Branko Mikuli (1928-1994), po struci ekonomista, a po opredjeljenju politiki radnik, bio je

lan Predsjednitva SFRJ iz BiH, sekretar sreskog komiteta SK u Gornjem

Vakufu, Bugojnu, Livnu i Zenici, organizacioni sekretar u Bugojnu i Jajcu, lan CK SK BiH,
predsjednik skuptine sreza Sarajevo, sekretar Izvrnog komiteta CK SK BiH, predsjednik
Izvrnog vijeda Skuptine SRBiH, predsjednik CK SK BiH, lan Predsjednitva CK SKJ.
Politika karijera
Nakon kolovanja u Zagrebu vratio se u rodno mjesto, gdje se posvetio politici. U poetku je
bio zastupnik Bugojna, a nakon toga zastupnik zapadnobosanskog kotara. 1965. godine
izabran je za tajnika SKBiH. 1969. izabran je za predsjednika SKBiH. Mikulid se borio da SR
BiH bude ravnopravna drugim federalnim jedinicama, te je ponudio razvojni program: tisudu
kola, tisudu biblioteka, asfalt u svako selo, kultura i prosvjeta kao jedini nain za napredak
SR BiH.
S mladom ekipom suradnika, meu kojima su se isticali Hamdija Pozderac, Todo
Kurtovid i Hasan Grabanovid, Mikulid je zapoeo izgradnju sistema socijalne i nacionalne
ravnopravnosti, s ciljem potpune afirmacije muslimana, te revitalizacije Hrvata na politiku
scenu SR BiH. Muslimani, koji su se u ranijim popisima SFRJ tretirali kao neopredijeljeni, su
pod vladavinom Mikulida izborili pravo na nacionalnu samobitnost. Mikulid je bio zasluan za
ekonomski preporod zapadne Hercegovine, te skidanje etikete ustakog,klerikalnog i
neprijateljskog podruja unutar Jugoslavije.
Poetkom 1970-ih Mikulid se energino odupro nacionalistikim i liberalnim
smjerovima unutar zemlje, zastupajudi vrsti kurs Saveza komunista Jugoslavije (SKJ). Na taj
nain je preivio istku iz 1972. koja je pomela hrvatske i srpske reformistike lidere unutar
Jugoslavije. Branko Mikulid je odravao blisko saveznitvo sa Hamdijom Pozdercem i ostalim
bosanskim muslimanima, partijskim liderima u Sarajevu, ostajudi u trajnom sukobu sa
dogmatskim i informbiroovskim snagama u SKJ.
Svoju poziciju je uvrdivao dredi se Titove teorije, tvrdedi da su
svi nacionalizmi jednako opasni, te da su za SR BiH najopasniji oni iredentistiki to dolaze
iz Beograda i Zagreba. Ovakva dogmatinost rezultirala je da je stalno bio na udaru tadanjih
beogradskih liberala, Ljubomira Tadida, Dobrice Dosida i Mihaila Markovida.
Mikulid je uspio uiniti bosansku privredu konkurentnom, ne samo u domadim nego i
u meunarodnim razmjerima, udruivi privredne kapacitete u tzv. velike sisteme
(Unioninvest Sarajevo, UPI Banka Sarajevo, Energoinvest Sarajevo, RMK
Zenica, Hepok Mostar, SOKO Mostar i dr.). Mnogi danas tvrde kako je razvoj Bosne i
Hercegovine unutar Jugoslavije bio najznaaniji poslije Drugog Svjetskog rata upravo u
vrijeme kada je Branko Mikulid bio lan predsjednitva SR BiH.
Mikulid je kao lan Predsjednitva CK SKJ, na proslavi Dana borca na Tjentitu -
Sutjesci 4. 7. 1981 godine, ukazanja u Meugorju proglasio neprijateljskim. Njegov govor je
bio znak za poetak estoke medijske kampanje protiv meugorskog fenomena, fra Jozu
Zovku i sve ljude oko njega.
Od 1982. do 1984. vrio je dunost predsjednika Predsjednitva SR Bosne i
Hercegovine. Mikulid je bio zasluan za to da je XIV. Zimske olimpijske igre dobilo Sarajevo,
koji nije imao nikakvu sportsku infrastrukturu niti tradicije u zimskim sportovima, u
usporedbi sa SR Slovenijom. Uoi Olimpijade, pod pritiskom glasina da ga zovu socijalistikim
carem, Mikulid se odbio useliti u novu dravnu rezidenciju u centru Sarajeva, na Mejtau.
Olimpijada u Sarajevu je postigla izuzetan uspjeh. Juan Antonio Samaranch, tadanji
predsjednikMeunarodnog olimpijskog odbora, je nahvalio Mikulida u jugoslavenskim i
meunarodnim medijima.
Dvije godine nakon Olimpijade, 1986., Mikulid je bio izabran za predsjednika
Saveznog izvrnog vijeda (SIV). Na elu SIV-a, Mikulid je sastavio vijede koje je bilo spremno
nastaviti ekonomsku stabilizaciju Jugoslavije. Trinaest od njegovih 28 nominiranih lanova
bili su mladi ljudi, koji su u doli u SIV sa pozicija u poduzedima ili iz obrazovnih institucija.
Mikulid je kao predsjednik SIV-a tada najavio smanjivanje inflacijske stope za 90 posto.
Mikulid je podnio ostavku na poziciju SIV-a 16. 3. 1989. godine, nakon ega se vratio u
Sarajevo.
Porodica i smrt
Mikulid je bio oenjen za Rajku Mikulid, sa kojom je imao kder Planinku i sina Rodoljuba.
Branko Mikulid je gotovo cijeli rat u Bosni i Hercegovini proveo u Sarajevu. Kada je doznao da
boluje od raka, Mikulid je otiao u vicarsku gdje mu je boravak uredio Juan Antonio
Samaranch. Kratko je boravio u bolnici u Lausanni. Mikulid se poetkom aprila1994 godine
s frankfurtskog vojnog aerodroma, redovitih linija zbog rata nije bilo, vratio u Sarajevo. Nije
elio dalje lijeenje, te je umro par dana poslije u opkoljenom Sarajevu. Branko Mikulid je
sahranjen na sarajevskom groblju Sv. Josipa u nazonosti oko 2.000 ljudi. Nekoliko godina
poslije preminula mu je i kdi, Mikulideva supruga je preminula u Zagrebu gdje je boravila kod
sina, dokle mu je sin preminuo od infarkta 2006. godine. Mikulideva unuka Nastja je, da bi se
prehranila, u sarajevskom naselju Dobrinja prodavala u bescjenje umjetnine koje su joj ostale
od pokojnog djeda i majke.