Heraldika

Heraldika je pomona historijska nauka koja se bavi nastankom, razvojem i umjetnikom izradom
grbova. Naziv je dobila po njemakoj rijei ''herald'' to znai glasnik. Glasnik je u srednjem vijeku
bio nii slubenik feudalne gospode koji je kao dobar poznavalac grbova plemstva rasporeivao i
najavljivao plemie, kako na turnirima tako i na znaajnijim skupovima. Slaveni su rije grb primili od
njemake rijei ''erbe'' to znai nasljedstvo.
Grbovi se pojavljuju u 11. stoljeu najprije na titovima vitezova, a potom postaju njihovi trajni
simboli, kao i njihovih nasljednika. Do 13. stoljea pravo na grb imali su vladari i velikai, a od 13.
stoljea pravo imaju i pripadnici nieg plemstva, gradovi, cehovi, crkva i dr. Prve grbove na svojim
titovima donijeli su krstai, uesnici krstakih ratova, meutim njihova upotreba se vezuje za prvu
polovinu 12. stoljea, kada se, istovremeno, pojavljuju u Njemakoj, Flandriji, Francuskoj i Engleskoj.
Uporedo s tim, tada se pojavljuju i prvi peati.
U primorju se grbovi javljaju pod uticajem Italije, u slovenakim gradovima iz Austrije, a u sjevernoj
Hrvatskoj iz Maarske. Upotreba Bosnu je ula preko Dubrovnika u 14. stoljeu, kada ih poinju
upotrebljavati Kotromanii. Grb bosanskog vladara je i dravni grb. Kotromanii su imali 3 grba.
Kralj Tvrtko I uveo je klinove u svoj grb koji se zadrao sve do propasti Bosne. I bosanski velikai su
imali svoje grbove koji se javljaju u 15. stoljeu kod Kosaa. Pravo dodjele grba imao je iskljuivo
vladar, to je ozakonjeno jednom poveljom kojom vladar uz dodjelu plemike titule dodjeljuje i
povelju u kojoj je grb, ne samo opisan nego i oslikan. Takva povelja zove se ARMALI ili grbovnica
(lat. Arma, armorum - oruje). Tanim opisom svih dijelova grba, likova i boja, darovatelj grba (u
ovom sluaju vladar) dodjeljuje ga novom plemstvu ili plemiu kojem dodjeljuje vii stupanj
plemstva.
Dijelovi grba
tit je glavni dio grba. Sve do poetka 13. stoljea grb se sastojao samo od tita koji je mogao biti
razliitog oblika. Likovi na grbu su bojeni zeleno, plavo, crveno i crno, a pojedini dijelovi srebrenom i
zlatnom bojom. Pored geometrijskih linija kojima je tit bio podijeljen, na njemu se pojavljuju likovi
ivotinja ljudi, mitolokih bia, nebeskih tijela i biljaka. Kao heraldiki znakovi mogu se pojaviti razni
predmeti (oruje, orue, nakit, graevine itd.)
Kaciga sa ukrasima je drugi dio grba. Tek u drugoj polovini 13. stoljea pojavljuju se grbovi na
kojima je iznad tita postavljena kaciga sa nakitom, iz koje izlazi kratki plat. Tako je grb dobio svoje
osnovne elemente: tit, kacigu i plat. Kaciga se uvijek nalazi nad titom i najee se pojavljuje u tri
oblika: kablasti, turnijski i na kopu. Kaciga je obino bojena srebrenom, a kopa zlatnom bojom. Kao
nakit na kacigi najee se pojavljuju pojedinana pera, perjanice, zastave, krila, grane drvea i sl.
Platovi su u poetku bili kratki, a kasnije su produeni.
Znakovi ina, ranga i dostojanstva u heraldici su: krune (carske i kraljevske), eiri (vojvodski,
dudevi, plemiki), te znakovi crkvenog dostojanstva kao to su: mitra, eiri kardinala, nadbiskupa i
biskupa. Tu spadaju i tapovi, ali i ezla vladara. Ovi znakovi su postavljeni nad potpunim grbom i
nadomjeuju kacigu sa nakitom i platom. U heraldici vae pravila koja se strogo moraju potovati.
Kada je rije o gradovima i njihovim grbovima, treba rei da oni moraju isticati lokalne osobnosti kao
to su npr. u arhitekturi gradske utvrde, mostovi, vjerski objekti i sl. Likovi osnivaa gradova mogu se
pojaviti, ili neki znaajniji dogaaji vezani za grad. Sve se ovo nalazi u titu grba.
U heraldici je dozvoljena upotreba sljedeih boja: crvena, zelena, plava, crvena, crna, srebrena i zlatna.
Grb koji nije obojen moe se prepoznati po odreenim oznakama. uvari grba u heraldici su likovi
ljudi, ivotinja ili mitolokih bia koji stoje sa svake strane grba. Pojavljuju se tek u 14., da bi od 15.
stoljea postali sastavni dio grba. Glavni zastor je draperija koja se pojavljuje iznad grba, iji je
unutranji dio od hermelina, dok se vanjski vidi kao rub crvene boje. Ovako ustaljen oblik grbovnog
zastora javlja se u 16. stoljeu.
Spajanje grbova je pojava u heraldici koja nastaje u sluaju da dolazi do spajanja lanova porodica i
posjeda. Najee je do toga dolazilo kada je ena posljednji nasljednik svoga roda, pa je u svoj miraz
nosila i svoj grb.
Zastave se u heraldici javljaju najprije na konjanikim peatima u kojima je vladar u vitekoj odori, sa
jednom rukom dri tit, a u drugoj zastavu. Tek poetkom 14. stoljea na konjanikim peatima se
javlja prava zastava koju konjanik dri u desnoj ruci na vrhu dugog koplja.
Najbolji izvor za prouavanje grbova su peati, jer se na njima nalazi i ime vlasnika. Pored peata i
novci su izvor za heraldiku, pa se grbovi relativno rano javljaju na novcima (u zapadnoj Evropi u 12.
stoljeu, a na naim prostorima u 13. stoljeu).
Bosanski grb
Od svih grbova u Bosni, grbovi bosanskih vladara ine posebnu grupu i pomou njih je mogue pratiti
razvoj bosanskog grba. Glavni izvori su novci, peati, kameni spomenici, grbovnici itd.
Grb bana Stjepana II Kotromania je prvi poznati grb iz 14. stoljea. Predstava banovog grba nalazi se
na njegovom novcu, a sastoji se od srcolikog tita i kacige. Na itavom polju naslikana je petokraka
zvijezda, a ukras se sastoji od rairenog vela i rozete iz koje izbija perjanica. Na drugoj varijanti
banovog grba nalazi se kaciga na kojoj je daica titnica sa ruom kao elenkom iznad. Na daici je
niz bisera. Ovaj grb se smatra zaetkom formiranja bosanskog grba. Grb bana i kralja Tvrtka I
nalazimo na novcu. U poetku se Tvrtko koristi grbovima njegovih prethodnika. Na aversu velikog
peata na kojem kralj sjedi pojavljuju se 2 grba. Sa desne strane je grb sa titom, a sa lijeve strane je
tit presjeen poprenom prugom koja dijeli tri ljiljana iznad i tri ljiljana ispod. Ovaj grb ostat e
simbol Bosne. U Prijepolju je pronaen veliki zlatnik na ijem se aversu nalazi propeti lav okrenut u
desno, dok je na reversu novi bosanski grb.
Prvi Tvrtkov nasljednik Stjepan Dabia ovaj grb nije mijenjao. Njegov srednji peat sadri ovaj grb sa
dodatkom imena u natpisu i identian je Tvrtkovom srednjem peatu. Kralj Stjepan Ostoja dao je
nainiti novi srednji peat na kojem se vide izmjene u Kotromanievom grbu. Izmjena se sastoji u
heraldikom ukrasu na titu gdje se umjesto poprene pruge i ljiljana nalazi kruna sa tri zupca u obliku
ljiljana. Po miljenju profesora Lovrenovia, sputanjem krune u tit formirao se novi bosanski grb
koji simbolizira cijelu bosansku dravu ak i one dijelove koji su nekad pripadali Srbiji, stoga to svi
drugi dijelovi bosanske drave nisu predstavljeni drugim grbovima.
Kralj Tvrtko II Tvrtkovi na srednjem svom peatu vraa poprenu prugu, ali bez ljiljana i drugih
heraldikih oznaka. ljem je ukraen kraljevskom krunom. Njegov protivnik Stjepan Ostoji koristi se
velikim peatom svoga oca. Kad je Tvrtko II zamijenio kralja Ostojia poeo se koristiti istim grbom.
Na njegovom grbu nema vie kose crte u titu i umjesto nje je krinova kruna iznad stilizovanog slova
T. Ovo T sa krunom se susree na nekoliko vrsta Tvrtkovog novca, a na jednom peatnjaku naeni su
fragmenti sa inicijalom ST. Kralj Stjepan Toma se koristi velikim peatom kralja Ostoje dok se na
njegovom novcu nalazi kruna bez slova T. Stjepan Toma se znao koristiti i grbom sa kosom prugom i
ljiljanima. Ovim grbom se koristio i Stjepan Tomaevi, posljednji bosanski kralj.
Iz svega izloenog se da zakljuiti da postoje 2 varijante bosanskog grba:
1. grb koji se sastoji od tita podijeljenog u 2 polja sa po tri ljiljana. Na njemu se jo nalazi ljem,
kruna i elenka
2. grb koji se sastoji od ljema, vela, krune i elenke, odnosno na ijem titu se nalazi kruna
Predstave grba na grbovnicima
Grbovnici su, takoer, izvor za izuavanje heraldike. To su zbornici grbova neke zemlje, grada i sl.
Najpoznatiji je Fojniki grbovnik nastao u 17. stoljeu (po Antoljaku), a po Smajiu u 16. stoljeu za
porodicu Ohmuevi. Znaajan je po tom jer je jedini sauvan od 4 grbovnika i to je tampan onako
kao i original. Nastao je iz potrebe ove plemike obitelji da dokae svoje plemiko porijeklo. Sastoji
se od rodoslovlja gospode, srpske i bosanske, iji se nastanak pripisuje lanu stare plemike porodice
Ohmuevi nastanjene u Dubrovniku, Petru Ohmueviu. Rodoslovlje je naeno na poleini jedne
slike u Kraljevoj Sutjesci, napisanoj na pergameni. Na prvom listu grbovnika se nalaze grbovi 11
junoslavenskih zemalja, a potom slijede pojedinani grbovi zemalja i vladajuih porodica. Grb Bosne
prikazan je na sljedei nain: ''dva poput Andrijinog krsta prekrtena crna kljua zavrena crnakim
glavama, s crnom krunom na zlatnom koplju u sredini koga povrh prekrtenih kljueva ima manji tit
u kojem se na crvenom polju nalazi polumjesec i zvijezda''.
Prvi datirani grbovnik je Korjeni Neoriev iz 1595. godine, koji se sastoji od 157 grbova i slika.
Smatra se da je Ilirski grbovnik nastao u Napulju, a da je iz njega prepisan Korjeni Neoriev i tzv.
Altanov zbornik 1614. godine nastao u Beu. Znaaj ovog zbornika je upravo u tome to on dokazuje
da je postojao originalni Ilirski zbornik sa irilskim natpisima, dok drugi autori smatraju da on nije
prepisan sa originala. Iz Korjeni Neorievog je prepisan Fojniki grbovnik. Prireiva Fojnikog
grbovnika naglaava da autentinost nekih grbova nije zajamena pa je tako sastavlja zamijenio dva
grba. Grb Kosaa pripisao je Kotromaniima, a grb Kotromania Kosaama. Sa Altanovog zbornika
prepisan je Beki (skorojeviki) zbornik sa prelijepom ornamentikom, a posveen ja Marku
Skorojeviu, nadvojvodi Ferdinandu, a prepisan je sa Altanovog zbornika 1636-1639. godine. Po
Antoljaku Korjeniev zbornik je kompilacija njemakog grbovnika iz 1535. godine koji je izdat u
Nirnbergu.
Predstave bosanskih grbova na kamenim spomenicima
Nalazimo ih na kamenim ploama, stecima, ulaznim kapijama u gradove. Meu znaajnijim
kamenim spomenicima su:
1. grb uklesan na luku u kraljevskom dvorcu u Jajcu (kako je to bilo sjedite Stjepana Tomaevia, pa
se vezuje za njega). Sastoji se od krune, ljema iznad tita, sa krunom na kojoj je elenka sa
perjanicom. Ispod krune je plat. Jedina je razlika u tome to ovaj grb, umjesto da je okrenut desno,
okrenut je lijevo
2. nadgrobna ploa kraljice Katarine (koja je nestala), gdje se prepoznaju dva grba
3. pravi grb Bosne pojavljuje se na nadgrobnoj ploi Nikole Ilokog koji se proglasio kraljem Bosne
po naslovu, ali ne i po vlasti. Spomenik se nalazi u franjevakoj crkvi u Iloku.








Sfragistika ili sigilografija
Potie od grke rijei svrago i latinske sigilum. Ova pomona nauka razvija se u okvirima diplomatike
sve do XVIII sto. kada polako pokuava da se izdvoji.
Peati se pojavljuju kod Sumerana u III milenijumu pr.n.e., a zatim u Asiriji i Egiptu. A pisci su
koristili valjkasti oblik porfira (vulkanskog porijekla). Tu su urezivali mitoloke slike, a isto i na
glinenim ploicama gdje su urezivali mitoloke likove i sluile im kao hamajlije ili talismani. Egipani
su urezivali likove i znakove u kamenje svojih zlatnih prstenova, a od njih su to preuzeli Grci i
Rimljani. Sa aspekta upotrebe razlikujemo nekoliko faza. Prva faza je rimski period, u kojoj peat
preteno slui za zatvaranje pisama. Pravnog efekta kao dokaznog sredstva na ispravi nema. (Peat jo
uvijek nema pravnu mo, nego samo oznaava rang (status) onoga iji je peat.) Od Rimljana peatne
prstenove preuzeli su Germani, a od njih ostali narodi kao to su Merovinzi koji u VI sto. poinju
stavljati svoje peate na isprave. (Meutim jo uvijek nema pravne veze izmeu peata i isprave, nego
je on jo uvijek znak zvaninog poloaja vlasnika peata.) Tek sa Karolinzima mijenja se znaenje
peata. Umjesto potpisa na ispravi peat postaje sredstvo ovjere. Ima pravni efekat, odnosno dokaznu
mo na ispravi. U kasnom srednjem vijeku peat ima posebno znaenje i vrijednost jer postaje glavna
potvrdna snaga isprave. On je izraz volje izdavaa i znai pristanak za izvrenje pravnog ina o kojem
se govori u istrazi. (Zato dobiva takav znaaj? Zato to ga je jako teko falsifikovati, jer to je u
domenu samo odreene grupe zanatlija zlatara koji izrauju i novac. Postoje naravno i uvjeti kojih se
oni moraju pridravat u izradi peata u odnosu na naruioca. Svaki peat ima svoju osobenost onoga
ko ga posjeduje i ne moe se falsifikovati.)
Osnovni elementi peata
Peat sainjavaju sljedei dijelovi: peatnjak ili matica peata, kalup (uz pomo kojeg se pravi otisak),
otisak sa peatnom slikom i materijal na kojem je peat otisnut i sama peatna slika.
Elementi peatne slike su simboli, legende, ukrasi. Peatni simboli mogu biti: monogrami, grbovi,
portreti, likovi i ak likovne kompozicije. Amblemi na peatima su bili: kruna, ezlo, dravna jabuka,
prijestolje i plat kao simbol heraldiki te zastava i grb. Vladari su imali tri vrste peata:
1. Sveani (dravni) veliki peat (sigilum maius) veliine 6 do 11cm. Na njemu je obavezan lik kralja
na prijestolu, okruen grbovima zemalja kojim on vlada ili je to lik vladara na konju u punoj vojnoj
opremi. (Najljepi sauvani peat je veliki dravni peat kralja Tvrtka I.)
2. Mali ili tajni peat (sigilum secretum) od 1,5 cm do 2,5 cm veliine. Sluio je uglavnom za privatnu
prepisku vladara.
3. Srednji peat (sigilum mediocre) od 2,5 do 3,5 cm, a negdje i do 5 cm. Koristi se za ovjeru manje
vanih dokumenata i nije tako est.
Peatno prstenje slui kao matica peata. Tipovi peata su se razlikovali po tome ta je na njima
ugravirano. (Mogu biti samo slova, portreti, likovi, konjanici itd. zavisno od toga ta je na peatnoj
slici.) Na osnovu toga peate dijelimo na: vladarski peat (sa likom vladara koji sjedi na prijestolju) ,
konjaniki (sa likom ovjeka na konju, a upotrebljavaju ga manje vani vladari), pjeaki peat
(prikazuje ovjeka u stojeem stavu i upotrebljava ga nie plemstvo), heraldiki peat (sa grbom
vlasnika peata koji se javlja u XII sto.), hagiografski peat (sa likom sveca), patrona (crkveni ili
gradski, upotrebljavaju ga ueni ljudi), monumentalni ili topografski peati (sa likom crkve, utvrenja,
grada i sl.).
Nain peaenja
Nain peaenja zavisi od materijala od kojeg je peat. Metalni peat obino visi na vrpci, dok votani
moe biti na vrpci visei ili utisnuti peat. Peaenje se obavlja na slijedei nain: utisnuti peat se
utiskivao tako to se u donjem desnom uglu isprave pravio rez u obliku krsta, (iji krakovi su se
zavrtali, a onda se uzimala odreena sprava nalik makazama koja je imala na kraju dvije ploice sa
peatnom slikom, stavljala se ispod papira i zatim se utisnulo tako da je peatna slika ostala na obje
strane papira).
Viteki peat se privrivao na povelju tako to se zavrtao na desnom uglu kraj isprave, buile su se
dvije rupe i kroz njih se provlaio svileni konac, krajevi se izjednaavaju i opet se izlije vosak u taj
kalup koji je u obliku makaza, pritisne se i dobije se peatna slika i sa jedne i sa druge strane.
Izlijevalo se jako puno peatne mase da bi se slika sauvala od oteenja.
Materijali za izradu peata
U poetku se iskljuivo upotrebljavao prirodni vosak bez ikakvih dodataka. U XI sto. on se bojao
crvenom ili zelenom bojom, a XIII sto. i smeom. Metalni peat se najprije upotrebljavao u Bizantiji
odakle je doao u Italiju, juni Francusku i paniju pa i u papsku kancelariju. Od metala najee se
upotrebljavalo olovo, a za sveanije peate zlato. U papskoj kancelariji uglavnom preovladavaju
olovni peati koji se javljaju ve krajem VII sto. Za votani peat obino se upotrebljavao naziv
sigilum, a za metalni bula. Zlatni peat su mogli koristiti samo vladari. Zlatni peat Zapadne Evrope i
zlatni peat Bizantije su se razlikovali. Zlatni peat zapadnoevropskog tipa, sastojao se od dvije zlatne
ploice spojene zlatnim obruem, koji se privrivao za obje ploice.
Oblici i veliine peata
Ovisno od materijala peat je mogao biti okrugao, srcolik, trouglast, kvadratan, u obliku pika, eliptian
i dr. oblika. Razliite oblike ima samo votani peat dok metalni ima samo oblik kruga. Ovalni peati
su bili karakteristini za kancelariju prvih Karolinga u XIII sto. Duguljasti ili gotiki peat
upotrebljava se u crkvenim institucijama od XII sto. Veliina peata je varirala.
Upotreba peata kod Junih Slavena
Slaveni su koristili peate i prije seobe jer se u rjeniku pronalazi rije enskog roda peata kao
naziv za peat. U Sloveniji se moe pratiti upotreba peata od XII sto., a ve u XIII sto. Koristi ga
plemstvo, svetenstvo, primorski gradovi dr. U Hrvatskoj dvorskoj kancelariji u doba narodnih vladara
najee se upotrebljava peatni prsten, a zatim i viteki peat od XI sto. od voska ili olova privren
na vrpci od razliitog materijala. U Dalmaciji pored vladara su imali i visoki crkveni dostojanstvenici i
gradovi tako se polovinom XIII sto. spominje prvi put peat dubrovake gradske opine, meutim
treba razlikovati period u hrvatskoj historiji, to je period narodnih vladara kada imamo odreenu vrstu
peata, i period kada oni postaju dio velike Ugarske monarhije kada se poinju upotrebljavati peati
koji se koriste u dvorskoj kancelariji Ugarskih vladara. Kod Srba peat se prvi puta spominje kod
Stjepana Nemanje, olovni peat bizantinskog tipa, a prvi nedatirani peat (vjerovatno 1215.g.) velikog
upana Stjepana Nemanjia, a poslije krunisanja i zapadni votani peat, dakle ima utjecaja u Srbiji i
Bizantije, a i Zapada. Osim vladara u Srbiji peate imaju kraljice, velikai, crkveni dostojanstvenici, a
zlatna bula se prvi puta spominje na manastirskim poveljama. U Duklji su sauvani peati dukljanskih
vladara, koristi se srpski, bizantijski pa ak i bugarski peat. Makedonija nema svoj peat, oni koriste
srpski i bugarski peat.
Nekoliko desetina sauvanih peata srednjovjekovne Bosne i Huma, po miljenju Pave Anelia koji
je napisao knjigu o peatima srednjovjekovne Bosne smatra se najljepom kolekcijom peata na
junoslavenskim prostorima. U poreenju sa drugim peatima susjeda ovi peati imaju svoje
osobenosti koje su karakteristine samo za srednjovjekovnu Bosnu. U poetku se i ovdje koristi samo
pelinji vosak, najee svijetlo smee i tamno smee boje dok su vladari koristili crveni vosak.
Metalni peat se vrlo rijetko pojavljuje mogao je biti krunog oblika dok je votani mogao biti u
raznim oblicima. Peati sa grbovima u Bosni esto su bili jedini izvor za heraldiku Bosne. Peate u
Bosni najprije upotrebljavaju bosanski vladar od polovine XIII sto., a od XIV sto. i bosanski velikai
poput Hrvatinia, Hranjia, Pavlovia i dr. Najpoznatiji i prvi peat koji nam je poznat je peat bana
Matije Ninoslava iz 1249.g. to je peatni prsten. Kod Kotromania peati se prvo pojavljuju pod
uticajem Zapadne Evrope, a kasnije i pod bizantinskim uticajem kada Tvrtko iri svoje granice na
istone oblasti. Veliki prijestolni peat Kotromania smatra se najviim tehnikim dometom i stilskom
ljepotom meu bosanskim peatima. Na kasnijim bosanskim peatima gdje preovladava bizantinski
uticaj osobito kada se radi o monogramskim peatima, peat koji umjesto slike sadri monogram. Dok
se prikazivanje utvrenih gradova ili konjanika vezuje za zapadnoevropski uticaj. Osim grbova na
bosanskim peatima susreemo znakove moi i dostojanstva. Na peatima se najee javlja kruna kao
simbol vlasti i susreu se dva tipa krune: kruna Kotromania i kruna Kosaa. ezlo se pojavljuje samo
na peatu kralja Tvrtka kao i prijestolje. Na vladarskim peatima se mogu pojavljivati likovi, portreti
vladara, a oni su karakteristini samo za vladarske peate. Pojava likova na peatima karakteristina je
za period Stjepana II Kotromania i kod kralja Tvrtka. Najstariji prikaz utvrenja na peatu imamo
kod bana Ninoslava, a toj osnovni simbol moi Pavlovia. Na peatnim slikama esto se pojavljuje
vojna oprema i oruje. Zatim imamo heraldiki tit, a est motiv na bosanskim peatima je koplje,
zastava i sl. Peatne slike esto su uokvirene raznim ornamentima poevi od jednostavnih linija i
takica do vegetativnih elemenata tj. floralnih. Peatne legende na bosanskim peatima pojavljuju se u
dva pisma: latinskom i irilskom pismu, a obuhvataju ime vladara i njegovu titulu.
Peati bosanskih vladara
2 peata bana Matije Ninoslava su najstariji sauvani peati. To je 1 mali peat i 1 srednje veliine.
Mali peat se nalazi na povelji izdanoj u Dubrovniku, a peatni simbol se sastoji od orla rairenih krila
koji polijee sa stijene. Ovaj peat nema legende. Drugi peat takoer se nalazi na povelji izdatoj u
Dubrovniku. Ovaj ima legendu koja zapoinje krstom ili kriom i podijeljen je u 3 polja. Na dnu se
nalazi predstava sa breuljcima i konjanikom. U sredini su 2 konjanika u dvoboju, a na vrhu je jedna
kula sa jo 2 objekta sa strane.
Peatni simbol grba Pavla ubia, odnosno, potpunog grba porodice ubia popunjen je vegetativnim
elementima, dakle, floralnim, a u legendi koja je pisana gotikom epigrafikom i to kapitalom stoji da
je gospodar Bosne.
Poznata su 2 peata bana Stjepana II Kotromania: veliki i mali peat. Mali peat je sauvan na 3
povelje: prva je bana Stjepana i njegove majke, druga je Tvrtka I i njegove majke i trea je Tvrtkova
povelja, izdata u Dubrovniku. Peatni simbol je konjanik u kompletnoj vitekoj opremi sa
dvojezinom legendom na latinici i bosanici. Veliki peat Stjepana II je sauvan na povelji
Vukoslava Hrvatinia. Opet je simbol konjanik u punoj opremi sa brojnim ljiljanima koji ga dijele od
legende. Legenda je ispisana na dvije krune trake oko ruba peata. Na legendi pie: Peat gospodina
Stjepana bana, slobodnog gospodina vse zemle bosanske.
Od banskih peata Tvrtka I sauvan je samo 1, srednje veliine, na dvije isprave. Prva je na povelji
knezu Vlatku Vukosaliu Hrvatiniu, a druga je upuena Dubrovniku. To je kopija manjeg peata
Stjepana II, naravno, sa manjim izmjenama u legendi. Vjeruje se da je Tvrtko imao i peatni prsten.
Kao kralj, Tvrtko je imao i 2 mala peata, 1 srednji i 1 veliki peat. Peatni simbol prvog malog peata
predstavlja neto izdueni tit srcolikog oblika sa okvirom od 8 gotikih lukova u kojima se nalaze
ljiljani, a oko lukova je legenda na latinskom. Peatni prsten utisnut je na jednom pismu u
Dubrovniku. Na njemu je lik kralja sa krunom od 3 zupca. Drugi mali peat koji je utisnut na prstenu
naen je u Arnautoviima. Srednji peat sauvan je na 6 isprava. Peatni simbol takoer je smjeten u
gotiki okvir sa 8 prelomljenih lukova. Peatni simbol je potpuni kraljevski grb koji se sastoji od tita,
kacige sa velom, krune i perjanice, a okolo je ispisana legenda gotikom unicijalom. Veliki dvostrani
peat bosanskih kraljeva prvi je koristio kralj Tvrtko I, a sa manjim izmjenama u legendi i heraldikim
simbolima isti peat su koristili i njegovi nasljednici. Mada do danas nije pronaen ni jedan otisak
ovog Tvrtkovog peata, on ga sam spominje u jednoj svojoj povelji.
Kralj Stjepan Dabia imao je 3 peata: mali, srednji i veliki. Veliki Dabiin peat je kraljevski peat.
Sauvan je na dvije vlastelovske darovnice. Simbol peata na aversu sadri portret kralja koji sjedi na
prijestolju sa ljiljanovom krunom ogrnut kraljevskim platom. U desnoj ruci dri ezlo, a u lijevoj
jabuku. Noge kralja su na leima lava. S obje strane su 2 djeaka koja dre heraldike znake. Jedan je
bosanski grb sa ljiljanima, a drugi je carski grb sa dvoglavim orlom. Iznad je jo jedan aneo, a na
reversu je portret kralja u punoj opremi kao konjanika. Na glavi mu je kruna sa visokom perjanicom,
zatim je tu veo, plat, kaciga sa prorezima za oi i maem koji je zadenut za pojas. U desnoj ruci mu je
zastava na koplju sa grbom, a u lijevoj srcoliki tit sa istim grbom kojeg nalazimo i na konjskom
pokrivau. I ovdje je prostor izmeu slike i natpisa ispunjen ljiljanima. Legenda sadri kraljevsku
titulu. Srednji Dabiin peat je sauvan na vie isprava i identian je peatu kralja Tvrtka, naravno,
osim imena. Mali peat se nalazi na peatnom prstenu sa kraljevom glavom, raen po uzoru na
Tvrtkov.
Kralj Stjepan Ostoja imao je 3 peata, 2 srednja i 1 veliki. Prvi srednji peat sauvan je u jednom
pismu i na jednoj povelji uruenoj Dubrovniku. Sastoji se od 2 konjanika oko potpunog grba sa titom,
kacigom, ljiljanovom krunom, platom i perjanicom. Drugi peat srednje veliine nalazi se takoer na
jednoj povelji upuenoj Dubrovniku. Sadri legendu pisanu gotikom unicijalom, smjetenu oko
potpunog grba, a oko kojeg je osmoluni okvir. Trei peat nalazi se na povelji upuenoj franjevcima i
sadri simbole potpunog vladarskog grba dok je etvrti peat sauvan samo na jednoj povelji. Uzor mu
je bio drugi peat sa nekim manjim razlikama. Takoer, na povelji izdatoj Dubrovanima nalazimo i
mali peat sa simbolom kraljevskog grba, ali bez elenke. Legenda se sastoji od poetnih slova
kraljevog imena.
Kraljevi Stjepan Toma i Stjepan Tomaevi nisu imali vlastite peate. Prvi je koristio peat kralja
Tvrtka I, a drugi peat kralja Tvrtka II, te srednji peat svoga djeda, kralja Ostoje.
Pored bosanskih vladara, peate su imali i bosanski velikai.
Knez Pavao Raenovi imao je peat koji je sauvan na jednoj povelji upuenoj Dubrovniku. Sastoji
se od simbola, legende i jednostavnog ukrasa. Simbol je peatni grb ove porodice sa kulom grada
Pavlovca. Legenda je podijeljena na 2 dijela kulom i opasana jednostavnom takastom krunicom.
Kada je Radoslav Pavlovi proglaen velikim vojvodom bosanskim, sainio je 4 peata, 2 srednja i 2
mala. Mali peat je slian oevom, samo to je sada umjesto 3 kule jedna sa legendom pisanom
bosanicom. Drugi mali peat je peatni prsten na kojem je car sa 3 kule i legendom koja sadri mali
prst. Prvi peat je sauvan na jednom mirovnom ugovoru sa Dubrovnikom. Drugi srednji peat je
identian prvom, ali sa mnotvom dodatnih detalja.
Imamo peate i vojvode Ivanie Pavlovia, sauvane na dvjema ispravama, takoer sa grbom
Pavlovia oko koga su floralni, odnosno, vegetativni ukrasi.
Sauvan je samo 1 peat Hrvatinia i to Vojislava Juraja Hrvatinia. Peatna slika se sastoji od
simbola, legende i ukrasa. Simbol je grb Hrvatinia, tit, kaciga sa platom i oklopljena ruka u elenki.
Ukras su dvije razvuene krunice, dakle, ovali.
Peati humskih knezova
Prvo imamo peat kneza Miroslava koji je dvostrani peat. Na aversu je legenda u 4 reda koja ima
ulogu peatnog simbola, a na reversu je lik sveca u stojeem stavu sa legendom ispisanom sa obje
strane na grkom.
Sauvana su 2 peata velikog kneza Andrije, manji sa monogramom i vei sa grbom. Manji peat je
sauvan na jednoj povelji upuenoj Dubrovniku, a peatna slika sastoji se od monograma sa krstom
(kriom) i jednostavnom krunicom. I veliki peat nalazi se na jednoj povelji upuenoj Dubrovniku.
On se po veliini ipak moe svrstati u srednje peate. Simbol je orao sa polurairenim krilima, sa
legendom smjetenom u irokoj traci krunice.
Sandalj Hrani Kosaa imao je 2 peata. Sauvana su, jedan na priznanici, a drugi na povelji izdatoj
Dubrovanima. Peat ima samo monogram i legendu. 2 peatna slova imena Sandalja ine peatnu
sliku. Peat ima oblik osmougla. Iznad monograma je znak sa skraivanje. Drugi peat je takoer u
obliku elipse i neto je manji.
Stjepan Vuki Kosaa, veliki vojvoda bosanski i herceg svetog Save, imao je 7 peata, 3 vojvodska
i 4 kad se proglasio hercegom. Najstariji njegov peat je vojvodski i nalazi se na povelji izdatoj u
Dubrovniku. Peat se sastoji od legende, monograma i ukrasa. Legenda je skraenica od imena Stefan,
velikim slovima, unicijalom, SFA. Prvi mali vojvodski peat sauvan je na 3 priznanice. Peat ima
oblik osmougla sa monogramom, istim kao na velikom peatu, i legendom okolo. I drugi mali peat je
isti kao prvi. Jedino se razlikuju u veliini slova. Srednji herceki peat sauvan je na 9 isprava i ini
ga peatna slika kao na velikom peatu. Jedina razlika je u dodatnoj ljiljanovoj kruni iznad
monograma i, naravno, promijenjenoj legendi. Veliki peat Stjepana hercega sadri grb i legendu na
latinskom. Grb se sastoji od tita, kacige sa velom i elenke. Iznad kacige je prednji dio lav koji dri
zastavu. Okolo su ukrasi od vinove loze koja se grana iz vela. Legenda je pisana humanistikom
majuskulnom kapitalom. Mali herceki peat koji se nalazi na jednoj ispravi ima takoer Stefanov
monogram iz kojeg izlazi kruna sa ljiljanima. Trei mali peat je takoer sauvan na jednoj ispravi.
Izveden je sa velikom ljiljanovom krunom.
Vladislav Hercegovi, veliki vojvoda bosanski, herceg svetog Save, imao je 3 peata, 2 vojvodska i 1
herceki. Veliki je vojvodski peat sauvan na 4 priznanice, a sainjava ga simbol u kojem se nalazi
potpuni grb kao kod Stjepana, samo puno siromaniji u odnosu na njegov kada je rije o strukturi.
Mali peat sastoji se od monograma, legende i krunice. I mali peat kao hercega Vladislava ima
peatnu sliku istu kao na velikom, sa vie detalja.
Vlatko Hercegovi, takoer herceg od svetog Save, ima 3 sauvana peata na ispravama izdatim
Dubrovniku. To je 1 mali i 2 srednja peata. Srednji peat je sauvan na 18 priznanica. Ovaj peat je
krunog oblika, u osnovi slian grbu, odnosno, grbnom peatu njegovog oca i brata: grb sa titom,
kaciga sa velom i lav sa zastavom. Zastava sada ima 2 krsta, odnosno, kria, a grifon u ovom peatu je
priblian realnom prikazu lava. I drugi peat je sa legendom na latinskom. Razlika izmeu ovih je
samo u tome to je grb na peatu okrenut udesno, a zastava ima samo 1 krst, odnosno, kri. Osim toga,
legenda ne poinje uobiajenim krstom nego takom. Mali Vlatkov peat je u obliku osmougla. To je
monogramski peat sa skraenicom imena u obliku monograma i malom krunom iznad njega.
















Numizmatika
Numizmatika je nauka koja se bavi nastankom, razvojem i upotrebom novca. U najuoj vezi je sa
drugim pomonim naukama: heraldikom, paleografijom, sfragistikom itd. Numizmatika se dijeli na:
1. tehniku numizmatiku koja se bavi izuavanjem vrijednosti novca, njegove kupovne moi i
pravnim regulisanjem novca
2. primijenjenu numizmatike koja se bavi numizmatikim materijalima kao izvorom za izuavanje
ekonomije, kulture itd.
Do pojave metalnog novca funkciju novca je imala razliita roba: stoka, krzno, metali itd. Kroz
historiju novac je imao materijalnu vrijednost (stvarnu vrijednost), odnosno vrijednost materije od
koje je napravljen i funkcionalnu vrijednost kao prometnog sredstva. Pravo kovanje novca tokom
historije imali su samo vladari.
Novac se sastoji od AVERSA I REVERSA, pa tako ve u 6. stoljeu pr. n. e. na novcu (na aversu) se
pojavljuju likovne predstave, portreti i grbovi vladara, a na reversu portreti svetaca, zatitnika gradova.
U antici novac je kovan od zlata i poznat nam je ZLATNI AUREUS i DINARIUS. Za vrijeme
Konstantina Velikog kuje se zlatni novac koji se u dokumentima razliito naziva (SOLIDUS,
SOLIDUS AUREUS, SOLIDUS ROMANUM). Karolinzi su prvi sproveli novanu reformu i uveli
su srebreni novac poznat pod nazivom KAROLINKI FENING. Od 13. stoljea zlatni novac se kuje u
Firenci (FIORINA), dok se u enovi kuje ZLATNI CEKIN i DUKAT. U Njemakoj se kuje zlatni
novac pod nazivom GULDEN, a u Austriji se kuje srebreni novac pod nazivom FRIZANTICI, po
najznaajnijoj epohi biskupa.
Upotreba novca na junoslavenskim prostorima
Prvi metalni novac na ovim prostorima kuju grke kolonije na Farosu i Issi (Hvar i Vis) po uzoru na
grki novac. U Makedoniji se kuje bakarni novac u Ohridu, a Rimljani sa sobom donose svoj novani
sistem (otvaraju tvornice novca u Sisciji i u Sirmijumu). Za razvoj novca u srednjem vijeku najvie
zasluga pripada Mletakoj republici, Bizantiji i Ugarskoj. U Srbiji, Zeti i Humu se upotrebljava
bizantinski novac, dok je u Sloveniji u upotrebi Karolinki i Mletaki novac. Salzburki biskupi kovali
su novac u Korukoj. To su poznate srebrene frizantike koje su se koristile i u Hrvatskoj i u Slavoniji.
U Hrvatskoj su banovi kovali novac (to su Hrvatske frizantike), a krajem 13. stoljea u opticaju je i
novac pod nazivom BANOVCI, koji se kuje u Pakracu, a i u Zagrebu. U Zagrebu je jo u 14. stoljeu
kovan i zlatni novac, tzv. KRALJEVSKI NOVAC (ugarski novac). Celjski grofovi imali su pravo da
kuju novac po tipu bekog feninga. Od druge polovine 14. stoljea u zapadnim dijelovima Hrvatske u
upotrebi je novi novac koji se naziva KRAJCER, FORINTA i TALIR. U primorskom dijelu Hrvatske
u upotrebi je mletaki gro, kovan po uzoru na bizantinski srebreni novac i zlatni dukat.
U Dubrovniku se kuje vlastiti novac od 1337. do 1703. godine. Kovao se bakarni i srebreni novac.
Jedinica za bakarni novac je MJED ili NINCA, a za srebreni DINAR i DINARI. NINCA se kovala
od druge polovine 13. do prve polovine 17. stoljea i zvala se MJED. To je ekvivalent turskoj rijei
bakar. Mjed je isprva bila ruda, pa novac koji je kovan od tog metala a na kraju novac openito. Od
14. stoljeu u Dubrovniku se kuje srebreni novac DINAR, a kasnije, od 17. stoljea, DINARI
(latinsko ime dinara DENARIUS GROSUS ili samo GROSUS). Od 1370. godine kuje se u pola laki
dinar koji se zove POLUDINAR (to je srebrena moneta poznata kao MEZALIN). U dokumentima se
pojavljuje, od srebrenih novaca, i moneta pod nazivom PERPERA u koju je ilo nekoliko dinara, a
imala je vrijednost ili 12 dinara ili 360 ninca. Kao efikasan srebreni novac PERPERA se kuje nakon
upotrebe bizantinskog zlatnog novca. PERPERA je prvobitno imala znaenje bizantinskog ili
mletakog zlatnika, a kasnije je imala znaenje nekoliko komada srebrenog novca, koliko je vrijedio
jedan zlatnik. Perpera se mogla dijeliti na polovine i na etvrtine.
Srpska numizmatika
U srpskoj terminologiji pojavljuju se insignie koje oznaavaju simbole moi, tj. to su oznake
dostojanstva koje se uspostavljaju vremenom i pravno se kasnije reguliu. Za srednjovjekovne vladare
to su znaci koje oni kao pretstavnici drave na ijem su elu nose da bi svoju vlast posebno istakli. Na
Zapadu, ali i u Bizantu malobrojni pisani izvori koji opisuju ustolienje vladara, zatim molitve koje
prate te svetkovine, pravila o krunisanju i ceremonije koje ga prate sauvali su podatke o insigniama i
znaenja koja su im se pridavala.
Iz izvora saznajemo da se insignie mogu podijeliti u 3 grupe:
1. simboli najvie vlasti (prijestol, kruna, ezlo)
2. ratniki znaci (ma, ljem, koplje, zastava, tit, konj)
3. odjea, obua, nakit

Prijestol je najee spominjani simbol dravne vlasti u srpskim pismenim izvorima srednjeg vijeka.
Rije je staroslavenskog porijekla: prijestol ili stol. Pojave i predstave o stolnom mjestu pojavljuju se
jo kod Nemanjia u njihovom ivotopisu.
Kruna je drugi najznaajniji simbol vlasti. Kao sinonim za krunu se upotrebljava rije venac. Rjee
se upotrebljava latinski naziv corona ili grki diadema. Prosti venac se upotrebljavao kao sveti ili
blagoslovljeni, a sloeni kao sugubi venac. Sugubi venac se pojavljuje i u Bosni kao sjedinitelj dviju
kruna Bosne i Rake na ijem elu je Tvrtko I Kotromani, a taj podatak nalazimo u povelji upuenoj
Dubrovniku. Venac je najee spominjan u vladarskim ispravama kao simbol vladarskog poloaja, ali
i vladarskog suvereniteta.
Skiptar (ezlo) takoer pripada glavnim simbolima najvie vlasti po uzoru na bizantske insignie. U
starim srpskim poveljama ezlo se upotrebljava u istom znaenju kao kruna ili prijestol, dakle simbol
drave, a u ratnim periodima kao ratni simbol.
Pored navedenih simbola esto se pojavljuje i vladarski krst, tzv. akakia, na peatima, novcu,
freskama itd.
Od ostalih insignia treba navesti oruje, prije svega ljem i tit kao najraniji oblik srpske insignie koji
se spominje u pisanim izvorima. U istu grupu spadaju palice (buzdovani, topuzi), te vladarske zastave,
a potom je tu i konj (vladar na konju). Izuavanje srpskih insignia daje nam podatke o odjei i obui
vladara, kao i o nakitu.
Novci srpskih vladara
Prije svega imamo pojavu unkastog novca (skifona) sa aversom na kojem stoji Stephanus, rex
Docleae. Pripisuje se ve kralju Radoslavu, a naeni su na lokalitetu Gradina, kod Novog Pazara.
Pronaeno je dvadesetak komada takvog novca i est bakarnih ploica koje su sluile za njihovo
izlijevanje. Rije je bakarnom i srebrenom novcu koji su kovani pod grkim uticajem bizantijskog
izgleda.
Prepoznatljiva su tri tipa ovog novca sa razliitim predstavama:
1. na aversu srebrenih i bakarnih skifa pretstavljen je vladar u sveanoj odori (ornamentisanoj),
na glavi nosi prstenastu krunu tipa venca, a u lijevoj ruci dri tap sa krstom na vrhu, lijevo od
vladara stoji Isus koji mu stavlja krunu na glavu, s druge stane vladara je natpis Stephanus, rex
Docleae, na reversu je prikazan arhaneo Mihael sa isukanim maem u desnoj ruci
2. na aversu je vladar u sveanoj odori, ali ovaj put sa kratko potianom bradom, na glavi ima
venac sa ploicama, desno je Bogorodica koja krunie Radoslava, pored vladara je natpis
Stephanus, rex Docleae
3. na aversu je vladar sa istom natpisom, sa vencem na glavi, a na reversu je Hrist na prijestolu

Srpski srebreni dinar tipa matapana kovan je kao mletako srebro sa bizantijskim uticajem. Prema
ikonografiji predstava na ovom novcu prepoznatljivo je ak osam tipova to nije udo jer su kovani
sve do perioda kralja Uroa I, odnosno, kralja Duana. Sa razlogom se smatra da su zbog svoje
slinosti sa venecijanskim groem starija vrsta, koja predstavlja gologlavog kralja sa zastavom, od one
vrste koja prikazuje krunisanog kralja koji dri krst.
U modernoj numizmatici se dinar iz doba kraljeva sa kraljem na prijestolju na aversu ponekad naziva
tipom robertina. Naziv je po nekima izveden od imena ugarskog kralja Karla Roberta koji je kovao
novac sa slinim aversnim predstavama. Meutim, injenica je da se robertini pojavljuju prije
njegovog stupanja na tron. Na osnovu povelje iz 1281. god. poetak kovanja ovog novca sa
predstavom kralja sa maem preko koljena se ipak vezuje za ovaj period. Vjerovatno je da se robertini
ugledaju na slina izdanja napuljskih Anuvinaca i ugarskih kraljeva Bele IV i Stefana V iz kojih su
kasnije izali grosi samog Karla Roberta.
Od kralja Dragutina do despota Stefana Lazarevia razlikuju se tri tipa:
1. novci ije je osnovno obiljeje ma i ije kovanje je poelo 1281.
2. novci na kojima vladar u desnoj ruci dri skiptar, a u lijevoj drku maa koji je poloen preko
koljena sa natpisom regis Stephani, na reversu je Hristos na prijestolju, pored predstave
vladara u sjedeem stavu pojavljuju se i novije sa stojeom figurom kralja kao u Bizantu, ova
predstava kraljeva imala je simboliku uzvienosti kraljevske, a kasnije i carske vlasti, prve
emisije ovog novca javljaju se u 13. i poetkom 14. st., a traju sve do kraja dravne
samostalnosti.

Pojava ljema u savremenoj numizmatici se razliito tumai. Vezuje se za period cara Duana.
Smatra se da mu je uzor bio jedna vrsta Karla Roberta, tome ide u prilog i injenica da su starije
predstave bizantskog porijekla zapadni ljem. Preuzet je sa novca ugarskih kraljeva iz prve polovine
15. st. Prikaz ljema ima karakter iskljuivo heraldikog motiva i javlja se grbom iznad tita.

U Fojnici se u vrijeme Stjepana II Kotromania na novcu javlja i predstava ljema po rakom uzoru.
Ikonografija scene krunisanja pojavljuje se na krunidbenom tipu Duanovog novca preuzetog sa
zidnog slikartva. Ideoloka pozadina predstave ovog novca i u Bizantiji i u srpskoj monarhiji je
Boansko porijeklo.

Predstave vladara na konju javljaju se u vrijeme Duana to je bizantijski uticaj.

Na novcu se pojavljuju i likovi vladara i vladarice, a ponekad i itave vladareve porodice.

Srednjovjekovna Bosna

U ranom periodu u Bosni i Hercegovini je upotrebljavan bizantinski novac, zlatni, srebreni i bakreni
novac raznih naziva. Do 12. stoljea pored bizantinskog novca, u Bosni se koriste i salzburki srebreni
frizantici, a od poetka 13. stoljea koristi se i mletaki novac tzv. SREBRENI GRO ILI MATAPAN
koji je teio 2,178 grama, zatim sitni novac DINARI koji je teio 0,4 grama, a potom i dukat teine
3,550 grama.
Kovanje novca u Bosni zapoinje sa Stjepanom II Kotromaniem, koji kuje 6 vrsta novaca. Ivan
Reneo navodi da je prvi novac koji je kovan za Bosnu bio Pavla ubia koji se titulie kao ban
Hrvatske i gospodar Bosne. Novci su kovani po uzoru na mletake MATAPANE.
Stjepan II Kotromani je svoje prve novce kovao po uzoru na ubiev novac. To je ujedno najvei i
najtei novac veliine 21 mm, a teine 2,10 grama. Kasnije se na njegovom novcu vidi utjecaj
Dubrovnika, te Bizantije preko Srbije. U kasnijim serijama teina i veliina ovog novca opada.
Milan Reeta je iznio miljenje da su za izradu novca raeni kalupi u Dubrovniku za vrijeme Tvrtka
Kotromania. Njegova kovnica je izradila oko 20 emisija novca. Na aversu srebrenog dinara, pod
utjecajem Bizantije, je lik bana sa insignijama vlasti, lik bana u stojeem poloaju sa maem u desnoj i
ezlom u lijevoj ruci. U drugoj emisiji novca na aversu je lik bana u sjedeem poloaju sa maem
preko koljena. U jednoj varijanti pojavljuje se i njegov grb, tit sa estokrakom zvijezdom iznad koga
je postavljena kaciga sa platom i jastuiem sa rozetom. Na reversu banovih novaca nalazio se lik
Isusa (u stojeem ili u sjedeem poloaju). Samo na jednom novcu umjesto Isusa pojavljuje se sv.
Vlaho, zatitnik Dubrovnika (pretpostavlja se da je ovo falsifikat). To su najlaki i kovani novci.
Posljednje emisije ovog novca su kovane u Fojnici.
Truhelka klasificira njegov novac po teini, pa su bili prvi laki, a drugi tei. Po njemu je onaj sa
likom sv. Vlahe prvi novac koji je kovan, a posljednji je onaj sa banom u stojeem poloaju.
Milan Reeta smatra da su najstariji oni novci sa likom Isusa i banom koji stoji.
Motiv Isusa, bilo da stoji ili da sjedi u bisernoj elipsi je uobiajen motiv u Srednjem vijeku.
Stjepanu II Kotromaniu se spoitava i falsifikovanje novca. Kada je rije o novcima u vrijeme Tvrtka
I, najvie se koristi dubrovaki novac, ali Tvrtko kuje i vlastiti, a to je DINAR I POLUDINAR. Dok
na aversu dinara ban stoji, na aversu poludinara on sjedi sa maem preko koljena. Za Tvrtkovog
banovanja izale su dvije emisije novca. Prva je po uzoru na Stjepana II Kotromania, a druga se
pojavljuje iza 1365. godine. Te godine dubrovako vijee donosi odluku da se dozvoli Tvrtku da kuje
svoj novac koji e predstavljati jedan od ljepih novaca tog perioda.
Nakon proglaenja kraljem Tvrtko I Kotromani kuje svoj novac u Kotoru i sa novim predstavama.
Srebreni dinar na aversu ima lik okrunjenog kralja kako dri ezlo i jabuku, a na reversu je lik Isusa.
Nakon toga, sve do Tvrtka II nije kovan novac.
Od svih junoslavenskih zemalja jedino je srednjovjekovna Bosna kovala vlastiti zlatni novac tzv.
Bosanski etverostruki zlatni dukat velike vrijednosti. U literaturi se pojavljuje podatak da ga je kovao
Tvrtko I, a neki misle da ga je kovao Stjepan Tomaevi. Ipak, na kraju je dokazano da je taj novac
kovao Tvrtko I.
Ovaj novac je bio 4 puta tei od standardne teine i teio je 14,05 grama, promjera 30 mm, debljine 1
mm. Na aversu zlatnika nalazi se grb sa po jednim ljiljanom i sa titom pri dnu. Iznad tita je kaciga sa
platom, a nad kacigom je kruna sa ljiljanima i elenkom. Na reversu je propeti lav. Natpis Latinska
gotica glasi: ''Zlatni novac kralja Stefana'', a na reversu: ''Slava tebi Isuse naa nado''
Uz dubrovaki novac od 1436. godine, Tvrtko II ponovo poinje kovati novac (GRO, DINAR I
POLUDINAR). GRO spada u najkrupniji srebreni novac promjera 25-27 mm, prosjene teine od
2,77 grama. Veliinom je bio kovan po uzoru na ugarski, a teinom na dubrovaki novac. Na aversu se
nalazio grb, tit sa ljiljanom, kaciga i kruna sa velom te natpis DNS (Dominus Tvrtko Rex Bosnae).
Na reversu je lik Grgura Nazijanskog, zatitnika Bosne, u stojeem stavu u dugoj haljini sa aureolom
oko glave. U lijevoj ruci dri knjigu, a u desnoj tap. Veliina je bila od 23-25 mm, a teina do 2,07
grama. Ovaj gro je vrijedio 2 dinara.
Novci Tvrtka II pokazuju novu tipoloku karakteristiku. Dok je na novcima prethodnika esto koriten
bizantinski nain, sada je na aversu kraljevski natpis i grb, sa titom i monogramom. Nad titom je
kaciga iznad koje se vije koprena, a iznad nje kraljevska kruna sa elenkom. Na reversu je predstavljen
Grgur Nazijanski. POLUDINAR predstavlja najmanju jedinicu veliine 15,5 mm i teine 0,4 grama.
Grb je nepotpun, jer je bez tita. Na aversu stoji natpis RT (Rex Tvrtko), a na reversu ST (Sveti
Grgur).
Kralj Stjepan Toma kuje novac u nekoliko emisija. Na aversu je natpis Dominu Toma Rex Bosnae, a
na reversu je Grgur Nazijanski. Pored groa kovao se i DINAR u nekoliko emisija. Na aversu je
kraljevski monogram, obavijen ljiljanovom krunom. Na reversu dinara je lik Grgura Nazijanskog, koji
stoji sa knjigom u lijevoj ruci, a desnom blagosilje (Sanctus Gregorium). Veliina ovog dinara je 19
mm, a teina iznosi 1,16 grama. POLUDINAR se kuje u dvije emisije. U prvoj emisiji na aversu je
kraljev grb sa zvijezdom i natpisom okolo. Sa lijeve strane je ljiljan, a sa desne petokraka. Na reversu
je lik Grgura Nazijanskog sa 3 zvijezde petokrake. Na aversu druge emisije je dravni grb, tit sa
ljiljanima i sa natpisom: ''Gospodin Toma''. Na reversu je ljiljan sa natpisom: '' Rex Bosnae''. Teina
ovog poludinara je 16 mm, a teina je do 0,75 grama.
Kralj Stjepan Tomaevi kuje DINAR I POLUDINAR. Na aversu dinara je bosanski grb sa etiri
sastavna dijela, te natpis ''R'' sa desne, i petokraka sa lijeve strane. Okolo se nalazio natpis: '' Stjepan
Kralj''. Na reversu je lik pape Grgura sa mitrom na glavi u dugoj haljini. U lijevoj ruci dri tap, a
desnom blagosilje. Na reversu se nalazi i natpis: ''sv. Gregori''. Teina ovog dinara je iznosila 1,22
grama. Kada je rije o POLUDINARU, na aversu je nepotpun dravni grb, a na reversu je lik pape
Grgura. Veliina iznosi 15 mm, a teina 0,64 grama. Dugo se raspravljalo gdje je kovnica, da bi se
utvrdilo da je to bila Fojnica.
Od bosanske vlastele svoj novac je kovao vojvoda Hrvoje, nakon to je stekao titulu Hercega
Splitskog. Kovao je srebreni novac (GRO, DINAR I SREBRENI DINAR). GRO ima avers sa
malim titom i rukom sa maem.