O grijehu i obraenju

Kao krani, pozvani smo biti narod velike nade, spaeni i preobraeni ljubavlju i milosti
Kristovom. To nije samo novi nain na koji posmatramo sebe; to je novi nain postojanja. On
ponovo uspostavlja nau predodbu i slinost ogu i daje nam poloaj sinova i keri ojih.
!vijek svjesni toga, trebamo sami sebe posmatrati realnije. Trebamo biti vie, a ne manje, svjesni
svojih mana i grijeha. "pak, ova svjesnost se nikad ne razdvaja od dodatne svijesti o ojoj
milosti i oprosta koji doputaju istinsku promjenu, istinsko obraenje, i istinsku nadu. Trebamo
prepoznati svoje grijehe pred #ospodinom, doivljavajui izvornu alost zbog naina na koje
smo odbili Oevu ljubav, i nadalje, odbili svoj istinski identitet. Trebamo zapamtiti ta nas to
og, u svojoj milosti i ljubavi, neprekidno poziva da budemo $ bez obzira koliko teki nai
grijesi bili $ i ulagati istinski svakodnevni napor da postanemo takva osoba.
%ko gledamo u odnosu na grijeh, gotovo da moemo rei da ne postoji uzvienija
kranska vrednota od obraenja. To je kraninova pobjeda koja objanjava dirljivu snagu
pastira koji naputa svoje stado u potrazi za izgubljenom ov&om, o&a koji tri u susret svom
izgubljenom sinu, tajna radost pokajanog lopova raspetog na kriu. To je dinamika naeg
svakodnevnog kranskog ivota, drama svake ispovijedi, svake mise. Kao krani, mi nismo
pozvani da donosimo osude, nego radosnu vijest. 'nogi ljudi odustanu na svom putu obraenja
jer ne mogu maknuti oi sa svojih grijeha. (jihova vjera je oslabljena i polako prodrijeta
krivnjom. (aa bi uloga, stoga, bila u tome da im pomognemo da prihvate svoje mane u
kontekstu milosti i nade, tako im pokazujui put ka oprostu i obraenju, put prema #ospodinu.
Tako)er, bitno je shvatiti nunost *rkve odnosno zajedni&e. (ismo pozvani na spasenje samo
pojedinano, nego u zajednitvu kao narod oji. To znai da trebamo dopustiti drugima da nam
pomognu u naoj borbi protiv grijeha, te isto uraditi za druge. +,ajdete i prouite to znai-
'ilosr)e mi je milo, a ne rtva. Ta ne do)oh zvati pravednike, nego grenike+ .'t /0, /12.
3rispodoba o razmetnom sinu mnogo je vie od prie ispriane nekad davno. To je drama
koju svatko od nas, suoen s iskustvom grijeha, nastavlja proivljavati u dubini svoga bia.
Ovdje je prikladno da se oslonimo na razmiljanje bl. "vana 3avla ""., koji u svojoj apostolskoj
pobudni&i Pomirenje i pokora ./045.2, o ovoj temi razmilja s dva stajalita.
Od brata koji bijae izgubljen...
+ijae neki ovjek koji je imao dva sina; mla)i ree svom o&u- 6Oe, daj mi dio imanja
koji mi pripada6+ , pripovijeda "sus zapoinjui dramatinu priu tog mladia- o pustolovnom
odlasku od oeve kue, rasipanju &ijelog svog imetka u raskalaenom i ispraznom ivotu,
mranim danima izgnanstva i gladi, ali nadasve o izgubljenom dostojanstvu, ponienju i sramu,
te potom nostalgiji za svojim domom, hrabrosti da se vrati, oevoj dobrodoli&i. Ota& svakako
nije zaboravio svog sina, te je zaista ouvao netaknutu privrenost i potovanje prema svom sinu.
Tako ga je, dakle, uvijek ekao, i sad ga grli i nalae da se priredi velika gozba da se proslavi
povratak onog koji +bijae mrtav, i oivlje; izgubljen bijae, i na)e se.+
Ovaj razmetni sin je ovjek, svaki ovjek zaaran iskuenjem da se odvoji od svog O&a,
da bi mogao voditi svoje nezavisno postojanje, razoaran prazninom iluzije koja ga je opinila,
sam, obeaen, izrabljen kad pokua sagraditi svijet samo za sebe, bolno kuan, ak i u
dubinama svoje bijede, eljom da se vrati u zajednitvo sa svojim O&em. 3oput o&a u alegoriji,
og prieljkuje povratak svog djeteta, grli ga kad se on vraa, i nare)uje gozbu novog susreta
kojim se slavi pomirenje. (ajupadljiviji dio prispodobe svakako je oeva sveana i topla
dobrodoli&a sinu koji se vratio. To je znak milosti oga, koji je uvijek spreman da oprosti. 7toga
konano moemo jednostavno zakljuiti $ obraenje je prvenstveno dar nebeskog O&a.
... do brata koji je ostao kod kue
(o, alegorija tako)er prikazuje i starijeg brata, koji odbija zauzeti svoje mjesto na gozbi.
On zamjera svom mla)em bratu za njegova razuzdana lutanja, i zamjera svom o&u za
dobrodoli&u koju je priredio svom razmetnom sinu, dok njemu, umjerenom i radinom ovjeku,
odanom o&u i domu, nikad nije dozvolio $ kako on kae $ da proslavi sa svojim prijateljima.
Ovo je pokazatelj da on ne razumije oevu dobrotu. udui da ovaj brat, previe siguran sam u
sebe i u svoje dobre osobine, ljubomoran i bahat, ispunjen gorinom i ljutnjom, nije preobraen i
nije pomiren sa svojim o&em i bratom, gozba ne moe u potpunosti biti proslava ujedinjenja i
ponovnog pronalaska. 8ovjek, svaki ovjek, je tako)er i ovaj stariji brat. 7ebinost ga ini
ljubomornim, njegovo sr&e ini tvrdim, zasljepljuje ga i iskljuuje ga od ostalih ljudi i od oga.
Oeva dobrota puna ljubavi i njegova milost ga iritiraju i razbjesnuju, za njega radost brata koji
bijae izgubljen nosi gorak okus. 7 ovog gledita, on tako)er treba biti preobraen da bi mogao
biti pomiren. 3rispodoba o razmetnom sinu je iznad svega pria o neopisivoj ljubavi O&a $ oga
$ koji nudi svom sinu po njegovom povratku dar potpunog pomirenja. (o, kad pripovjetka
prikae, u ulozi starijeg sina, sebinost koja dijeli brau, ona tako)er postaje pria o ljudskoj
porodi&i, ona opisuje nae stanje i pokazuje put koji trebamo slijediti. 9azmetni sin, u svojoj
tjeskobnoj elji za obraenjem, za povratkom u naruje svog o&a i za oprostom, predstavlja one
koji su, u svojim najskrivenijim dubinama sr&a, svjesni postojanja elje za pomirenjem na sve
mogue naine i bezoprezno, i koji s nutarnjom sigurnou shvaaju da je ovo pomirenje mogue
jedino ako izvire iz prvog i temeljnog pomirenja $ onog koje vraa ovjeka iz daleke
razdvojenosti u djeje prijateljstvo s ogom, ija je beskonana milost jasno poznata. (o, ako se
prispodoba posmatra iz gledita drugog sina, ona prikazuje stanje ljudske porodi&e, podijeljene
obli&ima sebinosti. !puuje na potekoe na koje nailazimo prilikom zadovoljenja potrebe i
elje za izmirenom i ujedinjenom obitelji. 7toga nas ona podsjea na potrebu za dubinskim
preobraenjem sr&a kroz ponovno otkrivanje Oeve milosti i kroz pobjedu nad nesporazumima i
neprijateljstvima me)u braom i sestrama.
*rkva, na svim razinama i u svim obli&ima djelovanja, uvijek treba drati budnom svijest
o vlastitoj spaenosti ali i o vlastitoj nemoi odnosno nedostatnosti. Trebamo biti svjesni uloge i
vanosti obraenja u ivotu pojedin&a i zajedni&e, jer, povijesnospasenjski gledano, i "zrael kao
izabrani narod se obratio od dotadanjeg naina ivljenja i djelovanja upravo svojim izabranjem
od #ospodina. *rkva, kao (ovi "zrael, treba ujedinjeno raditi u korist obraenja zalutalih
pojedina&a, i to s nesvakidanjim arom i htijenjem, kako zbog punine zajednitva koje s time
dolazi, tako i zbog #ospodinova obeanja da +e na nebu biti vea radost zbog jednog obraena
grenika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraenja+ .:k /;, <2. =er,
+tko vrati grenika s lutalakog puta njegova, spasit e duu njegovu od smrti i pokriti mnotvo
grijeha+ .=ak ;, <2.
! >agrebu, ?0. svibnja, ?@/1. godine
Aalentino Bindrik