Hegel

Autor-Mr Gorana udurovi Pratalo

Hegel (1770-1831)
Djela koja se preporuuju prije itanja Hegelovih spisa su knjige H. Markuzea-Um i revolucija,
A. Koeva-Kako itati Hegela, E. Bloha- Subjekt-objekt, T. Adorna-Tri studije o Hegelu, J.
Ritera-Hegel i francuska revolucija i Lukaa- Mladi Hegel. Ovi radovi su za one koji se ne
ele u poimanjima pouzdati u interpretacije, ve uzimaju stvar u svoje ruke, a znaju da im treba
pomo.
H. Markuze u djelu Um i revolucija uoava pet razdoblja karakteristinih u razvoju Hegelove
filozofije:
1. razdoblje od 1790. do 1800. je period koji filozofiju zasniva na religioznim osnovama to je
vidljivo u djelu Teoloki spisi iz mladost.
2. razdoblje od 1800-1801. je period formulisanja filozofskog stanovita putem kritikih rasprava
sa filozofskim sistemima prvenstveno Kanta, Fihtea i elinga. Najznaajnija djela tog razdoblja su
Razlika izmeu Fihteovog i elingovog sistema filozofije, Vjerovanje i znanje
3. razdoblje od 1801 do 1806. je period jenskog sistema tj. najraniji je oblik Hegelovog potpunog
sistema i tu su najznaajnija djela Jeneser Logik und Metaphysik, Jeneser Realphilosophie i System
der Sittlichkeit.
4. razdoblje koje obuhvata 1807. godinu znaajno je po objavljivanju Fenomenologije duha.
5. razdoblje je period konanog sistema sa djelima Filozofska propedeutika, Nauka logike,
Enciklopedija filozofskih nauka, Filozofija prava i razna berlinska predavanja o filozofiji
istorije, istoriji filozofije, estetici i religiji.



Stvaralatvo
Hegelovo odreenja filozofije
Hegel u Fenomenologiji duha govori o zadatku filozofije
na putu dolaska do istine kao cjeline. To je njen cilj.
Ona mora negirati svoje ime i ne biti ljubav, tenja ka
znanju ve samo znanje, nauka, to je nemogue bez
sistema. Sistem filozofije ine-LOGIKA, FILOZOFIJA
PRIRODE I FILOZOFIJA DUHA.
U Enciklopediji filozofskih nauka Hegel istie da
filozofiji nedostaje prednost koja je od koristi drugim
naukama da, u pogledu svojih predmeta, moe
pretpostaviti da su neposredno dani predodbom i da je
metoda spoznavanja za poetak i dalji tok ve
prihvaena.(Hegel, 1987: 29)
Hegelovo poimanje miljenja
Miljenje je za Hegela negiranje stvarnosti.
To negiranje (aufheben) je ukidanje i
ouvanje. Kao to u prirodi postoji organski
razvoj (pupoljak, cvijet i plod) tako je sa
kretanjem naeg miljenja. Jedno koje
nestaje omoguava da iz njega nastane neto
novo.
Miljenje miljenja
Hegelovo shvatanje istine
Istina je cjelina. Cjelina je organsko jedinstvo.

Pupoljak se gubi u izbijanju cveta, te bi se moglo rei
da cvet opovrgava pupoljak; tako isto plod oglaava
cvet za neko lano postojanje biljke, te kao istina
biljke nastupa plod na mestu cveta. Ove se forme ne
samo razlikuju, ve se takoe uzajamno potiskuju kao
meusobno nepodnoljive. Ali, njihova prolaznost
ini ih u isto vreme momentima organskog jedinstva,
u kome one ne samo ne protivree jedna drugoj, ve je
isto tako nuna kao i svak druga; i tek ta jednaka
nunost sainjava ivot celine. (Hegel, 1987:2)
Hegelova dijalektika
Sutinu Hegelove dijalektike izrazio je H. Markuze u djelu
Um i revolucija sljedeom formulom:
Istinski oblik zbilje(stvarnosti) zahtijeva slobodu
Sloboda zahtijeva samosvijest i spoznaju istine
Samosvijest i spoznaja istine su bitnosti subjekta
Istinski oblik zbilje (stvarnosti) mora se shvatiti kao subjekt
Hegelova dijalektika


Fenomenologija duha- istorija ljudskog
iskustva
H. Markuze istie kako Hegelova Fenomenologija
duha predstavlja imanentnu povijest ljudskog
iskustva.(Makuse,1987:89)
Hegel ju je pisao 1806. godine u Jeni. Napoleonska armija
se pribliavala gradu i djelo je proeto duhom vremena
koji se oblikovao.
Svijet nije u stvarnosti onakav kakav izgleda, a Hegel
poinje sa iskustvom obine svijesti u svakodnevnom
ivotu.
To nije iskustvo zdravog razuma ve ono koje osjea da
ne posjeduje potpunu istinu i na putu je ka stvarnom
znanju. Svijet postaje stvaran samo pomou poimajue
sile svijesti.


Put svijesti ka apsolutnom znanju
Put svijesti ka apsolutnom znanju ne moe
se odvojiti od istorijske borbe izmeu
ovjeka i njegovog svijeta. To je sastavni dio
puta ka istini i tako je jedino mogue, po
Hegelu, da ovjek svoj vlastiti svijet uini
svojim djelom. Proces saznanje postaje
istorijski proces.
Hegelova filozofija istorije
Istorija kao napredak u svijesti o
slobodi
Sve velike teorije osamnaestog vijeka stajale
su na filozofskom gleditu da je istorija
napredak i prisutna je u Hegelovoj filozofiji.
Hipoteza na kojoj je Filozofija istorije je na
temeljima Logike. Istinsko bivstvovanje
(bitak) je um koji se oituje u prirodi i dolazi
do svog ostvarenja u ovjeku. Ozbiljenje se
dogaa u povijesti, a s obzirom na to da je
duh, um ozbiljen u povijesti, Hegelova teza
podrazumijeva da je duh aktualni subjekt i
pokretna snaga povijesti.(Marcuse, 1987:193)
Istorija svijeta je napredak u svijesti o
slobodi. Hegel u Istoriji filozofije navodi tri
osnovna stupnja u razvitku slobode:
istonjaki, grko-rimski i njemako-
hrianski.
Istonjaci nisu saznali da je ovjek kao takav
slobodan. Znali su samo da je jedan
slobodan. Grci su znali da su samo neki
slobodni. Njemaka nacija pod uticajem
hrianstva postigla je svijest da je ovjek
kao ovjek slobodan.

Lukavstvo uma
Istorijske linosti nisu jo aktualni istorijski
subjekti. Kroz njih djeluje instrument Svjetskog
duha. Istorija se javlja kao klaonica, u kojoj se
rtvuje srea naroda, mudrosti drave i vrlina
pojedinca.
Povijest nije pozornica sree. Razdoblja sree su
prazne stranice u njoj.
Rezultat francuske revolucije nije bilo ozbiljenje
slobode. Pojedinac po Hegelu je na gubitku u
borbi sa dravom, proces oslobaanja zavrava u
teroru.
Hegelov-sistem filozofije
Pravi oblik u kom istina moe da egzistira
moe biti jedino njen nauni sistem.


Hegelova-Logika/Enciklopedija filozofskih
nauka/

Logika
Markuze smatra da Hegelova logika nije nova ve
da je on nanovo interpretirao kategorije
Aristotelove Metafizike.
Logika poinje kao to je poela itava zapadna
filozofija, sa pojmom bivstvovanja (bitka) i
pitanjem ta je bitak? traei ono to sve stvari
obuhvata i ini ih onim to jesu. U svakodnevnom
jeziku razlikuje se bitak od odreenog bia i
vidljivo je to u svakom sudu. Kopulu je nemogue
je definisati, jer se bitak ne odreuje kao stvar ve
kao predikat svake stvari.

Pokuavajui razumjeti bitak susreemo
nita. Svaka stvar jeste, a bitak nije neka
stvar. On je nikakva stvar, dakle, nita. Ali,
Hegel smatra da na svijetu nema stvari koja
u sebi nema i jedno i drugo i bitak i nita.
Sve jeste tako to neprestano u svakom
trenutku svog bivanja postaje neto to jo
nije, a neto to traje, to jeste odlazi, prelazi
u ne-bitak.
Izmeu bitka i nieg ne postoji apsolutno nita to nije neko
srednje stanje izmeu bitka i nieg i Hegel upravo na osnovu
zbivanja u tom izmeu upuuje na razliku izmeu bivanja i
prelaenja .
Neto je samo utoliko prevazieno ukoliko je stupilo u jedinstvo sa
svojom suprotnou; u toj blioj odredbi ono se kao neto
reflektovano moe oznaiti kao momenat.
Samo u prevazilaenju su momenti (trenuci). Tu su zajedno i ono
nestajue i nastajue, tu se uvaju odreenja od rasipanja, to
posebno naglaava u Fenomenologiji duha, gdje uenje preko
iskustva vodi u nove horizonte znanja.
Pojam ima svoje opstojanje kao vrijeme pa je time u svome
razvitku preputen rasipanju. Meutim, kad se duh dovrava u
nauci pojam prevladava vrijeme.

Jedinstvo iji momenti, bie i nita, postoje kao
neodvojivi jeste u isto vreme od njih samih
razlino, a tako nasuprot njima jedno tree, koje u
svojoj najsvojstvenijoj formi jeste bivanje.
Prelaenje je isto to i bivanje, samo to se u
prelaenju bia i nita , koji od jednoga prelaze k
drugome, vie zamiljaju da miruju jedno izvan
drugog, a prelaenje kao neto to se deava
izmeu njih. Kada se i ime se povede re o biu ili
o niemu, to tree mora biti tu; jer bie i nita ne
postoje za sebe, ve se nalaze samo u bivanju, u
tom treem. (Hegel, 1987:96)


Logika pratei ove analize prestaje biti izvor
pravila i oblika ispravnog miljenja.Hegelova
logika to prestaje biti i ona naglaava
apsurdni i paradoksalni karakter svijeta.
Markuze istie kako formalna logika
prihvata oblik svijeta. Dijalektika logika,
pak, odbacuje svaki zahtjev za
neprikosnovenou datog, i razbija
samozadovoljstvo onih koji ive po
njegovim propisima. (Marcuse, 1987:118)
Pratei sva bivanja, prelaze
najzagonetnije kretanje u Logici je
refleksija, kretanje nieg kroz nita
nazad samom sebi (Hegel, 1987:60)
kako primjeuje Adorno u djelu Tri
studije o Hegelu.
Hegelova Logika, sa pitanjem o tome ta
je bitak i troslojnim odgovorom da je
sutina bitka u biti, pojmu i ideji,
prikaz je te ideje u apstraktnom obliku.
Isti su oblici miljenja i bitka, isto su
metafizika, ontologija i logika.

Hegel-Filozofija prirode/Enciklopedija
filozofskih nauka/

Filozofija prirode
Poslije boravka u apstraktnom vidu ideja se
nalazi u prirodi gdje se otjelovljuje u
prostoru, u svom drugobivsvtu (filozofija
prirode). Njen razvoj se tu odvija kroz faze
koje joj omoguavaju napredovanje.
Filozofija duha/Enciklopedija
filozofskih nauka/
Filozofija duha-Subjektivni duh
Filozofija duha obrauje tri stepena odnosa
duha prema samom sebi:
Subjektivni duh
Objektivni duh
Apsolutni duh
Subjektivni duh, na svom prvom nivou,
onakav kakav iznikne iz prirode ini
antropologija (dua), fenomenologija
(svijest) i psihologija (duh).

Filozofija duha- Objektivni duh
Objektivni duh istupa iz svoje subjektivne sfere da
bi spoljanji svijet oblikovao prema svojoj volji i u
njemu stvorio sadraje. Objektivni duh osvaja
svijet stvari. To nije ni svijet prirode , ni
subjektivnost ega. U tom svijetu je pravo,
moralnost i moralna drutvena stvarnost
(obiajnost-Sittlichkeit) koju ine porodica,
graansko drutvo i drava.
Drava je sinteza porodice i graanskog drutva.
Ona je um koji eli da se aktualizuje u ljudskoj
zajednici. Ljudi treba da uestvuju u ivotu drave
bez nje se ne mogu aktualizovati.

Apsolutni duh
Apsolutni duh je duh koji se putem ovjeanstva
vraa samom sebi. Unutar apsolutnog duha
nalazimo tri nivoa:
1. umjetnost
2. religiju
3. filozofiju
Zajedniko ovim nivoima je sadraj koji je istina,
otkrivanje apsolutnoga, a razliita je forma. U
umjetnosti je forma ulno saznanje, u religiji
predstava u filozofiji pojam.
UMJETNOST
Umjetnost je najnia forma apsolutnog duha.
Hegel je znaajan u istoriji estetike i po tome to
je povezao vijekovima razdvojenu ljepotu i
umjetnost.
Umjetnost kao prikaz ideje u ulnom obliku, po
Hegelu, prolazi kroz simbolinu, klasinu i
romantinu fazu. Tvorci simboline faze bili su
istoni narodi dok je klasina faza djelo Helena.
Romantina umjetnost nastala je s pojavom
hrianstva.
Hegel se nije zadrao samo na analizi istorijskog
razvoja umjetnosti. Umjetnost se zasniva na tri
elementa: ulu sluha, ulu vida i na ulnim
predstavama i moe se podijeliti na likovne
umjetnosti, umjetnost tonova(muzika) i govorne
umjetnosti (poezija).
Hegelov sistem umjetnosti poinje arhitekturom.
Arhitektura se mogla razviti ve u epohi simboline
umjetnosti, skulptura je trijumfovala u klasinoj
umjetnosti, a slikarstvo, muzika i poezija su tipine
romantiarske umjetnosti.
Polazei od arhitekture Hegel prati razvoj umjetnosti
kao oslobaanje od materijalne, vidljive forme
objektivnog svijeta i okretanje ka samoj unutranjosti.
Religija i filozofija
Drugi nivo apsolutnog duha je religija koja
sadraj istinu prikazuje u obliku predstave.
Najzad, trei i posljednji nivo apsolutnog
duha je filozofija. Filozofska misao smatra
nunim sve ranije etape razvoja- umjetnost i
religiju.
Istorija filozofije
Povijest filozofije pokazuje u filozofijama, koje
se ine razlinima, dijelom samo jednu filozofiju
na razliinim stupnjevima izgraenosti, dijelom
pak da su posebni principi. Od kojih je jedan bio
osnovom jednom sistemu, samo grane jedne te
iste cjeline. Po vremenu posljednja filozofija jest
rezultat svih prethodnih filozofija i mora stoga
sadravati principe svih; ona je zato, ako je inae
filozofija, najrazvijenije i najbogatija. (Hegel,
1987: 43)
Literatura
Kunzmann P., F-P. Burkard i F. Wiedmann. 2001. Atlas
filozofije. Zagreb: Golden marketing.
Makuse H. 1987. Um i revolucija. Sarajevo: Veselin Maslea.
Hegel G. W. F. 1979. Fenomenologija duha. Beograd:
Beogradski izdavako-grafiki zavod.
Hegel G. W. F. 1987. Logika I. Beograd: Beogradski
izdavako-grafiki zavod.
Hegel G. W. F. 1966. Filozofija povijesti. Zagreb: Naprijed.
Hegel G. W. F. 1987. Enciklopedija filozofijskih
znanosti. Sarajevo: Veselin Maslea-Svjetlost.