Branko Mikuli (1928-1994), po struci ekonomista, a po opredjeljenju politiki radnik, bio je
lan Predsjednitva SFRJ iz BiH, sekretar sreskog komiteta SK u Gornjem
Vakufu, Bugojnu, Livnu i Zenici, organizacioni sekretar u Bugojnu i Jajcu, lan CK SK BiH, predsjednik skuptine sreza Sarajevo, sekretar Izvrnog komiteta CK SK BiH, predsjednik Izvrnog vijeda Skuptine SRBiH, predsjednik CK SK BiH, lan Predsjednitva CK SKJ. Politika karijera Nakon kolovanja u Zagrebu vratio se u rodno mjesto, gdje se posvetio politici. U poetku je bio zastupnik Bugojna, a nakon toga zastupnik zapadnobosanskog kotara. 1965. godine izabran je za tajnika SKBiH. 1969. izabran je za predsjednika SKBiH. Mikulid se borio da SR BiH bude ravnopravna drugim federalnim jedinicama, te je ponudio razvojni program: tisudu kola, tisudu biblioteka, asfalt u svako selo, kultura i prosvjeta kao jedini nain za napredak SR BiH. S mladom ekipom suradnika, meu kojima su se isticali Hamdija Pozderac, Todo Kurtovid i Hasan Grabanovid, Mikulid je zapoeo izgradnju sistema socijalne i nacionalne ravnopravnosti, s ciljem potpune afirmacije muslimana, te revitalizacije Hrvata na politiku scenu SR BiH. Muslimani, koji su se u ranijim popisima SFRJ tretirali kao neopredijeljeni, su pod vladavinom Mikulida izborili pravo na nacionalnu samobitnost. Mikulid je bio zasluan za ekonomski preporod zapadne Hercegovine, te skidanje etikete ustakog,klerikalnog i neprijateljskog podruja unutar Jugoslavije. Poetkom 1970-ih Mikulid se energino odupro nacionalistikim i liberalnim smjerovima unutar zemlje, zastupajudi vrsti kurs Saveza komunista Jugoslavije (SKJ). Na taj nain je preivio istku iz 1972. koja je pomela hrvatske i srpske reformistike lidere unutar Jugoslavije. Branko Mikulid je odravao blisko saveznitvo sa Hamdijom Pozdercem i ostalim bosanskim muslimanima, partijskim liderima u Sarajevu, ostajudi u trajnom sukobu sa dogmatskim i informbiroovskim snagama u SKJ. Svoju poziciju je uvrdivao dredi se Titove teorije, tvrdedi da su svi nacionalizmi jednako opasni, te da su za SR BiH najopasniji oni iredentistiki to dolaze iz Beograda i Zagreba. Ovakva dogmatinost rezultirala je da je stalno bio na udaru tadanjih beogradskih liberala, Ljubomira Tadida, Dobrice Dosida i Mihaila Markovida. Mikulid je uspio uiniti bosansku privredu konkurentnom, ne samo u domadim nego i u meunarodnim razmjerima, udruivi privredne kapacitete u tzv. velike sisteme (Unioninvest Sarajevo, UPI Banka Sarajevo, Energoinvest Sarajevo, RMK Zenica, Hepok Mostar, SOKO Mostar i dr.). Mnogi danas tvrde kako je razvoj Bosne i Hercegovine unutar Jugoslavije bio najznaaniji poslije Drugog Svjetskog rata upravo u vrijeme kada je Branko Mikulid bio lan predsjednitva SR BiH. Mikulid je kao lan Predsjednitva CK SKJ, na proslavi Dana borca na Tjentitu - Sutjesci 4. 7. 1981 godine, ukazanja u Meugorju proglasio neprijateljskim. Njegov govor je bio znak za poetak estoke medijske kampanje protiv meugorskog fenomena, fra Jozu Zovku i sve ljude oko njega. Od 1982. do 1984. vrio je dunost predsjednika Predsjednitva SR Bosne i Hercegovine. Mikulid je bio zasluan za to da je XIV. Zimske olimpijske igre dobilo Sarajevo, koji nije imao nikakvu sportsku infrastrukturu niti tradicije u zimskim sportovima, u usporedbi sa SR Slovenijom. Uoi Olimpijade, pod pritiskom glasina da ga zovu socijalistikim carem, Mikulid se odbio useliti u novu dravnu rezidenciju u centru Sarajeva, na Mejtau. Olimpijada u Sarajevu je postigla izuzetan uspjeh. Juan Antonio Samaranch, tadanji predsjednikMeunarodnog olimpijskog odbora, je nahvalio Mikulida u jugoslavenskim i meunarodnim medijima. Dvije godine nakon Olimpijade, 1986., Mikulid je bio izabran za predsjednika Saveznog izvrnog vijeda (SIV). Na elu SIV-a, Mikulid je sastavio vijede koje je bilo spremno nastaviti ekonomsku stabilizaciju Jugoslavije. Trinaest od njegovih 28 nominiranih lanova bili su mladi ljudi, koji su u doli u SIV sa pozicija u poduzedima ili iz obrazovnih institucija. Mikulid je kao predsjednik SIV-a tada najavio smanjivanje inflacijske stope za 90 posto. Mikulid je podnio ostavku na poziciju SIV-a 16. 3. 1989. godine, nakon ega se vratio u Sarajevo. Porodica i smrt Mikulid je bio oenjen za Rajku Mikulid, sa kojom je imao kder Planinku i sina Rodoljuba. Branko Mikulid je gotovo cijeli rat u Bosni i Hercegovini proveo u Sarajevu. Kada je doznao da boluje od raka, Mikulid je otiao u vicarsku gdje mu je boravak uredio Juan Antonio Samaranch. Kratko je boravio u bolnici u Lausanni. Mikulid se poetkom aprila1994 godine s frankfurtskog vojnog aerodroma, redovitih linija zbog rata nije bilo, vratio u Sarajevo. Nije elio dalje lijeenje, te je umro par dana poslije u opkoljenom Sarajevu. Branko Mikulid je sahranjen na sarajevskom groblju Sv. Josipa u nazonosti oko 2.000 ljudi. Nekoliko godina poslije preminula mu je i kdi, Mikulideva supruga je preminula u Zagrebu gdje je boravila kod sina, dokle mu je sin preminuo od infarkta 2006. godine. Mikulideva unuka Nastja je, da bi se prehranila, u sarajevskom naselju Dobrinja prodavala u bescjenje umjetnine koje su joj ostale od pokojnog djeda i majke.