KRUNI PROCESI

Proces, tijekom kojega se nakon niza uzastopnih stanja radna tvar vraa u poetno stanje,
naziva se kruni (cikliki ili zatvoreni) proces. Po toj definiciji kruni proces moe se u
cjelosti ostvariti samo ako nema kemijskih promjena radne tvari. Kada se tijekom procesa
mijenja kemijski sastav radne tvari, tada poetno i konano stanje nije identino. akvi su, na
primjer, procesi s izgaranjem kao !to su "iesel i #tto proces. $pak, zatvaranje procesa je
teorijski zamislivo tako da produkti izgaranja ispu!teni u okolinu ponovo formiraju kemijski
spoj gorive tvari kao na poetku procesa. Pri razmatranju takvih sluajeva u pravilu se koriste
aproksimacije koje olak!avaju proraun. %a stanovi!ta temperature i tlaka radnog medija,
premda ne uvijek i kemijskog sastava, &it e i takvi procesi zatvoreni.
Kada u jednom cikusu sudjeluje konstantna masa istog identiteta, koja se u nekim sluajevima
po zavr!etku ciklusa istiskuje i zamjenjuje istom masom drugog identiteta, tada se promjene
stanja mogu promatrati kao u zatvorenom sustavu jednog ciklusa. 'kupni efekti izmjene
topline i mehanikog rada proporcionalni su uestalosti (ponavljanju ili frekvenciji) ciklusa
po vremenu.
' praksi su pose&no karakteristini zatvoreni procesi, koji se ostvaruju pomou nekoliko
razliitih tehnikih ure(aja koji, svako na svoj nain, utjeu na promjenu stanja radne tvari.
Premda u cjelini takav sustav sadri konstantnu masu radne tvari, on se ne promatra kao
zatvoreni sustav, ve kao niz otvorenih sustava u kojima se promjena stanja protone mase
tvari odvija pod utjecajem tehnikog ure(aja kroz koji ona protjee.
ijekom krunog procesa radna tvar je u plinovitom (parovitom), a dijelom ciklike promjene
ponekad i kapljevitom stanju. Pri razmatranju glavnih karakteristika krunih procesa
pretpostavit emo, radi jednostavnosti, da je radni medij idealni plin, a njegove promjene
stanja ravnotene.
Konano stanje radnog medija na kraju ciklusa je identino poetnom, 1 ) 2, pa ih ne emo
pose&no indeksirati, jer se zakljuci odnose na cijeli ciklus, za kojega vrijedi*
+U , -, +H , -, +S , -, +E
k
, -, +E
p
, -. (za jedan ciklus) (.)
/edini efekt krunog procesa su toplina i mehaniki rad po ciklusu,
Q , W , (/0cikl) (za jedan ciklus) (1)
2ko se ciklusi ponavljaju s frekvencijom f ciklusa u sekundi (cikl0s), tada je ukupni toplinski
tok* , f Q , (/0s), odnosno snaga* P , f W , (/0s).
% o&zirom na mehaniki rad po ciklusu razlikujemo desnokretne i lievokretne krune procese.
Desnokretni kruni procesi
Kod takvih je procesa rad ekspanzije vei od utro!enog rada za kompresiju* W
eks
3W
kom
, a
njihova razlika predstavlja koristan rad procesa, W 3 -. "a &i se proveo kruni proces nuna
su najmanje dva toplinska spremnika, tj. jedan ogrjevni spremnik (#%) i jedan rashladni
spremnik (4%). 5aravno, moe se koristiti i vei &roj toplinskih spremnika6 oplina dovedena
od ogrjevnog spremnika oznaava se kao Q
dov
i za radni medij ima pozitivan smisao, Q
dov
3 -.
oplina predana rashladnom spremniku oznaava se kao Q
odv
i ima negativan smisao, Q
odv
7
-6 Kod tih procesa je temperatura ogrjevnog spremnika, !
"S
, uvijek ve#a od temperature
rashladnog spremnika, !
$S
.
.
'kupna toplina po jednom ciklusu je*
Q , Q
dov
%Q
odv
, (8)
pa je mehaniki rad po ciklusu jednak razlici dovedene i odvedene topline*
W , Q
dov
%Q
odv
. (9)
'vo(enje oznake za apsolutnu vrijenost ima svrhu lak!eg uoavanja razlike u predznaku
dovedene i odvedene topline. 5ije pogre!no pisati*
W , Q
dov
& Q
odv
, (9a)
umjesto jednad&e (9), jer je Q
odv
uvijek negativan &roj. $pak, takav zapis nema jasnou kao
jednad&a (9).
4ezultantni mehaniki rad po ciklusu, W, do&ija se iz razlike mehanikog rada pri ekspanziji,
W
eks
3 -, i kompresiji, W
kom
7 -, tj.
W , W
eks
W
kom
. (:)
v
p
v
min
p
;$/<=#K4<5$ P4#><% "<%5#K4<5$ P4#><%
Q , -
Q , -
Q , -
<K%P25?$/2 1 @ 2
#%
4%
#%
4%
B
1
A
B
A
2
1
2
W 7 -
W 3 -
v
v
ma'
v
min
v
ma'
Q , -
K#AP4<%$/2 2 @ 1
<K%P25?$/2 1 @ 2
K#AP4<%$/2 2 @ 1
B4$/25/<
C;2D<5/<
B4$/25/< C;2D<5/<
!
#%, min
!
4%, maE
!
#%, min
!
4%, maE
%lika .. Prikaz desnokretnog i lijevokretnog krunog procesa u p%v dijagramu.
?a ocjenu termodinamike valjanosti desnokretnih krunih procesa uvodi se pojam termiko(
stupna delovana, F
t
,
. F
t
<

dov dov
odv dov
Q
W
Q
Q Q
. (G)
Prema dosada!njim spoznajama nije mogue u nekom ciklikom procesu svu dovedenu
toplinu, Q
dov
, pretvoriti u mehaniki rad, W. "io topline koji se ne moe pretvoriti u
mehaniki rad mora se odvesti rashlanom spremniku, Q
odv
3 -, odnosno Q
odv
7 -, kako &i se
radni medij vratio u poetno stanje. ?&og toga je uvijek F
t
7 .6
ermiki stupanj djelovanja razliitih krunih procesa ne ovisi o svojstvima radne tvari, ve
samo o nain promjene stanja i raspoloivim toplinskim spremnicima, tj. njihovim
temperaturama. 2ko su promjene stanja radne tvari ravnotene i istovremeno i povratne
1
(reverzi&ilne), tj. &ez mehanikih gu&itaka i nepovratne izmjene topline, tada se postie
najvei mogui termiki stupanj djelovanja za zadane toplinske spremnike. akav idealan
proces, &ez gu&itaka z&og nepovratnosti, moe se samo teorijski zamisliti, ali ne i realno
ostvariti. ' teoriji je poznat kao idealni )arnotov proces.
1
2
3
4
B
A B
1
D
C
2
3
4
C D
A
! * !
.
, !
1
!
# %
, !
(
!
o
, !
9
, !
8
!
4 %
, !
h

(
,
# %

h
,
4 %
!
s +
p
p
.
p
8
Q
1 8
, -
s
.
, s
9
s
1
, s
8
Q
9 .
, -
p
9
W
W
+
"
+
>
+
9
+
.
+
8
s
2
, s
"
s
H
, s
>
Q
d o v
, Q
. 1
, Q
2 H
,
.
,
1

o
,
8
,
9
,
d o v
, ,
. 1
, ,
2 H
Q
8 9
Q
> "
,
8 9
,
> "
( ) ( )
2 H 2H . 1
1
.
.1
s s m! Q s s m!
p
p
ln m$! Q Q
( dov

( ) ( )
> " >" 8 9 -
9
8
- 89
s s m! Q s s m!
p
p
ln m$! Q
h
>
A e h a n i k i r a d p r o c e s a ( c i k l u s a ) *
i d e a l n i * W
i d
, Q
2 H
@ Q
> "
- ( n i e o z n a e n u d i a ( r a m u )
r e a l n i * W , Q
. 1
@ Q
8 9
.
$ a d i u s p o r e d . e m o r a . i t i * Q
d o v
, Q
. 1
, Q
2 H
Q
8 9
3 Q
> "
I W 7 W
i d
.
" o v e d e n a t o p l i n a Q
d o v /
i d e a l n i c i k l u s * Q
d o v
, Q
2 H
r e a l n i c i k l u s * Q
d o v
, Q
. 1
# d v e d e n a t o p l i n a Q
o d v /
i d e a l n i c i k l u s * Q
o d v
, Q
> "
r e a l n i c i k l u s * Q
o d v
, Q
8 9
%lika 1. >arnotov idealni i realni desnokretni kruni procesi u p%v i !%s dijagramu
' idealnom >arnotovom procesu, koji se sastoji od dvije izoterme i dvije izentrope, radni
medij prolazi kroz stanja 2@H@>@"@2. Pri izotermnoj ekspanziji 2@H radni medij prima
toplinu, Q
dov
, od ogrjevnog spremnika iste temperature, !
(
, !
"S
, i daje mehaniki rad W
2H
. '
nastavku, tijekom izentropske promjene H@> nema izmjene topline, ali se pri ekspanziji
do&iva jo! mehanikog rada u iznosu W
H>
. Povrat u poetno stanje zapoinje izotermnom
kompresijom >@", pri emu se tro!i dio prethodno do&ivenog rada u iznosu W
>"
uz
istovremeno odavanje topline, Q
odv
, rashladnom spremniku iste temperature, !
h
, !
$S
.
Konano, izentropskom kompresijom uz utro!ak rada W
"2
, plin se vraa u poetno stanje 2.
<fektivni rad ciklusa, W , W
2H
J W
H>
J W
>"
J W
"2
, jednak je razlici dovedene i odvedene
topline, sukladno jednad&i (1),
Q
dov
K|Q
odv
|, W . (L)
8
?&og reverzi&nog karaktera idealni >arnotov proces moe se provesti u suprotnom smjeru, tj.
kao lijevokretni. Pri tome &i se promijenili smjerovi topline i mehanikog rada, ali ne i njihovi
iznosi. 5a kraju procesa, svi sudinici vratili &i se u svoja poetna stanja, u kojima su &ili prije
poetka desnokretnog procesa. 5igdje u prirodi ne &i postojao nikakav trag o promjenama
koje su se z&ivale.
eorijski, svaka ravnotena promjena stanja radne tvari mogla &i postati reverzi&ilna, ako &i
raspolagali s .eskrano mnogo toplinskih spremnika, od kojih &i svaki stupio u toplinsku
interakciju s radnom tvari u trenutku kada su im temperature jednake.
4azmatrajui reverzi.ilne krune procese %adi >arnot (.M11.) je do!ao do zakljuka da su
omjeri toplina i apsolutnih temperatura konstantni,
. konst
!
Q
!
Q
h
h
(
(

, ()arnotov princip), (M)
gdje se indeks N(N odnosi na dovedenu toplinu (Q
(
/ Q
dov
) i temperaturu radne tvari pri njenom
(rianu, !
(
, !
"S
, a indeks NhN na odvedenu toplinu (Q
h
/ Q
odv
) i temperaturu pri njenom
hla0enu, !
h
, !
$S
. 5a temelju tog principa 4. >lausius je kasnije dao definiciju promjene
entropije,
!
Q
dS

, (O)
uzev!i da se z&og infinitezimalno malog o&roka topline, Q, temperatura radne tvari ne
mijenja, ! , konst.. ?a konane iznose topline pri izotermnoj promjeni, doi e do promjene
entropije radne tvari, sukladno oznakama na slici 1.,
(
(
1
2 (
1
2
21
!
Q
Q
! !
Q
S

.
, (Q
(
/ Q
2H
), (reverzi.ilni proces), (.-)
h
h
3
) h
3
)
)3
!
Q
Q
! !
Q
S

.
, (Q
h
/ Q
>"
), (reverzi.ilni proces), (..)
pri emu ne tre&a za&oraviti na injenicu da je Q
h
7 -6 Hudui da se radna tvar na kraju
ciklusa vraa u poetno stanje, slijedi da je promjena entropije radne tvari tijekom jednog
ciklusa*
- +
)3 21 cikl
S S S
, /0(cikl K) (za ciklus radno( media), (.1)
odnosno
)3 21
S S
, (.8)
ime se, uz jednad&e (.-) i (..) potvr(uje >arnotov princip (M).
ermiki stupanj djelovanja idealno( desnokretnog >arnotovog procesa iznosi
"S
$S
(
h
(
h
(
h (
id - t
!
!
!
!
Q
Q
Q
Q Q

. . .
, (.9)
pri emu radni medij ima istu temperaturu kao i odgovarajui toplinski spremnik,
9
"S (
! !
i
$S h
! !
. (.:)
"akle, termiki stupanj djelovanja idealnog procesa ovisi samo o temperaturama raspoloivih
toplinskih spremnika. 4ad koji &i se do&io po jednom ciklusu ovisi jo! samo o toplini koju
do&avlja ogrijevni spremnik (Q
(
/ Q
dov
)*
dov id - t
Q W
, /0cikl, (nave#i rad za zadane toplinske spremnike). (.G)
%va dovedena topline ne moe se pretvoriti u rad, ve se jedan dio mora odvesti rashladnom
spremniku*
( )
dov id - t odv
Q Q .
. (namana odvedena toplina). (.L)
$ealni >arnotov proces mogao &i se odvijati samo uz konanu razliku temperatura radne tvari
i toplinskih spremnika, tj. kada je ! 7 !
"S
i !
o
3 !
$S
. akav proces radne tvari prikazan je na
slici 1. izme(u stanja .@1@8@9@.. 4adni medij prima istu toplinu Q
dov
/ Q
(
, Q
.1
od ogrjevnog
spremnika, ali pri nioj temperatuti, ! 7 !
"S
. ?&og toga mu je promjena entropije,
.1
S
, vea
od ranije promjene,
21
S
. Ae(utim, toplina koju radni medij predaje rashladnom spremniku
je vea nego prije, Q
odv
, Q
89
3 Q
h
, Q
>"
, a z&og vi!e temperature, !
o
3 !
4%
, nastupit e vea
promjena njegove entropije, 89
S
3 )3
S
. ermiki stupanj djelovanja realnog
>arnotovog procesa za iste toplinske spremnike je*
"S
$S
id - t t- re
!
!
!
!
Q
Q
Q
Q Q
<

. . . F
-
.1
89
.1
89 .1
, (.M)
uvijek manji od termikog stupnja djelovanja idealno( procesa6 ' realnom >arnotovom
procesu do&iva se manje rada, a istovremeno se mora odvoditi vi!e topline.
'kupna nepovratnost procesa moe se procijeniti pomou ukupne promjene entropije sustava.
Pri tome je, z&og pretpostavke ravnotene promjene radne tvari i mehanikog rada &ez trenja,
nepovratnost procesa uzrokovana samo realnom izmenom topline uz konane razlike
tamperatura. Promjena entropije sustava, koji se sastoji od radnog medija (4A), dva toplinska
spremnika (#% i 4%) i nedefiniranog mehanikog sudionika (A%), do&iva se iz relacije*
$S "S 4S $S "S $4
i
i s
S S S S S S S S + + + +


- -
, (.O)
odnosno
$S
$S
"S
"S
s
!
Q
!
Q
S +
, /0(cikl K), (promena entropie sustava). (1-)
opline se ne mogu odrediti neposredno na toplinskim spremnicima, &udui da su oni
definirani s konstantnim temperaturama, tj. kao tijela s &eskonano velikim toplinskim
kapacitetima. Ae(utim, iste topline moemo odrediti pomou toplina radnog medija, Q
dov
i
Q
odv
.
.1 .1
S ! Q Q
"S

,
.1 - 89 - 89
S ! S ! Q Q
$S

. (1.)
'vr!tavanjem u jednad&u (1-) do&iva se porast entropije sustava z&og ireverzi.ilne izmene
topline*
:
-
.1
-
>

,
_

+ S
!
!
!
!
S
$S "S
s
, /0(cikl K), (realni )arnotov proces), (11)
&udui da je u realnom procesu
"S
! ! <
i
$S
! ! >
-
(pozitivan razlomak je vei od ., a
negativan razlomak je manji od .)6 %amo u sluaju idealno( procesa vrijedi >arnotov princip
po kojem je*

- +
$S
$S
"S
"S
id - s
!
Q
!
Q
S
, (idealni )arnotov proces). (18)
Sredna temperatura
Kod opih politropskih promjena stanja radnog medija moe se odrediti sredna temperatura
dovo(enja, !
sr-dov
, ili odvo(enja topline, !
sr-odv
, na osnovu $$. zakona termodinamike*
odv
odv
odv sr
dov
dov
dov sr
S
Q
!
S
Q
!

, ,
,
. (19)
.......................................................................................................................................................
Lijevokretni kruni procesi
Postoje sluajevi kod kojih se postavlja zahtjev za !to veim toplinskim uincima hla0ena ili
(riana, a ne do&ivanje mehanikog rada. akvi pro&lemi se rje!avaju pomou lijevokretnih
krunih procesa, kod kojih je rad utro!en za kompresiju vei od rada do&ivenog pri
ekspanziji*W
kom
3 W
eks
, pa se za ostvarivanje procesa mora dodatno utro!iti rad W 7 -6
'tro!eni rad je prema jednad&i (9)*
W , Q
dov
%Q
odv
7 -, (lievokretni proces), (1:)
jednak je razlici dovedene i odvedene topline, tako da je Q
dov
7 Q
odv
.
emperatura ogrjevnog spremnika, !
"S
, moe &iti mana je od temperature rashladnog
spremnika, !
$S
6 ' ekstremnom sluaju mogao &i se lijevokretni proces ostvariti i samo s
ednim toplinskim spremnikom, ali tada ne &i imali nikakav drugi efekt osim utro!ka rada6 "a
&i se ostvario toplinski efekt hla0ena ili (riana nuna su dva toplinska spremnika kao i kod
desnokretnog procesa.
Prema eljenom toplinskom efektu razlikujemo dva tipa lijevokretnih procesa, ve prema
tome da li im je osnovni zadatak ostvariti hla0ene (rashladni proces) ili (riane (toplinska
pumpa).
Rashladni proces. Kruni proces radne tvari koristi se u svrhu hla0ena odre(enog sudionika
kako &i njegovu temperaturu, !
a
, odrali trajno ispod temperature okoline, !
a
7 !
o
. ?ato se
kae da se rashladni proces vodi ispod temperature okoline.
G
# %
s s
s
.
, s
9
# P ; $ 5 % K 2 P ' A P 2
p r o c e s ( r i a n a
!
o
!
h
!
a
!
(
,
d o v
!
4 2 % C ; 2 " 5 $ P 4 # > < %
p r o c e s h l a 0 e n a
! o p l i n e s u i n d e k s i r a n e ( d o v i o d v ) s a s m i s l o m u o d n o s u n a r a d n i m e d i .
5 a t o p l i n s k e s p r e m n i k e ( s u d i o n i k e ) v r i e d i s u p r o t a n s m i s a o .
!
o
!
a
!
h
!
(
!
8
.
9
9
1
8
.
1
4 %
4 %
# %
,
( r
,
o d v
W 7 -
s
.
, s
9 s
1
, s
8
s
1
, s
8
!
o
@ t e m p e r a t u r a a t m o s f e r s k o g z r a k a
!
a
@ t e m p e r a t u r a a m & i j e n t a z a s e g m e n t *
. @ 1 k o d r a s h l a d n o ( p r o c e s a -
8 @ 9 k o d t o p l i n s k e p u m p e .
o k o l i 6
h l a 0 e n i
s u d i o n i k
o k o l i 6
( r i a n i
s u d i o n i k
,
h l
W 7 -
,
d o v
* % ,
h l
,
o d v
* % ,
( r
%lika 8. Prikaz lijevokretnih krunih procesa u !%s dijagramu
oplina odvedena hla0enom sudioniku, Q
hl
, dovodi se radnoj tvari, Q
dov
, Q
hl
, ija
temperatura mora &iti nia od temperature hla(enog sudionika, !
dov
/ !
(
7 !
a
. "a &i se
primljena toplina mogla odvesti od radne tvari i predati okoli!njem zraku temperature !
o
potre&no je utro!iti mehaniki rad, W 7 -, kako &i se povealo toplinsko stanje i radna tvar
dovela na temperaturu, !
h
, koja mora &iti vea od temperature okoline, !
h
3 !
o
. <nergija, koja
se u o&liku topline predaje okolini, Q
odv
, Q
o
, predstavlja z&roj topline Q
dov
i mehanikog
rada, W. 'zav!i u o&zir smisao (predznak) ovih energija moe se umjesto jednad&e (1:)
pisati*
Q
odv
, Q
dov
J W , (Q
odv
7 -, W 7 - ) . (1G)
'inkovitost rashladnih procesa, , izraava se kao odnos topline Q
dov
(rashladne topline) i
utro!enog mehanikog rada, W, koji se mora dovesti za provo(enje krunog procesa.
W
Q
W
Q
hl dov

, (Q
hl
7 -, W 7 -). (1L)
Toplinska pumpa. o je lijevokretni proces sa svrhom da radna tvar u krunom procesu
preuzme toplinu od okoline, Q
dov
, Q
o
, pri emu je !
o
3 !
dov
/ !
(
, te da se skupa s
dovedenim (utro!enim) mehanikim radom, W, preda nekom sudioniku kojega elimo
zagrijati, Q
odv
, Q
(r
. Pri tome temperatura radne tvari mora &iti vi!a od temperature
am&ijenta ((riano( sudionika). ' ovom je sluaju osnovna zadaa za(riavane nekog
sudionika, tj. toplina (riana Q
(r
. ?ato se uinkovitost procesa opisuje s koeficijentom
pretvor&e definiranim kao*
. . > +
W
Q
W
Q
(r
odv
, (Q
odv
7 -, W 7 -, Q
(r
3 -). (1M)
L
....................................................................................................................................................
Specijalni kruni procesi
Pomou idealnog >arnotovog procesa lako se odre(uje rad koji &i se teorijski ostvario uz
pomo zadanih toplinskih spremnika. %vaki drugi, pa tako i >arnotov realni proces, imaju
manji termiki stupanj djelovanja, !to znai da daju manje rada u odnosu na jednak iznos
dovedene topline. Kod realnih >arnotovih procesa izmjena topline se vr!i pri konanim
razlikama temperatura radnog medija i toplinskih spremnika. 5epovratnost izmjene topline
ima za posljedicu smanjenje termikog stupnja djelovanja, pri emu je smanene rada procesa
jednako teoriskom (u.itku na radu (PW , !
-
PS). Qto je vea razlika temperatura to je realni
>arnotov proces sve lo!iji. Kako se rad do&iva transformacijom dijela dovedene topline to &i
pri malim razlikama temperatura nastupila mala izmjena topline u strojevima konanih
dimenzija, pa &i srazmjerno tome i do&iveni rad po procesu &io vrlo mali. ?&og tog
nedostatka >arnotov proces nema praktiku primjenu.
' nastavku emo navesti neke od specijalnih procesa koji koriste plinoviti radni medij.
Jouleov (Braytonov) proces
eorijski /ouleov proces, koji se ponegdje naziva HraRtonov, sastoji se od dvije izo&are i
dvije izentrope.
1
2 3
4
1
2
3
4
!
1
!
# %
!
.
!
4 %

# %

4 %
!
s +
p
Q
8 9
, -
s
.
, s
1
s
9
, s
8
Q
. 1
, -
p
1
* p
8
p
.
* p
9
+
1
+
.
+
9
!
8
W
W
,
8 1
Q
9 .
Q
1 8
,
9 .
/ # ' ; < # = P 4 # > < %
H 4 2 S # 5 # = P 4 # > < %

8
( )
1 8 18
! ! mc Q Q
p dov
( )
9 . 9.
! ! mc Q Q
p odv

8 1 9 .
8
9
.
8
9
.
1
.
1
.
i z&og p p p p -
!
!
p
p
p
p
!
!

,
_

,
_

odv dov
Q Q W
1
.
.
!
!
7 - t

p
.
, p
9
p
1
, p
8
%lika 9. /ouleov i HrRtonov ciklus u p%v i !%s dijagramu
2meriki inenjer George Brayton (.M8-@.MO1), patentirao je .ML1. 1@ciklini stroj na vrui
zrak koji je mogao raditi jednako tako i na naftu. ' formi otvorenog ciklusa takav proces je
postao osnova rada svih postrojenja s plinskim tur&inama i mlaznim motorima. Koristi se i
kao zatvoreni ciklus s vanjskim izgaranje !to omoguava smanjenje emisije !tetnih plinova, a
i kao o&rnuti ciklus u rashladnim sustavima.
M
5 a t v o r e n i p r o c e s
8 o m p r e s o r
P l i n s k a t u r . i n a
9 z m e n i v a t o p l i n e
Q
d o v
P
t
P
k
1
2 3
4
8 o m p r e s o r
P l i n s k a t u r . i n a
8 o m o r a i z ( a r a n a
P
t
P
k
1
2 3
4
" t v o r e n i p r o c e s
: o r i v o
5 r a k
P l i n o v i i z ( a r a n a
9 z m e n i v a t o p l i n e
Q
o d v
%lika :. #tvoreni i zatvoreni HraRtonov proces
Stirlingov proces
Proces kojeg je .M.G. patentirao 4o&ert %tirling teorijski se prikazuje kao kom&inacija dvije
izentrope i dvije izohore. $zved&e strojeva koji rade po %tirlingovom procesu imaju dva
cilindra, od kojih je ekspanzioni cilindar grijan, a kompresioni cilindar hla(en. 4azlikuje se
od ostalih strojeva po tome !to koristi uvijek istu koliinu plina (zraka), nema usisa i ispuha
(zaga(enja okoline). Praktiki nedostaci su mu prvenstveno u nemogunosti trenutnog starta i
promjene &roja okretaja, jer tre&a vremene da se ugrije cilindar prije mogunosti do&ijanja
rada.

1
2
3
4
1
2 3
4
!
.
, !
9
!
# %
!
4 %

# %

4 %
!
s
+
p
s
.
s
8
p
.
p
9
+
.
, +
1 +
8
, +
9
!
1
, !
8
W
W
,
. 1
Q
9 .
Q
1 8
% $ 4 ; $ 5 B # = P 4 # > < %
p
1
v
8
, v
9
v
.
, v
1
,
1 .
Q
. 1
,
8 9
,
8 9
Q
8 9
s
9
v
1

1
,
8

.
,
9
( )
8
1
1 . 1 18 .1
p
p
ln m$! ! ! mc Q Q Q
v dov
+ + ( )
.
9
. 8 9 9. 89
p
p
ln m$! ! ! mc Q Q Q
v odv
+ +
P r o t u s m e r n i i z m e n i v a z a
r e ( e n e r a t i v n u i z m e n u t o p l i n e
Q
. 1
Q
8 9
!
8
!
9
!
1
!
.
%lika G. %tirlingov ciklus u p%v i !%s dijagramu
O
Hudui da je !
.
, !
9
i !
1
, !
8
to su topline Q
.1
i Q
89
jednake i suprotnog smisla, Q
.1
, KQ
89
.
eorijski &i se pomou protusmjernog izmjenjivaa odvedena toplina Q
89
moe transformirati
u dovedenu toplinu Q
.1
, pa se to naziva re(eneracia topline. ' takvom regenerativnom
%tirlingovom procesu je Q
18
jedina stvarno dovedena toplina iz vanjskog izvora, a Q
9.
jedina
stvarno odvedena toplina od procesa. "o&iveni rad po cilkusu je*
9
.
.
8
1
1 9. 18
p
p
ln m$!
p
p
ln m$! Q Q Q Q W
odv dov

. (1O)
Kako je +
.
, +
1
i +
8
, +
9
, a za izotermne promjene vrijedi* p
.
+
.
, p
9
+
9
i p
1
+
1
, p
8
+
8
, to se
jednad&a () moe napisati u o&liku*

( )
8
1
. 1
p
p
ln ! ! m$ W
. (8-)
ermiki stupanj djelovanja teorijskog regenerativnog %tirlingovog procesa je*
1
.
1
. 1
18
.
!
!
!
! !
Q
W
S - t

. (8.)
%tirlingov stroj radi s &ilo kojim izvorom topline, npr. sunevom energijom ili otpadnom
toplinom industrijskih procesa koja se u velikom iznosu javlja u talionicama eljeza ili stakla.
Ericssonov proces
eorijski <ricssonov proces slian je %tirlingovom procesu, osim !to su izohore zamijenjene s
izo&arnim promjenama.
1 2
3
4
1
2 3
4
!
.
, !
9
!
# %
!
4 %

# %

4 %
!
s +
p

1
,
8
s
.
s
8
p
.
* p
1
p
8
* p
9
+
.
+
9
+
8
!
1
, !
8
p
.
,
p
1
W
W
,
. 1
Q
8 9
Q
. 1
p
8
,
p
9
,
8 9

.
,
9
,
9 .
,
1 8
s
9
Q
1 8
Q
9 .
< 4 $ > % % # 5 # = P 4 # > < %
( )
. 1 .1
! ! mc Q
p

8
1
1 18
p
p
ln m$! Q ( )
8 9 89
! ! mc Q
p

.
9
. 9.
p
p
ln m$! Q
18 .1
Q Q Q
dov
+
9. 89
Q Q Q
odv
+
/0ciklus - Q Q W
odv dov

r e ( e n e r a t i v n a
t o p l i n a
dov
E - t
Q
W

%lika L. <ricssonov ciklus u p%v i !%s dijagramu
.-
>iklus je nazvan po !vedskom inenjeru /ohnu <ricssonu koji je najvi!e poznat kao
konstruktor ratnog &roda 4onitor iz do&a amerikog gra(anskog rata. %trojevi sa %tirlingovim
i <ricssonovim ciklusom proizvode rad primjenom vansko( grijanja i hla(enja cilindara, te se
z&og toga svrstavaju u strojeve na vru#i zrak. Krajem .O@tog stoljea, prije poetka
dominacije strojeva na unutarnje izgaranje, proizvedeno na tisue strojeva koji su radili po
<ricssonovom procesu. =einom su kori!teni za pokretanje vodenih pumpi i kao pogonski
strojevi u industriji. "ana!nja potre&a za smanjenjem potro!nje goriva, a time i emisije !tetnih
plinova, vraa interes prema takvim strojevima na vru#i zrak.
Kako je !
9
, !
.
i !
8
,!
1
slijedi da je Q
.1
, K Q
89
, pa &i se i <ricssonov proces mogao provesti
kao regenerativni.
tto proces
eorijski ciklus, koji se sastoji od dvije izentrope i dvije izohore, prvi je opisao Trancuz
2phonse Heau de 4ochas .MG1. 5eovisno o tome, 5ikolaus Augut Otto konstruirao je .MG..
prvi 1@taktni stroj na unutarnje izgaranje &enzina, inspiriran radom /eana ;enoira koji je .M:M.
izumio dvoradni stroj na unutarnje izgaranje, koristei rasvjetni plin kao gorivo. Kasnije,
.MLG., izradio je #tto prvi 9@taktni &enzinski motor koji je &io prva praktika alternativa
parnim strojevima. Bottlie& Da!"#er konstruirao $e 1%%&' #agan! "otor ra(#!n$a)e" !
"ont!rao ga na *!+!,#- a Uilhelm AaR&ach je .MO-. napravio prvi etrverocilndrian motor.
Karl Henz je ugradio #ttov motor na automo&il s 8 kotaa, a kasnije s s "aimlerom osnovao
tvornicu koja danas proizvodi poznata Aercedes@Henz vozila.
1
2
3
4
1
2
3
4
!
.
!
s
+
p
s
.
, s
1
s
8
, s
9
p
1
p
.
+
1
, +
8 +
.
, +
9
!
8
W
W
,
1 8
Q
8 9
, -
# # P 4 # > < %
p
8
v
.
, v
9
v
1
, v
8
Q
1 8
,
9 .
Q
9 .

1
p
8
p
9
!
1
Q
. 1
, -
i z ( a r a n e m
( o r i v a
u s i s
( o r i v e s m e s e
i s p u h p l i n o v a
i z ( a r a n a
r e a l n i p r o c e s
8 o m p r e s i o n i o m e r * , +
.
0 +
1
( )
1 8 18
! ! mc Q Q
v dov
( )
9 . 9.
! ! mc Q Q
v odv

9. 18
Q Q Q Q W
odv dov
+
.
.
.

" - t
v
p
c
c

%lika M. #ttov ciklus u p%v i !%s dijagramu
' etverotaktnom motoru se smjesa goriva i zraka komprimira, te kontroliranim paljenjem
izgara i oslo&a(a kemijsku energiju sadranu u gorivu. =rui plinovi izgaranja ekspandiraju
predajui rad, te se istiskuju iz cilindra u okoli!. eorijski ciklus aproksimira proces s etiri
karakteristine promjene* izentropskom kompresijom (.@1), izohornim grijanjem (1@8),
izentropskom ekspanzijom (8@9) i izohornim hla(enjem (9@.). ?&og sklonosti nekontroliranog
..
samozapaljenja goriva kompresioni omjer V , +
.
0+
1
je ogranien na red veliine .*.-.
<nergija oslo&o(ena izgaranjem goriva smatra se dovedenom toplinom, Q
dov
, Q
18
. Pred kraj
ekspanzije poinje otvaranje ispu!nog ventila, a zatim slijedi istiskivanje vruih plinova
izgaranja iz cilindra. eorijski se rad ispuha izjednaava s radom usisa, razlika u kemijskim
sastavima plinova zanemaruje, a efekti hla(enja dimnih plinova, dijelom u cilindru i dijelom u
okoli!u, aproksimiraju fiktivnim zatvaranjem teorijskog procesa s izohorom 9@. uz odvedenu
toplinu Q
odv
, Q
9.
.

Diesel proces
4udolf "iesel patentirao je .MO8. stroj s kompresijskim paljenjem, a .MOL. izradio
funkcionalan prototip koji je mogao raditi s raznim fosilnim gorivima. ' "ieselovom procesu
komprimira se isisani zrak u koji se u!trcava gorivo. ime je iz&jegnut pro&lem
samozapaljenja goriva, pa se mogu postii dvostruko vei kompresioni omjeri ( , +
.
0+
1
) od
onih u #tto motorima. Pored toga, gorivo je jeftinije i sadri vi!e energije po volumenu.
"iesel je na %vjetskoj izlo&i u Parizu (.O--.) demonstrirao motor, koristei ulje kikirikija
kao gorivo.
1
2 3
4 1
2
3
4
!
.
!
s
+
p
s
.
, s
1
s
8
, s
9
p
9
p
.
+
1
+
.
, +
9
!
8
W
W
,
1 8
Q
8 9
, -
" $ < % < ; P 4 # > < %
p
1
, p
8
v
.
, v
9
p
1
, p
8
Q
1 8
,
9 .
Q
9 .

1
v
8
p
9
!
1
Q
. 1
, -
i z ( a r a n e m
( o r i v a
u s i s z r a k a
i s p u h p l i n o v a
i z ( a r a n a
+
8
v
1
!
9
p
.
r e a l n i p r o c e s
8 o m p r e s i o n i o m e r * , +
.
0 +
1
( )
1 8 18
! ! mc Q Q
p dov
( )
9 . 9.
! ! mc Q Q
v odv

9. 18
Q Q Q Q W
odv dov
+
( )
-
Q
W
c
c
3 - t 1
]
1

.
.
.
.
18
g d j e s u
c
, +
8
0 +
1
i , c
p
0 c
v .
%lika O. "ieselov ciklus u p%v i !%s dijagramu
.1