora
ili miscelanea od slinih spisa) ili neorganske sastojke (razna
98
Vita Melaniae, jun. 23 (vidi takoe pasuse 26 i 33 koriene naprijed),
D. Gorce (Ed.), Paris, 1962, str. 174,178, 180 (SC, 90). O odnosu Sv Mela-
nije prema pisanoj kulturi vidi divne stranice A. Giardine, Melania, la santa,
u: Roma al femminile, A. Fraschetti (Ed.), Rim-Bari 1994, str. 277-283.
101
djela, toliko da bi se formirala takozvana biblioteka bez bi-
blioteke)
99
pa je odreivao jednu duboku transformaciju u
konceptu knjige i kompletnog itanja; dakle, prvo se vie ni-
je neposredno ukljuivao u djelo i koincidirao je kao predmet
gde su se mogli ukljuiti spisi takvog kvaliteta i kvantiteta da
ne odgovaraju postojeim konvencijama; i drugo, podrazu-
mijevao je lektiru koja, da bi bila potpuna, morala se odnosi-
ti na sadraj cijele knjige-kodeksa, premda je ova uobiajeno
sadrala vie djela.
Skraivanje knjiga istog djela ili vie njih, ponekad na ne-
jednaki nain, odreuje izmeu IV i VI stoljea u kodeksu
formaciju ili uvrenje izdavakih mehanizama podobnih
da raspoznaju podjele unutar djela ili da jasno odvoje razlii-
te tekstove, tim prije ako ovi nijesu homogeni: mehanizama
koji nijesu bili neophodni: u sluaju volumena kada je svaka
tekstualna jedinica bila diferencirana, ak autonomno ogra-
niena samoni knjigom iji je sadraj stvarala. Osobitoj po-
trebi koju kodeks nalae odgovara karakteristika posebnih
tekstova, razliitih od onih koje pripadaju tekstu u tipografi-
ji i uzoru koji su esto imali dekorativne elemente ili odree-
ne hromatske dodire, koriene za poetne ili zavrne naslo-
ve na taj nain da su obiljeavali granice izmeu tekstova;
istu svrhu ima i sistem ukrasa koji se postepeno razvija i ko-
ji se esto pridruuje raznim tekstovima. I, kao posljednje,
veliko razdvajanje tekstova se uvodi uz pomo napomena
explicitlincipit koje obiljeavaju kraj i poetak svakog teksta
ili unutranjeg dijelenja na knjige. Meutim, uprkos ovim
odlikama, italac je zavravao tako da je neizbjeno smatrao
99
A. Petrucci: Dal libio unitaho al libio miscellaneo, end Societa ro-
mana e impero tardoantico, A. Giardina (Ed.), IV, Tradizione dei classici,
transformazioni della cultura, Roma-Bari, 1986, str. 173-187.
102
pojedine tekstove sadrane u knjizi koju je drao u rukama
jednom jedinom cjelinom i koristio ih kao takve, to je ima-
lo veliki uticaj u praksi studija.
U meuvremenu, kodeks nije bio povezan sa vie manje
ustaljenim tehniko-knjinim konevencijama, ali mogao je
usvojiti razliite tipove formata, od podesnog za rukovanje
pa do opsenog, podeavao je odnos izmeu knjige i fiziolo-
gije itanja: odreene knjige prema njihovoj materijalnoj
grai, sugerisale su gestove i manire da budu itane na sa-
svim odreen nain. Tako da, ako je kodeks, u trenutku pr-
vog irenja bio od instrumenatalnog itanja, slobodnijeg to
se pokreta tie, jer je za njega bila dovoljna samo jedna ruka,
kasnije, nasuprot tome, u antici, razdoblju socijalnih i duhov-
nih nemira, sa sklonom spasiti, dovesti u red i ouvati naslje-
e hriansko i pagansko, njegov kapacitet, maksimalno ko-
rien, zavrio se knjinom produkcijom zavidnih razmjera,
koja je obuhvatala knjige Biblije sa njihovim komentarima,
corpora zakonodavne prirode i rasprave o pravnim naelima,
klasike podeene za kolsku upotrebu, udruene na razne na-
ine: na primjer, jedna knjiga neudobna za korienje im sa-
mim je njena upotreba bila orijentisana ne samo na itanje
kao za savjet, to jest operaciju ponekad pojednostavljenu nu-
meracijom stranica i napomenama tekstualne diferencijacije.
Sa druge strane, mogunost itanja sa jednom rukom do-
zvoljavala je da se pie drugom i tako prati itanje biljekama
na ivicama kodeksa. Na taj nain se raa navika da se dopisuje
u knjigu tokom itanja. Ima antikih pisaca poput Kasiodora u
VI stoljeu koji razrauju teorije o nainu upisivanja i smjeta-
nja italakih biljeaka.
100
Osim margina, italac je u kodeksu
raspolagao i drugim mjestima koje je mogao zauzimati kako je
100
Casiodorus, Inst. I, 3, I.
103
htio: listovima ili djelovima listova koji su ostali prazni, pra-
znim stranicama na poetku ili kraju knjige, unutranjim iz-
ostavljenim mjesta nastalih vezivanjem u sveske koje su mo-
gle obuhvatati biljeke razliitije i anarhine. Na ivicama su
se uvijek mogle taloiti intervencije razliitih ruku koje su se
odnosile na tumaenje; ili su mogle prenositi u druge knjige
- kompletne komentare. Kodeks je dozvoljavao, na taj nain,
jedno simultano i koordinirano itanje izmeu osnovnog tek-
sta i tekstova pomonih, dakle, paljivije i uslovljeno tuma-
enjem komentara; bilo je to itanje rezervisano za manjinu.
Bez obzira na to, kodeks je u osnovi odredio potpuno dru-
gaiji nain itanja tekstova. U knjizi u obliku svitka su stup-
ci slijedili u otvorenim djelovima i time se stvaralo to to se
naziva the panoramic aspect itanja
101
, jer je pogled prelazio
neposredno i bez prekida sa jednog stupca na drugi; u kodek-
su, nasuprot tome, je dio teksta koji se mogao itati bio od-
reen razmjerama stranice koje su spreavale neprekidno sa-
gledavanje cjeline. Ovo je potpomagalo raskomadano itanje
ostvarivano stranicu za stranicom, dakle, preko segmenata
teksta koji, u konkretnom sluaju Svetog Pisma, se kasnije
esto dalje komadao na kratke sekvence - cola i commata -
na koje su skretale panju razne napomene (vea poetna slo-
va, raspored samih odjeljaka u tekstu itd.) Rezultat svega
ovoga je bilo jedno itanje u fragmentima, duim ili kraim,
koji su inili itaocu smisao jasnijim
102
, ali koji su se mogli
lako pronai (i fiksirati u pamenju) zahvaljujui jednoj mi-
se en texte u obliku aforizama i drugih napomena koje su u
svakom trenutku dozvoljavale vratiti se na ve jednom pro-
itano. Takozvani codices distincti, to jest, sa punkcijom, po-
101
Skeat: The Ori^in..., nav. dj., str. 265 i dr.
1 0 2
San Girolamo, praef. In Ezech (PL LXXVIII, col. 996 A).
104
stali su norma: punkcija se dodaje i uz ostale napomene, sve
brojnije, izraene sa ciljem da se stekne recepcija teksta ne
vie individualna, nego usmjeravana od strane tumaa koji su
se pozivali na poznate autoritates. Za Kasiodora distincio-
nes, znakovi punkcije i dijakritiki znakovi su viae koje vo-
de ka smislu i koje poduavaju itaoca na jasniji nain, dakle
odigravaju ulogu prosvetiteljskih komentara.
103
U ilustrovanoj knjizi, redosljed scena koje je prihvatao
vid itaoca u knjizi-svitku, povezujui ih neprekidnim lan-
cem pripovjedanja, zamjenivao se zbirkom likova izolovanih
u listovima koji vie nijesu bili ugraeni u kontekst, nego su
bili autonomni, sve do potpunog odvajanja izmeu pisanog
diskursa i diskursa likovnog.
104
1 opet je Kasiodor taj koji is-
tie vanost figurativne slike kao instrumenta spoznaje.
105
Na itanje knjievnog otium-a koje je pribjegavalo knjizi
u neprekidnom nadovezivanju stubaca, to ih je glas itaoca
recitirao, nadovezivalo se jedno usresreeno i paljivo ita-
nje, sve ee tiho, sa naglaenim smislom za tane napome-
ne, podobno za potpuno usisavanje teksta, orijentisano da
snano usmjerava nain miljenja i djelanja. Sa jednog slo-
bodnog itanja u asovima predaha prelazilo se na itanje
usmjereno i podlono pravilima. Zadovoljstvo od teksta je
zamijenio spor napor tumaenja i proslijeivanja, Melanija,
koja je u njenoj eliji, usresreena na njene knjige Pisma, ne
upuuje ni rijei njenoj majci, ni pogleda da ne bi propustila
jedini izraz ili jedini pojam onoga ta je upravo itala. Ona
1 0 3
Gasi odorus, Inst. I, 15, 12.
1 0 4
O ovom procesu, vidi H. Toubert: Formes etfonctions de l enluminure,
u: Histoire de I edition francaise, R. Chartier i H.-J. Martin (Eds.), I, Le livre
conquerant. Du Mozen Age au milieau du XVII siecle, Pari 1989, str. 110-114.
1 0 5
Casi odorus, Inst., I, 31. 2.
105
prua svjedoanstvo o itanju, veoma udaljenom od onog
enskog lika koji je prije nekoliko stoljea itao svoj svitak -
u bunom gradskom okruenju, prekidajui da bi uputilo po
koju rije ili po koji pogled svojim pratiocima.
Sama Melanija imala je obiaj itati Stari i Novi Zavjet tri
ili etiri puta godinje i recitirala je Salomona napamet. Ova
injenica vrijedna je panje. Kodeks se malo po malo mijenjao
sa nunim nijansama u instrumenat prelaza iz jednog proire-
nog itanja brojnih tekstova, podjeljenih meu raznovrsnom i
raslojenom publikom prvih stoljea carstva - u jedno intenziv-
no itanje nebrojnih tekstova, prije svega Biblije i pravne na-
uke, itanih, iitavanih i ponovo itanih u obliku dokumena-
ta, obrazaca, ugovora i proglasa. Antiki svijet je poivao na
spisima, dakle, na knjizi i na itanju, kao uostalom i uzbuna
njegove vlasti, crkvena hijerarhija, drutvo i porodica. Ovu
vlast je, prema tome, mogla predstavljati jedino knjiga.
106
biblioteka OSVIT CIVILIZACIJE
Jesper Svenbro
Guglielmo Cavallo
KAKO SU ITALI GRCI
KAKO RIMLJANI
Sa panskog prevela, priredila i predgovor napisala
Dr Lenka Blehova elebi
Urednik
Radomir Uljarevi
Design
Marina Veovi
Kompjuterska obrada
Milovan Parezanovi
Na koricama
Matrona sjedi i djeak ita svitak,
dio zidnog slikarstva iz vile Misterija u Pompeji
druga polovina I vijeka n.e.
preuzeto iz: A. Maiuri, La villa dei Misteri (Tavole), Roma 1931.
Izdava
IM "OKTOIH"
Njegoeva 2
81000 Podgorica
Tel: 081/224-705; 225-471
e-mail:oktoih@cg.yu
web: oktoih.com
Tira
1000 primjeraka
Podgorica
2002.
tampa
"Lapevi", Uice
CIP - Katalogizacija u publikaciji
821.14'02 (091)
821.124'02 (091)
SVENBRO, Desper
Kako su itali Grci kako Rimljani / Jesper Svenbro, Galielmo
Cavallo; sa panskog prevela, priredila i predgovor napisala Lenka
Blehova elebi, - Podgorica: Oktoih, 2002. (Uice : "Lapevi")
- 106 str.; 19 cm. - (Osvit civilizacije)
Prevod djela: La Grecia arcaica y clasica la invencion de la lectura
silenciosa / Jesper Svenbro; Entre el volumen y el codex La lectura
en el mundo romano / Guglielmo Cavallo in Historia de la lectura
en el mundo occidental. - "Knjiga... sadri zapravo dva rada iz
opsenog naunog korpusa od ukupno njih trinaest, iz pera isto
toliko naunika i klasinih filologa, pod zajednikim naslovom
istorija itanja u zapadnoj civilizaciji..." -
> predgovor. - Pogled klasike filoloke nauke na naine itanja
i italake navike u antici: str. 5-10
ISBN 86-7659-272-1
1. Kavalo, Guljelmo. - 1. Svenbro, Jesper
v. Svenbro, Desper. - II. Cavallo,
Guglielmo v. Kavalo, Guljelmo. - III.
elebi, Lenka Blehova - v. Blehova elebi.
Lenka
a) Klasina filologija
COBISS. CG-ID 4374032