H. G.

Gadamer Zadaa filozofije

U govoru o problemu zadae i uloge filozofije u suvremenom svijetu, Gadamer
najee ima dvije polazine toke. o je najprije usporedba dananjeg polo!aja filozofije
prije svega s onim u staroj Grkoj te kasnije s onim u doba pro"vata moderni# znanosti.
$ruga polazina toka jest alaliza drutveno%politike te du#ovno%znanstvene situa"ije
suvremenog svijeta.
&ilozofija znai praenje teorijski# interesa, ona znai !ivot koji pitanja o istini i
dobrome postavlja tako da se pritom ne pomilja ni na vlastiti probitak ni na javnu korist.
Grka je rije 'filozofija' znaila ukupnost sve teorijske strasti, sveg predavanja istoj
spoznaji bez obzira na korist ili probitak koji se otuda mo!e izvui( "jelinu teorijskog i
znanstvenog interesa. )a!eto mo!emo rei da su njeni glavni odgovori na pitanja koja je
postavljala bili su* physis i logos. +a tome je utemeljena "ijelokupna stvarnost. ,asno je da se
sve do pojave moderni# znanosti i nji#ove metodologije, nije moglo dvojiti u ovakav polo!aj
filozofije u kojem bi ona bila nadre-ena svim drugim znanostima.
.oetak moderni# iskustveni# znanosti u /0.st. je doga-aj kojime se iznova odre-uje
"jelokupan pojam znanja, ime polo!aj filozofije i njezin sveobu#vatan za#tjev postaju
upitnima na nov nain. .ostavljalo se pitanje to filozofija nakon pojave moderne prirodne
znanosti i njezine en"iklopedijske prerade u /0. i /1.st. uz znanosti uope jo mo!e biti. o je
uvelike i danas aktualno pitanje. o je bilo vrijeme zadnji# pokuaja sveobu#vatni# sistema a
zadaa filozofije se vidjela na dvije posrednike razine* najprije u posredovanju izme-u
starog, #armonino%smisaonog pogleda na svijet, koji se temeljio na teleolokoj fizi"i i
metafizi"i, i novog pokreta znanja i umijea prema neogranienim "iljevima. ) druge strane,
filozofija je trebala posredovati izme-u krajnosti istra!ivakog odlaska u nepoznato i
ouvanja prisnog i razumljivog !ivotnog znanja. ime je zapoelo doba filozofijski# sistema.
2oliko god su ti pokuaji sveobu#vatnosti bili odva!ni i odluni, s daljnjim razvojem
zasebni# egzaktni# znanosti dolo je do potrebe obrane moderne znanstvene metodologije od
aprioristikog za#tjeva idealistike filozofije. $akle, dolo je do sukoba izme-u slike svijeta
prirodni# znanosti te )"#ellingove i Hegelove filozofije prirode.
Gadamer zakljuuje da ono to se definitivno mo!e za#valiti njemakom
spekulativnom idealizmu jest razvoj #istorijske svijesti. Historijska je svijest ujedno izgradila
i neku vrst kritike rezerve spram svi# mogunosti sigurne spoznaje u podruju povijesnog
zbivanja koja upozorava pred svakom dogmatikom. Upravo u tome se nalazi glavni doprinos
filozofije unatrag nekoliko stoljea.
3nalizirajui drutvenu i du#ovnu situa"iju dananjie, Gadamer ka!e kaka se privredni
i ekonomski temelji naeg "jelokupnog politikog !ivota nalaze u stanju koje se ini slino
bezizlaznim poput onoga o kojemu je u tadanjoj Grkoj, u vrijeme njzinog politikog zalaza,
govorio .laton. $anas, ka!e Gadamer, !ivimo u drutvu koje se u jednom obu#vatnom smislu
mo!e nazvati drutvom znanosti 4ovdje se misli na zajednitvo prirodni# i du#ovni# znanosti5
te da je svijest o solidarnosti izme-u prirodni# i du#ovni# znanosti u posljednji# pedeset
godina porasla u enormnoj mjeri. +o mo!da se prije radi o indiferentnosti pojedini# egzaktni#
znanosti spram univerzalnosti i sveobu#vatnosti uvida u stvarnost, odnosno onome to e na
drugome mjestu nazvati 'odustajanje od intergra"ije'.
Zakljuno, mo!emo rei da pitanje zadae odnosno uloge filozofije impli"ira i pitanje
svr#ovitosti znanosti kao "jeline. 6ntologija vie nije prima p#ilosop#ia( zadnji filozofski
sistemi, kao ni spoznajna teorija /7.st. nisu postigli !eljeni "ilj sveobu#vatnosti( suvremene
partikularne znanosti se odriu nastojanja za opim i sveobu#vatnim uvidom u stvarnost sa
svi# aspekata podlo!ni# suvremenoj znanstvenoj metodologiji. )amim time je jasno da se
krajnje uporite svr#ovitosti ne nalazi u partikularnom.
Gadamer zanimljivo primjeuje da ono to su )"#elling i Hegel razumjeli, re"imo, o
anatomiji i to na temelju praktinog rada u laboratoriji bilo je mnogo vie nego to o tome
znaju svi dananji filozofi zajedno, te da je definitivno prolo vrijeme kada su filozofi
produktivno sudjelovali u istra!ivanju skoro svi# postojei# podruja znanosti. U tom smislu
mo!emo rei kako pitanje sveobu#vatnike uloge kao zadae filozofije trajno zadobiva
negativan odgovor.
8raajui se na .latona, koji je kao zadau filozofije vidio bu-enje onoga u naem
miljenju to uistinu ve le!i u naem iskustvu svijeta !ivota, pa je svu spoznaju i mogao
nazvati prepoznavanjem, Gadamer zakljuuje o skromnijoj ali konkrentijoj ulozi filozofije u
suvremenom drutvu. +u!nijom je nego ikad postala zadaa da se u drugome i u drugosti
naui prepoznavati ono zajedniko. Znanost o ovjeku u itavoj njegovoj mnogolikosti
postaje udorednom i filozofskom zadaom za sve nas. 2lju se nalazi u naelnom
priznavanju vlastiti# grani"a i u prvenstvu dijaloga( to vrijedi kako na interpersonalnoj razini,
tako i na razini odnosa izme-u filozofije i drugi# znanosti. )luati drugoga, doputati da nam
drugi govori te neprestano se podsjeati na nu!nost toga, to je zadaa filozofije.