OKO FRA VIDOVA

BUNARA
Mala monografija upe Barlovci
Banja Luka - Barlovci, 2005.

ISPRAVKE:

Na strani 106 podatke o prvoj sestri koja je ubiljeena medu ivima, dakle
1. i 2. red ispod naslova ive doslo je neugodne zamjene, pa prema tome i
krivim podatcima. Umjesto navedenog teksta treba stajati:

S. Miroslava Anui, krsnim imenom Manda, ki Ilije i Marije r.
Orlovac, r. 03. 07. 1943. u Barlovcima, Druba Keri milosra.

Kad smo ve kod ispravaka, ispraviti i na str. 118 ono pod br. 35. Debeljak
Rua treba stajati:

BATKOVI, RUA r. Batkovi, ki Tome i Rue r. Komarica, supruga
Nikole Batkovia, ubili je partizani kod kue nakon poroaja, 03. 09. 1944.

Onda bi ona po abecednom redu dola s 35. na 13. mjesto.

Na str. 124. pod br. 8 o Marku Lipovcu treba ispraviti tj. brisati sve to
tamo stoji i staviti ovako:

LIPOVAC, MARKO, sin Grge i Jeke r. Vidovi, r. 09. 05. 1902., civil,
optuio ga neki Milo Brki koji je iz etnika preao u partizane, te je u
svibnju 1944. odveden u Prijedor i ubijen; za grob mu se ne zna.


NADOPUNE:

U istom odsjeku o Ramiima treba dodati jo dva imena i to abecednim
redom kao br. 1. i 2. (a ostali se onda pomiu nanie):

1. BATKOVI, AUGUSTIN, sin Boe i Janje r. Kaurin, r. 11. 02. 1921.
u Matoevcima, ivio u Ramiima, mu Jele r. Lipovac, nestao na
Krinom putu 1945.

2. BATKOVI MIRKO, sin Boe i Janje r. Kaurin, nestao na Krinom
putu 1945.

NAPOMENA:

Autor ovom prigodom ljubazno zamoljava sve itatelje da obrate posebnu pozornost
na spisak rtava, te da sve ispravke i nadopune poalju meni (Marinku Orlovac)
preko linka "Kontakt" na ovoj stranici, a ja u to sve proslijediti dr. Anti Orlovac. To
nam je, dakako svima u zajednikom interesu.

**********************************************
Na autorov zahtjev od 07. sijenja 2007. godine, uvrteno u ovo izdanje knjige.
Sken i OCR (Optical Character Recognition):
Marinko Orlovac
02. sijenja 2007.
Anto Orlovac
OKO FRA VIDOVA BUNARA
Mala monografija upe Svetoga Vida u Barlovcima
uz 125. obljetnicu osnutka (1879-2004)
Banja Luka - Barlovci, 2005.
Slobodno kopirati, ispisivati i distribuirati.
NIJE DOZVOLJENO TISKATI U KOMERCIJALNE
SVRHE, TJ. RADI PRODAJE!
Autor: dr Anto Orlovac
Izdava: Rimokatoliki upni ured Barlovci
Za izdavaa: Mr fra Ivo Orlovac
Recenzent: Mr Ivica Boinovi
Unos teksta, lektura i korektura: autor
Prijelom: Saa Bojani
Fotografije: Mr Ivica Boinovi, te arhivi upe Barlovci,
samostana Petrievac i autora
Naklada: 1.000 primjeraka
Tisak: Atlantik BB, Banja Luka
Za tiskaru: Branislav Gali
Posveujem rodnoj upi
za njezin 125. roendan,
svim upljanima,
preporoenima vodom svetoga krtenja
iz fra Vidova bunara,
pod zatitom svetoga muenika Vida,
koji danas - otrgnuti od zaviaja -
ive irom ovoga Bojeg arenoga svijeta
Proslov
Zato ovaj naslov: Oko fra Vidova bunara? U sredite zanimanja sta-
vio sam u naslov ime jednog sveenika i jedan bunar. Za to sam imao
vie razloga.
Ponajprije to je ime sveenika i redovnika, franjevca, rodom iz barlo-
vake upe, i to upravo iz sela Barlovci, fra Vida dr Miljanovia. On
svakako zasluuje da na odreeni nain predstavlja ovu upu kao njezin
najistaknutiji lan. On je graditelj upne crkve u Barlovcima, koja na-
kon svih neprilika, ratova i potresa i danas stoji. U njoj se sabire Crkva,
zajednica spaenih, krtenih i posveenih. Podigao je i toranj upne
crkve kao prst koji upire prema nebu i pokazuje vjerniku i namjerniku
tko tu ivi: katoliki vjernici, i kamo stremi: prema nebu, kui Oca ne-
beskoga. Time je oznaio da u tome kraju u vrijeme kada on gradi crkvu
ive veinom katolici Hrvati, autohtoni i najstariji narod u ovom dijelu
Bosne i Hercegovine, koji je neko bio dio Hrvatsko-ugarskog kra-
ljevstva, a nakon pada ovih krajeva pod tursku vlast nazivao se "Turska
Hrvatska", sve do poetka 19. stoljea. On je prvi ovjek u cijeloj Bosni i
Autor uz fra Vidov bunar u dvoritu upne crkve
Hercegovini koji je postigao najvii akademski stupanj, doktorat znanos-
ti. Doktorirao je iz crkvenog prava u carskom Beu 1882, samo tri godine
nakon to su Barlovci postali samostalna upa. Veoma je zasluan i za
podizanje franjevakog samostana na Petrievcu, kojemu je bio i prvi
poglavar, gvardijan. Svojim sveenikim djelovanjem kroz punih 17 go-
dina ostavio je neizbrisiv trag u povijesti rodne barlovake upe. Zbog
svega toga zasluio je da bude osobito istaknut. To sam uinio stavljajui
njegovo ime u naslov ove knjige.
A bunar? Bunar pred glavnim ulazom u upnu crkvu u Barlovcima
dao je iskopati upravo fra Vid 1907. godine. Meutim, on je vie od zde-
nca, izvora dobre vode za okrepu ednim vjernicima, kada - ponekad
pjeaei i po dva sata - edni dou u crkvu. Vodom iz toga bunara kr-
tena je najvea veina vjernika barlovake upe. Taj bunar je uzet u
naslov i kao simbol krsnog preporoda, jer daje vodu za sveto krtenje
kojim postajemo djecom Bojom i lanovima Kristove Katolike crkve.
Time se i upa povezuje u mistino zajednitvo s Bogom i meusobno.
A o njoj, upi Barlovci, njezinoj 125-godinjoj povijesti, njezinim svee-
nicima i njezinim vjernicima, rije je u ovoj knjizi.
Podnaslov Mala monografija upe Svetoga Vida u Barlovcima upravo
daje do znanja da je rije o monografskom prikazu ivota ove neko ve-
like i ugledne upe pod zatitom Svetoga Vida, muenika, upe u kojoj
su vjernici u svim promjenama, uz sve ljudske slabosti od kojih nitko ni-
je poteen, revno ivjeli svoju vjeru, predvoeni svojim upnicima fra-
njevcima. Rije je o upi bogatoj duhovnim zvanjima, u kojoj su u ne-
kim razdobljima dvojica sveenika imala pune ruke posla, uz suradnju
asnih sestara, ali upe koja je vie puta dijelila sudbinu svoga zatitni-
ka - stradanje i muenitvo, sve do gotovo posvemanjeg unitenja u
zbivanjima posljednjeg desetljea.
A ti, dobrohotni itatelju, kreni prebirati po njezinim stranicama.
elim da te itanje podsjeti na tvoje korijene, na tvoj oteti zaviaj. e-
lim da te stranice koje slijede osvjee poput ae hladne vode iz fra Vi-
dova bunara!
Autor
Uvod
upa Barlovci kod Banje Luke navrava ove godine (2004) 125 go-
dina svoga postojanja. Ona pripada banjolukom dekanatu. Osnovana
je 1879. godine diobom od upe Petrievac. Pripalo joj je podruje da-
nanjih dviju upa: Barlovci i Trn. Ova posljednja je osnovana 1980. go-
dine, tj. nakon jednog stoljea postojanja upe u prvobitnom opsegu, i
to diobom od Barlovaca. Cijelo je to podruje neko pripadalo
starodrevnoj upi Dragoaj, ije je sjedite kasnije preneseno u Ivanj-
sku, te je do 1876. pripadalo upi Ivanjska. Te je godine cijelo podruje
kasnije barlovake upe pripalo novoosnovanoj upi na Petrievcu, a
onda je sredinom 1879. u Barlovcima osnovana posebna upa.
I nova barlovaka upa bila je veoma velika i prostrana: obuhvaala
je ak 13 sela. Graniila je sa upama: Petrievac na jugu, Ivanjska na
sjeverozapadu, Stratinska na zapadu, dok na sjeveru i istoku u vrijeme
osnutka barlovake upe nije bilo druge upe sve do Bosanske Gra-
dike i Kulaa kod Prnjavora! Meutim, to nipoto ne znai da su kato-
lici tu tek od toga vremena; naprotiv veoma je bogata povijest Katoli-
ke crkve u ovim krajevima. Ostaci ranokranske bazilike koja je ot-
krivena upravo na podruju barlovake upe, na lokalitetu Gri-Paua,
svjedoi o nazonosti kranstva jo u rimsko doba. Brojni su tragovi i
iz srednjeg vijeka koji su, naalost, jo uvijek nedovoljno istraeni. Ti su
krajevi nakon osnutka Zagrebake biskupije (1093/1094) pripali toj bis-
kupiji, a bili su dio Hrvatskog kraljevstva, a kad su oni pali pod tursku
vlast, povjesniari i kartografi ih nazivaju "Turskom Hrvatskom" sve
do 19. stoljea. To se podruje protee na istok negdje do Vrbasa, a na
jug do Banje Luke. Prema nekim povjesniarima upravo se u banjolu-
kom Potkozarju, na podruju upa Ivanjska i Barlovci, ouvao auto-
htoni katoliki i hrvatski element. Zato sam smatrao korisnim u ovom
radu obraditi ne samo sadanje i nedavno stanje barlovake upe, nego
se vratiti i u daleku prolost ovih krajeva, te ih prikazati, iako samo us-
put i ukratko, koliko to postojei dokumenti i podaci, kao i predvieni
prostor ove publikacije, doputaju.
Dio prvi: POVIJEST UPE BARLOVCI
Poglavlje prvo - DALJNJA PROLOST OVIH KRAJEVA
Sela barlovake upe i njihova starost
Zavirimo malo u prolost ovoga kraja, odnosno sela koja su pri os-
nutku barlovake upe ula u njezin sastav, koliko nam doputaju povi-
jesni podaci.
Samo ime sela Barlovci razmjerno je mlado. Prvi put ga, koliko mi je
poznato, susreemo u maticama upe Ivanjska, kamo je ovaj kraj u to
doba spadao, 8. rujna 1767. godine. Spominje ga i biskup fra Marijan
Bogdanovi, bosanski apostolski vikar, u svom izvjetaju iz 1768. godi-
ne, ali ga nema u izvjetaju biskupa fra Pave Dragievia iz 1743. godi-
ne! Usporeujui pak prezimena koja se spominju u oba ta popisa,
ustanovit emo da se obitelji s prezimenima: Anui, Bumbar, Lopar,
Miljanovi, koje kasnije susreemo samo u Barlovcima, kod Dragi-
evia vode kao stanovnici sela Bukovica. Iz toga bismo mogli zakljuiti
da se cijelo podruje dananjih sela Bukovica, Barlovci, pa dijelom i Ja-
blan, najprije vodilo kao Bukovica, a kasnije je dobilo svako svoje ime.
Inae, selo Bukovica se spominje vie od stoljea i pol prije Barlo-
vaca i to u jednom turskom dokumentu. U Opirnom popisu Bosanskog
sandaka iz 1604. godine koji je nedavno objavljen, a to je u stvari de-
taljan popis poreznih obveznika u Bosanskom sandaku, navodi se: "i-
fluk Idris-age u selu Bukovica, pripada Lefu, sa zeminom Mustafe i Orua,
sada ga uiva Husejn-elebi, defterdar timara Bosne. To su jajlak i zemlja
koju oni uivaju u spomenutom selu, na osnovu sudskog huddeta, pripada
Lefu"
1
. Rije je o obiteljskom posjedu obradivog zemljita (ifluk) u
najmanjoj upravnoj oblasti Lijeve (nahiji Lefe), kojoj je pripadalo i
podruje o kojem ovdje govorimo. Zemin pak oznaava vei kompleks
obradivog zemljita, a jajlak panjak za ljetnu ispau stoke. ini se daje
ovdje rije upravo o naoj Bukovici.
Meutim, isti popis spominje izriito i sela Bukovicu i Brestovo
Polje
2
. Prireiva toga popisa misli da je to "selo sjeverno od Banjaluke"',
a to bi se odnosilo na ovu nau Bukovicu. No, s obzirom na Brestovo
Polje on upuuje na potok Brestovac kod Bosanske Gradike, pa bi tu
bilo i to selo. U svakom sluaju, barem onaj gornji navod odnosi se na
nau Bukovicu, odn. on potvruje da se ona prvi put spominje 1604. go-
dine, pa je ove godine (2004) 400. obljetnica prvog spomena toga sela,
1 Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, Sarajevo, 2000, svez. III, str. 538.
2 Nav. dj., svez. III, str. 527.
11
Devastirana Gospina kapelica na
Vidovia brdu u Bukovici
to znai da je to selo staro
najmanje etiri stoljea.
U nekom crkvenom do-
kumentu, koliko je dosad
poznato, spominje se Buko-
vica prvi put u izvjetaju sk-
radinskog biskupa i apostol-
skog upravitelja bosanskog
kraljevstva fra Tome Ivko-
via od 26. srpnja 1630. go-
dine. No, i prema tome izvje-
taju, samo selo je puno sta-
rije, jer spomenutog dana
Ivkovi alje izvjetaj u Rim
o krizmi koju je obavljao od
1626. do 1630. godine po ra-
zliitim mjestima Bosanske
biskupije, pa spominje kako je u dva navrata krizmao i u selu Bukovici,
prvi put 54, a drugi put 70 osoba
3
, to znai da selo ve odavno ivi svojim
vjernikim ivotom, pa je u odreenom smislu i sredite u koje biskup
dolazi krizmati. Sama pak krizma (prvi put) mogla je biti negdje 1627.
godine, sudei po redoslijedu mjesta kojim ih Ivkovi navodi u svome
popisu. Budui da su ovi krajevi pali pod tursku vlast jedno stoljee ranije
(1528), moemo s pravom pretpostaviti da je Bukovica kao katoliko na-
selje postojalo jo u predtursko doba, i da ga je uspjela nadivjeti, zahva-
ljujui i injenici, da ona nije bila ba izravno na turskom udaru kao sela
neposredno uz put Banja Luka - Bosanska Gradika.
Naselje Dragoaj se, pak, koliko znamo, spominje prvi put 1567. go-
dine
4
. No Dragoaj je skup sela ili zaselaka i svakako je najstarije nase-
lje kasnije barlovake upe. Obuhvaao je dananja sela: Orlovac,
Ojdanii, Dikevci, Stranjani, Matoevci i Ramii. Biskup Dragievi u
svom popisu iz 1742. navodi sva navedena sela osim Orlovca i Ramia
kao zasebna naselja, s tim da Dikevce navodi kao "Dicoevci"
5
. Ista-
knimo i to da je u Dragoaju neko bilo sjedite upe. Spomenuti, pak,
Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine spominje "selo Drago-
anje, Zaselite i Selo"
6
koje pripada nahiji Lijeve (Lefe). Na jo jednom
3 Krizmao je prvi put "a Bucouiza" 54 osobe, a "un altra volta ibidem" 70. K. DRAGANOVI, "Izvjee
biskupa T. Ivkovia o krizmi 1626-1630", u: Croatia Sacra br. 7 (1934), str. 75.
4 J. MATASOVI, Fojnika regesta, str. 111, br. 70.
5 L. AKOVI, Prilozi za demografsku i onomastiku gradu Bosne i Hercegovine (Na osnovu popisa katolikog
stanovnitva 1743. godine), Sarajevo 1979, str. 284 sl.
6 Opirni popis ..., svez. III, str. 536; v. i str. 538.
12
mjestu spominje jedan posjed (itluk) "u selu Dragoajna"
7
. Za sada nema-
mo dovoljno elemenata da bismo sa sigurnou mogli tvrditi da je rije ba
o Dragoaju, ali je vjerojatno rije upravo u njemu, pogotovo imajui na
umu da se nekadanji Dragoaj protezao sve do rijeke Vrbasa kod dana-
njih Zaluana. Ne znamo pouzdano ni jesu li Zaselite i Selo dio Dragoa-
ja, ali ne bismo trebali iskljuiti tu pretpostavku. Biskup Ivkovi krizmao je
u Dragoaju, koji on biljei kao "Dragoaja", vjerojatno 1626. godine.
Trn je takoer veoma staro naselje. U njemu ima nalaza iz rimskog,
a i kasnijeg vremena, to znai da je tu ivota bilo kontinuirano, bez
prestanka od antikih vremena, bez obzira na to kako se samo mjesto
nazivalo. Pod imenom Trn navodi ga Opirni popis Bosanskog sandaka
iz 1604. godine, dakle i Trnu se ove godine navravaju etiri stoljea po-
stojanja. U Trnu se, navodi taj popis, pet puta godinje odrava sajam
ili vaar (badi pazar) i to na "urevdan, potom na Cvijetni Dan, Petro-
vdan, Veliku i Malu Gospojinu"
8
, gdje se naplaivala pristojba od onih
koji prodaju i kupuju, te detaljno nabraja pristojbe za odreenu robu.
Sela Kuljani (Cugliani) i Zaluani spominju se, koliko znamo, prvi
put u navedenom popisu biskupa Dragievia iz 1742. godine. U prvo-
mu ima sedam katolikih kua, a u drugomu 14
9
. Nalaze se u sastavu u-
pe Ivanjska.
Valja rei da je spomenuti turski popis veoma dragocjen izvor za
istraivanje topografije naih krajeva, jer su se nekadanja imena
izgubila s nekadanjim katolikim stanovnitvom koje je pobjeglo
pred Turcima. Budui da je izmeu konanog pada ovih krajeva pod
tursku vlast (1528) i ovog popisa iz 1604. prolo 76 godina, to je vjero-
jatno da su tu navedeni toponimi iz predturskog vremena, tj. da su tako
svoja sela ili barem veinu njih zvali njihovi nekadanji stanovnici, a ta
su se imena u meuvremenu izgubila. Pomno istraivanje vjerojatno bi
dalo brojne korisne rezultate, no to ovdje ne moe biti na zadatak.
Ipak sam smatrao korisnim iznijeti postojee podatke, iako ih mi danas
jo ne moemo sve pravilno smjestiti na pripadajue mjesto, ali dio njih
svakako moemo.
Katoliki tragovi iz daljnje prolosti na ovom prostoru
U selu Trnu pak, bila je crkva Sv. Ivana Krstitelja, za koju biskupijs-
ki ematizam iz 1892. veli da joj se "i danas vide ostaci"
10
. Te zidine, pie
fra Jozo Lopar, nalazile su se na mjestu "Damite", a u njegovo je
7
Nav. dj., svez. III, str. 542.
8
Nav. dj., svez. III, str. 543 i 544.
9
L. AKOVI, nav. mj., str. 286.
10
Schematismus cleri dioecesis Banialucensis (ematizam klera Banjoluke biskupije), 1892, str. 16.
13
doba to zemljite pripadalo Matiji Tomiu. Sauvana su dva fermana iz
godina 1672. i 1673, kojima Turci doputaju vjernicima prelazak preko
Vrbasa na desnu stranu, gdje se nalazila crkva. Na tome mjestu nalazi-
la se u starini i rimska kolonija i vojnika utvrda. ini se, da je stari Trn
Kapelica Sv. Ive Krstitelja na groblju Belenica u Trnu
bio na desnoj obali Vrbasa, a da je dio na lijevoj obali zvan Jaruga, koji
je mlai i ak se neko vrijeme vodio kao posebno selo novoosnovane
barlovake upe, kasnije uao u sastav Trna kao Trn-Jaruga, kako se
jo ponegdje spominjao, a kasnije se posve istopio u imenu Trn.
U Jablanu je pak, prema predaji, neko bila crkva Sv. Martina bisku-
pa. Nisam nigdje naiao na podatak, gdje bi se ona tono nalazila, ali
njezin patron govori o njezinoj velikoj starosti pa prema tome i katoli-
anstva u tim krajevima, jer su najstarije crkve esto posveivane upra-
vo tome svecu. Nije to morala biti upna crkva, nego je mogla biti i po-
druna.
Valja zabiljeiti jo jednu predaju koju sam uo, a nisam nigdje sus-
reo u pisanom obliku. Bila je naime crkva i na mjestu zvanom Crkvie
u gornjem dijelu Barlovaca prema Kozari, na mjestu gdje se put sputa
k rjeici Bukovici kod orina mosta. Za nju neki svjedoci tvrde da su
temelji postojali jo tridesetih godina ovoga stoljea.
Isto tako postojali su ostaci groblja na mjestu koje se zvalo Crkvie,
na brijegu s lijeve strane rjeice Bukovice. Potoi koji tuda protjee
zove se Popovac, kao i cijeli areal. Na tom je mjestu pedesetih godina
20. st. pravio kuu moj tetak, pok. Ilija Anui. I moj je pok. otac Ivo
14
Orlovac radio s njime i svjedoi, da su kopajui temelje naili na grobo-
ve, te da su zbog toga premjestili samo gradilite malo dalje od tog mje-
sta, iako je teren gdje su bili zapoeli kopati temelje bio ravniji i pogod-
niji. Sam naziv oito svjedoi da je tu bila crkva sa upnim posjedom, a
naziv potoka mogao bi potvrivati da je tu moda mogla biti neka upa
Zagrebake biskupije jo prije turskog vremena, kad je tu bio "pop",
naime svjetovni sveenik, za razliku od redovnika franjevca.
Osnovni podaci o selu Barlovci, po kojemu i upa ima naziv
Dananje selo Barlovci nalazi se na junim obroncima planine Koza-
ra. Brdovito je i breuljkasto, a u svom junom dijelu prelazi gotovo po-
sve u ravnicu. Dugo je desetak km u smjeru sjever-jug, a iroko 1-3 km
u smjeru istok-zapad. Nalazi se izmeu sela Bukovica na istoku, Cerika
na sjeveru, Ramia na zapadu i Kuljana na jugu. Rubom Barlovaca
protie rijeka Bukovica, a postoji i potok Barlovac kojega tvore dva
manja potoia od kojih jedan dolazi iz zaseoka Miljanovia kod gro-
blja Bijeda, drugi pak od Mostina, izmeu zaseoka Lopari i Lukende,
te se sastaju nie kole u dolini. Najpoznatija vrela bila su: Marinac
(Marinkovac) blizu groblja Bijeda, Zmajevac na granici s Cericima, e-
dnovac u Maloj Kozari, unia vrelo kod Gajina, i dr.
Budui da se u meuvremenu stanovnitvo Barlovaca gotovo posve
izmijenilo, neka za budunost ostanu zapisani neki toponimi i lokaliteti
toga sela:
Bajinac - bare oko vrela Zmajevca na granici s Cericima,
Crkvie - brijeg na lijevoj obali rijeke Bukovice prema Cericima,
Duboka Dolina - strmi potok niz Osoje prema mlinu upljaku,
Gajani - zaselak blizu dananje upne crkve,
Gaji - groblje,
Gajine - brdo na lijevoj strani potoka Bukovice prema Maloj Kozari,
Gradina - na vrh Osoja prema orinom mostu,
Kaursko Guvno - istono od Gradine, na vrh zaseoka Lukende
(tu je navodno pronaen neki klju iz rimskoga vremena?),
Kosa - obronak kod Kaurskog Guvna,
(Kukin) arovac - bare i njive na granici s Cericima,
Lania - lokalitet na Osojama blizu Gradine,
Lopari (ili: Srednje selo) - zaselak u sjevernom dijelu sela,
Lukende - zaselak istono od Lopara prema Osojama,
Miljani (Miljanovii) - najzapadniji zaselak,
Osoje - stjenovita padina prema rijeci Bukovici (sjeveroistona
strana),
15
Popovac - potok kod Crkvia,
uplja stijena - stijena kod mlina upljak u Osojama,
Visibaba - strmo stjenovito brdo na lijevoj strani rijeke Bukovice
(okrenuto prema jugozapadu).
Daljnja prolost barlovakog kraja
Rimsko doba
Povijest kranstva zapoela je u ovom podruju veoma rano. O tome
govore brojni arheoloki nalazi. Svakako je u tom smislu najvaniji
nalaz ostataka bazilike i ciglane iz rimskog doba koji su otkriveni na
lokaciji Gri-Paua u Ramiima. Pokusna iskapanja je tu 1984-1985.
godine vrio arheolog Boris Graljuk, nakon to je nalazite jo 1924.
otkrio Vladislav Skari. Sam je Graljuk ukratko prikazao to nalazite.
Otkopavajui pronaeno je "rimsko naselje i kasnoantika bazilika.(...) Na
blagom uzvienju, iznad lijeve
obale rjeice Dragoajke, na
kompleksu od cca 4000 m
2
nalaze
se brojni ostaci veeg graevins-
kog kompleksa: kamen, opeka, b-
uka, troska, keramika, temelji zi-
dova, novac... Otkrivena je kasno-
antika bazilika sa apsidom, popo-
enom mozaikom od bijelih tesera,
ulomci dekorativne buke, ljeblje-
njem ukraene cigle. Rimsko doba,
kasnoantiki period"
11
. Nalazite
je smjeteno izmeu rjeice Dr-
agoaj, eljeznike stanice Ra-
mii i zaseoka Maleevii. Bazi-
lika je dosta velika: 14,20 x
14,05, a ima polukrunu apsidu
okrenutu prema istoku. Tu pronaeni rimski novi s likom rimskog
cara Flaviusa Claudiusa Iulianusa, poznatog kao Julijan Apostata
(331-363. godine), navodi na utemeljenu pretpostavku da je tu bila ba-
zilika u ranokranskom razdoblju 3-5. stoljea.
Na lokalitetu Crkvene u Dragoaju otkriven je, prema Arheolokom le-
ksikonu BiH, uz prahistorijsku gradinu i nalaz rimskog novca, to govori o
Tlocrt kasnoantike bazilike u Ramiima
11
Arheoloki leksikon BiH, sv. II, str. 130.
16
ivotu na tom podruju u to doba. Osim toga u Dragoaju ima i lo-
kalitet Gradina na kojoj je otkrivena prahistorijska gradina. Rije je o
groblju Gradina u Stranjanima. Ima jo jedan lokalitet Gradina na po-
druju dananje barlovake upe, na vrh Barlovaca, odn. brda Osoje,
gdje se put poinje sputati prema rjeici Bukovici odn. orinu mostu,
ali se ona ne spominje u spomenutom leksikonu. Navodno su tu arheo-
lozi razgledali teren, ali nisu nita nali. Koliko mi je poznato, tu ipak
nisu vrena nikakva sustavna istraivanja, ali sam naziv Gradina upuu-
je na mogue nalaze.
U Trnu na lokalitetu "Damijetina", kako je navodi spomenuti Ar-
heoloki leksikon BiH, ili Damite na desnoj obali Vrbasa otkriveni su
ostaci rimskog naselja i nekropola. Moda je upravo tu bila rimska pu-
tna stanica Ad Ladios i utvrda (castrum). Odatle je, navodno, i jedan
natpis koji se nalazio u zidovima sruene damije, a koji je kasnije pre-
nesen u Zagreb. to je s njim kasnije bilo, niti to je na njemu pisalo,
nije poznato.
Znakova ivota i kranstva u rimsko doba na podruju ove upe
bilo je i na drugim mjestima. Kad je pred kraj turske uprave (prema po-
vjesniaru Hamdiji Kreevljakoviu bilo je to 1867. godine) popravljan
put Banja Luka-Bosanska Gradika, onda je jednim dijelom izmijenje-
na njegova trasa, i to upravo na dionici koja je sjekla podruje kasnije
barlovake upe: od eljeznike stanice Dragoaj koja je tek 30-ih god-
ina 20 stoljea nazvana Zaluani, do ua rjeice Bukovice u Vrbas. Tu
je nova trasa pomaknuta malo desno, blie Vrbasu, kroz selo Trn. Stara
je pak trasa toga puta predstavljala granicu izmeu sela Bukovice,
Jablana, Glamoana s lijeve i Trna s desne strane. Vladislav Skari
pronaao je kraj starog druma, ali na trnskoj strani, "temelje jedne solid-
no graene rimske zgrade, a neto dalje odatle, blizu novog druma, koji je
ovdje iao starom trasom ostatke druge rimske zgrade". Te su zgrade bile
pokraj rimske ceste od Salone prema Servitiumu (od Solina prema Bo-
sanskoj Gradiki).
Prema Arheolokom leksikonu Bosne i Hercegovine, na lokalitetu Stu-
pevica u Bukovici je "na blagom uzvienju naeno eljezno i bronano
koplje, te ulomci crne keramike rimskog porijekla"
12
. Prema opisu i smjetaju
toga nalazita na odgovarajuoj karti, moglo bi to nalazite biti negdje
na Vidovia brdu (Mugavci).
Postoji i usmena predaja, o kojoj mi je govorio domai sin, sveenik
mons. Vlado Lukenda, o rimskom putu koji je iz Dalmacije iao preko
12
Nav. dj., sv. II, str. 54.
17
Barlovaca u Panoniju. On je vodio nekako od argovca, preko Drago-
aja, Ramia, na gornji dio Barlovaca, pa preko rjeice Bukovice kod o-
rina mosta, zatim Malom Kozarom na Turjak, te se sputao u Servitium
(danas Bosanska Gradika). Za tu trasu govore i gradine, tj. utvrde koje
se tu nalaze: jedna na granici Motika i Dragoaja, druga na vrh Barlova-
ca na Osojima, a trea u Turjaku. Naalost, nikad tu nisu vrena oz-
biljnija arheoloka istraivanja, a vjerujem da bi ona dala vrlo vrijednih
rezultata i novih spoznaja o prolosti ovih krajeva.
Toj tvrdnji u prilog ide i injenica da je u srednjem vijeku jedan trgo-
vaki i potanski put, kako ga ucrtava povjesniar Marko Vego na svo-
joj Povijesnoj karti Bosne i Hercegovine, vodio ovim podrujem: od
Vrbakog grada (Banje Luke) preko Ivanjske i Turjaka, koji je u Pod-
gradcima (Sveti Grgur) izlazio na put od Dubice prema Gradiki, pa je
veoma vjerojatno da je tu negdje mogao postojati put i u antiko doba.
Zanimljivu predaju biljei fra Juro ali, koji je objavio nekoliko
knjiga o ovom podruju, "da je ispod Crkvena, u dolini sa zaluanske (tj.
istone - op. A. O.) strane, u rano doba kranstva bio samostan asnih se-
stara"
13
. Navodi da su se tu, gdje je sada gradsko smetlite, doskora vi-
djeli ostaci neke graevine. Budui da i on sam kae da to nije povijes-
no dokazano, i ja to ovdje biljeim samo kao predaju i mogui putokaz
buduim istraivaima, a usput spominjem predaju koju je zabiljeio
banjoluki sveenik-povjesniar dr Nikola Bilogrivi, da je u argovcu,
dodue puno kasnije, u zaseoku Petrovii bio samostan asnih sestara,
moda klarisa.
Crkvene jedno od starijih groblja barlovake upe
Budui da je rimskih tragova pronaeno i u irem okruju podruja ko-
jim se ovdje bavimo: dva rimska naselja (i utvrde) na podruju dananjega
13
J. ALI, Hod u vjeri, Banja Luka i okolica, Banja Luka, 1991, str. 17.
18
grada Banja Luka (moda i bazilika u Kastelu?), rimska utvrda u Baki-
ncima, rimski sarkofag pronaen u argovcu (koji se danas uva u ba-
njolukom Kastelu), najnovija iskopavanja rimske zgrade (toplica?) u
Laktaima, itd.; sve to govori da je tu, u tom pitomom kraju, ivota bilo
jo u rimsko antiko doba, a vjerojatno jo i ranije. Ostaci pak crkava
(bazilika) svjedoe o ranom dolasku kranstva u ove krajeve, moda
jo u vrijeme progona prvih krana u prva tri stoljea kranske ere.
Propast Rimskog carstva, provale Avara i slavenskih naroda u ove kra-
jeve bile su slijedee etape povijesti ovih krajeva. Doseljenjem Hrvata
u ove krajeve i njihovim pokrtenjem nastavljena je nazonost kran-
stva koja traje do danas.
Srednji vijek
Ovi su krajevi u srednjem vijeku politiki pripadali Hrvatskom kra-
ljevstvu, a crkveno Zagrebakoj biskupiji (osnovanoj 1094. godine).
Bio je to tada isti katoliki kraj. Velika Zagrebaka biskupija bila je
podijeljena na arhiakonate. Podruje dananje barlovake upe i svi
krajevi sjevernije od nje pripadali su Dubikom arhiakonatu, a Vrba-
skom crkvenom okrugu (distriktu), kojemu je sjedite bilo u gradu
Vrbas odn. Vrbaskom Gradu. Gdje je tono bio taj grad Vrbas, do da-
nas se ne moe sa sigurnou rei; moda na podruju dananje Banje
Luke. Naalost, cijelo ovo podruje je arheoloki veoma slabo ispitano,
iako tu ima vie crkvina, gradina i slinih lokaliteta. Ipak, i ono to do
sada znamo, svjedoi o nazonosti kranstva u ovim krajevima i u tom
vremenu.
Na najistonijem rubu kasnije barlovake upe, u unjarima, na lo-
kalitetu Zidine otkrivena je srednjovjekovna crkva i groblje. Arheolog
Nada Mileti biljei o njemu: "Na uzviici obrasloj ikarom vidljivi su os-
taci zidova, vjerovatno crkve, dimenzija 15 x 8 m. Materijal zidova je razvu-
en za gradnju okolnih kuca, kao i nadgrobne ploe od kojih je sauvana sa-
mo jedna"
14
. Nalaz je iz kasnog srednjeg vijeka. Prema jednoj informaci-
ji koju sam dobio, odatle bi bila ona sauvana ploa s glagoljakim nat-
pisom koja se u znanstvenoj literaturi vodi kao da je pronaena u Sla-
tini kod Banje Luke.
Ako imamo na umu da je u razmjernoj blizini naeg podruja otkri-
ven jo jedan glagoljski natpis u Gornjim Kijevcima kod Bosanske Gra-
dike, onda smijemo zakljuiti da su tu katolici Hrvati bili jako zastup-
ljeni, jer je glagoljica eminentno hrvatsko pismo. Povjesniar Stjepan
14
Arheoloki leksikon BiH, svez. II, str. 53.
19
Pavii, govorei o islamizaciji i naseljavanju pravoslavnih u ove kraje-
ve nakon pada Jajake banovine (1527), tvrdi da su se starosjedioci ka-
tolici u banjolukom kraju najbolje sauvali ba u ovom naem podru-
ju: "Katolici starinci odrali su se uglavnom u ratarskom stanovnitvu na bo-
ljim niim zemljama u Banjalukom polju i uz potoke Ivanjsku, Bukovicu i Cr-
kvinu. U Banjoj Luci oni su bili i obrtnici i mali trgovci, a oko Stratinske i Go-
mjenice rudari i Ijevarski i kovaki majstori"
15
. Ako su se sauvali, to moe
samo znaiti, da su morali imati i svoju crkvenu organizaciju sa upama
i crkvama, za koje danas, naalost, nita pouzdano ne znamo.
Imamo, dodue, sauvana dva popisa upa i crkava, odnosno svee-
nika Zagrebake biskupije iz ovih krajeva, i to popis arhiakona Ivana
iz godine 1334. i drugi nepoznatog sveenika iz 1501. Ni u jednom od
njih ne navodi se neka upa za koju bismo sa sigurnou mogli tvrditi
da je bila na podruju kasnije barlovake upe. Valja napomenuti da
dobar dio navedenih crkava i upa ni do danas nije sa sigurnou ubici-
ran. Vie puta izmjenjivano stanovnitvo ovih krajeva nije sauvalo sta-
rih predaja i imena mjesta, to samo oteava istraivanja. Povjesniari i
arheolozi morat e najprije tono utvrditi smjetaj grada Vrbasa, a
onda e vjerojatno lake moi pristupiti ubikaciji pojedinih crkava i u-
pa. Moda bi pri istraivanjima na naem podruju valjalo imati na umu
crkvu sv. Ive Krstitelja u Trnu i predaju o crkvi sv. Martina u Jablanu.
Nedavno je objavljen Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine.
Taj i drugi jo neobjavljeni izvori mogli bi biti od pomoi povjesnia-
rima u istraivanjima, koja tek trebaju uslijediti.
Tursko razdoblje
Sigurno je i ovim krajevima pad pod tursku vlast znaio velik udarac
i posve je izmijenio njihovu vjersku i etniku sliku. Ovo je podruje pa-
lo definitivno pod tursku vlast tek nakon pada Jajake banovine i utvr-
da u Banjoj Luci, Jajcu i cijelom nizu drugih utvrda izmeu ta dva grada
1528. godine, ali i sjevernije od njih, kao npr. grada Livaa u Lijevu
polju. Dolaskom Turaka doli su i crni dani za ovdanje katolike vje-
rnike. Ipak, bili su postojani u svojoj vjeri, ak i uz cijenu vlastitog i-
vota. Sigurno je, da je dio starog hrvatskog katolikog puanstva u ov-
im krajevima uspio nadivjeti cijelo tursko razdoblje i opstati sve do
najnovijeg vremena, tj. sredine 90.-ih godina 20 stoljea. Najstariji
tragovi katolianstva na podruju ove upe su: groblje Crkvene gdje je
15
Hrvatska enciklopedija, Zagreb, 1941, svez. II, str. 209.
20
jo 1860.-tih godina 19. stoljea bila drvena crkva Sv. Vida. ematizam
Banjoluke biskupije iz 1892. godine tvrdi da je u starini crkva Sv. Vida bila
blizu sela Orlovac
16
.
ivot vjernika katolika i njihovih upnika franjevaca bio je pod Turci-
ma veoma teak. Bili su praktiki obespravljena raja bez svojih prava i za-
tite. Jo poetkom 19. st. znalo se dogoditi da su Turci nekoga ubili iz iste
obijesti. Kao ilustraciju, evo dva takva sluaja iz matica umrlih upe Ivanj-
ska, kamo su Barlovci u to doba spadali (prevodim s latinskog). Prvi glasi:
"Dana 26. rujna 1809. Bartol sin Abrama Miljani (Miglianich) iz Barlo-
vaca, od god. skoro 35, uvaju-
i svinje, ubijen je maem od
turskih razbojnika. Tijelo mu je
pokopano u groblju zvanom
Bida (Bijeda). Ubijen je u gori
Kozari."
17
A drugi: "Dolina - Oko da-
na 29. sijenja 1810. umro je
Nikola, sin Josipa Kovaevia
iz Bukovice i Marije Deli iz
Trna zbog zloina za koji su ga
optuili govorei ('da je nosio
Kapelica Sv. Marka na groblju barjak protiv Turaka') i kau
Bijeda u Barlovcima da taj zloin nikad nije poi-
nio; bez obzira na to vezir ga je dao objesiti (drugo ne znam). Imao je oko
23 godine. Pokopan je u Banjoj Luci. I nije imao nikakve pomoi, itd."
18
upa Dragoaj, prethodnica barlovake
Turskim provalama i pustoenjima, kao i dugotrajnom vladavinom
bitno se mijenjala situacija katolika. U 17. stoljeu cijelo ovo podruje
obuhvaa upa Dragoaj koja je uspjela opstati i onda kad su mnoge
druge nestale. Ta je upa 1675. godine, prema izvjetaju biskupa Mara-
via, imala 1.800 katolika, te vlastitu crkvu i upni stan
19
. Valja imati na
umu da ime Dragoaj nije ime samo jednog sela, nego obuhvaa cijelo
podruje s obje strane potoka Dragoaj. Povjesniar Bilogrivi napisa:
"Kao to Ivanjska nije selo, nego skup sela, tako se danas Dragoajem zove
16
Schematismus cleri dioecesis Banialucensis 1892, str. 16.
17
Matice krtenih upe Ivanjska (pisane na latinskom jeziku) za godinu 1809.
18
Nav. mj., godina 1810. - Dolina je mjesto kod Save, nizvodno od Bosanske Gradike, koje je u to doba pri-
padalo ivatanskoj upi. "Nije imao nikakve pomoi", vjerojatno: nije primio sv. sakramente umiruih.
19
Schematismus ... provinciae Bosnae Argentinae, (ematizam franjevake provincije Bosne Srebrene), 1895,
str. 99.
21
kraj na rjeici toga imena"
20
. Budui da su blizu bile i upe Motike i Banja
Luka, znak je to snane prisutnosti katolika i u tom tekom vremenu.
Groblje Gradina u Stranjanima s kapelicom
Gdje je bilo sjedite upe Dragoaj? ini se da je ono bilo ili na Lo-
vaca Glavici u selu Orlovac ili na Crkvenama. Sigurno je veoma stara
crkvica Sv. Vida na Crkvenama, gdje se i danas nalazi prastaro kato-
liko groblje, a kad je ona sruena, sauvao se u predaji patron upe, pa
je i dananja upna crkva posveena tome svecu. Godine 1867. napravlje-
na je na Crkvenama drvena crkva, koja je kasnije popravljana, a jo je
1895. prema ematizmu sluila svojoj svrsi, jer Barlovci jo nisu imali
solidnije graene upne crkve. Bilogrivi tvrdi da je na temeljima crkve
Sv. Vida na Crkvenama dijelio sv. krizmu biskup fra Marijan Bog-
danovi 1768. On je ujedno zabiljeio i to to danas znamo o crkvi Sv.
Vida. Zanimljivu predaju biljei Ljetopis franjevakog samostana na
Petrievcu: "Po dnu spomenutoga groblja 'Crkvene', na zapadnoj strani hu-
mka Crkvene, nalaze se katakombe, iji je ulaz pokriven velikom ploom
obraslom mainom. Po svoj prilici te su katakombe sluile za sakrivanje
prigodom sv. mise od progona turskih"
21
. Nisam nigdje drugdje naiao na
taj podatak, niti na njegovu potvrdu, ali ovo biljeim kao zanimljivost.
No, valja imati na umu da tu, koliko znam, nisu vrena arheoloka
istraivanja, koja bi vjerojatno dola do zanimljivih rezultata.
Fra Jozo Lopar, rodom iz Barlovca, koji je bio i upnik barlovake u-
pe, zabiljeio je u Knjigu spomenicu odn. ljetopis barlovake upe, da se u
selu Orlovac, na lokalitetu Lovria Glavica jo i tada (1928. godine) vide
20
Biljeka u Bilogrivievoj ostavtini u Biskupijskom arhivu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: BABL).
21
Ljetopis franjevakog samostana Petrievac, u samostanskom arhivu.
22
zidine stare crkve. On biljei i neku predaju, da je tu za vrijeme slube
Boje sav puk od Turaka sasjeen. ini se da upravo tu crkvu, po-
sveenu takoer sv. Vidu mueniku, spominje franjevaki ematizam iz
1895, za koju, kao i za one sv. Ive u Trnu i sv. Martina u Jablanu veli da
se "ruevine (...) i danas vide"
22
.
Ovaj je kraj privukao i pok. sveenika-povjesniara Nikolu Bilogri-
via, pa je poao razgledati ta nalazita. U njegovoj ostavtini naao
sam zabiljeeno: "Stari Dragoaj bio je izmeu sela argovca i (groblja) Cr-
kvena. U onoj prodolici nie tih Crkvena i danas (pisano je poslije 1937.
godine, jer se fra Vid spominje kao pokojni, a on je umro te godine! -
op. A. O.) se izorava opeka. Blagopokojni Dr.fra Vid Miljanovi rodom je
iz toga kraja i on je pamtio ruevine 'kao da su sad kue sruene'. Odatle su
seljaci nosili opeke sebi za gradnju. Po naputku fra Vidovu poli smo tamo i
vidjeli, da se i sada, napose po zemlji Ojdania, zemlja u oranici mjestimice
od opeke crveni. Jo se izoralo cigle na drugoj strani eljeznike pruge kod
kole, a i kod stanice Ramii. No u ovom prekrasnom kraju kao da je to od
rimske naseobine, kao i one ploe, to ih vidjesmo na zapad Crkvenama na
onoj obrasloj glavici na Lovria zemlji"
23
.
teta to Bilogrivi nije zabiljeio o kakvim je ploama rije, niti da
li je na njima bilo kakvih natpisa, ali moemo pretpostaviti da je rije o
nadgrobnim ploama, to bi nas onda navodilo na pomisao da je tu mo-
glo biti groblje i crkva, moda jo iz rimskog doba, a da je kasnije tu
obnovljena crkva. Sve nas navodi na zakljuak, da je u tom pitomom
kraju bilo ivota jo od rimskog vremena, a moda i prije.
Sjedite upe seli iz Dragoaja u Ivanjsku
Kada je za katolike dragoajske upe turski zulum postao preteak,
povlaili su se u ume i brda pod Kozaru. Tako je i sjedite dragoajske
upe jednostavno preneseno u zabaeniju Ivanjsku. Tu 1726. susreemo
prvog ivatanskog upnika fra Ivu Kmetovia. Svakako su se najvee
promjene u vjerskom sastavu stanovnitva dogodile pod kraj 17. i poet-
kom 18. stoljea. Tada su se dogodili veliki ratovi izmeu Turaka i Au-
strijanaca, tzv. Beki rat (1683-1699), zatim tragina bitka dviju vojska
pod Banjom Lukom 1737. kada je austrijska vojska pretrpjela teak po-
raz, a katolici strana stradanja, izgon i iseljavanje. Najvei dio vjernika
je skupa sa svojim sveenicima franjevcima pobjegla u slobodne kraje-
ve Hrvatske i Ugarske, a u ovim je krajevima ostalo malo katolika sta-
rosjedilaca.
22
"rudera ...hodie etiam visuntur", Schematismus ... Bosnae Argentinac, 1895, str. 99.
23
Biljeke u Bilogrivievoj ostavtini, BABL.
23
Valja imati na umu da granica Turskog carstva nije stalno bila rijeka
Sava. Poetkom 18. stoljea, izmeu 1718. i 1739. godine, ona je bila po-
maknuta desetak kilometara na jug od Save. Tako su katolici pred Tur-
cima bjeali prema sjeveru u slobodne krajeve, najprije u Lijeve polje,
kako biljei Bilogrivi, pa onda preko Save. Kako se ovdje ne sjetiti
novije povijesti i izgona katolika iz ovih krajeva, od kojih se dobar dio
njih zadrao preko Save nedaleko od rodnog kraja, u podruju Oku-
ana. Jo je neto to ta dva kraja povezuje: u narodu se sauvala pre-
daja da je stara dragoajska upa i crkva na Crkvenama imala za zati-
tnika sv. Vida, pa je toga zatitnika uzela i nova barlovaka crkva na-
kon osnutka upe, ali i prognani vjernici u Okuanima, gdje je upravo
posveena velianstvena crkva Sv. Vida muenika, na mjestu manje u
ast istom svecu, koju su velikosrpski agresori poruili. ini se da se po-
vijest ipak ponavlja! Sava postaje definitivno granicom dvaju carstava
1739. Beogradskim mirom.
Pogled na upnu crkvu s Crkvena
U Ljetopisu franjevakog samostana Petrievac naao sam na poseb-
nom listu podatke o podruju dananje barlovake upe, iji je autor fra
Alojzije Mii, kao i samog ljetopisa. On biljei da je do unatrag 80-100
godina, dakle sredinom 19. st. postojala "nedaleko ardaka begova
Kapetanovim u Barlovcima"
24
jedna franjevaka kua s nekoliko soba s
namjetajem. Tu bi odsjedali i konaili franjevci iz Ivanjske kada bi po
sveenikom poslu doli u ovaj dio upe. Tu bi takoer slavili svete
24
Nav. mj.
24
mise i odatle obilazili vjernike po Barlovcima, Bukovici, Dragoaju, sve
do preko Vrbasa u Trnu. Ako je taj ardak onaj to je kasnije iznaj-
mljen za prvog barlovakog upnika fra Jaku Blaevia 1879, onda je i
ta franjevaka kua morala biti negdje blizu groblja Bijeda u Barlov-
cima.
Osim toga spominje se jo jedna kua u Bukovici sa svojim inventa-
rom za vrijeme upnika u Ivanjskoj fra Lovre Tucia iz imia. Bilo je
to poetkom 19. stoljea, jer je Tuci bio upnikom u Ivanjskoj
1818-1822. Kad je kua dotrajala, naputena je i nije vie popravljana.
U njoj je odmarao i biskup fra Marko Dobreti, kada je 1776. dolazio
krizmati u ivatansku upu. Ne znamo tono gdje je to bilo, ali nije
iskljueno da je to bilo na Vidovia brdu, gdje je kasnije izgraena
kapelica. Moj mi je pokojni otac pripovijedao da je na tom mjestu bio
veliki zavjetni kri i "oltari". Slian je "oltari" bio i u Miljanovu Gaju
u Barlovcima (u zaseoku Miljanovii). ini se da je rije o dva mjesta
gdje je odsjedao sveenik, a vjerojatno povremeno i sluio misu pa oda-
tle i naziv "oltari".
Pohodi biskupa ovim krajevima za turskoga vremena
Prvi poznati biskup koji je pohodio ove krajeve i dijelio krizmu u nji-
ma je fra Tomo Ivkovi, koji je obilazei svoju biskupiju pohodio i dva
mjesta dananje barlovake upe i u njima krizmao. U dva navrata po-
hodio je Bukovicu i Dragoaj (Dragoaja). Bilo je to izmeu 1626. i
1630. godine. Ivanjsku tom prigodom ne spominje.
Biskup fra Nikola Ogrami-Olovi pohodio je ove krajeve nepuno
pola stoljea kasnije. Na podruju dananje barlovake upe krizmao je
u Dragoaju 24. svibnja 1672.
U proljee 1737. godine pohodio je ivatansku upu biskup fra Mato
Delivi. Veli da je upnik fra Ivan Kmetovi tu ve 11 godina, dakle od
1726. kad je sjedite upe moglo biti preneseno iz Dragoaja u Ivanjsku.
Kako su bila opasna vremena, a biskup ozbiljno obolio, krizmao je sa-
mo na dva mjesta u cijeloj toj upi, ali kroz vie dana: u Ojdaniima i u
Ivanjskoj, gdje je upnik imao jednu u umi skrivenu kuicu i kapelicu.
Najprije je u Ojdaniima ("in Villa Hoidanich") krizmano "pred jed-
nom kuom" tri dana i to u dva navrata: ujutro i predveer, to znai da
se svijet nije smio po danu javno okupljati. Zabiljeio je da su tu krizmani
vjernici iz toga sela, zatim oni iz Dragoaja, Zaluana, Tusmahale, Stra-
njana i Prnjavora. Za one iz sela Bukovica (izgleda skupa s Barlovcima,
iako Barlovce ne spominje), pa ak i iz Trna veli da ih je krizmao u
Ivanjskoj. Zabiljeio je da Bukovica ima 18 kua s 270 vjernika, od
25
kojih je krizmao ak njih 218. Prosjek od 15 lanova po kui govori da
se tada ivjelo u velikim obiteljskim zadrugama, to je u ovim krajevi-
ma sauvano ak do 20. stoljea.
Nakon pet godina ove je krajeve pohodio biskup fra Pavao Dragie-
vi, koji je u Rim poslao detaljan izvjetaj koji nam danas daje brojne
zanimljive podatke. Njegovi su podatci najpouzdaniji, jer je on svojedo-
bno bio upnik u Ivanjskoj, pa je imao prilike dobro upoznati ove kra-
jeve. U toj ga slubi nalazimo npr. 1730. godine. U ivatanskoj upi
boravio je punih 25 dana, od Nove godine do 25. sijenja 1742. Krizmu
je dijelio u vie mjesta te prostrane upe, tj. iao je on vjernicima, a nisu
oni dolazili k njemu. Ovdje navodim ona sela koja su kasnije ula u sas-
tav barlovake upe:
14. sijenja - u selu Ojdanii krizmao je pod vedrim nebom (usred
zime!) 146 krizmanika;
15. sijenja - u istom selu njih 35;
16. sijenja - u selu Bukovica u kui Petra Bumbara 32
25
;
17. sijenja - u istom selu Bukovica kod kue imuna Miljania 46;
25. sijenja - na Crkvenama 11 krizmanika.
Osim navedenih sela spominje u donjem dijelu ivatanske upe jo i
sela: Dikoevci, Stranjani, Matoevci, ivije, Motike, Trn, Kuljani, Za-
luani i argovac.
Ako malo preciznije pogledamo te podatke, dolazimo do zanimljivih
zakljuaka. U ovih pet dana krizmao je u donjem dijelu ivatanske u-
pe, kako se zvao ovaj kraj nekadanje dragoajske upe, ukupno 270
krizmanika, dok je onih u gornjem dijelu, dananja ivatanska sela i i-
mii, njih 186. To znai da je veina vjernika ipak ivjela u ovom do-
njem dijelu upe. Takoer upada u oi da je daleko najvei broj krizma-
nika krizman u Ojdaniima, kamo su svakako doli i oni iz oblinjih za-
selaka: u dva dana tu je krizman ak 181 vjernik tadanje ivatanske u-
pe. Meutim, valja imati na umu da su u to doba dragoajskom dijelu
ivatanske upe pripadale i Motike s ivijama i argovcem. U krat-
kom uvodnom opisu pie Dragievi:
"A u Dragoaju, koji je, kako rekosmo, donji dio upe (Ivanjska) takoer
su oznaena mjesta na kojima se pokopavaju tjelesa vjernika: jedno u Moti-
kama, gdje na blagdan sv. Marka Evanelista, kad se obavlja blagoslov polja
i usjeva i slavi se misa narodu (kad nema neke zapreke, kako se, osobito u
vrijeme rata, dogaa uvijek), i drugo na brijegu zvanom Crkvine (Zarquine),
26
25
Sudei po prezimenu, rije je o dananjim Barlovcima, ali se u to vrijeme Barlovci jo ne spominju, nego
se Bumbari navode kao stanovnici Bukovice; ista napomena vrijedi i za slijedei dan, jer koliko znam
Miljan(ov)ia nikad nije bilo u Bukovici; to samo potvruje da su u to doba Bukovica i Barlovci bili
obuhvaeni zajednikim pojmom - Bukovica. Barlovci se spominju tek kasnije.
gdje se redovito Nedjeljama i svetkovinama preko godine skupljaju vjernici
da pobono sluaju sv. Misu, a osobito se 15. mjes. lipnja iz svih okolnih upa
skuplja puk, iz pobonosti prema sv. Vidu mueniku, ija je crkva, prema
narodnoj predaji, ondje neko postojala i blagdan se pobonim zavjetom
vjernika slavi kao da je zapovjedni"
26
.
Dragocjen izvor podataka su i popisi koje je Dragievi napravio u
svom izvjetaju: dao je popisati imena svih krizmanika, njihovu dob te
imena kumova, a koji, koliko znam, nisu jo sustavno obraeni. Obja-
vio ih je Luka akovi. Dob krizmanika je ve od etvrte godine ivota
Kapelica na groblje Suvaje u Bukovici/Jablanu
navie, a najvie je krizmanika u dobi u kojoj se danas jo ne prima ni
prva sv. Priest, tj. od 4 do 8 godina ivota.
Nakon Dragievia, ove je krajeve pohodio i njegov nasljednik bis-
kup fra Marijan Bogdanovi. Bilo je to 1768. godine. I on je poslao op-
iran izvjetaj u Rim o pojedinim upama, gdje je, kao i Dragievi, po-
pisao sve obitelji po pojedinim selima. Na podruju donje Ivanjske, ka-
snije barlovake upe, navodi on ak 14 sela: Lagumije (prema prezi-
menima oito je da se radi o Bukovici, a zato je zove "Lagumije"
ostaje nam zagonetno), Barlovci, Kuljani, Trn, Zaluani, Vuinovii,
Novakovii, argovac, Petrovii (kasnije dio argovca), Motike, Brez
Solice (to su dananje ivije), Matoevci, Ojdanii i Orlovac.
Bogdanovi je potkraj svoga ivota u Ivanjsku kao vizitatora poslao
fra Pavla iz Duvna. On je pohodio upu Ivanjska 9. sijenja 1772, dva
26
Izvjetaj ap. vikara fra Pavla Dragievia, objavio je Luka akovi u knjizi Prilozi za demografsku i ono-
mastiku grau BiH, Sarajevo, 1979, str. 440.
27
dana nakon to je Bogdanovi umro, kao "delegirani vizitator Ordina-
rija", kako se potpisao u upnim maticama. Bit e da je on pohodio i
neke druge upe, te da do njega nije ni dola vijest o biskupovoj smrti,
inae bi svakako prekinuo svoju misiju, jer ona prestaje smru ordina-
rija. Dakako da tom prilikom nije dijelio svete krizme, nego samo viz-
itirao upu.
etiri godine kasnije boravi tu i biskup fra Marko Dobreti. U mati-
cama je taj njegov pohod ubiljeen kao drugi kanonski pohod, to znai
da je upu ve jednom pohodio, vjerojatno 1773, jer je te godine poho-
dio i banjoluku upu. Na podruju kasnije barlovake upe krizmao je
na Crkvenama na blagdan sv. Roka, 16. kolovoza 1776. Doao je iz Ivanj-
ske, gdje je krizmao na Veliku Gospu. Nakon toga je "kad se dan ve na-
ginjao kraju otiao u drugo selo iste upe, zvano Bukovica, udaljeno jedan
sat hoda, u kojemu ima jo jedna upna kua"
27
. Prva je kua ona u Ivanj-
skoj, jer je rije o istoj upi. Ne veli da je krizmao i u Bukovici, pa se i-
ni da je u tu kuicu otiao samo na odmor i konak. Sutradan 17. kolo-
voza je krizmao u Topoli kod Dikevaca. Odatle je otiao u selo Nabr-
Zavjetni kri protiv nevremena u Miljanovia gaju u Barlovcima
ani (Nabargjani) i ruao kod nekog Jure Valentia. Bit e da je Topola
neki zaselak na granici dananjih upa Barlovci i Ivanjska. Jo je u jed-
nom navratu krizmao na Crkvenama prije nego je napustio tu upu 25.
kolovoza. Zabiljeeno je da je na tom pohodu u cijeloj ivatanskoj upi
krizmao ukupno 525 vjernika, a u upi je boravio vie dana.
11
J. JELENI, Spomenici kulturnoga rada franjevaca Bosne Srebrenike, Mostar, 1927, str. 212.
28
Dobreti je pohodio ivatansku upu i 1779. na svom treem kano-
nskom pohodu, te je na Porcijunkulu na Crkvenama krizmao 169 kri-
zmanika, nakon to je dan prije krizmao u Ivanjskoj 121. Dva dana
kasnije potpisuje se on u upnim maticama, to znai da ih je toga dana
pregledao. Doivio je i velike neprilike od Turaka, pa se jedva iskupio
novcem i darovima.
etvrti put je Dobreti pohodio ivatansku upu 10. srpnja 1782, ka-
da je pregledao upne matice. Nemamo, naalost, podataka o krizmi te
godine, niti da li je pohodio neko selo kasnije barlovake upe. On je,
dakle, svake tree godine pohaao upe, to je u ono vrijeme moralo
biti veoma teko.
Dobretiev nasljednik fra Augustin Oki (ponekad ga zovu Bo-
to-Oki) pohodio je ivatansku upu samo jednom i to 19. kolovoza
1785. I taj podatak uzimamo iz upnih matica, koje je toga dana pre-
gledao, a nemamo drugih podataka o tom njegovu pohodu.
Zatim je uslijedilo dugo razdoblje od punih 13 godina u kojima bis-
kup nije dolazio u ovu upu. Uinio je to 20. srpnja 1798. fra Grgo Iliji
iz Varea, naslovni biskup i "apostolski koadjutor u Otomanskoj Bos-
ni", kako se potpisao u upnim maticama.
Revni biskup fra Augustin Mileti pohodio je ivatansku upu ak se-
dam puta. Prva tri pohoda uinio je kao koadjutor apostolskog vikara i
to: 18. rujna 1805, 10. rujna 1808, i 18. rujna 1811, a slijedea etiri kao
apostolski vikar i to: 22. rujna 1818, 23. kolovoza 1922, 20. srpnja 1825.
i u kolovozu 1829. Za sve pohode saznajemo iz upnih matica, a za ovaj
posljednji nema biskupova potpisa u maticama, niti datuma kada ih je
pregledao, ali od 8. kolovoza 1829. u maticama se krtenja opet nume-
riraju od nitice, a to je znak da je pohod morao biti, budui da se onda
tako prakticiralo: krtenja, vjenanja i sprovodi numerirali su se redom
od jednog do drugog biskupova pohoda, a nisu svake godine poinjala
iznova, kako je danas obiaj.
Miletiev nasljednik fra Rafael Barii, pohodio je ovu upu dvaput:
13. lipnja 1836. i 12. kolovoza 1840. Imamo podatak da je pri prvom po-
hodu krizmao na dva mjesta: 12. lipnja krizmao je u Ivanjskoj 428 kriz-
manika, a 15. lipnja, na blagdan sv. Vida, zatitnika, ija crkva je tu ne-
ko stajala, na groblju Crkvene 244 krizmanika, svakako iz onih sela
koja su kasnije pripala barlovakoj upi. To je, koliko znamo, posljed-
nji biskup iz toga tj. turskog razdoblja, koji je krizmao i na nekom mjes-
tu kasnije barlovake upe. No, i on sam je pri drugom pohodu Ivanj-
skoj krizmao u dva navrata, ali oba puta kod upne kue u Ivanjskoj:
339 krizmanika 2. kolovoza 1840, a 10. kolovoza njih 108 iz cijele upe.
29
Zatim opet nema kanonskih pohoda ni krizmi u upi 11 godina. I fra
Andrija Karai, apostolski provikar Bosanskog apostolskog vikarijata
pohodio je tu upu dvaput: u kolovozu 1851. i u srpnju 1853. U prvom
navratu je krizmao tri dana: 10. kolovoza 1851. kod upnog stana u Ivanj-
skoj 367 krizmanika, a tjedan dana kasnije na istom mjestu njih 59, dok
je u meuvremenu na blagdan Velike Gospe, 15. kolovoza, krizmao na
groblju Valentii ak 612 krizmanika. Tu je svakako bilo puno krizma-
nika iz donjih krajeva upe, tj. kasnijeg barlovakog podruja.
Godine 1853. krizmao je u Ivanjskoj u dvije nedjelje: 24. srpnja 69
krizmanika, a 31. srpnja, valjda na istom mjestu, njih 67. Broj krizmani-
ka je znatno manji jer je prethodna krizma bila samo dvije godine rani-
je, kada je krizmao ukupno ak 1.048 krizmanika.
Sljedei vizitator bio je apostolski vikar fra Marijan unji u kolovo-
zu 1857. I on je krizmao krizmanike iz cijele upe u njezinu sjeditu u
Ivanjskoj u dvije susjedne nedjelje: 2. kolovoza, kada je bilo 427 kriz-
manika, i tjedan dana kasnije, kada ih je krizmao jo 34.
Nakon sedam godina dolazi u pohod apostolski vikar dubrovaki
franjevac fra Sebastijan Frankovi 1864. koji se, obavljajui svoj pastir-
ski pohod, razbolio i umro u Ivanjskoj, te je tu i pokopan. Danas mu ko-
sti poivaju u upnoj crkvi u Ivanjskoj. Poetkom listopada te godine
stigao je u Ivanjsku, te je tu dijelio sv. krizmu 9. listopada i krizmao 471
krizmanika. Pregledao je upne matice i potpisao ih tri dana kasnije, 12.
listopada, a onda ga je shrvala bolest, te je umro 31. listopada te godine.
Posljednji vikar Bosanskog apostolskog vikarijata fra Pakal Vuii,
pohodio je ivatansku upu, dok je u njezinu sastavu bila i dananja
barlovaka, dvaput osobno, a jo jedanput je poslao svoga izaslanika.
U upnim maticama nalazimo pod datumom 19. svibnja 1868. potpis fra
Nikole Krilia koji se potpisuje kao suvizitator (konvizitator) biskupa
fra Pakala, a svibnja sljedee godine dolazi Vuii na svoj prvi kano-
nski pohod u Ivanjsku. Tu on, kako je upisano u maticama krizmanih,
16. svibnja 1869. krizma 282 krizmanika, a slijedee nedjelje, tjedan
dana kasnije njih jo 51. Posljednji njegov pohod toj upi, prije nego su
Barlovci postali samostalnom upom bio je 19. srpnja 1874, kada je kri-
zmao ukupno 406 krizmanika, od kojih je sigurno dobar dio bio onih
iz donjih krajeva upe, koji su kasnije uli u sastav barlovake upe.
Naime, 1876. ti su donji krajevi odn. sela pripojeni upi na Petrievcu, da
bi konano 1879. bila osnovana posebna upa sa sjeditem u Barlovcima.
30
Poglavlje drugo - PRVO STOLJEE UPE BARLOVCI
Osnutak i poetak upe Barlovci
Nije nam sauvan dekret osnutka barlovake upe, ali moemo s pri-
linom sigurnou odrediti kada je to bilo. Godina nije sporna; bilo je
to 1879. U najstarijim maticama umrlih stoji na poetku biljeka da je
tu knjigu lokalne kapelanije Barlovci ustanovio njezin prvi lokalni ka-
pelan o. Jakov Blaevi 7. lipnja 1879, a prvi je sprovod upisan 11. lip-
nja. Lokalna kapelanija je u biti isto to i upa, ali kad se jedno podruje
odvaja od neke upe kao budua upa, a jo nema crkve, upnog stana
i ostale "infrastrukture", onda se obino najprije proglasi lokalnom ka-
pelanijom, ali ve od poetka vodi posebne matice kao i samostalna
upa. Svakako su Barlovci posebna crkvena jedinica od poetka lipnja
1879, moda ba od 7. lipnja. Kada je upa osnovana, imala je ta samo-
stalna kapelanija 154 kue, a branih parova 277, jer su tada jo posto-
jale zadruge, kad je u jednoj kui ivjelo vie obitelji. Odraslih upljana
bilo je 884, a djece koja jo nisu primila prvu priest 532, dakle ukupno
1416 upljana. To je u ono vrijeme bila sasvim solidna upa. Obuhva-
ala je 13 sela: Barlovci, Bukovica, Dik(o)evci, Jablan, Jaruga, Kuljani,
Matoevci, Ojdanii, Orlovac, Ramii, Stranjani, Trn i Zaluani.
(Jaruga je kasnije postala sastavnim dijelom Trna.)
Na poetku matice krizmanih upisani su nam statistiki podaci o no-
voj upi sv. Vida u Barlovcima koji su prikupljeni uz kanonski pohod i
krizmu bosanskog apostolskog vikara, biskupa fra Pakala Vuiia 22.
kolovoza 1880, 15-ak mjeseci nakon osnutka upe odn. samostalne ka-
pelanije. Ovdje ih donosim u preglednoj tablici:
Br.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
Selo
Barlovci
Bukovica
Dikoevci
Jablan
Jaruga
Kuljani
Matoevci
Ojdanii
Orlovac
Ramii
Stranjani
Trn
Zaluani
ukupno
obitelji
18
22
14
7
11
14
8
7
14
7
11
8
13
154
parova
43
37
17
21
16
23
22
14
20
14
18
14
18
277
odrasli
139
128
49
59
54
77
72
46
65
41
50
45
59
884
djeca
77
64
44
30
32
39
37
34
33
27
52
27
36
532
ukupno
216
192
93
89
86
116
109
80
98
68
102
72
95
1.416
crkve
-
-
-
-
-
-
-
-
ldrv.
-
-
-
-
1
oratoriji
1
-
-
1
-
1
-
-
1
-
-
1
-
5
groblja
1
-
-
1
-
1
-
-
1
-
-
1
-
5
daljina
-
l/3s.
1 1/2
1 1/4
lsat
1/2 s.
1 3/4
1 1/2
1 1/4
3/4 s.
1 3/4
1 1/4
3/4
-
31
Sjedite barlovake upe
Prvo joj je sjedite bilo blizu dananjeg groblja "Bijeda". upnik je
najprije stanovao u iznajmljenom turskom ardaku Mustajbega Kape-
tanovia koji je najprije trebalo obnoviti, jer je stradao od ustanika pri
austrougarskoj okupaciji BiH. upa Barlovci osnovana je, naime, samo
godinu dana nakon prestanka turske vlasti u naim krajevima, odn. na-
upni stan u Ramiima, u pozadini crkva
kon uspostave austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. upnik je
u vie navrata htio kupiti Mustajbegovo imanje, ali ga on nije htio pro-
dati.
Meutim, ve je 30. travnja 1880. upnik fra Jako Blaevi kupio 43
dunuma zemljita u selu Ramii od Hate Kulenovi iz Banje Luke, gdje
se nalazi dananja upna crkva i stan. Nastojao je da to bude nekako u
sreditu upe, koja je inae veoma prostrana. No, teko je bilo svima
32
ugoditi. upljani iz Dragoaja eljeli su svakako da se crkva i upni
stan grade kod groblja Crkvene. Stvar je malo zastala, jer je fra Jako
bio premjeten za gvardijana na Petrievcu, a zatim i u Livno. Odatle je
opet vraen u Barlovce 7. svibnja 1884. U meuvremenu dogodila se jo
jedna velika crkvena promjena u Bosni i Hercegovini; ponovno je uve-
dena redovita crkvena uprava i osnovana Banjaluka biskupija 5. srpn-
ja 1881. Drugi Blaeviev dolazak u Barlovce gotovo se podudario s do-
laskom prvog banjolukog biskupa fra Marijana Markovia 16. lipnja
1884. u Banju Luku.
Gradnja upnog stana
Fra Jako je odmah prionuo radu oko prikupljanja materijala. Ve je
koncem lipnja poeo pripremati kamen za gradnju, a 15. rujna 1884. po-
eo je zidati upni stan. Zabiljeeno nam je da je cijeli upni stan sagra-
en za 31.883 groa i 10 para.
Istovremeno je iskreno oko 200 dunuma zemljita na Crkvenama
"za upsku crkvu sv. Vida muenika", kako pie fra Josip Lopar u lje-
topisu, to znai da se ipak raunalo da e crkva biti tu graena. Zani-
mljive pojedinosti o tome groblju i okolnoj zemlji pronaao sam u jed-
nom zapisu koji se nalazi u ljetopisu franjevakog samostana na Petri-
evcu. Prepisujem taj dio doslovno:
"Jo koju o greblju Crkvenam: Ustmeno prianje naroda kazuje, da je ze-
mlja okolo greblja do druma, orlovakih barah, odanle prama pol dne (jugu)
uz potoi na brieg u put, sputa niz dol i potoi Crkveni, do starog obrastlo-
ga druma od pamtivjeka svojina Crkve, stoga reenu zemlju uvjeriv se, da
Turci na njih Tapijah neimaju, zdogovoriv se s narodom zapoe fra Jako kr-
iti dne 10 Svibnja g. 1881, ali se najde svakomu poznati zlikovac Hadiamid
Usegjinovi iz Banjaluke, i tuih (tui!) fra Jaku kao toboe prisvojitelja nje-
gova vlasnitva, te o tomu bih na Sudu rasprava, i nemogui Hadiamid po-
svojiti, da je reena zemlja njegova, Sud obree izviditi stvar, te izrei odsu-
du, to se sve otezalo do god. 1884, te u veljai jedva izajde komisija, koju je
izazvao fra Jako, kojoj osim reenog, prisustovao je kao upnik o. Ambroa
Radmanovi, ipriko 80 Ijudih; bili su sudbeno pozvati i Turci, da ponesu do-
kaze, ali nijedan nije doao; medjuto okrili su po nagovoru i branenju fra
Jakinu kod Suda krani iz Orlovca 10 duinah (dunuma?) zemlje oko ree-
nog greblja, za tri godine peti diel ita u Crkvu da dadnu, a kanje trei"
28
.
Slijedee godine, 1885. sagraene su gospodarske zgrade, a u njihovoj
gradnji sudjelovala su sva sela barlovake upe, prema odreenom ras-
poredu.
28
Ljetopis franjevakog samostana Petrievac.
33
upna crkva Sv. Vida muenika
Godine 1907. upnik, doma-
i sin, dr fra Vid Miljanovi dao
je iskopati i ozidati bunar du-
bok 13 metara, koji i danas po-
stoji, a ijom vodom su krteni
brojni narataji barlovakih u-
pljana.
upna kua je nakon potre-
sa 1935. tako temeljito obnov-
ljena i preureena, napravljen
je i podrum, da se gotovo moe
govoriti o posve novoj kui. Za-
to je obnova i trajala punih pet
godina, kako je zapisano u up-
nom ljetopisu.
Nakon tridesetak godina, to-
nije 1969. ponovio se potres,
ovaj put jo jai, te je nakon nj-
ega valjalo opet posve renovi-
rati upnu kuu. Sruen je cijeli
gornji kat i graen iznova
(1969-1971).
Gradnja upne crkve
Izgleda da je kao upna crkva jo dosta dugo sluila drvena crkvica
sv. Vida na groblju Crkvene. Tek godine 1895. sagraena je prostrana
kapelica kod upnog stana u Ramiima koja je sluila za bogosluja
29
.
U meuvremenu je propao pokuaj da se kupi zemljite Mustaj-bega
Kapetanovia kod groblja Bijeda, ali i onaj da se crkva gradi na zemlji-
tu koje je kod groblja Crkvene dao iskriti fra Jakin nasljednik, upnik
fra Ambroa Radmanovi (188-1884). Kad se fra Jako 1884. ponovno
vratio za upnika u Barlovce, pokuao je s Mustaj-begom zamijeniti ze-
mljite kupljeno u Ramiima za ono u Barlovcima, uz odreenu nado-
platu, ali beg opet nije pristao. Zato je odlueno da se s gradnjom up-
nog stana i kapelice ipak pone u Ramiima. Tako e upa i dalje nositi
ime sela Barlovci, a sjedite e joj biti u drugom selu - Ramiima.
upnu crkvu je 1911-1912. gradio upnik fra Vid Miljanovi sa svo-
jim upljanima. Te godine crkva sa sakristijom je ozidana, pokrivena i
29
Schematismus cleri Dioecesis Banialucensis (ematizam klera Banjoluke biskupije), 1900, str. 19. - O grad-
nji upnog stana i crkve v. B. GAVRANOVI, "Povijest franjevakog samostana Petrievac i upa u
Bosanskoj Krajini", u reviji Dobri Pastir, Sarajevo, 1959, str. 173-175 (tiskano i kao separat).
34
obukana, a toranj je sazidan do visine krova crkve. Opet nam nedosta-
ju podati, ali se ini da je crkva dovrena prije poetka Prvog svjetskog
rata (1914). Toranj je dogradio takoer domai sin fra Josip Lopar(ev-
i) 1915. godine.
Nabavke inventara i popravci
upnik fra Josip Lopar(evi) nabavio je 1921. tri oltara za crkvu, glav-
ni i dva pokrajna, od uvenog graditelja Ferdinanda Stufflessera iz Innsb-
rucka u Austriji. On je napravio kor, krstionicu i vodio jo neke radove na
ponutrici crkve. Zvono od 170,5 kg nabavili su sami upljani 1923. godine.
Vaan dogaaj za crkvu bila je i njezina elektrifikacija. Elektrino
svjetlo je uvedeno u crkvu i upnu kuu i zasjalo je prvi put upravo na
Badnjak 1959, te je prvi put bio obasjani Boi.
upna je crkva temeljito obnavljana i u ljeto 1963. godine za upni-
ka fra Franje Josipovia. Izmijenjen je strop, obnovljene slike, zidovi i
stolarija, itd.
Nakon veoma tekih oteenja upne crkve u potresu 1969. u njoj
vie nije sluena sv. misa pune tri godine i dva mjeseca. Obnova crkve
zapoela je 1. lipnja 1972. za drugog upnikovanja fra Franje Josipo-
via. Plan je izgradilo poduzee "Projekt" iz Banje Luke, a obnovu je
izvelo graevinsko poduzee "Bosna" iz Sarajeva. Za Boi te godine
Gospina kapelica na Crkvenama
ponovo je u crkvi sluena sv. misa. Radovi su konano dovreni u ljeto
1973. godine. Unutranjost crkve je ureivana i oslikana 1975. godine.
35
Nakon to je 1981. potres otetio zvonik upne crkve, on je obnav-
ljan od 22. oujka 1983. za upnika fra Ive Jakovljevia.
Filijale i kapelice
upa Barlovci bila je veoma prostrana. Nije bilo lako s kraja upe
doi do upne crkve. Neki su imali i preko dva sata hoda do crkve. To
je vrijedilo za dolazak na svetu misu, ali isto tako i za okupljanje djece
na vjeronauk. Zato je bilo potrebno da ona uz upnu crkvu ima i podru-
ne crkve i kapelice. U istonom dijelu upe, u selima: Bukovica, Jablan
i Trn nije bilo nikakve crkve, ni kapelice. Zato je, u sporazumu s grko-
katolikim upnikom u Banjoj Luci, 16. kolovoza 1959. zapoelo slavlje
svetih misa u nedjelje i blagdane, te vjeronauk za djecu u grkokatoli-
koj crkvici u Jablanu.
Istovremeno je zapoeto s vjeronaukom za djecu osnovne kole u
kapelici koja je 1959. sagraena u Ojdaniima, odn. na Ojdania brdu.
Tu je neko bila drvena kapelica, a onda je sagraena zidana. Do tog
vremena sva se vjeronauna pouka drala samo u upnoj crkvi, dapae,
bilo je razdoblja, ega se osobno sjeam, da su djeca dolazila upniku
samo na ispit iz vjeronauka koji bi nauili kod kue od roditelja ili stari-
je brae i sestara. U nedavnoj prolosti teko je oteena, ali je obnov-
ljena, te je ove godine (2004.) prvi put nakon rata bila u njoj sv. misa i
poljski blagoslov.
Kapelica na Crkvenama popravljana je u proljee 1963, jer se radi
slijeganja zemljita poeo ruiti prednji desni kut kapelice.
Kapelice su bile na nekim grobljima, a bila je jedna malena kapelica
Sv. Ilije u Kuljanima bez groblja, gdje se slavila sveta misa na blagdan
toga sveca. Tu je kapelicu sruio potres 1969 te je 1971. sagraena no-
va, upravo pred blagdan svoga zatitnika sv. Ilije.
Na groblju u Dikevcima bila je takoer mala drvena kapelica Sv.
Jurja koju je sruilo nevrijeme u ljeto 1961. Iste jeseni vjernici su poeli
graditi novu kapelicu, a dovrili su je u proljee slijedee godine.
Godine 1975. napravljena je u Stranjanima 12 metara duga i 6 iro-
ka crkvica za vjernike toga sela i Matoevaca. Posveena je Sv. Franji
Asikom. Otada je tamo uvedena i sv. misa nedjeljom te vjeronauk, uz
ve postojei kod upne crkve, na Ojdania brdu i u grkokatolikoj
crkvici Sv. Nikole u Jablanu. Crkvica je iznutra ureivana dvije godine
kasnije. I ona je teko oteena i devastirana u prolom desetljeu, ali
je prole, 2003, godine napravljena nova.
U Bukovici je jo od starine bilo zavjetno mjesto na Vidovia brdu
ili Mugavci. Iz jednog dopisa upnika fra Josipa Loparevia biskupu
36
Gariu od 10. svibnja 1926. saznajemo da je selo Bukovica imalo zavjet
protiv tue ili grada, te da su tu podigli "svetinju" s velikim kriem od
greda. To im je dopustio jo pokojni biskup fra Marijan Markovi (koji
je umro 1912) "kada im je i svetinju za kri proti vremenu dao"
30
. Tu su im
sveenici sluili sv. misu svake godine na blagdan Pohoda Bl. Dj. Ma-
rije ili Marine, kako su ga ovdje zvali, a on je to zatekao kada je doao
u Barlovce za upnika (1918). Godine 1925. to im je zabranjeno; ne veli
se od koga, ali iz svega proizlazi, da je to zabranio biskup, da ne bude
konkurencija banjolukoj upi kojoj je to patron upe. Molio je bisku-
pa da zabranu dokine, ali je on molbu odbio, ali je dopustio da Bukov-
ani to slave slijedee nedjelje.
Negdje pedesetih godina prolog stoljea bila je tu napravljena mala
kapelica, ali su je komunistike vlasti sruile, a vie ljudi zatvorile. Nova
je sagraena tek u rujnu 1979. godine, i to nakon to je graevinska do-
zvola dobivena "tekom mukom", kako biljei upnik fra Dujo Ljevar
u ljetopisu upe. Napravili su je sami mjetani zajedno sa upnikom. U
meuvremenu je bilo postavljeno malo postolje s malim Gospinim kipom
i tamo bi vjernici, osobito ene i djevojke u svibnju i listopadu dolazile
"obii kip", tj. izmoliti krunicu hodajui posve lagano oko toga kipa.
Godine 1990. pojavila se potreba da se i u selu Orlovcu gradi manja
crkva, jer su se tamonji vjernici poneto otuili od crkve i vjere. U tu
je svrhu kupljen dunum zemlje na lokalitetu njive "Babljaa".
Groblja
upa je imala osam grobalja: Crkvene u Orlovcu, Suvaje u Bukovi-
ci/Jablanu, Bijeda i Gaji u Barlovcima, Belenica u Trnu na desnoj obali
Vrbasa, Gradina u Stranjanima, Batkovia groblje u Matoevcima i naj-
mlae u Dikevcima, s kapeli-
com posveenom sv. Jurju. Na
Crkvenama koje su najvee i
najstarije groblje pokapani
su i vjernici iz petrievake
upe. Evo kako to groblje
sveano opisuje Ljetopis fra-
njevakog samostana na Pe-
trievcu: "Na najviem humku
u Dragoaju i sada postoji gro-
blje zvano 'Crkvene', gdje se
Kapelica Sv. Petra i Pavla na groblju Gaji
30
Dopis upnika Loparevia Biskupskom ordinarijatu u Banjoj Luci od nav. datuma u BABL-u.
37
dri sv. misa na 2. augusta svake godine tj. na blagdan Gospe od Anela. Na
taj dan skupi se brojan narod iz sve etiri oblinje upe: Barlovaca, Ivanjske,
Petrievca i Banje Luke. Groblje je prastaro, to se vidi iz silne mnoine drve-
nih krieva od hrastove crveni na kojima lei stoljetna maina, a starost nje-
govu svjedoe i hiljadu godinji hrastovi to se koe, njih desetak ko kakvi he-
roji - kojima nema ravnih u onim krajevima."
31
. Isti ljetopis spominje i neke
"katakombe", podzemni prostor, "iji je ulaz pokriven velikom ploom
obraslom mainom", a nalazio se na zapadnoj strani brijega, na dnu grobl-
ja. Naalost, ne znam, da li su tu ikada vrena kakva arheoloka istrai-
vanja, a nije iskljueno da se tu kriju zanimljive tajne.
Drugo je po veliini groblje Suvaje na granici Bukovice i Jablana,
dok su ostala manja. Groblje Gaji otvoreno je za doseljenike, prije
svega Slovence, a kasnije su se tu ukapali i drugi vjernici iz Kuljana. Na
njemu je kapelica Sv. Petra i Pavla.
Na groblju Bijeda u Barlovcima sagraena je nova kapelica Sv. Mar-
ka koncem 1971. godine, a u prvoj polovici slijedee godine takoer zi-
dane kapelice na grobljima Suvaje i Crkvene.
Veina kapelica bila je devastirana i teko oteena devedesetih god-
ina. upnici su neke od njih uspjeli obnoviti zajedno sa svojim uplja-
nima, a neke jo ekaju obnovu, kao ona posveena Sv. Josipu na Bat-
kovia groblju i kapelica sv. Ilije u Kuljanima. Na Batkovia groblju je
ove godine takoer sluena Sv. misa, te je zapoelo prikupljanje prilo-
ga za obnovu kapelice.
kole
Na podruju ove velike upe bilo je 1967. godine ak osam osnovnih
kola: od toga pet etvorogodinjih, te tri osmogodinje u kojima je radi-
lo ukupno 22 uitelja i 50 nastavnika. etvorogodinje osnovne kole bile
su u: Bukovici, Jablanu, Barlovcima, Stranjanima, Kuljanima, Dragoaju,
Trnu i Zaluanima, a osmogodinje su bile u: Dragoaju, Trnu i
Zaluanima (u Kuljanima je bila osmogodinja kola dok nije sagraena
ona u Zaluanima, a otada je kao podruna ostala samo sa nia etiri
razreda). U upi su bile i dvije pote: Dragoaj i Zaluani. Sve to govori o
veliini ove upe. Meu starije kole spadaju one u Dragoaju i Bukovici.
Jedna od starijih kola na podruju barlovake upe bila je sagrae-
na u Bukovici 1938. godine. upnik fra Anto Hrvat zamolio je 23. kolo-
voza te godine doputenje od biskupa da kolu moe blagosloviti, to
mu je on i dopustio. kola je uskoro blagoslovljena, te je zapoela prva
kolska godina. Ta je kola djelovala tri desetljea tj. do katastrofalnog
31
Ljetopis franjevakog samostana Petrievac, na nav. mj.
38
U Bukovici je 1938. sveano otvorena osnovna kola
potresa 1969, kada je teko oteena, te vie nije bila za uporabu. Nika-
da nije obnovljena, jer je bila u isto katolikom selu, nego su djeca ota-
da ila u druge kole: u Jablanu i Trnu.
U selu Barlovci otvorena je 1955. estogodinja osnovna kola, ali je
kolovala samo jedan narataj, jer je 1961. opet svedena na etvorogo-
dinju.
upne matice
upa ima, uz neke iznimke, svoje matice od samog poetka tj. od
1879. godine. Matice krtenih postoje za cijelo to razdoblje, dok nedo-
staju neke izvorne matice vjenanih i umrlih. Ipak, nedavno su napravl-
jene fotokopije njihovih prijepisa, pa se - uvezane - uvaju u upnom
uredu. Tu su i matice krizmanih od poetka upe do danas. Takoer su
sauvana dva opsena sveska tzv. Stanja dua s popisom obitelji i njiho-
vih lanova po selima za cijelu upu, koja su nam danas dragocjen izvor
podataka. Postoji i upna spomenica koju je zapoeo pisati fra Jozo Lo-
par 1928, ali je u nju unio i dogaaje iz ranijeg razdoblja. Naalost, ona
nije cijelo vrijeme voena, pa nam nedostaju neki dragocjeni podaci,
osobito iz vremena Drugog svjetskog rata i poraa. Ipak i ovako je dra-
gocjen izvor za zainteresiranog istraivaa.
Brojani razvitak upe
Evo kako se kretao broj katolika u ovoj upi. Prema biskupijskom e-
matizmu iz 1883. godine upa Barlovci obuhvaala je 13 sela: Barlovci,
39
Bukovica, Dikevci, Jablan, Jaruga, Kuljani, Matoevci, Ojdanii, Orlovac,
Ramii, Stranjani, Trn i Zaluani, u kojima je ukupno bilo 1407 vjernika.
Godine 1885. ima 1672 vjernika,
godine 1892. 1781
godine 1900. 1869
godine 1935. 4460
godine 1960. 5858.
upnik fra Rafael Lipovac zabiljeio je u ljetopisu da je prilikom bla-
goslova kua uz Boi 1964. u upi ubiljeena 1.171 kua s 5.606 dua. Od
toga je djece od 7-15 godina, tj. uenika osnovne kole bilo 925, a mla-
dei od 15-20 godina 537. Rije je zaista o velikoj i vitalnoj upi.
Evo i podataka s poetka 1967. prikupljenih uz boini blagoslov ku-
a. U ukupno 12 sela ivjele su u to doba 1.203 obitelji s 5.517 dua. Kao
razlog to se broj vjernika smanjuje, upnik navodi seobe u susjedne
(pri) gradske upe, kao i u Hrvatsku, osobito u zagrebaku upu Rude
i u epin kod Osijeka. Bit e danas zanimljivo vidjeti brojani iskaz po
pojedinim selima:
selo obitelji dua
Trn 207 851
Kuljani 139 620
Orlovac 131 563
Barlovci 120 609
Bukovica 114 601
Zaluani 113 479
Jablan 100 449
Ramii 62 284
Matoevci 61 327
Stranjani 60 285
Dikevci 54 262
Ojdanii 42 187
Kanonski pohodi biskupa i krizme u barlovakoj upi
Svakako je za jednu upu znaajan dogaaj kanonski pohod biskupa
kada on posjeuje pojedine upe, pregleda crkvu, upni stan, ured i vo-
enje knjiga, porazgovara sa upnikom i njegovim suradnicima, a redo-
vito tom prigodom dijeli sakrament sv. krizme. To se dogaa najee
u razmaku od 4-5 godina.
Prvi biskup koji je pohodio novoosnovanu upu Barlovce bio je apo-
stolski vikar fra Pakal Vuii. Kako smo ve vidjeli, Vuii je dvaput
40
32
Podaci za ovu i sve slijedee krizme uzeti su iz Matica krizmanih barlovake upe.
41
pohodio i krizmao vjernike sela kasnije barlovake upe, dok su oni jo
pripadali upi u Ivanjskoj, i to 1869. i 1874. godine. On je obavio svoj
trei kanonski pohod (u Barlovcima prvi!) 22. kolovoza 1880. Tom je
zgodom slavio sv. misu i podijelio sv. krizmu na groblju "Bijeda". Kri-
zmanika je bilo 202
32
.
Vrhbosanski nadbiskup dr Josip Stadler, koji je upravljao Banjolu-
kom biskupijom kao njezin apostolski upravitelj dvije godine (1882-
1884), nije dodue pohodio Barlovaca, ali su Barlovani pohodili njega;
prigodom njegova prvog (i jedinog) kanonskog pohoda upi Banja Lu-
ka 6. kolovoza 1882. Stadler je u banjolukoj upnoj crkvi uz tamonje
krizmanike krizmao i 41 vjernika iz barlovake upe.
Biskup fra Marijan Markovi koji je biskupijom upravljao 1884-
1912. i rezidirao u Banjoj Luci, est je puta, u pravilnim razmacima od
etiri odn. pet godina, pohodio barlovaku upu i dijelio sv. krizmu. Bi-
lo je to:
1) 11. srpnja 1888. 276 krizmanika
2) 29. lipnja 1892. 143 krizmanika
3) 27. rujna 1896. 277 krizmanika
4) 13. listopada 1901. 250 krizmanika
5) 9. rujna 1906. 298 krizmanika
6) 10. rujna 1911. 431 krizmanika.
I njegov nasljednik fra Jozo Gari kanonski je pohodio tu upu est
puta, i to:
1) 4. kolovoza 1918, kada je krizmao 686 krizmanika
2) 12. kolovoza 1923. 438 krizmanika
3) 19. kolovoza 1928. 357 krizmanika
4) 13. kolovoza 1933. 690 krizmanika
5) 24. lipnja 1938. 742 krizmanika
6) 22. kolovoza 1943. 839 krizmanika.
Iz broja krizmanika vidljivo je koliko je to velika upa bila.
Prvi biskup koji je barlovaku upu pohodio nakon Drugog svjet-
skog rata bio je biskup skopski dr Smiljan Franjo ekada koji je upravl-
jao Banjolukom biskupijom kao njezin apostolski upravitelj od 1946.
do 1951. iz Skoplja, gdje je bio rezidencijalni biskup. Zanimljivo je da
su ga komunistike vlasti dvaput protjerivale iz Bosne i Hercegovine
kao "stranca", a roen je u Donjem Vakufu! On je uskoro nakon svog
imenovanja upraviteljem Banjoluke biskupije, tj. na Veliku Gospu
1946. u banjolukoj katedrali krizmao kandidate iz samoga grada i
okolnih upa, meu njima i 45 krizmanika iz barlovake upe. Barlovaku
je upu pohodio na svom prvom kanonskom pohodu 7. rujna 1947. i
podijelio sv. krizmu. Naalost, u maticama krizmanih nije upisana ta
krizma, pa ne znamo broj krizmanika.
Biskup dr Dragutin elik pohodio je barlovaku upu dvaput: 24.
kolovoza 1952. i krizmao 785 krizmanika, te 28. srpnja 1957. kada je
bilo 588 krizmanika (meu njima je i autor ovoga rada).
Najvie je puta kanonski pohodio ovu upu i krizmao biskup mons.
Alfred Pichler, ak devet puta. Kanonski pohodi i krizme bile su redom:
1) 26. kolovoza 1962. 328 krizmanika
2) 21. kolovoza 1966. 446
3) 23. srpnja 1970. 435
4) 24. srpnja 1975. 388
5) 24. srpnja 1977. 144
6) 8. srpnja 1979. 312
7) 12. srpnja 1981. 170
8) 3. srpnja 1983. 196
9) 6. lipnja 1987. 148,
Biskup mons. dr Franjo Komarica predvodi misno slavlje povodom
125. obljetnice barlovake upe 2. kolovoza 2004.
dok ga je 11. srpnja 1985. zastupao generalni vikar mons. Branimir u-
pani, koji je krizmao 174 krizmanika.
Mladi biskup mons. dr Franjo Komarica elio je odmah po preuziman-
ju uprave biskupije 15. srpnja 1989. od umirovljenog biskupa Alfreda
42
Pichlera to bolje upoznati svoju biskupiju. Tako je krenuo u obilazak
pojedinih upa ne ekajui da doe na red krizma i kanonska vizitaci-
ja. Barlovaku upu pohodio je 28. sijenja 1990, te sluio dvije sv. mi-
se u upnoj crkvi, te popodne u Stranjanima i susreo se s brojnim uplj-
anima. Narod je lijepo primio tu novu praksu mladoga biskupa.
Biskup Komarica imao je prvi kanonski pohod 14. srpnja 1990. te je
krizmao 125 krizmanika. Krizmao je u Barlovcima 28. lipnja 1992. kada
su bila 82 krizmanika i 16. srpnja 1994. godine 61 krizmanika, ali tom
prigodom nije imao redovitu kanonsku vizitaciju. U vremenu kada su
vjernici bili prognani, crkva devastirana, a nakon 1995. ni upnik nije vi-
e mogao boraviti u upi, biskup Komarica je u dva navrata krizmao u
banjolukoj katedrali i krizmanike iz barlovake upe: 14. srpnja 1996.
njih pet, a 19. srpnja 1998. njih osam.
Drugi njegov kanonski pohod Barlovcima bio je 14. srpnja 2002, ka-
da je krizmao samo est krizmanika i jo jednog iz banjoluke upe.
Duhovni ivot
Od godine 1959. vjeronauk se poeo drati na tri mjesta, a do tada
samo u upnoj crkvi. Osim u upnoj crkvi, to je bilo u grkokatolikoj cr-
kvici u Jablanu, te u kapelici u Ojdaniima. To je znatno poboljalo vje-
ronaunu pouku, a obuhvatilo je gotovo svu djecu, jer je bilo malo onih
koji su pod utjecajem komunista uskraivali svojoj djeci vjersku pouku.
Godine 1958. upnik fra Franjo Josipovi obnovio je u upi Bratovti-
nu svete krunice i uveo moljenje tzv. "ive krunice". Koliko je vjernicima
bila bliska ta pobonost govori i podatak da se upisalo ak 370 lanova.
Trei red sv. Franje djelovao je veoma uspjeno. Tako je na Blago-
vijest, 25. oujka 1966. primljeno njih 41 u novicijat Treeg reda.
Veoma agilni upnik fra Rafael Lipovac odrao je 30. kolovoza 1964.
u upi duhovnu obnovu za sve bogoslove i sjemenitarce i to kako re-
dovnike, tako i biskupijske, za cijelu banjoluku okolicu.
upniku su desna ruka bili suradnici zvani prakaraturi, uglavnom
stariji ljudi iz svih sela upe. Tako ih je 1964. bilo ukupno 18. Oni su po-
magali upniku kod bogosluja, blagoslova kua i polja, te savjetom.
U upi su za Boi bile uobiajene mise zornice, a godine 1965. po
elji vjernika prvi puta je sluena misa ponoka. Ljetopis biljei da je do
1930. godine misa ponoka bila sluena na Crkvenama.
Vjeronauk se od 1978. drao na jo jednom mjestu u upi: u Dikev-
cima. Sveta misa sluila se na tri mjesta: u upnoj crkvi, u Jablanu i u
Stranjanima.
43
Meutim, crkva nije ba najpogodniji prostor za vjeronaunu pouku.
Zato je upnik fra Dujo Ljevar u rano proljee 1978. zapoeo gradnju
vjeronaune dvorane u dvoritu upne crkve u Ramiima, duge 16, a i-
roke 6 metara i priveo je sretnom kraju. Radove su izveli domai maj-
stori, upljani.
Misije i duhovne obnove
Prema crkvenim propisima trebalo bi da se barem svakih deset go-
dina u upi odre puke misije, koje obino traju tjedan dana, kako bi
Sveeniki pripravnici na duhovnoj obnovi u Barlovcima 1964. godine
se temeljitije obnovila vjera i vjersko znanje vjernika. Vrijeme je to
brojnih proppvijedi i stalekih pouka (za djecu, mlade, brane drugove,
starije), te intenzivnijeg primanja svetih sakramenata, osobito sv. ispo-
vijedi i priesti. Barlovaka je upa u svojoj povijesti imala tri puta pu-
ke misije, ali i vie duhovnih obnova.
Prve puke misije bile su u barlovkoj upi 1922. godine, ali o njima
nemamo potanjih podataka.
Druge su bile poetkom listopada 1935, a drali su ih oci dominikanci.
Tree misije bile su nakon punih trideset godina, od 17. do 24. listopa-
da 1965. Vodili su ih hrvatski franjevci treoreci fra Bono Mazi i fra Grgo
Sikiri, obojica rodom od Zadra. Misije su veoma dobro uspjele i dugo se
o njima prepriavalo. Sve je grnulo na misijske propovijedi, svete sakra-
mente i druge pobonosti, na veliki jad komunistikim monicima.
44
upnik je s pravom ponosno zabiljeio da su te misije "najvei dogaaj
upe pa i banjalukog kraja u zadnja tri decenija
"33
.
Slijedee godine, 1966. obavljena je obnova misija u tjednu pred blag-
dan Porcijunkule, od 27. srpnja do 2. kolovoza. Bila je to prava repriza
lanjskih misija i po posjeenosti i po sveanostima. Na zavretak misij-
ske obnove doao je banjoluki biskup Alfred Pichler, koji je vodio sve-
anu procesiju u upnom dvoritu i vonjaku. No kako bi plodovi mi-
sija ostali trajni objavljen je program trajne duhovne obnove upe u e-
st toaka, koje bi trebalo stalno promicati i ostvarivati:
a) Euharistijski ivot,
b) Trei red sv. Franje,
c) Apostolat,
d) Vjerska izobrazba (osobito vjeronauk),
e) Briga za duhovna zvanja,
f) Rad na moralnom popravku.
Duhovna obnova u upi obavljena je i 1974. godine pred blagdan
Porijunkule. Voditelj je bio treoredac fra Grgo Sikiri. Slinu trodne-
vnu duhovnu obnovu pred Porcijunkulu ili Gospu od anela (zanimlji-
vo: narod je taj blagdan ovdje zvao "Gospodanel", kao imenicu mu-
kog roda!) 1977. godine vodio je fra imo imi iz Visokoga.
Sveenici - dragulji upe: mlade i zlatne mise
Meu najradosnije dane neke upe spadaju svakako mlade mise ka-
da novozareeni sveenici prvi puta slave sv. misu sa svojim upljani-
ma. Najvea veina sveenika slavi svoje mlade mise veoma sveano u
svojoj rodnoj upi. upa Barlovci dala je dosta sveenika, pa mlada mi-
sa nije bila ba rijetkost. No, svaki put bio je nezaboravan doivljaj za
mladomisnikovu obitelj i rodbinu, ali i za sav vjerni puk koji ovdje sve-
enike izvanredno cijeni. Mlade mise nakon Drugog svjetskog rata bile
su u Barlovcima:
godine 1947. - vl. Tomo Matoevi
1958. - vl. Nikola Matoevi
1961. - vl. Marko ali
1962. - fra Velimir Blaevi
1969. - vl. Filip Lukenda
34
1974. - vl. Vlado Lukenda
33
Knjiga spomenica Barlovci (Ljetopis upe Barlovci), u arhivu upnog ureda. I veinu drugih podataka u
ovom poglavlju uzimam iz toga ljetopisa.
34
Autor ove knjige krenuo je 1961. godine u sjemenite iz ove barlovake upe. Meutim dvije godine kas-
nije, u jesen 1963, cijela je obitelj iz rodne Bukovice odselila u Ivanovac kod Osijeka, a on je i dalje ostao
kandidat Banjoluke biskupije. Zato je svoju Mladu misu slavio 30. srpnja 1972. u Ivanovcu, a u
Barlovcima je slavio zaviajnu Mladu misu ili sekundicije 6. kolovoza te godine.
45
1984. - fra Ivo Orlovac
1986. - fra Boidar Blaevi.
Od ove posljednje prolo je ve punih 18 godina.
I slavlje zlatne sv. mise, tj. 50. obljetnica misnitva redovito se slavi kao
znak zahvalnosti Bogu na daru pet desetljea sveenikog djelovanja
dotinog jubilarca. No, ta se proslava, to se puka tie, uglavnom oba-
vlja u okviru crkve, odnosno svete mise, bez sveanog banketa, kakav
je uobiajen kod mladih misa. Na Porcijunkulu ili Gospu od anela, ko-
Procesiju na obnovi misija 1966. predvodi biskup Pichler
ja se u barlovakoj upi veoma sveano slavi, 2. kolovoza 1963, bila je
sveanost zlatne svete mise kojom je nekadanji upnik fra Anto Hrvat
proslavio 50 godina svoga sveenitva. Spomenimo ovdje da su zlatnu
misu doekala i dva sveenika-franjevca iz barlovake upe. Prvi je dr
fra Vid Miljanovi, koji ju je sveano proslavio na Petrievcu 1928. go-
dine. U slavlju je sudjelovao i banjoluki biskup fra Jozo Gari te
dvadesetak najuglednijih sveenika, franjevakih i biskupijskih, onoga
vremena. Drugi je fra Viktor aki, ija je 50. obljetnica sveenike slu-
be i zlatni misniki jubilej bio 1982. godine. I on je u to vrijeme bio na
Petrievcu, ali naalost nemam podataka o njegovu zlatomisnikom
slavlju.
Neki obiaji u barlovakoj upi
Nekih se obiaja sjeam iz svoga djetinjstva, a dio ih je zabiljeio i
Barlovanin mons. Vlado Lukenda, upnik u Prnjavoru. Donosim ov-
46
dje neke od njih kao sjeanje, jer su u novije vrijeme oni nestajali, a iz-
gonom vjernika katolika 1995. posve su utrnuli. Vjerujem da e itate-
lju biti zanimljivi.
Od vjerskih obiaja valja najprije istaknuti da su katolici redovito ne-
djeljom ili u crkvu na sv. misu, bez obzira na to koliko su daleko bili
Sudionici slavlja zlatne mise dr fra Vida Miljanovia
sjede (slijeva): Antun uri,fra Filip Paali, biskup fra Jozo Gari, svear dr fra
Vid Miljanovi, fra Petar orkovi, banjoluki upnik Josip Antun Milorad;
stoje 1. red: Pero Gapar "ira" u narodnoj nonji, brat laik fra Sabin Slukan, fra
Alfonz Kudri, fra Jozo Markui, fra Anto Mainkovi ml., fra Marijan Jakovljevi,
fra Kruno Brki, vl. Ivan Miji, fra Anto eremet;
stoje 2. red: fra Anto Hrvat, nepoznat, fra Berislav Gavranovi, fra Nedjeljko Zubak,
vl. Petar Paji, vl. Franjo Prpi
od crkve. Netko bi uvijek ostajao kod kue s malom djecom, kuhati ru-
ak i pripaziti na kuu i sermiju (tako smo zvali domae ivotinje).
Naveer bi se molila "uovena" tj. zajednika molitva, a kako u to vri-
jeme nije bilo struje, redovito se to inilo u mraku, napamet, jer je sva
eljad uglavnom znala sve vanije molitve. Netko bi predmolio, a svi bi
odgovarali. Uz ostale molitve: Oe na, Zdravo Marijo, Slava Ocu, Vje-
rovanje, Pozdrav Gospi, preporuke na razliite nakane, molile su se i
"Propetije". Ta se molitva molila rairenih ruku, na spomen Isusova ra-
zapinjanja na kriu, a molilo se sedam Oenaa, Zdravomarija i Slava-
ocu: pet od toga na ast pet svetih rana Isusovih, tj. na objema rukama
i nogama te boku, te jo dva na druge nakane. Osim kod veernje mo-
litve, to se esto molilo u crkvi, kad bi se dolo malo ranije, prije nego
pone sveta misa. Molila bi se redovito i "etiri dila koja su dragom
Bogu mila". To su djelo vjere, ufanja, ljubavi i skruenja ili kajanja. Iz
47
onoga "dila" vidi se da su ovdanji Hrvati katolici u starini bili ikavci.
Ljeti bi eljad znala posjedati po travi u dvoritu ili na kakve klupe i
moliti, pa bi zakanjeli prolaznik usput mogao sluati brujanje molitve
iz svakog dvorita kao zuj roja pela. Na kraju molitve djeca i mlae
djevojke su starijima (roditeljima i ako bi se zatekao kakav stariji gost)
ljubili ruke i to vanjsku stranu ake, koju bi onda prinijeli svome elu i
dotakli ga. Tek po zavretku molitve palila bi se lampa i davala veera
eljadi.
Pristupanje svetim sakramentima uglavnom je bilo redovito. Bila je
iznimka da netko u selu ne bi pristupio boinoj i uskrsnoj ispovijedi i
priesti. Boini blagoslov kua u novije vrijeme obavlja sveenik u
pratnji prakaratura ili ministranata, dok je to u starini inio prakaratur,
a ne sveenik. Tom se prilikom sveenika daruje u novcu ili u naravi.
Oni su desna ruka upnikova - crkveni oci (prakaraturi); snimljeno 1967.
Boi je bio povezan uz lijepe i djeci najdrae obiaje. Na Badnjicu
(tako smo zvali Badnji dan, a badnjak u nas nije znaio Badnji dan,
nego drvo koje se prislanjalo uz kuu) djeca bi uranila pa bi ila traiti
badnjak kod susjeda da ga podignu tj. prislone uz kuu i onda estitaju
domainu Badnjicu. Bio je obiaj da svaki domain dan prije usijee u
umi badnjak, tj. veu hrastovu ili ljeskovu granu, koja bi se jednosta-
vno prislonila uz kuu. Pritom je trebalo ovako pozdraviti: "Hvaljen
Isus (ali bi se to uglavnom izgovaralo: 'Faljn 'Is'), domaine! estitam ti
Badnjicu. Badnjak na kuu, Bog i Gospa u kuu!" On bi onda djecu da-
rivao slatkiima, voem i sl. Badnjak bi ostao prislonjen uz kuu do Bo-
gojavljenja, tj. do pravoslavnog Boia. ene su znale paziti tko im na
Badnjicu prvi dolazi u kuu. Ako na Badnjicu prvi gosti koji u kuu ue
48
bude ensko, bit e na proljee sve same kokice koje e kvoka izlei, a
ako muko bit e 'oroii.
Na Badnjicu predveer kitio bi se krizban. Jednostavno bi usjekli lje-
pu divlju smrekvu i objesili je ili prislonili u jedan kut kue. Okitili bi
ih bombonima zamotanima u arene papire, te sitnim jabukama, a tek
kasnije su poeli kupovati ukrasne kuglice. Domain bi u sepetu donio
slame u kuu. Tom bi prilikom pozdravio! "Faljn 'Is! esti (tako se izgo-
varalo, a znailo bi: estitam ti ili: estitam vam) Badnjica". Svi bi od-
govorili "esti vjera i dua". Slami su se najvie veselila djeca. Smjela
su se u njoj igrati, a ponegdje se u toj slami i spavalo. Uslijedila bi duga
molitva kod koje su mlai i djeca kleali na slami, a stariji su sjedili. Ve-
era je kao i cijeli dan bila posna, i to jeo se ugnjeeni grah i slatka gi-
banica. Obavezno se ilo na zornice, jer polnoke u to vrijeme (prije
Drugog vatikanskog sabora) nije bilo. Peenicu, tj. peeno prase, smje-
lo se jesti tek nakon povratka iz crkve.
Na prvi dan Boia pozdravljalo se: "Faljn'Is. esti Boi i sveto Isu-
sovo poroenje", a odgovor je bio: "esti vjera i dua!" Na Boi se ni-
je ilo nikuda od kue, jer je bio red da cijela obitelj rua zajedno kod
Mlada misa vl. Filipa Lukende 1969. godine
kue. Drugi dan Boia pozdrav je glasio: Faljn'Is! esti Boi i sveti
Stjepan!", a trei: "Faljn'Is! esti Boi i sveti Ivo!", a odgovor uvijek
isti: "esti vjera i dua!". Na Mladijence odn. blagdan Nevine djeice,
smjelo se djecu lagano tui tankom ibom.
49
U korizmi se nije pjevalo, niti se sluao radio, kad su "krenuli" prvi
radioaparati (televizija nije ni postojala). Ako bi se pjevalo, onda bi to
bile "svete" pjesme, uglavnom korizmene, i to se pjevanje zvalo kanta-
nje (prema latinskom: cantare = pjevati). Na Cvjetnicu bi se djeca umi-
vala, pa na mokro lice stavljali latice ljubiica, rascvjetalih voaka ili
drugog cvijea. To smo zvali ljubianje.
Za Uskrs bi se arala jaja. Ne znam ima li to kakve veze s time, ali
smo Veliku subotu zvali Crvena subota, tonije "Crljena subata". Oni
spretniji, naroito djevojke, znale bi voskom arati jaja, pa bi to bila pr-
ava mala umjetnika djela, jer su se natjecale, tko e to ljepe uraditi.
Bio je obiaj ponijeti areno jaje u crkvu i nakon mise potucati se; tko
nadjaa odnosio bi i ono protivnikovo jaje i dobivao bi na ugledu. Prije
nego bi se na Uskrs bilo to drugo pojelo molio se Oena i Vjerovanje,
te bi se jelo od posveenog jela tzv. "prieenje". Na blagoslov se nosio
kruh, jaja, meso, mladi luk, sol, itd.
Bilo je razliitih prigoda kada je trebalo poastiti goste. Jedna od
njih je tzv. svraanje. Ono se prakticiralo nakon sv. mise i blagoslova
polja na grobljima u pojedinim selima u proljee. Svraalo se svoju rod-
binu i(li) prijatelje iz drugih sela ili iz drugog kraja sela. Kad se misa sla-
vi na drugom kojem groblju, onda bi svraali oni koji imaju kue u tome
kraju. Bio je sveani ruak i druenje dobar dio popodneva.
Uoi imendana bi se ilo sveara "vjeati". "Prijetilo bi mu se da e
ga se objesiti, a cilj je bio da se on "otkupi" aenjem, pa je "vjeanje"
otpalo.
Djeci je veoma drago bilo paljenje lila uoi svetog Ive. Naime, 23. li-
pnja naveer, kad se smrai, na kakvom breuljku blizu kue palile bi
se lile. Naloila bi se velika vatra od suhoga granja, osuenih smrekava
i bujade (paprati), a djeca bi trala okolo, preskakivala vatru odn. era-
vicu, kad je plamen splasnuo, nosei u rukama "lile". A lile bi se napra-
vile ovako: uzeo bi se deblji tap i djelomino rascijepio. U procjep bi
se metnulo trijeski, suhe kore od treanja ili kakvog drugog drveta, pa
i kakve gume, npr. od bicikla, ili stari opanak, a onda bi se na vrhu steg-
nulo icom da ne ispada. To bi se sve dobro osuilo na suncu da bolje
gori. Lile bi se zapalile, a djeca (dakako ne posve malena) s tim su trala
okolo, mahala i pravila svjetlee krugove ili druge figure. Izvikivali bi:
"Pali lile, uoi svetog Ive!"
enidbenih obiaja bilo je, dakako, vie. Kao vjernici, katolici bi e-
nidbu redovito sklapali u crkvi i tek bi se onda to smatralo brakom; ci-
vilno vjenanje koje je bilo obvezno u komunistiko doba nije smatra-
no pravim vjenanjem nego registracijom (kako je netko duhovito
50
primijetio: "Registrirali se k'o to se registrira fio!"). Kad se enidba
ve ozbiljno planirala, valjalo je ii "na pitanje" u curinu kuu. To bi
obino inili roditelji mladoenje. Prije samog vjenanja odvozila bi se
curina "odora", tj. ruho, posteljina i namjetaj u zarunikovu kuu. Bila
su dva svatovska slavlja: prsten i pjer (pir). Prsten je slavlje kod kue
djevojke, vezan uz zaruke odnosno prstenovanje, ali i uz njezin oprotaj
prije nego bi se polo u crkvu na vjenanje i obino je bio skromniji od
glavnog slavlja u kui mladoenje tj. pjera, koji bi uslijedio po povratku
s crkvenog vjenanja. Kad bi svatovi prolazili u zaprenim kolima (u
najnovije doba u automobilima), djeca bi pravila prepreke na putu: ve-
zali bi kakav konopac ili lanac preko puta. Kola bi morala stati, a kum
astiti djecu bacanjem bombona ili sitnih novaca. Na svadbi se obave-
zno pila posebna " slat-
ka aa", tj. zaeerena
rakija, a posluivala bi
tu au mlada, kojoj je
tom prigodom bio red
dati dar. Osim mlade-
naca svoje su uloge im-
ali: kum, prikumak,
djever i djeverua. U ti-
jeku svih ceremonija
uvijek je pri ruci bila
ploka s rakijom, iako
je i inae nije nedosta-
jalo, ali popiti iz kumo-
ve ploke uvijek je bila
posebna ast. Uosta-
lom, i pozivanje na sva-
dbu, tj. pjer uvijek se
obavljalo obilazei s plokom. Mlada bi nove ukuane redom darivala
prikladnim poklonom. Nekoliko dana nakon svadbe doli bi mladini
roditelji, zvani "prijetelji" pa bi dvije sprijateljene obitelji zajedniki
proslavile.
Neka tragina zbivanja: potresi i nevrijeme
Barlovci se nalaze na trusnom podruju, pa su tu esti potresi. Na one
manje ljudi uglavnom i ne reagiraju, ali u povijesti ove upe dogodila su
se dva vea koja su napravila mnogo tete i unijela strah u stanovnike ovih
krajeva. Onaj ili tonije ona dva katastrofalna koja su se dogodila 26. i 27.
Zaviajna mlada misa autora Ante Orlovca
u Barlovcima 1972.
51
listopada 1969. jo su starijima u ivom sjeanju, ali je malo onih koji se
sjeaju potresa iz 1935. godine. Zanimljivo je da se i on dogodio u
listopadu! On je posebno pogodio upu Barlovce i njezinu upnu crkvu. U
ostavtini sveenika-povjesniara dr Nikole Bilogrivia naao sam neke za-
pise i o tom dogaaju, pa ga ovdje donosim:
"Na pameti su nam oni esti potresi iz godine 1935., koji su zabrinuli bili i
Banju Luku i okolna sela, izazvali paniku, udnovata proroanstva i fantasti-
ne prie o pucanju zemaljske kore, o izbacivanju kamenja iz zemaljske nutri-
ne, o povienju topline i podizanju nivoa banjolukih toplih izvora. Pronosile
su se fantastine prie o tome, kako e sve zemlja progutati, u Ramiima izbiti
vulkan i sve zatrpati, ili se sva banjaluka kotlina pretvoriti u jezero.
Nije ni udo, da se narod bio ustravio, kad je od mjeseca srpnja do konca
godine bilo do stotinu veih i manjih potresa. Veina ih bili su slabi, a neki
od njih opet tako jaki, da su ruili dimnjake, prouzrokovati pucanje kua, a
kod nekih zgrada djelomino obaranje zidova. Najjai potres bio je 21. listo-
pada u 12 sati i 5 min. Od njega su popucale kue i popadali mnogi dimnjaci
u Banjoj Luci, a jo vie u selima argovcu i Ramiima. Najvie je stradala
kua seoskog trgovca ote u argovcu i upna crkva u Barlovcima. Ova je
skupa s tornjem ne samo popucala, nego joj se sruio i dobar komad zida.
Kod jednog potresa po noi sruio se u barlovakom upnom stanu sobni zid
Sprovod fra Ante Hrvata 10. oujka 1967. na Petrievcu
na fra Bosiljka Gubia, dok je spavao u krevetu. eljeznika stanica u Rami-
ima tako je bila oteena potresima, da je morala biti ispranjena, a elje-
zniki personal se nastaniti u vagonima."
35
35
Spis u Bilogrivievoj ostavtini u BABL-u.
52
O katastrofalnim potresima iz 1969. godine biljei upni ljetopis, od-
nosno upnik fra Franjo Josipovi: " U upi Barlovci teko je oteeno ili
potpuno srueno preko 80% svih kua. upska crkva i kua postali su neupo-
rabivi. Od tale, koja je najmanje oteena, napravljena je privremena kapel-
ica. Do pred sami Boi za stan je sluila upa ijedna prikolica dobivena od
prijatelja sveenika iz Njemake, a zatim je provizorno osposobljeno za sta-
novanje prizemlje kue i u njemu provedena zima."
36
Ljetopis biljei i da je
u potresu teko povrijeena jedna osoba iz Kuljana, a u Bukovici je je-
dno dijete u kolijevci teko povrijeeno, te je umrlo. Teko su oteene
zidane kapelice na Crkvenama, u Kuljanima i u Trnu, a u grkokatoli-
koj crkvi u Jablanu nije vie bilo mogue imati bogosluje i vjeronauk.
To i ne udi, jer je, prema ljetopisu, epicentar potresa bio upravo u selu
Jablanu.
Jo je jedan tei potres pogodio ovu upu. Bilo je to 13. kolovoza
1981. Potres je bio dosta jak, te je teko otetio preko 50 kua upljana.
Od crkvenih objekata najtee je stradao zvonik upne crkve koji je po-
pucao, te kapelice u Stranjanima i na Ojdania brdu. Ova posljednja je,
pie upnik, "za ruenje".
upni nam je ljetopis zabiljeio i veliko nevrijeme u svibnju 1957.
godine s traginim posljedicama. Uope je taj svibanj bio veoma neob-
ian. Najprije je 5. svibnja pao snijeg i "nanio mnogo tete vou", biljei
upnik-kroniar. A onda je dolo jo gore. Pustimo kroniara da nam to
opie: "Veliko nevrijeme sa ledom bilo (je) 24. svibnja. Na Crkvenama grom
otetio kapelicu, jer nije bilo na njoj gromobrana, i ubio Anicu ali r. Mari,
koja se sa jo tri osobe sklonila pred vrata radi nevremena."
37
upa u komunistikom razdoblju
Veliku promjenu znailo je i za barlovaku kao i za sve druge upe,
kad je nakon Drugog svjetskog rata zavladao ateistiki komunizam.
Vjernici su na razliite naine ikanirani, djeci je prijeen odlazak na
vjeronauk, kola je preuzela ulogu zatiranja vjere u mladim narataji-
ma, ali vjera se i dalje ivjela i prakticirala. Zbog toga nitko iz katoli-
kih sela nije mogao napredovati u poslu, a pristup u vojnu i policijsku
slubu im je onemoguen. Sveenicima je na razliite naine ometano
obavljanje slube, nametane su nepravedne dabine, no nita nije koris-
tilo, iz upe je bivalo sve vie duhovnih zvanja. Valja istaknuti da je ko-
munistika vlast sveenike nevine optuivala i kanjavala. Tako je na
36
Knjiga spomenica upe Barlovci.
37
Nav. mj.
53
Kapelica Sv. Jurja na groblju u Dikevcima
40 dana zatvora osuen barlovaki kapelan fra Berislav Kasalo 1982, a
posljednji katoliki sveenik u tadanjoj dravi kojega su komunisti
osudili bio je Barlovanin pok. Filip Lukenda, kojega su 1986. godine
osudili na etiri godine zatvora, pa onda mu "velikoduno" snizili ka-
znu na dvije i pol.
Naalost, iz vremena rata i poraa nema nikakvih biljeki u ljetopisu
upe, pa smo tako uskraeni za mnoge informacije koje bi nam danas
bile i te kako zanimljive. Bilo je to vrijeme, kad se za jednu jedinu rije
moglo zavriti u zatvoru, a sveenici su bili osobito na udaru. Zato su se
oni, to je i razumljivo, vie okrenuli radu s vjernicima, a pisanje ostavili
za povoljnija vremena. Ipak, poneto je zabiljeeno u kasnijem razdo-
blju. Tako je rjeenjem Okrune agrarne komisije iz Banje Luke upi
oduzeto sve crkveno zemljite, osim vrta i dvorita, jer je sva zemlja bila
uknjiena na samostan Petrievac. Komad zemljita uz upnu talu
upa je praktiki kupila (i zamijenila) sa Zemljoradnikom zadrugom u
Dragoaju, kojoj je agrarna komisija dodijelila oduzetu crkvenu zemlju.
Stogodinjica upe
upnik fra Dujo Ljevar biljei da je stogodinjica postojanja upe
Barlovci proslavljena 18. lipnja 1979. Nemamo podrobnijih podataka
kako je ta obljetnica slavljena, ali je vjerojatno bilo sveano misno slav-
lje s odreenim programom ili pripravom, bilo devetnicom, bilo trodne-
vnicom, kako je u takvim prilikama obiaj.
54
Redoslijed upnika i kapelana barlovake upe
upnici
upu Barlovce trajno pastoriziraju bosanski franjevci. Bilo je meu
njima uenih i pobonih, sposobnih i revnih, i svaki je na svoj nain os-
tavio u toj upi dubok trag. Sve do najnovijeg vremena uz upnika je,
kad je to bilo mogue, djelovao i kapelan ili upni vikar. To je najee
mlai sveenik, koji uz iskusna upnika stjee prva sveenika iskustva,
kako bi kasnije mogao samostalno voditi upu. upnika je u 125 godi-
na bilo ukupno 27. Evo njihova popisa!
Fra Jakov Blaevi 1879-1882.
Fra Ambroa Radmanovi 1882-1884.
Fra Ambroa Radmanovi 1882-1884.
Fra Jakov Blaevi 1884-1886. drugi put
Fra Vid dr Miljanovi 1886-1887.
Fra Jozo Radman 1887-1888.
Fra Franjo uri 1888-1891.
Fra Ambroa Radman(ovi) 1891-1893. drugi put
Fra Vid dr Miljanovi 1893-1899. drugi put
Fra Anto Palini 1899-1901.
Fra Anto Mainkovi 1901-1903.
Fra Vid dr Miljanovi 1903-1906. trei put
Fra Josip Loparevi 1906 (22. travnja-9. rujna)
Fra Vid dr Miljanovi 1906-1913. etvrti put
Fra Ambroa Radman(ovi) 1913-1918. trei put
Fra Josip Loparevi 1918-1929. drugi put
Fra Anto Hrvat 1929-1942.
Fra Dragomir Prpi 1942-1945.
Fra Vlado Ljevar 1945-1955.
Fra Franjo Josipovi 1955-1964.
Fra Rafael Lipovac 1964-1967.
Fra Stanko Buzuk 1967-1968. (zbog bolesti
samo godinu i pol!)
Fra Franjo Josipovi 1968-1973. drugi put
Fra Dujo Ljevar 1973-1980.
Fra Ivo Jakovljevi 1980-1985.
Fra Juro ali 1985-1998.
Fra Mijo Raji 1998-2003.
Fra Ivo Orlovac od 2003.
55
Kapelani
Donosim i popis kapelana ove upe koje sam pronaao u upnim
maticama. Oni su se, po naravi svoje slube, puno ee mijenjali nego
upnici, a veinom su i ostajali krae vrijeme. Neki se u maticama bi-
ljee kao duhovni pomonici. Prvi se kapelani pojavljuju tek 60 godina
nakon osnutka upe, opet ih nema od vremena Drugog svjetskog rata,
tj. od 1942. do 1959, a zadnji odlazi iz upe 1995. Bilo ih je ukupno 16.
Evo njihova redoslijeda!
Fra Bosiljko Gubi 1939.
Fra Anto Vidakovi 1939-1942.
Fra Marijan Jakovljevi 1939-1941. (bivi provincijal)
Fra Tomislav Dusper 1942.
Fra Anto Lipovac 1959-1962.
Fra Anto Nedi 1962-1965.
Fra Anelko Barun 1965-1970.
Fra Augustin Akalovi 1970.
Fra Tihomir Salapi 1970-1971.
Fra Juro Marinkovi 1971-1973.
Fra Vlado Ljevar 1973-1976.
Fra Ivo Jakovljevi 1976-1980.
Fra Berislav Kasalo 1981-1985.
Fra Tomislav Juri 1985-1986.
Fra Kreimir Vukadin 1986-1987.
Fra Anto Ivanovi 1987-1995.
Osim navedenih kapelana ili upnih vikara jo je desetak franjevaca
krae vrijeme ispomagalo u upi Barlovci, ali nisu bili ni upnici ni ka-
pelani. To su, prema maticama: mladomisnik fra Ljudevit Josi, fra
Alojzije Atlija, fra Velimir Ilovaa, profesor fra Berislav Gavranovi,
fra Alfons Kudri, akon fra Ilija Piplica, fra Anto Hrvat, koji je tu pro-
veo niz godina kao umirovljenik, te pomagao koliko je mogao, a tu je i
preminuo, fra Andrija Cvitanovi, fra Miro Vrgo i fra Alojzije Tomi.
Svi su oni dali svoj vei ili manji doprinos ivotu barlovake upe.
Meu navedenim sveenicima moda e, tovani itatelju, pronai i
sjetiti se onoga koji te je krstio, pouavao za Prvu priest ili krizmu,
ispovijedao te ili vjenao: pomoli se za njegovu duu, ako je ve premi-
nuo, ili pomoli se za njegovu sveeniku ustrajnost i blagoslovljen pa-
storalni rad, ako je jo meu ivima!
56
Poglavlje tree - DIOBA BARLOVAKE UPE
I NJEZIN DALJNJI IVOT
Osnutak upe u Trnu
Budui da je barlova-
ka upa, unato suvre-
menim prijevoznim sred-
stvima, bila prevelika,
biskup banjoluki mons.
Alfred Pichler je 26. ko-
lovoza 1980. osnovao no-
vu upu Trn, kojoj su pri-
pala tri sela nekadanje
barlovake upe: Trn,
Bukovica i Jablan
38
. No-
voosnovana upa je traj-
no povjerena na upravu
Franjevakoj provinciji
Bosna Srebrena. Uz tri
sela, novoj su upi pri-
pala i dva groblja: Bele-
nica u Trnu i Suvaje u
Bukovici/Jablanu, te ka-
pelica Pohoda Bl. Dj.
Marije na Vidovia brdu
u Bukovici. upi matici
ostalo je devet sela: Bar-
lovci, Kuljani, Zaluani,
Ramii, Dikevci, Orlo-
vac, Ojdanii, Stranjani i
Matoevci, s ukupno 880
kua i 4.000 vjernika.
Prvim upnikom trnske upe postao je fra Dujo Ljevar, dok je barlova-
ku upu preuzeo dotadanji kapelan fra Ivo Jakovljevi. Osim fra Duje,
koji je 1985. sagradio veliku suvremenu crkvu, u Trnu je upnikovao i fra
Bla Markovi tijekom svih ratnih stradanja, kada je ta crkva, u svibnju
1995, miniranjem sruena, a upni stan zapaljen. Zatim je upu opet
preuzeo fra Dujo. Mi se ovdje okreemo svojoj temi: barlovakoj upi.
upna crkva sv. Josipa u Trnu, sagraena
1986, sruena 1995.
38
Kopija dekreta br. 603/80 od nav. datuma, u BABL-u.
57
asne sestre u barlovakoj upi
Veoma je koristan rad asnih sestara u nekoj upi i sretna je upa
koja ih moe dobiti. Nakon Drugog svjetskog rata, za upnika fra Vlade
Ljevara, u barlovaku upu je dolazila s. Imakulata Bckmann iz Bu-
daka, Klanjateljica Krvi Kristove, te je na nedjeljnim misama svirala i
vodila pjevanje. Prve su se u upi nastanile kolske sestre franjevke
hercegovake provincije Krista Kralja i to 1955. One su tu djelovale
punih 18 godina, sve do 1973. Kasnje su u barlovaku upu dole sestre
drube Klanjateljica Krvi Kristove i to 7. rujna 1981. Sjedite njihove
provincije je u to vrijeme bilo u Zagrebu, a prije toga u uvenom sa-
mostanu "Nazaret" u Budaku. Sestre su preuzele voenje kuanstva,
brigu za ienje i ureenje crkve, voenje upnog pjevanja te dio u-
pne katehizacije. Dole su tri sestre: s. Branislava Garvan, katehistica i
predstojnica, s. Vjenceslava Novinc, katehistica i s. Robertina An-
tolovi, kuharica. Sestre su u upi ostale sve do izgona u kolovozu 1995.
upnikovi suradnici - upno pastoralno vijee
Ono to su neko bili "prakaraturi", tj. prvi suradnici upnika kroz
stoljea, u novim su vremenima preuzeli izabrani vijenici upnog pas-
toralnog vijea. U skladu s kanonskim propisima, biskup Komarica je
odredio da se u svakoj upi osnuje upno pastoralno vijee, kao tijelo
koje e upniku pomagati u upnim poslovima. Vijenike su pod
upnikovim vodstvom izabrali vjernici, upnik ih predloio biskupu, a
biskup potvrdio. Nakon toga su imenovani pred upnom zajednicom
poloili zakletvu da e vjerno obavljati povjerenu slubu i tako sveano
zapoeli svoj mandat. U Barlovcima je prvo takvo vijee formirano i
sveano uvedeno u slubu prigodom proslave patrona upe sv. Vida
17. lipnja 1990. Sveano misno slavlje predvodio je biskupov izaslanik
dr Miljenko Anii, kancelar biskupije. Vijenika je bilo ukupno 21 koji
su predstavljali sva sela barlovake upe. Evo sastava toga prvog
upnog pastoralnog vijea: Ivica Aleksi, Ivan Kaljevi i Anto Ojdani
iz Zaluana, Marko Tuzla, Pero Domi i Brane Princ iz Kuljana, Luka
Lukenda, Joko temberger, Joso Anui i Draga Bartulovi ro.
Batkovi iz Barlovaca, Mirko Paji, Tomo Lipovac i Ivica Radman iz
Ramia, Ferdo Stojevi, Pejo Bajlovi, Berislav ali, Tomo Lipovac
Ivin i Kaja Komar ro. Komljenovi iz Orlovca, Pejo ali iz Dikevaca,
Slavko Blaevi iz Stranjana i Josip Batkovi iz Matoevaca.
58
Rat bez rata - Barlovaka upa u najnovijim zbivanjima
Padom komunizma ponadali smo se boljem i ljudskijem ivotu.
Naalost, nije bilo tako. U kasno ljeto 1991. u barlovakoj su upi
krtene trojke, djeca Berislava Mijatovia iz Ramia. To je ujedno i
posljednja vedra vijest koju susreemo u upnom ljetopisu. No, nad
upu i cijelu BiH i Hrvatsku nadvili su se tmurni oblaci. Neka nam te
dane opie kroniar:
"Koncem lipnja 1991. godine dolazi do uznemirenosti i sukoba u Slove-
niji. U osmom i devetom mjesecu poinje, pa svom estinom plamti rat u Hrv-
atskoj. Stanje u upi postaje
napeto. Ljudi su uznemireni.
Umjesto demokratskog preo-
braaja dolazi do najgoreg.
Tokom jeseni putovi postaju
nesigurni. tovie, blokirani
su. Nesigurnost je na svakom
koraku. Slaba privreivanja,
slaba ili nikakva primanja.
Otputaju se radnici. Da bi se
izbjeglo odlaenje na front i u
bratoubilaki rat preko Save,
ljudi se sklanjaju, gdje i kako
tko stigne. Odlaze u Njemaku,
Austriju, vedsku, ak do Australije. Odlaze u Zagreb i Sloveniju, raunajui
se vratiti kada se sve smiri. Pojedine obitelji se sele. Tko moe, sklanja djecu
i mlade. Time se gubi mnogo. Gubi se posao, a u upi domainstva ostaju
bez radne snage, bez mladosti, bez budunosti. Mnogo naroda odlazi. Trai
krsne listove, crkvene dokumente - to jedino vrijedi u inozemstvu. Radi ta-
kvih prilika i opasnosti za Boiu upskoj crkvi nismo drali ponoku. Dra-
li smo je u Stranjanima uz veliki rizik. "
39
to dalje, stanje je bilo sve gore. Ve u lipnju 1992. pala je i prva rtva
iz barlovake upe. U Miinu Hanu pred gostionicom pijani rezervisti
ubili su Antu Lipovca (sina Rudolfova) iz Ramia. Kriv je bio samo
zato to se tu sluajno zatekao.
I te je godine jo bila sv. krizma 28. lipnja. U ljeto 1992. u upi osta-
je samo jedna asna sestra. Na okolne upne crkve ve je izvreno vie
oruanih napada: u Trnu, Presnaama, na upnu kuu u Derviima (u-
pa Budak), a u Barlovcima jo nema fizikih napada, ali krue prie
kako je crkva puna oruja koje se dijeli Hrvatima, prijeti se vjernicima
39
Knjiga spomenica upe Barlovci.
Mrtvanica na groblju Gaji
59
da iseljavaju; scenarij koji se tih mjeseci i godina trajno ponavljao po
svim naim upama.
Najtunije stranice upne kronike
Svakako su najtraginije i najtunije stranice cijele upne kronike one
dvije, gdje su pobiljeene rtve i stradanja nevinih upljana u godinama
1992-1994. Rije je o civilima, posve nedunim ljudima. U 11 napada
ubijeno je ukupno 16 upljana. Ovdje ispisujem te stranice doslovno:
"Na svetkovinu Svih Svetih 1992. godine u suton masakriran je u vlastitoj
kui na upljanin, umirovljeni potar Joso Anui u Orlovcu. Mjesec dana
kasnije umro je od posljedica u Zagrebu.
Dne 02. veljae 1993. godine masakriran je, spaljen i ubijen Stipo
Lukenda zvani 'Pia' iz Zaluana.
Pred Blagovijest, 24. oujka 1993. godine pobijeni su kod svojih kua
braa Tomo i Vid Anui, te Ivo Bartulovi u Gajanima.
Na samu Blagovijest 25. oujka 1993. uniformirana lica ubila su u vlasti-
toj kui Stjepana Vidakovia zvanog 'Lida' i enu mu Mariju u Dikevcima.
Dne 24. travnja 1993. godine ubijena je u vlastitoj kui Janja Bumbar u
Barlovcima.
Dne 31. kolovoza 1993. godine ubijen je u vlastitoj kui Ljuban
Miljanovi u Barlovcima.
Dne 11. rujna 1993. godine u vlastitoj kui ubijena je Ana Kovaevi u
Ramiima.
Dne 02. listopada 1993. godine u vlastitoj kui pobijena je cijela obitelj
Malevi u Ramiima: Tomislav, supruga mu Zorka i sin Marin.
Dne 04. listopada 1993. godine masakriran je u vlastitoj kui Niko Blaevi
Tvrtkov u Kuljanima. Umro je u banjalukoj bolnici 10. listopada iste godine.
Dne 06. studenog 1993. godine masakriran je, smrskana glava, ubijen u
vlastitoj kui Mato Dizdar zvani 'git' u Dikevcima.
Dne 06. oujka 1994. godine ubijen je u vlastitoj kui Slavko Kaljevi u
Zaluanima."
40
Sve ovo gore doneseno, skupljeno je u kronici na jednom mjestu.
Meutim, to nisu ni izdaleka sve rtve barlovake upe. O nekima od
njih je posebno pisano i to poneto opirnije. Ja u ih ovdje navesti kao
nastavak gornjih traginih litanija.
"Dne 04. rujna 1994. stradao je Joso Brki iz Kuljana. Taj stari ovjek os-
tao je sam. ena mu umrla, djeca se razila. Ki sa zetom otila u Sloveniju,
kuu ostavili na uvanje njemu. Na Vel. Gospu doli su neki u uniformama,
40
Ovaj i slijedei citati su, to je vidljivo iz samoga teksta, iz upne Spomenice.
60
prijetili mu, tukli ga. Doseljenici su mu prijetili ('Njega e no pojesti'!). Ne-
stao je etvrti rujna, (nakon) Tri dana njegova ki, udana u Kaljevie, na-
la ga je u bunaru. Izvadili su ga: tanko ue, dva puta stegnuto i zavezano na
vratu. Bunar je naen zaklopljen. Bunar dubok 4-5 m.; vode samo 80 cm.
Vjetak je samo kratko kazao nakon obdukcije: nasilno zadavljen."
A onda nie: "Dne 16. studeni 1994. Tragedija u obitelji Plazani. Strada-
li supruzi Ivo i Mara r. Debeljak u Kuljanima. On naen raskomadan na pruzi,
ona mrtva, zadavljena u kui. Dvije keri skuene svijesti ne znaju nita rei.
Navodno je slubeni nalaz: samoubojstvo kod njega, a kod nje ubojstvo od dru-
ge ruke." Bilo je svakojakih glasina, ali injenica je da su njih dvoje rtve.
Jo su dva vjernika iz barlovake upe pred Boi 1994. pale kao
rtve bezumlja. Kroniar biljei: "Dne 30. studenoga 1994. ubijen je u vla-
stitoj kui Mijat (zvani "Mio", op. A.O.) Lukenda, iz Barlovaca. Bio je
trenutno sam u kui, gledao TV-prijenos, kraj prozora. Ubojica mu je u glavu
kroz prozor sasuo rafal od est metaka. Pria se u selu: to je bilo zato to je
neto rekao protiv radne obaveze!
Dne 6. prosinca 1994. uveer ubijen je u vlastitoj kui maloumni Andrija
Blaevi u Dikevcima. (...) Ubijen, zadavljen na kauu. Suprugu Kaju (ro.
1912.) taj je tukao staklenom flaom, davio njenom usukanom maramom; u-
dom, ostala je iva." upnik biljei
i bahato, bezduno ponaanje
vojne policije: "alosno, taj dan
poao sam da ga ispovjedim. Vojna
policija koja kupi za radnu obavezu
mi nije dala proi. Vratila me.
Sutradan, kad sam doao, Andrija
je ve bio mrtav."
Stradanje nevinih upljana
nastavljeno je i 1995. godine.
Tako su dana 19. travnja 1995.
ubijeni u vlastitoj kui dvoje
staraca: Ilija i Jelica Topi. Anto
Debeljak, sin Nikole, iz Mato-
evaca, od silnog straha pred
zlostavljanjima doivio je psihi-
ki poremeaj te je izvrio suicid u Matoeveima poetkom svibnja 1995.
Posljednja rtva koju biljei upna kronika pala je poetkom listopa-
da 1995. Stradao je Ivo Gagula, sin Ilije iz Zaluana. "Ubili su ga doljaci
kraj rijeke, gdje se sklanjao od racija."
Kapelica Sv. Kria na Ojdania Brdu
61
Traginu bilancu svodi upna kronika lapidarnom konstatacijom:
"Inae, tijekom rata u barlovakoj upi stradao je 31 upljanin. Od toga ve-
ina je masakrirana i pobijena po vlastitim kuama."
Kroniar nikoga ne poziva na odgovornost, nikoga ne proziva. Samo
tuno i savjesno biljei, da se imena nevinih stradalnika ne zaborave.
Ali svaki iole moralan ovjek mora postaviti pitanje: u ime kojih cilje-
va i ideala, u ime koje budunosti je u jednoj starodrevnoj katolikoj
upi, u srcu Europe, u kojoj su katolici preivjeli i nadivjeli tri i pol
stoljea turskoga zuluma (1528-1878), pod kraj 20. stoljea ubijen 31
nevini upljanin u kraju gdje uope nije bilo ratnih djelovanja, niti su
Hrvati katolici pruali ikakav otpor, nego pokorno izvravali sve to su
im mjesne vlasti nareivale. A nitko od njih nije poginuo kao pripadnik
bilo koje vojske! Za sve te silne zloine nitko nije kazneno odgovarao,
nije ni optuen, nitko zloina nije ni istraivao! Danas tu ive neki drugi
ljudi. A Haag uti. Savjest Europe i svijeta je zaspala, ili jo gore -
umrla.
Posjeti uglednih gostiju i upna slavlja
Meutim, upravo u najteim stradanjima upe, dolaze, kao melem
na ranu, pohodi visokih crkvenih gostiju, koji u nekim "normalnim"
vremenima vjerojatno uope ne bi doli. Na blagdan Duhova, 30. svib-
nja 1993. barlovaku upu je, moda prvi put u njezinoj povijesti, posje-
tio jedan kardinal Svete Rimske crkve. Bio je to osobni Papin izaslanik,
francuski kardinal Roger Etchegarav. Doao je u Papino ime donijeti
upljanima i njihovim sveenicima rijei ohrabrenja i utjehe u stradanji-
ma koja proivljavaju.
Samo dva tjedna kasnije, na blagdan zatitnika upe Sv. Vida, upu
je pohodio mjesni biskup mons. Franjo Komarica s gostom biskupom
Walterom Kasperom, poznatim teologom iz biskupije Rottenburg-
Stuttgart. Biskup Franjo je, zajedno s gostom, predvodio sveano misno
slavlje u crkvenom dvoritu, koje je bilo posve ispunjeno vjernicima.
Na Spasovo, 12. svibnja 1994. koje se posebno slavi na Crkvenama,
misno je slavlje predvodio franjevaki provincijal fra Petar Anelovi
iz Sarajeva, u pratnji profesora fra Mile Babia.
Na Gospu od Anela, 2. kolovoza 1994, gostovao je u Barlovcima
katedralni zbor iz Banje Luke, pjevao misu, a nakon toga odrao ve-
oma lijep i uspio koncert. Uslijedilo je druenje gostiju s domaim vjer-
nicima do kasno poslije podne. Bio je to pokuaj da se, unato svim ne-
prilikama, ivi normalno.
62
Nemili dogaaji
Prijetnje i napadi koji su se prije dogaali samo povremeno, 1993.
godine veoma su uestali. Nakon tolikih nedunih vjernika, na red je
dolo i sjedite upe. Trebalo bi puno prostora da opiemo sve ono to
se navodi u kronici upe. Ipak, ovdje izdvajamo samo poneto od toga.
Prolazei pokraj upne crkve i kue, rezervisti su pucali i provocirali.
Nije to bilo nimalo bezazleno pucanje u zrak, nego izravno u crkvu,
upnu kuu i gospodarske zgrade, o emu su vjerno svjedoili tragovi
metaka. Malo prije ponoi
13. rujna 1993. eksplodirala
je podmetnuta eksplozivna
naprava pod glavnim ulaznim
vratima crkve, koja su posve
demolirana. Gotovo pola go-
dine kasnije 3. oujka 1994.
slian je napad bio na upni
stan. Napadai su oito htjeli
provaliti, udarali su nogama i
kundacima puaka po vrati-
ma upnog stana, ak razbili
nekoliko stakala, ali vidjevi
da su vrata osigurana otili su
neobavljena posla. ak tri
puta provaljeno je u upnu
garau i odneseno neto alata
i drugih potreptina. I 30.
kolovoza 1994. oko 22,30 sati
pucano je po upnoj kui sa
strane vrta.
Dogaaju se zlostavljanja
I krievi su postali rtve ljudske mrnje
svih vrsta. Sposobne muka-
rce vode na "radnu obave-
zu", djeci u koli prijete. I zadnji su katolici otputeni s posla. Kronika
biljei: "Doseljenici esto uzurpiraju imovinu u susjedstvu. Bespravno se
sijeku ume, oskvrnjuju groblja, oduzimaju vozila. Katoliki svijet sve vie
pada u siromatvo. Caritas dovozi hrane, neto i odjee i obue, ali ovo dvoje
posljednje ni izdaleka dovoljno (...) S mukom odravamo redovitu pastor-
izaciju, sv. mise, vjeronauk." Mnogi sele, tonije bjee, i u srpnju 1994.
upa je prepolovljena.
63
"Crni Boi"
Upravo su pod tim naslovom u kronici upe zabiljeena tragina zbiva-
nja na Boi, 25. prosinca 1994. Neka nam opet progovori sam kroniar:
"Grupa mladia obuena u maskirne uniforme zagasito plave policijske
odore, s dvojicom doseljenika i kombijem dola (je) u rane sate kupiti navod-
no za radnu obavezu. Uz put (su) po Kuljanima kupili, doli pod crkvu na ra-
skru, stali, a dvojica s jednim doseljenikom dola na crkvenu kapiju. Jedan
(je) s tim doseljenikom uao i u crkveno dvorite. Nakupili (su) i odvojili dva-
deset jednog mladia i ovjeka koji su poli ili doli na ranu i aku misu,
odveli kombijem najprije u kavanu "Page" u Kuljanima, (zatim) u stanicu mi-
licije u Budaku, u mali logor, u Ministarstvo za obranu. Svagdje ih tukli,
maltretirali i na koncu pustili.
Tu je najvie bilo momaka iz Barlovaca, koji su se prije tri dana vratili s
radne obaveze na Manjai; imali papire, ali nita nije pomoglo."
"S crkvene kapije odvedeni su i pretueni:
Ljuban Lukenda Ivanov
Nikola Lukenda Jurin
Ivica (Io) Lopar Lukin
Anto Lopar Vidov
Ivo Lopar Lukin
Bernard Lopar Ilkin
Drako Vidovi Markov
Ivo Anui ime
Vinko Lopar Antin
Ivo Anui Ilije
Anui Joso Ivana (svi iz Barlovaca, op. A. O.)
Marinko Blaan Milkin iz Cerika
Marko Orlovac Ante iz Bukovice
Ivo Relja Vladin iz Bukovice
Vlado Relja Ante iz Bukovice
Josip Relja Ante iz Bukovice.
Idui u crkvu putem su pokupljeni:
Tomo Bijeli iz Kuljana
Joso Ljevar iz Zaluana
i Lopar iz Zaluana.
Kod kue su pokupili:
Vladu Anuia Markova iz Kuljana (spremao se na misu)
Josipa Domia Markova iz Kuljana.
Kod kue su isprebijali Marka Domia, oca Josipova.
64
Kod kavane "Page" istukli su djeaka Ivicu Bije lica, koji je donio ocu Tomi
bundu. U kui Marka Domia istukli su Zvonka tembergera, malodobnog dje-
aka koji se tu naao. Najgore je proao Marko Domi Ivin iz Kuljana, otac
Josipov. Trojica su ga gazili u snijegu. Rebra polomljena. Danima nije mogao
ustati ni lei, samo je umotan sjedio. Teko su pretueni Anto Lopar Vidov i
Tomo Bijeli. Svima je bila potrebna lijenika intervencija. Kada su Vlado
Anui i Tomo Bijeli dovedeni na kirurko odjeljenje u Banjoj Luci, lijenik
im je traio po 1000 DM da mogu ostati na lijeenju!? Stvarno alosno.
Nikakva komisija nije izlazila, nikakav uviaj nije bio. Dolazila je jedino
predstavnica enevskog Crvenog Kria, madame Sesil 29. prosinca 1994. i
5. sijenja 1995. traei iscrpne podatke o dogaaju.
Meu njima pretueni su radnici upskog Caritasa. alosno. Utorak 20.
12. 1994. ti su ljudi dijelili pomo, namirnice. Onaj isti koji ih je doveo i po-
kazao da njih treba odvesti, oni su mu dali pomo. Radnici kruhom, a oni (...)"
Kao to vidimo, iz crkvenog dvorita ih je odvedeno 11 iz Barlovaca,
etiri iz Bukovice i jedan iz Cerika. Na putu prema crkvi uhvaena su
dvojica iz Zaluana i jedan iz Kuljana. Jo dvojicu Kuljanana su poku-
pili kod njihovih kua. Neke su brutalno premlatili, ne gledajui ak ni
na njihovu dob: jednoga su djeaka koji je donio svome ocu zimski ka-
Batkovia groblje s kapelicom u Matoevcima
put, istukli, nakon to su ga odveli, a drugoga samo zato jer se tu slua-
jno zatekao. Bilo je tako teko premlaenih sa slomljenim rebrima, da
im je trebala lijenika pomo. U bolnici su im traili po 1000 DM kako
bi bili primljeni na lijeenje. Zlostavljani i pretueni, ali i mnogi drugi
upljani nastojali su nai bilo kakav nain da se sklone, da odu nekuda
65
u svijet. Zbog ope zaplaenosti preostalih vjernika upnik nije obavlj-
ao boini blagoslov kua.
Ni upnikov ivot vie nije siguran
Nakon akcije hrvatske vojske i redarstvenika "Bljesak" u Slavoniji,
u svibnju 1995. zloini su dosegli vrhunac. Nou 7/8. svibnja te godine
minirana je upna i samostanska crkva na Petrievcu, samostan zapalj-
en, a uslijed pretrpljenih zlostavljanja preminuo je nestor samostana fra
Alojzije Atlija, koji je ve bio srani bolesnik. Preostali sveenici nali
su smjetaj u biskupovu domu u Banjoj Luci i u samostanu sestara Kl-
anjateljica u Budaku. Od tog vremena ni osoblje barlovake upe vie
nije nou boravilo u svojoj upnoj kui. Svaku veer ili su na konak
sestrama u Budak. U tri slijedea mjeseca, do 20. kolovoza, upni stan
je provaljivan i pljakan ak est puta.
Posljednje vee okupljanje vjernika u barlovakoj upi
Na blagdan Gospe od anela 2. kolovoza 1995. bilo je "posljednje
vee okupljanje" vjernika te upe, biljei kroniar. Nikomu se po zavr-
etku misnog slavlja nije urilo kui, kao da su slutili da im je to zadnje
takvo druenje u svojoj rodnoj upi. A stvarno je to bio labui pjev te
neko velike i duhovno vitalne upe. Kronika biljei: "Sveano je bilo sve
do noi. Lijepo..., ali to je bilo zatije pred buru, oluju."
Uskoro je poelo masovno istjerivanje katolika iz njihovih kua. Ilo
se redom. Zadnji su morali otii 16. kolovoza, kad su u selo doli auto-
busi, ljudi su silom utrpavani u njih s ono malo najosnovnijih stvari to
im se zateklo pri ruci i - pravac Srbac, pa preko Save u Davor i dalje u
Hrvatsku i svijet. Sve steeno napornim radom u trenutku otueno, za-
viaj otet, a ti otjeran kao pas s tuega praga. Kroniar, unato svemu,
nikoga ne optuuje, ali trijezno biljei: "To su bili najtuniji dani banjalu-
kih katolika. Nismo sudjelovali u ratu, nikome nismo nita krivi i takva nam
se nepravda uini!" Ipak, svakom, iole misaonom ovjeku, ostaje trpko
pitanje: Moe li se srea graditi na nepravdi, na tuoj nesrei. Ili je time
udaren temelj i vlastitoj!?
upa vie nema kapelana niti asnih sestara
Barlovaka je upa doista bila velika i prostrana, pa je, kad god je to
bilo mogue, imala dvojicu sveenika: upnika i kapelana odn. upnog
vikara, a neko vrijeme je znao boraviti i koji stariji umirovljeni svee-
nik, koji bi pomagao dvojici aktivnih, tako npr. fra Anto Hrvat koji je
66
u upi ostao do smrti, zatim fra Bosiljko Ljevar i fra Vlado Ljevar, koji
su neko vrijeme pomagali upniku fra Duji Ljevaru. Meutim, nakon
to su uglavnom protjerani vjernici, ni upnom osoblju vie nije bilo op-
stanka. Dana 20. kolovoza 1995. upu naputaju i kapelan fra Anto
Ivanovi, te asne sestre Melanija Jajevi i Ana Komljenovi, Klanja-
teljice Krvi Kristove. upnik im u kronici daje lijepo svjedoanstvo: "U
ovim burnim vremenima, kada smo nosali 'glavu u torbi', mnogo smo po-
dnijeli, a ni jedanput mi nisu rekli da im je teko i da se boje. Hvala im.
upnik ostaje." Ostao je kao straar na mrtvoj strai. Trebao je sveenik
jo samo zato da pokopa to malo preostalih vjernika, jer je do konca
kolovoza u upi ostalo jedva jo 200 vjernika!
Zavrni akordi zla
upnik, svjestan u kakvom okruenju ivi, prenio je najvrijednije stvari
iz upe koja je bila izloena svakodnevnoj i jo vie svakononoj pljaki.
A evo kako je to izgledalo, prema upnoj kronici:
"upni centar je opljakan i demoliran 21-24. 08. 1995. godine. Od njega
je ostala prava pusto. Kako ve od svibnja nismo noivali u up(nom) uredu,
nego u Budaku, sklonili smo najhitnije crkvene stvari: matice, zavjetni kip
sv. Vida, zavjetnu sliku, vrijednije crkveno ruho, kale, misal, postaje Kri-
nog puta, vozni park. Ostalo, to je bilo u kui i crkvi, sve je odneseno ili up-
ropateno. Kapele i groblja po upi
takoer su izloene devastiranju.
Preostali katolici izloeni su stal-
nom maltretiranju i otimaini imo-
vine.
Do konca godine u upi nije se
odravala sluba Boja. Posljednja
misa bila je u crkvi 20. 08. '95.
upnik je bio u Budaku kod . ses-
tara. Obilazio je bolesne, obavljao
sprovode i organizirao podjelu kari-
tativne pomoi. U devastiranom up-
nom centru nije bilo nikoga. U rujnu
i listopadu bilo je nekoliko vojnika s
nekakvim vojnim vozilima. Koncem
listopada dole su izbjeglice. U u- Devastirana kapelica Sv. Ilije u Kuljanima
pni stan naselilo se devet obitelji iz Japre. Bili su nomadske udi, s mnogo pri-
mitivizma i bezobzirnosti. U studenome vezali su i konje u crkvi (ljudi koji su
se izdavali za pravoslavne krane - op. A.O.!?). Kada su intervenirali
67
ramiki pravoslavni, istjerali su konje, a crkva im je dalje sluila kao osta-
va za sijeno. Inae, kretanje sveenika, posebno po dragoajskom dijelu u-
pe, bilo je opasno tijekom cijele jeseni."
Obijesno pustoenje kapelica izvreno je po cijeloj upi. Slino up-
noj crkvi, i kapelica Sv. Ilije u Kuljanima pretvorena je u talu. Demo-
lirane su grobljanske kapelice u Gajiu (skupa s mrtvanicom), na Cr-
kvenama, na Batkovia groblju i u Gradini. Ipak, istine radi, spomeni-
mo da je neoteena ostala kapelica na groblju u Dikevcima, dok je s fi-
lijalne crkve Sv. Franje u Stranjanima odnesena sva stolarija, tj. vrata i
prozori.
Mir bez povratka upljana
Vie gotovo nije ni bilo koga istjerati iz ove upe. Doao je Dayton-
ski sporazum, doao je mir, ili barem primirje, ali nije dola pravda, niti
su se vraali prognani. Nije bilo uvjeta za povratak. to je tko nasilno
zauzeo, to je i drao. upnik fra Juro ali je ponovno poeo sluiti sve-
te mise na podruju u-
pe, ali ne i u upnoj cr-
kvi. Nakon 20. kolovoza
1995. prva sv. misa slavl-
jena je na podruju ba-
rlovake upe na Jurje-
vo 23. travnja 1996, i to
na groblju u Dikevcima.
inio je to i na grobljima
u Crkvenama, Gajiu i
Bijedi, ali u upnoj crkvi
to, zbog izbjeglica, nije
bilo mogue. Te su godi-
ne ak i blagdan zati-
tnika upe Sv. Vida i
Gospu od anela vjerni-
ci sa upnikom proslavili
na groblju Crkvene. Vje-
ronauk za malobrojnu
Podruna crkva Sv. Franje Asikoga u Stranjanima
preostalu djecu upnik
dri po privatnim kua-
ma. Po toplijem vremenu to je ilo kako-tako, ali doe zima, pa je bo-
gosluje na groblju u zimskim uvjetima zaista teko.
68
Tek 8. sijenja 1997. vraa se prvi povratnik u upu, gotovo godinu i
pol od izgona! To je Drago Ojdani, sin Marka, iz Zaluana. Na svetim
misama po grobljima upnik moe nazone lako prebrojati. Biljei nji-
hov broj u pojedine dane: kree se od 12 do 52. Iznimka je na Uskrs te
godine, kada je na Crkvene stigla "masa" od 71 vjernika. U upi od ne-
ko 6000 dua!
Te, 1997. i slijedee godine ne dogaa se nita znaajno. Najavljiva-
nih povrataka nema, svete mise se slue po grobljima, ljudi gledaju ka-
ko preivjeti. upnik je sa upljanima malo uredio kapelicu na groblju
Gaji, gdje je nedjeljom redovito slavio misu. Jedino su neto brojniji
dolasci prognanika na groblja uz blagdan Svih Svetih i Duni dan. Go-
dine 1998. upa je imala samo osam krizmanika. Jedina promjena jest
odlazak dotadanjeg upnika fra Jure alica, nakon 13 godina upniko-
vanja u Barlovcima, i dolazak novoga, fra Mije Rajia. Zbilo se to 26.
studenoga te godine. I novi je upnik slubeno predstavljen u gajikoj
kapelici, a ne u upnoj crkvi! Bilo je to na drugu nedjelju Doaa,
6. prosinca 1998., a novog je upnika uveo u upniku slubu biskupijs-
ki kancelara mons. Ivica Boinovi, rodom iz Kuljana.
Povratak u upnu crkvu
Novi je upnik sa upljanima odluio vratiti se u upnu crkvu. Bila je
posve devastirana i obeaena od bezdunika, koji su od nje napravili
talu. estoro upljana prionulo je 12. prosinca poslu da devastiranu cr-
kvu barem malo dovedu u red, kako bi sutradan u njoj mogla biti slu-
ena sv. misa. Crkva je oiena, na vrata je stavljena plastina folija, a
morat e se bez prozora. Sutradan, na treu nedjelju Doaa, 13. prosi-
nca 1998. prvi put je nakon tri godine i gotovo etiri mjeseca slavljena
sveta misa u upnoj crkvi ili u onomu to je od nje ostalo. Kroniar bi-
ljei: "Nazonih je bilo 42". Kako ih je tono toliko bilo i slijedee ne-
djelje, upnik biljei s dozom zdravog humora: "udomaili smo se". Bla-
goslov oskvrnjene upne crkve obavio je u nedjelju 3. sijenja 1999. bi-
skup mons. Franjo Komarica, uz misno slavlje. On je ujedno uveo u slu-
bu i trojicu upnih vijenika. To su: Anton Mari iz Zaluana, Brane
Princ iz Kuljana i Ilija Miki iz Dikevaca.
upnik nastoji svoje sveenike dunosti redovito obavljati. Zabilje-
io nam je da je pred Boi obiao 15-ak bolesnika i podijelio im svete
sakramente. S tih je susreta ponio posebno upeatljive dojmove. Nakon
Boia je u tri dana obavio blagoslov kua obiavi 58 obitelji.
Kad nema drugih zbivanja u upi, upnik marljivo biljei podatke o
vremenu, snjegovima, hladnoi, kii, itd.
69
Godina 1999. - blagoslov obnovljene upne crkve
Naalost, opet se moraju biljeiti negativna zbivanja. Opet je proradi-
la neija zloba. Naime, nakon sv. mise i blagoslova polja na Markovo,
25. travnja 1999. na groblju Bijeda, vandali su oskvrnuli groblje i naprav-
ili veliku tetu. Otkriveno je to istom 3. svibnja. Kroniar biljei ra-
zmjere divljanja: "teta je bila u ovome: izvaljenih oko 30 mramornih spo-
menika, nekoliko drvenih, 3 klupe iupane iz zemlje, kapelica demolirana,
vrata skinuta, razbijena, prozori izlupani drvenim kriem s nekog groba."
Ipak, kroz ob-
lake ponekad ma-
lo proviri sunce.
Takav jedan dan
bio je 25. srpnja
1999. i vrijedi ga
zabiljeiti. Toga
je dana u upnoj
crkvi bilo skrom-
no slavlje Prve sv.
priesti za est pr-
vopriesnika, a is-
tog je dana krte-
no prvo dijete u
toj crkvi nakon
1995.!
Na Gospu od
Anela, 2. kolo-
voza, misno je sla-
vlje predvodio bi-
skup Franjo. Os-
im domaih upl-
jana bilo je i neto
prognanika iz Hr-
vatske i drugih
europskih zema-
lja. Istog je dana
biskup blagoslo-
vio poetak radova na obnovi upne crkve koji su stvarno poeli 16. ko-
lovoza. upnik revno biljei u kroniku sve to je u po jedinom tjednu
uraeno, a mi ovdje spomenimo da je poetkom listopada dignuto novo
zvono na zvonik, teko 285 kg. Raena je i nova crkvena ograda.
Obnovljena upna crkva
70
Radovi su dobro napredovali, pa je 3. studenoga, nepuna tri mjeseca od
poetka radova, izvren tehniki prijem obnovljene crkve izmeu izvo-
aa radova g. Mirka Vidovia i upnika fra Mije Rajia u nazonosti
nadzornika g. Mirka Verona. Biskup Franjo blagoslovio je obnovljenu
crkvu u nedjelju 28. studenoga 1999. uz suslavlje deset sveenika i preko
150 vjernika.
ivot okljatrene barlovake upe tako se pomalo vraao u neko nor-
malnije stanje.
Jubilarna godina 2000.
Od vanijih dogaaja valja spomenuti pohod generalnog pohoditelja
franjevaca provincije Bosna Srebrena, fra ime Samca, upniku i upi.
Uinio je to 18. oujka 2000. Tom prigodom on je razgovarao sa upni-
kom (drugoga osoblja nema), pregledao crkvu i upni ured, misno ru-
ho, upne knjige i drugi inventar.
Tono dva mjeseca kasnije je umjetnik iz Prijedora Rudi Slaala ob-
novio slike na zidu crkve, te je crkva iznutra postala jo ljepa.
Te je godine troje krizmanika iz barlovake upe krizmano 23. srp-
nja na Petrievcu.
Prvog listopada upu je iznenada pohodio biskup Komarica s apos-
tolskim nuncijem u Bosni i Hercegovini mons. Giuseppeom Leanza, i
zadrali su se u razgovoru s vjernicima nakon popodnevne sv. mise.
Ostali su blagdani slavljeni redovito, a tako su se odvijale i druge u-
pne aktivnosti. Jedino to upnik jo uvijek ne boravi u upnoj kui!
Prva godina novoga tisuljea - upnik ponovno stanuje u upi
Nakon dugih pet godina izbjeglice su konano napustile upnu kuu.
U kakvom stanju, bolje i ne pitati. Da bi se u nju moglo useliti, potreb-
no ju je temeljito obnoviti. Obnova je poela 5. lipnja 2001. I upnu je
kuu obnavljao g. Mirko Vidovi, koji je svojedobno obnavljao i upnu
crkvu. Radovi su dobro tekli, pa je 19. kolovoza biskup Komarica pred-
vodio Sv. misu i blagoslovio obnovljenu kuu, to je dostojno i proslav-
ljeno. upnik je cijelo to vrijeme stanovao u samostanu na Petrievcu,
a u upu dolazio nedjeljom i po potrebi. Konano je 30. listopada 2001.
preao iz samostana ponovno u obnovljenu upnu kuu u Barlovce.
Iz 2002. valja spomenuti prvi poljski blagoslov nakon rata kod kape-
lice sv. Franje u Stranjanima, koji je obavljen 12. svibnja. Te je godine
bila i prva krizma nakon rata u upnoj crkvi, biskup mons. Komarica
krizmao je 14. srpnja est domaih krizmanika i jednog iz banjoluke
71
upe Pohoda Bl. Dj. Marije. Spomenuta stara kapelica u Stranjanima
sruena je koncem rujna, te je zapoela izgradnja nove, koju je financi-
rala biskupija. Te je godine udaren samo temelj. I kod upne crkve
povremeno bude poneto radova oko ureenja zgrada i prostora uz cr-
kvu, ali kod svake radne akcije uglavnom sudjeluju isti zauzetiji uplja-
ni, a drugi puno ne mare. Hvalei prve, neke i poimenino, a kudei
druge, upnik je zabiljeio u kroniku: "Govorio, ne govorio slaba svijest
na pripadnost crkvi i zajednici, a da se dijeli, tre k'o ovce na sol."
Papa proao kroz karlovaku upu - Da, istina je!
Godine 2003. nastavljena je gradnja kapelice u Stranjanima, a 17. svib-
nja podignuto je na kapelicu zvono koje je bilo ukradeno, ali pronaeno.
Zadnjeg kolovoskog dana upnika fra
Miju Rajia zamijenio je domai sin u-
pnik fra Ivo Orlovac. Novog je upnika
uveo u upniku slubu kao biskupov
izaslanik njegov prezimenjak rodom iz
ove barlovake upe dr Anto Orlovac,
autor ovoga rada.
Meutim, jedan dogaaj, iako se iz-
ravno nije ticao samo ove barlovake
upe, valja ovdje spomenuti, jer se si-
gurno nikada dosad nije dogodio u ci-
jeloj povijesti ovog kraja i ove upe:
jednim rubom barlovake upe proao
je jedan Papa. Bilo je to 22. lipnja, ka-
da je Sveti otac Ivan Pavao Drugi spe-
cijalnim vozilom, tzv. papamobilom
proao na putu od zrane luke u
Mahovljanima prema Petrievcu i natrag preko Trna i nadvonjaka u
Zaluanima i time, makar na rubu "okrznuo" i ovu, barlovaku upu.
Kip pokraj puta u Matoevcima - izraz
pobonosti vjernika
72
Dio drugi: POPISI, STATISTIKE, PREGLEDI
Popis 1. - KRIZMANICI I KUMOVI IZ SELA
KASNIJE BARLOVAKE UPE 1742. GODINE
Ve je vie puta objavljen popis obitelji iz pojedinih upa koje je u Rim
poslao fra Pavao Dragievi 1742, i to nam je najstariji sauvani popis ka-
tolikog stanovnitva i dragocjen demografski izvor. Objavio ga je fra Do-
minik Mandi, detaljnije ga je obradio Luka akovi, a donosi ga i fra
Juro ali
41
, pa je dostupan itateljima. Meutim, akovi je donio i faksi-
mile popisa krizmanika i njihovih kumova, to nije posebno transkribirao
niti obraivao, a kako je popis na latinskom jeziku, to je pristupaan samo
manjem broju ljudi. Kako to, koliko znam, nitko do sada nije uradio, sma-
trao sam potrebnim i korisnim to s latinskog prevesti i ovdje donijeti u
ovoj krialjci. Iz njega emo saznati brojna prezimena krizmanika i kumo-
va, dob krizmanika, ponegdje i podatak odakle je krizmanik ili kum, to
je sve prvorazredna izvorna etnografska graa.
Krizma u Ojdaniima 14. sijenja 1742. godine'
"U selu Ojdanii, pod vedrim nebom, po obiaju nakon sv. mise, pot-
vreni su:"
R.br.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
Krizmanik
Anto Ojdani
Lovro Ojdani
Jerko Ojdani
Ivka Ojdani
Franjo Gubianin
Nikola Jerkovi
Juro Batkovi
Pavo Batkovi
Franjo Batkovi
Bartol Batkovi
Mijat Trnjanin
Drago Pavlovi
Mijat Boanin
Filip Elegovi iz B. Luke
Ana Mili
Franjo Kasapovi
Juraj Kasapovi
Dob
7 god.
7
5
5
6
4
6
5
6
8
7
8
7
7
8
5
8
Kum(a)
Mijat Ojdani
Filip Ojdani
Mijat Ojdani
Klara Ojdani
Mijat Lovrinovi
Petar Batkovi
Mato Lipovac
Mijat Jerkovi
Isti
Mato Lipovac
Jakov Kristi iz Banje Luke
Bernard Popi
Nikola Pei iz Banje Luke
Isti
Ivka Debeljakovi
Nikola Gubianin
Marko Gubian
41
Za upu Ivanjska, kamo su u to doba pripadala i sela kasnje barlovake upe, vidi: D. MANDI, Chroati
Catholici Bosnae et Hercegovinae, Chicago-Roma, 1962, str. 41-45; L. AKOVI, Prilozi za demografsku i
onomastiku grau Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1979, str. 282-287 (faksimil); J. ALI, Hod u vjeri, Banja
Luka i okolica, Banja Luka, 1991, str. 85-95.
42
L. AKOVI, nav. dj., str. 431-435.
75
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.
38.
39.
40.
41.
42.
43.
44.
45.
46.
47.
48.
49.
50.
51.
52.
53.
54.
55.
56.
57.
58.
59.
60.
61.
62.
Bartol Petrasinovi?
Lucija Petrasinovi
Franjo Jerkovi
Nikola? Jerkovi
Manda Majanovi
Grgo Lipovac
Stjepan Lipovac
Jela Novoseoc
Juro Abramspai
Ana Abramspai
Luka Majdandi
Franjo Majdandi
Rua Majdandi
Barbara Majdandi
Agata Majdandi
Ana Majdandi
Toma Andrijevi
Marta Andrijevi
Fillip Bugarinovi
Ana Bugarinovi
Kata Bugarinovi
Mato Bugarinovi
Marija Miji
Nikola Busmadovi?
Josip Komarii
Lucija Komarii
Nikola Miograd
Staa Novoseoc
Ivan Dumanovi
Mijat Dumanovi
Agata Liskovi
Ivka Lipovac
Petar Bronjakovi
Ivan Bronjanovi (!)
Juro Kuki
Mijat Kuki
Luka Glumevi
Anto Jurii iz Jelea
Manda Ivanevi
Ivka Lipovac
Krian (Chrvsantus) Mri
Ivan Miljanovi
Rua Markievi iz Petrievca
Ivan Debeljakovi
Ana Bari
9
50
8
5
7
7
6
6
8
6
8
4
9
6
8
5
6
11
7
6
8
5
8
9
6
5
6
7
9
7
8
6
8
4
7
6
8
18
7
7
8
5
7
8
8
Petar Kasapovi
Manda Kasapovi
Ivan Majanovi
Marko Debeljakovi
Manda Bronjakovi
Ilija Miji
Andrija Ojdani
Ivka Debeljakovi
Mijat Jerkovi
Petronila Jerkovi
Ilija Miji
Anto Miji
Marija Novoseoc
Marta Mili
Ista
Ista
Mato Ojdani
Ana Ojdani
Petar Batkovi
Petronila Batkovi
Ista
Jakov ikovi
Ana Lovrinovi
Anto Mari
Mijat Lovrinovi
Ivka Antunovi
Ivan Komarii
Kata Komarii
Jakov ikovi
Petar Kasapovi
Lucija Lovrinovi
Ana Lovrinovi
Marko Glumevi
Isti
Marko Ercegovac
Isti
Mijat Lovrinovi
Stjepan Abramovi
Ivka Bosona?
Kata Lipovac
Anto Glavaevi
Ivan Bajlovi
Lucija Glumevi
Mijat Lovrinovi
Pavka Abramspai
76
77
63.
64.
65.
66.
67.
68.
69.
70.
71.
72.
73.
74.
75.
76.
77.
78.
79.
80.
81.
82.
83.
84.
85.
86.
87.
88.
89.
90.
91.
92.
93.
94.
95.
96.
97.
98.
99.
100.
101.
102.
103.
104.
105.
106.
Ivka Bari
Juro Marinkovi
Pavka Marinkovi
Klara Marjanovi
Lucija Majanovi
Ana Popi
Ivka Kovaevi
Lucija Kovaevi
Franjo Hrvaanin
Kata Majanovi
Petar Aleksi
Lucja Golubovi
Klara Fillipovi?
Marta Kaljevi
Mijat Kaljevi
Manda Kaljevi
Kata Juri
Augustin Miljanovi
Staa Mri?
Mato Blaevi
Mato Kapetanovi
Abraham Abramovi
Rua Pavlovi
Agata Pavlovi
Ilija Debeljakovi
Rua Debeljakovi
Kata Debeljakovi
Ivka Mri
Jela Mri
Mijat Pavlovi
Ana Pavlovi
Manda Ermeni iz D(eliba).
Sela
Toma Ojdani
Petar Ojdani
Petronila olakovi
Kata ipi
Agata Zobi
Nikola Vidovi iz D.B. Sela
Nikola Popi
Dujo Prnjavorac
Stjepan Benkovi
Ivan Blaevi
Kristofor Blaevi
Klara Geli
4
8
5
7
4
4
8
5
8
5
5
8
6
4
5
40
7
8
5
10
8
7
4
5
7
8
4
7
5
6
8
8
9
6
5
6
8
10
7
6
9
7
4
9
Ista
Pavao Pavlovi
Jela Pavlovi
Kata Jerkovi
Urula Boinac
Lucija Lovrinovi
Kata Jerkovi
Ista
Marko Jerkovi
Marta Andri
Mato Bumbarevi
Franjka Benkovi
Kata Vukoljevi?
Ivka Ojdani
Franjo Markovi
Ana Ojdani
Petronila Jerkovi
Bernardin Popi
Kata Kaljevi
Anto ainovi iz Banje Luke
Isti
Anto ipi
Ana Ojdani
Ista
Ilija Mili
Marta Mili
Ista
Marija Golubovica
Ista
Luka Filipovi
Kata Marinkovi
Lucija Lovrinovi
Ivan Mili
Ivan Mili
Marija Orlovac
Marta Batkovi
Lucija ipi
Mato Sivevi
Mijat Lovrinovi
Ivan Komarii
Franjo Mri
Anto Geli
Isti
Marija Elegovi
107.
108.
109.
110.
111.
112.
113.
114.
115.
116.
117.
118.
119.
120.
121.
122.
123.
124.
125.
126.
127.
128.
129.
130.
131.
132.
133.
134.
135.
136.
137.
138.
139.
140.
141.
142.
143.
144.
145.
146.
147.
148.
149.
150.
151.
Rua Zobi iz Motika
Agata Zobi
Mijat Dumeli (!)
Ivka Ojdani
Stjepan Tomi iz argovca
Bernardin ipi
Nikola Bumbarevi
Mijat Postaja
Ana Bajlovi
Lucija Bajlovi
Jela Bajlovi
Petronila Bajlovi
Juro Glavaevi
Rua Glavaevi
Petronila Glavaevi
Andrija Dumeli
Mato Bogdanovi
Jakov Lupi iz argovca
Marija Benkovi
Jela Benkovi
Agata Buri
Lucija Buri
Urula Buri
Lucija Kovaevi
Toma Petrovi
Mato Serebi
Kata Nikoli
Nikola Blaevi
Ivan Debeljakovi
Nikola Kaplanovi
Anto Mri
Stjepan Sivevi
Ilija Rabai iz argovca
Ivan Rabai
Marko Kaplanovi
Ilija Kaplanovi
Jela Kaplanovi
Ivka Kaplanovi
Lucij a Majanovi
Vida Blaevi iz Linje
Ivka Blaevi iz r(eenog) sela
Aleksi (nema imena)
Marija Mri
Marija Vui
Jela Ojdani
5
5
8
36
24
8
9
40
4
6
7
4
5
8
7
5
44
5
7
8
8
6
6
7
5
7
6
40
7
8
8
9
4
7
26
24
50
30
4
60
48
4
6
7
6
Ista
Ista
Toma Ojdani
Lucija Blaevi
Nikola Gagli (!)
Nikola iak
Mijat Ojdani
Mijat Bugari
Jela Pavlovi
Ista
Kata Pavlovi
Ista
Anto Miji iz ipija
Marija Marinkovi
Ista
Mijat Ojdani
Andrija Ojdani
Mijat Benkovi
Kata Lupi
Marta Ojdani
Lucija Salinica
Ista
Ista
Ana Lovrinovi
Stjepan ali
Mijat Benkovi
Marija Jerkovi
Jakov Markievi
Andrija Lovrinovi
Franjo Branovovi (!)
Toma Benkovi
Petar Klindi
Franjo Prani
Isti
Nikola Buri
Franjo Branovovi
Jela Branovovi
Ista
Urula Bajlovi
Kata ainovi
Ista
Kata Boinac
Manda Branovovi
Urula Aleksi
Kata Topi
78
Krizma u Ojdaniima 15. sijenja 1742. godine
43
"Dana 15. sijenja 1742. u istom selu kao gore":
43
L. AKOVI, nav. dj., str. 435-436.
79
152.
153.
154.
155.
156.
157.
158.
159.
160.
161.
162.
163.
164.
165.
166.
167.
168.
169.
170.
171.
172.
173.
174.
175.
176.
Josip Stojevi
Rua Stojevi
Kata Bajlovi
Josip Lui
Anto Fini iz Zaluana
Agata Ivi
Josip Ivi
Jela Blaevi iz Linje
Manda ipi iz re. sela
Ivan Gaguli
Kata Ojdani
Marko Ojdani
Mijat Ojdani
Ana Ojdani
Lovro Ojdani
Bartol Topi
Marko Topi
Klara Topi
Ivka Topi
Bartol Ojdani
Justina Ojdani
Marko Ojdani
Marija Ojdani
Klara Ojdani
Ivka Ojdani
7
7
6
6
7
7
6
36
40
7
8
5
6
4
6
7
6
4
5
6
4
6
5
4
4
Marko Debeljakovi
Lucija Salinica
Ista
Mijat Lovrinovi
Luka Ojdani
Ivka Ojdani
Juro imborovi
Lucija Ojdani
Ista
Grgo Ojdani
Marija Gutianovi
Nikola Gutianovi
Marko Kaljevi
Ana Lovrinovi
Luka Lovrinovi
Mijat Lovrinovi
Nikola Gubianovi
Lucija iz Bresolica
Ista
Mijat Ojdani
Lucija Jarevi
Mato Novoseoc
Lucija Salinica
Lucija Jerkovi
Petronila Jerkovi
R.
br.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
krizmanik
Mijat Pekezovi iz Linje
Mijat Nikoli iz Linje
Franciska Grgi iz r(eenog)
s(ela)
Ana Petrovi iz re. sela
Katarina Pekezovi iz re. sela
Grgo Stipanovi iz re. sela
Bernard Blaevi iz re. sela
Petar Blaevi iz re. sela
Klara Grgi iz re. sela
dob
3 god.
24
16
30
5
40
14
42
13
kum(a)
Josip Kulierevi iz Fojnice
Mijat Pekezovi
Marija Konjeti
Franciska Grgi
Ana Petrovi
Anto Matoevi iz Bukovice
Grgo Stipanovi
Isti
Franciska Grgi
Krizma u Bukovici 16. sijenja 1742. godine
44
"U selu Bukovica, u kui Petra Bumbara, poslije svete mise kriz-
mani su":
44
L. AKOVI, nav. dj., str. 436-437.
80
R.br.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
Krizmanik
Grgo Blaevi
Andrija Blaevi
Mijat Bumbarevi
Petar Kovaevi
Rua Kovaevi
Anto Mati
Lucija Blaevi
Marta Blaevi
Dob
5 god.
4
5
4
5
5
6
8
Kum(a)
Nikola Bumbarevi
Nikola Bumbarevi
imun Miljani
Pavao Lagumdi
Jela Vidovi
Nikola Bumbarevi
Kata Lipovac
Ivka Firi
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
Marija Ostoji
Klara Ojdani
Petar Miji iz Linje
Urula Buri
Mijo Lipovac
Andrija Lipovac
Marko osi iz Linje
Lucija Kapetanovi iz re. sela
Petronila Konjeti iz re. sela
Ilija Konjeti iz re. sela
Anto Kapetanovi iz re. sela
Manda Hrvaanin iz Petir(evca)
Marija Konjeti iz Linje
Lucija Novoseoc iz re. sela
Marko Blaevi iz re. sela
Toma Milotnovi? iz re. sela
Marija Blaevi iz re. sela
Rua Blaevi iz re. sela
Manda Blaevi iz re. sela
Juro Novoseoc
Stjepan Novoselac (!)
Mato Hrvaanin iz re. sela
Marta Kapetanovi iz re. sela
Ilija Petrovi iz re. sela
Bartol Petrovi iz re. sela
Ivka Petrovi
5
5
3
4
4
5
26
40
46
46
26
4
38
16
14
34
14
12
13
13
15
14
12
40
12
13
Lucija Ojdani
Petronila Jerkovi
Ivan Marinkovi
Lucija Solinica
Ilija Miji
Isti
Anto Matoevi iz Bukovice
Petronila Konjeti
Agata iz Linje
Nikola ipi
Ilija Konjeti
Lucija Solinica
Agata iz Linje
Petronila Konjeti
Grgo Stefanovi?
Ilija Konjeti
Agata Kovaevi
Ista
Ista
Petar Blaevi
Isti
Ilija Konjeti
Petronila Konjeti
Ilija Konjeti
Stjepan Novoselac
Petronila Konjeti
Krizma u Bukovici 17. sijenja 1742. godine
45
"U istom selu Bukovica, kod kue imuna Miljania (!) krizmani
su":
45
L. AKOVI, nav. dj., str. 437-438.
81
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
Ana Lagumdi
Franjo Blaevi
Marija Marinkovi
Urula Marinkovi
Filip Androvi
Marta Koji (Coich)
Marta Bartolovi (!)
Ivka Bartulovi
Ana Vidovi
Petar Matoevi
Bla Androvac
Mijat Anui
Bla Prnjavorac
Marija Prnjavorac
Klara bani (Sbanich) (uni?)
Prizbiana?(Pristpiana?) bani
Klara Botovanji
Augustin Botovanji
Bernardin Juri
Nikola Bumbarevi
imun Bumbarevi
Marija Bumbarevi
Nikola Makarevi
Augustin Petrovi iz Trna
5
6
5
4
5
6
4
36
5
6
5
6
6
4
5
6
5
6
5
4
5
4
4
6
Manda Marinkovi
Toma Orlovac
Kata Lipovac
Ista
Ivan Marinkovi
Kata Androvac
Manda Marinkovi
Ista
Lucija Loparevi
Nikola Bumbarevi
Bla Anui
Bla Loparevi
Mijat Lovrinovi
Marija Loparevi
Urula Bumbarevi
Ista
Manda Marinkovi
Ivan Marinkovi
imun Miljani
Martin Vidovi
Isti
Manda Marinkovi
Luka Matoevi
Mato Bumbarevi
R.br.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
Krizmani
Mato Kovaevi
Urula Kovaevi
Agata Lagumdi
Anto Sari
Mijat Mati
Agata Mati
Orsula Marinkovi
Josip Kuruzovi
Petar Mati
Apolonija Mati
Ilija Orlovac
Dob
4
7
5
5
4
5
6
4
5
6
4
Kum(a)
imun Miljani
Jela Vidovi
Lucija Miljanovi
Marko Vidovi
Isti
Marija Vidovi
Kata Anui
Marko Vidovi
Petar Orlovac
Jela Lagumdi
Nikola Bumbarevi
Krizma na Crkvenama 25. sijenja 1742. godine
46
.
"Na Crkvenama, pred skupljenim narodom koji je doao iz cijele u-
pe, na blagdan Obraenja sv. Pavla, Presv(ijetli) G. slavio je svetu mi-
su, odrao narodu nagovor, dao posljednji blagoslov, te su bili krizmani
slijedei":
46
L. AKOVI, nav. dj., str. 439-440.
82
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.
38.
39.
40.
41.
42.
43.
44.
45.
46.
Ilija Blaevi
Kata Blaevi
Ana Vidovi
Marko Pranji
Marta Boanin iz Ramia
Rua Vidovi
Lucija Kardunovi
Toma Sokevi
Toma Miljanovi
Vid Miljanovi
Rua Miljanovi
imun Vidovi
Nikola Anui
Ana Anui
Mijat Makarevi
Andrija Mati
imun Anui
Anto Anui
Kata Marinkovi
Franjo olakovi
Klara olakovi
Petronila Vukii
Klara Loparevi
Kata Atlagi iz Banje Luke
Nikola Kaljevi
Pavao Andrijevi
Mato Loparevi
Manda Mutapi iz Banje Luke
Tadija Botovanji
Pavao Botovanji
Petar Botovanji
Juro unji (Sugnich)
Bartol Gaguli
Ana Rabadi iz argovca
Luka Aleksi iz Zaluana
4
5
5
5
4
5
4
7
5
4
4
4
9
6
4
5
6
5
6
8
6
6
6
40
9
10
6
8
6
5
4
8
4
7
4
Toma Orlovac
Marija Orlovac
Lucija Bumbarevi
Mato Bumbarevi
Lucija Loparevi
Ista
Lucija Marinkovi
Ivan krgi (Skarghich)
Mato Bumbarevi
Mijat Ojdani
Ana Loparevi
Martin Lagumdi
Luka Loparevi
Ana Loparevi
Anto Matoevi
Isti
Petar Loparevi
Isti
Kata Loparevi
Stipo Tadi
Dragni (ime ne stoji!)
Lucija olakovi
Marija Miljanovi
Marija Marinkovi
Nikola Andrijaevi
Ivan Kaljevi
Marko Vidovi
Marta abrai iz Priana
Bla Anui
Anto Matoevi
Isti
Juro Lipovac
Mijat Bumbarevi
Kata Anui
Andrija Ojdani
Popis je pisan latinskim jezikom, te su i osobna imena prevoena na
latinski. Ja sam ih u prijevodu na hrvatski ujednaio, iako neko ime mo-
e imati vie inaica: Michael ja prevodim: Mijat, kako je to u ono vrije-
me bio est sluaj, a moe znaiti i Mile, Milan; Josephus prevodim s Jo-
sip, a moe znaiti i Joso, Jozo; Joannes prevodim s Ivan, a moe biti i
Ivo, Ivica; Joanna prevodim s Ivka iako moe biti i Ivana; Stjepan moe
biti i Stipo, itd. Gdje nisam uspio sa sigurnou proitati (prezime),
stavio sam ono koje mi se uinilo najbliim, ali s upitnikom.
Ovaj je popis veoma zanimljiv. ini se da je ovaj dan krizme, 15. sije-
nja bio upravo zbog vjernika iz Linje, iako ih je nekoliko iz te upe
krizmano i dan ranije. Osim toga, po godinama starosti vidi se da tamo
odavno nije bilo krizme, pa meu krizmanima ima i 60-godinjaka. Tako-
er ih je puno toga dana ujedno i krizmano i kumovalo drugom kriz-
maniku. ini se da su ti krizmanici porijeklom iz Linje, a da su nedugo
prije toga prebjegli na podruje tadanje ivatanske upe. Negdje sam u
ostavtini pok. Nikole Bilogrivia naao podatak, da su neki iz Linje,
bjeei pred Turcima preli preko Vrbasa, a ne preko Save i naselili se u
tamonjim katolikim selima. Sudei po prezimenima, moda su se up-
ravo oni naselili u Bukovici (a vjerojatno i u drugim selima tadanje iva-
tanske upe), jer je u njoj bilo prezimena Novoselac, Blaevi i Lipovac.
Krizmanika ima iz svih okolnih sela, ali i iz tadanje upe Banja Luka,
koja je u to vrijeme gotovo raseljena. To je vrijeme nakon bitke pod Ba-
njom Lukom 1737, kad u Banjoj Luci nema upnika. Zato su preostali
vjernici, ili barem dio njih potraili biskupa na Crkvenama i krizmali
svoje krizmanike. Neki su se oito, neko vrijeme sklonili po selima u
banjolukoj okolici, to se vidi usporeivanjem prezimena iz ivatanske i
banjoluke upe. To je sigurno zanimljiv rad, ali nadilazi nau temu, a
ovaj popis moe svaki itatelj usporeivati pod razliitim vidicima.
83
R. br.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
krizmanik
Nikola Mouljanin iz upe B. L.
Filip Kuruzovi
Mato Kuruzovi
Toma Selandi iz (upe) B. L.
Nikola Mri iz argovca
Nikola eurevi iz Trna
Andrija Pavlovi iz Dragoaja
Stjepan Tadi iz Petrievca
Mato Andrijevi iz Priana
Stjepan Andrijevi iz Priana
Mijat Klindi iz Priana
dob
7
5
5
20
4
5
6
4
9
7
10
kum(a)
Andrija Batkovi
Isti
Nikola Bumbarevi
Andrija Batkovi
Juro Benkovi
Juro iz Trna
Ivan Majanovi (!)
Marko Nikoli
Marko Kaljevi
Isti
Juro Benkovi
Popis 2. - PREGLED BROJA KRTENIH, UMRLIH
I VJENANIH UPE BARLOVCI
U slijedeoj tablici donosim statistike podatke o broju krtenih, um-
rlih i vjenanih parova po pojedinim godinama od 8. lipnja 1879., tj. od
poetka upe. Za neke godine nedostaju podaci, jer ne postoje odgova-
rajue matice, tako npr. matica vjenanih od poetka upe do 1918, ma-
tica umrlih od 1905. do 1918. Masno je otisnut najvei i najmanji broj u
povijesti upe. U posebnu tablicu sam izdvojio razdoblje nakon to je
barlovaka upa podijeljena i osnovana jo jedna u Trnu. Bilo bi zani-
mljivo analizirati ove podatke, ali neka to itatelj sam ini. Spominjem
samo da je 1918. godine vladala panjolska groznica, koja je pokosila
rekordno velik broj ivota, da je 1992. godine poeo rat u Bosni i
Hercegovini, i otada je stalni tzv. "negativni prirast", tj. vie je umrlih
nego krtenih, a da je 1995. u kolovozu uslijedio posvemanji izgon vje-
rnika i ostali su samo ostaci ostataka, to je vidljivo iz statistikih bro-
jeva. Zanimljivo je takoer da u vrijeme drugoga svjetskog rata nema
"negativnog prirasta", iako bi on sigurno uslijedio 1945. kada je stradao
osobito velik broj hrvatske vojske na krinim putovima, ali za njihovo
se mjesto stradanja ne zna, te nisu upisivani u upne matice.
84
Godina
1879
1880
1881
1882
1883
1884
1885
1886
1887
1888
1889
1890
1891
1892
1893
1894
1895
1896
1897
1898
1899
Krtenih
48
80
102
78
74
91
105
128
94
88
106
81
100
90
107
113
98
94
107
94
100
Umrlih
29
47
40
78
43
37
75
55
82
51
66
67
94
79
111
49
61
101
125
94
69
Vjenanih parova
n e m a podataka
n e m a podataka
n e m a podataka
n e m a podataka
n e m a podataka
22
12
20
21
15
14
24
22
28
18
27
30
23
32
30
21
47
Od 17. 05.1905. do kraja te godine nemamo podataka o umrlima, a svakako ih je moralo biti, jer je rije
o razdoblju od preko sedam mjeseci. Istina, ima upisano jo jedna umrla osoba 9.12.1905, ali kako popis
nije biljeen neprekinutim rednim brojevima, nije nam mogue odgonetnuti niti brojano koliko ih je u
meuvremenu umrlo.
85
1900
1901
1902
1903
1904
1905
1906
1907
1908
1909
1910
1911
1912
1913
1914
1915
1916
1917
1918
1919
1920
1921
1922
1923
1924
1925
1926
1927
1928
1929
1930
1931
1932
1933
1934
1935
1936
1937
1938
1939
1940
137
99
110
131
134
146
155
151
157
161
154
147
162
171
192
118
89
96
71
154
185
186
190
190
203
190
223
176
216
230
215
222
265
229
257
228
260
244
293
240
270
39
71
96
82
39
33 ( do 17. 05. )
47
57
97
63
77
49
59
77
132
109
74
68
84
207
88
73
71
88
55
72
64
56
86
123
83
65
72
100
73
72
98
90
115
102
75
120
30
12
40
20
48
13
38
17
24
10
32
24
20
41
7
7
13
21
47
76
61
34
52
34
17
48
45
36
19
45
28
37
29
24
33
36
46
48
31
31
24
1941
1942
1943
1944
1945
1946
1947
1948
1949
1950
1951
1952
1953
1954
1955
1956
1957
1958
1959
1960
1961
1962
1963
1964
1965
1966
1967
1968
1969
1970
1971
1972
1973
1974
1975
1976
1977
1978
1979
1980
249
282
225
207
134
151
123
159
162
150
135
185
141
168
140
170
161
148
180
143
161
172
142
162
149
167
159
125
169
125
158
140
142
122
114
118
104
103
100
98
93
110
136
119
97
74
65
68
62
75
64
53
62
56
52
48
63
38
48
52
49
54
47
46
31
50
36
50
46
47
43
47
43
39
39
34
41
39
32
58
17
27
27
17
23
16
43
42
25
16
52
34
44
42
48
60
49
58
44
42
58
44
42
54
59
56
47
43
48
45
40
62
39
40
40
36
40
44
34
38
86
Barlovaka upa nakon osnutka upe Trn
87
godina
1981
1982
1983
1984
1985
1986
1987
1988
1989
1990
1991
1992
1993
1994
1995
1996
1997
1998
1999
2000
2001
2002
2003
2004
krtenih
63
53
55
42
40
51
53
66
57
58
56
43
20
14
8
1
0
3
1
0
0
1
0
0
umrlih
25
29
35
41
36
40
45
43
54
30
33
46
53
39
19
3
6
9
10
11
10
5
9
11
vjenanih parova
28
20
25
23
20
20
32
24
27
38
21
26
13
6
6
3
0
2
0
0
0
2
0
2
Popis 3. - DUHOVNA ZVANJA IZ BARLOVAKE UPE
upa Barlovci bila je solidna upa, postojana u vjeri, duhovna zva-
nja, sveenika i redovnika tu su se uvijek veoma potovala. Za obitelj
koja je bila poaena Bojim pozivom u duhovnu slubu nekog njezi-
na lana to je bila i ast i radost. Zato je razmjerno mnogo mladia i dje-
vojaka biralo sveeniko ili redovniko zvanje. To se nije nimalo pro-
mijenilo ni u vremenu kad su komunisti na sve naine, a prije svega pre-
ko kola vrili pritisak na vjeru i vjernike, naprotiv, onda je tih zvanja
bilo ba najvie! Naravno da nisu svi koji su poli u sjemenite ili novi-
cijat postajali sveenici ili redovnici. S podruja te upe je 18 sveenika
od kojih su sedmorica jo ivi. Spomenimo da je sin ove upe, sveenik-
franjevac fra Vid Miljanovi prvi postigao akademski stupanj doktora
znanosti iz cijele BiH. Bilo je to 1882. u Beu. Barlovci su prvi u cijeloj
BiH imali doktora znanosti u povijesti!
Mnogi su se upnici isticali u radu oko duhovnih zvanja. Posebno se
u tom pogledu zauzimao fra Rafael Lipovac: odravao je duhovne ob-
nove za bogoslove i sjemenitarce, okupljao redovnice na molitvu i dru-
enje, a 29. kolovoza 1965. vodio je posebno zavjetno hodoae Gospi
Olovskoj, da upi isprosi mnogo duhovnih zvanja. Sudjelovalo je 126
upljana, meu njima etiri asne sestre i etiri bogoslova. upnik pie
u ljetopisu: "Ovo hodoae je poduzela upa kao svoj zavjet Gospi Olo-
vskoj, da isprose ovom kraju sve(enikih) i redov(nikih) zvanja".
48
Sveenici
Mali leksikon pokojnih sveenika iz barlovake upe
U ovom odsjeku donosim leksikografski abecednim redom osnovne
podatke i prikaz ivota i djelovanja pokojnih sveenika iz barlovake
upe. U obzir sam uzeo one koji su jo barem neko vrijeme ivjeli, na-
kon to je 1879. osnovana upa u Barlovcima, a potjeu iz ovih krajeva,
i poredao sam ih abecednim redom njihovih prezimena. U drugom di-
jelu prikazujem, prema dostupnim podacima, sveenike s toga podruja
iz ranijeg vremena, dok su ova sela pripadala drugim upama: starom
Dragoaju, Ivanjskoj ili Petrievcu.
Fra Bosiljko Gubo (1908-1960), pastoralni radnik i patnik
Fra Bosiljko Gubo (ponegdje ga piu i: Gubi) roen je 14. travnja
1908. u Ramiima. Njegovi potjeu iz ivatanske upe. Krsno mu je ime
48
Knjiga spomenica upe Barlovci u upnom arhivu.
Mile, a roditelji Mio Gubo i Ana ro. Blaevi. Osnovnu je kolu po-
haao u Dragoaju, gimnaziju u Visokom, a studije zavrio u Sarajevu.
Za sveenika je zareen na Novu godinu 1933. Kako su kod franjevaca
esti premjetaji obiaj, fra Bosiljko je
obiao dobar broj upa Banjoluke i Vrh-
bosanske biskupije. Najprije je bio kape-
lan na Petrievcu, u Rami, Bugojnu i Go-
rici kod Livna, a upnik u Novom eheru,
Volaru, Ivanjskoj i Stratinskoj. Neko vri-
jeme je proveo kao odgojitelj i predava u
sjemeninoj gimnaziji u Visokom. Fra Bo-
siljko je, poput mnogih drugih sveenika u
poratnom vremenu osuen od komunisti-
kih vlasti na dugogodinju robiju. Bilo je
to punih 12 godina, od 1949. do 1957. u Zenici No, tamnovanje je oteti-
lo njegovo zdravlje, srce mu je oslabilo te je mlad preminuo, kao upnik
u Stratinskoj 29. sijenja 1960. Bio je tek u 52. godini ivota, 33. redo-
vnitva i 28. sveenitva. Pokopan je na samostanskom groblju na Petri-
evcu. Fra Bosiljko ostaje upamen kao skroman sveenik i redovnik,
ali sposoban i dobar propovjednik.
Fra Josip Lopar(evi) (1875-1946), pastoralni radnik, graditelj
imo Lopar(evi) /piem tako, jer njegovo prezime susreemo u obje
varijante: Lopar i Loparevi/ roen je 14. kolovoza 1875. (ili 1876?) u
Barlovcima
49
. Gimnaziju je pohaao u Gu-
oj Gori kod Travnika. U franjevaki red
stupio je 12. kolovoza 1895. u Fojnici, gdje
prolazi godinu dana novicijata tj. priprave
na redovniki ivot. Tono godinu dana
kasnije poloio je prve redovnike zavjete,
a sveane doivotne 9. rujna 1898. Filo-
zofsko-teoloke studije zavrio je u Kreevu
i Livnu. Za sveenika ga je zaredio banjo-
luki biskup fra Marijan Markovi u Jajcu
20. srpnja 1902. Najprije je bio kapelan u
Sanskom Mostu. Kao mlad sveenik kratko upravlja upom u Kljuu
1904. godine, dvije godine kasnije nalazimo ga, takoer kratko, kao
upravitelja upe u Barlovcima. Zatim je upnik u Volaru (urkovcu)
49
Fra Jurica ALI, Franjevci sjeverozapadne Bosne, Biha, 2002, str. 76 i A. ATLIJA, "Franjevci i njihova
prisutnost u Bosanskoj Krajini", u: Nova et Vetera, sv. 1-2 (1981), str. 302 piu da je roen istog datuma, ali
1876. godine.
89
1908-1912., a onda slijedee etiri godine upnik i gvardijan na Petrie-
vcu. U razdoblju 1916-1918. upnik je u Sanskom Mostu, a onda je pu-
nih devet godina upnik u rodnim Barlovcima 19181929. U tom je vre-
menu sagradio zvonik barlovake upne crkve. Ci-jelo preostalo aktiv-
no sveeniko vrijeme provodi u Vrhbosanskoj nadbiskupiji u upama:
Foa 1929-1930., Korae 1930-1932. (kapelan), eravac 1932-1935. i
Potoani 1935-1938. Kad je ostario, vratio se 1939. u matini samostan
na Petrievcu. Tu je proveo vrijeme Drugog svjetskog rata, sve do sm-
rti, pomaui koliko je jo mogao. Bio je ugledan misnik, o emu gov-
ori i podatak da je tri godine 1919-1922. bio savjetnik (definitor) fra-
njevake provincije. Umro je 28. listopada 1946. na Petrievcu u 71. ili
72. godini ivota. Pokopan je na tamonjem samostanskom groblju.
Vl. Filip Lukenda (1943-1995), graditelj, politiki zatvorenik, muenik
Roen je 1. svibnja 1943. u Barlovcima od roditelja Ante Lukende i
Ane ro. Matoevi. Osnovnu osmogodinju kolu zavrio je u Barlo-
vcima i Dragoaju, gimnaziju u sjemenitu Zagrebu i akovu. Filozof-
sko-teoloki studij zavrio je u akovu, a diplomirao je nakon sveeni-
kog reenja u Zagrebu. Za sveenika je
zareen na Petrovo, 29. lipnja 1969. u
akovu. Mladu misu je sveano proslavio
u rodnoj upi, na Ilinu, 20. srpnja te go-
dine, na dan kad je prva ljudska noga
stupila na mjeseevo tlo. Sveeniku
slubu vrio je u banjolukoj upi Pohoda
Bl. Dj. Marije 1969-1970, a onda je postao
upnikom u Glamou. Nakon neto vie
od dvije godine biskup mu je povjerio
dunost da od dijela banjoluke upe fo-
rmira novu upu u Presnaama, u istonom dijelu banjoluke upe.
Poevi doslovno od nitice uspio je nabaviti zemljite, podii najprije
provizornu baraku, zatim upni stan i velebnu crkvu Sv. Male Terezije,
koja je proglaena biskupijskim svetitem te omiljele svetice. Time je
postao trn u oku komunistikim vlastodrcima, te su ga lano optuili i
na montiranom procesu u Banjoj Luci "u ime naroda" osudili na etiri
godine zatvora, a kasnije su kaznu smanjili na dvije i pol godine. Iako
teko bolestan "odleao" je godinu i pol u Foi. U vremenu najnovijih
ratnih zbivanja osobito se karitativno zauzimao za pomo svima po-
trebnima, i to ne samo katolicima. Ipak, zloinci iz redova srpskih
(para)vojnih snaga su, pod okriljem nonog policijskog sata, kratko na-
90
kon ponoi 11/12. svibnja minirali upnu crkvu, provalili u upnu kuu,
koju su zapalili, a upnika i njegovu suradnicu asnu sestru milosrdnicu
Ceciliju Grgi ubili i zapalili. Tako su oni zajedniki podnijeli mueni-
tvu, vjerni svome zvanju i poslanju, jer nisu htjeli pobjei, iako su to
mogli i bili upozoravani na opasnost. Filip je bio u 53. godini ivota, a
Cecilija u 43. Oboje su pokopani na banjolukom katolikom groblju
Sveti Marko. upnik Filip uspio je za svetite dobiti i autentine moi
Sv. Terezije, a pripremio je zajedno s pok. biskupom Alfredom Pich-
lerom molitvenik Kia nebeskih rua, koji je iziao u dva izdanja.
Fra Antun Mainkovi (1850-1887), pastoralni radnik
Kad sam prije desetak godina poeo prikupljati podatke o sveenici-
ma iz zaviajne mi upe Barlovci, najvie su mi truda ni krivi ni duni
- napravila dvojica sveenika, ba mojih Bukovana, a razlog je bio taj
to su obojica nosila isto ime i prezime, bili sveenici-franjevci iz istog
sela, a ni ematizmi ni druga dostupna mi graa nije ih vodila kao dvo-
jicu. S druge strane, jedan autor ih je navodio ak trojicu; za jednog od
njih je naveo da je iz Rakovca (kod Petrievca), a to je oito bila krivo
proitana Bukovica. Ni drugi se podaci nisu slagali, tako npr. godina ro-
enja ovoga prvog Antuna. Nakon duljeg istraivanja, uspio sam priku-
piti podatke o obojici. Nisam ih nigdje objavio, ali je u meuvremenu
fra Jurica ali obojicu uvrstio u svoju knjigu Franjevci sjeverozapadne Bo-
sne. Meutim, ini se, da se i on dao zavesti od netonih podataka na ko-
je je naiao u franjevakom ematizmu, pa je iz njega preuzeo krivu go-
dinu roenja starijega od dvojice Antuna - 1849. Provjerio sam matice
krtenih upe Ivanjska, kamo je Bukovica u to vrijeme pripadala, i usta-
novio da 1849. nije krteno ni jedno dijete s prezimenom Ma(r)inkovi.
Ovdje moram dodati jo i tumaenje odakle ovo "r", dakle Marinkovi,
a ne Mainkovi. Naime, u maticama se oni zaista nekada piu Marin-
kovi, to e biti izvorno i tono, jer je ta obitelj, prema fra Jurici, dose-
lila "poslije velike kuge"
50
, od Kotor Varoa, gdje doista ima Marinkovi-
a. Prema popisu vjernika iz 1742, u Bukovici je tada ivjela obitelj Ilije
Marinka (Marcincho). Iz kotorvarokih Marinkovia su i dva brata
sveenika: fra Juro i fra Stipo, od kojih je fra Juro Marinovi bio neko
vrijeme kapelan u Barlovcima. Prvoga u od bukovakih franjevaca
Mainkovia ovdje zvati fra Antun, kako ga zovu i neki izvori, a drugo-
ga fra Anto. Najprije o fra Antunu Mainkoviu!
Teko je utvrditi kada je on tono roen, ali ini se jedino da 1849.
nije! Pretraujui ivatanske matice, ispisao sam svu muku djecu toga
50
J. ALI, Franjevci sjeverozapadne Bosne, str. 79.
91
prezimena koja bi dola u obzir i ustanovio da ima jedan muki poto-
mak ove obitelji roen 1848. i dva 1850, ali nijedan iz 1849. Prvi je An-
to Marinkovi
51
, sin Mijata ili Mile (lat.: Michaelis) Marinkovia i An-
e ro. Vidovi, ro. 19. prosinca 1848, krten je u nudi (oito je dije-
te bilo slabano), ili znamenovan od Marka unia iz Bukovice, ali je
obrede kasnije nadopunio fra Marko Bakovi, to znai da dijete nije
odmah umrlo. No ini se da je nakon toga ipak umrlo u djetinjoj dobi,
jer je 14. travnja 1850. krteno jo jedno dijete istih roditelja koje nosi i
isto ime " Antonius Marinkovi"
52
. Nije bio rijedak sluaj da su rodite-
lji, kad bi im umrlo jedno dijete, drugomu dali isto ime; uostalom i sam
sam drugi Anto u svojoj obitelji, jer je moj stariji brat i imenjak umro
malen. Oito, onaj prvi iz 1848. nije na fra Antun, a da lije ovaj iz 1850,
ostaje da vidimo.
Meutim, poznato je da su u to vrijeme redovnici, pa tako i franjev-
ci, stupajui u samostan, uzimali drugo ime. To je u to vrijeme bilo pra-
vilo. Budui da se gornji ve krsnim imenom zvao Anto, on bi ga bio
morao promijeniti da je postao franjevac. Moramo, dakle, traiti neko-
ga, tko je imao drugo ime prije nego je u franjevakom redu uzeo ime
Antun ili Anto. U istim maticama nalazimo jo jednog Mainkovia (ne
Marinkovia!), s krsnim imenom Mato, a koji bi doao u obzir za na-
ega fra Antuna. Rije je o Mati Mainkoviu, sinu Jure Mainkovia i
Jele ro. Blaevi, roenom u Bukovici 7. kolovoza 1850. Ako je on pos-
tao franjevac, onda je on pri oblaenju uzeo redovniko ime fra Antun.
Ne treba zanemariti ni pojedinost da se oba franjevca ovoga imena piu
prezimenom Mainkovi, a ne Marinkovi, a tako je upisan u matica-
ma krtenih i ovaj Mato.
U obzir dakle dolazi drugi Antun, sin Mijata i Ane ro. Vidovi, ili
ovaj Mato. Valja uoiti da se oni kasnije uvijek vode kao Mainkovii,
premda je onda bilo sluajeva da se prezimena, i ne samo ona, piu odoka.
Mislim ipak da je rije o Mati Mainkoviu, sinu Jure Mainkovia i
Jele ro. Blaevi, roenom u Bukovici 7. kolovoza 1850, te da je on
stariji "fra Antun Mainkovi".
O njegovu poetnom kolovanju fra Jurica ne pie, ali vjerujem da
neemo pogrijeiti, ako pretpostavimo kako je itati i pisati nauio uz
franjevce u Ivanjskoj. Stupio u franjevaki red 23. listopada 1868. u Fo-
jnici. Studirao je u Strossmaverovu akovu od 1870. Sveane redovni-
ke zavjete poloio je 14. srpnja 1875, a mladu misu je proslavio 25. ou-
jka 1876. (franjevaki ematizmi nisu, naime, biljeili datume sveeni-
kog reenja, nego mladih misa). ini se da je on cijeli svoj sveeniki
92
51
Matice su pisane latinski: Antonius Marcinkovich, Mat. krt. upe Ivanjska, svez V, god. 1848., br. 1681.
52
Ba tako pisano! Mat. krt. svez. V, god. 1850, br. 2095.
vijek proveo kao kapelan, najprije u rodnoj upi Ivanjska 1876-1885,
zatim 1882-1887 na Petrievcu. Te, 1887, godine imenovan je upnikom
u Sokolinama kod Kotor Varoa, ali je ve potkraj te godine preminuo.
Bilo je to drugi dan Boia, 26. prosinca 1887. Bio je jo vrlo mlad. Neki
podaci kau da je umro u 37. godini ivota i u 13. godini sveenitva, a
u franjevakom nekrologiju na Petrievcu stoji da je umro "u dobi od
31 godine". Ponegdje nailazimo na podatak da je umro u 47. godini
ivota. Moda je negdje netko krivo proitao, pa se podaci ne slau.
ini se ipak, prema svemu, da je on roen 1850, u franjevaki red stu-
pio 1868. sa 18 godina ivota, za sveenika zareen 1876, tj. u 26. godi-
ni ivota, a umro 1887. u 38. godini ivota i 11. godini sveenitva.
Fra Anto Mainkovi (1872-1929), pastoralni radnik
Drugi franjevac istog imena i prezimena - fra Anto Mainkovi roen
je u Bukovici 18. veljae 1872. Sin je Jakova Mainkovia i Marije ro.
Vidovi, oboje iz Bukovice. Istog ga je dana krstio upnik fra Ambroa
Radmanovi u Ivanjskoj
53
. Krsno mu je ime
Mile. Stupio je u franjevaki red 1889, a
sveane redovnike zavjete poloio je 21.
srpnja 1894. Za sveenika je zareen 29. lip-
nja 1896. Ve 1897. on je kapelan u Iva-
njskoj, a 1898. te ponovno 1907. na Petrie-
vcu. U urkovcu je bio upnik u tri navrata:
prvi put 1898-1901, drugi put 1903-1905, a
trei 1923-1924. Bio je upnik i u rodnoj
upi Barlovci 1901-1903. Osim toga upni-
kovao je u Sanskom Mostu 1905-1907, u
Dobretiima u Vrhbosanskoj nadbiskupiji (tu ga nalazimo 1910., a kako
je dugo tu bio, nemamo podataka), u Sasini 19141917, u Stratinskoj
1917-1922. Zadnje godine svoga sveenikog djelovanja proveo je kao
upnik i gvardijan na Petrievcu 1924-1928. Zasluan je za gradnju dru-
gog samostana na Petrievcu, budui da je stari ve bio nedostatan za
potrebe brae. Taj ga je posao do kraja iscrpio, jer je i inae bio boleljiv,
pa je brigu oko gradnje samostana preuzeo fra Petar orkovi, a fra Anto
se morao posvetiti brizi za svoje zdravlje. Pokuao se lijeiti u bolnici u
Zagrebu, ali je tamo i preminuo 30. sijenja 1929. Ipak je umro smiren, jer
je znao da je dva tjedna ranije, na blagdan sv. Ante Pustinjaka blagoslovl-
jen novi samostan na Dudiu tj. Petrievcu. I on je umro razmjerno mlad:
u 57. godini ivota, 40. redovnitva i 32. godini sveenitva.
53
Mat. krt. upe Ivanjska svez. VI, str. 165, br. 387.
93
Vl. mr. Nikola Matoevi (1932-1997), sociolog, pastoralni radnik
Mlai od dvojice Matoevia, sveenika iz barlovake upe je Niko-
la, sin Jure i Rue ro. Lipovac, roen 15. srpnja 1932. u Bukovici. Os-
novnu je kolu pohaao kod asnih sestara u samostanu "Nazaret" u
Budaku, gimnaziju u Zagrebu, gdje je maturirao 1952. Studij bogoslo-
vlja zavrava u akovu. Tu je na Petrovo, 29. lipnja 1958. zareen za
sveenika. Jo slijedeu godinu studira u akovu, a onda zapoinje sve-
eniku slubu. U ljeto 1959. imenovan je
kapelanom u Banjoj Luci, ali tu ne ostaje
niti mjesec dana, jer je upa u Prnjavoru
ostala upranjena, budui da je dotadanji
upnik Alfred Pichler postao banjolukim
biskupom. Zato je Nikola 12. rujna 1959.
imenovan upraviteljem upe u Prnjavoru.
Tu djeluje punih pet godina, do 1964.
Tada je premjeten za upnika u Staroj
Rijeci, i tu ostaje do konca 1965. godine.
Zbog njegovih sposobnosti, biskup ga je
poslao na specijalni studij sociologije u Rim. Na papinskom sveuilitu
Gregorijana studirao je tri godine, 1966-1969. i studije zavrio akadem-
skim stupnjem magisterija. Nije vie nastavio studij, nego je 1970.
otiao za duobrinika naih radnika u Hrvatskoj katolikoj misiji u
Feldkirchu u zapadnoj Austriji, gdje djeluje do rujna 1971. Zatim ga je
biskup imenovao upnikom u Sasini, gdje djeluje od listopada 1971. do
srpnja 1973. Tada je zbog nekih potekoa na koje je nailazio, napustio
sveeniku slubu, te je od Svete Stolice zamolio razrjeenje od
sveenikih obaveza, te je godine 1974. "reductus ad statum laicalem",
osnovao je obitelj i do konca ivota predavao vjeronauk u Njemakoj.
Iako je naputanje sveenike slube uvijek bolan korak za onoga koji
to ini, ali i za vjernike meu kojima je djelovao, Nikola je to napravio
u tiini, bez ikakavog skandala, kako se to nerijetko u takvim sluajevi-
ma dogaa. Kad ga biskup razrjeava slube upnika u Sasini 26. srpn-
ja 1973, pie mu: "Ovim Vam ujedno iskazujem svoju zahvalnost za sav Va
trud i rad u svim slubama koje ste dosada obnaali u biskupiji"
54
, te mu je
poelio svako dobro u buduem ivotu. Kao sveenik Banjoluke
biskupije djelovao je vrlo savjesno, punih 15 godina. Umro je 2.
kolovoza 1997. u Pettingu kod Rosenheima u Njemakoj, a tu je i
pokopan 5. kolovoza te godine.
54
Biskupov dekret od spomenutog datuma u Sveenikom arhivu u BABL-u.
94
Vl. Toma Matoevi (1920-1988), pastoralni radnik i patnik
Stariji sveenik Matoevi, vl. Tomo, roenje 20. srpnja 1920. u Bu-
kovici. Roditelji su mu: Ivo Matoevi i Kaja ro. Blaevi. Krstio ga je
fra Jozo Loparevi u Barlovcima. Budui da je bio iz siromane obitelji
za njegovo se kolovanje pobrinuo mons. Boo Ivani, duhovnik asnih
sestara Klanjateljica Krvi Kristove u Budaku i generalni vikar Banjo-
luke biskupije. etverogodinju osnovnu je kolu zavrio u sestarskoj
koli u samostanu "Nazaret" u Budaku,
osam godina gimnazije u Djeakom sje-
menitu u Travniku, gdje je maturirao u
ljeto 1941. Iste godine Tomo zapoinje te-
oloke studije u Sarajevu, gdje uz ratne
potekoe studira do 1944, kada je bogo-
slovija morala biti zatvorena, te nije mog-
ao svoga studija privesti kraju. Nastavio ga
je tek po zavretku rata i to u Zagrebu
1945.-1947., a tu je godinu dana kasnije i
diplomirao. Za sveenika je zareen 29. li-
pnja 1947. u Zagrebu. Mladu misu slavio je 2. kolovoza 1947. u Barlov-
cima. Kao svoje sveeniko geslo dao je tiskati na mladomisnikim
sliicama: "Moja radost, moja nada i moj ivot u Gospodinu je". Sveeniko
djelovanje zapoeo je kao kapelan u Banjoj Luci u srpnju 1948, ali tako
da je radio u kancelariji kod upnika, a svete mise sluio u katedrali,
gdje je i stanovao u biskupovoj kui, budui da su komunistike vlasti
oduzele upni stan, osim najnunijeg prostora za upnika. Nije se pravo
ni zagrijao, kad su ga nakon tri i pol mjeseca, u listopadu te godine poz-
vali na sluenje vojnog roka.
Odsluivi godinu dana imenovan je krajem 1949. upnikom u Staroj
Rijeci. Tu su ga bezbone komunistike vlasti 28. travnja 1952. uhitile,
optuile pomou lanih svjedoka, njegovih upljana, i osudile ga na se-
dam godina zatvora. Nakon njegovih albi suenje je ponovljeno, te je
osuen na etiri godine zatvora, koje izdrava 1952-1956. Sauvana
nam je njegova presuda, pa moemo vidjeti zbog ega su ga optuivali.
Ovdje navodim samo dio tih "bisera", jer su za sline stvari osueni i
brojni drugi sveenici. Oni najbolje govore o mentalnom sklopu onih
koji su se svijetu prodavali kao demokrati i humanisti i o nedunosti
sveenika, sve i kad bi sve ono za to su ih optuivali, oni bili doista i
rekli. Osuen je zbog verbalnog delikta ili, kako su oni to lijepo znali
etiketirati, "neprijateljske propagande" koja se sastojala od toga "to je:
godine 1950 pa do mjeseca aprila 1952 g. kao svetenik u selu Stara Rijeka,
95
srez Sanski Most u vie navrata sa oltara i pojedincima govorio, da su
komunisti nemoralni ljudi, i da njihovo nee dugo biti, da treba nastojati da
se to vie ljudi odstrani iz partije da kasnije ne bude kasno, da e crkva po-
bijediti, da se crkva nee nikad unititi, da se ne trebaju sluati oni ljudi koji
ne vjeruju u Boga... da porez nije bio nikada vei, kao danas, da treba biti
strpljiv, da je sve sto je postalo i nestalo, i sl. "
55
U zatvoru je u tekim uvje-
tima obolio od tuberkuloze plua i posve mu je uniteno zdravlje.
Puten je iz zatvora oko 30. studenoga 1955.
56
I danas se u Staroj Rijeci
prepriava njegova prva propovijed kad se iz zatvora vratio posve iscr-
pljen, a znajui da su ga neki od njegovih upljana lano optuivali. Svi
su sa zebnjom oekivali njegovu reakciju i propovjednike "gromove",
jer je Tomo bio vrstan propovjednik. A on je, ne optuujui nikoga i
bez ikakve gorine blago progovorio, aludirajui na nevinog biblijskog
Josipa kojega su braa najprije htjela ubiti, a zatim ga prodala u Egipat:
"Ja sam va brat Tomo!" Na te je rijei zaplakala cijela crkva.
Od 1956. do 1968. upnik je u Kulaima kod Prnjavora. Posljednjih
dvadesetak godina, 1968-1988, tj. do smrti bio je upnik u Novoj To-
poli, ispovjednik i duhovnik asnih sestara u tamonjem samostanu.
Umro je 19. sijenja 1988. u Novoj Topoli, i tu je sutradan pokopan na
katolikom groblju. Bio je dijecezanski konzultor, ispovjednik asnih
sestara i popularan puki propovjednik.
Dr. fra Vid Miljanovi (18541937), odgojitelj, graditelj i pastoralni
radnik
Barlovaka je upa dala vie istaknutih ljudi iz podruja znanosti,
kulture, duhovnosti; tovie ta je upa iznjedrila prvoga doktora znano-
sti u cijeloj Bosni i Hercegovini u njezinoj povijesti. To je dr fra Vid Mi-
ljanovi, koji je doktorirao iz teologije, odn. crkvenog prava u Beu 12.
srpnja 1882. Tom je prilikom zabiljeio slubeni list Vrhbosanske nad-
biskupije Srce Isusovo, kako je on "prvi Bonjak (stanovnik Bosne i He-
rcegovine - op. A. O.) koji je postao doktorom"
57
. Roen je 28. studenoga
1854. u Barlovcima. Roditelji su mu Vid Miljanovi i Ana rod. Anui.
Krsno mu je ime Petar, a redovniko fra Vid. Uzeo ga je vjerojatno po
zatitniku barlovake upe, sv. Vidu mueniku, a i po svome ocu. To je
ime, inae, bilo dosta esto u barlovakoj upi. Poetno kolovanje
obavio je kod franjevaca u Ivanjskoj i Banjoj Luci. Studirao je u ako-
vu, Ostrogonu, Zagrebu i Beu. Doktorirao je disertacijom iz podruja
crkvenog enidbenog prava: De matrimonio clandestino. Spomenimo
55
Kopija presude u Sveenikom arhivu u BABL-u.
56
N. Kai, Spomenica upe Mrkonji Grad, str. 318.
57
Srce Isusovo, Slubeni list nadbiskupije Vrhbosanske, Sarajevo, br. 7 (1882), str. 112.
96
kao zanimljivost da su jo ak etvorica sveenika, rodom iz barlovake
upe, zavrili specijalne studije iz crkvenog prava akademskim stupn-
jem doktorata ili magisterija: dr fra Velimir
Blaevi, zatim autor ovoga rada dr. Anto
Orlovac, te mr fra Ivo Orlovac i mr mons.
Ivica Boinovi! Redovnikom-franjevcem
postao je 8. lipnja 1870. Za sveenika je
zareen 1878. Svoju mladu misu slavio je 1.
studenoga te godine. Djelovao je kao pre-
dava i odgojitelj (prefekt) buduih svee-
nika u Peuhu, dvije godine (1890-1892),
gdje su se tada kolovali franjevaki bogo-
slovi, a kao upnik u Prijedoru (1892-1893),
Ivanjskoj, te u ak etiri navrata u Barlovcima, i to: 1886-1887, 1893-1899,
1903-1906. i (nakon nekoliko mjeseci ponovo) 1906-1913, te na Petri-
evcu.
Veoma je zasluan to je na Petrievcu uspostavljen franjevaki sa-
mostan, te je bio i njegov prvi gvardijan 1885-1886, te jo jedanput na
prijelomu stoljea 1899-1903. On je vodio dogradnju samostana, kao i
gradnju crkve na Petrievcu. Kao graditelj veoma je zaduio i barlova-
ku upu: sagradio je dananju upnu crkvu 1911-1912. Godine 1928.
proslavio je svoju zlatnu misu, na kojoj je sudjelovao i biskup fra Jozo
Gari. Pod stare dane je gotovo posve izgubio vid, te je ivio u samosta-
nu na Petrievcu, gdje je i preminuo 27. studenoga 1937. u 83. godini i-
vota. Pokopan je na samostanskom groblju na Petrievcu.
Fra Stipo Orlovac (1836-1882), odgojitelj, predava i upnik
Najstariji sveenik iz ovih krajeva koji je doivio osnutak upe u
Barlovcima je fra Stipo Orlovac iz Bukovice. Roen je 12. rujna 1836.
od roditelja Marijana Orlovca i Janje ro. Eleg(ovi). Istog je dana i
krten na ime Ilija. Poetno kolovanje imao je svakako kod franjeva-
ca, vjerojatno u Ivanjskoj, pa u Fojnici. Jo kao djeak stupo je u fran-
jevaki red, uzeo je ime fra Stipo. Prve redovnike zavjete poloio je 9.
oujka 1851. Teologiju je studirao u akovu od 1855. godine. ini se da
je studij nastavio u Maarskoj. Za sveenika je zareen 2. kolovoza
1859. Kako je bio vrlo sposoban, poglavari su mu povjeravali odgov-
orne dunosti. Prvu svoju petogodinju slubu obavljao je u franje-
vakoj rezidenciji ak u Carigradu! Zatim je, prema ematizmu iz 1864.
postavljen za predavaa filozofije i crkvene glazbe u samostanu na
Gorici u Livnu. No, ve etiri godine kasnije on je upnik u Bosanskoj
97
Gradiki, gdje djeluje u dva navrata: 1868-1869. i 1872-1875. Nakon
toga je jednu godinu bio upnik u urkovcu (Volaru) kod Ljubije.
Zatim dolazi za poglavara nove franjevake rezidencije na Petrievcu
1876-1879., ijem je nastanku i sam znat-
no doprinio. Posljednja mu je sveenika
postaja bila sluba upnika u Ivanjskoj,
gdje se iznenada razbolio i, nakon nekoli-
ko dana bolesti, preminuo 26. oujka
1882. Umro je mlad, u 46. godini ivota.
Pokopan je sutradan na fratarskom gro-
blju u Mamenicama, u ivatanskoj upi.
Fra Stipo nam je ostavio i dragocjen ruko-
pisni Opis upe petrievake iz 1878. godine
koji se uva u samostanu u Fojnici. etiri
ulomka toga opisa objavljena su u reviji Dobri Pastir 1956. U njemu
donosi popis znaajnijih obitelji iz pojedinih sela dananje barlovake
upe, ali i veoma zanimljiv opis muke kape kao dijela narodne nonje,
a koja se zove hrvatka.
Fra Viktor aki (1905-1990), upnik i graditelj
Roen je 8. listopada 1905. u Prijakovcima (Ramiima). Sin je Ive
akia i Marije r. Lovri. Krstio ga je dr fra Vid Miljanovi na ime
Marko. Osnovnu je kolu zavrio u Dragoaju, gimnaziju u franjeva-
kom sjemenitu u Visokom. U franjevaki novicijat stupio je s gotovo
20 godina 14. srpnja 1925. Godinu dana kasnije polae jednostavne re-
dovnike zavjete, a 17. srpnja 1929. svea-
ne. Bogoslovlje je studirao u Sarajevu. Za
sveenika je zareen 23. listopada 1932.
godine. Nakon reenja jo je neko vrijeme
dovravao svoje teoloko obrazovanje u
Zagrebu. I on je, kako je to obiaj, najpri-
je sluio kao kapelan i to na Petrievcu
1933., zatim 1934-1935. u Bihau. Slije-
dee dvije godine upnik je u Ivanjskoj. U
Bihau upnikuje vrijeme prije i za vri-
jeme Drugog svjetskog rata 1937-1945, a
na Petrievcu obnaa slubu upnika i gvardijana 1945-1955. Ne treba
ni govoriti kako je teko bilo to ratno i poratno vrijeme. U Sasini djelu-
je kao upnik devet godina 1955-1964. Tri slijedee godine djeluje u
samostanu na Petrievcu, a onda je opet upnik u Bihau od 1967-1973.
98
U Bihau je dogradio i proirio upnu crkvu pred Drugi svjetski rat, ali
je ona sruena u bombardiranju 1943. Bilo mu je sueno jo jedanput
graditi crkvu u Bihau, poetkom sedamdesetih godina prolog stolje-
a. Nakon to je tako istroio svoje snage, vratio se u samostansku zaje-
dnicu na Petrievac. No, ostao je i dalje dostojanstven i uspravan. Tu je
pomagao koliko je mogao i u miru provodio starake dane, potivan od
svoje subrae. Preminuo je 14. veljae 1990., a sahranjen je na Frata-
rskom groblju na Petrievcu.
Vl. Marko ali (1934-1993), upnik i muenik
Jo je jedan sveenik iz barlovake upe zavrio svoj ivot kao svje-
dok Isusov. To je vl. Marko ali iz Trna. Roen je 29. svibnja 1934.
od oca Ilije alia i Janje ro. Vidovi. U rodnom selu je zavrio
osnovnu kolu, gimnaziju u Zagrebu i akovu, gdje je zavrio i svoje
studije. U akovu je i zareen za sveeni-
ka 29. lipnja 1961. Kao sveenik, najprije
je pomagao u Biskupskom ordinarijatu i
katedrali u Banjoj Luci, a zatim je upni-
kovao na vie upa: Dolina kod Bosanske
Gradike 1963-1967, odakle upravlja i
upom Makovac preko Save u Zagreba-
koj nadbiskupiji, Liskovica 1967.-1983.,
Mahovljani 1983-1988, a otada pa do
svoje smrti u Dragalovcima kod Prnjavo-
ra. Uhitile su ga srpske paravojne snage
31. svibnja 1992. i odvele u dobojski zatvor. Pretrpio je kao ve teki
srani bolesnik okrutna zlostavljanja, te je nakon puna dva mjeseca, te-
ko naruena zdravlja, ipak osloboen. Pokuao se oporaviti, te je neko
vrijeme pastoralno pomagao u Zagrebakoj nadbiskupiji. Umro je
naglo, od posljedica pretrpljenih zlostavljanja, 12. sijenja 1993, dok se
nalazio kod rodbine u Frankfurtu na Majni (Njemaka). Kako zbog ra-
tnog stanja nije mogao biti prevezen u Banju Luku, pokopan je na za-
grebakom groblju Mirogoj 19. sijenja 1993. O svojim danima stradan-
ja u dobojskom zatvoru odn. logoru ostavio je opirnije pisano svjedo-
anstvo, koje je u meuvremenu i objavljeno.
To su pokojni sveenici iz barlovake upe. Meutim, iz sela koja su
ula u sastav barlovake upe kad je ona 1879. godine osnovana bilo je
sveenika i iz ranijeg razdoblja. Za njih je, naalost, sauvano puno ma-
99
nje podataka. Ipak u ovdje donijeti i njihova imena i onoliko podata-
ka s koliko zasad raspolaemo, u nadi da e i to itatelju biti zanimlji-
vo. Za sada znamo za njih etiri. I njih u poredati abecednim redom.
Fra Andrija Anui (umro 1815)
Iz tadanje upe Ivanjska, koja je obuhvaala i sva sela kasnije upe
Barlovci je sveenik-franjevac fra Andrija Anui. Sudei prema prezi-
menu, kojega je u to vrijeme bilo samo u Barlovcima, opravdano je za-
kljuiti da je on roen u tome selu. Prema podacima koje je prikupio
fra Jurica ali
58
, fra Andrija je 1810. bio kapelan u rodnoj upi Ivanj-
skoj, slijedee godine, 1911, vjerojatno samo kratko, upravlja upom
Volar (urkovac) kod Ljubije, a jo iste te godine i slijedee opet je ka-
pelan u Ivanjskoj. Nije iskljueno da je on kao ivatanski kapelan samo
kratko morao preuzeti upravu volarske upe, pa se opet vratio svojoj
prvoj dunosti. Kako je zabiljeeno u petrievakom nekrologiju, fra
Andrija je umro od kuge koja je harala po cijeloj Bosni i Hercegovini
poetkom 19. stoljea. Tada je djelovao u Rakitnom u Hercegovini,
gdje je obolio i umro 4. kolovoza 1815. Sa sigurnou moemo pretpo-
staviti da je tamo i pokopan, jer su umrle od kuge to prije pokopavali
u samom mjestu smrti, kako se zaraza ne bi suvie irila. Sudei po to-
me to uglavnom obavlja slubu kapelana, smijemo pretpostaviti da je
bio veoma mlad, svakako jo na poetku svoga sveenikog djelovanja,
a to bi moglo znaiti da je mogao biti roen negdje oko 1785. godine.
Sasvim je onda razumljivo da ga nema u popisu brae iz godine 1786,
jer je tada mogao biti tek dijete.
Fra Jakov Bumbar(evi) (umro 1781?)
Fra Marijan Bumbar(evi) (umro 1805)
Bila su i dva franjevca s prezimenom Bumbar(evi): fra Jakov (umro
1781. ili 1785.?), te fra Marijan (umro 1805), ali za njih nismo sigurni,
jesu li iz Barlovaca ili Rakovca (Petrievca), jer je u oba sela bilo
obitelji s tim prezimenom i 1741. i 1768, s tom razlikom da se u popisu
1741. obitelji s tim prezimenom spominju u Bukovici i Rakovcu, a 1768.
u Barlovcima i Petrievcu. ini se ipak da je jaa barlovaka grana, ali
to ne mora biti presudan dokaz. Naime, 16. sijenja 1742. biskup fra
Pavao Dragievi dijeli sv. krizmu kod kue Petra Bumbara u Bukovici,
kako se to onda zvalo, ali je oito da su to dananji Barlovci. Tom je pri-
godom krizmano etvoro djece iz Bumbara, od kojih su tri djeaka:
Mile i imo od po pet godina, te Nikola od etiri godine, pa je mogue
58
J. ALI, Franjevci sjeverozapadne Bosne, str. 12-13.
100
da je netko od njih postao sveenikom. I meu kumovima ima nekoliko
Bumbar(evia) od kojih se ini da je neki Nikola Bumbarevi bio osobi-
to ugledan, jer je bio kum ak etvorici krizmanika iz raznih obitelji. I
sutradan je krizma u "Bukovici", a kao kumovi su opet i Nikola Bum-
barevi, ali i Mato i Mile Bumbarevi. U popisu obitelji u Bukovici koji
je Dragievi poslao u Rim dvije su obitelji s prezimenom Bumbar: Ma-
rtin s ukupno 15 eljadi i Petar s deset. To me navodi na pomisao da je
upravo iz tih obitelji netko mogao poi u duhovno zvanje, pa da bi go-
rnji franjevci mogli biti sinovi tih obitelji. Ipak bi to trebali detaljnije is-
pitati, a ovdje biljeim te podatke kao poticaj za daljnje istraivanje. I
njihovo prezime dolazi u dvije verzije: kraoj Bumbar i duoj Bumba-
revi, to je onda bio est sluaj u upnim maticama.
O fra Jakovu Bumbareviu se autori ne slau i navode vie razliitih
podataka. Atlija
59
, navodi da je on roen u upi Ivanjska, to bi znailo
da je on svakako iz Barlovaca koji u to doba pripadaju Ivanjskoj. On
navodi njegov datum smrti 9. kolovoza 1785. u Jajcu. Meutim, Atlija
nije uvijek pouzdan: tako on uope ne spominje fra Marijana Bumba-
revia niti drugog fra Antuna Mainkovia, itd.
ali
60
veli da je fra Jakov iz Barlovaca, to bi moglo odgovarati isti-
ni, a za datum smrti navodi petrievaki nekrologij u kojemu stoji da je
umro 9. kolovoza 1781. Budui da se datum slae, bit e da je netko kri-
vo proitao godinu. U svakom sluaju 1786. se fra Jakov ne spominje,
to znai da je ve umro. Fra Jurica navodi da je fra Jakov 1779. upnik
u Ivanjskoj. Zabunu unosi fra Jurica kad pie da se fra Jakov B. spomi-
nje u knjizi inventara ivatanske upe kao kapelan u Ivanjskoj 1807, a
da je umro u Jajcu 9. svibnja 1811. Ni njemu nije jasno, radi li se o istoj
osobi? Mislim, da iz gore navedenoga to ne moe biti onaj fra Jakov.
Fra Marijana Bumbarevia Atlija u svom popisu franjevaca iz Bosa-
nske Krajine uope ne navodi. Za fra Marijana u tzv. Tabuli Provincije
iz 1786. godine stoji da je "propovjednik, teolog i pomonik upnika u Iva-
njskoj"
61
. ali ga navodi kao Barlovanina i veli da je umro 1805, te da
je 1785-1786. kapelan u Ivanjskoj, a 1803. upnik u Guoj Gori. No, i-
ni se da je on kapelan u Ivanjskoj ve 1784, kako proizlazi iz popisa iva-
tanskih kapelana koji je napravio fra Alojzije Atlija negdje oko 1980,
od ega imam jedan tipkani primjerak u osobnom arhivu. Nije li onaj
to se spominje u ivatanskom inventaru ipak fra Marijan a ne fra Ja-
kov Bumbarevi? To bi ipak trebalo razjasniti.
59
A. ATLIJA, "Franjevci i njihova prisutnost u Bosanskoj Krajini", Nova et Vetera, 1981, str. 300.
60
J. ALI, nav. dj., str 28.
61
"Concionator, Theologus et socius Parochi in Ivanska", S. DAJA, "Samostan, upe i osoblje Franjeva-
ke provincije Bosne Srebrene 1786. godine", u: Dobri Pastir, 1970, str. 192.
101
ini se ipak po svemu da ovu dvojicu sveenika smijemo s pravom
ubrojiti u Barlovane.
Fra Lovro Ojdani (umro 1764)
Svakako je rodom iz kasnije barlovake upe fra Lovro Ojdani, fra-
njevac, ije prezime svjedoi da je roen u Ojdaniima, dragoajskom
zaseoku, ili na Ojdania Brdu, kako se taj lokalitet nerijetko naziva. O
njemu imamo oskudne podatke, ali emo ih ovdje iznijeti, da se ne zab-
orave. ivio je svakako u 18. stoljeu, a preminuo je 1764. Bio je upnik
na vie upa. Imamo podatak da je bio upnik u Travniku 1760-1761,
zatim je upnik u Ivanjskoj od 1761. vjerojatno sve do sijenja 1964. ka-
da je preuzeo svoju posljednju upu, onu u Bihau, gdje nije dugo slu-
bovao, jer je preminuo ve nakon tri mjeseca, 28. travnja 1764. ini se
da je dvaput bio gvardijan u Fojnici, iz kojeg su samostana franjevci pa-
storizirali ove krajeve u to doba i kojemu su pripadali franjevci iz ovih
krajeva. Fra Juro ali pie da je fra Lovro 1746. "dopao turskog zatvora
zajedno sfra Matom Lavaninom i pet fojnikih katolika"
62
u svezi s postavl-
janjem nadgrobnog kria pok. fra Miji Kuniu, to bi znailo da je u to
doba bio gvardijan u Fojnici. No on je tu gvardijan i 1757. i 1759
63
. Ne
ini mi se da je on bio gvardijan tako dugo u jednom mandatu (11 godi-
na), nego je vjerojatno u meuvremenu obnaao i neku drugu dunost,
te je slubu gvardijana obavljao u dva navrata (mandata) po nekoliko
godina. U svakom sluaju, to govori da je rije o uglednu "ujaku" me-
u svojom braom, kad su mu povjeravane tako odgovorne dunosti.
Nemamo, naalost, drugih podataka, tj. onih o njegovu roenju, kolo-
vanju, redovnikom zavjetovanju i sveenikom reenju, kao ni o tome
koliko je dugo sveeniki djelovao.
64
ivi sveenici iz barlovake upe
O ivim ljudima se ne moe pisati kao o pokojnima iji je ivotni vi-
jek i ljudsko djelo dovreno, pa ih ne moemo gledati u toj perspektivi
i cjelini. Ovdje u na isti nain, abecednim redom donijeti osnovne po-
datke o danas ivuim sveenicima iz barlovake upe. Ima ih ukupno
sedam, a uvrstio sam u popis sve one koji su roeni odnosno krteni u
barlovakoj upi, iako su neki od njih odrasli i imali mladomisniko sla-
vlje u nekoj drugoj upi. To su ovi:
62
J. ALI, Franjevci sjeverozapadne Bosne, str. 87.
63
J. MATASOVI, Fojnika regesta, str. 203, 216-217.
64
Iako Ljetopis barlovake upe biljei da je i fra Ambroa Radmanovi (1884-1924) iz Zaluana, dakle iz
dananje barlovake upe, franjevaki ematizmi iz 1887. i 1895, te fra Alojzije Atlija i fra Juro ali,
vele: iz argovca. Zato mislim da ga ne treba uvrtavati meu barlovake misnike. On je roen 23. trav-
nja 1844. u argovcu, a umro 26. oujka 1924. na Petrievcu.
102
Fra Boidar Blaevi, sveenik, redovnik,
pastoralni radnik, graditelj. Roen je u Kuljani-
ma 2. sijenja 1961. Roditelji su mu Juro i Dra-
gica ro. Stojevi. U franjevaki red stupio je
15. lipnja 1979. Za sveenika je zareen 29. lip-
nja 1986. u Banjoj Luci. Kao sveenik djelovao
u razliitim upama Banjoluke biskupije, a na-
kon Domovinskog rata u Okuanima, gdje je sa-
gradio novu upnu crkvu Sv. Vida te u Bugojnu.
Trenutno je upnik u Motikama, odakle upra-
vlja i upom Stratinska.
Dr fra Velimir Blaevi, sveenik, redovnik,
profesor, crkveni pravnik i pisac. Roen je u
Stranjanima 9. svibnja 1936. Sin je Ivana i Lju-
bice ro. Batkovi. Stupio u franjevaki red 14.
srpnja 1953. Za sveenika je zareen 15. srpnja
1962. Crkveno pravo doktorirao u Rimu i dugo
je predavao taj kolegij na Franjevakoj teologi-
ji u Sarajevu. Sada je umirovljen, ali vrlo akti-
van na Petrievcu. Posebno se zauzima za
obnovu svojih Stranjana, a povremeno izdaje i
jedan listi ueg zaviaja. Objavio je niz knjiga
te velik broj lanaka i studija iz podruja
crkvenog prava i domae crkvene povijesti.
Priredio je i nekoliko knjiga dokumenata
vezanih za rat u BiH 1992-1995.
Mons. mr Ivica Boinovi, sveenik, pravnik,
kancelar biskupije, urednik Glasnika Banja-
luke biskupije i niza knjiga te drugih izdanja.
Roen je u Kuljanima 9. sijenja 1962. Sin je
Marka i Boane ro. Pulji. Sveenikom je
postao 29. lipnja 1987. u trapistikoj crkvi u Ba-
njoj Luci. Djelovao je u upi Kulai. Crkveno je
pravo studirao u Rimu i postigao akademski
stupanj magistra. Sada je kancelar i ekonom
biskupije, rektor katedrale, ureuje vjerske
emisije na mjesnom radiju i televiziji u Banjoj
Luci, a obavlja i niz drugih dunosti.
103
Mons. Vlado Lukenda, sveenik, pastoralni
radnik, sin Ilije i Marije r. Lopar, roen je u
Barlovcima 29. veljae 1948. Za sveenika je za-
reen 29. lipnja 1974. u Banjoj Luci. Kao svee-
nik djelovao je kao kapelan u Banjoj Luci, za-
tim dugi niz godina, 1977-1989. kao tajnik bisk-
upa Alfreda Pichlera, a uz to je obavljao i niz
drugih dunosti. Sada je upnik u Prnjavoru i
dekan prnjavorskog dekanata. Tu je izgradio
velik suvremeni upni pastoralni centar. Trenu-
tno upravlja i susjednim upama Dragalovci i
Kulai.
Mons. dr Anto Orlovac, sveenik, generalni
vikar Banjoluke biskupije, crkveni pravnik i
povjesniar, sin Ive i Marije r. Vidovi, iz Buko-
vice. Roenje 30. sijenja 1947. u Bukovici, a za
sveenika zareen na Petrovo 1972. u trapisti-
koj crkvi u Banjoj Luci. Djelovao je u upama:
Banja Luka i Ravska, zatim meu prognanici-
ma u okolici Karlovca, a bio je dvije godine i rek-
tor Vrhbosanske katolike bogoslovije u Sarajevu
(1996-1998). Objavio je nekoliko knjiga, vie
znanstvenih i popularnih radova iz nae crkv-
ene povijesti. Trenutno obavlja slubu gener-
alnog vikara Banjoluke biskupije.
Mr fra Ivo Orlovac, sveenik, redovnik, crkv-
eni pravnik. Sin je Marka i Mande r. Vidovi,
roen u Bukovici 21. kolovoza 1957, ali je kas-
nije obitelj preselila u Barlovce. U franjevaki
red stupio je 15. srpnja 1976. Za sveenika je
zareen na Blagovijest, 25. oujka 1984. na Pe-
trievcu. Specijalizirao je crkveno pravo u Lju-
bljani te postigao akademski stupanj magistra
teologije. Djelovao je u vie upa Banjoluke
biskupije: Petrievac, Biha, Sanski Most, a
sada je upnik rodne upe Barlovci i dekan ba-
njolukoga dekanata.
104
O. Zvonko Topi, O. C. S. O., sveenik,
redovnik-trapist. Roen je 29. listopada 1954. u
Orlovcu od roditelja Ante i Jozefine r. Mihi.
Stupio u red trapista u samostanu "Marija Zvi-
jezda". Za sveenika je zareen 29. lipnja 1987.
u trapistikoj crkvi u Banjoj Luci. Osim redo-
vnikih dunosti u svom matinom samostanu
obavljao je i slube upnog vikara u upi "Ma-
rija Zvijezda", koja je nakon osnutka 1973. pov-
jerena ocima trapistima na upravu.
asne sestre
upa Barlovci dala je lijep broj sestarskih zvanja. Najvei broj ih pri-
pada drubi Klanjateljica Krvi Kristove (KKK), ali ih ima i u drugim
drubama. Koliko je svako redovniko zvanje obogaenje za vlastitu
upu, za biskupiju i cijelu Crkvu, ne treba ni govoriti. Iako vei dio ses-
tara radi jednostavne svakodnevne poslove, vrijedilo bi isticati primjere
njihove vjernosti Bogu, svome redovnikom zvanju, povjerenom zada-
tku i narodu iz kojeg su ponikle. Meutim, to je osobito teko, jer su to
"mala velika djela", koja se obino ne zapisuju, a to bi im prijeila i nji-
hova redovnika skromnost. No upisana su u knjigu ivota. Potrudio
sam se prikupiti barem osnovne podatke o njima. Osim ovdje navede-
nih bilo ih je svakako jo koje su barem neko vrijeme provele u samo-
stanu kao kandidatice ili novakinje ili/i kao (privremeno) zavjetovane
sestre, no o njima nam nedostaju podaci. Vjerojatno je jo koja djevoj-
ka, roena u barlovakoj upi, a sada ivi negdje drugdje, otila u samo-
stan. Za sve dopune podataka autor ovog rada bio bi veoma zahvalan.
Imamo podatke za osam pokojnih i deset ivih sestara iz ove upe; zani-
mljivo jednak broj kao i sveenika -18! Radi preglednosti poredao sam
ih abecednim redom. Evo njihova popisa:
Pokojne
S. Andrea Blaevi, ki Peje i Mande r. Tubi, r. 13. 01.1904. u Stra-
njanima, Klanjateljica Krvi Kristove, prvi zavjeti 15. 08.1930, umrla 28.
07. 1992. u Bosanskom Aleksandrovcu.
S. Blaka Blaevi, krsnim imenom Jela, ki Peje i Mande r. Tubi,
ro. 20. 01. 1902. u Stranjanima, KKK, prvi zavjeti 15. 08. 1929, umrla
16. 03.1986. u Bosanskoj Gradiki.
105
S. Bosiljka Brki, Zorka, ki Jure i Rue r. Franji, r. 17.07.1917. u Oj-
daniima, KKK, prvi zavjeti 25.03.1941, umrla 19.02.1983. u Banjoj Luci.
S. Pavka Brki, Rua, ki Ilije i Anice r. ivi, r. 02. 05.1915. u Ojda-
niima, KKK, prvi zavjeti 18.11.1939, umrla 24. 03.1992. u Banjoj Luci.
S. Perpetua Brki, Marija, ki Ilije i Kate r. Grgi, r. 14. 07. 1907. u
Ojdaniima, KKK, prvi zavjeti 15. 08. 1934, umrla 30. 04.1976. u Novoj
Topoli.
S. Zora Lagundi, Zora, ki Stipe i Rue r. Orlovac, r. 13.10.1903.
u Trnu, KKK, prvi zavjeti 15. 08. 1925, umrla 12. 02. 1976. u Bosansk-
om Aleksandrovcu.
S. Dinka Majdandi, Marija, ki Stipe i Janje r. Blaevi, r. 28. 09.
1912. u Matoevcima, KKK, prvi zavjeti 15. 08.1939, umrla 09. 08. 2003.
u Ivancu u Hrvatskoj.
S. Vida Majdandi, Vida, ki Mate i Mande r. Tubi, r. 20. 08. 1899.
u Matoevcima, KKK, prvi zavjeti 15. 08. 1930, umrla 17. 12. 1962. u
Novoj Topoli.
ive
S. Miroslava Anui, krsnim imenom Rua, ki Ante i Zorke r. Orlo-
vac, r. 04. 09. 1933. u Barlovcima, Druba Keri milosra.
S. Arkanela Brki, Ana, ki Pere i Janje r. ali, r. 16. 07. 1948. u
Ojdaniima, KKK, prvi zavjeti 15. 08. 1968.
S. Marina Domi, Marica, ki Ivice i Kate r. Gubo, r. 04. 11.1937. u
Kuljanima, KKK, prvi zavjeti 08. 09. 1958.
S. Jasminka Gani, r. 13. 12. 1976. u Banjoj Luci, krtena u upi Po-
hoda BDM u Banjoj Luci, ali je odrasla u Orlovcu, KKK, prvi zavjeti
19. 10.1997.
S. Anela Golub, Ana, ki Marka i Mande r. Blaevi, r. 21. 09.
1941. u Bukovici, KKK, prvi zavjeti 15. 08. 1962, zavrila viu medicin-
sku kolu, autor nekoliko knjiga iz podruja obiteljskog morala.
S. Beata Lagundija, Manda, ki Mijata i Ljubice r. Lukenda, r. 16.
12. 1936. u Jablanu, KKK, prvi zavjeti 15. 08. 1962.
S. Mirela Majdandi, Ljuba, ki Mate i Finke r. Batkovi, r. 03. 11.
1959. u Matoevcima, Milosrdnica sv. Vinka, prvi zavjeti 1985.
S. Benedikta Matoevi, Ljilja, ki Franje i Janje r. Golub, r. 04.03.1966.
u Bukovici, Red od Pohoda Marijina, Zagreb, prvi zavjeti 21.11.1992.
S. Helena Radman, Mara, ki Pere i Ivke r. Josipovi, r. 16. 02.1945.
u Kuljanima, KKK, prvi zavjeti 15. 08. 1965.
S. Dobrila Stojevi, Marija, ki Jose i Boice r. Blaevi, r. 22. 05.
1922. u Orlovcu, KKK, prvi zavjeti 02. 02. 1944.
106
Popis 4. - SVJETOVNA ZANIMANJA
S VISOKIM I VIIM OBRAZOVANJEM
Osim duhovnih zvanja, barlovaka upa dala je i niz osoba svjetov-
nih zanimanja koje su svojim djelovanjem zaduile svoj zaviaj; naa-
lost, uglavnom nitko od njih vie tu ne ivi. Svi su oni odrasli u skrom-
nim uvjetima, ali su zavrili visoke kole i studije, te su, svaki na svom
podruju, doprinijeli da se za upu Barlovce uje i s uvaavanjem ju se
spominje. U popis sam uvrstio samo ive i to one sa zavrenim fakulte-
tom, akademijom ili viom kolom. Svjestan sam da je ovo vrlo nepot-
pun prikaz, ali ga ipak donosim kao poticaj da se on jednom lake dop-
uni. Unio sam sve one za koje sam uspio saznati. Donosim ih takoer
abecednim redom.
Adela Aleksi ro. Golub, ki Peje i Stae ro. Vidovi, iz Jablana,
diplom. pravnica, ivi u radi u Laktaima.
Josip Anui, sin Tome i Cele ro. Lukenda, diplomirao upravno
pravo, iz Barilovaca, sada ivi u Hrvatskoj.
Pero Bogdanovi, iz Orlovca zavrio pravni fakultet, ivi u vedskoj.
Ilija Bogdanovi, iz Orlovca, zavrio pedagoku akademiju.
Tatjana Cucek, ki Vjekoslava, iz Kuljana, zavrila filozofski fakul-
tet i profesorica je povijesti, zavrilia je i srednju muziku kolu.
Dr Anto Domi, mr sc, lijenik, stomatolog, roen u Kuljanima, ivi
i radi u Zagrebu.
Mirko Josipovi, sin Marka, iz Bukovice, dipl. pravnik (ili ekono-
mist?), ivi i radi u Berlinu.
Mio Josipovi, iz Zaluana, zavrio teoloki fakultet.
Anto Lukenda, sin Nike, roen u Barlovcima, zavrio pedagoku
akademiju, nastavnik, predavao u Banjoj Luci i u vicarskoj. Bavi
se prouavanjem etnologije ireg zaviaja.
Anto Lukenda, sin Nike i Marice, roen u Kuljanima, lijenik, zavr-
io medicinski fakultet, ivi i radi u Slavonskom Brodu.
Igor Lukenda, sin Zvonka i Marije ro. Vidovi, iz Barlovaca, diplo-
mirao na dva fakulteta u Austriji: teologiju i psihologiju-peda-
gogiju-filozofiju. ivi i radi u Austriji.
Ivica Lukenda, sin Zvonka i Marije ro. Vidovi, iz Barlovaca, dipl.
ing. automatizacije zavrnog procesa proizvodnje, ivi i radi u
Mderu u austrijskoj pokrajini Vorarlberg.
Dr sc. Marko Lukenda, sin Ante i Ane ro. Matoevi, iz Barlova-
ca, jezikoslovac, dipl. teolog i pisac. Diplomirao teologiju i dok-
107
torirao iz filozofije na bekom sveuilitu. Autor i suautor vie
knjiga; napisao je i dva ivotopisa svoga ubijenog brata vl. Filipa
pod naslovima: "Spaljenezemaljske rue" i "Presnakimuenici".
Ivica Ljevar, iz Zaluana, zavrio viu medicinsku kolu, zubotehni-
ar.
Marko Matoevi, sin Jure i Rue r. Lipovac, iz Bukovice, Viktorov
brat, diplomirao filozofiju (strane jezike: francuski i njemaki);
ivi i predaje u Zagrebu.
Viktor Matoevi, sin Jure i Rue r. Lipovac, iz Bukovice, dipl. eko-
nomist; ivi i radi u Rijeci.
Drago Mijatovi, sin Ante, iz Orlovca, zavrio pedagoku akademiju.
Agneza Mikolevi ro. Juri iz Orlovca, zavrila pedagoku akade-
miju.
Mirko Miljanovi, sin Pere, zavrio graevinski fakultet.
Dr. Slavko Miljanovi, sin Pere, lijenik specijalist; ivi u Hrvatskoj.
Dr. sc. Marijan Ojdani, sin Nikole i Ane, lijenik, specijalist ope
medicine, roen u Zaluanima, ivi u Banjoj Luci, radi u Carita-
sovoj ambulanti.
Slavica Ojdani, ki Jose i Anke iz Zaluana, zavrila viu medicin-
sku kolu, ivi u Rijeci.
Stipo Ojdani iz Zaluana, sin Nikole i Ane, zavrio elektro-fakultet.
Dr. Jozo Slipevi, iz Orlovca, lijenik, zavrio medicinski fakultet.
Jacinta Stani ro. Orlovac, ki ime i Mare r. Lukenda, iz Bukovi-
ce, dipl. pravnica, ivi i radi u Zagrebu.
Ivona aki iz Ramia, zavrila pedagoki fakultet, ivi u Hrvatskoj.
Maristela aki iz Ramia, zavrila medicinski fakultet.
Mile aki iz Ramia, zavrio elektro - fakultet.
Valentina aki iz Ramia, zavrila pedagoki fakultet, ivi u Hr-
vatskoj.
Katarina ali, ki Tihomira, iz Orlovca, zavrila pravni fakultet.
Tihomir ali, iz Orlovca, zavrio pedagoku akademiju. ivi i radi u
Sisku.
Ivanka Uvali ro. Mare, ki Antona i Ljubice ro. Ojdani, iz Zalu-
ana, zavrila pravni fakultet, ivi u vedskoj.
Ivica Vidovi, iz Bukovice, zavrio viu komercijalnu kolu.
Zvonko Vidovi, sin Ive, iz Trna, zavrio graevinski fakultet, direk-
tor je jedne graevinske tvrtke u Zagrebu.
108
Popis 5. - STRADANJE VJERNIKA UPE BARLOVCI
U RATOVIMA 20. STOLJEA
Barlovaka upa u 20. je stoljeu triput teko postradala. Prvi put je
to bilo u Prvom svjetskom ratu, drugi put u drugom svjetskom ratu i po-
rau, a trei put u ratu 1992-1995, kojega na naem podruju nije ni bi-
lo, ali je imao katastrofalne posljedice, jer je izgonom najveeg dijela ka-
tolikih vjernika upa gotovo posve ugasla. Ostali su ostaci ostataka.
Naalost, o rtvama prvog svjetskog rata nemamo gotovo nikakvih
podataka, jer nisu sauvane upne matice umrlih iz toga vremena. Osim
toga, to vrijedi i za drugi svjetski rat, vojnici koji su poginuli ili nestali
izvan upe, nisu ni upisivani u upne matice umrlih, pa podatke o njima
treba traiti na drugim stranama. Uspio sam saznati samo tri imena r-
tava prvoga svjetskog rata, pa ih ovdje navodim, a stvarni broj je svaka-
ko neusporedivo vei. To su:
1. ORLOVAC, JOSO, sin Ilije i Marije r. Matoevi, r. 20. 10. 1887.
u Bukovici, mu Staije r. Lipovac, poginuo u Proseccu kod Trsta 27.
09.1916. i tu pokopan.
2. ORLOVAC, MARKO, sin Ilije i Marije r. Matoevi, r. 12. 06.
1893. u Bukovici, mu Ane r. Lagundi, nestao u I svj. ratu.
3. ALI, PETAR, mu Rue r. Domi, ro. u Orlovcu, 38 godina,
umro 08. 07. 1918. "pregulio se u ratu na ledu" (Mat. umrlih upe Barlo-
vci).
Jo uvijek nema tonog popisa svih stradalih u drugom svjetskom
ratu, ali i ono to imamo je doista tragino. Na ovoj je generaciji zadaa
da te podatke prikupi i objavi. Teak je to i mukotrpan posao, jer nije
dosta prikupiti podatke iz matica umrlih, budui da se u njih unose sa-
mo oni koji su poginuli i pokopani na podruju upe. A upravo je naj-
vei dio rtava iz barlovake upe stradao nakon rata na " krinim pute-
vima" i marevima smrti. Oni koji su uspjeli izbjei jedno i drugo, nisu
uspjeli mimoii stratita Gornjih Podgradaca. Do sada znamo, bilo iz
matica umrlih, bilo iz sjeanja starijih upljana za ukupno 517 rtava iz
barlovake upe, u najveem broju mladih ljudi i neoenjenih mladia.
Taj broj se odnosi na tadanju barlovaku upu, dakle sa selima: Trn,
Bukovica i Jablan. Od toga broja s podruja dananje upe Barlovci su
324 rtve, a s podruja dananje upe Trn 193. U popisu koji donosim
rtve su poredane abecednim redom, a istim redom su navedena sela
barlovake upe iz kojega su te rtve. Istim sam redoslijedom poredao
sela i rtve kasnije trnske upe (sela Bukovica, Jablan i Trn) koja su ta-
da bila u sastavu barlovake upe, a od 1980. tvore zasebnu upu.
109
Barlovaka je upa bila osobito na udaru u ratu 1992-1995. Tomu je
znatno doprinio zgodan poloaj ove upe i razmjerno dobre kue, koje
su bile prve na oku onima koji su snagom oruja krojili pravdu. Dogo-
dilo se i puno zloina na podruju te upe, zlostavljanja, premlaivanja,
izgona iz kua pa i samih ubojstava i to iskljuivo mirnih ljudi, civilnih
osoba. Ubijeno je 30 upljana, od toga est ena. To je jedna od najtee
stradalih upa Banjaluke biskupije, iako na njezinu podruju, a niti u
blizini, uope nije bilo ratnih djelovanja.
U kolovozu 1995. upi je zadan smrtni udarac: listom su protjerani
gotovo svi katolici s podruja ove upe. Rasuli su se irom Hrvatske i
brojnih europskih zemalja, a neki stigoe i u prekooceanske zemlje. Os-
talo ih je nekoliko desetaka, nerijetko oni iz mjeovitih brakova ili stari-
je osobe.
1. rtve Drugoga svjetskog rata i poraa
Podruje dananje upe Barlovci
Barlovci
1. ANUI, ANDRIJA, Marka i Mande r. Blaevi, r. 11. 05.1925,
nestao u odstupu 1945.
2. ANUI, ANTO, Ive i Jele r. Blaevi, r. 07. 04. 1912, mu Ane
r. Topi, nestao u odstupu 1945.
3. ANUI, ANTO, Jose i Anice r. Juri, r. 06. 05. 1917, nestao u
odstupu 1945.
4. ANUI, FRANO, Ilije i Staije r. Anui, r. 27.10.1917, nestao
u logoru u Slav. Poegi nakon rata.
5. ANUI, ILIJA, sin Ivana, r. oko 1922/23.
6. ANUI, JURO, sin Matije, r.1926?, regrutiran na koncu rata,
nestao u odstupu 1945.
7. ANUI, JURO, Mile i Rue r. Blaevi, r. 18. 02. 1926. u Bar-
lovcima
8. ANUI, MARIJAN, sin Ilije, r. 21. 07.1908, mu Mare r. Lipo-
vac, hrv. vojnik, poginuo u borbi 04. 01. 1945. u Lepoglavi.
9. ANUI, MARKO, sin Ive i Jele r. Blaevi, r. 18. 07.1916., mu
Rue r. Tomi, ubili ga Ramiani u Duralama (Prijakovci) 1943.
10. ANUI, MATIJA, teak, sin Ivana i Anice r. Mati, r. 01. 06.
1909. u Barlovcima, mu Janje r. Bumbar, poginuo 05. 03.1945.
11. ANUI, MILE, zv. "Miso", sin Marka i Mande r. Blaevi, r. 21.
03. 1923, poginuo u borbi 23. 03.1945. u Divui, kod crkve Sv.
K a t e .
110
12. ANUI, NIKO, sin Ivana, r. oko 1922/23.?
13. ANUI, PETAR "PEJO", sin Luke i Janje r. Matoevi, r. 30. 05.
1912, odveden od kue za vrijeme rata i nita se ne zna o njemu.
14. ANUI, PEJO, Marka i Rue r. Luci, r. 20. 06. 1907. u Bar-
lovcima, mu Marije r. Anui, nestao u hrvatskoj vojsci.
15. ANUI, STIPO, sin Jakova, r. 1922.?, nestao u hrv. vojsci
16. ANUI, STIPO, Mijata "Mie" i Rue r. Anui, r. 05.10. 1911,
andar, mu Janje r. Lopar, bio u logoru u Slavonskoj Poegi na-
kon rata; upuen u Gornje Podgradce i tu mu se gubi trag.
17. ANUI, IMO, Jose i Anice r. Juri, r. 11. 05.1911. u Barlovci-
ma, mu Zlatke r. Puji, nestao u odstupu 1945.
18. BARTULOVI, ANTO, Luke i Ane r. Komljen, r. 31.10.1926.,
mu Rue r. Bartulovi, odstupio s vojskom 1945, bio ranjen i le-
ao u bolnici u Zagrebu; kad su uli partizani, odveli su ga, i vie
se nita o njemu ne zna.
19. BARTULOVI, MARKO, sin Luke i Ane r. Komljen, r. 25. 04.
1922, hrv. vojnik, ubio ga straar u zranoj luci Zaluani 17. 05.
1943.
20. BUMBAR, ANTO, teak, sin Ive i Ane r. Anui, r. 30.08.1908,
poginuo 16. 09. 1944.
21. BUMBAR ILIJA, Stipe i Staije r. Bumbar, r. 22.09.1923, nestao
u odstupu 1945. u Sloveniji.
22. BUMBAR, JOSO, Stipe i Staije r. Bumbar, r. ? 04.1926, nestao
u odstupu 1945. u Sloveniji.
23. BUMBAR, MATO, Jure i Mande r. Bartulovi, r. 23. 06. 1914,
mu Janje r. Ojdani, nestao u odstupu kod Dravograda 1945.
24. BUMBAR, NIKO, imuna i Marije r. Jureki, r. 19.11.1915, mu
Mande r. Bartulovi, nestao u hrvatskoj vojsci.
25. BUMBAR, PETAR, Stipe i Staije r. Bumbar, r. 22. 02.1921, ne-
stao u odstupu 1945. u Sloveniji.
26. BUMBAR, STIPO, Ilije i Staije r. Jaki, r. 01. 01.1920, mu Ivke
r. Anui, ubijen nakon rata na aerodromu Zaluani 03. 02.1947.
27. BUMBAR, IMO, imuna i Marije r. Jureki, r. 02.03.1914, mu
Mare r. Lopar, nestao u odstupu 1945.
28. BUMBAR, TOMO, Stipe i Staije r. Bumbar, r. 28. 02.1918, ne-
stao u odstupu 1945. u Sloveniji.
29. LOPAR, ANTO, Ilije i Rue r. Anui, r. 12. 06. 1920, ubijen na
Tomia poljani u Bukovici nakon rata
30. LOPAR, ANTO, sin Matije, r. 1914., hrv. vojnik, nestao u odstu-
pu kod Maribora 1945.
111
31. LOPAR, ILIJA, Matije i Rue r. Bartulovi, r. 04. 05. 1923, hrv.
vojnik, nestao u odstupu kod Maribora 1945.
32. LOPAR, IVO, Marka i Mande r. Bartulovi, r. 20. 08. 1922, hrv.
vojnik, nestao u odstupu 1945.
33. LOPAR, JAKOV, Ivana i Marije r. Vidovi, zv. "Dermanov",
r. 28.03.1910, hrv. vojnik, mu Ane r. Matoevi, poginuo 21. 07.
1943. u Gornjoj Sanici.
34. LOPAR, JAKOV, Marka i Mande r. Bartulovi, r. 01. 02.1912. u
Barlovcima, mu Zorke r. Lopar.
35. LOPAR, JOSIP, Ante i Rujke r. Grabovac, r. 08. 03.1917, nestao
u odstupu 1945. u Sloveniji.
36. LOPAR, LUKA, Ilije i Marije r. Anui, r. 20. 01. 1909, hrv. voj-
nik, nestao u odstupu 1945.
37. LOPAR, LUKA, Ive i Ane r. Bijeli, r. 1902. u Barlovcima, mu
Marije r. Vidovi.
38. LOPAR, MIO "MILE", Boe i Janje r. Anui, r. 18. 02. 1922,
hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.
39. LOPAR, NIKO, Matije i Jele r. Vidovi, r. 19. 04.1924.
40. LUKENDA, ANTO, sin Mijata, r. 1914, nestao u odstupu 1945.
kod Maribora.
41. LUKENDA, ANTUN, sin Ive i Mande r. Gagula, r. 19. 09.1928,
poginuo 23. 03. 1945. u Banjoj Luci, pokopan na vojnikom gro-
blju.
42. LUKENDA, BLA, Stipe i Rue r. Adrovac, r. 23. 06. 1910, hrv.
vojnik, nestao nakon preokreta u Gornjim Podgradcima 1945.
43. LUKENDA, ILIJA, sin Stipe, r. 1922.?
44. LUKENDA, JOSO, Ive i Marije r. Gagula, r. 20. 08.1924, nestao
u odstupu 1945.
45. LUKENDA, MARIJAN, sin Ivana, r. 1926, regrutiran 1945, od-
stupio s hrvatskom vojskom i gubi mu se trag (drugi izvor: ubili
ga partizani na njivi).
46. LUKENDA, MILE, imuna i Marije r. Vidovi, r. 25. 10. 1920,
nestao u odstupu 1945.
47. LUKENDA, MUJAT "MIO", Jose i Mande r. Orlovac, r. 03. 03.
1922, nakon pada 1945. doao kui, odveden kao civil i gubi mu se
svaki trag.
48. MIJATOVI, JELKA, djevojica, ki Ilije i Mande r. ali, r. 12.
05.1930. u Barlovcima, ranili je partizani, umrla 20. 01.1945.
49. MILJANOVI, IVO, Nikole i Ane r. Lopar, r. 27.12.1918, po-
ginuo 07. 01.1942.
112
50. MILJANOVI, MATO, Nikole i Ane r. Lopar, r. 21. 03. 1923,
poginuo u idu 05. 04.1944.
51. MILJANOVI, MILE "Miso", Petra i Rue r. Bumbar, r. 30. 09.
1923, mu Anice r. Lipovac.
52. MATOEVI, MARIJAN, dijete, sin Ante i Staije r. Jakovlje-
vi, r. 06. 07.1932, (nepoznato iz kojega sela barlovake upe) po-
ginuo od partizana 02. 01.1944.
Dikevci
1. BAJLOVI, ILIJA, Ilije i Janje r. ali, r. 22. 03. 1918, hrv. voj-
nik, mu Ivke r. Majdandi, nestao u odstupu 1945.
2. BAJLOVI, IVO, sin Jose, andar, nestao u odstupu 1945.
3. DANILEK, RANKO, mu Marije r. Vibli, civil, roen u Poljskoj,
ivio u Dikevcima, poginuo 01. 03. 1942. u dobi od 56 godina
4. IVANKOVI, IVO, Ilije i Rue r. ali, r. 23. 09. 1922, hrv. voj-
nik, nestao u ratu.
5. IVANKOVI, JOSO, Vida i Cele r. Vuli, r. 24. 07.1913, hrv. voj-
nik, nestao u odstupu 1945.
6. IVANKOVI, PEJO, Vida i Cele r. Vuli, ro. 07. 06.1909, hrv.
vojnik, nestao u odstupu 1945.
7. IVANKOVI, TOMA, Ivana i Anice r. Durbi, r. 07. 06. 1922,
hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.
8. LOVRI, ILIJA, Ile i Ane r. Pavi, r. 28. 05. 1911, andar, mu
Ane r. ali, nestao na koncu rata.
9. LOVRI, LOVRO, sin Ive i Mare r. Marui, r. 21. 06. 1914, re-
darstvenik, poginuo od partizana 01.01.1944. pri padu Banje Luke.
10. LOVRI, MARKO, Ive i Mare r. Marui, r. 25. 03.1917, andar,
poginuo pri napadu partizana 01. 01.1944.
11. MAJDANDI, TOMA, Ive i Mande r. Lovri, r. 09. 10. 1913,
hrv. vojnik, nestao u preokretu.
12. MARI, ANTO, Ilije i Zorke r. Bajlovi, r. 13. 04.1910, hrv. voj-
nik, nestao u odstupu 1945.
13. MARI, MARKO, Pere i Rue r. Topi, r. 19. 02.1924, hrv. voj-
nik, nestao u preokretu.
14. MARI, TOMA, Ilije i Zorke r. Bajlovi, r. 17. 02.1926, hrv. voj-
nik, nestao u odstupu 1945.
15. MARI, TOMA, Pere i Rue r. Topi, r. 16.01.1920, sluio u nje-
makoj vojsci, nestao u odstupu.
16. MIHI, PEJO, Ive i Mande r. Lukenda, r. 14. 09. 1918, nestao u
preokretu.
113
17. MIHI, TOMA, Ive i Mande r. Lukenda, r. 23.10.1920, nestao u
preokretu.
18. PRANJI, PETAR "PEJO", Jose i Jele r. Stojevi, r. 12. 12.
1903, hrv. vojnik, mu Ane r. Brki, uhvaen od partizana 25. 09.
1944, muen i ubijen kod kue A. Mijatovia.
19. STOJANAC, MARIJAN, mu Ane r. Barii, civil, bolestan,
ubijen 9. 11. 1944. u dobi od 58 godina.
20. ALI, LOVRO, Peje i Ane r. Gagula, r. 12. 02. 1922, nesposo-
ban za vojsku, radio u Trapistima, pri povlaenju natjeran obui
vojnu uniformu, odstupao s hrv. vojskom do Bosanske Gradike i
tu mu se gubi trag.
21. VIDAKOVI, ILIJA, Marka i Jele r. Mari, r. 13. 01. 1909, hrv.
vojnik, nakon rata odveden u Banju Luku i gubi mu se svaki trag.
Kuljani
1. BLAEVI, ANTO, Franje i Ane r. Debeljakovi, r. 10. 01.
1915, odstupio s vojskom do Zagreba i gubi mu se trag.
2. BLAEVI, IVO, Jakova i Zorke r. Blaevi, r. 13. 08.1922, na-
kon rata bio u logoru u Slavonskoj Poegi i tu mu se gubi trag.
3. BLAEVI, JOSIP, sin Ive i Mare r. Ojdani, hrv. vojnik, r. 06.
02.1921, ubili ga partizani u Anuia potoku u gornjem dijelu Ku-
ljana 01. 01.1944.
4. BLAEVI, JURO, Jakova i Ane r. Bajlovi, r. 19. 02.1923, raz-
vojaio se nakon rata i doao kui, odveli ga partizani iz Ramia i
nije se vratio.
5. BLAEVI, MARKO, Jose i Mande r. Matoevi, r. 16.02.1911,
mu Marije r. Bumbar, doao kui iz rata, odveli ga ramiki pa-
rtizani i gubi mu se trag.
6. BLAEVI, STIPO, Franje i Ane r. Debeljak, r. 23.11.1924. pri
odstupu regrutirali ga u hrv. vojsku, nestao u borbi na Dubravama
23. 04. 1945.
7. BLAEVI, TOMO, Stipe i Rue r. Gubo, r. 07.02.1922, krio se
poslije rata, a onda se javio vlastima jer je bio neduan, ipak su ga
likvidirali u Banjoj Luci 1945.
8. BOINOVI, DUJO, Jose zvanog Joko i Petre zvane Pea, r. 1921,
nestao u logoru u Slav. Poegi nakon rata
9. BOINOVI ?, sin Jose zvanog Joko i Petre zvane Pea, nestao
nakon rata.
10. BOINOVI, STIPO, sin Mate i Kate r. Batovanja, r. 09.12.1912,
hrv. vojnik, ubijen 07. 10.1943, pokopan na domobranskom groblju
u Slav. Brodu.
114
11. CUCEK, KARLO, sin Jakova, mladi, mobiliziran u hrv. vojsku,
pobjegao, uhvate ga ustae i likvidiraju u Bosanskoj Gradiki 1944.
12. DOMI, IVAN, Mihovila "Mie" i Mande r. Blaevi, r. 24.06.1908,
nakon rata se krio, 1946. komunisti ga zatvore i gubi mu se trag.
13. DOMI, IVICA, sin Petra, r. 1905, kao vojnik pri raspadu stare
Jugoslavije nakon travanjskog sloma vraao se kui, kod Klanica
mu se gubi trag.
14. DOMI, MARKO, Mie i Mande r. Blaevi, r. 03. 08.1910, mu
Jele r. Lovrenovi, nestao u ratu 1944.
15. JAKOBAI, IVAN, sin Jose, r. 1908, nestao u ratu.
16. JAKOBAI, ILIJA, sin Jose, partizan, umro u Sarajevu 1945,
pokopan na koevskom groblju.
17. JURI, IVO, Jakova i Marije r. Grabovac, r. 15. 02.1924, nestao
u ratu.
18. JURI, JOSO, Jakova i Marije r. Grabovac, r. 09. 04. 1926, nes-
tao u ratu.
19. KRALJ, JOSEPHA r. DORNBERG, ena Ignaca, r. 1875. u Ta-
boru, Istra, ivjela u Kuljanima, starica, poginula od topnitva 06.
03.1945. u Kuljanima.
20. KUKI, ANTO, Ilije i Kaje r. Domazet, r. 16. 07.1926, nestao u
ratu.
21. LOVRENOVI, IVO, Marijana i Marije r. Kuki, teak, mu
Mare r. Lipovac, r. 26. 05. 1914, poginuo neoprezno rukujui mi-
nom 01. 04.1941.
22. LOVRENOVI, PERO, Marijana i Marije r. Kuki, r. 30. 01.
1920, nakon rata odveli ga partizani iz Ramia i gubi mu se trag.
23. MAMUZA, IVO, sin Ilije i Mande r. Domi, r. 02.12.1926. u Ku-
ljanima, poginuo od partizana 03. 01.1944.
24. MARI, ANTO, Franje i Lucije r. Tuzla, r. 21.10.1922, nestao u
ratu.
25. MARI, ANTO, vojnik, mu Marije Mari, r. 07.10.1914. u Ku-
ljanima, poginuo u selu Slanje kod Ludbrega, 29. 07. 1944.
26. MARI, IVO, Franje i Lucije r. Tuzla, r. 07.10.1914, mu Mari-
ce r. Mateevac, poginuo u borbi kod sela Slanja kod Ludbrega
29. 07.1944.
27. MARI, LJUBOMIR "LJUBAN", Stipe i Mare r. Vidovi, r. 24.
01.1917, nestao u ratu.
28. MARI, MARKO, Stipe i Mare r. Vidovi, r. 23. 02. 1910, mu
Janje r. Gubo, nestao u ratu.
29. MRI, ANTO, Ive i Mande r. osi, r. 30. 01.1925, nestao u ratu.
115
116
30. MRI, MARIJA, dijete, ki Marka i Slavke r. Domi, r. 20. 08.
1928. u Kuljanima, poginula od gelera 03.10.1944. prilikom borbe
za aerodrom Zaluani.
31. OJDANI, ILIJA, Antuna i Ruice r. Mari, r. 16. 03.1915, mu
Marije r. Pranji, nestao na Istonom frontu.
32. OJDANI, IVO, Antuna i Rue Mari, r. 31. 05. 1917, odveden
na Istoni front i nije se vratio.
33. OJDANI, PERO, Ante i Ane r. Pranji, r. 04. 09. 1904, odve-
den u Njemaku 1942, pa na Istoni front, odakle se nije vratio
34. RADMAN, JOSIP, Andrije i Verke r. Bumbar, r. 21. 02. 1922, u
odstupu kao njemakog vojnika zarobe ga Rusi u svojoj zoni u
Austriji i tu mu se gubi trag.
35. RADMAN, MARKO, teak, mu Mare r. Matoevi, r. 12.09.1904.
u Kuljanima, poginuo neoprezno rukujui bombom, 06. 06.1941.
36. RADMAN, PERO, sin Mie, r. 1909, nestao u ratu.
37. ALI, NIKOLA, sin imuna i Jele, r. 29. 10. 1919. u Bravskom
kod Kljua, ivio u Kuljanima, poginuo od partizana 01. 01. 1944.
Matoevci
1. BATKOVI, ANDRIJA, Jose i Lucije r. Klasan, r. 24. 01. 1903,
hrv. vojnik, zarobili ga partizani u borbi za Sanski Most i strijelja-
li. Zapovjednik koji je izdao naredbu za strijeljanje rekao je kasni-
je: "Pogrenog smo ubili"...
2. BATKOVI, ANTO, Jose i Jele r. Josipovi, r. 28. 01.1906, mu
Anke r. Kaljevi, hrv. vojnik, poginuo pri napadu partizana nie
groblja Crkvene 20. 01.1945.
3. BATKOVI, ANTO, Nikole i Janje r. Tubi, r. 17. 04.1903, mu
Zorke r. Bogdanovi, hrv. vojnik, poginuo od partizana 17. 09.
1944. u Piskavici
4. BATKOVI, ANTO, Vida i Rue r. Brki, r. 09. 09.1921, hrv. voj-
nik, nestao u odstupu 1945.
5. BATKOVI, FILIP, Nikole i Janje r. Tubi, r. 16. 05. 1914, mu
Janje r. Majdandi, bio u seoskoj miliciji, nestao u odstupu 1945.
kod Bos. Gradike.
6. BATKOVI, IVO, Petra i Rue r. Mili, r. 17. 11. 1909, andar,
mu Mande r. Pranji, poginuo 22. 09.1945.
7. BATKOVI, IVO, Vida i Rue r. Brki, r. 21. 06.1920, hrv. voj-
nik, poginuo u Bos. Gradiki 1945.
8. BATKOVI, JURO, Marka i Marije r. Josipovi, r. 19. 04. 1919,
hrv. vojnik, nestao u preokretu 1945.
9. BATKOVI, MATO, Marka i Marije r. Josipovi, r. 23. 02.1906,
hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.
10. BATKOVI, MATO, Peje i Ane r. Pranji, r. 11. 02.1904, mu
Luce r. Majdandi, bio u seoskoj miliciji, partizani ga ubili pred
vlastitom kuom 03. 08.1944.
11. BATKOVI, NIKOLA, Ive i Kate r. Bijeli, r. 24. 09.1913., mu
Rue r. Batkovi, nestao u ratu.
12. BATKOVI, RENKO, Nikole i Ane r. Lagumdi, r. 14. 03.
1925, hrv. vojnik, poginuo "u prvoj borbi" kod Bjelovara.
13. BATKOVI, STIPO, Nikole i Janje r. Tubi, r. 30.11.1906, mu
Perke r. Josipovi, bio u seoskoj miliciji, nestao u odstupu kod
Bos. Gradike, a proglaen mrtvim 31. 08.1945.
14. BATKOVI, STIPO, Vida i Rue r. Brki, r. 15. 05. 1923, hrv.
vojnik, nestao u odstupu 1945.
15. BATKOVI, IMO, Ive i Kate r. Bijeli, r. 20.11.1908, mu Ane
r. Rui, bio u seoskoj miliciji, ubijen od partizana pred kuom s
bratom 03. 08.1944.
16. BLAEVI, MATO, Petra i Marije r. Bijeli r. 12.10.1923, hrv.
vojnik, nestao u ratu.
17. DEBELJAK, ANTO, Pave i Vide r. Batkovi, r. 06. 04.1912, hrv.
vojnik, poginuo 1943. kod Staljingrada.
18. DEBELJAK, FILIP, Andrije i Rue r. Blaevi, r. 03.02.1890, mu
(takoer!) Rue r. Blaevi, civil, ubili ga partizani 07. 01.1942.
19. DEBELJAK, JOSO, Andrije i Rue r. Mari, r. 19.03.1901, mu
Jele r. Pezi, hrv. vojnik, ubili ga partizani.
20. DEBELJAK, JOSO, Filipa i Rue r. Blaevi, r. 19. 04.1921, hrv.
vojnik (u Mat. krt. otac Filip vodi se kao Rui!)
21. DEBELJAK, JOSO, Ive i Marije r. Kozi, r. 24. 03.1909, mu Iv-
ke r. Topi, bio u seoskoj miliciji, poginuo u odstupu 1945. u Bos.
Gradiki.
22. DEBELJAK, JURO, Mile i Rue r. Blaevi, r. 10. 04.1901, hrv.
vojnik, poginuo u borbi kod Sanskog Mosta 16. 05.1943.
23. DEBELJAK, LOVRO, sin Luke i Kaje r. ali, r. 30. 05.1894, ci-
vil, ubili ga partizani na putu izmeu kipa-svetinje u Matoevcima
i Batkovia groblja 01. 01.1944.
24. DEBELJAK(OVI), MARA, Filipa i Rue r. Blaevi, r. 26. 04.
1925, djevojka, poslije rata pomagala onima koji se skrivaju, pa je
uhvate i ubiju kod Piskavice.
25. DEBELJAK, MARKO, Filipa i Rue r. Blaevi, r. 10. 04.1923.,
hrv. vojnik, nestao na krinom putu (tu je u Mat. krt. Filip nave-
den kao Debeljak!)
117
118
26. DEBELJAK, MARKO, Josipa i Ane r. Kozi, r. 20. 01.1920, hrv.
vojnik, poginuo u borbi s etnicima u elincu 30. 01. 1942, poko-
pan u Gradini.
27. DEBELJAK, MARKO, Tome i Marije r. Batkovi, r. 25. 01.1914,
andar, poginuo u borbi s odmetnicima 28.11.1941. u Glamou
28. DEBELJAK, MATO, Tome i Marije r. Batkovi, r. 21. 11. 1919,
hrv. vojnik, nestao u ratu.
29. DEBELJAK, MIHOVIL " MILE", Josipa i Ane r. Kozi, r. 10.07.
1912, hrv. vojnik, nestao u ratu.
30. DEBELJAK, MISO, Ive i Kate r. Batkovi, r. 11. 08. 1923, hrv.
vojnik, nestao na krinom putu 1945.
31. DEBELJAK, NIKOLA, Ivana i Marije r. Kozi, r. 17. 03. 1912,
mu Mande r. Batkovi, hrv. vojnik, poginuo na Istonom frontu
32. DEBELJAK, NIKOLA, Marka i Staije r. Mari, r. 26. 05. 1916,
hrv. vojnik, poginuo u ratu.
33. DEBELJAK, PERO, Marka i Staije Mari, r. 04. 03. 1922., hrv.
vojnik.
34. DEBELJAK, PETAR, Matije i Marije r. Blaevi, r.24. 03.1890,
civil, partizani ga odveli od kue i ubili u umi kod kipa u Matoev-
cima 01. 01.1944.
35. DEBELJAK, RUA r. Batkovi, supruga Mile, r. 26. 03. 1910.
ubili je partizani kod kue nakon poroaja 03. 09.1944.
36. DEBELJAK, TOMA, Marka i Ane r. Blaevi, r. 12.04.1913, mu
Janje r. Bogdanovi, bio u seoskoj miliciji, poginuo 24. 07.1943.
37. DEBELJAK, TOMA, Petra i Marije r. Komljenovi, r. 23. 03.
1881, poginuo 11. 05. 1943.
38. DEBELJAK-RUI, IVAN, Matije i Marije r. Blaevi, r. 13.
03.1898, mu Kate r. Batkovi, pripadnik seoske milicije, poginuo
od bombe 24.11.1943. u Banjoj Luci.
39. LJEVAR, MILE, Ivana i Vide r. Popovi, r. 02. 08. 1881, mu
Ane r. Pezi, civil, ranjen od partizana, umro 16. 02.1944.
40. MAJDANDI, IVO, Stipe i Janje r. Blaevi, r. 03. 06. 1903,
mu Kaje r. Batkovi, hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945. kod
Bos. Gradike.
41. MAJDANDI, JURO, Mate i Rue r. Debeljak, r. 20. 04.1910,
hrv. vojnik, poginuo u borbi kod Ljubije 04. 02. 1942.
42. MAJDANDI, MARKO, Mate i Rue r. Debeljak, r. 31. 03.
1908, mu Kate r. Bogdanovi, hrv. vojnik, poginuo u borbi kod
Ljubije 1942.
43. MAJDANDI, MARKO, Stipe i Janje r. Blaevi, r. 22. 03.
1911, mu Ane r. Idan, hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.
44. MAJDANDI, MIRKO, Ante i Rue r. Bogdanovi, r. 25. 06.
1925, hrv. vojnik, nestao u logoru poslije rata.
45. MAJDANDI, NIKOLA, Mate i Anice r. Kuki, r. 09.03.1908,
mu Ane r. Pranji, nesposoban za vojsku, civil, ubili ga partizani
12. 09.1944. kod kue.
46. MAJDANDI, PETAR, Ive i Marije r. Brki, r. 03.07.1907, mu
Ljubice r. Batkovi, hrv. vojnik, ubili ga partizani 01. 01.1944.
47. MAJDANDI, PETAR, Mate i Anice r. Kuki, r. 31. 07. 1906,
mu Ane r. Majdandi, bio u seoskoj miliciji, nestao u odstupu
1945.
48. MAJDANDI, PETAR, sin Tome, teak, r. 03. 08.1907.?, bio u
seoskoj miliciji, poginuo od partizana 01. 01.1944, u Stranjanima.
49. MAJDANDI, STIPO, Ante i Rue r. Bogdanovi, r. 27. 07.
1922, hrv. vojnik, gubi mu se trag u logoru poslije rata 1945.
50. MAJDANDI, TOMO, Stipe i Janje r. Blaevi, r. 07. 02.1908,
mu Jele r. Tomi, hrv. vojnik, nestao u ratu 1945.
Ojdanii
1. BIJELI, ILIJA, Nikole i Anice r. Kaurin, r. 14. 11. 1925, pogi-
nuo u Njemakoj na radu 16. 08.1942.
2. BIJELI, IVAN, mu Ane r. Juri, r. 1881, civil, partizani ga od-
veli i ubili u gaju izmeu Ojdania i Domia brda 20. 05.1944.
3. BIJELI, IVAN, Marka i Ane r. Topi, r. 02. 06.1919, mu Ivke
Blaevi, njemaki avijatiar, nestao u ratu.
4. BIJELI, IVO, Petra i Rue r. Pranji, r. 02. 04.1927, hrv. vojnik,
nakon rata u logoru tako premlaen da je umro u bolnici nakon
dva dana.
5. BIJELI, IVO, Mie i Ljubice r. Topi, r. 22. 06. 1912, andar,
nestao u odstupu.
6. BIJELI, IVO, Peje i Jele r. Idan, r. 05. 04.1923, hrv. vojnik, ne-
stao u ratu.
7. BIJELI, JOSO, sin Stjepana, r. 1900.?, hrv. vojnik, nestao u ratu
(u MK te godine ima samo: Josip, sin Marka i Ane r. Batkovi,
vjenan 25. 09.1925. s kim?)
8. BIJELI, MARKO, Peje i Jele "Jeke" r. Idan, r. 18.04.1925, po-
ginuo 22. 09.1944. kod Bos. Gradike.
9. BIJELI, NIKOLA, Mie i Ane r. Ljevar, r. 09. 12. 1906, mu
Marije r. Blaevi, hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.
10. BIJELI, PETAR, Mie i Vide r. Blaevi, r. 27. 06.1921, hrv. voj-
nik, nestao u odstupu.
119
11. BIJELI, TOMA, Marka i Anice r. Topi, r. 07. 08.1916, mu Iv-
ke r. Juri, hrv. vojnik, nestao u odstupu.
12. BIJELI, TOMA, Nikole i Ane r. Kaurin, r. 05.11.1923, hrv. voj-
nik, navodno je negdje u borbi uhvaen i baen u vodu.
13. BOGDANOVI, ANTO, Ilije i Mande r. Bijeli, r. 31. 05. 1909,
mu Rue r. Ljevar, hrv. vojnik, "poginuo u borbi s odmetnicima"
08.10.1943. kod Sanskog Mosta.
14. BOGDANOVI, ILIJA, sin Pave i Vide r. Pranji, r. 17. 04.1910,
mu Janje r. Domazet, hrv. vojnik, partizani ga uhvatili kod kue
24. 09. 1944, odveli u Durale (Prijakovce) i ubili.
15. BOGDANOVI, JOSO, Marka i Jele r. ivi, r. 03. 08.1923, ne-
stao na koncu rata.
16. BOGDANOVI, JURO, Ive i Ane r. Kaurin, r. 14. 02.1913, hrv.
vojnik, nestao u odstupu.
17. BOGDANOVI, MIO, Nike i Ane r. Pranji, r. 17. 12. 1919,
hrv. vojnik, nestao pri padu Banje Luke.
18. BOGDANOVI PAJO, Ive i Ane r. Kaurin, r. 01. 05. 1914, hrv.
vojnik, nestao u ratu.
19. BOGDANOVI, TOMA, Ive i Ane r. Kaurin, r. 30. 07.1921, hrv.
vojnik, nestao u odstupu.
20. BRKI, ANTO, Ive i Marije r. Majdandi, r. 02. 06. 1924, hrv.
vojnik, nestao u kolovozu 1943.
21. BRKI, ILIJA, Pere i Marije r. Stojevi, r. 02. 06. 1921, hrv.
vojnik, nestao na koncu rata.
22. BRKI, IVO, r. 01. 09.1886, mu Marije r. Majdandi, civil, par-
tizani ga ubili na Crkvenama 01. 01.1944.
23. BRKI, IVO, Ante i Staije Termen, r. 12. 01. 1927, poginuo u
gaju nie kue Franje Brkia 02.10.1944.
24. BRKI, IVO, Tome i Anice r. Batkovi, r. 29. 03. 1905, andar,
poginuo u Srnetici.
25. BRKI, MARA r. STOJEVI, civil, ena Pere, 50 god., ro. u
ivijma, ivjela u Ojdaniima, strijeljana 30. 11. 1947. u Orlovcu
26. BRKI, MARKO, Tome i Ane r. Batkovi, r. 16. 09. 1920, mu
Jele r. Mari, poginuo kod ida 20. 05.1942.
27. BRKI, MATO, Pere i Marije r. Stojevi, r. 22. 02.1924, hrv. voj-
nik, nestao na koncu rata.
28. BRKI, MILE, sin Ive, r. 1925?, hrv. vojnik, poginuo u prosincu
1941. u borbi s etnicima kod Slatine.
29. BRKI, MIJAT "MIO", Jure i Rue r. Pranji, r. 26. 06. 1922,
partizan, nakon rata otiao u tzv. "umnjake" i poginuo.
120
30. BRKI, NIKO, Jose i Marije r. Kuljani, r. 25. 08.1923, hrv. voj-
nik, nakon rata krio se; bio na misi zornici u Barlovcima na Boi
1945; po zavretku mise rani ga zasjeda na livadi nie crkve; da ne
padne iv potjeri u ruke, ustrijeli se sam.
31. BRKI, NIKOLA, Pere i Marije r. Stojevi, r. 28. 01.1920, hrv.
vojnik, nestao na koncu rata.
32. BRKI, PERO, sin Nike, r. 1892, hrv. vojnik, nestao u ratu.
33. BRKI, STIPO, Tome i Ane r. Batkovi, r. 03. 09.1909, mu Ivke
r. Lovri, hrv. vojnik, nestao u ratu.
34. JURI, ANTO, Ive i Marije r. ali, r. 16. 01. 1924, hrv. vojnik,
nestao u preokretu.
35. JURI, IVO, sin Marka, r. 1893, hrv. vojnik, poginuo na Dabru
1943.
Orlovac
1. BATKOVI, MATO, djeak, sin Andrije i Ane r. Topi, r. 08.
01. 1928, hrv. vojnik, poginuo 28. 10. 1944.
2. BLAEVI, NIKO, Peje i Marije r Bijeli, r. 03. 08. 1905, mu
Marije r. Topi, hrv. vojnik, bio kod kue 01. 01.1944., uhvatili ga
partizani i ubili.
3. BLAEVI, PAVO "PAJO", Peje, r. 05. 04. 1909, mu Ivke r.
Rimac, hrv. vojnik, bio kod kue na Cvjetnicu 1944, partizani ga
uhvatili u Mariima i ne zna se vie za njega.
4. BOGDANOVI, JOSO, sin Mie, r. 1908.?, andar, nestao u ods-
tupu s vojskom 1945.
5. BRKI, MARA (Pere), civil, strijeljana 30. 11. 1947.
6. DOMI, ANA r. Topi, ki Marka i Ivke r. Domi, r. 14. 02.1915,
supruga Pere Domia, dok je on tamnovao i krio se, ona mu bila
nevjerna, pa ju je ubio u kui 1947.
7. DOMI, PETAR, Mate i Rue r. Golubovi, r. 27. 06. 1915, mu
Ane r. Topi, hrv. vojnik, uhvaen na kraju rata, osuen na smrt
1946, pobjegao i krio se, ali je ubijen (zapaljen) u argovcu 1947. na
tali Jerke Goluba.
8. GRAHOVAC, MILAN, Mile i Mare r. Rimac, r. 21. 01. 1914,
mu Jeke Mijatovi, nakon rata krio se sa "umnjacima", ubijen
od potjere u Stranjanima.
9. KAURIN, MATO, Mile i Ane r. Mihi, r. 30. 01.1910, mu Jele
r. Topi, poginuo u Piskavici 29. 07.1943.
10. KAURIN, VID, Petra i Agate r. Debeljak, r. 29. 05.1926, hrv. voj-
nik, nakon rata se krio, potjera ga ubila u Bukovici 14. 02. 1947.
121
11. KERN, FERDINAND, vojnik, sin Ivana i Antonije r. Puavec,
r. 02. 02. 1918. u Orlovcu, poginuo u ratu 07. 04. 1941. u Kuminu
Dolu izmeu Skoplja i Kumanova.
12. KOMARICA, MARKO, Tome i Kate r. Pustahija, r. 24. 09.1921,
poginuo u borbi s partizanima kod Koprivnice 1942.
13. KOMARICA, STJEPAN, Ive i Ivke r. Bijeli, r. 04. 12. 1919, an-
dar, ubili ga partizani u Karanovcu 1943. i le bacili u Vrbas.
14. LIPOVAC, STIPO, teak, sin Ivana i Ane r. Topi, r. 30. 08.1926,
poginuo 11. 09. 1944, pokopan u Banjoj Luci.
15. LOVRI, NIKO, Ilije i Ane r. Kaurin, r. 17. 01. 1911., mu Jele
r. ali, nestao u odstupu u svibnju 1945.
16. MARI, IVO, Stjepana i Lucije r. ali, r. 09. 09. 1922, njemaki
vojnik, nakon rata dospio u logor, gdje je ubijen.
17. MARI, MIJAT, sin Marka, hrv. vojnik, partizani ga ubili u ku-
kuruzima 30. 09. 1944.
18. PEZI, IVO, Jose i Jeke Golubovi, r. 08. 09. 1914, mu Marije
r. Kaurin, hrv. vojnik, poginuo u borbi kod Nove Topole 26.09.1944.
19. STOJEVI, IVO, mladi, Ante i Ane r. Blaevi, r. 17.09.1925,
"poginuo od bombe s kojom je baratao u luksuz" 18. 12. 1942.
20. STOJEVI, MARKO, Ive i Ljubice r. Debeljak, r. 14. 10.1919,
mu Ljubice r. ali, bio u civilnoj policiji, odstupio na koncu rata
i nestao.
21. STOJEVI, MARKO, Jose i Ane r. Jurii, r. 31. 01. 1910,
mu Ivke r. Topi, bio u logoru poslije rata, poveden u Gornje
Podgradce, pokidao icu kojom je bio vezan i poeo bjeati; uto-
pio se u Savi ili ga je potjera ubila.
22. STOJEVI, STIPO, Ilije i Ivke r. ali, r. 13. 07. 1921, nestao u
odstupu s vojskom 1945.
23. STOJEVI, STJEPAN, Marka i Kate r. Juri, r. 14. 07. 1914,
poginuo od partizana 01. 01. 1944.
24. ALI, ANTO "TUNJO", Ive i Ane r. Bijeli, r. 11.03.1908, mu
Mande r. Kaljevi, strijeljali ga partizani 26. 09. 1944.
25. ALI, ANTO "TUNJO", Mile i Marije r. Domi, r. 26. 02.1924,
hrv. vojnik; bio kod kue na Cvjetnicu 1944, uhvate ga partizani i
strijeljaju u Ramiima
26. ALI, ILIJA, Peje i Jele r. Gaguli, r. 25. 11. 1916, mu Rue
r. Aleksi, hrv. vojnik, poginuo 10. 09.1941. u Bravskom kod Gor-
nje Sanice.
27. ALI, PERO "PEJICA", Ive i Anice r. Bijeli, r. 31. 10. 1919,
hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.
122
28. ALI, STIPO, Mile i Marije r. Domi, r. 29. 07.1926, mu Ane
r. Brki, hrv. vojnik, krio se poslije rata, komunisti ga uhvate i stri-
jeljaju 30. 11. 1947. u Orlovcu.
29. ALI, IMICA, sin Lovrice, r. 1914.?, odstupio s hrv. vojskom,
uhien na koncu rata, bio u logoru, te dopremljen u "crnu kuu"
u Banjoj Luci i ubijen (u MK te godine ima samo: imo, sin Marka i
Mare r. Lovi, r. 10. 02. 1914).
30. ALI, IMO, Vida i Delfe r. Mari, r. 13. 05. 1921, mu Danice
r. Tomi, hrv. vojnik, krio se nakon rata, predao se i strijeljan u
Boriku u Banjoj Luci 26. 04. 1947.
31. ALI, VLADO, Ive i Ane r. Bijeli, r. 04. 08. 1922, hrv. vojnik,
nestao u odstupu 1945.
32. TOPI, ANDRIJA, Ive i Kate r. ali, r. 29. 10. 1920, nestao u
preokretu.
33. TOPI, ANTO, Marka i Ivke r. Domi, r. 20. 08. 1908, mu Ma-
rije r. ali, poginuo od partizana 01. 01. 1944.
34. TOPI, IVO, mladi, Marka i Ane r. Majdandi, r. 07. 07.1926,
poginuo 20. 02.1945. u Savskom Marofu.
35. TOPI, IVO, Tome i Ane r. Gubo, r. 06. 03. 1928, poginuo od
partizana 01. 01.1944.
36. TOPI, LUKA, Ive i Kate r. ali, r. 07. 04. 1914, nestao u odst-
upu 1945.
37. TOPI, MATO, Ive i Kate r. ali, r. 15. 03. 1919, nestao u od-
stupu 1945.
38. TOPI, MIJAT, Jose i Rue r. Pranji, r. 14. 05.1899, mu Mare
r. Brki, ubijen od partizana 01. 01. 1944.
39. TOPI, MIJAT, Marka i Ivke r. Domi, r. 02. 01.1904, mu Rue
r. Bartulovi, poginuo 06.10.1941. u Bravskom kod Gornje Sanice
40. TOPI, MILE, sin Ante i Jele r. Domi, r. 01. 09. 1915, strijeljan
od partizana 19. 04. 1945. u Dolini.
41. TOPI, MIJAT "MIO", sin Marka, r. 1904, poginuo u borbi s
etnicima 06. 10. 1941.
42. TOPI, NIKO, sin Ive, r. 1925.?, nestao u preokretu (u MK te godi-
ne ima samo: NIKO, sin Tome i Ane r. Gubo, r. 01. 08.1925).
43. TOPI, NIKO, Mate i Marije r. Pranji, r. 22. 04.1909, mu Ane
r. Sedi, nakon rata se krio; potjera ga nae u Bukovici i ubije 25.
10.1945.
44. TOPI, STIPO, Tome i Mande r. Pustahija, r. 18. 05.1924, pogi-
nuo u Banjoj Luci, 20. 09.1944.
123
45. VUKOVI, ILIJA, mu Zorke r. Marui, 32 god., ro. u Orlov-
cu, ivio u Dragoaju, ubili ga partizani iz zasjede u Dragoaju
kod kole 29. 09.1944.
46. IAK, IVO, obuar, sin Mate, r. 06.12.1922, u Orlovcu civil, pro-
kazivao "umnjake", i oni ga ubiju 10. 01.1946. na kunom pragu.
Ramii
1. GRGI, JOSO, Marka i Ivke r. Kovaevi, r. 08. 01. 1918. u
Pavlovcu, ivio u Ramiima, hrv. vojnik, poginuo u borbi s etnici-
ma na Otrelju 18. 11. 1941.
2. GRGI, IVICA, Marka i Ivke r. Kovaevi, r. 01. 06.1915, parti-
zan; nakon rata prokazivao "umnjake", pa i to da e doi na zor-
nicu na Boi 1945. u Barlovce; oni ga iz osvete ubiju kraj pruge u
Ramiima 11. 01. 1946.
3. LIPOVAC, ANTO, Marka i Kaje r. Mari, r. 22. 02. 1904, njema-
ki vojnik, bio na Cvjetnicu 1944. kod kue, otiao i vie se nije
vratio.
4. LIPOVAC, FRANO, Grge i Jeke r. Vidovi, r. 03. 01. 1923, hrv.
vojnik, u odstupu 1945. zadnji put vien u Zagrebu.
5. LIPOVAC, FRANJO, Ilije i Cvite r. Anui, r. 1896, bio u seos-
koj miliciji, partizani ga odveli i ubili 07. 12. 1944. u Vinkovcima
6. LIPOVAC, IVO, eljezniar, Mile i Janje r. Buri, r. 31. 03.1913.
u Ramiima, poginuo nesretnim sluajem 17. 09. 1943.
7. LIPOVAC, KAJA r. Mari, supruga Marka, starica, poginula u
dvoritu od gelera 17. 04. 1945.
8. LIPOVAC, MARKO, sin Ilije, r. 1902?, hrv. vojnik, ubio ga u Prije-
doru neki Milo Brki koji je iz etnika preao u partizane (te godine
ima u MK samo: Marko, Grge i Jeke r. Vidovi, r. 09. 05.1902).
9. LIPOVAC, MILE, sin Ilije, r. 1924, hrv. vojnik; bio kod kue na
Cvjetnicu 1944, otiao, i vie se za njega nije ulo (te godine ima u
MK: Mile, Ante i Cvite r. Anui, r. 06. 02. 1924).
10. LIPOVAC, STIPO, Marka i Kaje r. Mari, r. 15. 12. 1898, mu
Ane Majdandi, hrv. vojnik, bio kod kue na Cvjetnicu 1944,
otiao i vie se nije vratio.
11. MIJATOVI, JELKA, djevojica, ki Ilije i Mande r. ali, r. 12.
05.1930, poginula 20. 01.1945.
12. AKI, MILE, Ivana i Mare r. Lovri, r. 07. 10.1918, hrv. vojnik,
uhvatili ga partizani u Kuljanima 01. 01. 1944, i ubili pod Crkve-
nama kod kue Kajice Mari.
124
13. AKI, NEDJELJKO, Ive i Marije r. Lovri, r. 04. 08.1920, hrv.
vojnik, bio kod kue na Cvjetnicu 1944, otiao, i vie se nije vratio.
Stranjani
1. BATKOVI, ANDRIJA, Jure i Ane r. Brki, r. 05. 06. 1911,
hrv. vojnik, poginuo 1945.
2. BLAEVI, ANDRIJA, Tome i Jeke r. Domi, r. 17. 09. 1922.
hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.
3. BLAEVI(-TUBI), ANTO, Andrije i Marije r. Bijeli, r. 26.
04. 1924, hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.
4. BLAEVI, ANTO, Stipe i Rue r. Pranji, r. 30. 01. 1921, hrv.
vojnik, nestao u odstupu 1945.
5. BLAEVI(-TUBI), IVO, Andrije i Marije r. Bijeli, r. 17. 06.
1928, hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.
6. BLAEVI, IVO, Paje i Mande r. Tubi, r. 04.08.1909, bio u se-
oskoj miliciji, nestao u odstupu 1945.
7. BLAEVI, IVO, Stipe i Rue r. Pranji, r. 08. 02. 1923, hrv.
vojnik, nestao u odstupu 1945.
8. BLAEVI-TUBI, JOSIP, Andrije i Anice r. Kuljani, r. 21.
10.1916, mu Zorke r. Ljevar, hrv. vojnik, poginuo kod Nove To-
pole 22. 02.1945.
9. BLAEVI, JURO, Mate i Jele r. Blaevi, r. 05. 08.1915, bio u
seoskoj miliciji, nestao u odstupu krajem rata 1945.
10. BLAEVI, MARKO, Mate i Jele r. Blaevi, r. 02. 07.1909, bio
u seoskoj miliciji, nestao u odstupu krajem rata 1945.
11. BLAEVI, MARKO, Pave i Mare r. Brki, r. 13. 07.1881, civil,
poginuo od partizana 01. 01. 1944.
12. BLAEVI, MIRKO, Andrije i Marije r. Brki, r. 08. 07. 1913,
hrv. vojnik, nestao u preokretu 1945.
13. BLAEVI, PAVAO "PAJO", Mate i Jele r. Mari, r. 15. 12.
1912, bio u seoskoj miliciji, nestao u odstupu na koncu rata.
14. BLAEVI, PEJO, iz Dragoaja, poginuo 11. 07. 1942, od pu-
ke, pokopan na groblju Sv. Marko u Banjoj Luci
15. BLAEVI, PETAR, Paje i Mande r. Tubi, r. 17. 04.1915, hrv.
vojnik, nestao u odstupu 1945.
16. BLAEVI(-TUBI), PETAR, Andrije i Anice r. Kuljani,
r. 28. 08.1914, hrv. vojnik, nestao u preokretu poslije rata 1945.
17. BLAEVI, STIPO, Ive i Jele r. Majdandi, r. 02. 05.1900, mu
Rue r. Pranji, poginuo 16. 04.1943.
125
18. BOGDANOVI, JURO, Andrije i Ane r. Kurtovi, r. 23. 04.1912,
mu Jele r. Majdandi, hrv. vojnik, nestao u odstupu krajem rata.
19. OSI, ANE r. Pranji, r. 1895, ubijena u Jasenovcu 26. 02.1945.
20. LJEVAR, IVKA r. Bogdanovi, ena Jure, r. 26. 08.1881, ubili je
partizani 01. 01.1944.
21. LJEVAR, IVO, sin Ive, r. 29. 08. 1893, mu Marije r. Dimitrija,
civil, ubili ga partizani kod kue 01. 01. 1944.
22. LJEVAR, IVO, Jose i Ane r. Brki, r. 27. 03. 1926, mladi, ne-
stao u ratu.
23. LJEVAR, JOSO, Marka i Mande r. osi, r. 06. 08. 1910, parti-
zan, odveden od kue i nestao u Piskavici
24. LJEVAR, JURO, Ive i Janje r. Pavlovi, r. 21. 07.1908, mu Rue
r. Marui, sluio u miliciji, poginuo kod Bosanskog Petrovca 1943.
(ili 1944.?).
25. LJEVAR, JURO, sin Pere, r. 18. 02. 1886, poginuo u sijenju
1943.
26. LJEVAR, MARKO, Ante i Anice r. Kaurin, hrv. vojnik, r. 06. 07.
1912, mu Mare r. Vuli, "ubijen od komunista u Piskavici", 11. 06.
1942.
27. LJEVAR, NIKOLA, iz Dragoaja, ubijen 18. 10. 1942. iz puke,
pokopan na groblju Sv. Marko, Banja Luka.
28. LJEVAR, PEJO, Jose i Anice r. osi, r. 21. 06. 1900, mu Jeke
r. Debeljak, hrv. vojnik, odveden od kue 1944. i ubijen.
29. PRANJI, ANTO, Pere i Marije r. Josipovi, r. 25. 01. 1928, mla-
di, civil, partizani ga krajem 1945. odveli u Prijakovce, muili, te je
umro iste godine kod kue.
30. PRANJI, IVO "IVICA", Pere i Marije r. Josipovi, r. 21. 02.
1924, hrv. vojnik, po zavretku rata 1945. ubili ga partizani u Pri-
jakovcima (Duralama).
31. PRANJI, IVO, Matije i Jele r. ali, r. 24. 06.1907, mu Mare r.
Marui, hrv. vojnik, poginuo u Bos. Petrovcu 1941.
32. PRANJI, JURO, Nikole i Kate r. Domi, r. 20. 04. 1923, bio u
seoskoj miliciji, nestao u odstupu 1945.
33. PRANJI, MARKO, sin Franje, teak, r. 21. 01. 1872, starac,
civil, ubili ga partizani kod kue 01. 01.1944.
34. PRANJI, MARKO, Petra i Ivke r. Bijeli, r. 22. 11. 1902, mu
Ivke r. Bogdanovi, bio u seoskoj miliciji, ubijen na Jorgia Klu-
pama 1944.
35. PRANJI, MARKO, sin Ivke Pranji r. Brki, r. 03.11.1921, hrv.
vojnik, nestao u odstupu 1945.
126
36. PRANJI, MATO, Luke i Ivke r. Brki, r. 01.10.1910, mu Ane r.
Juri, bio u seoskoj miliciji, nestao u odstupu na koncu rata 1945.
37. PRANJI, MILE "MIJAT", Jure i Ane r. Pajdi, r. 12. 07.1901,
oenjen, hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.
38. PRANJI, FRANJO, Marka i Kate r. Bijeli, r. 23. 01.1903, mu
Jele r. Batkovi, bio u seoskoj miliciji, nestao u odstupu koncem
rata 1945.
39. PRANJI, STJEPAN, Nikole i Kate r. Domi, hrv. vojnik, r. 09.
05.1910, mu Mare r. Brki, uhvaen od partizana i ubijen 01. 01.
1944. pod Crkvenama.
40. ALI, ALOJZIJE, Marka i Cele r. Smili, r. 11. 02. 1920, hrv.
vojnik, nestao u odstupu 1945.
41. ALI, IVO, Jose i Marije r. Josipovi, r. 21. 08.1908, hrv. vojnik,
nestao u odstupu 1945.
42. ALI, MARKO, Jose i Marije r. Josipovi, r. 01. 08. 1913, hrv.
vojnik, mu Janje r. Durbi, nestao u odstupu 1945.
43. TUBI, ANTO, Stipe i Jele r. Batkovi, r. 21. 05. 1922, hrv. voj-
nik, ubili ga partizani kod kue 01. 01. 1944.
Zaluani
1. ALEKSI, SLAVKO, Marijana i Rue r. Golub, r. 24. 10. 1929,
djeak, nepaljivo aktivirao bombu i poginuo 13. 05. 1945.
2. BLAEVI, AUGUSTIN "JAGO", Ante i Rue r. Termen, r.
11. 01.1913, hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.
3. BRKI, BOO, Pere i Rue r. Arabadi, r. 22. 06.1921, hrv. voj-
nik, poginuo u borbi.
4. KASLJEVI, ANTO, Ive i Mande r. Matoevi, r. 22. 11. 1926,
odstupio s vojskom, bio u logoru poslije rata i gubi mu se trag
5. KALJEVI, ANTO, Mate i Ane r. Orlovac, r. 25.10.1920, hrv.
vojnik, nakon rata bio u logoru i gubi mu se svaki trag.
6. KASLJEVI, BLA, Ante i Mande r. Brki, r. 28. 02.1921, hrv.
vojnik, nestao u logoru poslije rata.
7. KALJEVI, FABIJAN, Ive i Mande r. Matoevi, r. 22. 01.
1922, hrv. vojnik, nakon rata bio u logoru i gubi mu se trag.
8. KALJEVI, JURO, Ante i Mande r. Brki, r. 20. 08.1913, hrv.
vojnik, nestao u logoru poslije rata.
9. KALJEVI, MARKO, r. 24. 04. 1911. mu Anice r. Juri, hrv.
vojnik, poginuo 24. 08.1941, pokopan na Otrelju.
10. KALJEVI, MIRKO, Ante i Mande r. Brki, r. 06. 06. 1923,
hrv. vojnik, nestao u logoru poslije rata.
127
11. KALJEVI, MIRKO, Mate i Ane r. Orlovac, r. 22. 02. 1929,
mladi, pred povlaenje ga maloljetnog obukli u hrv. vojsku, po-
ginuo u odstupu 1945.
12. KALJEVI, PETAR, Blaa i Jele r. Deli, r. 24. 04.1914, oru-
nik, nestao u logoru poslije rata
13. KALJEVI, STIPO, sin Blaa "Baje", hrv. vojnik, nestao u log-
oru poslije rata.
14. KALJEVI, STIPO, Ilije i Marije r. Brki, r. 27. 08. 1921, hrv.
vojnik, ubijen od partizana u Karlovcu 02. 04. 1942.
15. KNEEVI, ANTO, Jose i Ane r. Kaljevi, r. 13. 09. 1927, hrv.
vojnik, nestao u ratu.
16. KNEEVI, ANTO, Pere i Jele r. Lagundi, r. 01.12.1921, mu
Zorke r. Ojdani, hrv. vojnik, krio se poslije rata, komunisti ga ubili
i bacili u Vrbas 17. 03. 1946.
17. KNEEVI, FRANO, Martina i Rue r. Majdandi, r. 12. 09.
1923, hrv. vojnik, odveli ga partizani prije konanog pada Banje
Luke i gubi mu se trag.
18. KNEEVI, JOSIP, djeak, sin Ilije i Rue r. Holzbauer, r. 18.
07.1930, u Zaluanima, poginuo baratajui bombom 13. 05.1945.
19. KNEEVI, MARKO, Mie i Ane r. Mari, r. 13. 02.1905, mu
Staije r. Tomi, hrv. vojnik, nakon rata poginuo u rezervnom sas-
tavu na Crnom Vrhu na Krmaricama gonei etnike 04. 06.1945.
20. KNEEVI, PERO, sin Mie, r. 1912.,? hrv. vojnik, poginuo u
borbi (u toj godini u MK ima: Petar, sin Ante i Anice r. Brki, r. 27.
08. 1912.)
21. MRI, MIRKO, Ante i Zorke r. Ojdani, r. 29. 03. 1925., hrv.
vojnik, nestao u preokretu 1945.
22. OJDANI, ILIJA, teak, Marka i Jele r. Lopar, r. 25. 08. 1902.,
mu Jele r. Kaljevi, civil, ubijen od ustae 23. 11. 1944. jer je u
mlinu, protivno zabrani, zapalio svjetlo da vidi zasuti ito
23. OJDANI, MATO, Marijana i Jele r. Noli, r. 10. 09.1916., hrv.
vojnik, nestao u odstupu 1945.
24. OJDANI, MIRKO, Jose i Ane r. Juri, r. 03. 09.1922., hrv. voj-
nik, odstupio s vojskom, dospio u logor poslije rata i tu mu se gu-
bi trag
25. OJDANI, PERO, Ante ("Zukin") i Rue r. Blaevi, r. 09. 11.
1919., hrv. vojnik, nestao u logoru poslije rata
26. RADMAN, ILIJA, hrv. vojnik, r. 1900. u argovcu, mu Mare r. De-
beljak, ivio u Zaluanima, poginuo u borbi u Budaku 16. 09.1944.
128
27. RADMAN, NIKO, Pere i Mande r. Lukenda, r. 17. 06.1922, hrv.
vojnik, partizani ga uhvatili kod kue i strijeljali kod dananje tvor-
nice "Unis" 20. 09. 1944.
Podruje dananje upe Trn
(u to vrijeme u sastavu upe Barlovci)
Bukovica
1. BATISTA, VLADO, Josipa i Marije Batista, r. 10. 06. 1917.
2. BEDNARUK, JOSIP, Ivana i Marije r. Calik, r. 18. 02. 1923.
3. BEDNARUK, STIPO, Mile i Marije r. Lukenda, r. 07.10.1924.
4. BLAEVI, ANTO zvani "Ata", Ive i Marije r. Lukenda, r. 29.
02.1920. (ima jo jedan Blaevi Anto u MK sin Ive i Mare r. Orlovac,
r. 18. 07. 1926. u Bukovici - vjerojatnije je poginuo onaj prvi!)
5. BLAEVI, FRANO, zvani "Peri", Andrije i Ane r. Mari,
r. 06. 07. 1923.
6. BLAEVI, IVO, zvani "Peri", Ante i Ane r. Jaki, r. 15.08.1902,
mu Marije r. Orlovac, poginuo 06.10.1941. u Srnetici.
7. BLAEVI, IVO, Marijana i Mande r. Lukenda, r. 27. 06.1921.
8. BLAEVI, JAKOV, Peje, zvani "Grabovac" i Jele r. Orlovac,
r. 29. 11. 1909, mu Mare r. Lipovac.
9. BLAEVI, JOSO, Ive i Mande r. Lukenda, r. 19. 03. 1909, mu
Mande r. Matoevi.
10. FILIPOVI, ANTO, Ive i Marije r. Mainkovi.
11. FILIPOVI, PERO, Ive i Marije r. Mainkovi, r. 07. 09. 1928.
12. FILIPOVI, ? (ime nepoznato), Ive i Marije r. Mainkovi.
13. FRLJEVI, TEFAN, sin Nikole, mu Ivke r. Antonek.
14. GOLUB, ANTO, Ilije i Janje r. Lukenda, r. 1899, mu Rue r. Vi-
dovi.
15. GOLUB, ILIJA, Ante i Rue r. Vidovi, r. 20. 01.1925.
16. GOLUB, ILIJA, Ilije i Janje r. Lukenda, r. 20. 07.1909., mu Ru-
e Vidovi.
17. GOLUB, IVO, Ante i Rue r. Vidovi, r. 24. 02.1923.
18. GRABOVAC, IVO, Nike i Vide r. Tomi, r. 02. 04. 1904, mu
Anice r. Lukenda.
19. JAKI, ILIJA, zvani "Ilkan", Jose i Mande r. Radman, r. 10. 07.
1910, mu Marije r. karica iz Dervia.
20. JAKI, IVO, Jose i Mande r. Radman, r. 03.11.1923.
21. JAKI, MARKO, Jose i Mande r. Radman, r. 03. 02.1912.
129
22. JAKI, NIKO, Ive i Marije r. Mainkovi, r. 29. 04. 1921.
23. JOSIPOVI, ANTO, zvani "Tunjo", imuna i Marije r. Lovri,
r. 12. 01.1924.
24. JOSIPOVI, ILIJA, ime i Kate r. Lipovac, r. 1903, mu Jele
Anui.
25. JOSIPOVI, IVO, imuna i Marije r. Lovri, r. 27. 01. 1919.
26. JOSIPOVI, LJUBOMIR zvani"Mirko", Jakova i Ane r. Luken-
da, r. 07. 05.1917, poginuo 31. 07.1943, pokopan u Banjoj Luci.
27. JOSIPOVI, NIKO, ime i Kate r. Lipovac, r. 05. 11. 1907, mu
Kate r. Blaevi.
28. JOSIPOVI, STIPO, sin Marka.
29. KANJUGA, NIKOLA, sin Josipa.
30. KANJUGA, VLADO, sin Josipa.
31. KULINSKI, ANTON FRANC, Nikole i Margarete, r. 15. 04.
1914, mu Ane r. Vidovi, r. 09. 03. 1911., umro 29. 04. 1945. "od
rana zadobivenih prigodom borbi" i pokopan na groblju Sv. Marije
u Sisku 01. 05.1945.
32. KULINSKI, JOSO, Nikole i Margarete
33. LIPOVAC, ANTO, Marka i Kate r. Mainkovi, r. 19. 07. 1922,
poginuo 28. 01. 1944.
34. LIPOVAC, ANTO, Petra i Ane r. Miljanovi, r. 10. 07. 1924.
35. LIPOVAC, ILIJA, Luke i Kate r. Komljenovi, r. 12. 07. 1909,
mu Cvite r. Grizelj.
36. LIPOVAC, ILIJA, Marka, zvanog "Tabak" i Rue r. Orlovac,
r. 19. 12. 1904, mu Marije r. Matoevi (ili: Lipovac Ilija Marka, i
Kate r. Mainkovi, r. 16. 02. 1925. u Bukovici; nisam siguran koji je
od njih, ali jedan sigurno jest!!)
37. LIPOVAC, IVO, Marka, zvanog "Tabak" i Kate r. Mainkovi,
r. 05. 06.1917.
38. LIPOVAC, IVO, sin Ilije.
39. LIPOVAC, MILE, sin Jose, zvanog "Golubi"
40. LIPOVAC, JAKOV, sin Luke, mladi.
41. LIPOVAC, MARKO, Petra i Ane r. Miljanovi, r. 27. 06. 1918,
poginuo u Gornjoj Sanici
42. LIPOVAC, NIKOLA, Petra i Ane r. Miljanovi, r. 22. 09. 1914,
mu Ane r. Anui.
43. LIPOVAC, STIPO, Petra i Ane r. Miljanovi, r. 01. 06.1911.
44. LUKENDA, ANTO, Petra i Marije r. Blaan, r. 08. 10. 1925.
45. LUKENDA, IVO, Franje i Mande r. Blaan, r. 01.11.1926.
130
46. MAINKOVI, ANA r. Lukenda (Luke), ena Ante Main-
kovia, r. 16.08.1891. u Bukovici, poginula na cesti kod Bos. Gra-
dike u partizanskom bombardiranju 23. 03. 1945.
47. MAINKOVI, ANTO, Jakova i Kate r. Andrijevi, r. 17. 01.
1928. u Bukovici.
48. MAINKOVI, NIKO, Ante i Ane r. Lukenda, r. 02. 07.1920.
u Bukovici.
49. MALER, PETAR, Renka i Anke r. Kovalj, r. 1899, Ukrajinac,
mu Marije r. Matvij.
50. MATI, MARKO, Tome i Janje r. Vidovi, r. 01. 09.1920.
51. MATOEVI, FRANJO, sin Mijata.
52. MATOEVI, JOSO, Jakova i Lucije r. Mari, r. 10. 05.1913.
53. MATOEVI, JURO, Antuna i Rue r. Lipovac, r. 11. 01.1921.
54. MATOEVI, JURO, zvani "uran", Nikole i Anice r. Luke-
nda, r. 31. 07.1909, mu Rue r. Lipovac.
55. MATOEVI, MARIJAN, Ive i Kate r. Blaevi, r. 24. 01.1923.
56. MATOEVI, MARIJAN, Jose i Jele r. ali, r. 1916, mu Man-
de r. Mati.
57. MATOEVI, MARKO, Jakova i Lucije r. Mari, r. 08.12.1919.
58. MATOEVI, MILE, sin Ilije.
59. MATOEVI, NIKO, Jose i Jele r. ali, r. 12. 03.1905, mu Man-
de r. Vidovi zvane "Tunda"
60. MATOEVI, PETAR, Ilije i Marije r. Anui, r. 03. 04. 1908,
mu Rue r. Blaevi, poginuo u Kotor Varou 19. 07.1944.
61. MATOEVI, PETAR, Peje i Marije r. Grabovac, r. 29.05.1914,
mu Zorke r. Mainkovi.
62. MATVIJ PETAR, Antuna i Tekle r. Babiuk, r. 15. 09.1904, mu
Kaje r. Lipovac, Ukrajinac.
63. ORLOVAC, ANTO, Marka i Ane r. Lagundi, r. 13. 08.1915,
mu Zorke r. Blaan.
64. ORLOVAC, IVO, Blaa zvanog "Bajo" i Janje r. Mainkovi,
r. 02. 08.1924.
65. ORLOVAC, LUKA, Tome i Mande r. Lukenda, r. 09. 09. 1925,
njemaki vojnik, nestao kod Bleiburga 1945.
66. ORLOVAC, MARKO, Ilije i Anice r. Lopar, r. 22. 03.1922.
67. ORLOVAC, TOMA, Ilije i Marije r. Matoevi, r. 09. 12. 1896,
mu Mande r. Lukenda, ubili ga partizani kod "urina groba" na
Kozari.
68. PETRUINSKI, ANDRIJA, Teodora i Marije r. Jaroevski, r. 24.
02.1927.
131
69. PETRUINSKI, SLAVKO, Teodora, zvanog "Fetko" i Marije
r. Jaroevski.
70. PETRUINSKI, TEODOR, zvani "Fetko", mu Marije r. Jaroev-
ski, poginuo kod Nove Topole.
71. PRESTA, NIKOLA, sin Jure.
72. PRESTA, VLADO, sin Jure.
73. RELJA, ILIJA, Marka i Jele r. Vidovi, r. 17. 07. 1925.
74. RELJA, ILIJA, Jose i Ivke r. Vidovi, r. 25. 07. 1924, poginuo 20.
05. 1944. u Petrovaradinu.
75. RELJA, ILIJA, Nikole i Ivke r. Lukenda, r. 02. 12.1921.
76. RELJA, IVO, Marijana i Jeke r. Lukenda, r. 03. 03. 1923.
77. RELJA, JAKOV, Marka i Jele r. Vidovi, r. 17. 09.1910, mu Man-
de r. Relja.
78. RELJA, MARIJAN, sin Ilije, nestao.
79. SADOVSKI, SLAVKO, sin Nikole.
80. ALI, IVO, Marka i Staije r. Golub, r. 21. 06.1927.
81. ALI, JAKOV, Marka i Jele r. Mati, r. 26. 05. 1917.
82. ALI, MILE, Marka zvani" Abin", i Staije r. Golub, r. 22.05.1922.
83. TOMI, FRANJO zvani "Franc", Jure i Marije r. Ilovaa, r. u
Kozari, mu Mande r. Dedi.
84. TOMI, ILIJA, Luke i Janje Komljenovi, r. Rajkovi, r. 01.04.1921.
85. TOMI, MILE, sin Jose.
86. TOMI, SLAVKO, sin Jose.
87. VIDOVI, ANTO, Petra "Peje" i Anice r. Topi, r. 08. 02.1918.
88. VIDOVI, ANTO zvani "Tuca", Ante i Mande r. Matoevi,
r. 11. 06. 1916, mu Marije r. Kornicki.
89. VIDOVI, ILIJA, Ante i Mande r. Matoevi, r. 16. 10. 1922.
90. VIDOVI, MARKO, Peje i Anice r. Topi, r. 09. 08. 1914, mu
Jozefine r. Kezi.
91. VIDOVI, STIPO, Peje i Anice r. Topi, r. 17. 04. 1924.
92. VIDOVI, IMUN, Peje i Anice r. Topi, r. 18. 01. 1922.
93. VIDOVI, VID, teak, Ilije i Ane r. Blaevi, r. 15. 06. 1899,
mu Rue r. Lukenda, poginuo 15. 03. 1945.
94. UNI, ILIJA, Peje i Staije r. Matoevi, r. 15. 05. 1913, mu
Jele r. Lipovac.
Jablan
1. BAINSKI, IVAN, sin Renka
2. BAINSKI, MIHAJLO, Maksima i Marije r. Romanjak
3. BAINSKI, MIHAJLO, sin Vasilija
132
4. BAINSKI, PAVLE, sin Vasilija
5. BAINSKI, TEODOR, sin Renka (svi Bainski su grkokatolici,
Ukrajinci)
6. BARTULOVI, MIO, sin ime
7. KAURIN, IVO, Jure i Mare r. Joli, r. 12.09.1907. u Stranjanima,
mu Mare r. Juri (doselio u Jablan).
8. LAGUNDIJA, ADOLF, Peje i Marije r. Najdek, r. 22. 01.1922.
9. LAGUNDIJA, ANTO (u maticama: Lagundi, kod svih Lagu-
ndija!), Blaa i Ane r. Matoevi, r. 17. 06. 1913, poginuo 06. 10.
1941., u Gornjoj Sanici.
10. LAGUNDIJA, MARKO, Ive i Kate r. Vidovi, r. 18. 10. 1903,
mu Marije r. Hrycaj.
11. MAINKOVI, MARKO, Pere "Peje" i Mande r. Vidovi, r. 18.
03.1911, mu Ane r. Orlovac.
12. MAINKOVI, IMUN, sin Pere "Peje" i Mande r. Vidovi r.
20. 11. 1902, mu Kaje r. Bartulovi.
13. MATI, ANTO, Ilije i Anice r. Vidovi, r. 13. 02. 1918.
14. MATI, ANTO, Jakova i Ane r. Majki, r. 24. 11. 1923.
15. MATI, ANTO, sin Marka.
16. MATI, BLA, Peje i Kate r. Orlovac, r. 24. 01. 1923.
17. MATI, FRANJO, Luke i Jele r. Vidovi, r. 08. 10. 1926.
18. MATI, FRANJO, Peje i Kate r. Orlovac, r. 17. 06.1925.
19. MATI, IVO, Ilije i Anice r. Vidovi, r. 27. 12. 1926.
20. MATI, MARKO, Luke i Jele r. Vidovi, r. 25. 02. 1912, redar-
stvenik, mu Zore r. Popovi, strijeljan od partizana 03. 01.1944.
u Han Kolima.
21. MATI, NIKOLA, Ilije i Kate r. Mati, r. 27. 03.1906.
22. MATI, PETAR, Jage i Lucije r. Matoevi, r. 24. 06. 1910, mu
Ane r. Orlovac.
23. MATI, TOMO, Jakova i Ane r. Majki, r. 03. 03.1925.
24. ORLOVAC, ANDRIJA, Marka i Marije r. Blaevi, r. 05. 02.1926.
25. ORLOVAC, ANTO, Marka i Marije r. Blaevi, r. 07.10.1921.
26. ORLOVAC, IVO, Tome i Rue r. Pavlovi, r. 28. 03. 1920.
27. ORLOVAC, MARIJAN, Ante i Mande r. Lagundi, r. 19.10.1921.
28. SAMARDI, CVITKO "Cvijo", Pake i Cvite r. Samardi,
r. 20. 09. 1909, mu Marije r. Mari (negdje se pie: Samardija).
29. SLAVULJ, PAVLE, sin Ilije.
30. TUTI, MARKO, Mie i Mare r. Mati, r. 24. 05.1914, mu Kaje
r. Lagundi.
31. TUTI, MIO, Luke i Ane r. Najdek, r. 13. 04.1922.
133
Trn
1. ANDRIJEVI, ILIJA, sin Ivana (moda: i Anice r. Arabadi,
r. 25. 02.1914.?)
2. ANDRIJEVI ILIJA, Ive i Ivke r. Lagundi, r. 15.10.1919, mu
Ane r. Orlovac, nestao u ratu.
3. ANDRIJEVI, MARKO, Nikole i Jele r. Blaevi, r. 06. 02.
1912, mu Marije r. Deli.
4. ANDRIJEVI, MATIJA, Pere i Ane r. Blaevi, r. 1891.?, mu
Ane r. Tomi.
5. BARA, IVO, Mijata i Marije r. Blaevi, r. 11. 05. 1912.
6. BARA, PERO, Mijata i Mande r. Mati, r. 20. 05.1919.
7. BILANDIJA (BILANDI), IVO, sin Ante.
8. BILANDIJA, MIJAT, Luke i Ane r. Vuli, r. 13. 02. 1922.
9. BILI, IVAN, Ivana i Elizabete r. Kurli, mu Konstantine r.
Boruta, r. 19. 12. 1911., poginuo 12. 08. 1941. u Sitnici.
10. BLAEVI, MARKO, Matije i Mare r. Vea, r. 03. 01.1913.
11. DELI, ANTO, sin Nikole.
12. DELI, ANTO, Tome i Cele r. Arabadi, mladi, r. 08. 09.1916,
poginuo 27. 07. 1941, pokopan u Trubaru kod Drvara
13. DELI, ILIJA, Nikole i Anice r. Vidovi, r. 08. 01. 1916, mu
Mande r. Lagundi.
14. DELI, IVO, Ilije i Ljubice r. Vidovi, r. 17. 01.1925.
15. DELI, IVO, Mijata i Marije r. Janji, r. 02. 03. 1910, mu Anice
r. Deli.
16. DELI, MARIJAN, Nikole i Rue r. Blaevi, r. 22. 09. 1907,
mu Mare r. Deli, poginuo u svibnju 1945.
17. DELI, MARKO, Ilije i Ljubice r. Vidovi, r. 22. 03.1923.
18. DELI, MARKO, Petra i Kaje r. Tomi, r. 25. 04. 1923.
19. DELI, MATO, Marka i Ane r. Matoevi, r. 07. 05.1921, ubijen
31. 05. 1945. (proglaen mrtvim 06. 05.1972, odredbom Biskup-
skog ordinarijata Banja Luka)
20. GRIZELJ, ANTO, Filipa i Marije r. obota, r. 20. 06. 1921.
21. JURI, IVO, Nikole i Mare r. Vidovi, r. 21. 06. 1920.
22. JURI, MIJAT, Marka i Jele r. Vukadinovi, r. 18. 05. 1924.
23. KOMLJENOVI, ANA, Jose i Ivke r. Orlovac, r. 04. 03. 1926,
ivjela u Privlaci, poginula 09. 12. 1944. u Privlaci.
24. LAGUNDIJA (LAGUNDI), ANTO, Ive i Zorke r. Kutela,
r. 22. 03. 1917.
25. LAGUNDIJA, FRANJO, Ive i Zorke r. Kutela, r. 28. 06. 1919.
134
26. LAGUNDIJA (u MK i MU: Lagundi), IVO, Marka i Mare r.
Deli, r. 04. 05.1926, poginuo 04. 01.1942.
27. LUKI, ANTO, Marijana i Marije r. Jajevi, r. 15. 01. 1926.
28. MATOEVI, PETAR, r. 1908.? u Trnu, poginuo u borbi s ko-
munistima u Kotor Varou 19. 07. 1944. (u toj godini u MK ima sa-
mo: Petar, sin Ilije i Marije r. Anui, r. 03. 08.1908. u Bukovici, mu
Rue r. Blaevi; moda je preselio u Trn)
29. MATOEVI, VLADO, Marijana i Cvite r. Lagundi, r. 06. 03.
1914, poginuo 20. 01.1942. u napadu na vlak
30. MILJANOVI, ILIJA, imuna i Rue r. Lagundi, r. 09. 12.
1918.
31. MILJANOVI, PERO, Ilije i Ivke r. Orlovac, r. 11. 09. 1914,
poginuo 27. 12. 1942.
32. OJDANI, MARIJAN, Ive i Rue r. Deli, mu Ane, r. 13. 04.
1908, poginuo 16. 09.1944.
33. ORLOVAC, ANTO, Ive i Ane r. Jaki, r. 12. 09. 1922.
34. ORLOVAC, ANTO, Matije i Janje r. Blaevi, r. 04. 05. 1911,
mu Kate r. Deli, ubijen 19. 02.1946.
35. ORLOVAC, FRANJO, Pere i Mande r. Bara, r. 12. 08.1919.
36. ORLOVAC, FILIP, Peje i Ane r. Luki, r. 11.11.1912.
37. ORLOVAC, ILIJA (moda: Ive i Ane r. Jaki, r. 13. 09. 1910; ili:
Tome i Kaje r. Bilandi, r. 30. 04. 1926; ili: Pere i Ane r. Luki,
r. 14. 12. 1909, mu Mande r. Vidovi?)
38. ORLOVAC, ILIJA, Ive i Ane r. Jaki, r. 13. 09.1910, mu Ane
r. Andrijevi.
39. ORLOVAC, MARKO, Matije i Janje r. Blaevi, r. 12. 09. 1908,
mu Ljubice r. Mari, poginuo 27.11.1942.
40. ORLOVAC, NIKO, Pere i Mande r. Bara, r. 18.11.1916.
41. ORLOVAC, TOMO, teak, sin Matije, mu Mare r. Vukadino-
vi, r. 1870, poginuo 13. 10. 1944.
42. RADMAN, IVO, Ante i Janje r. Klindi, r. 07. 08. 1906, mu
Mande r. Mati.
43. ALI, ANTO, Ante i Mare r. Gagula, r. 07. 04. 1920, mu Ane
r. Andrijevi, poginuo 25. 11. 1942. (proglaen mrtvim)
44. ALI, ANTO, Ilije i Mande r. Lipovac, r. 30. 09.1923.
45. ALI, MARKO, Ilije i Mande r. Lipovac, r. 15. 03.1926.
46. ALI, VLADO, Ive i Ane r. Andrijevi, r. 25. 08. 1910, mu
Mare r. Orlovac.
47. TOMI, ANTO, Ilije i Marije r. Deli, r. 28. 10. 1917, mu
Dragice r. Andrijevi.
135
48. TOMI, FRANJO, Tome i Jele r. Matoevi, r. 21. 02.1927.
49. TOMI, ILIJA, Stipe i Ane r. Mainkovi, r. 30. 09. 1907, mu
Ljubice r. Kaljevi.
50. TOMI, ILIJA, Tome i Jele r. Andrijevi.
51. TOMI, IVO, Tome i Jele r. Andrijevi, r. 15. 05.? 1922.?
52. TOMI, MARIJAN, Ilije i Marije r. Deli, r. 15. 11. 1907, mu
Kate r. Mati, poginuo kod Sanskog Mosta.
53. TOMI, MARKO, Ilije i Rue r. Mijatovi, r. 27. 06. 1913, mu
Marije r. Andrijevi.
54. TOMI, NIKOLA, Ilije i Mare r. Juri, r. 29. 07. 1907, mu Jele
r. Tomi, poginuo 12. 12. 1942. kod Sanskog Mosta i tu pokopan.
55. TUTI, PETAR (u MK: TUCI), Tome i Kate r. Lipovac, r. 03.
09. 1916. u Jablanu, mu Janje r. Bilandi.
56. VIDOVI, ANTO, Ilije i Anice r. Mri, r. 25. 08. 1919.
57. VIDOVI, ILIJA, Ivana i Mare r. Vidovi, r. 11. 11. 1918.
58. VIDOVI, IVICA, Ante i Boje r. Bilandi, r. 19. 06. 1921.
59. VIDOVI, IVO, Matije i Ane r. Lovri, r. 05. 12. 1919.
60. VIDOVI, MARKO, Ilije i Anice r. Mari, r. 22. 06. 1914, mu
Rue r. Miljanovi.
61. VIDOVI, MARKO, sin Matije.
62. VIDOVI, MIJAT, Jure i Mande r. Marui, r. 18.12.1907, mu
Rue r. Radman.
63. VIDOVI, MIRKO, Matije i Ane r. Lovri, r. 26. 07. 1927, pogi-
nuo 10. 02. 1945. u Cerniku.
64. VIDOVI, MIO, Ante i Boje r. Bilandi, r. 26. 05.1926.
65. VULI, ILIJA, Luke i Marije r. Bilandi.
66. VULI, MARKO, Luke i Marije r. Bilandi, r. 23. 11. 1909. u
Bosanskom Grahovu, ivio u Trnu, mu Staije r. Lipovac, pogi-
nuo 06. 10. 1941. od etnika, pokopan u Srnetici
65
.
Kako se lako moe vidjeti, ukupno je 517 rtava vjernika iz ondanje
barlovake upe, pri emu treba imati na umu da popis nije cjelovit i
65
Popis poginulih uradio sam na temelju izvjetaja upnika prikupljenih iz upnih matica i svjedoenja
veeg broja starijih ljudi iz pojedinih sela, uraenih poetkom 90-ih godina 20. stoljea. Dobar dio prov-
jerio sam i dopunio osobno iz upnih matica i Stanja dua upe Barlovci. Za sela Matoevce i Stranjane
popis sam nadopunio prema onomu koji je objavio prof. dr fra Velimir Blaevi u listiu "Na zaviaj",
br. 22 i 23 iz 2003. godine. Napominjem, da sam ponegdje kurzivom u zagradi nadopunio podatke za oso-
be za koje nisam imao dovoljno elemenata da ih sa sigurnou identificiram, a imao sam samo njihovo
ime i prezime, pa sam uzeo vjerojatne podatke kao putokaz buduim istraivaima, ali jedno je sigurno:
svako navedeno ime i prezime predstavlja osobu koja je sigurno poginula odnosno stradala u Drugom
svjetskom ratu i porau. Ovdje nisu ubiljeeni umrli od tifusa i drugih zaraznih bolesti, povezanih uz rat.
Isto tako sam kurzivom donio biljeku o nainu neije pogibije, kako sam to naao u maticama umrlih,
ukoliko je to zabiljeeno. Ovaj popis e svakako trebati jo doraivati i dopunjavati, ali i ovakav je -
koliko znam - prvi popis stradalih upljana barlovake upe iz toga razdoblja koji je dosada objavljen.
136
137
trebat e ga dopunjavati i doraivati. Valja uoiti da je znatno vei broj
onih koji su nestali na "krinim putevima" i pali kao rtve osvete nakon
rata, nego to ih je poginulo u etiri godine rata. Treba li uope spo-
minjati da zbog toga nikada nitko nije odgovarao? Tko je to u komu-
nistikoj tiraniji smio i spomenuti? Mi smo im duni sauvati uspome-
nu, a kao vjernici sjeati ih se u svojim molitvama. Trebalo je puno tru-
da da se prikupe najprije njihova imena i osnovni podatci, koji nisu, to
je i razumljivo, bili uvijek precizni. Podatke sam dugo i mukotrpno do-
punjavao prema upnim maticama. Posao nije gotov i molim svakog i-
tatelja koji ima jo podataka ili ispravaka o ovdje navedenim rtvama
kao i o onima ovdje nezabiljeenima, da mi ih dostavi.
II. rtve iz dananje upe Barlovci u "ratu bez rata" 1992-1995.
Popis sam poredao abecednim redom za cijelu barlovaku upu, da-
kako u tadanjim granicama (bez Trna, Bukovice i Jablana). Kako se
vidi iz popisa, rije je o okrutnim zloinima, izvrenim gotovo u pravilu
nad civilnim osobama i to veinom na njihovu vlastitom kunom pragu.
upa Barlovci u tom pogledu spada u red najvie postradalih u tom
vremenu u cijeloj Banjolukoj biskupiji.
1. ANUI, JOSO, ro. 27. 02. 1931. u Barlovcima, stanovao u Or-
lovcu, umirovljeni potar, zlostavljan 01. 11.1992, izmasakriran
(rezane vene, ui, rezovi po licu...), umro u jednoj zagrebakoj
bolnici 29. 12. 1992.
2. ANUI, MIJAT, mu Ane, ro. 18. 01. 1924. u Barlovcima,
masakriran u vlastitoj kui i umro od posljedica 18. 12. 1994.
3. ANUI, TOMO, sin Vlade, ro. 30.01.1968. iz Barlovaca, ubijen
iz vatrenog oruja pred svojom kuom 24. 03.1993. oko 21,30 sati.
4. ANUI, VID, sin Vlade, ro. 08. 07.1966. u Barlovcima, ubijen
iz vatrenog oruja pred svojom kuom 24. 03.1993. oko 21,30 sati.
5. BARTULOVI, IVO, sin Mijatov, ro. 08. 05. 1954. u Barlovci-
ma, ubijen 24. 03. 1993. oko 21,30 sati kod svoje kue.
6. BLAEVI, ANDRIJA, mu Kaje, ro. 02. 02.1931. u Dikevci-
ma, masakriran i ubijen, zadavljen na kauu u vlastitoj kui 06.12.
1994. uveer (njegova suprugu Kaju zloinac je takoer okrutno
zlostavljao, ali je pravim udom preivjela).
7. BLAEVI, NIKO, sin Tvrtka, iz Kuljana ro. 29. 09.1940, ma-
sakriran 04. 10. 1993. u vlastitoj kui i umro 10. 10. 1993. u ba-
njolukoj bolnici.
8. BRKI, JOSO, mu Slave, ro. 04. 09.1928. u Kuljanima, zadav-
ljen i baen u bunar 04. 09.1994.
9. BUMBAR, JANJA ro. Anui, ro. 17. 02. 1913, u Barlovcima,
ubijena iz vatrenog oruja 24. 04.1993. u svojoj kui oko 1,30 sati
po ponoi.
10. ORKOVI, IVO, sin Ilije, ro. 19. 02.1943. u Kozari, stanovao
u Kuljanima, smrtno stradao na prisilnom radu na dobojskom ra-
titu oko 22. 09.1994.
11. DEBELJAK, ANTO, sin Nikole, roen u Matoevcima.
12. DIZDAR, MATO, doseljenik iz Ivanjske u Dikevce, zvani
"git", masakriran (glava mu je posve smrskana) i ubijen u vlasti-
toj kui 06.11.1993.
13. GAGULA, IVICA, sin Ilije, ro. 18. 02. 1966. u Zaluanima, sa-
sjeen u kui Anice Lukende u Zaluanima poetkom listopada
1995. ("ubili su ga doljaci kraj rijeke, gdje se sklanjao od racija" -
upna kronika).
14. KALJEVI, SLAVKO, sin Pere, ro. 29. 05. 1935. u Zaluani-
ma, ubijen 06. 03.1994. u svojoj kui u oruanom napadu.
15. KOVAEVI, ANA ro. Lipovac, ro. 26. 12. 1921. u Ramii-
ma, masakrirana i ubijena u vlastitoj kui 11. 09. 1993.
16. LIPOVAC, ANTO, sin Rudolfa, ro. 20. 08.1963. iz Ramia, ubi-
jen u Miin Hanu pred gostionicom 24. 06.1992.
17. LUKENDA, MIJAT, zvani "Mio" sin Ilije, ro. 13. 01. 1943. u
Barlovcima, ubijen 30.11.1994. u svojoj kui rafalom iz vatrenog
oruja dok je gledao televiziju.
18. LUKENDA, STIPO, zvani "Pia", sin Jose, ro. 23. 11. 1966. u
Barlovcima, stanovao u Zaluanima, odveden 02. 02.1993. iz svo-
je kue u Jablan, gdje je ubijen, a tijelo spaljeno.
19. MALEVI, MARIN, sin Tomislava i Zorke r. Lipovac, ro. 22.
02. 1978, iz Ramia, ubijen vatrenim orujem s roditeljima u Ra-
miima, 02.10.1993. oko 19 sati.
20. MALEVI, TOMISLAV, ro. 30. 08. 1928, mu Zorke r. Lipo-
vac, iz Ramia, ubijen vatrenim orujem 02.10.1993. u svojoj kui
21. MALEVI, ZORKA ro. Lipovac, ro. 07.11.1934. u Ramii-
ma, supruga Tomislava, ubijena vatrenim orujem 02. 10. 1993.
oko 19 sati u svojoj kui.
22. MARI, PETAR, ro. 28. 03.1929. u Dikevcima, usljed zlostavlj-
anja i prijetnji dobio izljev krvi u mozak i umro 26. 03. 1994.
23. MILJANOVI, LJUBAN, sin Luke, ro. 04. 09. 1942. u Barlov-
cima, ubijen iz vatrenog oruja u vlastitoj kui 31. 08. 1993.
138
24. PLAZANI, IVO, mu Mare r. Debeljak, naen raskomadan na
pruzi 16.11.1994, istog dana kad je i njegova supruga Mara nae-
na ubijena u vlastitoj kui.
25. PLAZANI, MARA ro. Debeljak, supruga Ive, ro. 09. 03.
1930. u argovcu, ivjela u Kuljanima, ubijena u vlastitoj kui 16.
11.1994.
26. TOPI, ILIJA, mu Jelice, starac, ro. 14. 08. 1919. u Orlovcu,
ubijen tapom u vlastitoj kui 19. 04.1995.
27. TOPI, JELICA ro. Mari, supruga Ilije, starica, ro. 06. 09.
1923. u Vujnoviima, ivjela u Orlovcu, ubijena u vlastitoj kui hi-
cem iz vatrenog oruja 19. 04.1995.
28. VIDAKOVI, MARIJA ro. Kaurin, ki Jure, ro. 01. 09. 1950.
u Orlovcu, ena Stjepana, stanovala u Dikevcima, ubijena iz va-
trenog oruja 25. 03.1993. oko 16 sati pred svojom kuom.
29. VIDAKOVI, STJEPAN, zvani "Lida", sin Ilije, ro. 16. 08.
1944, mu Marije r. Kaurin, iz Dikevaca, premlaen, pa ubijen iz
vatrenog oruja pred svojom kuom 25. 03.1993.
66
66
Prema upnoj kronici ubijena je ukupno 31 osoba; za dvoje nisam uspio saznati podatke.
139
Zavrna rije
Jedna od najznaajnijih ustanova za uvanje i njegovanje vjerskog i na-
cionalnog identiteta svakako je upa. U Barlovcima ona postoji ve punih
125 godina. Prolazila je razliite faze svoga ivota, razvijala se i napre-
dovala, tako da je nakon jednog stoljea djelovanja toliko uznapredovala
da je bila potrebna njezina dioba, kao to se velik roj pela dijeli kako bi
nastavio ivot u dva sredita. Od barlovake upe odijeljena je 1980. ona
u Trnu. No, upa Barlovci proivljavala je i teka stradanja: ratove, potre-
se, bolesti, ali najtei udarac zadan joj je 90-th godina 20. stoljea izgonom
njezinih vjernika, ruenjem njezinih svetinja: crkava, kapelica, grobalja,
zaposjedanjem upnog stana i izgonom upnika. Od 1995. postoje samo
ostaci ostataka barlovake upe (kao, uostalom, i svih okolnih upa). Sto-
dvadesetpeta obljetnica osnutka upe ponukala me je da se latim pera
(itaj: raunala), arhiva i upnih matica, kako bi uz ovu obljetnicu ostao
pisani trag moje rodne, neko velike i ugledne upe. Mislim i nadam se da
e ova knjiica biti drago tivo svima kojima je barlovaka upa zaviaj, a
danas ive razasuti diljem svijeta. Zato sam je njima i posvetio.
Meutim, povijest katolianstva i hrvatskog naroda u ovim krajevi-
ma ni izdaleka ne poinje tek osnutkom barlovake upe 1879. godine;
ona je puno, puno starija. Zato sam smatrao korisnim vratiti se tim
davnim korijenima iz kojih je niklo kranstvo i katolianstvo u ovim
krajevima, a oni su, kako se moe vidjeti, veoma duboki; seu ak u
ranokransko doba. Bit e to, nadam se, i svojevrsni odgovor na pitan-
je koje se u novije vrijeme moglo ee uti: Sto rade Hrvati u Bosni i
Hercegovini, to oni tu trae? Oni tu jednostavno ive ili su ivjeli kao
najstariji autohtoni narod, ali su trajno stradavali u ratovima: od turskih
osvajakih do velikosrpskih apetita, pa od neko isto hrvatskog i kato-
likog dijela Hrvatsko-ugarskog kraljevstva preko "Turske Hrvatske"
stigoe do Republike Srpske s minimalnim postotkom hrvatskih katoli-
ka. Drei se kronolokog reda pokuao sam barem skicirati tu slojevi-
tu prolost ove upe i ovih krajeva, zatim sam se pozabavio ivotom no-
ve upe kroz puno jedno stoljee, dakako samo u osnovnim naznaka-
ma, a kronoloki prikaz zavrio sam diobom barlovake upe i osnutk-
om nove upe u Trnu te ivotom tako smanjene barlovake upe u naj-
novijem gotovo etvrtstoljetnom i najtraginijem razdoblju.
Drugi dio je svojevrsna zbirka razliitih statistikih priloga i popisa.
Donio sam najprije - dosada neobjavljen - popis krizmanika i kumova
iz 1742. iz sela koja su tada bila u sastavu ivatanske, a kasnije ula u
sastav barlovake upe. To nam je dragocjen izvor o prezimenima i
obiteljima koji su u to vrijeme ivjele na tom podruju, ali i brojnih
drugih podataka.
141
Slijedi statistiki prikaz broja krtenih, umrlih i vjenanih upljana u
125 godina postojanja barlovake upe. Tu je i kratak leksikonski pri-
kaz duhovnih zvanja, po 18 sveenika i asnih sestara koje je ova upa
dala, popis svjetovnih osoba koje su zavrile fakultete i visoke kole, te
dug i tragian popis rtava ratova 20. stoljea, koji se ovdje prvi put
objavljuje. Samo u Drugom svjetskom ratu i porau upa Barlovci je
izgubila 517 vjernika.
142
Zusammenfassung
Eine der wichtigsten Institutionen zur Bevvahrung und Pflege der
religisen und der nationalen Identitt ist die Pfarrei. In Barlovci bei
Banja Luka existiert sie seit 125 Jahren. Gegrndet wurde sie im Jahre
1879, ein Jahr nach Beendigung der jahrhundertelangen Herrschaft der
Osmanen, durch die Teilung der Pfarrei Petrievac. Sie umfasste gar 13
Drfer: Barlovci, Bukovica, Dik(o)evci, Jablan, Jaruga, Kuljani,
Matoevci, Ojdanii, Orlovac, Ramii, Stranjani, Trn und Zaluani. In
125 Jahren durchschritt sie alle Phasen ihres Lebens: sie entvvickelte
sich und wuchs stndig und nach einem Jahrhundert war sie so gro,
dass sie geteilt werden musste. Im Jahre 1980. wurde von ihr eine neue
Pfarrei mit dem Sitz in Trn abgetrennt. Der neuen Pfarrei wurden drei
Drfer zugeteilt: Trn, Bukovica und Jablan.
In diesem Buch, mit dem Titel "Der Brunnen des Fra Vid" mit dem
Untertitel: "Eine kleine Monographie der Pfarrei des Hl. Vitus in
Barlovci" das in vier Kapitel geteilt ist, wird kurz monographisch die
125-jhrige Geschichte dieser Pfarrei bzw. dieses Territoriums aus der
Zeit als es noch der frheren umliegenden Pfarrein: Dragoaj, Ivanjska
und Petrievac gehrte, geschildert. Im ersten Kapitel wurde die lteste
Geschichte des Christentum auf diesem Gebiet kurz geschildert, ange-
fangen mit der Antike, da hier im Dorf Ramii, unweit von der
Pfarrkirche von Barlovci, eine sptchristliche Basilika entdeckt wurde.
Nach dem Zerfall des Rmischen Reiches und der Ansiedlung und
Christianisierung der Slawen, lebten hier im Mittelalter die katholis-
chen Kroaten, da diese Gebiete zum Ungarisch-kroatischen Knigtum
gehrten. Sie sind hier das lteste autochtone Volk, mit eigener kirch-
licher Organisation. In kirchlicher Hinsicht gehrte dieses Gebiet der
Dizese von Zagreb (gegrndet im Jahre 1093/94). Erst im Jahre 1528.
fiel diese Region unter osmannische Herrschaft und wurde zum
Bestandteil des Bosnischen Paschaliks. Bis ins 19. Jahrhundert wurde
das ganze Gebiet vvestlich von Vrbas, wo sich auch die heutige Pfarrei
Barlovci befindet, "Trkisch Kroatien" genannt.
Im zweiten Kapitel schildert der Autor kurz Grndung der Pfarrei
von Barlovci und ihre Entwicklung und Leben durch ihr erstes
Jahrhundert: Bau vom Pfarrhaus und der Pfarrkirche, Kapellen, usw,
das geistige Leben der Pfarrei, kanonische Visitationen von Bischfen
von Banja Luka, sowie die wichtigeren Ereignisse in der Pfarrei selbst,
einschlieslich der Kriege und der Naturkatastrophen: Erdbeben,
Unwetter, u. . m.
Drittes Kapitel befat sich mit der Teilung der Pfarrei von Barlovci
und mit der Grndung einer neuen mit dem Sitz in Trn, im Jahre 1980,
143
und folgt dann chronologisch die Ereignisse in der nun verkleinerte
Mutterpfarrei. Als die tragischsten und traurigsten Jahren im Leben
dieser Pfarrei msen jene von 1992-1995 angesehen werden, als in
grosserbischem Wahn und Aggression die Pfarrei fast vllig vernichtet
wurde. Von ehemals 6000 Glubige sind in diesen Jahren der
Vertreibung nur noch ein Paar Dutzend geblieben. Auch der Pfarrer
wurde vertrieben, doch er kam wieder zurck. Eine grsere Rckkehr
der Glubigen blieb aber leider bis heute aus und ist auch nicht mehr
wahrscheinlich.
Zweiter Teil ist eine eigenartige Sammlung von vier Listen und
Statistiken. Zum erstenmal wird hier ein Katalog der Firmlinge und
ihrer Paten aus den Dorfern, die spter zum Teil der Pfarrei von Barlo-
vci wurden, aus dem Jahre 1742. verffentlicht. Auch bringt der Autor
statistische bersicht der Zahl von Getauuften, Getrauten und Beerdi-
gten in 125 Jahre des Bestehens der Pfarrei. Nach Art eines kleinen Le-
xikons wurden dann Trger der geistlichen Berufe aus dieser Pfarrei
geschildert: es sind 18 Priester und 18 Nonnen. Erwhnenswert ist es,
da mehrere Priester dieser Pfarrei spezielle Studien abgeschloen und
segensreich in der Kirche von Banja Luka gewirkt haben. Als ein
Curiosum sei hier erwhnt da ein Priester aus dieser Pfarrei,
Franziskanerpater Vid Miljanovi als erster in ganz Bosnien/Herzego-
wina zum Doktor der Wissenschaften wurde; er promovierte im Kirch-
enrecht in Wien im Jahre 1882. Sehr lang ist, leider, der letzte Beitrag
in diesem Kapitel: da sind Namen und die wichtigsten Lebensdaten von
517 Opfern des zweiten Weltkriegs und 30 Opfer aus der neunziger
Jahren des vergagenen Jahrhunderts; auch diese traurige Liste ist bish-
er noch unverffentlicht. Der Autor, der selbst in dieser Pfarrei
geboren und erwachsen ist, "mit dem Wasser aus dem Brunnen des fra
Vitus getauft ist", wollte mit dieser Arbeit ein Hommage der verlore-
nen Heimat machen und seiner - fast zur Gnze vernichteten - Pfarrei
ein Denkmal errichten und die lebendige Erinnerung an sie wachhal-
ten.
144
Izvori i literatura o upi Barlovci i njezinim lanovima
Koliko znam jo nitko nije napisao posebne knjige, monografije, o
upi Barlovci. Ipak, povjesniari i zaljubljenici u nau prolost objavlji-
vali su poneto iz povijesti te upe, ponajvie u svezi s drugim upama
u okolici, ili u razliitim prikazima, studijama i ematizmima. I o pojedi-
nim osobama iz barlovake upe pisalo se vie prigodno nego sustavno,
a najvie je ipak napisano o sveenicima kao najistaknutijim osobama
ove upe. I o njima je najee pisano u nekom irem kontekstu, jedino
su dvije knjige objavljene o vl. Filipu Lukendi (i sestri Cedliji Grgi)
iz pera Filipova brata Marka. Navest u ovdje popis te literature koja
se izravno bavi ili barem djelomino dotie upu Barlovce i njezine lju-
de za onoga tko bi se htio o tome detaljnije informirati. Ovdje mi se nije
mogue osvrtati na prikaze po razliitim novinama i asopisima.
Luka AKOVI, Prilozi za demografsku i onomastiku grau Bosne i
Hercegovine (na osnovu popisa katolikog stanovnitva 1743. godine), Sa-
rajevo, 1979.
Berislav GAVRANOVI, Povijest franjevakog samostana Petrievac
i franjevakih upa u Bosanskoj Krajini, Sarajevo 1959.
agal GOGI (pseudonim), Udarit u pastira, Glasnik Banjaluke
biskupije, Banja Luka, II-III (1995-1996.), str. 104-118.
Franjo KOMARICA, U obrani obespravljenih, Zagreb-Banjaluka, 1996.
Marko LUKENDA, Spaljene zemaljske rue, vl. Filip Lukenda i s. Ce-
cilija Grgi, Zagreb, 1999.
Isti, Presnaki muenici, vl. Filip Lukenda i s. Cecilija, Zagreb, 2004.
Dominik MANDI, Chroati Catholici Bosnae et Hercegovinae,
Chicago-Roma 1962.
Anto ORLOVAC, Banjoluki martirologij, Sveenici Banjoluke
biskupije - rtve ratova dvadesetog stoljea, Banja Luka-Zagreb, 1999.
Isti, Uiteljica ivota, Prilozi iz povijesti Katolike Crkve na podruju
dananje Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2004.
Isti, Zreli plodovi Crkve u BiH, u: Papa u Sarajevu, II izd., Sarajevo,
1997, str. 244-245
Juro (fra Jurica) ALI, Diljem zaviaja, Banja Luka, 2000.
Isti, Franjevci sjeverozapadne Bosne, Biha, 2002.
Isti, Hod u vjeri, Banja Luka i okolica, Banja Luka, 1991.
Isti, Sjeverozapadno od Banja Luke, Banja Luka, 1999.
Isti, S banjalukih strana, Biha, 2004.
ematizmi Banjaluke biskupije, god. 1892,1900,1935,1960, 2000.
ematizmi franjevake provincije Bosna Srebrena, god. 1887,1895, itd. do
1991.
145
Kazalo
Proslov 5
Uvod 7
Dio prvi: POVIJEST UPE BARLOVCI
Poglavlje prvo - DALJNJA PROLOST OVIH KRAJEVA
Sela barlovake upe i njihova starost 11
Katoliki tragovi iz daljnje prolosti na ovom prostoru 13
Osnovni podaci o selu Barlovci, po kojemu i upa ima naziv . . . . 15
Daljnja prolost barlovakog kraja 16
Rimsko doba 16
Srednji vijek 19
Tursko razdoblje 20
upa Dragoaj, prethodnica barlovake 21
Sjedite upe seli iz Dragoaja u Ivanjsku 23
Pohodi biskupa ovim krajevima za turskog vremena 25
Poglavlje drugo - PRVO STOLJEE UPE BARLOVCI
Osnutak i poetak upe Barlovci 31
Sjedite barlovake upe 32
Gradnja upnog stana 33
Gradnja upne crkve 34
Nabavke inventara i popravci 35
Filijale i kapelice 36
Groblja 37
kole 38
upne matice 39
Brojani razvitak upe 39
Kanonski pohodi biskupa i krizme u barlovakoj upi 40
Duhovni ivot 43
Misije i duhovne obnove 44
Sveenici - dragulji upe: mlade i zlatne mise 45
Neki obiaji u barlovakoj upi 46
Neka tragina zbivanja: potresi i nevrijeme 51
upa u komunistikom razdoblju 53
Stogodinjica upe 54
147
Redoslijed upnika i kapelana barlovake upe 55
upnici 55
Kapelani 56
Poglavlje tree - DIOBA BARLOVAKE UPE I NJEZIN DALJNJI
IVOT
Osnutak upe u Trnu 57
asne sestre u barlovkoj upi 58
upnikovi suradnici - upno pastoralno vijee 58
Rat bez rata - Barlovaka upa u najnovijim zbivanjima 59
Najtunije stranice upne kronike 60
Posjeti uglednih gostiju i upna slavlja 62
Nemili dogaaji 63
"Crni Boi" 64
Ni upnikov ivot nije vie siguran 66
Posljednje vee okupljanje vjernika u barlovakoj upi 66
upa vie nema kapelana niti asnih sestara 66
Zavrni akordi zla 67
Mir bez povratka upljana 68
Povratak u upnu crkvu 69
Godina 1999. - blagoslov obnovljene upne crkve 70
Jubilarna godina 2000 71
Prva godina novoga tisuljea - upnik ponovno stanuje u upi.. 71
Papa proao kroz barlovaku upu - Da, istina je! 72
Dio drugi: POPISI, STATISTIKE, PREGLEDI
Popis 1. - KRIZMANICI I KUMOVI IZ SELA KASNIJE
BARLOVAKE UPE 1742. GODINE 75
Popis 2. - PREGLED BROJA KRTENIH, UMRLIH
I VJENANIH UPE BARLOVCI 84
Popis 3. - DUHOVNA ZVANJA IZ BARLOVAKE UPE .. 88
Sveenici 88
Mali leksikon pokojnih sveenika iz barlovake upe 88
ivi sveenici iz barlovake upe 102
asne sestre 105
Pokojne 105
ive 106
148
Popis 4. - SVJETOVNA ZANIMANJA S VISOKIM
I VIIM OBRAZOVANJEM 107
Popis 5. - STRADANJE VJERNIKA UPE BARLOVCI
U RATOVIMA 20. STOLJEA 109
I. rtve Drugoga svjetskog rata i poraa 110
Podruje dananje upe Barlovci 110
Barlovci 110
Dikevci 113
Kuljani 114
Matoevci 116
Ojdanii 119
Orlovac 121
Ramii 124
Stranjani 125
Zaluani 127
Podruje dananje upe Trn 129
Bukovica 129
Jablan 132
Trn 134
II. rtve iz dananje upe Barlovci u "ratu bez rata" 1992-1995 137
Zavrna rije 141
Zusammenfassung 143
Izvori i literatura o upi Barlovci i njezinim lanovima 145
Kazalo 147
149
Sken i OCR (Optical Character Recognition):
Marinko Orlovac
02. sijenja 2007.
On pomno prati burni ivot novoroene upe Barlovci, koja je svila svoju
kolijevku "oko fra Vidova bunara", sve do dananjih dana. Crpei brojne podatke iz
dostupnih izvora pruio nam je obilje informacija, na koje je s godinama pala debela
praina zaborava. I povijest najnovijeg doba (1992-1995), u kojemu je upa osobito
stradala, odnosno dola na sam rub propasti, sistematizirao je vjetinom znan-
stvenika koji uspijeva sauvati razbor, nepodlijeui vlastitim emocijama..
Mislim da je dr Orlovac, piui ovo znanstveno utemeljeno djelo, ponovno
uspio ono to samo rijetkima uspijeva - ostati vjeran zakonitostima povijesnog
istraivanja i u svoje djelo unijeti pravu mjeru istinske literarne ljepote koja djelo
ini privlanim iroj italakoj publici.
Iz recenzije mr Ivice Boinovia