KONTROLA KVALITETA ZEMLJITA Odreivanje ukupnog i lakopristupanog fosfora i sumpora u zemljitu
- seminarski rad -
Predmetni nastavnik: prof. dr Zoran Todorovi Student: Milena Stojiljkovi 5231/12
Leskovac, 2013
Sadraj
1.ZEMLJITE.....................................................................................................3 1.1Graa zemljita..............................................................................................3 1.2.Cinioci nastajanja zemljita........................................................................3 1.3.Tipovi zemljita...........................................................................................4 2.KONTROLA KVALITETA ZEMLJITA................................................5 3.FOSFOR.....................................................................................................6 4.Odreivanje lakopristupanog fosfora u zemljitu..................................7 5.SUMPOR.......................................................................................................11 6.METODE ZA ODREIVANJE UKUPNOG SUMPORA U ZEMLJITU.................................................................................................12 LITERATURA..............................................................................................17
3
1. ZEMLJITE
Zemljite je prirodno telo koje je nastalo po zajednikim uticajem atmosfere, hidrosfere i biosfere na stenovitu podlogu (litosferu). Ono je izgraeno od organskog i neorganskog dela. Koliine jednog i dr. dela se menjaju zavisno od osobina zemljita.
1.1.Graa zemljita Mineralni deo zemljita se sastoji iz estica razliitih dimenzija. Zemljina masa se deli na skeletni materijal i skeletne frakcije. Skelet ine frakcija dimenzije 0,2-2 cm (kameni ljunak). Sitnu zemlju predstavljaju estice: krupan pesak, sitan pesak, prakasta glina, koloidna glina. Od sadraja estica gline i peska zavisi graa zemljita. Tako se razlikuju: ilovae, prakaste ilovae, glinovite ilovae, peskovite gline, prakaste gline itd. Odnost izmedju sadraja ovih frakcija predstavlja teksturu zemljita. Zemljite ima niz fizikih i hemijskih osobina. Fizike osobine su: struktura, kapacitet za vodu i vazduh, toplotna svojstva. Struktura prema obliku moe biti grudvasta, polietrina, prizmatina, stubasta, lamelarna. Struktura nastaje spajanjem elemenata teksture u vee agregate. 1.2.Cinioci nastajanja zemljita Cinioci su: 1. Materijal od koga je zemljite nastalo 2. Klimatske prilike 3. Bioloka aktivnost(organizmi) 4. Topografske osobine zemljine povrine Prva varijanta nastajanja zemljjita je u uslovima vlane i hladne klime, a nastajanjeno je umskom vegetacijom, od ijeg lia nastaje kiseli humus. U ovakvim prilikama osloboeni SiO 2 i R 2 O 3 samo delimino raguje medjusobno, a najveim delom se ispiraju. Jedan deo ve obrazovane gline se isto tako ispira. U ovim uslovima se obrazuju glineni materijali tipa kristalne reetke. Pod uslovima vodenih tokova u zemljitu, dolazi do ispiranja ovih sloenih kompleksa, i raspadaju se na sastavne komponente. POvrinski horizonti izblede, a dubinnski dobiju tamnu boju. Ovaj proces se naziva opodzoljavanje (najvaniji proces u zemljitu). On se deli na dve faze: nagomilavanje organske materije i ispiranje gline i seskvi oksida.
4
1.3.Tipovi zemljita Razlikuju se sledei tipovi zemljita: 1. Grupa nerazvijenih zemljita nastala od materijala koji nose reni tokovi ili koji je nagomilan na neki dr. nain 2. Grupa ernozema i njemu slina zemljita 3. Grupa rudih umskih zemljita 4. Grupa crvenica 5. Grupa podzovastih zemljita (pepeljue) 6. Hidrogena zemljita (smonica, livacka zemljita, ritska crnica) 7. Slana zemljita 8. Antropogena zemljita
Cilj kontrole je ispitivanje zemljita, obrada podataka, formiranje i dopunjavanje baze podataka o stepenu i karakteristikama zagaenja, kao i vrstama prisutnih polutanata. Pored toga cilj istraivanja je identifikacija osetljivih i optereenih podruja, posebno u zoni zatite izvorita i monitoring efekta zagaenja na vodu koja se zahvata za vodosnabdevanje, vodu za zalivanje poljoprivrednih kultura, kao i na zdravlje populacije. Sistematsko praenje kvaliteta zemljita zahteva primenu adekvatnih metodolokih pristupa i specifinu statistiku obradu podataka, kako bi dobijeni rezultati mogli biti komparirani i vrednovani.
Zagaenje zemljita poreklom iz otpadnih voda: otpadne vode iz tehnolokih postupaka u industriji i privredi; vode zagaene usled poljoprivrednih aktivnosti (vetaka ubriva, pesticidi i organski otpaci razliitog porekla); otpadne vode iz individualnih domainstava, kolektiva, ugostiteljstva i dr.
Zagaenje zemljita poreklom iz atmosfere: emisija iz industrijskih tehnolokih procesa; emisija usled sagorevanja fosilnih goriva u industriji, kapaciteta za proizvodnju energije (TO-TE), individualnih i lokalnih kotlarnica i dr.; emisija poreklom od motornih vozila koja koriste naftu i derivate; emisija prilikom sagorevanja razliitih organskih materijala, biomase i sl. Zagaenje zemljita vrstim otpadnim materijalom poreklom iz privrede, domainstava, poljoprivrede i dr.
6
3.FOSFOR
Fosfor u zemljinoj kori:
Fosfor u zeljinoj kori ima svoj ciklus koji je sastavljen iz rastvaranja jedinjenja fosfora( fluoro apatita i hloro apatita), njihove apsorpcije od strane organizma, ponovnog obrazovanja mineralnih fosfata, ponovne apsorpcije organizma itd.
U stenama se fosfor nalazi veinom kao apatit, iji sasta se menja u irokim granicama. Najei su sledei: fluor- apatit, hidroksiapatit, hlor-fluorapatit, fluor- oksiapatit. Fosfor pripada elementima rasejanog tipa i rasejan je po svim magmatskim stenama.
Forme fosfora u zemljitu:
Celokupni fosfor zemljita se deli na: neorganski fosfor, ukupni i organski fosfor.
Pristupani fosfor u zemljitu:
Ovaj fosfor predstavlja onaj deo ukupnog zemljinog fosfora koji mogu da asimiluju korenovi biljaka. Dominantni inilac za pristupanost fosfora je pH zemljita odmosno zasienost bazama. Pri viim vrednostima pH preovlauju soli kalcijuma koje su rastvorljive u kiselinama od fosfata, seskvikvioksida. pH zemljita ima prvostepenu vanost za rastvorljivost fosforne kiseline u zemljitu. Kalcifikacija zemljita do blizu pH 7 imala je najpovoljniji efekat na pristupanost fosfora zemljita i fosfora dodatnih ubriva. Sadraj od 1-2 % CaCO 3 najpovoljnije utie na rastvorljivost fosfata. Sadraj vode u zemljitu ima znaaja za pristupanost fosfora; zato su biljke vie iskoriavale fosfor na navodnjavanim zemljitima. Za ishranu bilja je od znaaja brzina kojom se obnavlja fosforna kiselina u zemljinom rastvoru i moe da bude 13-14 kg/h to je nekoliko stotina puta vea od koliine fosfora koje biljke apsorbuju za to vreme. U drenanim vodama se sreu samo tragovi fosforne kiseline. Moe se rei da se fosforna kiselina praktino ne ispira ili samo u vrlo malim koliinama.
4.Odreivanje lakopristupanog fosfora u zemljitu Za odreivanje biljkama pristupanih oblika fosfora i kalijuma razraen je itav niz hemijskih metoda koje se zasnivaju na ekstrakciji ovih elemenata iz uzorka zemljita razliitimekstrakcionim sredstvima. Kao ekstrakciona sredstva koriste se razblaene organske i mineralne kiseline i puferni rastvori soli, za koje se smatra da iz zemljita ekstrahuju koliine fosfora i kalijuma proporcionalno koliinama koje su pristupane biljkama. 7
Rezultati ekstrakcionih metoda se uporeuju sa rezultatima vegetacionih ogleda u sudovima i poljskih ogleda (ubrenje fosfornim i kalijumovim ubrivima). Na osnovu tih rezultata, za svaku metodu, utvrene su graniine vrijednosti obezbjeenosti zemljita za biljke lakopristupanim fosforom i kalijem. Odreivanje lakopristupanog fosfora u zemljitu laktatnom metodom po Egner-u. Ekstrakcija se vri kiselim pufernim rastvorom (pH 3,7) 0,02 N Ca - laktata u 0,01 N HCl. Iz dobijenog ekstrakta fosfor se odreuje kolorimetrijski.
Odreivanje lakopristupanog fosfora u zemljitu metodom po Olsen-u. Ova metoda se najvie koristi kod karbonatnih zemljita. Kao ekstrakciono sredstvo koristi se 0,5 N NaHCO3 (pH 8,5). Iz dobijenog ekstrakta fosfor se odreuje kolorimetrijski.
Odreivanje lakopristupanog fosfora i kalijuma u zemljitu duplom laktatnom metodom po Egner Riehm-u. Ekstrakcija se vri duplom koncentracijom laktatnog rastvora. Iz dobijenog ekstrakta fosfor se odreuje kolorimetrijski a kalijum plamenfotometri-jski.
AL-metoda Egner-Riehm-a se smatra pogodnijom od ostalih, jer se iz istog ekstrakta odreuje lakopristupani fosfor i kalijum, a pogodna je za odreivanje lakopristupanog fosfora u zemljitima sa irokim rasponom pH, od beskarbonatnih do karbonatnih zemljita (do 15% CaCO3). U veem broju zemalja ova metoda je usvojena kao zvanina metoda.
Metoda se zasniva na ekstrakciji lakopristupanog fosfora AL rastvorom (po svom sastavu predstavlja rastvor 0,1 N amonijum laktata i 0,4 N glacijalne siretne kiseline). Iz ekstrakta se fosfor odreuje kolorimetrijski.
Pribor: Erlenmajer sa irokim grlom od 100 ml i 250 ml Mukalica Levak Laboratorijske ae od 100 ml Menzura od 100 ml Kolorimetar
8
Reagensi: Koncentrovani AL rastvor Radni AL rastvor (razblaeni konc. AL u odnosu 1:10) Molibdenov reagens Rastvor stanohlorida u aksorbinskoj kiselini (sve) Serija standardnih rastvora za fosfor
KOLORIMETRIJSKO ODREIVANJE FOSFORA U AL - EKSTRAKTU ZEMLJITA
U dobijenom zajednikom ekstraktu fosfor se odreuje primjenom kolorimetrijske metode.
Princip kolorimetrijske metode Metoda se zasniva na tome da neki elementi ili supstance, kada se rastvore u odreenom rastvarau, daju karakteristino obojene rastvore, ili obojenje nastaje kao rezultat reakcije date supstance i odgovarajueg reagensa. Intenzitet nastalog obojenja zavisi od koncentracije ispitivane supstance u rastvoru. Merenjem intenziteta obojenja moe se kvantitativno odrediti i koncentracija ispitivanog elementa u rastvoru. Intenzitet nastalog obojenja se moe izmjeriti mernim instrumentima: kolorimetrom i spektrofotometrom. . Princip rada kolorimetra Princip rada kolorimetra se zasniva na Lambert-Beerov-om zakonu, koji glasi da je logaritam apsorpcije svetlosti, koji prolazi kroz rastvor odreenog intenziteta obojenja, proporcionalan debljini sloja rastvora i koncentraciji rastvorene obojene supstance.
Izraz ln P/P 0 nazivamo apsorbancija ili ekstinkcija, oznaava se sa A P 0 = intenzitet upadne svetlosti, P = intenzitet proputene svetlosti
Iz svega navedenog Lambret-Berov zakon moemo napisati kao: A = a x b x c
9
A = Logaritam apsorpcije svjetlosti (apsorbancija) a = apsorpcioni koeficijent b = debljina sloja rastvora kroz koji prolazi svjetlost c = koncentracija obojene supstance
Poto se oitanje apsorbancije vri u kivetama standardne veliine onda je i debljina sloja kroz koju prolazi svetlost konstantna, tako da apsorbancija zavisi samo od koncentracije obojene supstance.
1.Kolorimetar ISKRA sa serijom standardnih rastvora
2.Shema rada kolorimetra 10
Poznato je da rastvor odreene boje razliito apsorbuje svetlosti odreenih boja. Rastvor ute boje najbolje apsorbuje plavu svetlost, rastvori plave boje najbolje apsorbuju crvenu svetlost itd. Iz sheme kolorimetra se vidi da svetlost, pre nego to ue u obojeni rastvor (2), prolazi kroz filtar (1) odreene boje koji se menja u zavisnosti od obojenja rastvora. Svetlost koja proe kroz rastvor pada na detektor koji indukuje elektrinu struju, signal se umnoava i odlazi na mera koji pokazuje odreenu vrednost apsorbancije i transparencije (3). Transparencija predstavlja procenat (%) proputene svetlosti kroz rastvor. Princip kolorimetrijskog odreivanja fosfora Amonijum molibdat (NH 4 ) 6 Mo 7 O 24 sa fosforom u ekstrakcionom rastvoru stvara fosfomolibdenski kompleks koji u prisustvu nekog redukcionog sredstva (stanohlorid SnCl2 x 2H2O), stvara kompleks plave boje, iji intenzitet zavisi od koncentracije fosfora u rastvoru. Intenzitet obojenja (adsorbancija i transparencija) se meri na kolorimetru, prvo za seriju standardnih rastvora na osnovu ega se konstruie kalibraraciona kriva, a zatim za seriju ispitivanih uzoraka. Kalibraciona kriva pokazuje zavisnost intenziteta adsorbovane ili intenziteta proputene svetlosti od koncentracije fosfora u rastvoru. Ta zavisnost je do izvjesne koncentracije pravolinijska. Kada se oita adsorbancija za ispitivani uzorak, sa kalibracione krive se odredi koncentracija fosfora koja se izraava u mg P2O5/100 g zemljita.
Tok analize Hemijska analiza se odvija u 5 faza: ekstrakcija (zajednika za fosfor i kalijum), razvijanje boje (bojenje ekstrakta), kolorimetriranje, konstrukcija kalibracione krive sa oitanjem koncentracije i interpretacija rezultata. 1. Razvijanje boje Od profiltriranog ekstrakta otpipetirati 10 ml rastvora i prenijeti u laboratorijsku au od 50 ml. Iz serije standardnih rastvora koji sadre 0, 5; 10; 15 i 20 mg P2O5/100 g zemljita, otpipetirati po 10 ml standardnog rastvora u laboratorijske ae od 50 ml. U au sa uzorkom i seriju standardnih rastvora dodati po 15 ml molibdenovog reagensa (amonijum molibdat) i dobro promukati pri emu se stvara fosfomolibdenski kompleks koji je bezbojan. Zatim dodati po 1 ml rastvora stanohlorida u askorbinskoj kiselini, dobro promukati pri emu se rastvor boji u plavo. Rastvore ostaviti najmanje 30 - 50 minuta u mraku da se obojenje stabilizuje, a zatim se vri kolorimetriranje.
11
2. Kolorimetriranje Seriju standardnih rastvora i uzorak prenijeti u epruvete (dosuti do crte). Epruvete su standardne za svaki kolorimetar. Pre poetka merenja kolorimetar izbadariti sa nulom, a zatim oitati transparenciju, prvo za seriju standardnih rastvora, pa onda za uzorak. 3. Konstrukcija kalibracione krive i oitanje koncentracije Na milimetarskom papiru nacrtati koordinatni sistem. Na ordinati (x osa) naneti vrednosti standarda, tj. koncentraciju fosfora izraenu u mg P 2 O 5 /100 g zemljita i to tako da 1 cm duine odgovara vrednosti 1 mg P 2 O 5 /100 g zemljita. Poto je najvei standard 20 mg P 2 O 5 /100 g zemljita, to znai da e x osa biti duga 20 cm. Na ordinati (y osa) oznaiti vrijednosti oitanja sa aparata tj. transparenciju tako da 1 cm na ordinati odgovara 10% vrednosti transparencije.
5.SUMPOR
Sumpor je vrlo rasprostranjen element u mrvoj i ivoj prirodi. Po rasprostranjenosti sumpor je 5 po redu. U stenama je prisutan u obliku sulfida i pri raspadanju vrlo brzo oksidie. Od mineralnih jedinjenja sumpora u zemljitu, koja u nekim sluajevima mogu da budu glavni oblik sumpora, sreu se sledea: markasit, sfalerit, halkopirit, kobaltit, gips, epsorit. Najvei deo sumpora se nalazi o organskoj materiji, verovatno u obliku amino koselina, cistina i cisteina. Ispiranje sumpora iz zemljita je prilino veliko, tako da u nekim sluajevima njegove koliine u zemljitu nisu dovoljne za gajenje biljaka. Jedan deo sumpora se vraa iz atmosfere u kinici, ali te koliine nisu dovoljne da nadoknade gubitke. U okolini fabrika koliina SO 3 je 135 kg/h to u velikoj meri poveava kiselost zemljita. Oksidaciju sumpora u zemljitu obavljaju hemosimtecke bakterije. Ova oksidacija je od velikog znaaja poto biljke sumpor mogu da apsorbuju samo u oksidisanom obliku. Pored oksidacije u zzemljitu moe doi do redukcije sumpora. Zemljita vlanih predela imaju 0,05 % sumpora u proseku. U aridnim i poluaridnim predelima mnogo sumpora moe da bude u obliku sulfata Ca, Mg, K, Na. U nekim zemljitima ove vrednosti se penju i 10 000 delova na milion. Koliina sumpora u obliku sufata je mala u zemljitima humidnih reona jer se oni ispirjau. U aridnim krajevima mogue je nagomilavanje sulfata do toksinih granica. Koliina sumpora se smanjuje tokom iskoriavanja zemljita i u nekim sluajevima moe da dostigne 41% mada su ova vrednosti manje oko 27%.
12
6.METODE ZA ODREIVANJE UKUPNOG SUMPORA U ZEMLJITU
Atomska apsorpciona spektrofotometrija (AAS) Atomska apsorpciona spektroskopija (AAS) je spektroanalitika procedura za kvalitativno i kvantitativno odreivanje hemijskih elementa koristei apsorpciju optike radijacije (svetlosti) slobodnim atomima u gasnom stanu. U analitikoj hemiji ova tehnika se koristi za odreivanje koncentracije pojedinog elementa (analita) u analiziranom uzorku. AAS se moe koristiti za odreivanje preko 70 razliitih elemenata i rastvoru ili direktno u vrstim uzorcima. U ovom sluaju se koristi za odreivanje sumpora iz zemljita.
AAS je optika tehnika koja se zasniva na principu apsorpcije elektromagnetnih talasa (svetlosti) kojima su izloeni atomi. Slobodni atom u svom slobodnom stanju moe apsorbovati elektromagletni talas, odnosno apsorbovati sebi svojstven, kvant energije i prei u pobueno stanje. Moderni instrumenti se zasnivaju na merenju naizmenine struje. Optiki sastav instrumenata moe imati jednostruke ili dvostruke zrake. Sastav jednostrukih zraka temelji se na merenju koliine apsorbovanog zraenja, pri prolazu kroz omota slobodnih atoma u gasovitom stanju. Sastav dvostrukih zraka moze kompenzovati promene emisije izvora zraenja i neke promene u osetljivosti deetektora. Rotirajue ogeledalo usmerava zrake iz izvora naizmenino kroz cevicu s uzorkom ( zraka) i pored cevice (ref. zraenja). Zraci se sjedinnjuju i prolaze kroz sledei deo instrumenta.
Elektronika instrumenta meri odnos inteziteta dva zraka, tako da se promene emisije zraenja i svetlosti detektora podjednako registruju i meusobno ponitavaju. Tako sastav daje stabilniju osnovnu liniju od koje se meri apsorbanca, odnosno bolju analitiku tanost.
Glavni delovi atomskog apsorpcionog spektrometra su: 1. Izvor zraenja 2. Atomizator 3. Optiki sastav i monohromator 4. Detektor 5. Ureaj za belene signala
Najee primjenjivi izvor zraenja u atomskoj apsorpcijonij spektrometriji je plamenik sa upljom katodom, shematski prikazana slikom 2. Sastoji se od voloframove anode i cilindrine katode,koje se nalaze u staklenoj cevi punjenoj inertnim gasom, npr. argonom, pod pritiskom od priblino 100-600 Pa. Katoda je napravljena od metala koji se analizira ili slui kao podloga za sloj tog metala.
Primena potencijala od priblino 300 V na elektrodama uzrok je jonizacije argona i nastajanja struje od 5 do 10 mA jer katjoni argona putuju prema katodi, a elektroni prema anodi. Kada je potencijal dovoljno veliki, kationi argona udaraju na katodu energijom dovoljnom za 14
izbijanje nekolicine atoma metala, ime nastaje atomski omota. Jedan deo izbijenih atoma metala nalazi se u pobuenom stanju pa emituje tipine talasne duine pri povratku u osnovno stanje. Izbijeni atomi metala u plameniku mogu prei na povrinu katode ili pak na zisove plamenika gde se mogu istaloiti.
Atomizacija uzoraka je prevoenje metala iz jonskog stanja u atomsko stanje, a ona moe biti: Plamena (ova metoda koristi toplotnu energiju) Elektrotermika (ova metoda koristi energiju dovedenu elektrinim putem).
Atomizacija u plamenu
. Uzorak se raspruje protokom oksidansa pored kapilarnog vrha. Aerosol koji time nastaje mea se sa gorivom i protie pored niza prepreka koje uklanjaju sve osim najfinijih kapljica. Rezultat toga je velika koliina uzorka, koji se skuplja na dnu komore za meanje odakle se u cevima odvodi iz kolone. Aerosol, oksidans i gorivo ulaze u plamenik s prorezom, a iji je plamen najee dugaak 5-10 cm. Smea ispari u podruju plamena. Fino raspodeljene vrste estice koje tim postupkom nastaju kreu se u sredini plamena. To je najtopliji deo plamena u kojem iz vrstih estica nastaju gasoviti atomi i elementarni joni. U tom se podruju takoe pobuuju atomski emisijski spektri. Plamenici laminarnog protoka proizvode plamen dueg protoka. Ta svojstva pridonose poveanju osetljivosti i reproduktivnosti pe se malo kad pojavljuje problem zaepljenja. Loe strane takvih plamenika ukljuuju manju brzinu unoenja uzorka kao i mogunost selektivnog isparavanja u komori to moe prouzrokovati analitike greke. Osim toga, komora za meanje sadri potencijalno eksplozivne smee koje se mogu zapaliti ako dou u kontakt sa plamenom.
PRIPREMA UZORAKA ZEMLJITA ZA ANALIZU Uzorak zemljita suiti na vazduhu,zatim dobro usitniti i prosejati kroz sito veliine okceta 0,15 mm.Suiti u sunici na 1050C 2 sata i izmeriti oko 1 g i staviti u porculanski sud, zatim dodati 6ml HCl i 2 ml HNO3 (carska voda 3:1). Zagrevati do kljuanja, skinuti i poklopiti staklenim poklopcem. Drati poklopljeno 2 sata, skinuti poklopac i vratiti na vodeno kupatilo da se zagreje a zatim, filtrirati kroz filter papir u erlenmajer od 50 ml. Kad se ohladi dopuniti do oznake destilovanom vodom. 15
Radi se i slepa proba. Ogled se radi iz vie proba: U rastvore se dodaje ista koliina carske vode. 0,5 mg/L 1,0 mg/L 2,0 mg/L 4,0 mg/L Kalibracijska nula je od carske vode i destilovane vode.
CNS Analyzer
Koristi se za elementarnu analizu ugljenika, azota i sumpora iz vrstih uzoraka (zemljita). vrsta komponenta prelazi u gasno stanje. Uzorci u kalajnim kapsulama se uvode u cev za sagorevanje (od kvarca ili elika , ispunjen sa slojem dihromtridioksida i sloj posrebrenog kobaltoksida) na temperaturom od 1020 C , u stalnom prisustvu helijuma kao nosioca , u isto vreme se uvodi ist kiseonik . Reaguje sa kiseoniko egzotermno, na temperaturi vioj od 1800 C , to daje potpuno sagorevanje . Sav ugljenik i azot u uzorku prelaze u CO2 i u azotna jedinjenja , ukljuujui N2 i okside azota . Gasoviti produkti sagorevanja N2 , NOx , H2O , O2 , CO2 se uz pomo helijuma izvode. Cev sa bakrom ima temperaturu od 650 C , to omoguava NOx gasova da se 16
otarase svog kiseonika ,bakar se konvertuje u CuO , i pojavljuje se kao ist N2 . Srebrna vuna se koristi za uklanjanje sumpora i halogenida , a CuO ice za oksidaciju ugljovodonika . Voda se uklanja magnezijum perhloratom , a CO2 moe se ukloniti preko selektivnog CarbosorbTM-a . Azot i ugljendioksid su razdvojeni hromatografskom kolonom ( Porapak KS) odranom na temperaturi izotermni . Oni eluiraju kao funkcija vremena , prvog N2 zatim CO2 . Na kraju se vri detekcija od strane TCD ureaja . Podaci se prenose u kompjuter sa softverom ( EAGER300 ) za dalju obradu .
17
LITERATURA
1. dr ivota Popovi, AGRIKULTURNA HEMIJA; Univerzitet u Beogradu; Beograd,1972
2. http://www.soilinst.rs/
3. http://www.zdravlje.org.rs/
4. Nataa Mirecki, Thomas Wehinger i Polonca Repi FAO konsultanti; PRIRUNIK ZA
5. ORGANSKU PROIZVODNJU; Food and Agriculture Organization of the United Nations (FAO), Podgorica 2011
6. J.J.J.M. Goumans, H.A.van der Sloot, Th. G. Aalbers; ENVIRONMENTAL ASPECTS OF CONSTRUCTION WITH WASTE MATERIALS, Amsterdam - London - NewYork - Tokyo 1994
7. http://www.ru.nl/
8. Praktikum iz kemije tla, Hrvatska izvor internet
9. dr Tihomir Predi,P R A K T I K U M - AGROHEMIJA I ISHRANA BILJAKA;Banjaluka, 2011