ostali, od Bahtina preko psihoanalize i feminizma do poststruk-

turaiizma i postmodernih teorija, iako su se neke stvari redefi-

nirale ili barem pokudale redefinirati zahvaljujuii >Foucaultovu
udi nku< (Bennet t 1998), spomenut a su kri i . anj a i pak nudi l a
osnovne teorijske refrene. Takoder smo nastojali reii neito o
kuituralnim studijima i ujihovu samorazumijevanju, kao i, nada-
mo se, poneku sitnicu u prilog kulturalnih studija.
Naposljetku, nekoliko napomena. Naravno da se moZe posta-
viti pitanje o nekoj vrsti hegemonidnosti teorije hegemonije ili
pak
*
ne6to drukiijom formulacijom koja ipak pritom ukljuiuje
odredeni oblik semantidkoga premjeStanja
-
o uvjetima proiz-
vodnje diskurza kulturalnih studija. Ako se razlidite kulturalne
prakse, ukljudujuii i njihov teorijski lik, mogu razgraditi pro-
pitivanjem uvjeta njihove proizvodnje, kulturalni studiji, naravno,
nisu cijepijeni protiv takvih pokuiaja. Sama ideja da je kultura
neito obidno ili da je pak neka vrsta bojiSnice takoder je proizve-
dena unutar diskurza koji, upravo zbog naiina kojim artikulira
materijalnost semioze, ne moZe za sebe traZiti povlasticu isklju-
iivanja iz prostora borbe. Uvijek je, barem retoridki, moguie isko-
ristiti ogradu, osvijedtenu u ne tako davnim dekonstrukcijskim
bitkama, da svaka teorija ima svoj talog. Medutim, svaka teorija
ima i svoju politiku, a to je svojevrsno rodno mjesto kulturalnih
studija. Stoga se raziiditi teorijski diskurzi koji participiraju unutar
njihove analitiike prakse moraju promatrati ne samo kao jamac
proklamirane interdisciplinarnosti ili vei videna eklektidnost,
nego u kontekstu dislociranosti ito su je stekli politikom teorije.
Struktura pripovijesti o rodoslovnom stablu uvelike ovisi o
samorazumijevanju kulturalnih studija na podetku njihova insti-
tucionalnoga puta. Dosad smo u nekoliko navrata spominjali
birminghamski Centar, birminghamsko iskustvo i birmingham-
ske zbornike. Buduii daje posrijedi kljudna ustanova u formiranju
kulturalnih studija, vrijedi joj posvetiti zasluZenu pozornost.
Potekl i smo i z posve rubne tradi ci j e u odnosu na sredi Sta
engleskoga akademskog iivota i nai se angaZman u
Pitaniima
promjene u kulturi
-
kako je razumjeti' opisati' teorijski pro-
misliti, kakavje njezin utjecaj i posljedice u druitvenom smislu
-
oslanjao ponajprije na prliavi izvanjski svijet' Centar za kultu
ralne siudile bio je mjesto na koje smo uzmaknuli kad se ta'j
razgovor u otvorenom svijetu vi5e nije mogao nastaviti: bila je
to
Pol i ti ka
drugi m sredstvi ma'
HaII
( 1990: 12)
TheY saY it would be wine and roses
If England were for Englishmen again '
The Clash, Something about England
I .
Birminghamski Centar za suvremene kulturalne studije zauzima
gotovo mitsko mjesto u povijesti podrudja' Teorijski i istraZivadki
rad njegovih nastavnika, studenata i suradnika uvelike odreduje
normativnu povijest kulturalnih studija, pripovijest o njihovu
podrijetlu, disciplinarnim osioncima i srediinjim preokupacija-
ma. Medutim, osnivanju Centra prethodilo
je nekoliko zanimlji-
vih ,kulturalistidkih< dogadaja koji zasluZuju
Pozornost'
Uputit
iemo na dva vaZnija: skup Popularna kultura i osobna odgovor-
nost (Popular Culture and Personal Responsabiiity) Sto gaje 1960'
organizirao Nacionalni sindikat nastavnika i knjigu Stuarta Halla
i Paddyja Whannela Popularne umjetnosti
(Popular Arts), obja-
vl j enu 1964.
OTPOR
KROZ
TEORI JU
Uhvaieni u mreZu popularne kulture, britanski su nastavnici
knjiZevnosti pokuiali pronaii odgovor na to kako se s njom za-
pravo dal j e nosi t i . Prema nj i hovu, i shodi 5no l eavi si j anskom
miSljenju, pad opiekulturnoga standarda posljedica je neispravne
upotrebe suvremenih medija, dalde tiska, radija, filma i teievizije,
dto se ogleda u sukobu izmedu vrijednosti propisanih nastavnim
programom i onih koje mladi dijele izvan razreda. Ukratko, i malo
opienitije, posrijedi je neito poput sukoba izmedu Mozarta i
Elvisa ili Dostojevskoga i Modesty Blase. Na skupu su sudjelovali
knjiZevni kritiiari i ljudi iz medijskih institucija, a izlagali su tako-
der i Hoggart, Wiiliams iHall.lzlaz u jednom
smjeru, naravno,
nisu pronaili. StoviSe, mnogi su nastavnici zakljudiii da se, s obzi-
rom na stanje stvari, okvirno radi o kulturalnom nadzoru i cenzu-
ri, obrani restriktivnoga pristupa i koncepciji pasivnoga obrazo-
vanja. Neovisno o opiim ocjenama, na vidjelo su u zaodtrenijoj
formi izi5li probiemi suvremenih masovnih medija i popularne
kulture, odnosno pitanja socijalne i kulturne politike koja ie do-
datno zaokupiti kulturalistidku pozornost i izazvati par zanimlyi-
vih analitidkih odgovora.
Jedan
je ponudio Williams (1968) u
knjizt Ko mu nikacij e ( C o mmuni c at i o n s
),
obj avlj enoj naj p rij e 1 96 2,
a zatirrr u prodirenom izdanju 1966, a drugi Hall i Whannel u
Popularnim umjetno stima.Williamsova je knjiga posveiena odre-
denj u suvremeni h nadi na komuni ci ranj a, nj i hovoj povi j est i ,
analizt sadri.aja dnevnih novina, tjednih magazina, radijskih i tele-
vizijskih programa, naglascima u strukturiranju vijesti, usporedbi
novinskoga prostora i/ili medijskoga vremena posveienog istim
i razliditim temama, ogla3avanju i kvaliteti, kao i prijedlozima
promjena kojebi izazvale demokratske procese u drudtvur, obra-
zovanju i medijima uopie u skladu s njegovim idejama duge
revolucije i zaiednitke kulture.r
1 Kotegorije pro[zlue iz Williqmsove qnalize razyitkn britanskoga clruitva u 1960-int
gotlinatna i uvjeren.ia da ljudi ntogu upravljati vlastitint iivotitna, prekinuti s restrik-
tivnim institrlcijama staroga tlruitva i otkriti novezaiedniike.Ti.i tipa niilieninnepre-
stano ograniiat aju dugu rctolucii u i oponiraju
.ioi:
otpor privilegbtnih gnrpa u iit enju
blagostanja, obrazovanja, dentoktacije i kulture, otpor obrqzovanih koji ograniiavaiu
rewluciju ko.ioj zahvaliuju vlastito obrazovanje i >omasovlien.ie<, odnosno razumije_
vanje obiinih ljudi kao mnse. Usp. o tome posljednie poglavlje u Wiltiams (1965).
68
Hall i Whannei su poku{ali razviti kritidku metodu vredno-
vanjaproizvoda
popularne kulture i to tako Sto su pitanje o su-
protstavljenosti dobre (visoke) i lo5e (popularne) kulture posve
premjestili u podrudje popularnoga.' zU pozadini njihova pokuSaja
nalazi se ideja o proSirenju kanoniziranoga nastavnog
Programa
razliiitih umietnosti odredenim temama i tekstovima poPular-
nokulturnoga podrijetla,koja ih, u to doba, smje5ta u >prve redove
progresivnoga obrazovanja< (McGuigan 1992: 52). Stoga su nasto-
jali pokaz-ati da popularna kultura nije u cijelosti otjelovljenje
zabavnjadkoga pada vrijednosnoga standarda, nego da i u njoj
postoje dobre i loie stvari. Da bi se ta razlika uspostavila, potrebno
je najprije metodoloiki sustavno odrediti podrudje vrijednoga u
popularnoj kulturi. To istodobno znaii da se p opularnokulturni
proizvodi ne mogu analizirati i vrijednosno prosudivati kritidkim
instrumentarijem preuzetim iz uvrijeZenih pristupa u evaluaciji
djela ozbiljne visoke kulture. Drukiije reieno, neka se Sinatrina
kompozicije ne moZe vrednovati kriterijima koji vrijede zaBeet-
hovena, jer ona nije nastala na istom tragu i nema ambiciju zauzeti
vaZno mjesto u povijesti simfonije. Popularna kultura nije neuspio
i inferioran pokuiaj stvaranja djeld koja bi se mogla i trebala
usporedivati s proizvodima visoke kulture. Ona je drukdije kon-
figurirana, ima vlastitu logiku i zato iziskuje drukdiji pristup i
primj eren kritidki diskurz.l
Thj se pristup sastoji u vrijednosnom odredenju polja koje
Hall i Whannel pokrivaju sintagmom )popularne umjetnosti<.
Kliga nti, naialost, niie dostupna u cilelosti. Stoga se oslanjam na odlomke ob.iavl.iene
u Story (1998b: 6l -67), kao i na uglavnont podudarne interpretacije Turnera ( 1 996),
Dworki na (1997) i Storyi a (1998q).
Kad je posrijedi problem prosudivaniatriiednosti proizvoda popularnekubtLre, vri.iedi
upozoriti na stejaliite Sitnona Fritha, iednoga od utjecainijih autora u podruiiLl
pr ouiavani a popularne glazbe. U neito drukii.i oj teoriiskoj konfiguracii i snaga u o dnos u
na 1960-e, on tpufuje nalicemierie zagovornika (nekritiikoga) kulturalnog populizma
koii izbjegavaju wednownje populamokulturnih tekstova, slaveti tako i potvduiuti
zapravo logiku triiita, sa svim paradama hitova iljestvicama naiprodavaniiih kn.iiga.
Frith, naime, nrdi da je bit popularnokubtrrne prakse prosuditanie i uspostavljanje
rqzlika, kao i da nema smisla a priori vjerovati da te vrijednosne prosudbe djeluiu
razlitito u razliiitim sferama kulture: ,Naravno da postoje razlike iznedu opere i
sapunica, izmedu klasiine i country glazbe, ali iinjenica da
.ie
prcdmet prosudivanja
razliiit ne znaii da se razlikuiu i procesi prosudivanja< (1996: 17).
69
To su, primjerice, >dobar jazz(, )rani Chaplin<, >europska filmska
ldasika< ili, moZemo dodati, >zagrebadka Skola crtanoga filma<,
odnosno oni oblici popularne kulture koji poput tradicionalne
narodne umjetnosti ostvaruju neposredni kontakt izmedu izvo-
dahi zajednice kojoj se on obraia, s tim ito taj izvodat vi3e nije
nepoznati, neimenovani kolektivni autor, nego individualizirani,
stilski prepoznatljiv umjetnik. Popularne umjetnosti ne nastaju
izravno >odozdo<, ali uspostavljaju odnos izmedu zajednice i izvo-
dada koji na osebujan autorski naiin, gotovo )postupkom odu-
denja< interpretira kolektivno iskustvo i vrijednosti zajednice.
Stoga ih treba razlikovati od masovnih umjetnosti koje su formu-
laidne, eskapistiike, ploine, manipuliraju emocijama i, ukratko,
1o5e.
Treia zanimljiva todka Hallove i \A/hannelove ana.lize obuhvaia
tinejdZersku populaciju i njezin odnos prema popularnoj kulturi.
Popularna glazba, primjence, tzraLava temeljna pitanja mlade-
nadkog identiteta na emocionalno realistidan nadin. Ali, ulovljena
u mrelu trZi5ta, onaje istodobno autentidna i proizvedena- odgo-
vara na pitanja mladih koja su ionako u optjecaju i donosi prilidnu
dobit onima koji Skakljivim pitanjima identiteta trZiSno mani-
puliraju. Pobuna i nonkonformizam disciplinirani su zakonima
ponude i potraZnje. Stoga kulturu mladih nije moguie anahziratr
i zvan i ndust rt j e zabave. Oni j ednost avno ni su samo dobna
druStvena kategorija, nego i ekonomska, a njihova kultura, njihova
glazbat odjeca, nastaju na kriLanjuizmedu autentidnosti i trZiSne
ponude.
Hall i Whannel piSu iz prve ruke, buduii da obojica imaju
nastavnidko iskustvo. Oni znaju da se popularna kultura ne moZe
elitistiiki protjerati rz grada i svjesni su slabosti oportunistidke
strategije, koja u obrazovnom procesu prihvaia uienidke vrije-
dnosti popularne kulture tek kao netzbjeLntfazu na putu do vre-
dnijih i ozbiljnijih proizvoda duha. Naposljetku, iako su im kasniji
kritiiari predbacili da su samo modificirali diskriminacijsku lea-
visijansku strategiju,a posrijedi je tek jedan od prvih pokuiaja
4 McGuigan (1992) upuiuje na knjigu kna MastermanaTeaching about Television
( 1980) .
70
blagonaklonoga
pristupa popularnoj kulturi i suZavanja prostora
strategijama
koje vode njezinu osporavanju.
Godinu dana prije tzlaska Popularnih umjetnosri, Richard
Hoggart
je prihvatio ponudu uprave SveudiliSta u Birminghamu
i preuzeo mjesto profesora engleske knjiZevnosti. Kroniiari biljeZe
daje 1963. odrLao nastupno predavanje pod naslovom >Schools
of Engl i sh and Cont emporary Soci et yo (pri bl i Zno: )Nast ava
engleske knjiZevnosti i suvremeno dru6wo<), u kojemu je kriti-
zirao nadin nastave knjiZevnosti u Engleskoj rzaloLto se zapristup
koji bi se >provizorno zvao knji1ewtost i suvremeni kulturalni
studij i<< (197 0: 239
),
istaknuvdi pritom vaZnost radova supruZnika
Leavi s o popul arnoj kul t uri i uput i vdi na osnovne smj erni ce
onodobne, uvelike kulturalistidke, rasprave o kulturi. Ono 3to je
Hoggartu na umu jest analitidki put koji bi imao >nedto zajedni-
dkoga s mnogim postojeiim pristupima, ali ne bi bio ni jedan od
njih< (1970: 239).Zamislio je da se >podrudje moguiega rada u
suvremenim kulturalnim studijima moie podijeliti na tri dijela<,
koji uvelike proizlaze iz njegovih Upotreba pismenosti: >jedan je,
ugrubo, povijesni i filozofski; drugi, takoder ugrubo, sociolodki; i
treii
-
ujedno i najvaZniji
-
knjiZevnokritidki< (1970: 239). Tako
su od samoga podetka, iako institucionalno knjiZevnoznanstve-
noga podrijetla, kulturalni studiji trebali ostvariti zacrtanu, iako
knj iZevnokritidki nadziranu interdisciplinarnost.
Nacrt projekta obuhvatio je nekoliko osnovnih pitanja: 1) o
piscima i umjetnicima: odakle potjedu, kako su postali to Sto jesu,
kako i kol i ko zaraduj u; 2) o publ i ci : nj ezi noj rasl oj enost i ,
kompetenciji i odekivanjima; 3) o onima koji oblikuju mi5ljenje i
kanalima njihova utjecaja; 4) o organizacijama koje se bave protz-
vodnjom i distribucijom pisane i izgovorene rijedi: financije, ugled
nakladnika, izbor autora; i 5) svi postojeii oblici razlititih medu-
odnosa: autori
-
publika, autori
-
fvorci mi5ljenja, pisci
-
politika
-
moc
-
klasa
-
novac, sofisticirane
-
popularne umjetnosti itd.
Najveia je nepoznanica u tom slijedu, drZi Hoggart, masovna ili
popularna umjetnost, pa njome zaokupljena kritidka praksa mora
obuhvatiti najiire podrudje: filmsku kritiku, televizijsku i radijsku
kri t i ku, t el evi zi j ski dramski program, raznovrsne popul arne
f i kci onal ne t ekst ove (kri mi i e, vest erne, l j ubi i e, znanst venu
fantastiku, detektivske romane), sve obiike novina i magazina,
stripove, popularnu glazbu, jezik oglaiavanja (reklame) i odnose
s javnodiu. Potrebno je, zakljuiio je Hoggart, uspostaviti aktivan
odnos s vremenom u kojem se Zivi. To nastojanje za suvremenim,
prometnulo se u trajnu odrednicu kulturalnih studija.
Hoggart, medutim, nije kulturalne studije zamislio kao dodi-
plomski studij. Prilikom preiaska iz Leicestera u Birmingham,
postavio je upravi fakulteta tri uvjeta, navodno dva obiteljska
i
jedan profesionaini. Potonjije zapravo namjera da zapodne vlastiti
poslijediplomski program, a to su, odlutio je tijekom pregovora
u hipu Hoggart, morali biti suvremeni kulturalni studiji. Uprava
je pristala, ali uz uvjet da se Hoggart sam pobrine za financijska
sredstva. Tako je 19 64. na zgraL.anjebirminghamskih sveudilidnih
odsjeka, posebice sociologije, uz pomoi godidnje potpore u tznosu
od dvije tisuce i tetiri stotine funti koju je Hoggart na temelju
poreznih olakiica dobio od Allena Lanea iz
penguina,s
u sklopu
studija engleskogajezika i knjiZevnosti zapoieo s radom Centar
za suvremene kulturalne studije Sveudiliita u Birminghamu (The
Centre for Contemporary Cultural Studies, CCCS), srediSnja
institucija u ietiri desetljeia dugoj povijesti kuituralnih studija.
Okupiv3i studente koji su diplomirali uglavnom englesku knji_
Zevnostu, sociologiju, povijest ili filozofiju, Hoggarr je zapodeo
sezonu >krivoga srastanja<. Novac
jto
ga je dobio, otvorio je
moguinost zapoiljavanjajednoga suradnika. Tako je uz Hoggarta
u radu Centra otpoietka sudjelovao Stuart Hall, za kojega ie sim
utemeljitelj reii da mu je zbog teorijskih interesa zapravo bio
komplementarna figura (Hoggart 2001), raiunajuii ponajprije
na model analize rzloi.en u
popularnim
umjetnostima.
Tko je, napokon, Stuart Hall, autor koji nam se poput didka
neprestano bjepi za diskurz i usmjerava tok naie pripovijesti o
kulturainim studijima? Hall je u to doba, neposredno prije dolaska
u Birrningham, predavao teoriju medija, popularnu kulturu i film
na
Chel sea kol edZu Sveudi l i 5t a u Londonu. I za sebe j e i mao
dugogodiinji
urednidki i politidki staZ. Isprva je, od proIjeca1957,
uredivao
University and Left Review, a zatim, od 1960, i New Left
Review,
napustivsi urednidko mjesto 1961' kad je zapodeo aka-
demsku
karijeru.5 Jedan
je od uglednijih predstavnika britanske
nove
ljevice, dakle intelektualno je i politidki dijelio prostor
zaiednidki
Williamsu i Hoggartu. Stoviie, njihov je prvi kontakt
uspostavljen
uPravo u povodu rasprave o Kulturi i druitvu i
Upotrebama
pismenostiito juje urednidki organiztrao Hall. Dola-
zak u Birmingham, kao i ditavu akademsku karijeru, Hall je doZir
vio, poputWilliamsa i Hoggarta, kao svojevrstan nastavak politike
drugim sredstvima. Naime, kulturalna i politidka nastojanja nove
ljevice, kao i teorijski interes njezinih vodeiih predstavnika, jesu
u to doba posve rubni projekt u odnosu na britanski sveudilidni
sust av i l ogi ku akademskoga Li vot a, odnosno domi nant an
institucionalni raspored znanja i moii. Stoga je njegov angaZman
u Centru za suvremene kulturalne studije potaknut i pragmati-
inim motivima, kao pristanak uz projekt koji je omoguiio posta-
vijanje kljudnih pitanja o promjenama u kulturi, tijesno pove-
zanim s politikom intelektualnoga djelovanja ili' drugim rijedima,
nedovojivim od politike teorije. U takvu je odnosu snaga bilo
logidno pretpostaviti da ie projekt Centra naiii na snaZan otpor.
Hoggartu je u podetku konzervativna i tradicionalna akadem-
ska zajednica, naviknuta na feudalni model distribucije znanja i
kanonske vrijednosti, Stoita prigovarala: od toga da ie njegovi
studenti stiecati
jeftine magistarske titule baveii se kojeStarijama
do tipidnih redenica koje danas moZda mogu zvudati dudno, iako
se u raziiiitim situacijama joS uvijek mogu duti, poput upozoren)a
da i e se ml adi l i udi s t akvom naobrazbom t ei ko zaposl i t i .
Medutim, Centar ie
ubrzo dobio nekoliko nagrada za najbolje
magistarske radnje na Sveudili5tu i donekle uiutkao protivnike.
6 Hall 1e roden na Jamajci, Lt Kittgstanu 1932. U ptvoj polovici 1950-ih studirao je u
Oxfordu. Detalinijibiograt'ski podaci i kliuine intelektualne
Jbrmativne
toike mogu se
naii u njegotu razgovoru s Kuan-HsingChenom (Hall 1996d), a nekoliko zanimliivih
razmiilianja postoji i u tektu >Minimql selves< (Hall 1997).
5 Hoggart je tt znamenitome sudskom procesu oko objavliivanja neproiiitene verziic
filfalnifa lady Chatterley D, H. Lqwrencea, sv.jedoiio u prilog penguina
kao
nakladnika romana i oieyidno raspolagao od.redenim inteleitualnim i noralnim
kreditom.
72
Admistrativna se povijest Centra znaiajno podudara s njego-
vi m kri t i i ki m, t eori j ski m, probl emski m i i nst i t uci onal ni m
redefiniranjem. Hoggart je bio na telu Centra do 1968, kad je
pri hvat i o f unkci j u vi sokoga duZnosni ka u UNESCO-u. U
iSdekivanju njegova povratka, Hall preuzima predstojnidku uiogu,
a na ispraZnjeno istra2ivaiko mjesto, s birminghamskoga Odsjeka
za povijest, dolazi1969. Richard
|ohnson.
Naime, Centar je uglav-
nom raspolagao s tri >stalna radna mjesta<, jednim predstojni-
tkim i dva istraZivaika. Buduii daje 1972. posve izvjesno da se
utemeljitelj neie vratiti, pojavljuju se inicijative zazafraranjem
Centra. Ipak, Hall uspijeva institucionalno odrZati projekt i ostaje
njegovim delnim dovjekom sve do odlaska na Open University
1979. Desetljeie njegova upravljanja obidno se smatra najuspje-
Snijim razdobljem u povijesti Centra. To su godine aktivnog
izlaska kulturalnih studija na iire teorijsko triidte, vrijeme po-
kretanja godi5njaka Working Papers in Cultural Studies (WPCS),
objavljivanja niza problemskih zbornika, kolektivnih i pojedina-
inih autorskih knjiga. Halla zamjenjuje
)ohnson, kojega pak 1988,
uvjetno, nasljeduje
lorge Larrain, dugogodiSnji profesor na Od-
sjeku za sociologiju u Birminghamu.
Johnsonovu odlasku pret-
hodi institucionalna transformacija Centra, koji se spaja s Odsje-
kom za sociologiju, seli na Fakultet za dru5tvene znanosti, mijenja
naziv i otvara vrata dodiplomcima. Recentniji birminghamski
pokuiaji Odsjeka za kulturalne studije i sociologiju (http:l I
www.bham.ac.uk/CulturalStudies/
-
stranica posjeiena 20. V.
2002.), novooworenoga IstraZivaikog centra (Research Centre for
Culturd Studies and Sociology, CCSS, http://artsweb.bham.ac.uk/
b ccsr I
-
20.Y. 2002.
),
i I 99 1. pokrenuto ga ia sopisa Cultur aI Studie s
from
Birmingham,T iako zanimljivi, odvijaju se u izmijenjenim
uvj et i ma gl obal noga Si renj a akademske i nst i t uci onal i zaci j e
podruija i daleko su od nekada5nje slave CCCS-a.8
Ceti'i su broja objavljena u tiskanom obliku, dokje peti, koji se pojayio I 998, dostupan
samo
"online,,
-
http://artsweb.bham.ac.ullbrcsr/issuel /issuel.hnn, ( 20. V 2002). Tai
je broj msad i posliednji.
Prema nekim naznakama iz kasnoga prolleia 2002, izgleda da se priprema novn
institucionalna reforma onoga ito je preostalo biminghamskih kulturalnih studija.
Michael Green (1998), jedini >preZivjelin sudionik wih institu-
cionalnihiadministrativnihtransformacijabirminghamskihkul-
iuralnih
studija, opisuje naiin rada u Centru s obzirom na razli-
ke spram uvrijeZenih oblika tradicionalnoga
poslijediplomskog
if aonotrt og studija (mentor
-
student, guru
-
poietnik)' U
dominantnoj
istraZivadkoj usmierenosti CCCS-a na suvremenost
i njegovu
radikalnom
Pomaku
u razumijevanju politike intelek-
tualie
djelatnosti, odvijala se demokratizacija akademskih oblika
stjecanja
znanja. U Centru
je postojalo nekoliko radnih grupa
(primjerice: mediji, knjiZevnost i dru5tvo, subkulture' obrazo-
vanje,Lene,povijest,
popularno narodno pamienje' Zene i faSi-
zam), sastavlienih obidno izmedu Sest i deset dlanova' koje su
djelovale tako da se u njima raspravljalo o radu na pojedinadnim
tezamaiz nekoga od glavnih podrudja kulturalnih studija koje je
sluiilo kao okvir i zajednidki nazivnik' Tjedni sastanci bili su
posveieni
jednom sredi5njem tekstu ili individualnoj prezentaciji
nekogu Problema
u
Procesu
izradeteze' Grupe su funkcionirale
r' , p.ortoru izmedu opiega seminara o teorijskim iii kulturalnim
probl.*i-u i realizacije individualnih projekata' Vremensko
iazdoblje zajednidkoga rada dlanova neke grupe obidno
je obu-
hvaialo tri ili detiri godine, i u tom
je rasponu odabrano pro-
blemsko podrudje bilo dobro pregledano, istraZeno i podvrgnuto
kritici na temelju koje su nastajali pojedinadni doprinosi' Kako
grupni rad, nararno, nije samo med i mlijeko, i kako njegov uspjeh
iije unapriled zajamten,dogadale su se stanke, sukobi' rasloja-
vanja, promyene u hodu, promaiaji, a ponekad i potpuni raspad'
Takva
je
intelektualna praksa imala svoje lice i nalidje' Istodobno
analitidki oworena i znanstveno stroga, bila je usmjerena protiv
ousamlj enidkoga, izdvojeno g i kompetitivno-posesivno
g< (Hall
1980: 43) modela istraZivanja koji dominira u humanistidkim i
druitvenim znanostima. Istodobno
ieizazivala
pote5koie i do-
nosila niz problema koji su upuiivali na intelektualnu podjelu
rada, u koju
je rodna, naravno, dubinski upisana, na hijerarhiju
znania, dobne razlike, teorijska razmimoilaZenja i drukiija intelek-
tualna iskustva
(Hall 1980).' g
I I .
Ostavlj amo napokon administrativne, faktografske, organizacij ske
i kritidko-pedagoSke aspekte povijesti birminghamskoga Centra
da bismo pogledali njegova kljudna teorijska i istraZivaika
dost i gnui a. Taj novi pregi b u na5em i zl aganj u i zi skuj e par
napomena i otvara nekoliko moguiih smjerova rasprave. Prvo,
druitvo svojedobno okupljeno u CCCS-u odbiio je u viSe navrata
bilo kakvo odredenje kojim bi se njihov rad poistovjetio s idejom
prepoznatljive Skole midljenja.' o To s jedne strane upuiuje na
Zilavu obranu izvorne pluralnosti projekta, a s druge, naravno,
dodatno otei:ava svaki pokuiaj preglednoga ili sintetiikog pri-
stupa. Stoga ne bi bilo dobro da pukim retoridkim zazivom isho-
9 Rasprave koje su se u Centru vodile, kao i interesi niegovih nastavnika i studenata
mogu se nailakie vidjeti kroz niz iapirografranih problemskih radova (occasional
stencilled paperc) koji se i danas dijelom mogu kupiti u Birminghamu (http://
ww.bham.ac.ul</CulturalStudies/cccs.html
-
20. u 2002.), kroz godiinjakWorking
Papers in Cultural Studies koji je poieo izlaziti u proljeie 1971. i dostupan je otprilike
koliko i jagode u onoj epizodi Asterixa kad galsko druitvo priprema Riniljanima iarobni
napitak,kao i kroznizzbornikakojisu se iesto pojavljivali naiprije kao tematskibro.ievi
spomenutoga Casopisa, a zatim, zahvaljujti uglavnom suradnji Centra s londonskont
nakladni[kom kutom Hutchinson, i kao samostalna 2danTar llesistance through
Rituals. Youth Subcultures in Post-war Britain (1976),WomenTake lssue. Aspects
of Women's Subordination (I978), Policing the Crisis. Mugging, the State, md Law
and Order (1978),Onldeology (1978),WorkingClass Culture. Studies in History
and,Theory (1979), Culture, Media, Language. Working Papers in Cultural Studies,
1972-79 (1980),Vnpopular Education. Schooling md Social Democracy in England
si nce 1944 (1981),The Empi re Stri kes Back. Race and Raci sm i n' 70s Bri tai n
(t982), MakingHistories. Studiesin History-writingmd PoLirrcs (1982). Pripovijest
o Centru nije, naravno, jedina pripoviiest o kulturalnim studijima (Tirrner 1996), ali
je sigurno najvainija. Niegovi nastavnici i studenti, od Hoggarta, Halla, lohnsona i
Grena preko Dicka Hebdigea, Dorothy Hobson, Davida Morleyja, Charlotte Brunsdon,
Paula Willisa, Johna Clarkea, Tonyja Jeffersona, Angele McRobbie, Boba Lumleyja,
Hazel Carby, Phila Choena, Gregora McLennana, Chasa Critchera do AIIona Whitea,
Iaina Chambersa, laniceWinship i Paula Gilroya, da spomenemo samo neke, autori
su niza znaiajnih knjiga iz podruija kulturalnih studija.
10 >Govori seo' Bi rmi nghamskoj i kol i ' i neprestanosl ui ami steargumentekoj i masmou
Birminghamu dokazivali kako nismo jedna ikola: moida nas je bilo ietiri ili pet, ali
nikad to nismo uspjeli ujediniti niti smo ieljeli sworiti novu vrstu
Provovjerja(
(HaIl
1989: 2315) .
diSne
birminghamske multidiskurzivnosti maskiramo namjeru
pojednostadene unifikacije za didaktidke potrebe. Drugo, podro-
bilja analiza teorijskoga >hrvanja s andelima( u CCCS-u, kao
pokuiaj pogleda na ono dto se zbivalo izazasrora, vodila bi nas
prema nesto sloienijem projektu koji nadilazi nasu namjeru i
prostor kojim raspolaZemo. Primjerice, birminghamska recepciia
odredenih sociolo5kih teorija nije uvjetovana samo propitivanjem
novih podruija popularne kulture, nego i onodobnom domina-
cijom pozitivizma i funkcionalizma u engleskoj sociologiji. Zato
susret s etnometodologijom, konverzacijskom analizom, socio-
logijom interakcije, >dikadkom Skolom< ili Mannheimom ima
barem dvostruko znadenie i nekoliko naiina ulaska u diskurz.
Slidno, u neSto drukiijem rasporedu, vrijedi i za Bahtina, Barthesa,
Eca, Kristevu ili Lacana. Tieie, dominantna usmjerenost Centra
na neposredan (suvremeni) svakodnevni Zivot, dakle na kulturnu
dinamiku britanskoga dru5tva, takoder iziskuje ozbiljniju raspra-
vu, koja bi morala voditi raiuna o nepreglednom broju teiko
dostupnih lokalnih orijentira, od osludaja Handsworth< i medijske
moralne panike preko poslijeratnoga nogometa do televizijskih
sapunica poput Croisro ads ili djevojaikih magazina kao ito je, u
prethodnom poglavlju spomenuti, lackie. Stoga se jo5 jednom,
ovaj put doduie u birminghamskom kontekstu, vrijedi prisjetiti
neophodna naputka:
Kulturalni su studiji oduvijek predstavljali niz iznimno nestabilnih
formacija. Oni imaju' srediSte' samo pod navodnicima (...). Kretali su se
u razliiitim smjerovima, bai kao 5to su se i brojni mislioci u razliditim
pravci ma kretal i nj i hovi m prostorom. Nadal j e, stvoreni su od ni za
razliditih i medusobno suprotstavljenih metodologija i teorijskih pozicija.
Stogaje teorijski rad u Centru za suvremene kulturalne studije prikladnije
opisati kao teorijsku buku ili vi5eglasje, buduii da je iesto bio praien
velikom koliiinom nelagode, prepirki, napetosti i ljutite iutnje (Hall 2001:
184) .
Zato
(emo
osnovni m teori j ski m i i straZi vadki m rezul tati ma rada
u Centru pristupiti na druktiji nadin i pokuiati uputiti na
-
moZda
prividan i sa stajalidta sudionika ne uvijek posve osvijeSten
-
kon-
tinuitet jedne >problematike( u kojoj se kriZa, plete, skriva i otkriva
najveii moguii broj birminghamskih uvida. Tu iemo proble-
matiku odrediti sintagmom nkulturalni identitet< i strukturirati
77
je selektivno kao provodnu, kristalizacijsku nit koja ne otvara
samo pogled na birminghamski Centar, nego i na podrudje
kulturalnih studija u vrijeme njihove globalne ekspanzije u
1990-im. Pitanje o kulturalnom identitetu smjera prema aktivnim
todkamakoje sudjeluju u njegovu strukturiranju, odnosno prema
onim znadenjskim i kulturalnim praksama kojima se legitimira,
u kojima se prepoznaje i u tijem se dodiru socijalno locira. Citav
niz metodologija, teorijskih rasprava i frekventnih pojmova,
gotovo sve ono 5to je cirkuliralo Centrom, okuplja se i proZima u
toj problematici."
Tri su osnovna problema ponudena u ovako uspostavljenoj
birminghamskoj problematici kulturalnoga identiteta: klasni,
rodni i rasni. Iako povezani, tim su se slijedom nekako i pojavili
na teorijskoj pozornici CCCS-a. To 5to je kultura isprva smje5tena
uglavnom u klasni okvir, jednostavna je posljedica inicijalne
kulturalistidke ideje o kulturi kao sveukupnosti partikularnoga
naiina Zivota, o njegovim posebnim znadenjima i vrijednostima.
Ona ie se, iako i dalje prisutna, najprije do polovice sedamdesetih
transformirati u problemsko podrudje subkulture, odnosno u
analizu unutar klase lociranoga )otpora kroz rituale<, a zatim
dodatno zakomplicirati feministidkim istraiivanjima kulturalne
subordinacije iena i, naposljetku, problemom rase u kasnim
sedamdesetim i ranim osamdesetim godinama. Sveukupna pro-
blematika kulturalnog identiteta ima stoga svojevrsnu kumula-
tivnu strukturu i svaki se njezin problem aktivira uz onaj koji vei
postoji, iznova ga definira, ukljuiuje u diskurz, izaziva novu teo-
rijsku artikulaciju operativnih pojmova i napetost u polju bir-
minghamskih kulturalnih studija.
Swar je krenula sa svim kulturalistidkim implikacijama, dakle
onako kako ju je zamislio Hoggart. KnjiZevnokritiiko opomno
i i t anj e< kl j ui an j e met odol o5ki post upak, a sedam podet ni h
projekata svjedodi o iirem kulturalnom rasponu njegove primje-
1 I To se nailakie moie vidjeti u naiinu internoga problemskog raztrstavanja radoya.
Sedamdesetak rasprava koje su nastajale kao radni materijali podijeljeno je u nekoliko
nizova: opii (teorijski), mediji, subkultura i popularna kultura,2ene, rad, povijest i
rasa,
78
ne, kao i o vezi s Upotrebama pismenosti i Popularnim umjetno-
stima: Orwell i ozratje 1930-ih, rast i promjene lokalnoga tiska,
narodne
(folk) pjesme i narodni idiomi u popularnoj glazbi, po-
pularni fikcionalni tekstovi i promjene u suvremenom drudtvu,
kuina umjetnost i ikonografija u domu, pop muzika i ado-
lescentska kultura, znadenje sporta i njegovo prikazivanje.t2 Na
tom
je tragu, s neito vide teorijske preuzetnosti, realiziran i projekt
Paper Voices, analiza dnevnih novina (Mirror, Express) u razdoblju
izmedu 1930. i 1964, odnosno njihov nadin strukturiranja vijesti,
prikazivanja dogadaja, stvaranja idealnoga ditatelja i odnos prema
dru5tvenim promjenama. Taj je projekt )povezao ideje mislilaca
poput Williamsa s interesom za podruije kao Sto je semiotika<
(Dworkin 1997:. 123). Kasnih iezdesetih godina u Centru su radili
i na analizi i.enskih, udavadkih Zelj a i madtar ija (Cure
for
Marriage) ,
odnosno nj i hovi m t ekst ual ni m odi t ovanj i ma u popul arni m
magazinima, ali su se radovi, kako tvrde sudionici i sviedoci
(Grossberg 1997a:25;HaJl 1996d: 499), izgubili i finalni proizvod
nikad nije ugledao svjetlo dana. U tom su projektu prvi put
zaLivlele neke ideje preuzete od francuskih strukturalista, ponaj-
prije L6vi-Straussa i Barthesa. IstraZivanja su, takodet obuhvaiala
i televizijske kriminalistiike serije, pitanje o nasilju na televiziji i
sliku Zena u medijima. Upravo u to doba, nekako paralelno s
Hoggartovim odlaskom, dolazi i do sustavnijega teorijskog fun-
diranja pristupa suvremenoj kulturi. U potrazi za prikladnom
socijalnom teorijom, razvedenijom teorijom komunikacije i me-
dija, strategijama strukturiranja znadenja i odgovarajuiom kon-
cepcijom ideologije, Centar se prikljuiuje na sva kljuina suvre-
mena teorijska strujanja. U srediSte dolazi niz novih kulturalnih
aspekata koje bismo unutar na5e problematike mogli povezati
pitanjem: jesu li ljudi pasivni recipijenti medijskih, ideoloikih i
institucionalnih poruka ili je na djelu neito drukdiji odnos? le li
njihov (klasni) kulturalni identitet serviran izadan, podvrgnut
12 Proj ekti "koj enavodi mopremaMcGui ganu(1992:5t),spomi nj useuPrvomi zvj ei taj u
CCCS-a 1964.
ideoloikome reprodukcijskom radu institucija kapitalistidkoga
dru5tva i drLave ili se on stvara u nekom obliku otpora, odmaka
i neposluha? Prisjetimo se: vei su kulturalisti u kritici marksis-
titkoga ekonomskog determinizma, posebice Thompson, raspo-
lagali idejom kulturalnoga nastajanja klase, vjerujuii da ljudi sami
stvaraju vlastitu povijest kroz znadenjske prakse koje tvore njihov
identitet u opreci spram dominantnoga modela. Ta ideja, ionako
trajno prisutna, uz Althusserovu je pomoi dobiia novi teorijski
iik prilagoden suvremenim okoinostima i posebnostima britan-
skoga dru5tva. Mjesta njezina redefiniranja vezana su uz teoriju
medija i komunikacije uopie, kao i uz istraZivanja subkulturnih
skupina.
Saiimajuii prouiavanje medija u Centru, Hall ( 1980b) navodi
detiri todke prijeloma u odnosu na tradicionalni pristup, otjelo-
vljen u ameridkoj paradigmi kojom je dominirala rasprava o
utjecaju sredstava masovne komunikacije na masovno drudtvo i
empirijska analiza publike uglavnom u obliku pitanja o gledanosti,
slu5anosti i iitanosti. Toinije redeno, medijska istraZivanja u
CCCS-u obiljelava: 1) prekid s modelom >izravnoga utjecajau
utemeijenog u nekoj vrsti bihevioristiike koncepctje podra|.ajai
reakcije u ime modela "ideoloike" uloge medija, odnosno prou-
iavanja medija kao glavne kulturalne i ideolodke snage koja zau-
zima dominantnu poziciju u definiranju druitvenih odnosa i
politiikih problema, kao i u proizvodnji i preoblikovanju popu-
larnih ideologija u odnosu na njihovu publiku; 2) prekid s razu-
mijevanjem medijskih tekstova kao >transparentnih< posrednika
ili prijenosnika znaienja zbog sloZenijih oblika analize njihova
jezitnoga i ideolodkog strukturiranja; 3) prekid s pasivnom i nedi-
ferenciranom koncepcijom publike, koja toboZe jednostavno trpi
utjecaj medijskih kuia i ogladivada, zamijeniv5i je idejom aktivne
publike i aktivnoga ditanja, kao i odnosom u koji ulazi nadin kodi-
ranja medijskih poruka, moment kodiranoga teksta i varijacije
prilikom njegova dekodiranja; i 4) prekid s neplodnom katego-
rijom >masovne kulturen, buduii da je pitanje o medijima i
ideologiji potaknulo razmatranje uloge koju >sredstva priopia-
vania( igraju u cirkulaciji i osiguravanju dominantnih ideoloSkih
defi nicij a i reprezentacija.
13
I zmedu nekol i ko t ekst ova koj i l egi t i rni raj u spomenut i
detverostruki prekid, teorijskom promiSljenoSiu i kasnijim utje-
cajemizdvaja se Hallova rasprava o kodiranju i dekodiranju tele-
vizijskoga diskurza (Hall 1980c), kojaje u prvoj radnoj varijanti
zapoaelakrvLiti Centrom 1973.rJ njoj on najprije kritizira redu-
ktivnost i modela >poiiljatelj -
poruka
-
primatelj<, a zatim se
zalaLe za (marksistidku) koncepciju komunikacije kao strukture
s dominantom, artikulirane kroz medusobno povezane distin-
ktivne prakse proizvodnje, razmjene, raspodjele (potrodnje) i re-
produkcije. Predmet svake od tih praksi je znaienje, odnosno
poruka kao posebno obiikovan prijenosnik znadenjske strukture.
Ona se prema pravilima, kodiranjem formira u sintagmatski dis-
kurzivni niz,Sto, drukdije redeno, znaii daje proizvod oblikovan
kao diskurz i da u takvu liku ulazi u proces raspodjele iii potroinje,
dakle dolazi do svoje publike. Da bi ciklus bio dovr5en, diskurz se
mora t ransf ormi rat i u soci j al nu praksu, odnosno nj egovo
znadenje mora izazvati neku djelatnost, jer inade nije ostvarena
svrha iitavoga procesa komunikacije. Vrijednost ovakva pristupa
Hall vidi u spoznaji da svaka praksa kao element u cirkulaciji,
iako je s drugima povezana u cjelinu, ne moZe u potpunosti jamditi
sljedeiu s kojom je artikulirana. One su povezane u krajnjoj
instanci, ali imaju i pripadajuii oblik autonomije. Odredujuii
momenti u cirkulaciji jesu procesi kodiranja i dekodiranja, a to
znaii da televizijska poruka, primjerice, nije prijenos odredenoga
povijesnog dogadaja onako kako se on zbio ili stvarnosti kakva
ona doista jest, nego se podvrgava pravilima (profesionalnoga)
oblikovanja (kadar, plan, rakurs, montaZa, naracija itd.) i stjede
13 Istodobno se zbita praviprocvat britanske teorije med.ija ukojemu.iedno od rediinjih
mjesta zauzimaGlasgow (University) Media Group, s,tupin a sociologa sa Steuiiliita
u Glasgowu (GregPhilo,
John Eldridge i dr.), kojaje u nekim oblicimajoi uvijekdielatna
i vrlo kritiina prema nekim teorijskim artikulacijama u kulturalnim studijima (usp.
Philo 1999). Spomenut iemo samo neke skupne naslove:Bad News (l 926), More l3ad
News (1 980), Really Bad News ( 1 982), War and Peace News ( I 9 8 5), kao I Glasgow
Media Group Reader l: News Content, Language and Visuals (I995), Glasgow Media
Group l{eader Il: lndustry Economy, War and Politics [1995).
znadenje u formi televizijskoga diskurza. Drukfije, naime, ne moZg
dospijeti do gledatelja. Dakle, zbilja (dogadaj) je diskurzivno
priredena, a to je, dodali bismo, danas jasno i poietniku u teoriji
medija.
Za5to Hall nagla3ava priredenost diskurza i autonomiju po-
jedinih praksi u procesu cirkulacije? Zaito se pozivana struktu-
ralistidke i semiotidke ideje o semantizaciji sintaktidkoga i arbitrar-
nosti ikoniikogaznaka? Zaito navodi daje naturalizacija, odnosno
prirodnost znaka ideoloSki uiinak? Zato da bi objasnio drudtvene
odnose moii koji su ukljudeni u komunikaciju i pronaiao mjesta
za recepcijski otpor. Naime, svaki je znak potencijalno konota-
tivan, ali kodovi koji upravljaju tim procesom nisu medusobno
jednaki i ravnopravni, 5to znadi da se ,polisemiju ne smije po-
mije5ati s pluralizmom< (1980c: 134). Svako druitvo i svaka
kultura nastoji nadzirati proizvodnju znadenja, obuzdati kono-
tativne procese, zakljuditi ih u skladu s dominantnim diskurzom
na naiin koji odgovara uspostavljenim odnosima moii. Zato
razlidita podruija druiwenogaLivotaulaze u polje diskurza >hije-
rarhij ski or ganizir ana kr oz d o mi n antn o ili pr efer ir an o zn a ie nj en
(1980c: 134). Ono ukljuduje sveukupni druiweni poredak kao
skup znadenja, praksi i vjerovanja, dakle ono nam govori kako za
nas u tom druitvu stvari funkcioniraju, od procesa legitimacije
preko prihvaienih ograniienja do sankcija. Ako smo siutajno
dospjeli do nekih poteSkoia u iitanju konotativnih znadenja, ko-
dirani iemo odgovor pronaii u poretku dru3tvene, ekonomske i
politiike moii, kao i u dominantnoj ideologiji. Medutim, uz
odredeno podudaranje pravila u procesu kodiranja s onima u
procesu dekodiranja, postoji i teorijska moguinost njihova nepo-
dudaranja koja rezultira drukiijm ditanjem televizijske poruke.
Buduii da je recepcija takoder konstruirana, dakle ovisi o znanj u,
socijalnim okolnostima i tehnidkoj infrastrukturi, otvara se pro-
stor za tri moguie pozicije dekodiranja.' a Prva je dominantno-
14 Hall se diielom oslanja na ideje Franka Parkina (Classlnequality and Political Order,
1971) o klasno utemeljenimtrijednosnim sustavima. ParkiL naime, analizira moda-
Iitete (dontinantni, subordinirani i radikalni vrijednosni sisteni) kojima se rndniika
klasa, s obzirom na egzistencijalne okolnosti, odnosi prema sistemu kapitalistiike
neravnopravnosti kad je posrijedi naknada za rad. Usp. o tome i HalI (1993b).
a2
-hegemonijska
u kojoj gledanje operira unutar
-dominantno
ga
U"i"
i
n."trtodi
kodiranjem
priZeljkivano
znadenje' Televizija
iifJ"*-"i.
svoju ulogu ideoloikoga
aparata.drZave
u kojoj
'I;,rit.*irurru
politidka elita pojainjava 5to se oko nas zapravo
|'""^ii.riretLatelj
posluino klima glavom' Druga
je strukturirana
;;T;;rg;*rikogakoda
ili pozicije' i predstavlja neku vrstu
*i.#r".
prilagolbenoga
dekodiranja
u odnosu na preferirano
';;;r""*.
bt.alt.tl dekodira diskurz u okviru dominantnoga
t"1",
i zadrLavaneku
rezervu ko
ja proizlazi iz njegova pojedi-
nadnog
poloZaja. To je ona situacija kad gledatelj na ekranu pro-
*"o"i"f.o
poiitiika elita uvjerava predstavnike
uditeljskoga
sin-
dikata da im, primjerice, ne moie podiii plaie
jer je ekonomska
,itou.l;u
u zemlji tedka, i slaZe se s tim' aii istodobno
razumije da
." oa uii,.f;rf.. zarade ne moZe iivjeti i da sAm taj posao ne bi
r adi oni zakakvuci j enu' Tr ei asepozi c| j at emel j i naposve
opr.e.to-
dekodiranju
u odnosu na dominantni
kod' Gledateij
smj.Stu
por,rk , u alternativni okvir referencije'
dita prilog o opie-
,ruiiorrJ.ri-
interesima
iskljudivo kao poruku o njemu suProt-
,tuutl.ni*
partikularnim
(klasnim) ili pojedinadnim
interesima'
fr.got uru.tl. ili prilagodba Pretvara
se u suprotstavljanje
zahva-
t:ii"Ci tpoririirio^
n opreinom
kodu' Tako se.diskurz otvara
i"ii
i.i ^"e.";a, ukljuduje uborbu za semantiiki ishod' izbjegava
nadzoru, a dekodiranje
proizvodi strategiju
otpora' Naposljetku'
u.il.ai rpor.,.nuti
da su na Hallov izvod' izmedu ostalog' utjecale
i S ut tinove
(Volodinovlj eve) idej e formul ir ane u M ail<sizmu i
filo
-
)ofiji
j ezikao ideoloikom
obuzdavanju
(zatvaranju) znatenia \
,nui.,, tuo nositelju razliditih ideoloSkih
i klasnih naglasaka'
Teorijske
pretpostavke o aktivnosti
publike u procesu deko-
diranja pokuiao
je empirijski
powrditi David Morley
(The'Na-
tionwide' Audience. Structuri and Decoding'
1980)'
jedan od
"gf
.i"l;it proudavatelja
televizije iz birminghamskoga
Centra'
,r"rt rAli po*.ienoj BBC-jevu
programu Na tionwide'emitiranom
,uukoga rudrrog dana od ia ao f s sati' dalekom srodniku emisiia
kao 5to srt Dobro jutro, Hrvatskai Hrvatska danas' Onie najprije
u zajednidkoj studiji sa Charlotte Brunsdo n (Everyday Television:
Nationwide,l978),
podvrgnuo emisiju tekstualnoj
analizi' uspos-
tavivii
pravila njeztnakJiranja'
vladajuie konvencije
i logiku
uiinka naturalizacije.t5 Emisija funkcionira kao zrcalo >svih najih
problema i preokupacija< i legitimira se kao jednostavan
odraz
nadina na koje njezini gledatelji vide svijet, powrdujuii tako ne_
problematidnost toga >mi< kojim operira. Ona jednostavno
dini
vlastitu praksu, pa tako i televizijski medij, normalnim, obidnim,
transparentnim i, ukratko, prirodnim. Zato njeztni voditelji ko_
ri st e si nt agme koj e t ranscendi raj u mogui u nekoherent nost
diskurzivnoga >mi< koje je u igri, poput >vederas nam u gosre
dolazi<, >svi to znamo< ili >to se moZe dogoditi svakom od nas<,
kao ito voditelji spomenutih hrvatskih programa, oni jutarnji
toliko prirodni sa Salicom kave u ruci, uglavnom govore >sad
idemo do VaraZdina<, >slijedi prida od koje svi moZemo ne5to
nautiti< ili >s obzirom na sloZenu gospodarsku i socijalnu situaciju
u kojoj se nalazimo, dobro ie nam doii...<. Emisija podiva na
populistidkoj ideologiji koja se odnosi prema politici kao nevaZnoj
tinjenici u odnosu na zbiljske probleme svakodnevnoga Llota.
Neovisno o razlikama u britanskom drudtr,rr, Nationwide proiz-
vodi konsenzus i to ne samo kad je u pitanju znadenje, nego i kad
je posrijedi ideja o britanskom dru5tvu.
U drugom je istraZivanju Morley krenuo korak dalje od tek-
stualne analize i posvetio se publici, toinije )etnografiji publike<,
preuzevSi Hallovu trojnu koncepciju dekodiranja.
pokazao
je da
se pojedinadno dekodiranje odvija s obzirom na socijalnu poziciju
gledatelja (klasnu, rodnu, radnu, dobnu, rasnu).
primjerice,
pro-
davadi i studenti, posebice rasno razliditi od bijele veiine, koriste
opozicijski kod, uiitelji i sindikalni sluZbenici pregovaradki, a ban-
kovni sluZbenici dominantni. Nadinu dekodiranja istodobno od-
govaraju njihove politiike preferencije i ideoloiki izbor, dakje
postoji komplementarnost izmedu socijalnoga poIoLalai naiina
dekodiranja emisije. Pretpostavljeno >mi< u kodiranju, nije bai
1 5 Obje su raspraw,s novim zajed.niikim predgovorom, I 999. objavljene u jednom svesku
pod nasl ovom' fhe' Nati onwi de' Tel evi si on Studi es (Morl ey 6 Brunsdon 1999).
84
tako koherentno u dekodiranju. Dakle, postoji struktura otPora
u odnosu na preferirano dominantno znaienie.t6
Konkretniji dru5weni lik spomenute strukture otPora
Prona5li
su birminghamski istraZivadi u subkulturi. Potaknuti radom Phila
Cohena
(1980) o subkulturnom konfliktu i radnitkoj klasnoj
zajedmcr, posvetili su se analizi subkulturnih skupina mladih u
poslijeratnoj Britaniji. Cohen, naime, turdi da se zbog intenziteta
socijalnih promjena nakon rata izgubila kohezivnost radnidke
kulture, odnosno u nekad cjelovitom nadinu Zivota
Pojavio
se
niz pukotina, odevidnih i skrivenih protuslovlja. Na ideoloikoj se
razini, primjerice, to pokazuje kroz sukob izmedu tradicionalnoga
radnidkog puritanstva i novoga potro5adkog hedonizma. Sub-
kulturni nadini Zivota, kao odgovor na nove druSfvene okolnosti,
pokuSavaju sto ga izraziti i>magidno< razrijeiiti protuslovlj a koja
su ostala skrivena ili nerazrijeiena u roditeljskoj kulturi. Oni su
potraga za novim kohezivnim momentima koji su nestali iz nadina
Zivota njihovih roditelja, ali uz simboliiku kombinaciju s ele-
mentima iz drugih klasnih frakcija. Subkulture su nadini otpora
kroz rituale, kako su to u iznimno sustavnoj elaboraciji proble-
ma, odredili birminghamski istraZivadi (Ciarke, Haii, Jefferson &
Roberts 1976). ObiljeLava ih dvostruka artikulacija. S jedne su
strane povezane s roditeljskom radnidkom kulturom, a s druge
uspostavljaju odnos prema dominantnoj, hegemonijskoj kulturi.
Subkulture su,zarazllku od primjerice kontrakulture proiziSle iz
srednje klase, neka vrsta semiotidke gerile, strategije simbolidko-
ga otpora i imaginarnoga rjeienja socijalnih konflikata. One su,
kako je to u pravom bestselleru proiziilom iz Birminghama
zakljudio Hebdige (1980), posredan izazov hegemoniji kroz stil,
16 kikojepreiutjetiiinjenicudajeMorleyjevaetnogrartJapublikeizwalaozbiljnekritike
(usp. Turner 1996: 151 -155).
John Hartley, primierice, prigovorio mu je
fkcionalnost,
hotimiinu konstruiranost publike na klasnim osnovaffia 2a potrebe istraiivanja.
Naposl.ietku, sim je Morley u kasnijim radovima, posebice u >The Nationwide
Atdience: q critical postscriptu< (Morley 1992) izlo2io neku vrstu autokritike.
subverzivni odgovor dominantnom nadziranju znadenja i snaga
koja potkopava ideoloiki rad naturalizacije znakovnih struktura.ri
I I I .
Medutim, strategije otpora nisu bile u Centru samo predmet
druitvene analize i teorijskoga promiiljanja. One su zahvatile bir-
minghamske kulturalne studije i iznutra, potkopavdi stedene istra-
Zivadke orijentire i uglavnom uvrijeieno teorijsko pozicioniranje
njihova diskurza. Progovorili su oni koji su dotad bili nevidljivi.
Kao Sto smo vei naznadili, najprije su to uiinile Zene, a zatim je
problematiku kulturalnog identiteta zahvatilo pitanje rase. Tb
nipoSto ne znadi da se studenti i nastavnici CCCS-a nisu zanimali
pitanjima Zena u popularnoj kulturi ili rasnim problemima u
britanskom dru5tvu. Rasno je, dodu5e potaknuto sloienijom tvor-
bom kulturalnog identiteta, igralo primjerice vainu ulogu u
kolektivnom radu Policingthe Crisk. Mugging, the State, and Law
and Order (Hall, Critcher,
Jefferson, Clarke & Roberts 1978),
iznimnoj anticipaciji konzervativne pobjede u Engleskoj, koja je,
kako analiza pokazuje, proizi5la iz krize povijesno uspostavljenoga
modela hegemonije, medijske moralne panike i kampanje za
poStivanjem reda i zakona, organske veze medija i hijerarhije moii,
odnosno redefiniranjem druiwenih odnosa u prilog konzerva-
tivnoga populizma, ideologije slobodnoga triiSta, uskrsnuia ideje
o imperijalnoj veliiini, tradicionalnih vrijednosti, obitelji i domo-
17 U jednom je rczgovoru sredinom devedesetih Hebdige (1996/97) iznio podatak da je
knjiga prodana u gotovo dtije stotine tisuia primjeraka. Takoder je zanimljivo da
je
prvi prijevod uopte objavljen u Beograd.u, odnosno u bivioj )ugodailji, neposredno
nakon izlreka prvoga izdanja izyornika. To spominjemo stoga ito je odmah, docluie
bez izdavaikoga prava, uslijedio i turski, pa se Hebdige iudi ito je knjiga imztala
tolikupozornostna Balkanu iu istoinoj Europi, od.nosno ukontekstukoji niie osnovni
problemskikronotop njegova rada. Oievidno je posriiedibih drukiija, nova artikulacija.
Njezina bi analiza, barem kad je posrijedi prijevod tamijenjen onodobnom jugo-
slavenskom trLiitu, iziskivala zanimljivo analitiiko putovanje u >dekadentni< (kasni)
socijalizam i njegovu popularnu kulnru.
86
ljublja,
a na Stetu maniina, subkultura i radikalnijih dru5wenih
pokreta.rs Rasno postoji i u Hebdigeovoi (1980) analizi punka.
Medutim,
nevidljivo je progovorilo politidki, povezujuii Zensko i
rasno s osobnim pitanjima i istraZivadkim poloiajem, i u Centru
i u drudtvu i u diskurzu kulturalnih studija. Zena, primjerice,
podnosi dvostruku subordinaciju. Ona nije samo klasno potla-
dena, nego je unutar klasne kulture i rodno, odnosno sPolno sub-
ordinirana. Ako je pritom rasno drukdija ili pak homoseksualno
usmjerena, stvar se dodatno usloinjava. Kako se odvija ta tros-
truka ili defverostruka artikulacija potdinjenosti unutar
Potdi-
njenosti, otpora unutar otpora i za5to
ie
s mukom iziSla navidjelo
u politici teorije3 Sto je to posrijedi kad Paul Gilroy ( I99I
)
napo-
minje da izmedu pogleda britanske desnice i, primjerice, Ray-
monda Williamsa na rasni problem nema bitnih razlika? Klasni
okviri nisu vi5e bili dovoljni za sustavno
PromiSljanje
kulturalnoga
identiteta. Tako su otvorena nova vaZna
Poglavlia
u njegovoj
problematici.
Dominacija muskaraca u Centru i apsolutna marginalizira-
nost Zenskih tema i autorica u niegovim izdanjima i istraiivanji-
maizazvalaje snaZnu feministidku reakciju. Centar je, naime'
naielno bio otvoren temama vezanimauzLene: u prvoi polovici
sedamdesetih Willis je, primjerice, pisao o Lenama u sPortu' re
nekoliko se studentica oku5alo u analizi slike Zena u medijima,20
u listopadu 1974. okupila se
iezgra
Women' s Studies Group, a
Angela McRobbie i Jenny
Garber objavile su 1975. raspravu o
curama i subkulturi u dvobroiu (7 I 8) dasopisaWPCS posveienom
Nije neuobiiajena *rdnja da je Policing the Crisis, zbog niza tazloga, kljuini i naj-
vainiji proizvod birminghamskoga Cenn'a. U njoj se zapravo susreie i sabire nekoliko
nosivih problemskih podruija, i to od teoriie i analize medija preko
funkcionirania
represiwih i ideoloikih driavnih aparata do postgramscijewke teorije hegemoniie i
pitanja rrce.
P Willis (1974), ,>Performance and Meaning: Women in Sportn, Centre
for
Contem'
porary Cultural Studies, The Unitersity of Birmingham Stencilled Occasional Paper,
Women Series: SP 19.
H. Butcher, R. Coward, M. Ewaristi, l. Garbet, R. Harrison {z l. Winship (1974)'
>Images of Women in Media<, Centre
for
Contemporarl Cultural Studies, The
University of Birmingham Stencilled Occasional Paper, Women Series: SP 31.
subkulturama u posliieratnoj Britaniji (Resistance through Rituals.
Youth Subcultures in Post-war Britain).2t Nakon godiSnje prezenta-
cije svoga rada u lipnju 1976, ilanice Women' s Studies Group
izborile su pravo na institucionalnu istraiivaiku rodnu/spolnu
posebnost i skupina je mogla funkcionirati kao zafvorena grupa
iena (Brunsdon 1996). Na toj je prezentaciji, naime, Charlotts
Brunsdon, u ime grupe, izloZila svojevrsnu opolitiku identiteta<,
odnosno kljudne primjedbe napoloLaj Zena u Centru, definirala
njihov napor u okviru pokreta zaLenska prava (Women' s Libe-
ration Movement, WLM), uputila na opresivne oblika seksizma
koji su svi u CCCS-u, naravno, prepoznavali i osudivali, ali nitko
niita nije poduzimao.
Zenska je grupa, dakle, usmjeravajuii istralivanja feminis-
tiikim razlozima, aktivno prepoznala muk i nerazumijevanje
mu5ke veiine i ubrzo artikulirala odgovor. Trebalo je pokazati da
su istraZivanja rodno odredena i napokon otvoriti vrata kultu-
ralnih studija feministidkoj politici. Tako je predvideni broj \4/or-
king Papers in Cultural Studies iztiao u drukdijem liku, kao zbor-
nik, dakle plod rada feministica u Centru. Njegov je naslov Women
Take Issue. Aspects of Women' s Subordination (1978),dvoznadan:
Zene su preuzeie godiSnjak, ali i stvar u svoje ruke, progovorivii o
vidovima Zenske podredenosti.22 Urednidka ekipa (Lucy Bland,
Charl ot t e Brunsdon, Mart i n Cul verwel l , Rachel Harri son,
Dorothy Hobson, Trisha McCabe, Frank Mort, Rebecca O'Rourke,
Olivia Smith, Christine Weedon,
)anice
Winship) je u uvodnom
tekstu zbornika objasnila svoj pokuiaj feministiikoga intelek-
tualnog rada i skupni izlazakiz sjene kao posljedicu oteZanoga
sudjelovanja u radu CCCS-ovih grupa zbog muike dominacije u
intelektualnom radu i u okruZenju u kojemu se taj rad odvijao.
Suglasni su u shvaianju daje dru5tvo istodobno artikulirano i na
klasnim i na spolnoi rodnim antagonizmima, i Zele iii korak dalje
od analize poduzete u >Slici Zena u medijima<. Na tom se tragu,
Taj
.ie
svemk w( 1976. objavljen kao zbornik. Usp. A. McRobbie (z
I. Carber, >Giils
and Subcultures: Atr Explanation", u: Hall6 lffirson, prir. (1976).
Dosta kasnije pojavio se i drugi zborniki Off-Centre: Feminism and Cultural Studies
(1991
), koji su priredile S. Franklin, C. Lury i J. Stacey.
dini
se, susreiemo s naiom tezom o kumulativnom Procesu
propitivanja
kulturalnoga identiteta' Naime' osim Zene kao sek-
,u"t.ogu
objekta
-
napominje skupina u uvodnom tekstu zbor-
nika
-
postoj i Zena kao majka i domaiica koj a j e zapr av o pr lmarna
i do*i.tun,rru
u medijskoj reprezentaciji ' a taj poloLaj iziskuje
suvislo
analitidko suoiavanje s pote$koiama koje pritom izazivaju
uvrijeZene
marksistidke ekonomske kategorije' Zatim istidu
tirrj..ri.r' ,
da se njihovi pojedinadni pogledi na feministidki
int.l.kttlulni
rad razlikuju, Sto, naravno' uvelike ovisi o razumi-
ievaniu feminizma i intelektualnoga
rada kao oblikd politidke
prakse, kao i njihova medusobnoga odnosa:
Sr.i mi mi sl i mo da
i e
femi ni sti dki i ntel ektual ni rad uj edno i ntel ektual ni i
pol i ti dki angai man u i ntel ektual nom radu Al i se razl i kuj emo u tome ' ;e
i i i o po ,"Ui "ua.tuatna pol i ti i ka Praksa
i j e l i pol i ti i ka adekvatnost rel e-
vantan kri teri j za i ntel &tual ni rad' Razl i di to pri stupamo odnosu i zme-
dumar ksi zmai f emi ni zmauodnosunapol i t i i kupr aksuRazl i ku' i emo
se i oko toga 5to
ie
feminizam s obzirom na pitanje mogu li muikarci biti
i "ml ni sti ."Nuaui l e' razl i kuj emo se i u tome obracamo l i se pri marno
Zenama i l i mui karci ma i i e l i i m se moguce obrati ti i stodobno na i sti
nai i n ( Edi t or i al Gr ouP 1978: l 5) '
SrediSnje
Problemske PreokuPaciie
u zborniku uglavnom dijele
zonudodi rai zmedumarksi zma, f emi ni zma' psi hoanal i ze' pol i -
tidkoga aktivizma i konkretnih analiza aspekata popularne kulture
(pokreti zapraYaL' ena,poloi' ai
Zena unutar i izvan proizvodnih
odnoru, cure iz radnidke klase i ideologija Zenskosti' ideologija
ienskosti u magazinu za i' erteWoman,marksizam
i antropoiogija'
ideologija ljubavi i braka kao mjesto reprodukcije-interesa
indus-
trijske burZoazije na primjeru romana Shiley Charlotte Brontd
iti.). Brunsdon
(1996) je nakon gotovo dva desetljeia od pojave
zbornika ocijenila da je onodobni dijaiog s posebnom vrstom
marksizma koji
je dominirao u CCCS-u bio zapravo neki oblik
f emi ni st i dkoga
samoopravdanj a'
Smat ra da su naj uspj e5ni j a
poglavlja onau kojima se anticipiraju buduia emprijska istraZi-
uuiu, nn. t.kstovi u kojima se pokuiava teoretizirati
podredenost
Lenanaopienitoj
razini. Takoder spominje da zbornik karakte-
r i zi r adubokonest abi l ni nasl ovl j eni k' Ni j e, nai me' posvej asno
kome
je zapravo uPucen: CCCS-u, pokretu za Zenska
Prava'
ljevici
ili ,obidnim Zenama<.
2 t
Neovisno o proturjeijima i naknadnim interpretacijama,
zbornik je odigrao vaZnu ulogu u otvaranju kulturalnih studija
feministiikim istraZivanjima. Nakon ito je prostor osvojen,
usl i j edi l e su godi ne pl odne f emi ni st i dke produkci j e vei i ne
autorica koje su proSle kroz Centar. Niz tekstova i knjiga napisanih
iz feministidkoga kuta uglavnom je posveieno Zenskoj nevidlji-
vosti u subkulturama, etnografskim istraZivanjima >Zenskih Zan-
rova<, posebice sapunica i njihove publike, zatim medijskoj worbi
spolnosti i rodnoj podjeli rada (primjerice Hobson 1982,Winship
1987, McRobbie 2000).
Hall nije doZivljavao rad u Centru kao antifeministiiki i osjetio
se pogodenim .Ubrzo je,zbognizarazloga, napustio Centar. Nje-
gova naknadna refleksija pokazuje vaZnost prodora feminizma u
prostor odnosa moii, ali i mnoge otvorene rane:
Posve j e j asno da j e femi ni zam u odredenom trenutku proval i o u
spomenuti prostor, al i ostaj e nej asno kako i gdj e. Sl j edei u metaforu
uvodi m s posebni m ci l j em: proval i o j e poput l opova, upao, di gao vel i ku
buku, iskoristio trenutak i uneredio se na stolu kulturalnih studija. Naslov
knjige u kojoj je prvi put izvr5en taj prepad.
-
Zene progovaraju-izuzstno
je pouian jer su Zene progovorile u dvostrukom smislu: preuzele su iitav
taj godi5njak i potaknule raspraru. Ali htio bih joi ne5to dodati. Uslijed
sve vei e vai nosti femi ni sti dke dj el atnosti i sve snai ni j eg razvi tka
feministiikog pokreta poietkom sedamdesetih godina, mnogi od nas u
Centru
-
veiinom, dakako, muSkarci
-
smatrali smo kako je doilo vrijeme
da se u kul tural ni m studi j i ma posveti mo ozbi l j nom radu na femi ni zmu.
I moram rei i da smo se ui sti nu trudi l i da ga usvoj i mo, ukl j ui i mo i
privutemo kvalitetne poznavatelje feminizma. Kao ito ste vjerojatno i
naslutili, mnoge iene koje su djelovale u sklopu kulturalnih studija, nisu
u poietku pokazivale osobito zanimanje za tu benignu ideju. Mi smo,
pak, kao poJteni i transformirani muikarci, otvarali vrata proudavanju
feminizma. A ipak, kad je feminizam provalio kroz prozor, isplivali su na
povriinu razni neodekivani oblici otpora
-
ivrsto utvrdena patrijarhalna
moi koju smo smatrali dokinutom (Hall 2001: 192-193).73
2j KtaliJikaci.ia ,lopova u noiit< nije proila nezapaieno. Charlotte Brunsdon (1996)
uzvratila je lopticu pobrojnvii studentice koje su napustile Centar prije dovrietka teze,
kao i onekoje su uspjele dovriiti studij. Njezini rezubati doista govore
feministicama
u
prilog. Uzto, owoila.ie nekoliko kljuinih problema vezanih uopie uz srhovitost CCCS-
a kao akademske institucije na kojoj se stieiu magisteriji i doktorati. Naime, nmto.ianje
za kolektivnin autorskim radom, drukiiji kriteriji procjene vainosti intelektualnoga i
znanstuenog angaLmana, kao i sudjelovanje u zajedniikim projektima iesto su uzro-
kovali zapostavljanie poslova vezanih uz izradu rqda ili tere.
90
Iako su nakon
Prodora
feminizma, negdie u vriieme Hallova
odlaska
i prvih godina Johnsonova
ravnateljskoga mandata do-
vrieni neki historiografski Proiekti
-
Poput
zbornika radova o
povijesti i teoriji kulture radnidke Hase (Working-Class Culture'
' Stuiies
in History and Theory,l979), kolektivnoga
rada CCCS-
ove Education Group posveienoga
Poviiesti
Skolovania u poslije-
ratnoj Engleskoj
(Unpopular Education' Schooling and Social
Democracy in England since 1944, 1981) ili pak zbornika kojim su
otvoreni i problemi worbe historiografskoga
diskurza' kao i razli-
diti aspekti odnosa povijesti i politike (MakingHistories' Studies
in Hiitory-writing and Politics, l9S2)
-
najvaZniji
je doprinos
Centra u ranim osamdesetim
godinama svakako vezan uz istra-
Livanje rasne kulturalne
Politike
(Paul Gilroy, John
Solomons'
Bob Findlay, Simon Johns,
Errol Lawrence,Hazel
V' Carby' Par-
tihba Parmar i dr.).24 Nova
je todka u sloienijem pristuPu meha-
nizmima kulturalnoga identiteta razmotrena najprije u zborniku
The Empire Strikes Back- Race and Racism in' 70s Britain
( I 982 )'
objavljenom nakon konzervativnoga
osvajania vlasti i rasnih
nemira koii su ubrzo uslijedili, a zatim i u knjizi Paula Gilroya
>There Ain't No Black in the IJnion Jack(' Posveienoi
kulturalnoj
politici rase i nacije.
Zbornikje pokuiaj upuiivanja na lociranost rase u odredenoj
povijesnoj artikulaciji, ali i na njezinu marginaliziranost
u diskur-
zu kulturalnih studija. Autori na razlidite nadine propituju i po-
wrduju zajednidku osnovnu tezu prema koloj
;e
swaranje auto-
ritarne drZave u Britaniji sedamdesetih godina u temelju ispre-
pleteno s porastom poPularnoga rasizma' Paralelno
jadanje re-
presivnih drZavnih struktura i uzlet >novoga rasizma( razmarra
se u kontekstu medunarodne krize kapitalistidke ekonomije i
strukturne krize britanskoga drustva' Naglasak
Pritom
nije na
teoriji rasistidkih ideologija' nego na
Politidkim
praksama koje
su u sedamdesetima okupljene oko
Problema
rasizma' Takvu
anaiitidku matricu oblikuiu dva kljuina razlogat 1) nije moguce
razumj et i sl oZene nadi ne na koi e drZavni rasi zam dj el uj e u
24 Carby i Cilroy danas predaju na afroameriikin studijima Sveuiiliita Yale'
britanskom druitvu ako se poblile ne razmotre oblici njegove
reprodukcije izvan i unutar drZavnih aparatai i 2) rasizam nije
jedinstveno
fiksirano i statidno nadelo koje na jednak
naiin
f unkci oni ra u razi i di t i m povi j esni m konj unkt urama, nego
kontardiktorna pojava koja se neprestano transformira u sklopu
di ri h pol i t i i ko-ekonomski h st rukt ura i odnosa u drui t venoj
formaciji. Tako ie se Lawrence, primjerice, zanimati >korijenima<
toga )novog rasizma<, ali ne na tragu onih ikola miiljenja koje
rasizam promatraju kao npredrasudu< i/ili neizbjeLan proizvod
neiega ito je vezano uz >ljudsku narav(, niti u kontekstu defini_
ranja rasistidkih ideja kao neke vrste >ostataka< iz daieke imperi-
jaine proilosti koji su toboZe posve neprimjereni modernom
industrijskom druitvu, nego kao >organske sastavnice pokuiaja
osmiSijavanja postojeie krize<. Naime, u trenucima krize pojav-
ljuju se teorije rase koje operiraju s partikularnim pojmom kul-
ture, pa )strane( -
dakle: drukdije, razliiite
-
kulturne prakse
crnaca tumade ili kao uzrokili kao >najuoiljiviji simptom destruk_
cije' britanskoga naiina Zivota' < (Lawrence 1,982:47). Upravo ta
>destrukcija britanskoga naiina Zivota< provodni je motiv >zdra-
vorazumskoga rasizma< koji skupina CCCS-ovih autora propituje
u razliiitim diskurzima, institucijama i socijalnim artikulacijama:
u sociolodkim teorijama rase, u policijskim mehanizmima >rje-
Savanja< rasnih problema i suzbijanju kriminaia, u medijskoj
obradi i reprezentaciji rasnih sukoba, u problemima >asimilacije<
i Skolskoga sistema.
Gilroy u >There Ain't No Black in the []nion
lack< pokazuje da
razlog rubnoga poloZaja rasnoga problema u diskurzu kulturalnih
studija leZi u osnovnoj usmjerenosti engleske ljevice na nacio-
nalno-popularni koncept kulture, ito otkriva njezinu etniiku
iskljudivost i upuiuje na nacionalistiiki ostatak u britanskim
kulturalnim studijima. Rasne razlike nisu izidle na vidjelo zbog
klasnoga analitiikog kiiobrana, nego ponajprije zbog ernocen-
triinosti uspostavljenoga modela. Gilroy primjeiuje da pristupi
rasi osciliraju izmedu suprotstavljenih polova: rasistiikoga, koji
crnce vidi kao problem, i njemu oprednoga, koji u njima vidi Zrwu.
Zato istraLuje odnos rase i klase, funkcioniranje pojrna ,rase< u
bjelatkom i crnadkom kontekstu s obzirom na ideju nacije i
nacionalne pripadnosti, crnadke prijestupe zakona koji se desto
tumade kao posljedica trajne razlike izmedu njih i >pravih<
Britanaca, antirasistidke mehanizme i kulturalne prakse crnih
Britanaca, ponajviSe na primjerima popularne glazbe. Njegova je
analizajedan od zakljudnih priioga birminghamskoga Centra i
najsnaZniji poticaj reartikulaciji kulturalnih studija. Prepoznate
su kljudne stupice u proizvodnji identiteta, a britanski su kultu-
ralni studiji naposljetku preili imaginarnu granicu nacionalne
kulture. Ideja kritidke hibridnosti kulturalnoga identiteta novi je
zamainjak u povijesti podrudja. Medutim, barem kad je Gilroy
posrijedi, hibridnost nije apstraktan pojam, nedto poput novoga
mita koji definitivno razrjedava sve neuralgiine todke kulturalnoga
identiteta, nego zahtijeva nuZno kritiiki pristup i pomnu analizu.
Takoder vrijedi napomenuti da je Gilroy u knjizi Crni Atlantik.
Modernost i dvostruka svijest (The Black Atlantic. Modernity and
Double Consciousness, 1994), iznova sustavno krititki uputio na
crno-bijelu tehniku britanskih kulturalnih studija i osnovnu etno-
centridnu ideju o nacionalnim okvirima kulture.25 Nasuprot toj
manihejskoj dinamici crnoga i bijelog, odnosno jednostavnom
zovu binarnoga etnidkog apsolutizma Sto ga u kulturalnoj kritici
neprestano proizvode i crnci i bijelci, Gilroy je na kriZanjima i
dvostrukim putovima uspostavio transkulturno internacionalno
podrudje koje naziva >svijetom crnoga Atlantika<. Thj dinamidni
kulturni prostor, kojim cirkuliraju razlitite raspriene kulturalne
prakse, simbolidki otjelovljuje slika brodova koji plove izmedu
Europe, Amerike, Afrike i Kariba. Brod je taj mikrokulturni,
mikropolitidki sistem u pokretu koji neprestano potkopava ideje
granice, nacionalne homogenosti i etniike definicije kulture. Gil-
25 Esenci.ializacija rasnoga, kao,naie trarlicije" ko.ia se razlikuje od >njihoten, samo.ie
potvrda binaristiikoga apsolutizma i besmisleno svodenje kultu.rnih i poviiesnih
kategorija na prirodne, bioloike i genetiike
-
sloiit ie re s Gilroyem i Hall (1996e),
napominjuii da je posrijedi samo novo ponrditanie temeljne rasistiike oprek koiu
treba dekonstruirati. HalI, naime, tvrdi da kad se god povijesne (kuburne) kategorije,
poput rase, roda i, moiemo dodati, nacije, prodaju kao 'rprirodne<, one se
-
toinije
oznai;telj o kojemu se radi
-
fiksiraju
izvan povijesti, izvan prom.iene, izvan politiike
inteflencij e. Tako je, ukljuiuje H all, oznaiitelj > tno < (black)
ftksira
n izvat
P
ov ij est i,
kao da.ie sam po sebi dovoljan da bi zaiamiio progresivan karakter politike za ko.itr
okupljeni pod niim bore.
93
roiev je analitidki napor istodobno i jedna od najsnaZnijih
kritidkih intervencija u lagodan proces akademske institucionali-
zaci j e kul t ural ni h st udi j a kao ni za zapravo et nocent ri dni h,
nacionalnih projekata.' z6
Poku5ali smo pregledno pokazati uporiita
iedne
problematike,
ostavljajuii sa strane mnoitvo konkretnih analiza i priloga koji
vjerojatno posredno svjedode o njezinu strukturiranju. Mnoga
su stajali5ta CCCS-ovih nastavnika i studenata pretrpjela zani-
mljive kritike i to moramo uzeti u obzir. Medutim, ako se iz nji-
hova iskustva moZe nedto nauditi, onda ie to, kako bi rekao Hall
(1996b), napor da se u ne bai humanu svijetu nauiimo Zivjeti s
razlikama, ali i s mehanizmima moii koji na razlike ne pristaju ili
ih ne Zele vidjeti. U tome se uvelike sastoji proklamirana politika
teorije, dak i kao oblik (neosvijeitene?) autokritike.
26 Vetinu spomenutih problema Cilroy kritiiki sustavno razvija i u knjizi Against Race
lmaging Political Culture beyond the Color Line (2000).
94
MENOCCHI
U SHOPPI N
CENTRU
Najprije bih us htio podsjetiti da popularna kultura, postvarena
i stereoti pna kakva desto j est, ni j e uopi e, kao 3to ponekad
mi sl i mo, arena u koj oj i emo otkri ti i to zai sta j esmo, i sti nu na-
iega iskustva. Taje arena dubinskimitska. To je teatar popularnih
i udnj a, teatar popul arni h fantazi j a. To j e mj esto gdj e se
otkrivamo i poigravamo s identifikacijama nas samih, gdje smo
imaginirani, gdje smo reprezentirani, i to ne samo publici koja
j e i zvan i koj a ni j e shvati l a poruku, nego ponaj pri j e nama
samima.
Hall
(
1997e: 474)
S >popul arni mu i mam gotovo i sto tol i ko probl ema kao i s
,kulturomo. Kad poveiete ta dva termina, poteikoie mogu biti
gotovo straSne.
Hsl l (1998: 442)
I' m al l l ost i n the Supermarket,
I can no longer shop happily,
I came in here for that special offer
Guaranteed Personality.
The Clash, Lost in the Supermarket
I .
Nastanak i Sirenje kulturalnih studija, kao Sto smo vei spomenuli
u nekoliko navrata, veoma se desto povezuje s porastom interesa
za prouiavanje popularne kulture, nkao da popularna kultura na
neki nadin odreduje kulturalne studije( (Grossberg 1 997b: I
).
Iako
o
G
95