I taj je spis tijekom stoljea bio u nekim crkvenim
krugovima veoma cijenjen, zbog svoga na neki nain bizarnog sadraja. Poznaje DJELA TADEJEVA I FILIPOVA 197 ga ve Euzebije. Kralj Abgar Ukama iz Edese (povijesno zajameno da je vladao od g. 4. prije Kr. do 7. p. Kr. i ponovno od 13. p. Kr. do 50) saznao je da Isus propovijeda u Palestini i da ini udesa; alje mu stoga pismo u kojemu ga moli neka doe i ozdravi ga od teke bolesti. Isus mu je pismeno odgovorio da ne moe doi, jer mora prije izvriti ono za to je poslan, ali kad bude uzvien, poslat e mu svoga uenika da ga izlijei. Kurir koji je nosio pisma zvao se Ananija. Poslije uskrsnua poslao je apostol Toma kralju Abgaru u Edesu jednoga od 72 uenika imenom Tadeja koji je kralja izlijeio i svu Edesu obratio na kranstvo. Euzebije tvrdi da se pismo Abgarovo i Isusov odgovor nalaze u arhivu u Edesi; on je ta pisma preveo sa sirskog na grki i donio u Hist. eccl. 1, 13. Na Zapadu je tekst tih pisama bio poznat preko Rufinova latinskog prijevoda Euzebijeve povijesti. Hodoasnica Eterija (Peregrinatio, 19), opisujui svoj boravak u Edesi (to je moralo biti negdje krajem IV st.), pripovijeda da su Isusovo pismo sveano iznosili i itali na vratima grada kad god je kakav neprijatelj gradu zaprijetio: uvijek su neprijatelji napustili opsadu. Prvi je to uinio sam Abgar protiv Perzijanaca: u po bijela dana nastala je izvan grada i oko grada takva gusta tama, da su se Perzijanci preplaili. Eterija pripovijeda da se vrata kroz koja je Ananija uao s Isusovim pismom odonda brino uvaju, ne quis immundus, ne quis lugubris per ipsam portam transeat, sed nec corpus alicuius mortui eiciatur per ipsam portam (20, 17). Eterija je zamolila edekog biskupa da joj dade primjerke tih pisama, premda je ve kod kue imala te primjerke (licet in patria exemplaria ipsarum haberem: 20, 19), da ne bi ono to je dolo do njezine domovine (June Galije?) bilo neto manjkavo. Ona kae da je ono to su joj dali u Edesi bilo vere amplius. Sv. Augustin (Contra Faust. 28, 4; Consens. Ev. 1, 7, 11) nijee postojanje bilo kakvog Isusovog pisma. Decretum Gelasianum svrstava ta pisma meu apokrife. Danas se openito smatra da su Djela Tadejeva legendarna, i da su nastala u III st. Postoji i druga redakcija toga spisa na sirskom jeziku pod naslovom Nauk Adejev (Doctrina Addaei; Adej je drugo ime za Tadeja). Po toj verziji Isus nije napisao nikakvog pisma Abgaru, nego mu je poslao samo usmeni odgovor preko Ananije. Meutim, ta verzija donosi drugi kuriozan podatak: Ananija je naslikao Isusov portret i donio ga Abgaru, koji je portret stavio na poasno mjesto u svojoj palai. Eterija u svome putopisu ne govori nita o slici Isusovoj: ona je u Abgarovoj palai vidjela samo likove Abgara i njegova sina Magna, kojima se vrlo divila. Ta bi redakcija, po miljenju strunjaka, bila nainjena oko g. 400. Sirski je tekst tiskan g. 1876. Postoji armenski i grki prijevod. Izd. G. PHILLIPS, The Doctrine of Addai, the Apostle, London 1876