Download as ppt, pdf, or txt
Download as ppt, pdf, or txt
You are on page 1of 38

ANALOGNI I DIGITALNI SIGNALI

Signali se mogu prenositi preko razliitih prenosnih medijuma kao analogni i kao
digitalni. Digitalni prenos omoguava vee brzine, bolji kvalitet reprodukcije, manje
greaka jednostavnije i obino jeftinije krajnje ureaje.


Analogni signal menja tokom vremena svoje vrednosti, a najznaajniji parametar mu je
period odnosno frekvencija. Period je vreme jedne pune oscilacije talasa. Frekvencija je
broj perioda u 1 sekundi i izraava se hercima (Hz).
Brzina prenosa analognih signala izraena je frekvencijom na kojoj radi mrea.

irina propusnog opsega analognih usluga je razlika izmeu najvie i najnie
frekvencije unutar koje se prenose podaci.
irina propusnog opsega znai prenosni kapacitet nekog prenosnog medija.

Npr. klasina telefonija ima irinu propusnog opsega 3.1 kHz (od 300 do 3400 Hz).
Simetrini neekranizirani kablovski vod ima irinu propusnog opsega od oko 120 kHz,
to znai da se u oba smera po istom vodu moe istovremeno prenositi 12 telefonskih
kanala.
Ovaj vod je uskopojasan, dok su koaksijalni i optiki vodovi irokopojasni vodovi.



Analogni signal
Prenos analognog signala na daljinu


Analogni
pojaava
Analogni signal slabi tokom prenosa ili nestaje
Na njega se superponiraju smetnje i umovi. Zbog slabljenja signala, na
odreenim razmacima se u vod ugrauju pojaavai. Meutim pojaava ne
razlikuje elektrinu energiju uma od energije korisnog signala, pa pojaava i
signal i um. U telefoniji ovo i nije veliki problem, ali u prenosu podataka moe
imati katastrofalne posledice. Npr. kod prenosa finansijskih podataka, primljeni
podatak o nekoj prodaji moe biti 300 000 din, dok je poslati podatak bio 3
miliona dinara.



Digitalni signali se prenose u obliku binarnih bitova.

U telekomunikacijama binaran znai da postoje samo dve vrednosti za prenesene bitove
informacije:

onima napona (1)

off nema napona (0).

Upravo zbog postojanja samo dve razliite vrednosti, digitalni signal je lake obnavljati
od analognog koji ima sloeniji oblik i mnotvo razliitih vrednosti.


Brzina digitalnog prenosa izraena je u bitima u sekundi (bit/s ili bps), a isto tako i irina
propusnog opsega ili prenosni kapacitet medijuma (to vea brzina to je i vea koliina
podataka koja se moe istovremeno prenositi).

esto se meaju pojmovi bit i bajt. Bit je samo on ili off signal. Bajt (B) je znak prikazan
odgovarajuim brojem bita (proireni ASCCI kod koristi 8 bita). Bajt je jedinica koliine
podataka.

I digitalni signali slabe s poveanjem udaljenosti i osetljivi su na smetnje. Meutim lake
ih je obnoviti od analognih. Za razliku od analognih pojaavaaa, digitalni regeneratori
potpuno uklanjaju um.



Prenos digitalnog signala na daljinu

Upotreba TK vodova za pojedinu vrstu prenosa

TK vod prijenos brzina prijenosa broj kanala
SIMETRINA
PARICA
analogni do 120 kHz 12
digitalni 2 Mbit/s 30
KOAKSIJALNA
PARICA
analogni oko 60 MHz 10 800
digitalni 560 Mbit/s 7 680
Optiko vlakno digitalni 10 Gbit/s 120 000

Razvojem novih tehnologija kao to su ISDN i ADSL brzine prenosa po obinoj simetrinoj parici se poveavaju,
a razvojem DWDM (multipleksni prijenos sa gustom raspodjelom valnih duljina) brzine po optikim kablovima postaju nesluene.
vreme
pojaava
Regenerisani signal
VRSTE ZVUKA


1.isti ton
- zvuk samo jedne frekvencije





2. Sloeni ton
- periodino neharmonino titranje




3. um
- nepravilno neperiodino titranje bez stalnih frekvencija i amplituda


4. Tranzijentne zvune pojave
- nagli, kratkotrajni i jednokratni zvuk (npr. pucanj)



ZVUNI SPEKTAR


Dinamika karakteristika ljudskog uha

J
a

i
n
a

z
v
u
k
a

u

d
B

Svojstva ljudskog govora i sluha









Tiho aptanje 17 fona
Srednja glasnost 50 fona
Vrlo glasan govor 80 fona
Vrne vrednosti govora 84 fona
Granica bola 120 fona
Normalna glasnost 17 - 70 fona
PRINCIPI MULTIPLEKSNOG PRIJENOSA


multipleksni prenos (viestruki prenos) istovremeni prenos vie informacijskih
kanala po istom prenosnom mediju (npr. po jednoj telefonskoj parici)

Telefonski razgovor se prenosi u niskofrekvencijskom podruju od 300 do 3400 Hz
(telefonija na 3.1 kHz) tj. kao govorni kanal irine 3100 Hz. Kako je frekvencijsko
prenosno podruje prenosnih medijuma daleko ire, namee se potreba njihovog to
boljeg iskoritavanja to upravo omoguava multipleksni prenos.


Vrsta prijenosnog medija Frekvencijski opseg
simetrina parica 0-120 kHz
koaksijalna parica 60 kHz-60 MHz
optiko vlakno 1012-1015 Hz
slobodan prostor (radiokomunikacije) 3 kHz-3000 GHz




Multipleksni prenos se ostvaruje pomou dve metode:


FDM (Frequency Division Multiplex)- multipleksni prenos s frekvencijskom raspodelom
kanala ili frekvencijski multipleks
TDM (Time Division Multipleks)- multipleksni prenos s vremenskom raspodelom kanala
ili vremenski multipleks


Za prenos po optikim kablovimaa razvio se multipleksni prenos s gustom raspodelom
talasnih duina (DWDM Dense Wavelenght Division Multiplexing) gde se svaka
talasna duina svetlosti prenosi brzinom od 10 Gbps (120 000 kanala).

U multipleksnom prenosu irina telefonskog kanala je 4 kHz, a njime se moe
prenositi bilo koja vrsta informacije, a ne samo govor.



FREKVENCIJSKI MULTIPLEKS


Telefonski kanal (300-3400 Hz) se pomou modulacije pomera u vie frekvencijsko
podruje.
Svaki telefonski kanal ima svoj frekventni opseg te se po istom vodu moe slati vie
telefonskih kanala smetenih na frekvencijskoj skali jedan do drugoga. Dakle, razliiti
kanali se istovremeno prenose po istom vodu, a kriterijum meusobnog razlikovanja je
frekvencija.
VREMENSKI MULTIPLEKS


Informacijski kanali se prenose po istom vodu u odreenim vremenskim intervalima
umesto u odreenim frekvencijskim intervalima. To se moe slikovito prikazati rotirajuim
sklopkama na krajevima voda koje fiziki spajaju odgovarajue parove kanala predajnika
i prijemnika u ritmu takt impulsa. Ove sklopke se okreu sinhrono (istom brzinom) i
istofazno (imaju isti poetni poloaj). Kanali predajnika i prijemnika nisu neprekidno
fiziki spojeni za vreme veze, ve samo u odreenim vremenskim trenucima, ali kako je
interval ponavljanja spajanja kratak i odvija se velikom brzinom dobijva se utisak stalnog
spoja.



MODULACIONE TEHNIKE

Modulacija je postupak u kojem se menja neki od parametara nosioca ili
prenosnog signala pod uticajem moduliueg signala koji predstavlja informaciju.
Informacijski signal se modulie zbog toga to obino nije mogu njegov prenos u
originalnom frekvencijskom opsegu ili zbog multipleksnog prenosa po istom
prenosnom medijumu. Modulacija je samo deo sistema za prenos informacija.
Modulisani
signal
Modulisani
Signal i smetnje
Demodulisani
Signal i smetnje
kanal
Izvor informacije: daje bilo koju vrstu informacije koju elimo preneti (govor, muzika,
slike, podaci, tekst, merene veliine itd.)

Pretvara informacije: pretvara neelektrinu informaciju u elektrini signal (npr.
mikrofon pretvara zvuk u elektrini napon.

Pretvara signala: modulie elektrini informacijski signal ako se ovaj ne moe preneti
u originalnom frekvencijskom opsegu. Npr. radio signal se moe prenositi
samo na visokim frekvencijama; u telefoniji se zbog boljeg iskoritenja prenosnog
medijuma po njemu istovremeno prenosi vei broj telefonskih
kanala.

Prenosni kanal ili vod: prenosni medijum kao bakarna parica, optika vlakna, slobodan
prostor
Izvor smetnji: razliiti izvori smetnji koje naruavaju kvalitet signala i koji mogu delovati
na bilo kojem delu prenosnog puta (npr. smetnje pri ukljuivanju i
iskljuivanju elektrinih potroaa, indukovani naponi zbog EM polja elektrinih
vodova, um u vodovima itd.)

Pretvara signala (prijemnik): Iz modulisanog signala izdvaja originalni signal koji je
uao u modulator. Na alost demodulie se i signal smetnje.
Pretvara informacije (prijemnik): reprodukuje informaciju iz demodulisanog
elektrinog signala.

Odredite informacije: korisnik informacije npr. ljudsko uho



VRSTE MODULACIJE

Signali u modulaciji


Informacijski signal
Moduliui signal
-Analogni ili
- digitalni
Nosilac
VF signal
-Sinusoidalni
-Impulsni signal
Modulisani signal
-kontinualni ili
- diskretni VF signal
Vrste modulacije

Modulacijske
tehnike
Informacijski signal
(moduliui signal)
Prenosni signal Vrsta modulacije
ANALOGNE analogni sinusni
- amplitudska modulacija (AM)
- frekvencijska modulacija (PM)
- fazna modulacija (PM)
DIGITALNE digitalni sinusni
- amplitudska binarna modulacija (ASK)
- frekvencijska binarna modulacija (FSK)
- fazna binarna modulacija (PSK)
IMPULSNE analogni impulsni
moduliui signal
nekodovan:
- impulsno
amplitudna (PAM)
- impulsno irinska
(PDM)
- impulsno
pozicijska (PPM)
- impulsno
frekvencijska (PFM)
moduliui signal
kvantovan i
kodovan:
- impulsno kodna
(PCM)
- delta modulacija
(DM)
ANALOGNE I DIGITALNE MODULACIJE

ANALOGNE I
DIGITALNE
MODULACIJE
Moduliui
signal
Analogni moduliui
signal
Moduliui
signal
Digitalni moduliui
signal
IMPULSNE MODULACIJE
Moduliui signal
Moduliui signal
nekodovan
Moduliui signal
Kvantovan i kodovan
Imulsno kodna modulacija - PCM

Pretvaranje analognih signala (govor, muzika, slika) u digitalne radi prenosa,
obrade.
(Reeves patent 30-tih 20.st.)

Uzorkovanje, kvantizacija po amplitudi (PAM - pulse amplitude modulation),
digitalno kodovanje (PCM - pulse code modulation), (prenos), dekodovanje (PAM)
i rekonstrukcija signala.

Kvalitet signala ne zavisi od prenosa, ve od krajnjih ureaja (S/N, linearnost,
frekvencijska karakteristika) ako je uestanost greaka(BER bit error ratio/rate)
manja od granine vrednosti (npr. 10-9)
IMPULSNO KODNA MODULACIJA
PCM Pulse Code Modulation
Digitalni prenos je kvalitetniji, sigurniji i ekonominiji od analognog prenosa.
Digitalni signal, zbog samo 2 razliite vrijednosti (1 i 0), ima manja izoblienja, lake
ga je obnoviti bez uticaja uma i postie vei domet od analognog signala.


Osnova digitalnog prenosa je teorema uzorkovanja (odmeravanja).
Teorema uzorkovanja kae da je svaka funkcija koja ne sadri frekvencije vie od
gornje granine frekvencije fg potpuno odreena svojim diskretnim vrednostima
uzetim u vremenskim intervalima
T0 = 1/2fg = Tg/2

Gde je:

fg = najvia frekvencija signala

Tg = period najvie komponente signala.

Pri prenosu analognog signala ne moramo prenositi sve vrednosti signala kojih
teoretski ima beskonano mnogo, ve ogranien broj vrednosti signala odreen
teoremom uzorkovanja. Uzorci se mogu uzimati u kraim intervalima od T0, ali nikako
u duim.
Frekvencija uzimanja uzoraka mora biti jednaka ili vea od dvostruke maksimalne
frekvencije analognog signala;


f0 = 1/T0 2fg

Transformacija analognog signala
Impulsno kodnom modulacijom postie se pretvaranje analognog govornog
signala (300-3400 Hz) u digitalni signal.


Uzimanje uzoraka
Analognog signala
Signal koji
se prenosi
Rekonstrukcija
Signala
na prijemu
Faze PCM modulacije:

Niskopropusno filtriranje:
NF filtar odseca sve frekvencije analognog signala iznad gornje granine frekvencije
radi spreavanja preklapanja originalnog signala s modulisanim signalom.


Uzorkovanje ili impulsno amplitudna modulacija (PAM):
U ovoj fazi se iz analognog signala uzima 8000 uzoraka u sekundi (frekvencija
uzorkovanja je 8000 Hz) odnosno iz analognog signala se svakih 125 s uzima
trenutna vrednost signala.
Kvantovanje po
amplitudi
PAM
Kodovanje
PCM
Dekodovanje
PAM
Prenos
Impulsno kodna modulacija PCM
Uzimanje uzoraka - kvantovanje po vremenu
Teorema o uzorkovanju
vreme
Uzorkovanje
vreme
Kvantizacija:
Poto se svaki uzorak analognog signala koduje sa 8 bitova, broj moguih kodnih
kombinacija je 2
8
= 256. Ove kodne kombinacije se zovu kvantizacione vrednosti.
Kvantizacione vrednosti su celi brojevi od -127 do 127 ili od 0 do 256 zavisno od
naina modulacije. U postupku kvantizacije svakom uzorku analognog signala se
pridruuje jedna od 256 kvantizacionih vrednosti. Time se unosi greka tzv. um
kvantizacije, jer po vrednostima malo razliiti uzorci mogu imati istu kvantizacionu
vrednost.
Iako imaju razliite vrednosti
uzorcima se pridruuje
ista kvantizaciona vrednost 3
K
v
a
n
t
i
z
a
c
i
o
n
e

v
r
e
d
n
o
s
t
i

Kodovanje:
Kvantovane vrednosti uzoraka analognog signala se koduju s 8 bita tj. pretvaraju u niz
od osam 1 i 0 odnosno u niz strujnih i bestrujnih impulsa prepoznatljivih kao digitalni
signal.
Brzina ovog signala iznosi 64 kbit/s (8000 uzoraka/s 8 bita = 64000 bita/s) i predstavlja
osnovnu brzinu na kojoj se grade digitalni sistemi veih brzina.
Primer: Kvantovana vrednost amplitude PAM signala ili uzorka je +112.




+112 = + (64 + 32 + 16) 1111000 (kodna re)
kodovanje
8-bitni binarni kod

Vrednost amplitude
Dekodovanje
U PCM modulaciji kvantovane vrednosti mogu biti i samo celi brojevi, dakle od 0
do 256, ali tada 1. bit (MSB) kao najznaajniji bit ima vrednost 2
7
= 128, a ne
odreuje predznak kvantovane vrednosti. Ali opet e svi uzorci negativnih
vrednosti (naponi negativnog polariteta) imati 1. bit 0, a oni pozitivnih vrednosti
(naponi pozitivnog polariteta) 1.
Tada je 1. bit bit najveeg znaaja ili vrednosti (MSB most significant bit), a 8. bit
je bit najmanjeg znaaja ili vrednosti (LSB least significant bit)
PCM DEMODULACIJA

PCM demodulacijom se postie pretvanje digitalnog u analogni signal.

Faze demodulacije:

Dekodovanjem digitalnog signala dobijaju se kvantovane vrednosti amplituda PAM
signala (uzoraka analognog signala). Ovaj signal nije potpuno isti kao signal nakon
uzorkovanja u modulaciji jer se u fazi kvantizacije svim uzorcima koji su upali u isti
interval kvantizacije pridruivala ista kvantizaciona vrednost iako su oni po iznosu
mogli biti malo razliiti. Ova greka se naziva um kvantizacije, a manja je to je
vie intervala kvantizacije tj. vei broj bita.
Nakon proputanja PAM signala kroz niskopropusni filtar (npr. RC filtar) dobija se
analogni signal kao reprodukcija originalnog signala. Ovaj signal se pomou
izlaznog pretvaraa reprodukuje u poslatu informaciju (npr. preko zvunika u zvuk).
PCM demodulacija

Digitalni prenos zvuka

Kvantovani impulsi
PAM signala
REGENERACIJA DIGITALNOG SIGNALA


Na svom putu kroz mreu i digitalni signal se izobliuje. Ponovna rekonstrukcija
digitalnog signala se obavlja u regeneratorima.
Regenerator ispituje impulse tano u sredini
Regeneratori se ugrauju svakih 70 -130 km i vie.
Za razliku od analognih pojaavaaa oni u potpunosti uklanjaju um iz
digitalnog signala.
Za svaki digitalni prenosni sistem definisan je BER (Bit Error Rate).
Bilo koji sistem je neraspoloiv ako je BER loiji od 10
-3
(ako je na 1000 bita
jedan bit pogrean).
bita prenetih u broj
bita prenetih pogreno broj
BER
kupno

DIGITALNI SISTEM PCM 30/32



Ukoliko elimo po istom prenosnom medijumu da istovremeno prenesemo
vei broj kanala, nakon uzorkovanja se vri vremensko multipleksiranje,
koje moemo prikazati rotirajuom sklopkom kojom upravljaju takt impulsi.

Evropski standardni TDM sistem je PCM 30/32 sistem.


Budui da je vreme izmeu dva uzastopna uzorka istog kanala 125 s, rotirajua
sklopka se na svakom kanalu zadri 3,9 s (125 s /32 = 3,9 s). Ovo vreme se zove
vremenski slot (trajanje uzetog uzorka + zatitni razmak izmeu uzoraka susednih
kanala).

Vreme od 125 s zove se okvir (frame). U okviru postoje 32 slota. Unutar jednog slota
alje se kod odgovarajueg kanala. Slotovi su oznaeni oznakama T0 T31. Slot T0
slui za sinhronizaciju tj. osigurava da bitovi odreenog govornog kanala s predajne
strane dou u odgovarajui govorni kanal na prijemnoj strani. Slot T16 koristi se za
signalizaciju, a preostalih 30 slotova predstavlja govorne kanale.

Niz od 16 okvira predstavlja multiokvir koji traje 2 ms.

Broj impulsa koji se prenese na liniju u 1 sekundi kod ovog sistema dobija se
mnoenjem tri faktora:
broj kanala 32
broj uzoraka po kanalu 8000 s
-1

broj bita po uzorku 8
to ukupno daje 2 048 000 bit/s = 2,048 Mbit/s tj. okruglo 2 Mbit/s.

Umnoavanjem pomou multipleksera i to za faktor 4 dobijaju se sistemi jo veih
brzina i broja kanala.

You might also like