SVEUILITE U ZAGREBU

KATOLIKI BOGOSLOVNI FAKULTET

Vlaka 38, 10000 Zagreb
Zimski semestar ak. god. 2013./2014.
Predmet: Retorika
Predava: doc.dr.sc. Jasna ego

Trominutni govor:
Vjera nije prepreka znanosti

Zagreb, 2014.

Valentino Findrik

Potovane kolegice i kolege, djelatnici Sveuilita u Oxfordu, cijenjeni gosti.

ast mi je i iznimno zadovoljstvo veeras govoriti o temi o kojoj se, iz godine u godinu, ve
stoljeima govori i pie na ovom vrlom Sveuilitu. Ja sam znanstvenik, i vjerujem u Boga.
Da budem precizniji, vjerujem u Boga koji je stvorio i ovjeku na raspolaganje dao svemir, a
njega samoga stvorio razumnom osobom, na svoju sliku. Ja, dakle, vjerujem u Boga koji je
izvor svega znanja, u Boga koji je sam osoba. Stoga danas pred vama zastupam tezu da vjera
nije prepreka za znanost, nego da ju zapravo potie i podrava.
Ovu temu smatram posebno ivom i bitnom budui da u zadnjih nekoliko godina u
akademskim i znanstvenim krugovima primjeujemo sve intenzivniji pad po pitanju ovog
uvjerenja. I ne samo u obliku nezainteresiranosti, nego, i to je ono to me brine, u obliku
nijekanja ove povezanosti izmeu vjere i znanosti, i gotovo kampanjskog nastojanja da se
diskurs vjere potisne kako iz akademsko-znanstvenih tako i iz javno-obrazovnih okvira.
Svjestan sam injenice da velik dio svjetski vodeih znanstvenika dijeli ateistiki svjetonazor.
Nita manje nisam svjestan toga da se veina vas ovdje, dragi prijatelji, svrstava u ovu
skupinu. No nisam ovdje kako bih vas uvjerio u ispravnost vlastitog svjetonazora, nego radije
kako bih pokuao ukazati na neutemeljenost zahtjeva kako vjera nema to raditi u znanosti, pa
tako ni u obrazovanju. Volio bih kad bih imao malo vie vremena da progovorim o Baconu, o
Braheu, Galileiju i Kepleru, o Pascalu, Newtonu i drugim velikanima i zaetnicima moderne
znanosti, koji su uz to to su bili znanstvenici, gotovo bez iznimke bili i vjernici. Dapae,
esto su vjeru navodili upravo kao razlog zbog kojeg se bave znanou koji ih je poticao na
traenje i otkrivanje istine. Vidite, svi se mi bavimo znanou jer vjerujemo u istinitost
prirodnih zakona. Njihova vjera se upravo oitovala u njihovoj znanstvenosti. To moda
nekima od vas isprva zvui apsurdno, no objanjenje je u tome to su se oni mogli i htjeli
baviti znanou i prirodnim zakonima iz razloga to su vjerovali u inteligentnog zakonodavca.
Druga ni malo vana, a jednako zanemarena injenica jest pitanje spoznatljivosti svemira.
Sama znanost tu injenicu ne moe objasniti. To posebno izmie konkretnom odgovoru ako
pretpostavimo nunost ateistikog svjetonazora za bavljenje znanou. Jer, naime, ako je
uistinu sve to postoji slijepa i nesvrhovita materija, te ako samo o njoj moemo imati sigurnu
spoznaju, i dalje ostaje neodgovoreno pitanje odnosa izmeu naih naravnih spoznajnih
sposobnosti te spoznatljivosti svemira kao takvog. A tu, dame i gospodo, jest mjesto gdje
vjera igra kljunu ulogu za znanost i sve nas koji se njome bavimo. Najbolje je to rijeima
predoio istaknuti matematiar John Polkinghorne, kad je rekao kako "znanost ne objanjava

matematiku spoznatljivost fizikog svijeta jer je temeljna vjera znanosti da je to tako".

Konzekvence te spoznaje su evidentne znanost je filozofijsko-svjetonazorski neutralno
podruje, a vjera svoje odluujue mjesto ima kako u religiji tako i u znanosti.
Ono to iz te oite kompatibilnosti vjere i znanosti stoga moemo bez puno truda zakljuiti
jest injenica da ateizam, odnosno naturalizam kao njegov znanstvenjaki oblik, nije nuan
preduvjet znanosti nego zasebna filozofska struja koja je razvojem znanosti u modernom dobu
nala svoje mjesto kod velikog broja suvremenih znanstvenika. Ono to oekujem od vas koji
dijelite ovaj svjetonazor jest ne odbacivanje istog, nego jednostavno otvaranje samih sebe za
dobru injenicu neutralnosti znanosti. To je, naalost, u recentnim vremenima svjesnim
nastojanjima mnogih uspjelo pasti u zaborav, namjesto ega se nekako uspjela profilirati
ideoloki intonirana tendencija da se vjeru i znanost postavi kao suprotstavljene alternative
izmeu kojih je ovjek prisiljen birati jednu. Reperkusije toga su sveprisutne, kako na
znanstveno-akademskoj i odgojno-obrazovnoj razini, tako jo vie u drutveno-politikom
diskursu.
Naposljetku, ne bih htio da ostane nejasno iz kojeg razloga danas pred vama govorim o ovom
problemu. Svi mi vjerujemo u istinu; vjerujemo u istinitost matematikih hipoteza od kojih
znanstvena djelatnost polazi, vjerujemo u istinitost prirodnih zakona prema kojima
ustrojavamo svo nae istraivanje. Mi, dakle, vjerujemo u istinu i u svrhovitost otkrivanja
istine bavljenjem znanou. A upravo smo mi znanstvenici ti koji odvijeka predvode
ovjeanstvo kroz to velianstveno putovanje. To je neopisiva ast, ali koja dolazi s jednako
ozbiljnom odgovornou kojoj moramo ostati dosljedni ukoliko ne elimo drutvo proeto
kvaziznanstvenou, netolerancijom i neopravdanim represijama svake vrste. Rijeima
jednoga velikog pjesnika, nadam se da e vas barem polovica ovoga to sam pred vama
izrekao dotaknuti i potakuti na razmiljanje.
Zahvaljujem se na pozornosti.