Oko 1680 godine u Francuskoj se pojavljuju prvi znaci novog kritikog duha. Poetak ovog perioda moemo obiljeiti sa jednim od prvih djela kao to je Belovo Pismo o kometiiz 1683. to se tie istorijskog dijela, dolazi do zaotravanja u politici Luja XIV, kako u vjerskoj tako i vanjskoj, kao i ukidanjem nantskog edikta 1685 godine koji je garantovao hugenotima slobodu savjesti i vjeroispovjesti. Rue se hramovi protestanata i njihovi svetenici naputaju Francusku, a za njima kreu na hiljade protestanata ilegalnim putevima. Oni se sele u susjedne protestantske zemlje kao to je Holandija, Engleska, itd. Inae meu protestantima bilo je mnogo zanatalija, malih industrijalaca i obrazovanih ljudi. Ovo masovno iseljavanje nee samo poremetiti vjerski mir u Francuskoj, ve e predstavljati znaajan gubitak za ve poljuljanu francusku privredu. U Holandiji oni razvijaju tampanu djelatnost, i pokreu asopise koji postaju popularni u obrazovanoj Evropi. Iako zabranjeni, oni prodiru u Francusku. Tako u Holandiji nastaju spisi koji su usmjereni protiv apsolutizma Luja XIV i njegove politike vjerske netolerancije. Konstruisanju javnog miljenja i razvoju kritikog duha znatno doprinosi iva cirkulacija zabranjenih knjiga, novin, spisa i rukopisa. Iako se kraljevska vlast bori protiv ilegalne literature strogom cenzurom, i najotrijim mjerama progona autora i izdavaa, ipak ne uspijeva da sprijei irenje te literature. Stvara se velika mrea za krijumiarenje i rasturanje zabranjenih knjiga, koje se najee tampaju u Holandiji i unose u Francusku brodovima preko velikih luka kao to je Ruan. Meu svim tim tajnim rukopisima je i Spis o mislima i osjeanjima ana Melijea koji predstavlja ne samo najradikalniji rukopis po svojim idejama ve i najogoreniji po svom tonu. Smatrajui da sve religije imaju svoj izvor u ljudskim iluzijama, zabludama i laima, ovaj neobini seoski upnik u svom testamentarnom spisu podvrgava sistematskoj kritici hrianstvo i njegovo uenje, njegovu Bibliju i njegove dogme, suprostavljajui im ateizam i materijalizam. Ali estina napada na crkvu i svetenike ne objanjava se samo njegovim ateizmom i materijalizmom: u crkvi on gleda glavnog saveznika u odraavanju jednog nepravednog drutvenog reda, nejednakosti i izrabljivanja. Volter, Didro i drugi filozofi su poznavali Melijea, od njegove testamentarne poruke oni su prihvatili njegovu kritiku religije, zanemarujui sa svojih graanskih pozicija njegovu drutvenu kritiku ili ak potestujui protiv nje (Volter). U optoj krizi autoriteta, ni autoritet antike knjievnosti nije mogao ostati nepoljuljan. Kriza tog autoriteta manifestovala se javno u polemici poznatoj po imenuSvaa starih i modernih. Reakcija na pretjerani kult antike javlja se ve u prvoj polovini 17 vijeka. Ona proistie iz samosvijesti modernog ovjeka ponosnog na epohalna nauna otkria svog vremena, prije svega na fiziku i matematiku. Otpor protiv pretjeranog kulta antike, a posebno protiv silnog prestia latinskogi i knjievnosti, javlja se i u vidu nacionalne i katolike reakcije. Pojavljuju se rasprave u kojima se dokazuju prednosti francuskog jezika i knjievnosti pred latinskim.