Professional Documents
Culture Documents
Apokrifne Apokalipse
Apokrifne Apokalipse
Apokrifne Apokalipse
APOKRIFNE APOKALIPSE
1. Apokaliptika je knjievna vrsta koja je posebno evala od 2. st. prije
Kr. do 1. st. poslije Kr., naroito u krugovima kasnog idovstva, ali i u
poganskim krugovima. Knjiga Henohova, etvrta knjiga Ezdrina, Uznesenje
Izaijino, o kojima smo govorili u 17, spadaju u apokaliptiku knjievnu
vrstu. Meu Apokalipsama idovskog podrijetla, koje su imale velik utjecaj
u prvom kranstvu, a djelomino bivale retuirane od kranske ruke, korisno
je jo spomenuti Uznesenje Mojsijevo (sauvan fragment starog latinskog prijevoda,
iz toga spisa ima podatak u Judinoj poslanici), Apokalipsa Abrahamova
(tekst bar supstancijalno sauvan u staroslavenskom prijevodu). Apokalipsa
Ilijina, Sofonijina, a naroito Baruhova. Apokaliptika knjievna vrsta koritena
je na vie mjesta Novog Zavjeta, a posebno u kanonskoj Apokalipsi
Ivanovoj. Razumljivo je, stoga, da e i u prvoj kranskoj knjievnosti apokaliptiki
stil govora biti esto upotrebljavan. On se nalazi u oblicima apokrifne
knjievnosti koje smo dosad opisali, pa i u apokrifnim poslanicama (usp.
21), ali imamo i posebne Apokalipse, napisane po uzoru Ivanove Apokalipse
i stavljene pod ime drugih apostola. Ipak se ini da je njihov broj relativno
manji, u odnosu prema ostalim apokrifnim vrstama.
Meu najstarijim starokranskim apokalipsama najvei je ugled u starini
stekao Hermin Pastir (v. 15), koji se kod nekih autora obrauje
takoer meu apokrifnim apokalipsama. Odmah iza njega au nekim Crkvama
i prije njega dolazi Apokalipsa Petrova (o'apok. struji usp. E. PETERSON,
Frhkirche, Judentum u. Gnosis, str. 310332).