Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 25

65 ISTORIJSKO OBLIKOVANJE REGIJA I MOGUNOSTI USPOSTAVE...

F
a
k
u
l
t
e
t

p
o
l
i
t
i

k
i
h

n
a
u
k
a


G
O
D
I

N
J
A
K

2
0
0
7
Dr. sc. MIRKO PEJANOVI
Istorijsko oblikovanje regija i mogunosti
uspostave regionalne strukture Bosne i
Hercegovine u postdejtonskom periodu
1
Saetak
U Bosni i Hercegovini je tokom njene viestoljetne istorijske opstojnosti
kao zasebnog administrativno-teritorijalnog i cjelovitog entiteta zasnovana
regionalna struktura, u obliku svoje regionalne posebnosti. Prirodni, geograf-
ski, kulturoloki, ekonomski i komunikacijski faktori su dominantno uticali
da se regionalna struktura uspostavi i uvrsti tokom 400 godina osmanske
uprave i kasnije. Dolaskom austrougarske uprave, nakon Berlinskog kongre-
sa 1878. godine, zapoinje proces industrijalizacije Bosne i Hercegovine, a u
tom kontekstu i urbanizacije. Bosna i Hercegovina e u doba Kraljevine Ju-
goslavije postati prostor podjela, u emu su se nadmetala dva velikodravna
nacionalna interesa: srpski i hrvatski. Nakon pobjede antifaistikih snaga u
Drugom svjetskom ratu i obnove dravnosti Bosne i Hercegovine na teme-
ljima ZAVNOBiH-a, socijalistika vlast uspostavlja regionalnu strukturu sa
sedam okruga. Poslije ukidanja srezova 1965. godine bosanskohercegovaki
prostor ima samo optinsku teritorijalnu organizaciju (106, a od 1978. godine
109 optina). Osim ove teritorijalne strukture Bosne i Hercegovine, postajala
je organizacija i unutranja struktura Privredne komore Bosne i Hercegovine.
Izazovi koji su uslijedili u istorijskom vremenu pluralizacije bosanskohercego-
vakog drutva poetkom 1990-ih dovode do nastajanja fenomena koji se do
tada nije javljao u istorijskom razvoju Bosne i Hercegovine, a u tom kontek-
stu i oblikovanja regionalne strukture. Radi se o fenomenu etnicizacije bosan-
skohercegovakog prostora, do ega dolazi nakon pobjede nacionalnih stranaka
na prvim viestranakim izborima 1990. godine. Ratno vrijeme od 1992. do
1995. godine je izgubljeno vrijeme sa stanovita istorijskog razvoja Bosne i
Hercegovine i afrmacije regionalne komponente u razvoju. Dok su evropske
zemlje, na principu supsidijarnosti, uspostavljale i razvijale regionalnu struk-
turu, dotle je Bosna i Hercegovina ila u ponore etnikih podjela i etnikog
66
F
a
k
u
l
t
e
t

p
o
l
i
t
i

k
i
h

n
a
u
k
a


G
O
D
I

N
J
A
K

2
0
0
7
MIRKO PEJANOVI
zaokruivanja prostora. Dominacija etnikog kriterija postala je glavna odred-
nica svih mirovnih planova nastalih u vremenu rata (1992-1995). Istorij-
ski proces integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju pretpostavlja
uspostavu regionalne strukture koja bi bila primjerena politici regionalnog
razvoja unutar Evropske unije. Kao i svi drugi sloeni projekti, i projekt
uspostave regionalne strukture zavisi od mogunosti kreacije drutvenog i
politikog konsenzusa o ovom pitanju u Parlamentarnoj skuptini Bosne i
Hercegovine. Njegov ishod e bitno zavisiti od pomoi meunarodne za-
jednice. Osim istorijske geneze oblikovanja regija, ono to stoji izvan kon-
cepta etnonacionalnih politika u pogledu kreacije regionalne strukture jesu
naune koncepcije za uspostavu regionalne strukture Bosne i Hercegovine.
Obavljena nauna istraivanja tokom 1970-ih i 1980-ih preferiraju koncept
regionalne strukture Bosne i Hercegovine sa etiri regije: Banjaluko-biha-
ka, Tuzlansko-dobojska, Sarajevsko-zenika i Mostarsko-trebinjska. Ove regije
imaju preduslove da budu ekonomski samoodrive i primjerene konceptu
euroregije. Bile bi multietnike i nosioci razvoja svog podruja i meuregio-
nalne saradnje u Evropskoj uniji.
1. Istorijsko oblikovanje regionalnih centara
Tokom istorijskog razvitka, jo od srednjeg vijeka, preko etiri stotine
godina otomanske vladavine, austrougarske uprave i egzistencije u Kra-
ljevini Jugoslaviji, potom u Socijalistikoj Federativnoj Republici Jugo-
slaviji (SFRJ), kao i u postdejtonskom vremenu, u Bosni i Hercegovini
su se oblikovali regionalni gradski centri. Ti gradski centri su se razvijali
u interakciji sa svojim okruenjem. Tako su se oblikovale zasebne regio-
nalne cjeline.
U srednjem vijeku kao zasebne prirodno-geografske cjeline izdvaja-
ju se:
Centralni dio Bosne od Vranduka do Vrhbosne (Sarajevo)
Soli sjeveroistoni dio Bosne
Usora Posavina
Donji Kraji Dolina Vrbasa i Sane
Zapadne strane ili Zavrje Livanjsko podruje
Primorje, Humska zemlja Hercegovina
Gornje Podrinje i Polimlje
Dolaskom Osmanlija u Bosnu i Hercegovinu uspostavlja se terito-
rijalna organizacija vlasti koja se zasniva na uvaavanju prirodno-ge-
ografskih cjelina. Prema uredbi iz 1864. godine Bosna i Hercegovina
67 ISTORIJSKO OBLIKOVANJE REGIJA I MOGUNOSTI USPOSTAVE...
F
a
k
u
l
t
e
t

p
o
l
i
t
i

k
i
h

n
a
u
k
a


G
O
D
I

N
J
A
K

2
0
0
7
je podijeljena na sedam sandaka okruga. Bili su to sljedei sandaci
okruzi:
Banjaluki sa sjeditem u Banjaluci
Bihaki sa sjeditem u Bihau
Hercegovaki sa sjeditem u Mostaru
Sarajevski sa sjeditem u Sarajevu
Travniki sa sjeditem u Travniku
Zvorniki sa sjeditem u Zvorniku
Novopazarski sa sjeditem u Sjenici
Mapa 1. Teritorijalno irenje Bosne
Novopazarski sandak Osmanlije e 1877. godine pripojiti Kosovskom
vilajetu. Uspostavom austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini, aktom
Ministarstva fnansija iz 1878. godine, formirani su ovi okruzi:

68
F
a
k
u
l
t
e
t

p
o
l
i
t
i

k
i
h

n
a
u
k
a


G
O
D
I

N
J
A
K

2
0
0
7
MIRKO PEJANOVI
1. Banjaluki
2. Bihaki
3. Mostarski
4. Sarajevski
5. Travniki
6. Zvorniki

Uslijed razvitka industrije i grada Tuzle kao industrijskog centra, Zvor-
nik prestaje od 1906. godine biti sredite okruga. Umjesto Zvornika sre-
dite okruga postaje Donja Tuzla. Prema tome, u duem vremenskom raz-
doblju, od 15. do poetka 20. stoljea, na prostoru Bosne i Hercegovine
istorijski je oblikovano est regionalnih cjelina, a s njima i est regionalnih
gradskih centara:
Biha
Banjaluka
Mostar
Travnik
Tuzla
Sarajevo
Mapa 2. Teritorijalna podjela Bosne i Hercegovine
na sandake okruge (1864)
69 ISTORIJSKO OBLIKOVANJE REGIJA I MOGUNOSTI USPOSTAVE...
F
a
k
u
l
t
e
t

p
o
l
i
t
i

k
i
h

n
a
u
k
a


G
O
D
I

N
J
A
K

2
0
0
7
U Kraljevini Jugoslaviji sve do 1929. godine zadrani su okruzi koji
su inili regionalnu strukturu Bosne i Hercegovine oblikovanu u pret-
hodnim stoljeima. S uvoenjem banovina 1929. godine, Bosna i Her-
cegovina gubi svoju istorijsko-teritorijalnu zasebnost, a time i svoju,
kroz istorijski razvitak, oblikovanu regionalnu strukturu. Sporazumom
Cvetkovi-Maek iz 1939. godine, kojim se formira Banovina Hrvat-
ska, Bosna i Hercegovina je bila podijeljena izmeu velikohrvatskog i
velikosrpskog nacionalnog interesa. Ova podjela nije realizirana uslijed
poetka Drugog svjetskog rata.
Nakon Drugog svjetskog rata, u prve dvije decenije razvitka socijalisti-
ke vlasti u Bosni i Hercegovini se uspostavlja najprije teritorijalna organi-
zacija sa sedam okruga:
1. Bihaki
2. Banjaluki
3. Tuzlanski
4. Dobojski
5. Travniki
6. Sarajevski
7. Mostarski
Ova podjela zadrala se od 1945. do 1949. godine. Zakonom o ad-
ministrativno-teritorijalnoj podjeli Bosne i Hercegovine iz 1949. godine
uspostavljene su etiri oblasti:
1. Banjaluka (sa 20 srezova)
2. Mostarska (sa 14 srezova)
3. Sarajevska (sa 15 srezova)
4. Tuzlanska (sa 18 srezova)
I pored toga to je kratko trajala, ovo je bila teritorijalna organizaci-
ja regija koja je po naunim kriterijima mogla biti optimalno rjeenje za
Bosnu i Hercegovinu. Ove etiri regionalne cjeline imaju prirodno-geo-
grafske, istorijske, ekonomske, saobraajne, kulturoloke i demografske
pretpostavke za samoodrivost u ekonomskom, socijalnom i kulturnom
razvitku. Oblasti su ukinute 1952. godine. Od 1955. uvodi se komunal-
ni sistem i nova teritorijalna organizacija optina. Dolazi do integracije
manjih optina u vee optinske teritorijalne cjeline. Uspostavlja se 106
optina, a od 1978. godine 109 optina. Sa 109 optina Bosna i Hercegovina
je 1992. godine postala suverena i nezavisna drava. Ovo je bio jedini oblik
70
F
a
k
u
l
t
e
t

p
o
l
i
t
i

k
i
h

n
a
u
k
a


G
O
D
I

N
J
A
K

2
0
0
7
MIRKO PEJANOVI
unutranje teritorijalne organizacije Bosne i Hercegovine do izbijanja rata
1992. godine.
Posljednja organizacija srezova imala je 15 srezova. Podjela Bosne i Her-
cegovine na 15 srezova postojala je sve do 1965. godine.
Mapa 3. Teritorijalna podjela
Bosne i Hercegovine na srezove (1963)
Od poetka 1950-ih pa do 1992. godine postojala je regionalna struk-
tura samo unutar Privredne komore BiH. Radi se o sedam osnovnih pri-
vrednih komora, kao regionalnih i zasebnih cjelina unutar Privredne ko-
more Bosne i Hercegovine:
1. Bihaka
2. Banjaluka
3. Tuzlanska
4. Mostarska

71 ISTORIJSKO OBLIKOVANJE REGIJA I MOGUNOSTI USPOSTAVE...
F
a
k
u
l
t
e
t

p
o
l
i
t
i

k
i
h

n
a
u
k
a


G
O
D
I

N
J
A
K

2
0
0
7
5. Sarajevska
6. Zenika
7. Dobojska
Uoljivo je da je razvoj Zenice kao industrijskog centra doveo do
toga da je Travnik prestao biti regionalni centar u drugoj polovini 20.
stoljea.
Mapa 4. Teritorijalna podjela Bosne i Hercegovine na optine
i osnovne privredne komore (1978)
Poetkom 1980-ih provedena su nauna istraivanja. Na temelju izve-
denih istraivanja oblikovan je prostorni plan Bosne i Hercegovine. Unu-
tar prostornog planiranja situiraju se etiri makroekonomske regije: Banja-
luka, Tuzlanska, Sarajevska i Mostarska.

72
F
a
k
u
l
t
e
t

p
o
l
i
t
i

k
i
h

n
a
u
k
a


G
O
D
I

N
J
A
K

2
0
0
7
MIRKO PEJANOVI
Tokom 1990. godine u Bosni i Hercegovini se uspostavlja pluralni
politiki sistem. Na ovoj osnovi uspostavlja se viestranaka vlast. Na
prvim viestranakim izborima 1990. godine veinu u Parlamentu
BiH osvojile su etnike stranke: Stranka demokratske akcije (SDA),
Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) i Srpska demokratska stran-
ka (SDS).
Mapa 5. Teritorijalna podjela Bosne i Hercegovine
na makroekonomske regije (1978)
Unutar pluralne vlasti nastaju i novi koncepti uspostave regionalne te-
ritorijalne organizacije Bosne i Hercegovine. Pritom vodei kriterij postaje
etniki kriterij i stvaranje etniki zaokruenih cjelina iako je Bosna i Herce-
govina prostor s multietnikom strukturom stanovnitva. Srpska demokratska
stranka je tokom 1991. godine inicirala stvaranje srpskih autonomnih regija

73 ISTORIJSKO OBLIKOVANJE REGIJA I MOGUNOSTI USPOSTAVE...
F
a
k
u
l
t
e
t

p
o
l
i
t
i

k
i
h

n
a
u
k
a


G
O
D
I

N
J
A
K

2
0
0
7
na etnikoj osnovi: Hercegovina, Bosanska krajina, Romanija, Bira, Sembe-
rija i sl.
Svi mirovni sporazumi oblikovani tokom rata u Bosni i Hercegovini od
1992. do 1995. godine imali su za osnovu dominaciju etnikog kriterija u
zasnivanju unutranje teritorijalne organizacije Bosne i Hercegovine. Radi
se o sljedeim mirovnim planovima: Vance-Owenov plan, Owen-Stolte-
nbergov plan, Vaingtonski sporazum, Plan Kontakt-grupe i Dejtonski
mirovni sporazum.
Mapa 6. SAO oblasti i hrvatske zajednice (1992)
Vance-Owenov plan (1993) je unutranju teritorijalnu organizaciju
Bosne i Hercegovine zasnivao na deset provincija. Tri provincije su bile

74
F
a
k
u
l
t
e
t

p
o
l
i
t
i

k
i
h

n
a
u
k
a


G
O
D
I

N
J
A
K

2
0
0
7
MIRKO PEJANOVI
s veinskim bonjakim stanovnitvom i obuhvaale su 26,36% povrine
Bosne i Hercegovine. Tri provincije su bile s veinskim hrvatskim stanov-
nitvom i sa 25,87% obuhvata povrine Bosne i Hercegovine. Tri su bile s
veinskim srpskim stanovnitvom, a obuhvaale su 42,23% prostora Bos-
ne i Hercegovine. Sarajevo je imalo poseban status i obuhvaalo je 5,54%
prostora Bosne i Hercegovine.
Mapa 9. Vance-Owenov plan (1993)
(Preuzeto: Begi, 1997)
Owen-Stoltenbergov plan (1993) zasnovan je na konceptu podjele
Bos ne i Hercegovine na tri etnike republike: hrvatsku (16,59% terito-
rija), srpsku (52,08% teritorija) i bonjaku (28,29% teritorija). Gradovi
Sarajevo i Mostar imali su poseban status.

75 ISTORIJSKO OBLIKOVANJE REGIJA I MOGUNOSTI USPOSTAVE...
F
a
k
u
l
t
e
t

p
o
l
i
t
i

k
i
h

n
a
u
k
a


G
O
D
I

N
J
A
K

2
0
0
7
Mapa 10. Owen-Stoltenbergov plan (1993)
(Preuzeto: Begi, 1997)
Vaingtonski sporazum (1994) je mirovni plan kojim se obrazuje fe-
deracija hrvatskog i bonjakog naroda. Federacija Bosne i Hercegovine
je teritorijalno ustrojena s deset kantona: pet s bonjakom veinom, tri s
hrvatskom veinom i dva mjeovita.
Plan Kontakt-grupe (1994) zasniva se na ideji razgranienja teritorije
Bosne i Hercegovine na Federaciju Bosne i Hercegovine i teritoriju s ve-
inskim srpskim narodom i u odnosima 49% za Federaciju Bosne i Her-
cegovine, zatim 48% za teritoriju s veinskim srpskim stanovnitvom i 3%
za Sarajevo kao distrikt.

76
F
a
k
u
l
t
e
t

p
o
l
i
t
i

k
i
h

n
a
u
k
a


G
O
D
I

N
J
A
K

2
0
0
7
MIRKO PEJANOVI
Mapa 11. Vaingtonski mirovni sporazum (1994)
(Preuzeto: Begi, 1997)
Dejtonski mirovni sporazum (1995) unutranje ustrojstvo Bosne i
Hercegovine zasniva na dva entiteta: Federaciji Bosne i Hercegovine s deset
kantona i Republici Srpskoj. Grad Brko je dobio status distrikta nakon
provedene arbitrae. Dok se u zapadnoevropskim demokratskim zemljama
tokom 1980-ih i 1990-ih oblikuje, i to na principu supsidijarnosti, regi-
onalna struktura zemalja lanica Evropske unije, a time i prekogranina
meuregionalna saradnja na konceptu euroregije, Bosna i Hercegovina se
vraa na princip etnicizacije prostora. Time su negirani istorijski, ekonom-
ski, komunikacijski i kulturoloki osnovi oblikovanja regionalnih cjelina
u prolosti Bosne i Hercegovine.

77 ISTORIJSKO OBLIKOVANJE REGIJA I MOGUNOSTI USPOSTAVE...
F
a
k
u
l
t
e
t

p
o
l
i
t
i

k
i
h

n
a
u
k
a


G
O
D
I

N
J
A
K

2
0
0
7
Mapa 12. Plan Kontakt grupe (1994)
(Preuzeto: Begi, 1997)
Uvid u historijski tok oblikovanja regija i regionalnih centara u Bos-
ni i Hercegovini omoguuje zasnivanje sljedee hipoteze: Tokom vie-
stoljetnog oblikovanja regionalnih cjelina u Bosni i Hercegovini se usposta-
vilo est prirodno-geografskih, istorijskih i kulturolokih regija: Bihaka,
Banjaluka, Tuzlanska, Mostarska, Sarajevska i Zenika. Tako su gradovi
Biha, Banjaluka, Tuzla, Mostar, Sarajevo i Zenica postali gravitacijski
centri svojih regija. Tokom industrijalizacije u 19. i 20. stoljeu Zenica
je postala gravitacijski centar, a Travnik je izgubio tu ulogu. Historijski
oblikovane regije u Bosni i Hercegovini ine jednu od osnova za projekte
uspostave regionalne strukture koja e biti primjerena konceptu euroregije

78
F
a
k
u
l
t
e
t

p
o
l
i
t
i

k
i
h

n
a
u
k
a


G
O
D
I

N
J
A
K

2
0
0
7
MIRKO PEJANOVI
unutar izgradnje standarda za prijem Bosne i Hercegovine u lanstvo
Evropske unije.
Mapa 13. Dejtonski mirovni sporazum (1995) (Preuzeto: Begi 1997)
Ideje za regionalizaciju Bosne i Hercegovine u postdejtonskom razdoblju
Tokom politikog razvitka Bosne i Hercegovine u postdejtonskom
razdoblju uspostavljen je proces postizanja uslova za integraciju Bosne i
Hercegovine u Europsku uniju. Unutar tog procesa izvode se reforme u
ekonomskoj i politikoj sferi. Za reforme, u pogledu dogradnje ustavnog
i politikog ustrojstva drave Bosne i Hercegovine na evropskim standar-
dima, ne postoji konsenzus u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Herce-
govine. Ideja regionalizacije Bosne i Hercegovine postoji u programskim
opredjeljenjima veine politikih stranaka. Unutar aktivnosti meuna-
rodne zajednice, zapravo Evropske unije, u Bosni i Hercegovini iniciran

79 ISTORIJSKO OBLIKOVANJE REGIJA I MOGUNOSTI USPOSTAVE...
F
a
k
u
l
t
e
t

p
o
l
i
t
i

k
i
h

n
a
u
k
a


G
O
D
I

N
J
A
K

2
0
0
7
je i prihvaen projekt formiranja regionalno-razvojnih agencija. Koncept
regio nalno-razvojnih agencija zasniva se na dobrovoljnom udruivanju op-
tina. Na ovom konceptu formirano je pet ekonomsko-razvojnih agencija
u regionalnim podrujima i njihovim centrima u Sarajevu, Tuzli, Mostaru,
Banjaluci i Zenici. Posredstvom regionalnih razvojnih agencija potie se
ekonomski razvitak na osnovi razvojnih pretpostavki koje postoje u svakoj
od regionalnih oblasti i po osnovi sredstava fondova, programa i projekata
Evropske unije. To je stvarnost koja nema institucionalnu podrku Vlade
Republike Srpske, ali ima potporu svih optina s podruja ovog entiteta,
koje aktivno sudjeluju u organima i tijelima ovih regija. Postoje i drugi pri-
jedlozi meunarodnih organizacija i institucija, kao i prijedlozi nevladinih
organizacija.
Programske koncepcije politikih stranaka
Programi i platforme bosanskohercegovakih politikih stranaka sadre
ideje regionalizacije Bosne i Hercegovine. Evidentno je da znatan broj po-
litikih stranaka koje participiraju u dravnoj vlasti ali i opozicionih pred-
lae u svojim programskim dokumentima uspostavu regionalne strukture
Bosne i Hercegovine.
Socijaldemokratska partija BiH (SDPBiH)
2
u svom programu predvi-
a regionalno ureenje Bosne i Hercegovine. SDPBiH smatra da Bosnu
i Hercegovinu treba organizirati kao decentraliziranu dravu regija koje
su utemeljene prvenstveno na funkcionalnim, ekonomskim, prostornim,
geografskim i komunikacijskim kriterijima, ali i kulturnim i tradicijskim
kriterijima, odnosno regionalizacija treba da bude po mjeri evropskih stan-
darda. Takva regionalizacija osnova je ekonomskog razvoja, ali i unutarnje
politiko-teritorijalne organizacije drave. Regionalne i lokalne zajednice
nisu samo oblik decentralizirane dravne vlasti, nego imaju i Ustavom za-
garantiranu lokalnu autonomiju. Za razliku od kantona, kao federalnih
jedinica sa elementima dravnosti, jedinice regionalne samouprave imale
bi svoje zakonodavne i izvrne organe, statut, i obavljale bi Ustavom utvr-
ene poslove od regionalnog znaaja (kolstvo, zdravstvo, prostorno i ur-
banistiko planiranje, privredni razvoj, promet i prometnu infrastrukturu,
razvoj mree obrazovnih, zdravstvenih, kulturnih, socijalnih i drugih usta-
nova), kao i poslove koje bi na njih prenijeli organi drave, opina i gra-
dova. To podrazumijeva ukidanje entiteta i kantona.
3
Socijaldemokratska
partija BiH prva je od stranaka u Parlamentarnoj skuptini BiH uputila u
80
F
a
k
u
l
t
e
t

p
o
l
i
t
i

k
i
h

n
a
u
k
a


G
O
D
I

N
J
A
K

2
0
0
7
MIRKO PEJANOVI
proceduru Prijedlog izmjene i dogradnje Ustava BiH koji u nekoliko taa-
ka predvia regionalizaciju BiH
4
. Te take u Prijedlogu glase: Mijenja se
taka 3. lana I. Ustava BiH i glasi: Bosna i Hercegovina je decentralizi-
rana drava sa visokim stepenom regionalne i lokalne samouprave. Regije
su utemeljene prvenstveno na funkcionalnim, ekonomskim, prostornim,
geografskim i komunikacijskim kriterijima, ali i kulturnim i tradicijskim,
kao i evropskim kriterijima regionalizacije. Regionalne zajednice imaju
ustavom zagarantiranu autonomiju. Regije imaju zakonodavne i izvrne
organe i statut kojim se utvruje struktura i funkcioniranje regionalne
vlasti. Broj regija i njihova teritorija utvruje se posebnim zakonom. U
sistemu vlasti opine i gradovi su jedinice lokalne samouprave. Dodati
novu taku 2. koja glasi: U nadlenosti regija su pitanja od regionalnog
znaaja, a posebno poslovi koji se odnose na zdravstvo, kolstvo, pro-
storno i urbanistiko planiranje, privredni razvoj, promet i prometnu
infrastrukturu, te planiranje i razvoj mree obrazovnih, zdravstvenih i
kulturnih institucija. Ovim bi se ukinuli entiteti, kao i kantoni kako su
sada uspostavljeni. Predloeno je da se posebnim zakonom utvrdi broj i
teritorija regija. Imajui u vidu teritorijalno-politiku organizaciju BiH
kroz njenu historiju, kao i nauna istraivanja regionalizacije u drugoj
polovini XX stoljea, kao optimalno rjeenje regionalizacije, primjereno
konceptu euroregije, bile bi sljedee regije: Sarajevska, Tuzlanska, Ba-
njaluka i Mostarska. Regije bi trebalo da potaknu ubrzaniji ekonomski
razvoj i veu regionalnu solidarnost
5
.
U platformi za izbore 2000. godine, Stranka za Bosnu i Hercegovinu
(SBiH) uvodi ideju regionalizacije Bosne i Hercegovine. Stranka za BiH
naglaava da regionalna komponenta treba da bude polazna osnova pri
defniranju razvitka Bosne i Hercegovine kao cjeline. Prema Platformi
Stranke za BiH, univerzalni standardi nuno pretpostavljaju organizaciju
drave regija s izraenom decentralizacijom funkcija i jaanjem lokalne
samouprave. Takva organizacija Bosne i Hercegovine treba da polazi od
uspostave regija kao zaokruenih privrednih, geografskih, komunikacij-
skih i drutvenih cjelina koje se odlikuju specifnim privrednim orijen-
tacijama, strukturom proizvodnih snaga i odnosa, uz uvaavanje specif-
nosti unutarnjih i vanjskih veza i mogunosti meusobnog povezivanja,
kako unutar BiH tako i na principima udruivanja regija u Evropi. U
toku procesa ustavnih promjena Stranka za BiH prezentirala je 2006.
godine i Nacrt Ustava Bosne i Hercegovine
6
koji u svom treem dijelu, u
lanu 14 (drava i regije), defnira da je drava jedna i nedjeljiva, priznaje
i promovira regionalnu i opinsku autonomiju. Regije e se formirati
81 ISTORIJSKO OBLIKOVANJE REGIJA I MOGUNOSTI USPOSTAVE...
F
a
k
u
l
t
e
t

p
o
l
i
t
i

k
i
h

n
a
u
k
a


G
O
D
I

N
J
A
K

2
0
0
7
prema geografskim, ekonomskim, saobraajnim i kulturnim kriterijima.
Regije nee i ne mogu naruiti suverenitet drave preuzimajui neke od
njenih suverenih prerogativa. U pogledu nadlenosti Nacrt ustava pred-
via da regije imaju zakonodavnu mo u vezi s pitanjima koja drava
nije regulirala. Regionalni organi su: regionalno vijee sa zakonodavnim
funkcijama dodijeljenim regiji, regionalna vlada kao izvrna vlast regije i
njen predsjednik. Nacrt ustava predvia da svaka regija mora imati statut
koji odreuje formu vlade i osnovne principe organizacije i funkcionira-
nja regije, u skladu sa Ustavom.
Stranka demokratske akcije (SDA) u okviru diskusije o ustavnim promje-
nama poela se opredjeljivati za regionalizaciju Bosne i Hercegovine. Tako
Predsjednitvo SDA na jednoj od svojih sjednica zauzima stav o dosljednoj
provedbi Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o ravnopravnosti sva
tri naroda na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, sa simetrinim rjeenjima
i popisu stanovnitva iz 1991. godine kao osnovi za nacionalnu zastuplje-
nost. Ako Odluka Ustavnog suda BiH ne bude dosljedno provedena, SDA
e predloiti ureenje Bosne i Hercegovine kao drave multietnikih regi-
ja bez entiteta. Regionalizacija bi se temeljila prvenstveno na ekonomskim
parametrima koji bi podrazumijevali i smanjenje administracije. Predsjed-
nitvo stranke izraava uvjerenje da bi regionalizacija Bosne i Hercegovine
doprinijela intenziviranju procesa povratka.
7
U ekspozeu na 4. kongresu
Stranke demokratske akcije
8
, predsjednik SDA je iznio da e se SDA zalagati
za republiku Bosnu i Hercegovinu kao graansku, decentraliziranu dravu
sa tri nivoa vlasti: lokalnom, regionalnom i dravnom. U Programu Stranke
demokratske akcije, usvojenom na Kongresu, stoji da je SDA vrsto opre-
dijeljena za savremenu, cjelovitu i politiki nezavisnu Bosnu i Hercegovinu,
te se izmeu ostalog zalae za ustavnu integraciju Bosne i Hercegovine, koju
vidi kao decentraliziranu dravu multietnikih regija i lokalne samouprave
prema evropskim standardima.
Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZBiH) na 9. saboru
9
se
opredijelila da Bosna i Hercegovina bude demokratska, decentralizirana
i socijalna drava jednakih i standardiziranih kolektivnih prava naroda.
Asimetrino dravno ustrojstvo (dva entiteta, tri konstitutivna naroda) za-
sigurno je jedan od temeljnih uzroka nefunkcionalnosti drave i njezinih
institucija. Zato se HDZBiH zalae za dravu jasno defniranih ovlasti i
meusobnih odnosa i odgovornosti s najmanje tri razine vlasti od kojih
svaka treba imati zastupnika, izvrna i sudbena tijela vlasti. Iz programske
konvencije HDZ-a BiH vidljivo je opredjeljenje za tri razine vlasti u dravi
82
F
a
k
u
l
t
e
t

p
o
l
i
t
i

k
i
h

n
a
u
k
a


G
O
D
I

N
J
A
K

2
0
0
7
MIRKO PEJANOVI
Bosni i Hercegovini. Srednja razina zasniva se na ideji regionalizacije pro-
stora drave Bosne i Hercegovine.
Na Programskoj konvenciji odranoj 4. 12. 2005. godine u Mostaru
Hrvatska stranka prava BiH api dr. Jurii opredijelila se za snanu
evropsku regionalizaciju Bosne i Hercegovine i jaku lokalnu samoupravu.
Ova stranka predlae podjelu Bosne i Hercegovine na 8 regija, i to: Unsko-
-sansku, Banjaluku, Livanjsko-irokobrijeku, Mostarsko-travniku, Sa-
rajevsku, s posebnim statusom grada Sarajeva, Zeniko-tuzlansku, Bijeljin-
sko-trebinjsku i Posavsku regiju.
10
U Temeljnim naelima, programu i ciljevima politikog rada i djelovanja
usvojenim na Izbornoj skuptini u Velikoj Kladui 1. 10. 2005. godine De-
mokratska narodna zajednica BiH se zalae da unutranje ustrojstvo drave
Bosne i Hercegovine bude rezultat konsenzusa njenih konstitutivnih naroda
na principima racionalne i efkasne drave kompatibilne sa evropskom poro-
dicom drava koja je ureena na principima zajednice regija.
11
Jedna od karakteristika politikog sistema BiH prema Izbornoj plat-
formi Bosanskohercegovake patriotske stranke (BPS) jeste da se u
Ustavu Bosne i Hercegovine i ustavnim zakonima mogu unositi izmjene
i usavravanja kao to su decentralizacija, regionalizacija (ekonomska, a
ne teritorijalno-etnika), dostignua u razvoju politikih sistema i razvoja
demokratije, ljudskih prava, kao i integracija BiH u evropsku i svjetsku
civilizaciju.
12
Narodna stranka Radom za boljitak u svojim Programskim naelima
jednu stavku posveuje supsidijarnosti gdje se spominje ideja regija. Po-
trebno je preispitati postojeu podjelu zadataka te rasteretiti dravu od
onih zadaa koje druge dravne ustanove mogu jednako dobro ili bolje
provesti. Mi zastupamo stajalite da pojedinac od zajednice treba zahtije-
vati samo ono to vlastitom snagom ne moe uiniti. Politiko postavljanje
zadaa zahtijeva jasno razgranienje, odnosno podjelu zadaa koja se pro-
tee od lokalne do meunarodne razine. Princip federalizma i autonomije
opina i regija kroz srastanje drava i naroda u Europsku uniju dobiva
prioritetno znaenje.
13
Pokret za promjene Bosne i Hercegovine podrava razvoj i jaanje lo-
kalne samouprave kao jedan od programskih ciljeva. Lokalnoj samoupravi
83 ISTORIJSKO OBLIKOVANJE REGIJA I MOGUNOSTI USPOSTAVE...
F
a
k
u
l
t
e
t

p
o
l
i
t
i

k
i
h

n
a
u
k
a


G
O
D
I

N
J
A
K

2
0
0
7
je neophodno prepustiti sve poslove koje moe uspjeno vriti a koje vri
i centralna vlast. Pokret za promjene se zalae za istinsku decentralizaciju
vlasti u oba smisla i u funkcionalnom i u teritorijalnom.
14
Pokret za
promjene usvojio je Platformu za novi demokratski ustav republike Bosne
i Hercegovine, ekspertne grupe Dihanovi, Kuki, Kozarac, Pejanovi,
ehi i ivanovi, koji predvia uspostavu pet regija u BiH, a to e biti
predmet posebne analize u nastavku poglavlja kao ideje neovisnih skupina
i pojedinaca.
Prema Programu Stranke nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) RS
Republika Srpska je uslov opstanka srpskog naroda, a istovremeno je,
po svom ustavnom odreenju, drava svih graana koji u njoj ive i ima
perspektivu ije vrijednosti pripadaju svim njenim graanima. Dejtonski
sporazum je minimum politikog dogovora u BiH i bilo kakva revizija bi
dovela do novih tenzija i sukoba na ovom prostoru.
15

Na identinom je stajalitu i Partija demokratskog progresa (PDP)
RS. Glavni cilj PDP-a je ouvanje stepena dravnosti i subjektiviteta Re-
publike Srpske u okvirima Dejtonskog sporazuma, borba za ravnopravan
poloaj srpskog naroda na meunarodnoj politikoj sceni, borba za rav-
nopravnost svih graana u RS i BiH, bez obzira na vjersku, nacionalnu
i politiku pripadnost, borba za pravnu dravu i vladavinu prava, trinu
privredu, te odriv i prosperitetan ekonomski razvoj. Do tog cilja mogue
je doi politikim sredstvima i striktnim potivanjem Dejtonskog spora-
zuma, koji predstavlja solidnu osnovu za izgradnju demokratskih institucija
kao osnovne pretpostavke za slobodan politiki, ekonomski, kulturni i svaki
drugi razvoj srpskog naroda i svih graana Republike Srpske. U tom kon-
tekstu politika orijentacija PDP-a bit e usmjerena na stvaranje istinskog
demokratskog ambijenta, na bazi pluralistike koncepcije drutva uz uvaa-
vanje interesa svih aktera na politikoj sceni i izraenoj volji naroda.
16
Koncept ustavnopravnog preustroja Bosne i Hercegovine, za ta se za-
lae Hrvatska seljaka stranka (HSS) BiH, podrazumijeva izgradnju sa-
moodrive dravne strukture s tri razine vlasti. Prva je dravna, drugu ili
srednju razinu inili bi kantoni ili regije, i trea je lokalna, koju bi inile
opine. Ova stranka inae u svom programu ranije nije predviala regio-
nalizaciju Bosne i Hercegovine, ali je u toku pregovora o ustavnim pro-
mjenama javno iznijela svoje vienje budueg unutarnjeg ureenja Bosne
i Hercegovine.
17
84
F
a
k
u
l
t
e
t

p
o
l
i
t
i

k
i
h

n
a
u
k
a


G
O
D
I

N
J
A
K

2
0
0
7
MIRKO PEJANOVI
Naune koncepcije za regionalizaciju Bosne i Hercegovine
Ranih 1970-ih pojavljuje se istraivaki rad Regionalizacija i centri
drutvenoekonomskog razvoja, ije su teorijsko uporite regionalizacije
osnovne ideje i elementi teorija polova razvitka. Bazni princip ove regiona-
lizacije je funkcionalno-gravitacijski, a cilj je funkcionalna regionalizacija
podruja Bosne i Hercegovine. Autor ove koncepcije je prof. dr. Ilijas Bo-
njovi. Po ovoj koncepciji Bosna i Hercegovina bi imala etiri makroeko-
nomske regije. To su:
1. Bosanska krajina (Banjaluka)
2. Sjeveroistona Bosna (Tuzla)
3. Sarajevsko-zenika (Sarajevo)
4. Hercegovina (Mostar)
Prof. dr. Omer Ibrahimagi polazi od stanovita funkcionalne organi-
zacije Bosne i Hercegovine u kojoj e svaka regija biti ekonomski i socijal-
no odriva, te oslonjena na teritorijalno-administrativno-politiku tradici-
ju Bosne i Hercegovine. Ibrahimagi zagovara koncept etiri regije:
1. Sarajevska
2. Tuzlanska
3. Banjaluka
4. Mostarska
Ove regije su multietnike, s gradskim centrima koji su kroz istoriju
postali gravitacijski centri svojih regija. Po popisu stanovnitva iz 1991.
godine, Mostarska regija obuhvaa blizu 500.000 stanovnika; Banjaluka
regija ima preko 1.000.000 stanovnika; Sarajevska regija ima 1.400.000
stanovnika i Tuzlanska regija ima 1.300.000 stanovnika.
Zakljuna razmatranja
U Bosni i Hercegovini je tokom njene viestoljetne opstojnosti kao za-
sebnog administrativno-teritorijalnog i cjelovitog entiteta zasnovana regio-
nalna struktura, u obliku svoje regionalne posebnosti. Prirodni, geografski,
kulturoloki, ekonomski i komunikacijski faktori su dominantno uticali
da se regionalna struktura uspostavi i uvrsti tokom 400 godina osmanske
uprave i kasnije. Kada je Otomanska imperija provodila reforme u uprav-
ljanju Bosnom i Hercegovinom polovinom 19. stoljea, teritorija Bosne
i Hercegovine strukturirana je sa est regija. To su bile regije (sandaci):
85 ISTORIJSKO OBLIKOVANJE REGIJA I MOGUNOSTI USPOSTAVE...
F
a
k
u
l
t
e
t

p
o
l
i
t
i

k
i
h

n
a
u
k
a


G
O
D
I

N
J
A
K

2
0
0
7
Bihaka sa centrom u Bihau; Banjaluka sa centrom u Banjaluci; Hercego-
vaka sa centrom u Mostaru; Travnika sa centrom u Travniku; Zvornika,
sa centrom u Zvorniku i Sarajevska sa centrom u Sarajevu.
Dolaskom austrougarske uprave, nakon Berlinskog kongresa 1878. go-
dine, zapoinje proces industrijalizacije Bosne i Hercegovine, a u tom kon-
tekstu i urbanizacije. Unutar ovog procesa nastaju novi industrijski centri
kao to su Tuzla, Zenica i Doboj. Na osnovu razvoja Tuzle kao industrijskog
centra i injenice da je Tuzla postala centar svog ireg okruenja austro-
ugarska uprava poetkom XX stoljea svojim zakonodavstvom, umjesto
Zvornika, ustanovljava Tuzlu kao centar okruga odnosno regije.
Bosna i Hercegovina e u doba Kraljevine Jugoslavije postati prostor
podjela, u emu su se nadmetala dva velikodravna nacionalna interesa:
srpski i hrvatski. Velikosrpski interes je to inio na konceptu podjele ju-
goslovenske teritorije na devet banovina, od kojih je samo jedna (Vrbaska
banovina sa sjeditem u Banjaluci) svojim cijelim obuhvatom bila na pro-
storu Bosne i Hercegovine.
Velikohrvatski interes je izmeu dva svjetska rata opredijeljen spora-
zumom Cvetkovi-Maek 1939. godine. Po ovom sporazumu znatan dio
Bos ne i Hercegovine naao se u sastavu Hrvatske banovine. Poetak Dru-
gog svjetskog rata onemoguio je primjenu sporazuma Cvetkovi-Maek.
Nakon pobjede antifaistikih snaga u Drugom svjetskom ratu i obnove
dravnosti Bosne i Hercegovine na temeljima ZAVNOBiH-a, socijalistika
vlast uspostavlja regionalnu strukturu sa sedam okruga: Bihaki, Banjalu-
ki, Tuzlanski, Dobojski, Mostarski, Travniki i Sarajevski, da bi u vremenu
od 1949. do 1952. godine bosanskohercegovaki prostor bio strukturiran
sa etiri oblasti: Tuzlanska, Banjaluka, Mostarska i Sarajevska.
Poslije ukidanja srezova 1965. godine bosanskohercegovaki prostor
ima samo optinsku teritorijalnu organizaciju (106, a od 1978. godine 109
optina). Osim ove teritorijalne strukture Bosne i Hercegovine, postajala je
organizacija i unutranja struktura Privredne komore Bosne i Hercegovine.
Bitno je podvui injenicu da je unutranja organizacija Privredne komore
imala sedam regionalnih komora: Bihaku, Banjaluku, Dobojsku, Tuzlan-
sku, Zeniku, Sarajevsku i Mostarsku.
Uoljiva je injenica da se umjesto Travnika javlja Zenica kao sjedite
regionalne privredne komore. A javlja se uslijed ubrzanog industrijskog
razvitka Zenice kao centra razvoja metalurgije.
Oblikovanje regija i njihovih centara u Bosni i Hercegovini kroz eko-
nomski, kulturoloki i istorijski razvoj doveo je do uspostave regionalnog
identiteta na prostoru Bosne i Hercegovine. Graani posjeduju svijest o
svom regionalnom identitetu (Krajinik, Hercegovac, Istonobosanac).
86
F
a
k
u
l
t
e
t

p
o
l
i
t
i

k
i
h

n
a
u
k
a


G
O
D
I

N
J
A
K

2
0
0
7
MIRKO PEJANOVI
Izazovi koji su uslijedili u istorijskom vremenu pluralizacije bosansko-
hercegovakog drutva poetkom 1990-ih dovode do nastajanja fenomena
koji se do tada nije javljao u istorijskom razvoju Bosne i Hercegovine, a
u tom kontekstu i oblikovanja regionalne strukture. Radi se o fenomenu
etnicizacije bosanskohercegovakog prostora, do ega dolazi nakon pobjede
nacionalnih stranaka na pravim viestranakim izborima 1990. godine.
Etnicizaciju je najprije zapoela Srpska demokratska stranka 1991. godine
na konceptu srpskih autonomnih pokrajina. Takav vid teritorijalnog gru-
pisanja stanovnitva na etniki izmijeanom prostoru doveo je do nasilnog
progona stanovnitva i etnikog ienja.
Ratno vrijeme od 1992. do 1995. godine je izgubljeno vrijeme sa stano-
vita istorijskog razvitka Bosne i Hercegovine i afrmacije regionalne kom-
ponente u razvoju. Dok su evropske zemlje, na principu supsidijarnosti,
uspostavljale i razvijale regionalnu strukturu, dotle je Bosna i Hercegovina
ila u ponore etnikih podjela i etnikog zaokruivanja prostora. Domina-
cija etnikog kriterija postala je glavna odrednica svih mirovnih planova
nastalih u vremenu rata (1992-1995).
Istorijski proces integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju pret-
postavlja uspostavu regionalne strukture koja bi bila primjerena politici
regionalnog razvoja unutar Evropske unije. Kao i svi drugi sloeni pro-
jekti, i projekt uspostave regionalne strukture zavisi od mogunosti krea-
cije drutvenog i politikog konsenzusa o ovom pitanju u Parlamentarnoj
skuptini Bosne i Hercegovine. Njegov ishod e bitno zavisiti od pomoi
meunarodne zajednice.
Osim istorijske geneze oblikovanja regija, ono to stoji izvan koncepta
etnonacionalnih politika u pogledu kreacije regionalne strukture jesu na-
une koncepcije za uspostavu regionalne strukture Bosne i Hercegovine.
Obavljena nauna istraivanja tokom 1970-ih i 1980-ih preferiraju kon-
cept regionalne strukture Bosne i Hercegovine sa etiri regije: Banjaluko-
-bihaka; Tuzlansko-dobojska, Sarajevsko-zenika i Mostarsko-trebinjska. Ove
regije imaju preduslove da budu ekonomski samoodrive i primjerene kon-
ceptu euroregije. Bile bi multietnike i nosioci razvoja svog podruja i me u-
regionalne saradnje u Evropskoj uniji.
Biljeke
1
Tekst je dio ire studije Euroregije i Bosna i Hercegovine, iji su autori Jasminka Osman-
kovi i Morko Pejanovi,
2
www.sdp-bih.org.ba/documents/main/ program_sdpbih_5februar2005.pdf
3
www.sdp-bih.org.ba
87 ISTORIJSKO OBLIKOVANJE REGIJA I MOGUNOSTI USPOSTAVE...
F
a
k
u
l
t
e
t

p
o
l
i
t
i

k
i
h

n
a
u
k
a


G
O
D
I

N
J
A
K

2
0
0
7
4
Klub SDP-a je 9. 9. 2004. podnio prijedlog izmjena Ustava Bosne i Hercegovine.
5
Prijedlog izmjena i dogradnje Ustava Bosne i Hercegovine.
6
Nacrt ustava Bosne i Hercegovine, Stranka za BiH.
7
Za vie informacija vezanih za ovu temu vidjeti: www. sda.ba
8
Za iscrpan pregled vidjeti materijale i komentare etvrtog kongresa SDA, 26.05.2005.
9
Za analizu vidjeti dokumente Devetog sabora HDZ-a BiH, Mostar 4. 6. 2005.
10
Osloboenje, 1. 12. 2005.
11
Vidjeti dokumente za Izbornu skuptinu DNZ-a BiH, Velika Kladua, 1. 10. 2005,
www.dnzbih.ba
12
Za vie informacija vidjeti: Izborna platforma Bosanskohercegovake patriotske stranke.
13
Vidjeti: Programska naela Narodne stranke Radom za boljitak, Prvi sabor stranke,
Sarajevo, 31. 7. 2004, www.zaboljitak.ba
14
Vidjeti: Programske orijentacije Pokreta za promjene Bosne i Hercegovine, Osnivaka
konvencija politike organizacije graana Pokreta za promjene Bosne i Hercegovine,
Sarajevo, 11. 2. 2006.
15
Vidjeti: www.snsd.tripod.com, Drugi opti sabor SNSD-a RS, Banjaluka, 27. 6. 1998.
16
Za opirniju diskusiju mogu posluiti dokumenti PDP-a.
17
Izvor informacija: Hrvatska seljaka stranka o ustavnim promjenama, dnevne novine
SAN od 17. 3. 2006.
Literatura
Begi I. Kasim (1997): Bosna i Hercegovina od Vanceove misije do Daytonskog sporazu-
ma, Bosanska knjiga, Sarajevo.
Bonjovi Ilijas (1992): Regionalizacija Bosne i Hercegovine, Ekonomski institut Sara-
jevo, Sarajevo.
Filipovi Muhamed (1997): Bosna i Hercegovina najvanije geografske, de mografske, histo-
rijske, kulturne i politike injenice, Compact, Sarajevo.
Ibrahimagi Omer (2006): Dravno ureenje Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
Milidragovi Duko (1990): Meuoptinska saradnja, Slubeni list SRBiH.
Osmankovi Jasmina, Pejanovi Mirko (2007): Euroregije i Bosna i Hercegovina, Fakul-
tet politikih nauka Centar za lokalnu i regionalnu samoupravu, Sarajevo.
Pejanovi Mirko (2005): Politiki razvitak Bosne i Hercegovine u postdejtonskom perio-
du, TDK ahinpai, Sarajevo.
Abstract
In Bosnia-Herzegovina, during its long history as separate administrative-
territorial and complete entity, there has been a regional structure developed.
Natural, geographic, cultural, economic and communication factors caused
establishing and strengthening regional factor through 400 years of Ottoman
Empire. After Berlin Congress 1878. and arrival of Austrian-Hungarian Empire,
begins the period of industrialization and urbanization of B&H. In the time
of the Yugoslav Kingdom B&H became area of divisions, with two competing
88
F
a
k
u
l
t
e
t

p
o
l
i
t
i

k
i
h

n
a
u
k
a


G
O
D
I

N
J
A
K

2
0
0
7
MIRKO PEJANOVI
interests: Croatian and Serbian. After ZAVNOBIH socialistic government has
established regional structure with seven counties. After 1965. B&H had division
into municipalities. Challenges after pluralization of B&H society in 1990ies
caused a new phenomenon in B&H ethnization of B&H space, after the vic-
tory of national parties on elections in 1990. In the wartime 1992-1195, while
European countries had principles of subsidiary and regional structure, B&H fall
into ethnical divisions. Domination of ethnical criteria became the main point of
all peace plans in the war time (1992-1995). Historical process of integration of
B&H into the EU demands establishing regional structure appropriate to policy
of regional development within the EU. But, this demands political consensus
in Parliamentary Assembly of B&H and support from the International com-
munity. Research from 1970-ies and 1980-ies suggested four regions: Banjaluka-
Biha, Tuzla-Doboj, Sarajevo-Zenica and Mostar-Trebinje. Tese regions would
be economically sustainable and appropriate for the concept of Euro regions.
Tey would be multi ethnical and they would carry development and coopera-
tion processes in the EU.
89 ISTORIJSKO OBLIKOVANJE REGIJA I MOGUNOSTI USPOSTAVE...
F
a
k
u
l
t
e
t

p
o
l
i
t
i

k
i
h

n
a
u
k
a


G
O
D
I

N
J
A
K

2
0
0
7
PRILOG
Etnika karta Bosne i Hercegovine na bazi popisa stanovnitva 1991. godine

You might also like