Behar 110

^ASOPIS ZA KULTURU I DRUTVENA PITANJA GODINA XXI
l
2012.
l
BROJ 110
l
CIJENA 20 KN
U FOKUSU
Husnija Kamberovi:
Novije tendencije u historiografiji
u Bosni i Hercegovini
Enes Durakovi: Traganje za
knjievnim identitetom
U FOKUSU
Husnija Kamberovi:
Novije tendencije u historiografiji
Enes Durakovi: Traganje za
INTERVJUI:
IVO BANAC
NATAA KANDI
INTERVJUI:
IVO BANAC
NATAA KANDI
BEHAR
Senad Nani: Kurioziteti identitetskih
nestabilnosti manjinskih zajednica
Sanjin Kodri: Zato antologija
najnovijeg bonjakog
pjesnitva?
Safeta Obhoa:
ena i kalem
Amina Nani: Manjine u pravu
Filip Mursel Begovi: Musliman u
katedrali: moj grijeh, moj preveliki grijeh
RIJE UREDNIKA
Sead Begovi:
Bonjaki kongres poezije
KNJIEVNI PODLISTAK
Almir Zalihi
l
Edin Urjan Kukavica
l
Rusmir Agaevi
l
Enes Ratkui
l
Anis Mansur
l
Amina iljak Jesenkovi: Izbor iz turske poezije
2
SADRAJ
Behar je prvi slavni bonjaki list tiskan latinicom u Sarajevu
godine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu je
ured nikom bio Safvet-beg Baagi, a vlasnik Ademaga Mei.
Objavljivao je tekstove za zabavu i pouku, izvorne i prijevodne
knjievne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov se
sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, a
niti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagrebaki Behar oci-
jenjen najboljim to su Bonjaci dosad imali. On je najbolji
izraz povezanosti nacionalne manjine sa ivotnom sredinom,
dijasporom u svijetu i matinim narodom u Bosni i Hercegovi-
ni. U desetogodinjem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgo-
vorni urednik zagrebakog izdanja bio je knjievnik Ibrahim
Kajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed dralovi koji je tu
slubu obnaao do ljeta 2006. godine.
BEHAR, dvomjeseni bonjaki asopis
za kulturu i drutvena pitanja
Nakladnik:
Kulturno drutvo Bonjaka Hrvatske
PREPOROD
Glavni i odgovorni urednik:
Sead BEGOVI
Izvrni urednik:
Filip Mursel BEGOVI
Urednitvo:
Senad NANI, Sena KULENOVI, Edin
Urjan KUKAVICA, Azra ABADI
NAVAEY
Rukopisi i fotografije se ne vraaju
Adresa:
BEHAR
KDBH Preporod
Vukovarska 235, 10000 Zagreb, Hrvatska
Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635
e-mail: kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr
casopisbehar@gmail.com
web: www.kdbhpreporod.hr
Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn,
godinja pretplata 100 kn
Cijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM,
godinja pretplata 20 KM.
Kunski iro-raun:
ZABA 2360000-1101441490
Devizni iro-raun: SWIFT ZABA HR 2X:
703000-280-3755185
(S naznakom: Preporod, za Behar)
Grafiki dizajn i prijelom: Selma Kukavica
Tisak: mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica
Tiskano uz financijsku potporu iz Dravnog
prorauna Republike Hrvatske putem Savjeta
za nacionalne manjine Republike Hrvatske.
ISSN 1330-5182
Miljenja i stavovi koje zastupaju autori,
nisu nuno i stavovi urednitva.
Na naslovnici: Ara Gler, Karaky
RIJE UREDNIKA
3 Sead Begovi:
POPIS STANOVNITVA
U HRVATSKOJ
4 Senad Nani: Depresija
roditeljstva: Kurioziteti
identitetskih nestabilnosti
manjinskih zajednica
ESEJ: TOKOVI MISLI
6 Enes Durakovi: TRAGANJE
ZA KNJIEVNIM IDENTITETOM
(1) Poetika sjeanja i kritika
samorefleksija
PRIJEPORI
HISTORIOGRAFIJE
16 Husnija Kamberovi: Novije
tendencije u historiografiji
LIKOVNO OKNO
24 Ara Gler: Oko Istanbula
INTERVJU: IVO BANAC
28 Intervju: prof. dr. sc. Ivo Banac
Uvijek sam jasno ukazivao
na glavne pravce napada na
bosansku samobitnost
(razgovarao Sead Begovi)
ZOON POLITKON
34 Faris Nani: Bonjake
artificijelne dileme: Jugonostalgija
al za dravom, vremenom
ili epohom?
PISMO RAZLIKE
39 Safeta Obhoa: ena i kalem
lik ene u usmenoj literaturi
Bonjaka
CENTAR ZA URGENTNU
MEDICINU
43 Filip Mursel Begovi:
Musliman u katedrali: moj
grijeh, moj preveliki grijeh
BOSANSKA RASKRA
46 Enes Ratkui: Nacionalno
pitanje na popritu pogreba
drutvene misli
KNJIEVNI PODLISTAK
49 Filip Mursel Begovi: Zato
Knjievni podlistak?
50 Almir Zalihi: Narodu je
tijesno kao dimu u mutikli
56 Edin Urjan Kukavica: Ko ajete
objavljene s lia ita
63 Rusmir Agaevi: Moses
Chavio AHMED DERVI
67 Enes Ratkui: Trovanje
zdravom hranom
72 Anis Mansur: Hladno je (s arapskog
prevela Suada Muharemovi)
74 Izbor iz turske poezije:
Zambaci cvatu gdje je pusta
zemlja (izabrala i s turskog prevela
Amina iljak Jesenkovi)
INTERVJU: NATAA KANDI
90 Intervju Nataa Kandi: Razne
desniarske grupe u Srbiji bi
na jedan znak ponovo obukle
uniformu i uzele oruje kao to
su to uinile devedesetih
(razgovarao Edvin Kanka udi)
MULTIMONOLOG
97 Senad Nani: Dan neovisnosti
Republike Palestine - DAN
STIDA Republike Hrvatske
PREPORODOVA IZDANJA
98 Amina Nani: Manjine u
pravu
101 Petar Bai: Ouvanje
osebujnih sastavnica
manjinskog identiteta
103 Historijski putopis kroz BiH
Edin Urjan Kukavica: Prolost
ini sadanjost onim to jeste
103 Ljudevit Taloci: O znaenju
imena Bosna
105 iro Truhelka: Natpis Kulina bana
POVIJESNA ITANKA
108 Adil Jusi: Teurgijski zapisi na
osmanskim jataganima u Bosni
i Hercegovini
115 Alen Zeevi: O korespondenciji
pokretaa Behara sa
Zemaljskom vladom i
Benjaminom Kalajem
PROMOCIJE
118 Sanjin Kodri: Zato antologija
najnovijeg bonjakog
pjesnitva?
BERIET RIJEI
124 Refik Liina: Visefjerda
3 BEHAR110
RIJE UREDNIKA
Koncem 2012. godine u javnosti je veliku pa-
nju izazvalo osnivanje Svjetskog bonja kog kon-
gresa (SBK) u Sarajevu. Kao to je poznato, prvi
predsjednik je bivi reis Mustafa ef. Ceri, a jedan
od istaknutih elnih ljudi je sandaki muftija
Muamer ef. Zukorli. Rasprave i prijepori oko osni-
vanja Kongresa kretale su se od egzaltiranih zago-
varanja ili bolje reeno odrjeitog zastupanja
prava Bo njaka za jednom svojom krovnom in s -
ti tucijom, pa sve do otvorenih zamjerki da je ispod
tog manifestnog pokrova dobro skrivena kleri ka -
lizacija i svojevrsno vraanje u 19. stoljee, to jest,
da se po svaku cijenu na neprimjereno i agresivno
velikosrpstvo odgovori istovjetnim potezima, a ti -
me, po zauzetim stavovima ne kih sudionika i
nekih pratilaca zbivanja (ka kvih uvijek ima u pota-
ji) i politiki retrogardnim panbonjatvom koje
neki uporno promoviraju.
KDBH Preporod je bio pozvan da sudjeluje
na reenom Kongresu, ali se nije odazvao, bez ika-
kvog posebnog stava i zauzimanja za neto
drugo. Iako je ta suzdranost uzrokovana dosa-
danjim poprilino loim iskustvom funkcionira-
nja bonjake cjeline i s nekim po ku ajima krovnih
objedinjavanja bonjakih asocijacija u Hrvatskoj.
Naime, pojavi se netko genijalan u zoru, prob-
djevi no, i umah eli biti krov neijem 20-godi-
njem kontinuirano us pjenom radu. U svakom
sluaju, mnogi lanovi Preporoda, u smislu istin -
skog bonja kog preporoda (ovostoljetnog) ele
uspjean rad i do b ro skovan program zajednitva i
njegovu perspektivu koja e voditi ve dugo oe-
kivanoj bo nja koj koheziji. Napokon, SBK ne o po -
zivo po v je renje bonjakih institucija moe stei
samo ko nkretnim i uspjenim radom koji nee
voditi u daljnje prijepore.
Bilo je pomalo zanimljivo pritom itati spo me -
nute polemike u kojima su branitelji Kongresa za -
govarali Heideggerovsku kuu bi t ka, u ovom slu-
aju bonjaku. Kao knjievnog kritiara, mo ram
priznati, veseli me ova upuena filozofinost.
Ako smijem dodati, s obzirom na meusobna bo -
njaka nadmudrivanja, ovdje je kao imperativ pri-
mjerenija pria o vu ku i tri praia. Tko je vuk, a
tko prai, iji je krov slamnati, iji drveni, iji
cigleni, tko e biti otpuhan, a tko e ostati siguran
u svojoj kui bitka tek emo vidjeti.
Osobno, itajui uglavnom polemiki intonira-
ne tekstove s raznim ideolokim premisama
(pomalo i ratobornim), osjetih zamor i ono to je
najgore malodunost, jer, iz iskustva zna m da se
Bonjaci uz genijalne pojedince s te kom mukom
mogu konsolidirati u monolitnu zajednicu. Pa kad
se nahrupi nahrupi se zajedno, a ne izdvojeno i
samoiniocijativno.
No, obian insan, pa i onaj napuhani ibermen
iz bonjakih redova, i oni lijevi i desni, teisti i
ateisti, mogu zaista iznenaditi okupivi se na jed-
nom mjestu. Zbilo se to u Sarajevu, netom nakon
Kongresa, u Galeriji Kamernog teatra, na predstav-
ljanju antologije (izbora) bonjake poezije u dva-
desetgodinjem razdoblju, autora Ervina Jahia,
zamislite, koji do la zi iz Zagreba s knjigom neobina
naslova Za to tone Venecija (po naslovu jedne
uspjele Sidranove pjesme). Pa kad ve ne mogu
sjediti u istoj mejhani, prozivajui jedni druge da su
potrebiti ili pak nepotrebni, prokljuali ili smrznuti,
zavareni ili rashodovani, glasnogovornici ili trbu-
hozborci, homofobi ili homofili, falocentrini ili u
tom smislu dislocirani, da su je dni luonoe, a drugi
zatucane stjegonoe, je d ni krijesnice, a drugi dosa-
dne muhe i tako da lje.
Odjednom se desilo udo Bonjaci dispa-
ratnih politikih i vjerskih stavova dva tri sata zaje-
dno sluaju, svoju, bonjaku poeziju. Da su se pri-
tom na kraju razgaljeno poeli ljubiti odmah bih
preao na hinduizam ili bih pomislio da sam izlje-
io oni astigmatizam te vidim na oba oka nevie-
no. Hoe se rei da je napokon neto okupilo Bo -
njake (prostor Galerije bio je krcat), neto posve
nerentabilno, a to bome dokazuje da ipak imamo
neto zajedniko, neto to je vrijedno ouvanja.
To to antologija ima nacionalni predznak u ovom
sluaju nije od presudnog znaaja, ve ono estet-
ski lijepo koje je zadrijemalo pa se iznenadno pro-
budilo. Dakle, vjerujem u bonjaki Kongres poe-
zije, ali to ne znai da e nas, dok mi plaho slua-
mo pjesme, pjesmice i pjesmuljke, drugi potui do
nogu, asimilirati i podjarmiti.
Dakle, dok drugi pjevaju ratnike pjesme, mi
smo golubinje due opijeni poezijom i pitamo se:
Za Boga miloga zato tone Venecija?
Odjednom se desilo udo Bonjaci disparatnih politikih i
vjerskih stavova dva tri sata zajedno sluaju, svoju, bonjaku
poeziju. Da su se pritom na kraju razgaljeno poeli ljubiti odmah
bih preao na hinduizam ili bih pomislio da sam izljeio oni
astigmatizam te vidim na oba oka nevieno. Hoe se rei da je
napokon neto okupilo Bonjake (prostor Galerije bio je krcat),
neto posve nerentabilno, a to bome dokazuje da ipak imamo
neto zajedniko, neto to je vrijedno ouvanja.
Sead Begovi
4
POPIS STANOVNITVA U HRVATSKOJ
Nakon nevjerojatnih i sramotno
dugih godinu i pol dana, kada su ve
poele kruiti prie kako je podrumska
vlaga s izvornih popisnih obrazaca poje-
la podatke u statistiki relevantnom
broju ili kako su podaci toliko ka ta -
strofalni da ih se nekom viom si lom
ima proglasiti nevaeim i neupotreb lji -
vim, napokon smo, gotovo izne na e ni,
doekali glas Dravnog zavoda za sta -
tistiku kako objavljuje djelomine re -
zultate popisa stanovnitva Republike
Hrvatske. Sam taj atribut djelomi ni
je, blago reeno, eufemizam. Jer, u pi -
tanju su tek poetni rezultati, oni koji se
odnose samo na dob, spol, dravlja n s -
tvo, narodnost, vjeru i materinski je zik.
Nismo te sree, kau zluradi, da bu -
demo jedna od zabaenih i infrastru k -
turno zaputenih indijskih drava pa da
nauimo osnovne podatke o sebi sa -
mima u razumno kratkom roku. Roku
ko ji omoguuje oblikovanje ciljanih i so -
ci jalno opravdanih te ostvarivih dra-
vnih i inih politika. to je praktini cilj
sva kog popisa stanovnitva. No to je tu
je. Na kapiji smo Europske unije. Me -
todologija, za zakljuiti je, stoga nije
mogla biti suvremenija.
Koliko uope ima smisla razmatra-
ti i ove takozvane djelomine rezultate
u uvjetima kada je ve prvi rezultat,
ako ne katastrofalan, barem alarman-
tan u najblaem izriaju? injenica da
smo, u uvjetima stabilnog mira protek-
log desetljea, u godinama politike
stabilnosti koje su se znaajnim dije-
lom mogle okarakterizirati razdobljem
ekonomskog rasta, makar i na hrvat-
ski uvi jek beskompromisno skroman
na in, zabiljeili pad ukupnog stano-
vnitva za 3,4%, upuuje na duboki
kulturni i civilizacijski problem. Ne,
nije pretjerana ocjena. Ne dostaje,
naime, svaki trideseti Hrvat. Iz svakog
razreda po je dan. A nitko ga nije tje-
rao. Gdje je?
Iz popisa, naravno, neemo, ak ni
ako svi podaci ikada budu objavljeni,
doznati koliko je ljudi iz Hrvatske iseli-
lo. No, ve sada znamo da su demograf-
ski najvei gubitnici djeca, kategorija
stanovnitva u dobi od 0 do 19 godina
starosti. Njih je sada 156.635 manje
nego li ih je bilo 2001., to ini 14,9%,
odnosno, nedostaje svako esto ili
sedmo dijete. Iz svakog razreda barem
etiri, a ne vie samo jedan. Sigurno je
da nisu djeca ta koja su obijala pragove
zapadnih ambasada po Zagrebu kako
bi ishodila useljenike vize. Istroeno je
ve koristiti konstrukcije tipa kriza
braka ili kriza obitelji u kontekstu
kriznih fenomena suvremenog drutva.
Ono to nam se dogaa jest depresija
roditeljstva. Ljudi, ak i u relativno do -
b rim materijalnim uvjetima veeg dije-
la prolog desetljea u Hrvatskoj, u sve
veem se broju odriu roditeljstva i
spre mnosti na rtvu koju odgoj djeteta
zahtjeva. Atrofija radnog prava, ne ub -
la ena niti u dobrim godinama, teei
obezvrjeenju rada prvenstveno ukida-
njem statusa radnog odnosa na neodre-
eno vrijeme, ini politiki pojam skrbi
za roditeljstvo, naroito majinstvo, is -
tom demagogijom. Stara bosanska:
Svako dijete ima svoju nafaku, u uv je -
tima suvremenog urbanog nadniar-
stva i potpune ivotne ovisnosti o
njemu, nosei do sada u naim kultura-
ma nepoznate financijske rizike rodi-
teljstva, gubi na kulturnoj i civilizacij-
skoj prihvatljivosti i u Bosni, a gdje ne -
e u Hrvatskoj. Ili, iako Turska i dalje
biljei znaajan prirodni porast stano-
vnitva na nacionalnoj razini /godinje
1,35%/, u najgue naseljenim podruji-
ma, a to su veliki gradovi na zapadu
zemlje koji stvaraju brzi ekonomski
rast, to vie uope nije sluaj on se os t -
va ruje u velikom dijelu useljavanjem
ta ko da gotovo treina turskih pokraji-
na biljei pad stanovnitva. Pouke su
viestruke. Moe li, naime, odriva de -
mografija uope istrpiti suvremeni ta -
ko zvani ekonomski, u najveem dijelu
tek financijski, rast?
Ako izuzmemo streloviti rast ateista
i agnostika s jedne strane /96,0%/, te
Roma s druge /79,4%/, koji se, vjeroja-
tno, u najveoj mjeri mogu pripisati
osjeaju skidanja drutvene stigme s
deklariranja navedenih svjetonazora i
nacionalnog opredjeljenja te uope bit -
no demokratinijoj atmosferi u kojoj se
popis provodio, postoje jo neke, za iru
javnost neoekivane, malobrojne kate-
gorije stanovnitva koje biljee znaajan
rast. Broj Bonjaka se poveao za
51,7%, s tadanjih 20.755 na 31.479
deklariranih 2011., to ih, nakon Srba,
Pie: Senad Nani
Depresija roditeljstva:
Kurioziteti identitetskih nestabilnosti
manjinskih zajednica
5
POPIS STANOVNITVA U HRVATSKOJ
BEHAR110
sada ini uvjerljivo najbrojnijom nacio-
nalnom manjinom u Hrvatskoj. Istodo-
bno, broj takozvanih Muslimana sveo se
na svega neto vie od treine broja iz
2001. Oito je, brojne su akcije bo -
njakih organizacija u cilju poticanja to
masovnije konverzije takozvanih Mu -
s limana u Bonjake u proteklom pe ri -
odu urodile plodom. No ukupan broj Bo -
njaka i takozvanih Muslimana sa da je
neto manji /39.037 naprema 40.432 na
popisu 2001./. Razlika se, meutim, nije
odlila, ve se prelila u na rodnosnu kate-
goriju koja je zanimljiva novost ovog
popisa. 2.059 stanovnika Hrvatske
narodnosno se, naime, iz ja snilo Bosan-
cima. Ima ak i 75 Hercegovaca. Stati-
stiki irelevantnih, do due. No, ideja o
nacionalnom izjanjavanju odrednicom
Bosanac prisutna je u sve irem krugu
Bonjaka koji ive, kako vidimo, u
Hrvatskoj, ali, znamo ak i u neposred-
nim osobnim kontaktima, u matici te
drugdje u dijaspori. Ri je je o onima koji
ne ele pristati na et ni ku podjelu
Bosne ni na kojoj razini i zagovaraju
izjanjavanje po amerikom modelu, to
jest legitimno, ali ne i ima lo ozbiljnije
prihvaeno od druga dva bosanskoher-
cegovaka naroda. Bonjaci, dakle, u
demografskom smislu, fiziki ne rastu
dok porast njihova broja potvruje
nacionalnu osvijetenost, ali ne i stabil-
nost identiteta. Uope ne.
S druge strane, izrazito je zanimljiv
porast broja muslimana u smislu vjer-
ske pripadnosti. 2001. godine bilo je
56.777 muslimana, a 2011. broj se po -
peo na 62.977. Stvaran je porast musli-
mana u Hrvatskoj i to u znaajnom
postotku /10,9%/. Zanimljiva je, prvens -
t veno, disproporcija toga porasta u od -
nosu na, u biti, nepromijenjen broj Bo -
njaka, kao i relativno malen porast
broja Albanaca /16,1%/ i relativno ma -
len utjecaj porasta broja Roma /manje
od treine Roma se izjanjava muslima-
nima/. Ovim se narodnosnim kategori-
jama ne moe opravdati navedeno pove-
anje broja muslimana. Za prepoznati
je, dakle, asimilacijske procese, od no sno
bitno se poveao broj mu s limana koji
su, vjerojatno, porijeklom Bonjaci, a u
narodnosnom smislu se izjanjavaju
Hrvatima. Dravni zavod za statistiku
je na svojim stranicama objavio i uspo-
rednu tablicu izjanjavanja po naciona-
lnoj i vjerskoj osnovi. Iz nje je vidljivo da
se 9.647 mu s limana narodnosno izja-
snilo Hrvatima, pa ih je sada vie od
muslimana Al banaca. te ta je da takva
usporedna ta blica ni je izraena i nakon
popisa 2001. Mogue je, naime, da se
pripadnici tree ili etvrte generacije
Bonjaka roenih u Hrvatskoj identifi-
ciraju s Islamom, ali ne i s bonjatvom.
U tu kategoriju vjerojatno uestalo pri-
padaju i djeca iz mijeanih bonjako-
hrvatskih brakova. Ipak, za naglasiti je,
znaajan po rast broja Hrvata muslima-
na ne moe se objasniti tek asimilacij-
skim procesom, jer ni muslimani, bez
obzira na nacionalno opredjeljenje, zasi-
gurno nemaju toliko vei prirodni pri-
rast od drugih kategorija stanovnitva
Hrvatske. Treba li razlog znaajnog
rasta muslimanskog stanovnitva trai-
ti, osim u demografskom, i u asimi la ci -
js kom potencijalu muslimana Hrvat-
ske, analogno ma nji n skim musliman-
skim zajednicama na Zapadu, ili taj
porast odgovara broju mu slimana iz
Bosne i Hercegovine koji su u proteklom
desetljeu stekli hrvatsko dravljanstvo
prigodom ega su se narodnosno opred-
jeljivali Hrvatima?
Meutim, kako djelomini rezultati
popisa daju podatke o dravljanstvu, vi -
dljivo je da ak 6.733 stanovnika Hrvat-
ske ima bosansko-hercegovako, a ne -
ma hrvatsko dravljanstvo. Time su Bo -
s anci, po dravljanstvu, druga ka te go -
rija hrvatskog stanovnitva, od mah iza
Hrvata kojih je 4.259.476, a ispred
2.888 Srbijanaca. Ukljuuje li taj broj
Bosanaca onu grupu stanovnitva koja
bi trebala, u smislu socijalnog djelova-
nja, biti u sri interesa, a do sa da je uvi-
jek izmicala svakoj ozbiljnijoj statistici?
Rije je o bivim izbjeglicama iz Bosne i
Hercegovine koji nisu rijeili svoj status
boravka na odgovarajui na in i stekli
graanska prava koja bi pro izlazila na
os novu njihovog rada i bo ravka u Hrv a -
t skoj. No to neemo to no znati, jer u
brojci iz statistike su i ljudi koji na osno-
vi radnih dozvola i drugih okolnosti
imaju rijeen status u Hrvatskoj. Prob -
lem, dakle, ostaje otvoren jer ne znamo
o kojem broju ljudi i o kojim eventual-
nim krenjima ljudskih prava je rije.
Do sada nije bilo konkretnih inicijativa
ko je bi unaprijedile status tih ljudi, ka -
ko od veinskih tako i manjinskih politi-
kih i nevladinih in s titucija i organiza-
cija, ukljuujui i one koje po prirodi
svoga poslanja o to me trebaju brinuti.
Za spomenuti je identitetske nesta-
bilnosti i drugih manjinskih zajednica
vidljive iz spomenute tablice. Znaajan
je pad, primjerice, broja Srba /186.633
opredijeljenih prema 201.631 na popisu
2001./, ali se pojavljuje 16.647 Hrvata
pravoslavaca. Kuriozitet popisa svaka-
ko je 317 Bonjaka katolika i 293
Bonjaka pravoslavca. No ista uspored -
na tablica moe i zbuniti. Bonjaci,
naime, ine 44,4% muslimanskog sta-
novnitva Hrvatske, dok takozvani
Muslimani i Bosanci u tablici nisu ime-
novani iako to jesu u tablici narodnos -
nog opredjeljenja, ve su ugurani u ka -
te gorije onih koji su se izjasnili u smi-
slu vjerske pripadnosti te ostalih. Tako
su dvije treine svih Hrvata koji su se
izjasnili u smislu vjerske pripadnosti
muslimani i njihov broj je, za nimljivo,
neto manji od broja takozvanih Musli-
mana, a ostalih je muslimana vie od
ostalih katolika. Navikli smo da mno -
gi nai ljudi jo uvijek ne razlikuju veli-
ko od malog slova m, ali od Dravnog
zavoda za statistiku, i uz najgoru volju,
takvo to u ovo doba ipak nismo oeki-
vali.
Za prepoznati je, dakle,
asimilacijske procese, odnosno
bitno se poveao broj
muslimana koji su, vjerojatno,
porijeklom Bonjaci, a u
narodnosnom smislu se
izjanjavaju Hrvatima. Dravni
zavod za statistiku je na svojim
stranicama objavio i
usporednu tablicu
izjanjavanja po nacionalnoj i
vjerskoj osnovi. Iz nje je
vidljivo da se 9.647 muslimana
narodnosno izjasnilo
Hrvatima, pa ih je sada vie od
muslimana Albanaca.
Pravo je, naravno, svake zajedni-
ce da istrai, sistematizira i prezen-
tira vlastitu knjievnu tradiciju, to
knjievnohistorijska prouavanja i
danas ini legitimnim i neophodnim
oblikom knjievne znanosti, osobito
u trenucima oslobaanja od patro-
centrinih oblika kulturnog hege-
monizma koji priguuje i marginali-
zira posebnosti, ponitava razliito-
sti. Jer, i pripovjesna je kao i pripo-
vjedna proza, izmeu os ta loga, po -
uz dan metod kojim ko lo ni zirani
narodi dokazuju svoj vlastiti identi-
tet i postojanje svoje vlastite histori-
je, a mo da se pripo vi jeda ili da se
blokira nastanak drukijih pripovi-
jesti, veoma je zna ajna za odnos
ku l ture i imperijalizma naglasio
je Ed ward W. Sa id ponavljajui da
su i same nacije naracije, ali i upo-
zoravajui na opasnosti koje se uka-
zuju u ponovnom otkriu vlastite
kulture razliitim oblicima religij-
skog i nacionalistikog fundame n ta -
liz ma.
1
Na slian nain i Anthony D.
Smith upozorio je da nacionalizam
nudi usku, sukobom bremenitu legi-
timaciju za politiku zajednicu, legi-
timaciju koja neminovno su p ro t s ta -
vlja jednu kulturnu zajednicu dru -
goj, ali da nacionalne naracije
imaju i pozitivna djelovanja, u koja,
6
ESEJ: TOKOVI MISLI
Enes Durakovi
TRAGANJE ZA
Poetika sjeanja i kritika samorefleksija
Ulomak iz knjige Obzori bonjake knjievnosti, Dobra knjiga, Sarajevo, 2012.
(1)
U autorefleksivnom traganju za
imaginativnom semantikom i
sintaksom vlastite kulture i
prepoznatljivim, tradicijom
kodificiranim sistemom poetikih
normi, anrova i konvencija,
uruenih traumatinim
premjetanjem iz orijentalno-
islamskog u zapadno-evropski
kulturni kontekst i poetiki
vrijednosni sistem, bonjaka
knjievnost u posljednjih stotinu i
pedeset godina bitno je odreena
i tom kulturnomemorijskom
funkcijom i zadaom obnova i
restituiranja izgubljenih
vrijednosti nacionalnog
identiteta, koje su, makar i u
tragovima, i mogle biti sauvane
jedino potpunom otvorenou i
prijemivou za kulturne
razlinosti, a to je rezultiralo
dragocjenim asimilacijama,
adopcijama i adaptacijama
susjednih i naporednih kulturnih i
poetikih modela, ali nerijetko, u
munim vremenima poricanja
bilo kakve posebnosti bonjakog
kulturnog identiteta, prividnim ili
prisilnim nacionalnim
opredjeljivanjem.
Intima jednog naroda, to je njegova knjievnost. U njoj
on otkriva svoje strasti, svoje aspiracije, svoje snove, svoje
frustracije, svoja vjerovanja, svoju viziju svijeta koji ga
okruuje, svoju percepciju samoga sebe i drugih, meu
njima i nas. Zato, kada govorimo o drugima, nikada ne
smijemo gubiti iz vida da smo i mi, ma ko da smo, takoer
drugi za druge.
(Amin Malouf, Poremeenost svijeta)
Nigdje temeljna izreka politikoga drutva moderne
nacije njezin prostorni izraz jedinstvenog naroda nije
nala intrigantniju predodbu o sebi kao u onim razliitim
jezicima znanosti o knjievnosti koji nastoje prikazati
veliku mo ideje o naciji u njezinim svakodnevnim
oitovanjima, u izraenim detaljima koji se pojavljuju
kao metafore za nacionalni ivot.
(Homi Bhabha, DisemiNacija:
vrijeme, pripovijest i margine moderne nacije)
1
Edward W. Said, Kultura i imperijali-
zam, citirano prema: Zdenko Lei, Nova
itanja: Poststrukturalistika itanka,
Buybook, Sarajevo, 2003, str. 253254.
izmeu ostalog, spadaju odbrana
manjinskih kultura, spasavanje iz gu -
bljenih istorija i knjievnosti, na da -
hnjivanje kulturnih preporoda, ra z -
reavanje identitetske krize, legitimi-
sanje zajednice i drutvene solidarno-
sti, nadahnjivanje otpora tiraniji.
2
U
ovom neprestanom dvojenju o smislu i
funkciji knjievnosti u sku pnosti kul-
turnih praksi valja podrazumijevati
sta novite razlike koje poivaju na
nepodudarnim socio-po vi jesnim isku-
stvima drutvenih i kulturnih zajedni-
ca i, posljedino, ra z liit stupanj knji-
evnoteorijske sa mo osvijetenosti, ali
nerijetko i ideoloki normirane dru-
tvene prihvat ljivosti. Tradicionalno
razumijevanje drutvene funkcije
knji evnosti po kojem ona nije toliko
akademski predmet koliko duhovno
istraivanje, po vanosti izjednaivo sa
sudbinom same civilizacije
3
, to je u
evropskom teorijskom diskursu bilo
dominantno u 19. stoljeu, u vrijeme
kanoniziranja poetikih konvencija
tzv. Zakonodavnih knjievnosti, u
junoslavens kim knjievnopovijesnim
naracijama javlja se kroz itavo 20.
stoljee u dva naporedna vida ideolo-
ke funkcionalizacije: povlatenog ob -
li ka konstituiranja nacionalnog identi-
teta u duhu prosvjetiteljskog modela
kulture i, s druge strane, utilitarnog
sredstva u apologiji stanovitih ciljeva
politikih elita i hegemonih centara
moi.
Ali, isto tako, i onih subverzivnih
potkopavanja i stidljivih opiranja ovim
institucionalno sakrificiranim knji -
evnoznanstvenim sistemima ko ji ma u
osnovi poiva normativna na cionalno-
emancipacijska koncepcija jedinstva i
kontinuiteta ili rigidna in s tru men ta -
lizacija u duhu utilitarne i propedeuti-
ke ideoloke prakse. U tom smislu,
uza svu mnotvenost no vo vjekih teorij-
skih razumijevanja fe no mena naciona-
lne knjievnosti u nas je jo uvijek pri-
sutna temeljna di le ma da li emo knji-
evnost promat ra ti kao drutvenosim-
bolini in koji os vjetljava duhovnost i
obrise ontolo koga statusa odreena
identiteta, nje gove povijesne i antropo-
loke mo da litete, njegovo nastojanje da
radi na konstituiranju toga identiteta,
ili e mo u prvom redu pokloniti pozor-
nost logici anra, to znai evoluciji
izvedbenih tehnika, pa e naglasak biti
na njegovoj stilskoj efektuaciji, odno-
sno knjievnosti u uem smislu rijei.
4
Osloboena redukcionistikih svo -
enja knjievnog pisma na nedvo s -
mislenu ilustraciju etno-politikog
identiteta ili profane ideoloke tenden-
cioznosti, knjievnost se, ipak, u skup-
nosti kulturnih strategija uka zu je i u
nezanemarivoj i vanoj funkciji prepoz-
navanja posebnosti nacionalnih kultu-
ra, u mnogostrukosti simbolikih fo r -
mi, diskurzivnih praksi i raznovrsnih
oblika simbolizacije specifinih kolek-
tivnih identiteta i drutvenih zajedni-
ca. Fenomen knjievnosti ne moe se u
potpunosti iz d v ojiti iz mnogostrukih
kulturnih i drutvenih oz na iteljskih
praksi jer nesumnjivo po stoje vremena
kada knji evnost, kao i kultura uope,
po s tane vana i prepuna znaenja
izvan sebe same i kada, izmeu osta-
loga, postaje oblik otpora razaranju
kulturnog identiteta imperijalnim na -
me tanjem stranih oblika iskustva koji
seu do najskrovitijih korijena go vora
i znaenja.
5
Valja, naime, uz punu svi-
jest o mno t ve nosti sloenih i dinami-
nih vidova identiteta u kojima se pre-
poznajemo, imati na umu i saznanje da
e se osjeaj zajednike pripadnosti,
zasnovan na jeziku, kulturi i povijesti
uporno [...] potvrivati budui da jami
socijalno-psiholoki nuno imaginarno
okuenje, sferu povjerenja.
6
Nije li to nuno okuenje isto ono
razumijevanje kulturnog i nacional -
nog samoprepoznavanja to je, zadr a -
vajui univerzalni smisao Heideggero-
ve misli da je jezik (kultura) ku a
bitka, doivljajem traginih iskuenja
bonjake/bosanske historije na lo
poetsko ozbiljenje u pjesmi Mo ra
Abdulaha Sidrana:
ta to radi sine?
Sanjam, majko. Sanjam, majko,
kako pjevam,
a ti me pita, u mome snu: ta to
ini, sinko?
O emu, u snu, pjeva, sine?
Pjevam, majko, kako sam imao
kuu.
A sad nemam kue. O tome pje-
vam, majko.
Kako sam, majko, imao glas, i
jezik svoj imao.
A sad ni glasa, ni jezika nemam.
Glasom, koga nemam, u jeziku,
koga nemam,
o kui, koju nemam, ja pjevam pje-
smu, majko.
7
U tekstu Pjesnitvo Abdulaha
Sidrana Hadem Hajdarevi dobro je
uoio da je u ovoj pjesmi, napisanoj
1985. godine, stanje stradanja i rata
samo do krajnjih granica izotrilo dra -
mu otimanja, nemanja, dramu identi-
teta
8
, da bi se u poenti, neoekivanim
paradoksom, punina tog po re k nutog,
7
ESEJ: TOKOVI MISLI
BEHAR110
2
Antoni D. Smit, Nacionalni identitet, prev. Slobodan orevi,
Biblioteka XX vek
igoja tampa, Zemun Beograd, 1998, str. 3536.
3
Terry Eagleton, Knjievna teorija, prev. Mia Pervan-Plavec, Sveui-
lina naklada Liber, Zagreb, 1987, str. 44.
4
Cvjetko Milanja, Hrvatski roman 1945.1990.: Nacrt mogue tipolo-
gije hrvatske romaneskne prakse, Zavod za znanost o knjievnosti
Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 1996, str. 17.
5
6
Vladimir Biti, Upletanje nereenog, Matica hrvatska, Zagreb, 1994,
str. 127.
7
Abdulah Sidran, Mora, u: Pjesme, Izabrana djela, knj. I, prir.
Hadem Hajdarevi, bosniaARS, Tuzla, 2004, str. 21.
8
Hadem Hajdarevi, Pjesnitvo Abdulaha Sidrana, u: Bonjaka
knjievnost u knjievnoj kritici: Novija knjievnost Poezija, knj. III,
prir. Enes Durakovi, Alef, Sarajevo, 1998, str. 567.
nestalog i otetog identiteta i supstanci-
jalnog jedinstva svijeta i je zi ka iznova
osvojila, potvrdila i ispunila u estetski
i ontoloki nad mo nom jeziku pjesme.
9
U daljnjoj mistifikaciji znaenjske dvo-
smislenosti Sidran e esto napominja-
ti da je pjesmu Mora prvo usnio na ma -
kedonskom jeziku (!), to, s jedne stra-
ne, priziva slino hi storijsko iskustvo
ma kedonskog i bo sanskog (bo nja kog)
osvajanja pra va na nacionalno ku -
lturno samoodreenje, ali istodobno, s
druge strane, zna enja pjesme univer-
zalizira i oslobaa patosa zaviajne
doslovnosti.
Ali kada u Sidranovoj pjesmi, sa s -
vim u skladu s danas dominantnim
ideo-afektivnim horizontom oekiva-
nja, iitavamo kolektivnu identitets -
ku dramu traganja za ku om bitka,
ne bismo smjeli previdjeti ni to da je ta
drama u pjesmi prisutna tek aluzivno-
simbolikim smislom, da nijednim sti-
hom nije doslovno imenovana i da je
estetska vrijednost, pa onda i referen-
cijalna, simbolika alu zi vnost alegorij -
s ke semantizacije bo sa nskog kontek-
sta, ostvarena prije sve ga snanom po -
et sko-ekspresivnom funkcijom jezika.
Tako se i ovdje po t vruje Bahtinova
tvrdnja da, kada u knjievnom tekstu
prepoznajemo stanovite ideoloke sa d -
r aje koje ujemo i vidimo prije i mjesto
znaenja, zapravo prepoznajemo i ra -
za biremo pri je svega vrijednosti uni-
verzalne gra matike kulture i specifi-
nosti es te tskog komuniciranja smisla u
iskazu iji je cilj jedino da organizira
sa mog sebe jer ako estetska komuni-
kacija smjera organizirati ita osimes -
te t ske komunikacije, ona prestaje biti
umjetnost.
10
Ali, isto tako valja po d ra -
zumijevati i ono razumijevanje kultur-
nog identiteta jezika to ga izrie Terry
Eagleton: Znaenje nije intuitivno za -
jedniko vlasnitvo svih ljudi ovog svi-
jeta, neto to oni zatim pretau svaki
u svoj jezik i pismo, nego up ra vo o jezi-
ku i pismu zajednice ko joj pripadate
zavisi kakvo ete znaenje moi preto-
iti u rijei.
11
Sugestivnost Sidranove pjesme
ema nira upravo iz te rafinirane preliv -
nosti doslovno neizreenih izvantek-
stovnih sadraja i mimikrijskog smisla
poetskog iskaza to se, uz primarno
individualni italaki odgovor, pre-
poznaje, iitava i reflektira i u neraz-
luivosti estetskog i historijskog isku-
stva i zajednikog drutvenog obzora
kulturne zajednice. U Sidrano voj Mori
zbiva se, naime, onaj izuzet no rijedak
pjesniki as uda istodobnog ontolo -
gi ziranja i transsups ta n cijaliziranja
hi storijskog svijeta i is ku stva to ga je
na slian nain u Diz da revim pjesma-
ma Modra rijeka i Za pi s o izvoru Ka -
sim Prohi prepoznao kao imenovanje
neimenljivog, kada ono to je nadisku-
stveno i nadjeziko po inje da ivi kao
ista neposrednost pjesnikog iskustva
i jezikog obli ka,
12
ali je istodobno kod
oba pjesnika taj metafiziko-atempo-
ralni ka ra k ter sutine implicitno po re -
knut sa mom historinou pjesnikove
vi zije drevne Bosne, prihvatanjem nje -
ne hi s torije kao autentinog medijuma
za raanje univerzalne ljudske i pjesni-
ke poruke.
13
Zato se simboliki smisao i Dizda-
revog Kamenog spavaa i Sidranove
Sa rajevske zbirke u poliseminosti nji -
hovog poetskog univerzuma otkriva i
kao drama samodefiniranja od tra di -
ci je do identiteta
14
u otkrovenju kul-
turne semiologije zaviajnog mu ze ja
koji se, historijski uzevi, pri ro dno
uk lapa u realitet naeg ivotnog i du -
hovnog prostora, ali se u nje mu is to -
dobno otkriva kosmopolitizam lju d ske
istine i njena nesvodiv o st na odreeni
povijesni trenutak, na la ni etos vre-
menske promjenjivos ti.
15
U knjievnohistorijskom rekon-
struiranju tragova historije i izvjes noj
homolognosti knjievnog i povijesnog
svijeta, u sloenim odnosima po je di na -
nih djela s cjelinom knjiev nih siste-
ma, u bonjakoj knjievnosti 20. sto-
ljea doista se moe prepoznati dina-
mina raznolikost kulturnih strategija
konstrukcije nacionalnog ide ntiteta,
ali tek kao okvir koji ob ru b ljuje onu
daleko bogatiju, savremenim kriti -
kim metodama esto zane ma renu sli -
ku stilskoformacijskih ula nanosti i
a nrovskih raznolikosti knji evnih
fenomena koji osebujno u literarnosti
i u inu stvaranja i u inu razumijeva-
nja nude uvijek vie od doslovnosti
ide olokih sadraja, po ruka i funkcio -
na lizacija.
Intertekstualna umreenost sveko-
like kulture pamenja u bonjakoj no -
vo vjekoj knjievnosti ukazuje se u di na -
minim formama rekonstitucije po -
etikih toposa knjievne tradicije kao
si mbolikog sistema literarnih ko n ve n -
cija, ali i naglaene rekons tru k cije dru-
tvenopovijesnih tragova, zna kova i
glasova izgubljenog nacionalnog identi-
teta, pa je knjievnopovijesni narativ
nuno razumijevati u obazrivom i skla -
dnom uravnoteenju reprezentacijskog
i diskurzivnog as pe kta pripovjednog
teksta, jer se knjievni tekstovi u kriti-
ki kompetentnom interpretacijskom
inu ukazuju i mrmorom vlastitoga
diskursa (G ra rd Genette), ali i jedna-
ko bitnom referencijalnom i spoznaj-
nom dimenzijom reprezentacije histo-
rijskog svijeta i konteksta. Dramatina
traganja za izvjesnijim oblicima bonja-
ke na ci onalne identifikacije lake je i
primjerenije, naravno pratiti u his to -
8
ESEJ: TOKOVI MISLI
9
Istovjetan oblik estetske utopije susreemo i u pjesmi Rastok Maka
Dizdara, u kojoj je izvjesnost smrti obesmiljena i poreknuta ontolo-
kom tvarnou pjesme o njoj:
S radou to treperi kao zvuk sa ice glazbala
u hipu saznajem da je nastala pjesma
o mome nestanku
(Mak Dizdar, Rastok, u: Osvojena tajna, Izabrana djela, knj. II, prir.
Enes Durakovi, Kulturno nasljee Bosne i Hercegovine, Svjetlost,
Sarajevo, 1981, str. 236.)
10
Mihail Bahtin, Marksizam i filozofija jezika, prev. Radovan Matija-
evi, Nolit, Beograd, 1980, str. 96.
11
12
Kasim Prohi, Apokrifnost poetskog govora: Poezija Maka Dizdara,
Veselin Maslea, Sarajevo, 1974, str. 119.
13
Kasim Prohi, Apokrifnost poetskog govora: Poezija Maka Dizdara,
Veselin Maslea, Sarajevo, 1974, str. 79.
14
Od tradicije do identiteta (Geneza nacionalnog pitanja bosanskih
Muslimana) (Svjetlost, Sarajevo, 1974) naslov je knjige Muhameda
Hadijahia koja i danas vai za referentnu kulturno-historijsku i
socio-politiku studiju, a u kojoj autor uz obilnu dokumentarnu
grau prati procese etnikog i politikog samodefiniranja bonjake
zajednice.
15
Kasim Prohi, o.c., str. 50.
ri o grafskim, etnografskim i socio-politi-
kim interpretacijama potkrijepljenim
dokumentima negoli u knjiev nim, fik-
cionalno-imaginativnim teks to vima,
mada je kako je ve reeno i balkan-
ska historiografija, kao i ostali vidovi
kulturnih praksi, nerijet ko proeta pri-
stranou nacionalnih, et nopolitikih
koncepcija i konstrukcija.
U historijskim, etnografskim i so -
cio-politikim tekstovima ta dramati-
na sloenost konstituiranja bonja-
kog nacionalnog identiteta uoava se,
prije svega, u presudno vanom od nosu
tradicionalnog i snanog do i v ljaja pri-
padnosti univerzumu islamskog svije-
ta (umma) sa statusom povlatenog
mileta u osmanskom periodu, ali i jedi-
nog pribjeita etnokulturno i politiki
delegitimirane zajednice u novijoj povi-
jesti, i s druge stra ne evropskog ko -
n cepta nacije, do ijeg e potpunog kon-
stituiranja do i tek potkraj 20. stoljea,
uz og ro m ne otpore i poricanja, pokua-
je asimilacije i kolektivne ekstermina-
cije, dramatina i nerijetko tragina
iskustva i iskuenja na razmeima
novovjeke balkanske historije, ali i vla-
stita basanja, nesnalaenja i nerazu-
mijevanja, politike nedoumice i stran-
putice. Zato se i znaaj religijskog i et -
nikog u konstrukciji bonjakog na -
cionalnog identiteta mijenjao ne sa mo
slijedom promjena politikih si s tema i
hegemonih centara moi ne go i mer-
kantilnih politikih nagodbi u oba vida
identitetskog opredjeljenja.
Ovaj svijet jo uvijek se ukazuje u
konvulzivnim, ivim i dinaminim pro-
cesima proimanja, ali i sukobljavanja
dva temeljna oblika kolektivnog samo-
prepoznavanja: pripadnosti islamu ne
kao vjeri nego kao jednoj od tri velike
ili visoke ili svjetske kulture (Hilmo
Neimarlija) i sekulariziranog politi-
kog koncepta nacije u kompleksnim
odnosima bonjakih i bosanskih
meuproimanja, uzajamnosti i nemi-
novnosti, kulturnih simbioza i sinkre-
tizama, ali i predrasudnih naporeiva-
nja i konflikata, animoziteta i idiosin-
krazija. Otud je ve i u nominaciji ove
nacionalne knjievnosti stalno prisu-
tna dilema bo nja ka ili bosansko-
muslimanska iz ra z sloenih i drama-
tinih historijs kih procesa kojima je na
razmeu ku l turno-civilizacijskih svje-
tova izloena jedna mikrokulturna
zajednica, ne situirana u etablirane ob -
ra sce ev ro pske antropografije.
16
I ba zato to je tako prevreo i pro-
blemski gust u njega i jest zala Andri-
eva sonda
17
zapisao je Ske n der Ku -
le novi, sugerirajui zapravo to da se ta
sloenost i kolektivne identitetske krize
i pojedinane, egzistencijalne su d bine i
munine na dramatinim ra skrima
povijesti autentinije moe iz raziti poli-
morfnim i polifonim vidovima knjiev-
nog iz raza negoli prividno ob jektivnim
z na nstvenim diskursom, uvijek po d lo -
nim nalozima i nasilju po litikih elita i
ideolokih konstrukcija.
18
Za razliku od znanstvenog ina hi -
storijskih pripovijesti kojima se upri-
sutnjenjem odsutnog poev od sredi-
ne ezdesetih godina 20. stoljea u
brojnim tekstovima nastojala re ko n -
struirati vjerodostojna i cjelovita slika
nestalog i uruenog svijeta je d ne
mikrokulturne zajednice, knjievni
tekstovi intertekstualnim resemanti-
ziranjem iluminirali su potis nu te i
zaboravljene slike, simbolike topose i
fragmente kulture pamenja, ali su
oni svoju vrijednost i pouzdanost jed-
nako ovjeravali i individualnom itala-
kom recepcijom estetske arhitekture
literarnog pamenja, kao i restituira-
nim znaenjima historijske vjerodo-
stojnosti i kulturnomemo ri jske svije-
sti, presudno legitimirane ko lektivnim
horizontom oekivanja. Estetske vri-
jednosti savremene bonjake knjie-
vnosti ako treba prepoznavati u tom
ambivalentnom od no su prividne pouz-
danosti reprezen ta cije makrokozmi-
ke slike pohranjene u arhivu kolek-
tivnog pamenja i imaginativne sem -
an tike i sintakse knji evnog teksta u
kojem rekonst ru i rani fragmenti i tra-
govi sjeanja evociraju i prizivaju pre-
teritnu homogenost izgubljene kultu-
re, ali istodobno u sloenoj strukturi
diseminiranih i he teroglosnih naracija
knjievnog univerzuma dobivaju sa s -
vim nova zna enja i drukiji smisao,
osloboen do slovnosti historijskog
svje doenja.
U dinaminoj, historijski i drut ve -
no promjenjivoj procesualnosti sloe-
nih oblika kolektivne imagologije knji-
evni tekstovi, osobito u poetnom sta-
diju konstitucije ili postkolo ni jalnim
vidovima rekonstitucije na ci onalnog
identiteta, bitno su proeti i ovom
vrstom ideolokog diskursa. Za to je
vano i ovdje naglasiti nunost obazri-
vog prepoznavanja nacio na lne samo-
refleksije to je u razliitim vidovima
tek ovlano semantizirala i proela ka -
ko pojedinane knjievne tekstove, ta -
ko i cjelinu novovjeke bonjake knji-
evnosti, jer je takva vrsta ideolokog
tumaenja knj ievnosti tek jedan od
legitimnih, ali ne i vanijih aspekata
razumijevanja knjievnog univerzu-
ma. Knjiev no djelo individualan je i
neponovljiv in koji se primordijalnim
inspirativnim impulsom opire nasilju
hermeneutikog svoenja kako na tra-
dicijom ustaljene poetike sisteme,
tako i na tradicijsku ulananost u pro-
dukciji etnokulturnih izvantekstovnih
sa d r aja i vrijednosti, o emu je svoje-
vremeno pisao Gaston Bachelard:
Dok filozofsko promiljanje, koje
se kree na dugo doraivanoj znan-
stvenoj misli, nalae da se nova zami-
sao nuno integrira u sustav provjere-
nih ideja, ak i onda kada je taj idejni
sustav, zbog nove zamisli, prisiljen na
duboku promjenu, a to se i zbiva u
sluajevima svih revolucija u suvreme-
9
ESEJ: TOKOVI MISLI
BEHAR110
16
Dihotomija religijskog i vjerskog, a potom i religijskog i nacionalnog
nije se, zapravo, u bosanskom kulturnom prostoru nikada bitno raz-
luila jer se u neprekidnim historijskim potresima i iskuenjima kod
sve tri bosanske etnike zajednice simbioza religijskog i nacionalnog
javljala kao odluujui oblik kolektivnih homogenizacija.
17
Skender Kulenovi, Iz smaragda Une, u: Eseji, Izabrana djela, knj.
VI, prir. Enes Durakovi, Svjetlost Veselin Maslea Prva knjie-
vna komuna Glas, Sarajevo Mostar Banja Luka, 1983, str. 158.
18
Uz brojne sociopolitike rasprave koje traju i danas, zanimljivu lite-
rarnu transpoziciju dvojenja o znaaju etnikog i religijskog u kon-
strukciji bonjakog (bosanskomuslimanskog) kolektivnog identite-
ta susreemo i u romanu Jevrejsko groblje Enesa Karia, u kojem
narator evocira, ponegdje i fiktivne, ali mahom dokumentarno pouz-
dane rasprave to ih vode pripadnici uleme i svjetovne inteligencije
pred odravanje Prvog bonjakog sabora, odranog u opkoljenom
Sarajevu 27. septembra 1993. godine, na kojem je odlueno da se
Bonjacima vrati njihovo tradicijom ustaljeno nacionalno ime.
10
ESEJ: TOKOVI MISLI
noj znanosti, filozofija pjesnitva,
naime, treba pojmiti da pjesniki in
nema prolosti, ili barem nema bliske
prolosti tijekom koje bi bilo mogue
slijediti samu njegovu pripremu i ko -
na nu pojavu.
19
U antologijski znaajnom (autopoe-
tikom) eseju Na izvoritima pjesnikih
slika, posveenom poetici Gastona Bac-
helarda, Midhat Begi prihvatit e te -
meljni stav da se u ne po srednom, feno-
menolokom inu ra zumijevanja pje-
snike imaginacije kri tiar doista mora
osloboditi prethodnih znanja i tako se u
inu stvaralakog saobraenja zatei u
samom us hi tu izazvanom izvornou
slike,
20
ali e Bachelardovo uvjerenje
da u ovom podruju kulturna prolost
nije od vanosti porei i posebno nagla-
siti znaaj prepoznavanja kulturnog
identiteta svake knjievne zajednice na
junoslavenskom kulturnom prostoru:
Jedno mi se ipak ini sigurno: u mno-
tvu naih izraajnih dijalektika jezi-
kog umotvora ansu univerzalnosti
nose pisci koji su svoje bie jeziki sa
svojim bivstvenim prostorom i vreme-
nom usaglasili, u svakom naem na -
rodu, u svakoj naoj sredini.
21
Begi je tekst o Bachelardu objavio
1975. godine, upravo u vrijeme kada
se intenzivno posvetio izuavanju
zanemarenih vrijednosti i bosansko-
hercegovake i bonjake knjievnosti,
pa e u tekstu o Isakovievom Biserju
na slian nain naglasiti da ova anto-
logija omoguuje bolje upoznavanje
jedne nae nacionalno-etnike kompo-
nente slikom njene knjievnosti
22
[istaknuo E. D.], dopunjujui tako ve
ranije izneseno miljenje da je u traga-
nju za vlastitim kulturnim identite-
tom sva muslimanska (bo njaka)
knjievnost bila prirodan put emanci-
pacije duha, sticanja svi jesti o sebi, o
svome slavenskom biu, junoslaven-
skoj postojbini, ve za nosti za ostale
nae narode s kojima ive u Bosni i
ostalim junoslavenskim zemljama.
23
I zaista, dra mu identitetskog samora-
zumijevanja u knjievnim tekstovima
bonjakih pisaca moemo pratiti od
kraja 19. stoljea, kada kako to
naglaava En ver Kazaz proces na ci -
o naliziranja Bonjaka od strane Srba i
Hrvata dostie kulminaciju i kada je
bo njaki pjesnik sav u lomovima
dokazivanja nacionalnog identiteta u
sloenim odnosima bosanskohercego-
vakih i junoslavenskih kulturnih
simbioza i naporednosti, ali i nepre-
kidnih prisvajanja njihove kulture, te
nijekanja njene posebitosti,
24
sve do
savremenog trenutka, kada se i o bo -
njakoj i bosanskoj kulturi prema
Ve dadu Spahiu razmilja kao en ti -
tetu u fazi intenzivne i prijelomne se -
mi otizacije, s jo neizvjesnim ishodi-
ma, ali vrlo izvjesnim prirodnim en -
tro pijskim pranjenjima i ireverzibil-
nim kontingentima zaborava, koji su
izravni ili neizravni produkt djelova-
nja vanjskih principa moi i unutar-
njeg stanja nemoi da im se svrhovito
i osmiljeno parira.
25
S obzirom na to da im je sve do sre-
dine ezdesetih godina 20. stoljea pori-
cana mogunost bilo kakve javne, insti-
tucionalno organizirane identifikacije i
da su nasiljem zvanine politike svede-
ni na vjersku zajednicu ko joj je dana
mogunost da se mirnim evolutivnim
putem nacionalno opredijeli, sve je to
vodilo negiranju njihove povijesti, tra-
dicije, knjievnosti i svih onih duhovnih
vrijednosti ijim se usvajanjem razvija
vlastito nacionalno bie.
26
Pa i sedam-
desetih godina, kada su Bonjaci priz-
navani na politikoj ravni, istovremeno
im je poricana svaka samoidentifikaci-
ja, et nika, povijesna i kulturna sadri-
na njihovog nacionaliteta,
27
o emu uz
ostalo svjedoe estoka osporavanja
Begievog referata saopenog na Sim-
pozijumu o savremenoj knjiev nosti
Bo sne i Hercegovine (1971), a potom i
Isakovievog Biserja (1972) ili Rizvieve
doktorske disertacije o bo njakoj knji-
evnosti preporodnog doba (1973).
Prije godinu i neto vie, na Sim-
pozijumu, recimo, heretino je bilo ak
i spominjati postojanje takve knjie-
vnosti, mada je itav jedan, istina
veoma malobrojan narod, ivio njome i
u njoj tokom stoljea
28
pisao je, ne
bez gorine, Midhat Begi kasnije u
tekstu o Huminoj zbirci pjesama Nu -
ta rnji ivot, insistirajui poput Amina
Maloufa na tome da je intima jednog
naroda njegova knjievnost, u kojoj on
prepoznaje svoju historijsku sudbinu i
kolektivno bie: Sevdalinka, nezavi-
sno od ukusa i mjerila pojedinaca,
istorijska je i estetska injenica, za ni -
m ljiva bar za spoznavanje bia naroda
koji ju je iznjedrio, kao to je to i sva
muslimanska knjievnost u Bosni i
Hercegovini.
29
Agresivni oblici poricanja mogu-
nosti knjievnohistorijske samorefle-
ksije nastavljaju se i danas uruava-
njem svakog pokuaja sistematizira-
nja bonjake knjievnosti bilo u skup-
nosti bosanskohercegovakih i juno-
slavenskih kulturnopovijesnih naraci-
ja, bilo u posebnostima samosvojnih
knjievnohistorijskih pripovijesti. Sto -
ga je u osnovi tano zapaanje Envera
Kazaza da su se izuavanja bonjake
knjievnosti odvijala bez ireg odziva
naune javnosti i institucija, uz rizik
politike likvidacije, naune i drutve-
19
Gaston Bachelard, Poetika prostora, prev. Zorica urlin, Ceres,
Zagreb, 2000, str. 5.
20
Gaston Bachelard, Poetika prostora, prev. Zorica urlin, Ceres,
Zagreb, 2000, str. 5.
21
Midhat Begi, Na izvoritima pjesnikih slika, u: Djela, knj. IV,
Raskra III, prir. Hanifa Kapidi-Osmanagi, Veselin Maslea
Svjetlost, Sarajevo, 1987, str. 111.
22
Midhat Begi, Slika jedne zanemarivane knjievnosti, u: Djela, knj.
V, Raskra IV:
Bosanskohercegovake knjievne teme, prir. Hanifa Kapidi-Osma-
nagi, Veselin Maslea Svjetlost, Sarajevo, 1987, str. 181.
23
Midhat Begi, Na muslimanski pisac i njegova raskra, u: Djela,
knj. V, Raskra IV: Bosanskohercegovake knjievne teme, prir.
Hanifa Kapidi-Osmanagi, Veselin Maslea Svjetlost, Sarajevo,
1987, str. 136.
24
Enver Kazaz, Musa azim ati, knjievno naslijee i duh moder-
ne, Centar za kulturu i obrazovanje, Teanj, 1997, str. 24.
25
Vedad Spahi, Bonjaki kulturni identitet izmeu principa moi i
mira, Godinjak BZK Preporod, III, Sarajevo, 2003, str. 39.
26
Mustafa Imamovi, Historija Bonjaka, Preporod, Sarajevo, 1997,
str. 562.
27
Isto, str. 565.
28
Midhat Begi, Nepostojea zbirka. Povodom Nutarnjeg ivota
Hamze Hume, u: Djela, knj. V, Raskra IV: Bosanskohercegovake
knjievne teme, prir. Hanifa Kapidi- Osmanagi, Veselin Maslea
29
Midhat Begi, Nepostojea zbirka. Povodom Nutarnjeg ivota
Hamze Hume, u: Djela, knj. V, Raskra IV: Bosanskohercegovake
knjievne teme, prir. Hanifa Kapidi- -Osmanagi, Veselin Maslea
ne marginalizacije, to je otvaralo
prostor za negiranja i svojatanja bo -
njake knjievnosti, to se dogaa i da -
nas,
30
ali je neprihvatljiv, znanstve-
nom diskursu neprimjeren Kazazov
zakljuak da je humanistika su tina
bonjake knjievnosti, paradigmati-
no izraena u Kamenom spavau
Maka Dizdara, simboliki pokazatelj
odnosa bonjake nacije, knjievnosti i
knjievne historije prema ideolokim
projektima osnovanim na mrnji i zlo-
inu spram bonjake nacije i njenih
du ho vnih vrijednosti.
31
estina ovog
tra umatinog izriaja unekoliko je ra -
zu mljiva jer je napisana u vremenu
do s lovne prijetnje iskorjenjivanja za je -
dnice iji se identitet i danas rekon-
struira u rezidualnim os ta cima po h ra -
njenim u komemorati v nim centrima,
dokumentarnim fotografijama Tarika
Sa maraha i tekstu alnoj ko me mo ra -
tivnosti Razglednica iz groba Emira
Suljagia, na platnima Mersada Ber-
bera i Safeta Zeca, Matinoj knjizi
mrtvih Huseina Ha s kovia ili Srebre-
nikom infernu Demaludina Latia.
Stoga su i teorijski jo nekodificira-
ni pojmovi antiratnog pisma i poetike
svjedoenja to su iz novije hrvatske
knjievnokritike prakse nakon sreb -
re n ikog genocida preselili i u bo sa -
nskohercegovaki kritiki vokabular
pre sudno odreeni protuslovljem eti-
ke obaveznosti nedvosmislenog imeno-
vanja historijske odgovornosti poinila-
ca i manipulativne moi politike elite
koja iskopava, prebrojava, sastavlja i
osvetava telesne os ta tke kao etnike
ostatke.
32
Ali i je dan i drugi narativni
diskurs nerijetko su izraz obezlienja i
pojedinane i kolektivne rtve, oblik
prikrivenih strategija obezlienja isti-
ne, jer se pod krinkom licemjerne brige
za narativnim svjedoenjem o univer -
zal nom, vjeno obnovljivom sukobu do -
bra i zla porie ne samo personalni ne -
go i nedvosmislen etniki identitet sre-
brenikog genocida. A to onda podrazu-
mijeva nerazluivost kulture pamenja
i kulture sjeanja, dostojanstvo i eti-
nost otpora organiziranom zaboravu,
kao i svijest o uvijek prisutnim mani-
pulativnim diskursima memorijalnih
rituala i rtvoslovnih mitova koji u na -
ci onalnoj zajednici, prikrivenim strate-
gijama politikih elita postaju sakral-
ni, jedini i utemeljujui simboli njezi-
na identiteta i sidrita njezina sjea-
nja.
33
U savremenoj bonjakoj knjie-
vnosti, ali i ostalim vidovima kulturne
autorefleksije, uoljiva je naglaena
an tinominost izmeu viktimolokog
dis kursa koji u postapokaliptinom
vre menu kolektivne tragedije zakonito
proizvodi i sakrificira nacionalni rtvo-
slovni mit, ime se, nerijetko, produb-
ljuje stereotipno dijabolina predstava
o susjednim kulturama i prividna paci-
fistika gesta kojom se ustaljuje poeti-
ka zaborava koja brie ne samo sjea-
nje na rtvu nego se u zavrnom inu
projektirane amnezije autodestruktiv-
no porie i brie svekolika kultura pa -
menja i vlastiti identitet svodi na ano-
nimnost postgenocidnih biolokih osta-
taka. A na taj nain iznova se potvru-
je Benjaminova misao da je povijest
vje ni prostor sukoba u kojem se kolek-
tivno pamenje imenuje kao konstitu-
tivan rascjep izmeu istine i moi i da
su u svjesnoj ili nesvjesnoj povijesnoj
filozofiji moi oni nemoni (progonjeni)
u bitnom smislu lieni glasa.
34
Svede-
na na niz pojedinanih incidenata,
neizreena i neizreciva u stravinoj za -
ma nosti kolektivne eks te rminacije,
nji hova trauma tada doista ostaje nji-
hova osobna stvar koja ne moe biti ko -
lektivno simbolizirana, kako je to svo-
jevremeno pisao Walter Benjamin.
Medijalna, bipolarno rubna pozici-
ja nepripadanja jasno definiranom ku -
l turnom i duhovnom prostoru na raz-
meu kulturno-civilizacijskih sv je to -
va, prostora koji u historijskim za ti ji -
ma postaje polje mnogostrukih inter-
kulturnih proimanja i simbioza, ali
mnogo ee prostor surovih antago-
niziranja i etnokulturnih ho mo ge ni za -
cija koje ne trpe razliku i sto ga, pod
prijetnjom kolektivne eksterminacije,
zahtijevaju nedvosmislena opredjelje-
nja i pripadanja, uvjetovala je opsesiv -
no prisustvo identitetske teme u bo -
njakoj knji ev nosti 20. stoljea.
Izopen iz evropski globaliziranog
prostora na temelju univerzalnih vre -
d nota kranstva interpretiranih na
politikoj i ekonomskokulturalnoj razi-
ni,
35
proskribiran i stigmatiziran tur-
skim grijehom otpadnitva, taj se svi-
jet zbog toga u naracijama drugih i da -
nas prepoznaje kao vrijednosno insufi-
cijentan jer je, kao i sve rubne kulture,
nesituiran u aktuelnosti po kriteriji-
ma nove Evrope i nekontekstualizovan
u globalnoj distribuciji drutvenih, kul-
turnih ili umetnikih identiteta.
36
Tu
su i osnovni razlozi odsustva knjie-
vnohistorijskih istraivanja, sistemati-
ziranja i kanonizacije bonjake knjie-
vnosti, prezentirane rijetkim i spora-
dinim naporima pojedinaca izloenih
nesmiljenim politikim osudama ili, u
blaoj formi, marginaliziranih zbog
navodne znanstvene anahronosti etno-
kulturnih kanonizacija, a koje su doz-
voljene i predstavljaju i danas temelj-
ni oblik hrvatskih i srpskih knjievno-
historijskih pri/povijesti.
Naglaena sklonost teorijske aps -
trakcije kojom je, slijedom strukturali-
stikih traganja za jedinstvenom, du bi -
n skom strukturom knjievnog teksta,
prividno eliminirana etnokulturna pa -
r tikularnost, u bosanskohercegovakoj
te orijskoj misli i knjievnokritikoj
pra ksi u samoj osnovi zadrala je ilus -
t rativnost dominan -t nog srp sko-hrv a t -
skog teorijskog i knj i ev no povijesnog
is kustva, prezrivo gurajui na marginu
posebnosti i evidentne vrijednosti bo -
njake knjievnosti. Pa i da nas, u privi-
dno rasreditenom svijetu kulture koji
deklarativno povlauje periferne i
zanemarene kulturne identitete, ta je
11
ESEJ: TOKOVI MISLI
BEHAR110
30
Enver Kazaz, Poetika i struktura raskra i ukrtanja, u: Morfologi-
ja palimpsesta, Centar za kulturu i obrazovanje, Teanj, 1999, str.
314.
31
Isto, str. 315.
32
Damir Arsenijevi, Mobilisanje nepotkupljivog ivota: politika savre-
mene poezije u Bosni i Hercegovini, prev. Jakov auevi, Novi Izraz,
5152, Sarajevo, januar juni 2011, str. 32.
33
Jan Assmann, Kultura sjeanja, u: Kultura pamenja i historija,
prir. i prev. Maja Brkljai i Sandra Prlenda, Golden marketing
Tehnika knjiga, Zagreb, 2006, str. 54.
34
Citirano prema: Shoshana Felman, Benjaminova utnja, prev. Toni
Valenti, Odjek, 61/3, Sarajevo, jesen 2008, str. 6-19.
35
Dubravko Lovrenovi, Povijest est magistra vitae (O vladavini pro-
stora nad vremenom), Rabic, Sarajevo, 2008, str. 211212.
36
Miko uvakovi, Biopolitiko tumaenje otvorene potencijalnosti
balkanske umetnosti, Zenike sveske, 3, Zenica, 2006, str. 55.
vrsta pripovijesti o jednoj nasiljem
historije marginaliziranoj knjievnosti
prokazana i onemoguena prikrivenim
oblicima i strategijama do minantnih
centara moi, koji taj svijet i njegovu
kulturu prepoznaju samo u mjeri u
kojoj ga mogu kontrolirati, pripitomiti i
naturalizirati. Bonjaka knjievnost
postala je danas tek podatan predmet
za mrtvozorniku egzemplifikaciju ve
ovjetalih, akademski institucionalizi-
ranih uenja o Drugom, razliitosti i
liminalnosti, ime se nerijetko za volju
ispraznih teorijskih uopavanja delegi-
timira svaki napor njene knjievnopo-
vijesne autorefleksije. O tom mimikrij-
skom manevru teorijs kog miljenja
koje prividnom dekonstrukcijom kla-
sinih knjievnopovijesnih naracija
evropocentriki dominantnog znan-
stvenog diskursa knjievni tekst mar-
ginaliziranih literarnih za je dnica za p -
ravo stavlja pod kontrolu hegemonih
kultura, Homi K. Bhabha napisao je
slijedea saznanja karakteristina i za
dananju poziciju bonjake knjievno-
sti i knjievnokritike prakse:
Tekst Drugog ostaje egzegetski
horizont razliitosti i nikad ne postaje
aktivni agens vlastite artikulacije. Taj
Drugi se citira, navodi, izdvaja, osvjet -
ljava, stavlja na stranu jednom slikaj-
sa-svih-strana strategijom vi e s t ru kog
osvjetljavanja. Narativ i ku lturalna
po litika razliitosti postaju zatvoreni
krug interpretacije. Tako Drugi gubi
svoju mo da oznaava, da porie, da
zapone svoju enju da uspostavi vla-
stiti institucionalni ili opozicioni dis-
kurs. Koliko god da je besprijekorno
poznat sadraj jedne druge kulture,
koliko god da je ona anti-etnocentriki
predstavljena, nje no lociranje u za b ran
velikih teorija sa zahtjevom da ona
u analitikim terminima, zauvijek
ostane samo zgodan objekt znanja, po -
korni korpus razliitosti stvarno re -
producira od nos dominacije i preds ta -
vlja najozbi lj niju optunicu protiv in s -
ti tucional ne moi teorije.
37
Poseban oblik mimikrijskog ma ne -
vra teorijskog miljenja predstavljaju i
oni, u posljednje vrijeme i u nas oivje-
li oblici prividnog zalaganja za osloba-
anje knjievnosti iz ralja na ci onalne
ideologije, pseudoznan s t v e ni tekstovi
ko jima se ne mogu i ne do vode u pita-
nje ve etablirane srp s ko-hrvatske
knji evnopovijesne naracije u junosla -
ve nskoj interlitararnoj zajednici, ali se
spreava, uruava i blokira nastanak
drukijih pripovijesti, onemoguava
pripovjesna artikulacija nasiljem hi s -
to rije zanemarenih kultura.
38
To je ona
vrsta prikrivenog nacionalistikog dis-
kursa za koji je svojevremeno Bertolt
Brecht u razgovoru s Walterom Benja-
minom u slutnji nadolazeeg faizma
ustvrdio: Ne moe se vie u to sumnja-
ti borba pro tiv ideologije postala je
nova ide o logija.
39
Nemogunost organiziranih istrai-
vanja i statusnog etabliranja bo njake
knjievnosti imala je za posljedicu pri-
silnu amneziju zvanine povijesti i
zakanjele procese njene kanonizacije,
a tu je i jedan od razloga za to su knji-
evni tekstovi gotovo svih znaajnijih
pisaca proeti raznolikim auto- i hete-
roimaginativnim figurama kolektivne
kulture pamenja kojima kao da se
nadomjeta odsustvo znanstvenih kul-
turnopovijesnih studija i knjievnohi-
storijskih sinteza.
40
Te su kolektivno-
mentalitetske auto ima ginativne slike
pratile dinamiku historijskih mijena i
javljale se u irokom i raznovrsnom
registru kulturnomemorijskih formi,
simbolikih predstava i narativnih
figura u djelima nejednake estetske
vrijednosti, ali i ide oloke instrumen-
talizacije knji e v nog teksta od folklor-
no-mitskih, pasatistiki senzibilizira-
nih evo kacija slavne i herojske prolo-
sti u kojoj se ukorjenjuju posebnosti
sta rostavnog kulturnog, etno-kon fe -
si o nalnog i na ci o nalnog identiteta, do
ko m pleksnijih, umjetniki auten ti nih
vi dova samop re poznavanja u bo san -
sko he rce go va kim i junoslave n skim
kul tu rno-identitetskim ko m po si bilnos -
ti ma.
Ova je vrsta folklorno-etnografske
iluminacije simbolikog svijeta kulture
pamenja karakteristina prije svega
za prosvjetiteljski model i vrijeme kon-
stituiranja nacionalne knjievnosti,
kada su procesi njenog kanoniziranja
podreeni preventivnoj cenzuri zajed-
nice koju Jakobson i Bogatirjov pripi-
suju epskom svijetu folklorne tradici-
je,
41
a kasnija teorija recepcije onom
horizontu oekivanja koji je domina-
ntno odreen afirmacijom tradiciona-
lnih vrijednosti nacionalne kulture.
Vidljivo je to ve i u onim pa tetinim
oitovanjima nacionalnog identiteta u
pjesmama Avde Ka ra be go via Hasan -
be gova i Os ma na ikia, Safvet-bega
Baagia ili Muse azima atia ili ro -
manima i no velama Edhema Mulabdi-
a, Os ma na Aziza i e m sudina Saraj-
lia. U turobnom vremenu kallayevskih
po kuaja nacional ne unifikacije i na -
porednih srpsko-hrv atskih nadmetanja
u nacionalizaciji muslimana, koja e u
20. stoljeu nerijetko imati karakter
potpunog poricanja bilo kakvog oblika
bonjake kulturne samobitnosti i
12
ESEJ: TOKOVI MISLI
37
Homi K. Bhabha, Posveenost teoriji, u: Zdenko Lei, Nova itanja:
Poststrukturalistika itanka, Buybook, Sarajevo, 2003, str. 280.
38
Prisjetimo se stoga i Eagletonove tvrdnje da je svaka kritika u sta-
novitom smislu politika i da je radikalna sumnja u esencijalistike
metaprie i poricanje referencijalno-spoznajne funkcije knjievnog
teksta iluzija postmodernizma i prikrivena igra moi, slika i prili-
ka ortodoksnog akademskog nadmetanja i samodovoljne neumolji-
vosti kojom (dekonstrukcionisti) rastapaju svaku pozitivnu esticu
tekstovnog znaenja.
(Terry Eagleton, Knjievna teorija, prev. Mia Pervan-Plavec, Sveui-
lina naklada Liber, Zagreb, 1987, str. 161.)
39
Walter Benjamin, Eseji, prev. Milan Tabakovi, Nolit, Beograd,
1974, str. 322.
40
O tom fenomenu pjesnika koji u marginaliziranim kulturama izop-
enim iz zvaninih historijskih naracija postaju i nosioci kulturnog
i historijskog pamenja napisao je Martin Espada, ameriki pjesnik
portorikanskog porijeklai profesor manjinskih kultura na Univerzi-
tetu Massachusetts, slijedea, karakteristina zapaanja: Ameri-
ka povijest, barem ona koja se predaje, ili koja se u vidu historio-
grafije objavljuje u ovoj zemlji, preesto podsjea na konsenzus oko
poeljnog zaborava. To posebno vrijedi za latinose, Latinsku Ame-
riku, i njihovu povijest. Osobno vjerujem da pjesnik moe biti i histo-
riar kad se za to ukae potreba [...]. Meutim, tu ipak nije rije o
slubenoj verziji povijesti. Ve o onoj skrivenoj povijesti, podzemnoj,
pjesnikoj povijesti. (Martin Espada, Piem o podzemnoj, skrivenoj
i zaboravljenoj povijesti [Razgovarao Bill Mayers, objavljeno u onli-
ne asopisu La Bloga], prev. Damir odan, Poezija, III, 34, Zagreb,
prosinac 2007, str. 109.)
41
Usp. Roman Jakobson i Pjotr Bogatirjov, Folklor kao naroit oblik
stvaralatva, prev. Stjepan Stepanov, u: Usmena knjievnost, prir.
Maja Bokovi-Stulli, kolska knjiga, Zagreb, 1971.
prava na samoodreenje, zainje se
drama ne p restanih ba sanja i traganja
za pouzdanijim oblicima kolektivne
samoidentifikacije na surovim raskri-
ma balka nske po vi jesti. A neizvjesnost
i ne po u z danost kolektivne sudbine i
opstanka uvjetovala je onda i nepouz-
danost i promjenljivost nacionalnih
opredjeljenja, i moda se ta drama
ponajbolje vidi na primjerima iz atie-
vih pjesama
Srpski ponos, Ja sam Bonjak i
Bosni:
Ja sam Srbin, srpsko djete,
Srpska mi je savjest ista;
Junakih mi djeda slava
Ko sunace arko blista.
(Srpski ponos, 1899)
42
Ja sam Bonjak dian junak:
Vjeran svetom domu svome,
Vjeran slavi svojih djeda
I narodu Bosanskome!
(Ja sam Bonjak, 1903)
43
Postojbino draga Mladena i Tvr-
tka!
Hrvatstvo mi Tvoje batinstvo je
sveto.
Ah neka je samrt i teka i gorka,
Za spas tvoj i sreu mog ivota
eto.
(Bosni, 1914)
44
Slini primjeri egzaltiranih zavjeta
i opredjeljivanja as za jednu, as za
drugu nacionalnu opciju, s nerijetko
otunim primjerima trinih nagodbi,
ali i surovih prinuda hegemonih cen-
tara moi, mogu se nai i kod Safvet-
bega Baagia i Edhema Mulabdia,
Osmana Nuri Hadia i Ahmeda
Muradbegovia, Mee Selimovia ili
Skendera Kulenovia.
45
O dramatinim iskustvima i isku-
enjima traganja za identitetom koja
traumatino i opsesivno proimlju sve-
kolik tekst novovjeke bonjake kultu-
re, uz Midhata Begia, Muhsina Rizvi-
a i Aliju Isakovia, Muhameda Hadi-
jahia i Atifa Purivatru, Muhameda
Filipovia, Kasima Suljevia ili Musta-
fu Imamovia, svojevremeno je pose-
bno uvjerljivo i s mnogo razumijevanja
u brojnim tekstovima pisao Ivan
Lovrenovi, a u ve citiranom tekstu
Paradigma Skender posebno naglasio
da je ta izloenost surovosti historijske
neizvjesnosti opstanka uvjetovala tra-
gediju muslimanskog intelektualca i
umjetnika, pa ako ho ete i musliman-
skog naroda. Ne, ne mislim pri tomu
na onaj prvi, ve otrcani sloj problema,
na tzv. izjanjavanje i mijenjanje izja-
njavanja iako je i to dio problema i te
tragedije. Mislim na tu ogromnu nemi-
novnost i sposobnost uivljavanja u
drugo, koja jest sredstvo spasa, sauva-
nja ivota i po s tojanja, ali postaje, moe
postati i neto vie vrutkom autenti-
na stva ra latva. A pri svemu tomu i
trajno ostaje otvoren, kao otvorena
rana, pro b lem stvarnog i punog identi-
teta osobnoga i umjetnikog.
46
U autorefleksivnom traganju za
imaginativnom semantikom i sinta-
ksom vlastite kulture i prepoznatlji-
vim, tradicijom kodificiranim siste-
mom poetikih normi, anrova i kon-
vencija, uruenih traumatinim pre-
mjetanjem iz orijentalno-islamskog
u zapadno-evropski kulturni kontekst
i poetiki vrijednosni sistem, bo nj a -
ka knjievnost u posljednjih stotinu i
pedeset godina bitno je odreena i
tom kulturnomemorijskom funkcijom
i zadaom obnova i restituiranja
izgubljenih vrijednosti na ci onalnog
identiteta, koje su, makar i u tragovi-
ma, i mogle biti sauvane jedino pot-
punom otvorenou i prijemivou za
kulturne razlinosti, a to je rezultira-
lo dragocjenim asimilacijama, adopci-
jama i adaptacijama su sjednih i napo-
rednih kulturnih i poetikih modela,
ali nerijetko, u munim vremenima
poricanja bilo kakve posebnosti
bonjakog kulturnog ide n titeta, pri-
vidnim ili prisilnim nacionalnim
opredjeljivanjem.
Zato u svakom opisu tih konvulziv -
nih traganja za identitetom valja iz -
bjei stereotipna pojednostavljenja po -
d razumijevajui da se iza te nestabil-
nosti kulturnih znaenja nacionalne
kulture, temporalnih opredjeljenja
ili anahronih rekonstitucija izvornih
kulturnih vrijednosti, skriva sloena
zbilja balkanske povijesti u kojoj se i
danas surovo priguuju glasovi ma nji -
nskih diskursa, ali i naporedna, jedna-
ko neprihvatljiva, nastojanja etablira-
nja prividno potpuno samostojnih i
samodostatnih poetikih sistema na ci -
o nalnih knjievnosti. Tragino koliko i
dragocjeno iskustvo postojanja na raz-
meima svjetova i kultura i traumati-
na nepouzdanost identiteta, koji je i
danas tek zgodan objekt znanja,
pokorni korpus razliitosti i strano
tijelo pripovijesti, s nerijetkim mimi-
krijski samozatajnim ili autoorijenta-
listikim samorefleksijama to ih u
pa radigmatinom vidu susreemo u
Ske nderovom eseju Moji susreti s Ma -
uranievim epom ili Meinim Sjea-
njima, moda se najoitije ogleda u sti-
hovima Hamze Hume to ih i Midhat
Begi navodi kao ilustraciju vorne
nedae i munine bonjakih pisaca:
Nazvae me Hamzom
Kao to nazvae hiljadama ljudi
Iz pustinja divljih beduina,
Crnih graana vjeno sunanih
gradova,
13
ESEJ: TOKOVI MISLI
BEHAR110
42
Musa azim ati, Sabrana djela, knj. I, prir. Abdurahman Name-
tak, Narodni univerzitet, Teanj, 1968, str. 4.
43
Musa azim ati, Sabrana djela, knj. I, prir. Abdurahman Name-
tak, Narodni univerzitet, Teanj, 1968, str. 15.
44
Isto, str. 185.
45
O tim oportunistikim, nerijetko i trivijalnim razlozima grotesknih
promjena u nacionalnom opredjeljivanju Bonjaka ostavio je koli-
ko anegdotalno, toliko i paradigmatino svjedoanstvo Cvetko .
Popovi u memoarskoj knjizi Sarajevski Vidovdan 1914: Jedan deo
je u izvesnom smislu trgovao svojim nacionalizmom i u danom tre-
nutku opredeljivao se prema tome ko daje bolju stipendiju, Prosve-
ta ili Napredak, gde se moe vie zabavljati sa devojkama na raz-
nim priredbama i zabavama. Ili interes u koli: da li je profesor
srpskohrvatskog jezika Srbin ili Hrvat. Na primer, u banjolukoj
realci, srpskohrvatski jezik predavali su dr Vaso Gluac i dr Petar
Skok. U razredima gde je predavao dr Gluac veina Muslimana su
na svojim sveskama za pismene zadatke napisali Zadanica za
srpski jezik. I obratno, u razredima dr Skoka to je bila Zadanica za
hrvatski jezik. Ako bi se dogodine profesori izmenili, ti isti aci
prema profesoru izmenili bi i naziv jezika. (Citirano prema: Muha-
med Hadijahi, Od tradicije do identiteta (Geneza nacionalnog
pitanja bosanskih Muslimana), Islamska zajednica, Zagreb, 1990.)
46
Ivan Lovrenovi, Paradigma Skender, u: Ex tenebris, AGM, Zagreb,
1994, str. 99.
14
ESEJ: TOKOVI MISLI
Himalaje, Taurusa, Pinda,
Ljudi sa plantaa,
Hiljadama bakarnih Inda
Ljudi sa plantaa
Hiljadama bakarnih Inda
I onih s pazar visokog Irana
to prodaju ilime,
Biser, nakit, ene.
O udno je to, udno
Da ovdje
U naoj zemlji kraj Evrope
Hamzom zovu mene!
47
Zanemarena i onemoguena u kul-
turnom i nacionalnom samodefinira-
nju, to je za posljedicu imalo zaka-
njele vidove sabiranja u identifikacij-
skim pripovijestima knjievnohistorij-
skih sistematizacija i pregleda, antolo-
gija i hrestomatija, bonjaka literatu-
ra, dakle, sve donedavno i u djelima
naj znaajnijih pisaca sadravala je i
opsesivnu temu traganja za kolektiv-
nim identitetom. Uoio je to i Nihad
Agi u tekstu Kanon i kontekst, pose-
bno istiui razloge zbog kojih su u
bosanskom kulturnom narativu fikcio-
nalni tekstovi bonjakih pisaca preu-
zeli na sebe i naglaenu funkciju rep -
re zentiranja kulturnog identiteta:
To me treba pridodati i okolnost da je
bosanski kulturalni narativ imao tu
nesretnu sudbinu da je bio kontinuira-
no drutveno nesankcioniran, iskljui-
van i potiskivan od strane hegemoni-
jalnih diskursa i antagonistikih kon-
traverzija sjeanja u srpskom, odnosno
hrvatskome narativu. U ovoj injenici,
naime, treba traiti razloge za pojaa-
nom kolektivnom refiguracijomu bo sa -
n skom kulturalnom narativu, gdje
literarna inscenacija sjeanja i pame-
nja omoguuje povratno djelovanje na
izvanknjievnu stvarnost, ime litera -
r ni tekstovi Dizdara, Selimovia, Ibri-
imovia, Sidrana, Suia, kao mediji
kolektivnog pamenja, saodreuju ku -
l turu sjeanja.
48
Tu su se onda ugnijezdili i razlozi
dugotrajnih nacionalnoromantiar-
skih predstava mitologizirane svijesti i
se le ktivne kulture pamenja koja knji-
evne tekstove nerijetko i danas pro-
imlje evokacijama monumentalne
nacionalne historije posveene navo-
dno transcendentalnim i metapovije-
snim vrije d nostima i stoga nepomirlji-
vo antagonizirane slinim kolektivnim
naracijama susjednih kultura. Karak-
teristini i za ostale junoslavenske
etnokulturne pripovijesti, takvi knji-
evni tekstovi pseudohistorijskom
gestom konstrukcije kolektivnog iden-
titeta uporno obnavljaju onu vrstu
simbolikog kulturnog imaginarija u
kojem bi zeleno busenje i svijetli
grobovi, kao sakralni toposi i historij-
skog i literarnog pamenja, trebali
posvjedoiti neupitnu odanost iz va n -
povijesnim vrijednostima zajednice
kao zaloga i potvrde nacionalnog iden -
ti teta. Epski postamentirane, takve
kolektivno-imaginativne knjievne
na ra cije javljaju se posebno u vremenu
sna nih drutvenih promjena i histo-
rijskih potresa, kada se monumental-
nost predakog naslijea i misiona-
rska ulo ga pjesnika-profeta nalogom
zajednice nadreuje svakoj individual-
noj gesti, a sudbina jedinke svodi na
neminovnost rtvovanja i herojskog
za toenitva. Pje snik se tada javlja
kao posveeni no si telj i obnovitelj et -
no kulturno semiotiziranih prostora,
mjesta i herojskih li kova nacionalne
prolosti, pa je i resemantizacija tek-
stualne zalihe kulturnog pamenja
presudno odreena ideoloki nedvo-
smislenom gestom konstituiranja kul-
turne zajednice simulakrumima ima-
ginativno rekonstruirane poeljne
slike prolosti.
Na taj nain knjievni tekstovi bi -
vaju izatkani preom ovjetale stile-
matike i profane folklorno-dekorativne
semiotike tradirane u repozitoriju ko -
le ktivnih rituala i predstava, linosti i
mjesta pamenja, pa se i prividna po -
uz danost opisa nacionalne kulture
tra nsformira u patetinu pripovijest
pre vrenu vikom semantike vrijed-
nosti, pripovijest satkanu od kultur-
nih krpa i zakrpa povijesnih izmiljoti-
na, kako je ovu vrstu nacionalnih
naracija opisao Ernest Gellner. Podre-
eni utilitarnoj funkciji buenja nacio-
nalne svijesti i konstrukcije naciona-
lnog identiteta, zagueni patosom
retorine apelativnosti, knjievni tek-
stovi postaju uvari i promicatelji na ci -
o nalne pedagogije, etnografskog slika-
nja sehara, ilima i kapidika i ta je
otuna folklorno-muzealna inscenacija
kulturnog identiteta, karakteristina
za epohu prosvjetiteljstva i naciona-
lnog romantizma, u posljednjih dvade-
setak godina anahrono preplavila ne
samo savremene knjievne tekstove
nego je impregnirala svekolik tekst
bonjake kulture.
49
Uz ove iluminativne pripovijesti
prevrene simulakrumima zaviaj-
nog muzeja u novovjekoj bonjakoj
knjievnosti prepoznaje se i literarno
autentino i estetski sugestivno posre-
dovana drama traganja i za linim i za
kolektivnim identitetom to se u razli-
itim vidovima kulturnomemorijskog
reprezentiranja u svakom novom tek-
stu uobliuje kao muna samospozna -
ja jedne zajednice zateene na ra skr -
i ma svjetova i kultura, ali se identi-
tetska tema javlja u poliseminom
spektru ideo-afektivnih sadraja knji-
evnog teksta, osloboenog od tran-
sparentnih ideolokih naloga politike
zajednice. Prividnu pouzdanost konti-
nuistike pripovijesti koja nudi holisti-
ku sliku trajnih i postojanih vrijedno-
sti nacionalne kulture smjenjuje sada
dinamian tekst okultne nestabilnosti
karakteristine za rubne identitete o
kojima pie Frantz Fanon u sada ve
klasinoj knjizi postkolonijalne kritike
The Wretched of the Earth.
50
Knjievni
tekst sada se javlja kao prostor traga-
nja za uvijek novim vidom kolektivne
47
Hamza Humo, Hamza, u: Sabrana djela, knj. I, prir. Muhsin Rizvi,
Kulturno nasljee Bosne i Hercegovine, Svjetlost, Sarajevo, 1976,
str. 181.
48
Nihad Agi, Kanon i kontekst, u: Knjievnost i kulturalno pamenje,
Centar za kulturu i obrazovanje, Teanj, 2010, str. 177.
49
Oskudnost folklorno semiotizirane stilematike savremenog teksta
bonjake knjievnosti moda ponajbolje ilustrira frapantna uesta-
lost upotrebe figure sehara, kao spremita kulturnog pamenja, u
naslovima brojnih romana, zbirki novela ili pjesama i kolskih
udbenika, ak i znanstvenih tekstova, a to je dovelo do potpune
semantike trivijalizacije i pranjenja njenog simbolikog smisla.
50
Frantz Fanon, The Wretched of the Earth, Pe nguin, Harmond-
sworth, 1969. (Hrvatsko izdanje: Frantz Fanon, Prezreni na svi je tu,
prev. Vera Frange, Stvarnost, Zagreb, 1973.)
samorefleksije koja se obnavlja i preo-
braava u temporalnim, ambivalent-
nim i polifonim naracijama mnogos t -
ru kih i heterogenih oblika kulturnog
ide ntiteta, otkriu i aktuelizaciji hi b ri -
d nih vidova unutarnje i vanjske dru -
go sti, ime se raslojava tradicionalna
pri povijest o nacionalnom identitetu.
Sva ka pripovijest uobliava se u udnji
za makar i trenutnim sabiranjem
mno golikih i vremenitih narativnih
ak tuelizacija nacionalne kulture privi -
d nom stabilnou reprezentacijske sli -
ke u ijoj je samoj osnovi, meutim, ut -
kana performativna mnotvenost mo -
gu ih i drukijih, naporednih, konvive -
n tnih ili subverzivnih (protu)povijesti.
Obnova simbolikog kapitala tra-
dicije javlja se ovdje prije svega u raz-
nolikim formama intertekstualnog
pamenja knjievnosti, resemantizaci-
ji tradicijom ustaljenih poetikih topo-
sa, koji u sloenim vidovima obnova
zanemarenih i potisnutih vrijednosti
kulturnoga naslijea posredno sudje-
luju i u intertekstualnoj transmisiji
historijskog smisla, u legitimaciji,
konstrukciji i afirmaciji nacionalnog
identiteta. In te r tekstualno pamenje
teksta kulture (koje je, naravno, tek
jedan od oblika intertekstualnosti)
poseban smisao i funkciju dobiva u
vremenu postkolonijalne emancipaci-
je nacionalnih knjievnosti, pa je to i
jedno od bitnih obiljeja kojim je
semantiziran unutartekstovni sistem
kulturnog pamenja u novovjekojbo-
njakoj knjievnosti. Pripovjedni
tekst postaje jedna od krunskih stra-
tegija nacionalne identifikacije ko jom
su zahvaene sve kulturne prakse, pa
se i u knjievnosti, posredno, manife-
stira taj napor sloenih formi kultur-
nomemorijskog samoprepoznavanja
ide ntiteta. Knjievni tekstovi postaju
pro stori oznaavanja, pribiranja i
okupljanja simbolikih znakova izgu -
b ljenog ili potisnutog kolektivnog bia
i identiteta, ali i prostori unutarnjeg
ras lo javanja i diseminacije u pripovi-
jestima koje podrivaju apriornu auto-
ritarnost homogenog diskursa dne-
vnopolitike legitimacije zamiljene
zajednice.
U svakoj etnokulturnoj zajednici
knjievnost je poprite ideolokih
borbi, heterogenih diskurzivnih praksi
i politikih interesa, razliitih oblika
identitarnih samoprepoznavanja koji
raspruju prividno homogeni kulturni
i poetiki sustav vrijednosti. Ti su pro-
cesi raslojavanja iznimno vani jer,
ako u knjievnopovijesnim autorefle-
ksijama zanemarimo unutarnju kul-
turnu razliku i djelovanje centrifugal-
nih sila kulture, povlaujemo zapravo
oskudnost monolitnog prosvjetitelj-
skog koncepta nacionalne knjievnosti
kojim se porie poliglosija tradicije,
previa raznolikost naporednih i su p -
lementarnih, liminalnih i subverzi-
vnih glasova koji nude uvijek nove per-
formativne obrasce identitetskih stra-
tegija oznaavanja. Stoga i ona osno-
vna podjela tekstova, umjetnikih sti-
lova i kultura na dvije osnovne orijen-
tacije orijentaciju na prirodni jezik
ili zbilju (transtekstualnost) i orijenta-
ciju na tue tekstove ili jezik kulture
(intertekstualnost)
51
i u jednom i u
drugom vidu podrazumijeva mnogo-
strukost knjievnokritike autorefle-
ksije svake, pa i bonjake i bosansko-
hercegovake nacionalne knjievnosti.
Ne moemo, naravno, zanemariti i
onu stalno prisutnu dilemu da li emo
knjievnost promatrati kao drutveno-
simboliki (reprezentacijski) in koji
osvjetljava duhovnost i obrise ontolo-
koga statusa odreena identiteta,
njegove povijesne i antropoloke mo -
da litete, njegovo nastojanje da radi na
konstituiranju toga identiteta, ili emo
u prvom redu pokloniti pozornost logi-
ci anra, to znai evoluciji izvedbenih
tehnika, pa e naglasak biti na njego-
voj stilskoj efektuaciji, odnosno knjie-
vnosti u uem smislu rijei.
52
Moglo bi se u tom smislu zakljuiti
da se i u bonjakoj, kao i u srpskoj ili
hrvatskoj knjievnopovijesnoj praksi
smjenjuju i dopunjuju i jedna i druga
vrsta kulturnomemorijske svijesti:
prvoj je u postamentu drutveno-re p -
re zentacijska intencija svjedoenja o
stanovitim historijskim, socijalnim ili
moralnim aspektima kolektivne sudbi-
ne, dok je za drugi model karakteristi-
no propitivanje poetikih ka ra k -
teristika literarnog pamenja i meta-
tekstualnih zasnova knjievnih teksto-
va u sloenim formama intertekstual-
nih stratificiranja. I u jednom i u dru-
gom vidu knjievnokritike autorefle-
ksije valja izbjei metodoloke krajno-
sti koje knjievnost svode bilo na repre-
zentacijsku ilustrativnost supstancijal-
nog nacionalnog bia, bilo na artistiku
samodovoljnost lienu bilo kakve dru-
tveno-referencijalne funkcije, podra-
zumijevajui opravdanost i nunost
razliitih metodolokih opredjeljenja i
interpretativnih praksi. A upravo ta
raznolikost strategija predoavanja
identitetske teme u bonjakoj knjie-
vnosti nala je estetski sugestivne obli-
ke knjievne artikulacije, liene aprior-
ne autoritarnosti homogenog diskursa
zasnovanog na antagonizmu spram
drukijih knjievnopovijesnih naracija.
Uvaavanje mnogostrukih motri-
ta uvjetovano neprekidnim smjenji-
vanjem centra i periferije, razmjena i
translacija kulturnih vrijednosti i pro-
duktivnih energija i u bosanskoherce-
govakim i junoslavenskim kultur-
nim sistemima legitimira i knjievno-
kritiko osvjetljenje semiotikog pro-
stora bonjake knjievnosti, koja
upravo svojim posebnostima i razlika-
ma kulturnog oznaavanja obogauje
ire kulturne i literarne sisteme i enti-
tete. Podrazumijevamo, naravno, da
ne postoji niti moe postojati autohto-
na poetika bilo koje nacionalne knjie-
vnosti koja bi bila karantenski izolira-
na izvan univerzalnih poetikih siste-
ma, ali isto tako da se u svakoj kulturi
skup univerzalnih poetikih konvenci-
ja, zakonitosti i naela artikulira i sta-
novitim posebnostima to ih historij-
ski procesi tradiraju u skupnosti kul-
turnopovijesnih i drutvenih praksi.
Iz knjige: Enes Durakovi,
"Obzori bonjake knjievnosti", Dobra
knjiga, Sarajevo, 2012., str. 93-116
15
ESEJ: TOKOVI MISLI
BEHAR110
51
Dubravka Orai-Toli, Teorija citatnosti,
Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb, 1990,
str. 5.
52
Cvjetko Milanja, Hrvatski roman
1945.1990.: Nacrt mogue tipologije
hrvatske romaneskne prakse, Zavod za
znanost o knjievnosti Filozofskog fakulte-
ta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 1996,
str. 17
Nakon uspostave mira u BiH uo-
ljivo je da se stanje u historiografiji u
BiH jako teko mijenja. Jo uvijek su
prisutni stari modeli istraivanja,
preovlaujui su tradicionalni pristu-
pi, jo uvijek su dominirajue teme iz
nacionalnih povijesti, uz samo djelo-
mino uvoenje socijalne historije, ali
uvid u novije naslove magistarskih i
doktorskih radova na nekim univer-
zitetima ukazuje na postepene pro-
mjene. Ipak, stanje karakterizira jo
uvijek velika usitnjenosti znanstve-
nih institucija i nedostatak zajedni-
kog rada.
Htio bih pokazati novije tendenci-
je u historiografiji u BiH, kako su u
posljednje vrijeme na nekoliko skupo-
va sumirani rezultati historiografije u
ovoj zemlji. Posljednjih nekoliko godi-
na u nekoliko navrata se raspravljalo
o stanju historiografije u Bosni i Her-
cegovini, bilo na naunim skupovima,
bilo u okviru irih istraivakih proje-
kata posveenih stanju historiografije
na prostorima Jugoistone Evrope.
Prvo je Institut za istoriju u Sara-
jevu, povodom 40. godina rada, u
suorganizatorstvu sa Hrvatskim in -
stitutom za povijest iz Zagreba, 4. i 5.
novembra 1999. organizirao meuna-
rodni znanstveni skup pod nazivom
Historiografija o Bosni i Hercegovini
1980. 1998.
1
Bio je to svojevrsni
nastavak savjetovanja odranog 11. i
12. februara 1982. godine.
2
Nakon
toga je Odbor za istorijske nauke
ANUBIH 30. oktobra 2001. organizi-
rao nauni skup o razvoju i dostignu-
ima historiografije u BiH od 1990.
do 2000. godine.
3
Otprilike u isto vri-
jeme (27-29. Septembra 2001.) u
Beu je u organizaciji sterreichi-
sches Ost- und Sdosteuropa- Insti-
tut, Institut fr Osteuropische
Geschichte i Historischen Kommis-
sion der sterreichischen Akademie
der Wissenschaften, odran skup
posveen razvoju postkomunistikih
historiografija, na kojem je bilo govo-
ra i o razvoju historiografija na pro-
storu bive Jugoslavije.
4
Nakon toga
je u Mostaru 24-26. oktobra 2003.
odran skup u organizaciji Friedrich
Naumann Stiftung o razvoju historio-
grafije u BiH od 1990. Do 2003. godi-
ne.
5
Konano, u Grazu je zavren
znanstveni projekt i objavljen veliki
zbornik o historiografiji u Jugoisto-
noj Evropi nakon socijalizma, kojega
je uredio Ulf Brunnbauer, a autor
teksta o historiografiji u Bosni i Her-
cegovini je Christian Promitzer.
6
Komparirat u dva pristupa:
jedan je isto hi s t oriografski i tu u
na primjeru asopisa Prilozi, to ga
objavljuje Institut za istoriju u Sara-
jevu, pokazati ka kve se tendencije
mogu uoavati u hi s toriografiji, s
obzirom da je to jedini relevantni
struni asopis iz oblasti historijske
nauke u BiH; s druge stra ne, pokazat
u kako se historiog rafski sadraji
prezentiraju u asopisima koji nisu
iskljuivo historiografski, ali u njima
susreemo kao suradnike vei broj
historiara koji piu o razliitim
historijskim temama. Ovi asopisi
obino imaju veu finansijsku podr-
ku raznih institucija (ali to za ovo
predavanje i nije vano). Ono to je za
nas vano jeste to da ti asopisi imaju
vei tira od strunih hi storio -
grafskih asopisa, pa sukladno tome
i njihova slika prolosti ima vei utje-
caj u drutvu. U okviru ovog predava-
nja analiziram Status, koji izlazi u
Mostaru. Bilo bi mogue jo napravi-
ti analizu historiografskih lanaka iz
asopisa Bosna Franciscana od 2002.
16
PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE
Novije tendencije
u historiografiji
Pie: Husnija Kamberovi
1
Prilozi, Sarajevo: Institut za istoriju, br. 29, 2000.
2
Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945.-1982.).
Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti BiH, Posebna izdanja,
XCII/25, 1990.
3
Istorijska nauka o Bosni i Hercegovini u razdoblju 1990-2000. godi-
ne. Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine,
2003.
4
sterreichische Osthefte. Wien: Osterreichisches Ost- und Sudosteu-
ropa- Istitut, Jahrgang 44, 2002. Devad Juzbai, koji je govorio o
historiografiji u Bosni i Hercegovini, svoj referat je objavio i u Prilo-
zima, Sarajevo : Institut za istoriju, br. 31, 2002.
5
Nauni skup: Historiografija u Bosni i Hercegovini od 1990. do 2003.
godine. Sarajevo: Friedrich Naumann Stiftung, 2003.
6
(Re)Writing History. Historiography in Southeast Europe after
Socialism, Bd. 4, 2004, 384 S.
do 2007, te Godinjaka BZK Prepo-
rod (2002-2006), ali vrijeme za ovo
predavanje to onemoguava.
U drugom dijelu govorit u o ne -
kim historiografskim djelima, koja, s
obzirom na njihovu recepciju u nau-
nim krugovima ili pak iroj javnosti,
predstavljaju odraz stanja u historio-
grafiji u Bosni i Hercegovini. Tu u,
takoer, ukazati na ne ke polemike
voene u medijima, koje su imale
namjeru biti historiografskog nau-
nog znaaja, jer one, takoer, u odre-
enoj mjeri predstavljaju odraz stanja
u historiografiji. Ovdje je potrebno
dati jednu napomenu, kao objanjenje
zato je vano osvr nu ti se i na takva
pisanja. Naime, hi s toriografska pro-
dukcija u BiH je ve oma siromana i
glavne tendencije se ne mogu proma-
trati iskljuivo kroz napise u asopisi-
ma i ozbiljnim historiografskim knji-
gama, pogotovo s obzirom na injeni-
cu da je historija na Balkanu jako
dugo upotrebljavana u politike svrhe
krajem 20. stoljea, a i danas se vrlo
esto ine napori u tom pravcu. I
danas ima jako puno angairanih
historiografskih tekstova u medijima
preko kojih se nastoji konstruirati
eljena slika povijesti. Ovo je jedno
posebno pitanje, koje ima veze sa ten-
dencijama u historiografiji, mada se
ne moe smatrati kao temeljna ori-
jentacija. Ali, upravo je to pojava koja
je karakteristina za historiografiju u
BiH od poetka 1990-ih godina i
nastavljena je u kontinuitetu do da -
nanjih dana. Naime, poetkom 1990-
ih naglo je pro buen interes za histo-
riju. Tada se i jedan dio historiara
aktivno ukljuio u promoviranje no -
vih politikih vrijednosti. Kljune
teme koje su tada dominirale u histo-
riografiji odnosile su se na razdoblje
srednjega vijeka i stradanja u toku
Dru gog svjetskog rata. Openito,
1990-ih je u historiografiji i javnom
diskursu dominirajue bilo pitanje
rtava, bilo da su u pitanje rtve iz
Drugog svjetskog rata, bilo da su u
pitanju rtve iz jugoslavenskog razdo-
blja historije Bosne i Hercegovine.
Krajnji cilj tih napora je bilo stvaranje
naunog historijskog opravdanja za
politike poteza vladajuih elita u rje-
avanju jugoslavenske krize. Ipak,
borbe oko vlasnitva nad srednjim
vijekom bile su motivirane politikim
koncepcijama novih politikih elita
koje su instrumentalizirale neke
historiare iji su radovi u znaajnijoj
mjeri finansijski sponzorirani.
Zapravo, tu se ponajbolje poeo
primjenjivati tzv. mit starine (tj. do -
kazivanje kako smo ba mi najstari-
ji na ovim prostorima te kako sukla-
dno tome mi i imamo najvie prava
na ovu zemlju), sve dok kod nekih
krugova (moda i kod politikih i in -
te lektualnih) apetiti nisu po rasli i
dok se nae porijeklo nije poelo
ma lo pomjerati dalje i traiti ak u
pre thistoriji. Upravo na ovome e se
mobilizirati javno mnjenje. S druge
strane, primjetno je da nakon rata
opada nauni interes za pitanja koja
su prije toga bila u fokusu interesa i
koja su dobrim dijelom bila u funkci-
ji politikih priprema za rat naime,
opada interes za probleme rtava iz
Drugog svjetskog rata i probleme ge -
no cida. Time se sve vie po inju bavi-
ti intelektualci kojima povijest nije
glavno zanimanje.
Ako pogledamo sadraj najozbilj-
nijeg historiografskog asopisa u BiH
(Prilozi), onda emo vidjeti da je u
posljednjih pet godita tog asopisa
objavljeno ukupno 66 razliitih lana-
ka, te da od toga broja najvei broj
otpada na razdoblje bosanske histori-
je u vrijeme austrougarske vladavine
i Prvog svjetskog rata. Takoer se
moe primijetiti kako u ovom asopi-
su ima jako puno rasprava iz srednjo-
vjekovne historije, dok su najmanje
zastupljeni radovi o razdoblju bosan-
ske historije u vrijeme Drugog svjet-
skog rata. Takoer je uoljivo da su
slabo zastupljene rasprave o najnovi-
joj bosanskohercegovakoj historiji
(doba koje je prethodilo raspadu Jugo-
slavije objavljena su dva rada, ali su
i ona vie prigodnoga karaktera nego
ozbiljne naune rasprave temeljene
na ozbiljnim arhivskim istraivanji-
ma). Potrebno je jo jedno malo obja-
njenje: u rasprave o srednjovjekovnoj
historiji uvrteno je 6 rasprava sa
posebno organiziranog skupa o Bili-
nopoljskoj abjuraciji 1203. godini,
meu rasprave o austrougarskom ra -
z doblju uvrteno je 6 rasprava o aten-
tatu u Sarajevu 1914, a meu histo-
riografiju je ubrojano i 5 rasprava sa
skupa o glavnim problemima histori-
je Bosne i Hercegovine.
Ono to se moe kao zakljuak
ponuditi je slijedee: asopis Prilozi je
tretirao razliita pitanja historije BiH
(ali tu postoji i nekoliko rasprava koje
ne govore o historiji BiH), jako je
vano da je ovaj asopis afirmirao
polemike rasprave, jer one vode raz-
voju historiografije, a najzastupljenije
su teme iz historije BiH u doba
austrougarske vladavine ukljuujui i
Prvi svjetski rat, te rasprave iz sred -
njo vjekovne historije Bosne. Osim to -
ga, moe se zakljuiti da meu raspra-
vama (izuzimajui lanke koje smo
uvrstili u rubriku historiografija, gdje
smo uvrstili i one lanke koji nemaju
isto teorijski karakter, kao polemike
o drugim knjigama, jer one takoer
sadre i naelna pitanja historiografi-
je) dominira politika historija, a
zatim socijalna, kulturna i historija
svakodnevnice. Vano je napomenuti
17
BEHAR110
Dugo vremena je pojava knjige Mustafe Imamovia Historije
Bonjaka ocjenjivana kao najvei dogaaj u historiografiji u BiH.
Kada se knjiga pojavila mediji su o njoj pisali dugo i nairoko, bila je
hvaljena, ali i kritizirana. Knjiga je dosad doivjela tri izdanja u
Sarajevu, a postoji i izdanje za Sandak. U percepciji ove knjige
valja imati u vidu da se radi o sintezi povijesti jednog naroda, i ona
e u tom smislu sigurno dugo ostati neprevaziena, bez obzira na
neke slabosti, koje nisu kljune u ocjeni vrijednosti jedne sinteze.
da od tema iz srednjovjekovne histori-
je dominira problem Crkve bosanske,
ali je tu i nekoliko rasprava iz ekonom-
ske historije, posebno historije sre-
dnjovjekovnog bankarstva.
U Bosni i Hercegovini ne postoji
slian asopis koji bi se mogao kom-
parirati sa Prilozima. Zbog toga u
panju fokusirati na mostarski Sta-
tus, koji nije historiografski asopis,
ali sadri jako puno historiografskih
rasprava. Karakteristino je da se u
ovom asopis objavljuju historiograf-
ski tekstovi koji nastoje izravno odgo-
voriti na savremena politika pita-
nja. To je injenica koja ovom asopi-
su daje obiljeje angairanog asopi-
sa. Do sada je izalo ukupno 11 broje-
va, a ja u se osvrnuti samo na neke
brojeve koji, po mom miljenju, na
najbolji nain odraavaju glavne po -
ruke ovoga asopisa.
Prije svega, u ovom asopisu je
objavljeno vie tematskih brojeva.
Prvi ozbiljniji tematski broj je bio
posveen bauku jugoslavenstva koji
krui Bosnom i Hercegovinom.
7
Te ma
broja je naslovljena u obliku pitanja:
Krui li bauk Jugoslavije Bo snom i
Hercegovinom? Tu je objavljeno vie
tekstova, izmeu ostalog i polemika
Oli vere Milosavljevi i De jana Jovia o
Jovievoj knjizi o kraju Jugoslavije, a
od kljunih rasprava vezanih izravno
za temu broja izdvajamo tekstove dvo-
jice historiara: jedan je Mladen
Ani, medievist, koji je do rata radio
u Sarajevu, a sada radi u Zadru. Nje-
gov lanak nosi naslov Rekonstrukcija
ili de (kon) strukcija: Izgledi Bosne i
Hercegovine u svjetlu iskustva raspa-
da Jugoslavije. Ani svoj tekst smje-
ta u iroke teorijske okvire, pokazuje
veliko poznavanje literature, on na
raspad Jugoslavije 1990-ih gleda kao
na proces izgradnje civilnog drutva i
liberalne demokracije, a civilno dru-
tvo i liberalna demokracije su se,
prema Anievom miljenju, mogli
izgraditi jedino u nacionalnoj dravi,
jer je nacionalna drava ona politika
posuda u kojoj je mogue natjecanje
za drutvenu mo urediti po pravilima
liberalne demokracije (str. 65). Razvi-
jajui ovu tezu on tvrdi kako je kraj
Jugoslavije logian put stvaranja
nacionalnih drava, a kljuni je (...)
trenutak (u raspadu Jugoslavije, op.
H.K.) nastupio kada je Jugoslavija
izgubila bezuvjetnu meunarodnu
podrku, odnosno onoga trenutka
kada je postalo jasno da globalizacija i
modernizacija vie ne trae odreene
granice, ve jednoobrazni oblik dru-
tvene organizacije civilno drutvo i
liberalnu demokraciju (...) U tome je
smislu izgradnja nacionalnih drava u
Sloveniji i Hrvatskoj doista bio isko-
rak u pravcu koji svijetu nameu
dananji obrasci globalizacije i moder-
nizacije, odnosno neophodni preduvjet
za uspostavu civilnog drutva i libe-
ralne demokracije (str. 72).
Odgovarajui na pitanje u temi
broja Aniev je kljuni zakljuak da
se BiH ne moe porediti sa Jugoslavi-
jom, zbog toga to je tokom povijesti
Jugoslavija imala vrst vanjski obru,
jer je smatrana vanim faktorom
svjetskog poretka sve od 1918. Do
1990-ih godina. Jugoslavija je u svom
susjedstvu imala neprijatelje od
kojih su Slovenija i Hrvatska 1918. i
pobjegle u zagrljaj Jugoslaviji, to je
takoer omoguavalo toj zemlji da
preivi, dok BiH nema ni blizu takvu
situaciju, jer na granicama ima dvije
drave koje, na ovaj ili onaj nain, kao
svoje doivljava vie od polovice nje-
zina (tj. BH, op. H.K.) puanstva, pa
bi njezina dezintegracija i pripajanje
dijelova tim susjednim dravama bili
doivljeni kao ispunjenje najvanijega
dugoronog politikog cilja (str. 73).
Nita ne bi bilo sporno u Anievoj
argumentaciji da je on prihvatio inje-
nicu kako se nisu raspale vienacio-
nalne drave radi stvaranja naciona-
lnih drava (danas je u svijetu jako
malo istih nacionalnih drava) nego
su se raspale socijalistike vienacio-
nalne drave. Da je poao od ove inje-
nice, sigurno bi i njegovi zakljuci bili
znatno drukiji.
Drugi historiar iji tekst iz ovoga
broja Statusa elim istaknuti je Ivo
Lui. On govori o tome Je li Bosna i
Hercegovina Jugoslavija u malom?.
On nastoji pokazati kako ovo pitanje
ne postavljaju suvremeni politiari
(BiH je Jugoslavija u malom, pa po to
se Jugoslavija raspala onda mora i
BiH) nego komunisti, koji su se stalno
hvalili kako je BiH Jugoslavija u
malom i to je bio integrativni faktor
BiH! Nita ni ovdje ne bi bilo sporno,
jedino je problematino tumaenje tih
sintagmi izvan odreenog povijesnog
konteksta! Ako bismo tu sintagmu po -
g ledali u povijesnom kontekstu, onda
bismo mogli zakljuiti kako je tano
da su komunisti tu sintagmu upotreb-
ljavali u doba komunizma (i ona je bila
faktor integracije BiH), ali inzistiranje
na toj komparaciji u suvremenom kon-
tekstu zapravo znai dezintegraciju
BiH, samo malo bru od dezintegraci-
je Jugoslavije zbog vanjskog obru-
a o kome je govorio Mladen Ani.
Bilo je jo vanih tematskih broje-
va u ovom asopisu: Jak razlog za (ne)
biti zajedno pitanje BH identiteta
(Status br. 4, rujan 2004), Odnos
nacionalnog i graanskog u BiH (Sta-
tus br. 6, sijeanj/veljaa 2005), te
posebno Bosna i(li) Hercegovina to
im (ni)je zajedniko (Status br. 8, zima
18
Poetkom 1990-ih naglo je
probuen interes za historiju.
Tada se i jedan dio historiara
aktivno ukljuio u
promoviranje novih politikih
vrijednosti. Kljune teme koje
su tada dominirale u
historiografiji odnosile su se
na razdoblje srednjega vijeka i
stradanja u toku Drugog
svjetskog rata. Openito, 1990-
ih je u historiografiji i javnom
diskursu dominirajue bilo
pitanje rtava, bilo da su u
pitanje rtve iz Drugog
svjetskog rata, bilo da su u
pitanju rtve iz
jugoslavenskog razdoblja
historije Bosne i Hercegovine.
7
Status br. 2, veljaa-oujak 2004.
2005-/2006). Ovdje su, takoer, vane
rasprave Mladen Ania (to je Bosna
bez Hercegovine) i Ive Luia (Ima li
Hercegovine? Tko i zato negira Her-
cegovinu i Hercegovce?). Kljuna
poruka je sadrana u graenju poseb-
nog hercegovakog identiteta, odno-
sno u obnovi Hercegovine (Hercego-
vina rediviva), odnosno traganje za
povijesnim argumentima za konsti-
tuiranje Republike Hercegovine (str.
119). Ta tema e zaokupljati uredni-
tvo ovoga asopisa, koje e u brojevi-
ma 9 i 10 objaviti niz tekstova o tzv.
konsocijativnom modelu ustroja BiH,
u kojima su sadrani i povijesni tek-
stovi u tom smislu.
Za ovaj je asopis jo karakteristi-
an polemiki pristup nekih povjesni-
ara. Osobito je otar bio medievist
Dubravko Lovrenovi. Izdvajamo nje-
govu kritiku stavova Muhameda Fili-
povia o bosanskohercegovakoj histo-
riji, posebno Filipovievih pogleda na
bosansko srednjovjekovlje sadranih
u njegovim knjigama Historija bosan-
ske duhovnosti (Status br. 10, jesen
2006, str. 256-286). Lovrenovi otro
kritizira Filipovieve teze o bogumil-
stvu, ali njegov stil bjei izvan aka-
demske razine.
***
U drugom dijelu skrenuo bih pa-
nju na neka historiografska djela i nji-
hovu recepciju u naunim krugovima
u javnosti u BiH, jer mi se ine vanim
za ocjenu stanja historiografi je u BiH.
Dugo vremena je pojava knjige
Mustafe Imamovia Historije Bonja-
ka ocjenjivana kao najvei dogaaj u
historiografiji u BiH. Kada se knjiga
pojavila mediji su o njoj pisali dugo i
nairoko, bila je hvaljena, ali i kritizi-
rana. Knjiga je dosad doivjela tri
izdanja u Sarajevu, a postoji i izdanje
za Sandak. U percepciji ove knjige
valja imati u vidu da se radi o sintezi
povijesti jednog naroda, i ona e u tom
smislu sigurno dugo ostati neprevazi-
ena, bez obzira na neke slabosti, koje
nisu kljune u ocjeni vrijednosti jedne
sinteze. To je vrijeme jo uvijek prili-
no velike nacionalne homogenizacije
u BiH, pa je i pojavljivanje ovakvih
nacionalnih historija snano medijski
promovirano.
U to je vrijeme i Enver Imamovi
napisao knjigu Porijeklo i pripadnost
stanovnitva Bosne i Hercegovine
(Sarajevo: Art 7, 1998). On tu polazi
od Homo bosniacusa (bosanskog pra-
ovjeka) iz 120.000-60.000. godine
stare ere i dolazi do problema konsti-
tutivnih naroda u Bosni i Hercegovini
krajem 20. stoljea. Knjiga je nastala
u doba kada se jako puno u javnosti
raspravljalo o konstitutivnosti naroda
u BiH, a poruka ove knjige je da se ne
moe govoriti ni o kakvoj konstitutiv-
nosti naroda, jer jedini konstitutivan
narod su Bonjaci: Koliko god ima
historijskog opravdanja da se u Bosni
i Hercegovini konstitutivnim smatra-
ju narodi susjednih zemalja, toliko
ima opravdanja da se u njima takvi-
ma smatraju Bonjaci, odnosno Bo -
sanci, bez obzira kojoj vjeri pripadaju
(str. 115). Imamovieva formula je sli-
jedea: Iliri = Bonjani = Bonjaci
(Bosanci) = konstitutivni narod. Na
ovu Imamovievu knjigu reagirali su
Dubravko Lovrenovi
8
i Ante kegro
koji su nastojali dokazati kako je
Enver Imamovi mitoman. Imamovi
nikada nije odgovorio na njihove napi-
se. No, ovo je otprilike i bio kraj ova-
kvih pristupa u historiografiji, barem
kada se radi o profesionalnim histori-
arima.
Dodue, tokom 2006. pojavit e se
jedna knjiga u kojoj e se takoer
dokazivati ilirsko porijeklo Bonja-
ka,
9
ali je ovdje vano skrenuti pa-
nju na to da se na takve teze u histo-
riografiji ne gleda sa nekom poseb-
nom ozbiljnou. No, zato se mediji
uputaju u promoviranje takvih
ideja. ak i islamske novine Prepo-
rod, glasilo Islamske zajednice BiH,
od poetka 2007. objavljuje Paiev
feljton pod naslovom Predslavenski
korijeni Bonjaka. Prema redakcij-
skoj napomeni u prvom nastavku, ra -
di se o jednom poglavlju Paieve
disertacije odbranjene u Pritini 24.
5. 2005. pod naslovom Predslavenski
korijeni u etnogenezi Bonjaka s
posebnim osvrtom na glasinaku kul-
turu. Tada je Radoslav Katii odbio
biti lan Komisije za odbranu diser-
tacije, a kasnije je Katii napisao i
negativnu recenziju Paieva rada o
ilirskom porijeklu srednjovjekovnog
vladarskog imena Prijesda, to je bilo
povod za nastanak Paieve knjige,
koja je doivjela veliku medijsku pro-
mociju 17. novembra 2006. u Bonja-
kom institutu (a promotori su bili
Muhamed Filipovi, Ahmed Alii i
Abdulah Sidran). Na ovoj je promoci-
ji osmanist Ahmed Alii ocijenio ovu
knjigu izuzetno vrijednom, te nagla-
sio da je Ibrahim Pai dokazao da
su nai preci preteno ilirskog porije-
kla to dokazuju imena dvojice sre-
dnjovjekovnih vladara emu je teko
nai protuargument. Zato treba prih-
vatiti miljenje o jakim ilirskim kori -
je nima u BiH, ali uz objektivno prih-
vatanje svih drugih faktora posebno
migracija.
10
Na ove Paieve teze o
ilirskom porijeklu Bonjaka reagirao
je samo jedan mladi historiar u sa -
19
BEHAR110
8
Dubravko Lovrenovi, Povijest i duh vremena: tri etnonacionalna pogleda u bosansko sre-
dnjovjekovlje, Forum Bosnae, 18/02, str. 60-84.
9
Ibrahim Pai, Kulin i Prijesda. Dva imena ilirskog porijekla u vladarskoj dinastiji srednjo-
vjekovne Bosne. Zenica 2006.
10
Preporod, br. 23/841, Sarajevo 1. decembra 2006.
ta ohrabruje u historiografiji u BiH? Ohrabruje povezivanje
historiara iz BiH sa drugim historiografskim centrima u Evropi i
svijetu. Vidljivo je to po naslovima samo nekih naunih
historiografskih skupova koji se u posljednje vrijeme dre u BiH.
Mogli bismo rei kako je sve poelo konferencijom pod naslovom
Uloga historijskih mitova u promjenama balkanskih drutava
(Sarajevo 2002).
20
ra jevskom Osloboenju.
11
Nakon to -
ga je reagirao Ibrahim Pai, a svoj
tekst je zavrio tvrdnjom kako su bo -
njaki politiki lider Haris Silajdi i
reisu-l-ulema Mustafa ef. Ceri, koji
po dravaju teze o postojanju bosan-
skih piramida kod Visokog prije sve -
ga znanstvenici i doktori historijskih
nauka i njihovo zanimanje za sve ono
to moe biti za dobrobit Bosne i Her-
cegovine, u znanstvenom, graan-
skom ili bilo kojem drugom smislu,
oekivano je i posve logino.
12
Osim toga, list Preporod, glasilo
Islamske zajednice u BiH, bio je osobi-
to aktivan u promoviranju Paieve
knjige i teza sadranih u njoj, to je
rezultiralo tampanjem feljtona koji je
poeo izlaziti poetkom januara 2007. i
jo traje. Ovo spominjem da bih ilus tr -
i rao tezu kako jo uvijek postoji inte-
res, posebno u javnosti, za stariju hi s -
to riju, mada taj interes vie nije tako
ve lik kao prije desetak godina. No,
interes za srednjovjekovnu bosansku
hi storiju je jo uvijek veoma prisutan.
Tu se pojavilo nekoliko knjiga, od ko -
jih bih posebno istakao knjige Peje o -
kovia
13
i Dubravka Lovrenovia.
14
o kovi se fokusira na problem ustr -
o jstva Crkve bosanske u 15. stoljeu,
ali se dotie i karaktera Crkve bosan-
ske pokazujui kako se radi o organi-
zaciji koja je u organizacionom smislu
bila posebna, ali uz utjecaje kako dvije
priznate kranske crkve (katolike i
pravoslavne) koje djeluju na unutra-
nje vjerske prilike u Bosni, tako i raz-
liitih dualistikih pokreta koji se
pojavljuju u evropskom razvijenom
srednjem vijeku. Lovrenovieva knji-
ga, pak, u nekim krugovima je pred-
stavljena kao kruna historiografije u
BiH, a Lovrenovi kao autor kome
nema premca.
15
Lovrenovieve ocjene
bosanskoga srednjovjekovlja, posebno
karatera Crkve bosanske, sadrane su
u ocjeni kako se radi o pravovjernoj,
katolikoj crkvi,
16
a optube za njezin
dualistiki i heretiki karakter potjeu
uglavnom od ugarskih vladara, i to u
vrijeme kada ugarski vladari nastoje
zadobiti bosansku krunu.
Ovo e pitanje srednjovjekovne
historije, posebno karaktera Crkve
bosanske, biti predmetom polemika u
medijima tokom 2006. godine, pose-
bno u sarajevskim Danima i Slobod-
noj Bosni. Ovo spominjem ne zbog
namjere da u detalje analiziram stavo-
ve jednih ili drugih historiara koji su
sudjelovali u ovim polemikama, nego
da ukaem na to kako je posao histori-
ara postao jako podloan ocjeni jav-
nog mnijenja, to je prije 2000-te bilo
ipak dosta rijetko. Nema napretka
jedne historiografije bez ozbiljnih po -
le mika. Meutim, pokazalo se da i za
to nama nedostaje dovoljne polemike
kulture, o emu svjedoi polemika ko -
ju su u sarajevskim tjednicima Slobo-
dna Bosna i Dani vodili Dubravko Lo -
vrenovi i djelimino Sreko Daja sa
Nenadom Filipoviem i Ahmedom Zil-
diem. Ova polemika je poluila malo
naunih efekata, jer je voena na
niskoj znanstvenoj razini i bila je suvi-
e lina, posebno polemika izmeu
D. Lovrenovia i N. Filipovia, dok je
A. Zildi pokazao ne samo elju za
ozbiljnim dijalogom, ali sada on nije
imao ozbiljnog sugovornika, jer je D.
Lovrenovi nastupio suvie lino to je
pokvarilo krajnji efekat koji se mogao
dobiti ovom polemikom.
17
Za razliku od takvih polemika u
medijima, nauni asopisi su imali
drukiju razinu polemike. Tako je, na
primjer, Institut za istoriju u Sarajevu
2002. objavio jedan zbornik pod nazi-
vom Historijski mitovi na Balkanu,
ko ji sadri nekoliko polemikih, ali
smi renih i znanstveno utemeljenih ra -
s prava. Takoer, u asopisu Prilozi je
pokrenuta posebna rubrika Polemike,
koju su u nekoliko brojeva obiljeile
smirene polemike Mesuda adinlije iz
Sarajeva i profesora Pal Kolstoa iz
Osla o dravnim simbolima Bosne i
He rcegovine. Neke pokrenute polemi-
ke (poput one Esada Kurtovia ili Kre-
imira Kuia) zavrile su i prije nego
su stvarno zapoele, jer nije bilo
spremnosti obiju strana za razvijanje
utemeljene polemike. Ove polemike
u medijima i asopisu Prilozi pokazu-
ju kako je u suvremenoj historiografi-
ji zanimanje za stariju povijest vrlo
prisutno, dok je za ni mljivo da u ozbilj-
nim naunim krugovima sve vie
opada interes za pitanja genocida i
ratnih rtava. Time se sve vie poinju
Nema napretka jedne
historiografije bez ozbiljnih
polemika. Meutim, pokazalo
se da i za to nama nedostaje
dovoljne polemike kulture, o
emu svjedoi polemika koju
su u sarajevskim tjednicima
Slobodna Bosna i Dani vodili
Dubravko Lovrenovi i
djelimino Sreko Daja sa
Nenadom Filipoviem i
Ahmedom Zildiem. Ova
polemika je poluila malo
naunih efekata, jer je voena
na niskoj znanstvenoj razini i
bila je suvie lina.
11
Vuk Baanovi, Piramidomanija u BiH. Alternativna sramota.
Osloboenje, Sarajevo, 25. januar 2007, 34-35.
12
Ibrahim Pai, Reagovanja: Tendenciozno i nekorektno. Tragom
teksta Alternativna sramota. Piramidomanija u BiH Vuka Baa-
novia. Osloboenje, Sarajevo 31. januar 2007, 28.
13
Pejo okovi, Crkva bosanska u XV. stoljeu, Sarajevo: Institut za
istoriju, 2005, 560. Osvrt na okovievu knjigu, uz kritike opaske
na njegovo prihvatanje dualistikog karaktera Crkve bosanske, dao je
Sreko Daja (Srednjovjekovna Crkva bosanska u procijepu suprot-
stavljenih kontekstualizacija, Status, br. 10, jesen 2006, 250-255).
14
Dubravko Lovrenovi, Na klizitu povijesti (Sveta kruna ugarska i
sveta kruna bosanska) 1387-1463. Sarajevo Zagreb, Synopsis, 2006.
15
Batina, 2/2006, str. 357 (prikaz Lovenovieve knjige iz pera Amira
Klike). Neto umjereniju, ali veoma pozitivni ocjenu Lovrenovieve
knjige dao je Ladislav Tadi (Bosna franciscana, 26/2007, 320-322).
16
Skreem panju na ovaj dio teksta, jer je on vaan za razumijevanje
polemike koju sam kasnije morao voditi sa Lovrenoviem. Naime,
Lovrenovieva je teza da je Crkva bosanska pravovjerna, kranska
crkva.
17
Polemika u kojoj su sudjelovali D. Lovrenovi, A. Zildi, S. Daja i
Jasna ami tekla je poetkom 2006. u Danima (br. 449, 20.1.2006.
i trajala je do br. 455). Zildi je kasnije svoje tekstove u ovoj pole-
mici objavio u asopisu Znakovi vremena, Sarajevo 2006, br. 32,
136-156).
baviti intelektualci kojima povi-
jest nije glavno zanimanje. Pri-
mjer za to je knjiga Nihada Halil-
begovia o Bo njacima rtvama
Jasenovca. U ovim se krugovima
polako po ku a va nametnuti
rasprava o komunistikom razdo-
blju historije Bos ne, ali kao histo-
rija patnji i stra da nja.
Takve rasprave se ve uveliko
vode u historiografijama u Srbiji i
Hrvatskoj, dok u BiH takvih ra s -
prava u historiografiji jo ne ma.
Ovdje se ne odbacuje istraivanje
toga razdoblja, ali se nastoje poje-
dini problemi iz toga razdoblja
kontekstualizirati, te ne nainiti
greke kakve su injene u hi s t o -
riografi ji iz komunistikoga ra z -
do blja. Konano, samo su na Fi lo -
zofskom fakultetu u Sarajevu ne -
davno odbranjene dvije doktorske
disertacije iz ovoga razdoblja, a u
Mostaru se poetkom septembra
2007. oekuje odbrana jo jedne
di sertacije iz povijesti Bosne i He -
r cegovine poslije 1945, ali su te
di sertacije liene ne naunih i
dne vnopolitikih di me nzija (to
mo gu sigurno tvrditi za dvije di -
se rtacije, ije sam rukopise imao
priliku itati).
Na kraju, neke knjige pokazu-
ju kako politika historija nije
jedini pravac u historiografiji u
Bosni i Hercegovini. Nedavno je
objavljena jedna knjiga o bosans -
ko hercegovakim vojnicima u voj-
sci Austro-Ugarske mo na r hije,
18
a i lino sam jednom knjigom to -
me elio dati doprinos.
19
ta ohrabruje u historiografiji
u BiH? Ohrabruje povezivanje
historiara iz BiH sa drugim
historiografskim centrima u Ev -
ro pi i svijetu. Vidljivo je to po na -
s lovima samo nekih naunih hi s -
to riografskih skupova koji se u
po sljednje vrijeme dre u BiH.
Mo gli bismo rei kako je sve poe-
lo konferencijom pod naslovom
Uloga historijskih mitova u pro-
mjenama balkanskih drutava
(Sa rajevo 2002), a zatim nastav-
ljeno konferencijama o znaaju
1945. u historiji BiH i susjednih
zemalja (Sarajevo 2005), preko
konferencije o reviziji prolosti
(Sarajevo 2006) i sada priprema-
mo konferenciju o nacionalnim
ide ntitetima u Bosni i Hercegovi-
ni (konferencija e se odrati
2008). Zbornici sa tih konferenci-
ja su najbolji pokazatelj sazrijeva-
nja historiografije u Bosni i Her-
cegovini.
Na kraju, jo neto to se tre-
nutno deava u Bosni i Hercego-
vini. Ve due vremena u BiH
traje tzv. Piramidomanija (traga-
nje za bosanskim piramidama).
Taj projekt ima podrku instituci-
ja vlasti, ali ne i struke. Historio-
grafija u BiH nema nikakve veze
s tim i nijedan historiar niti
arheolog se nije ukljuio u taj pro-
jekt (osim Ibrahima Paia, koji
podrava teze Semira Osmanagi-
a o postojanju piramida). Ipak,
to traganje za bosanskim pira-
midama probudilo je malobrojnu
zajednicu bosanskih ar he ologa
koji su poeli na sve strane poma-
lo iskopavati. Osobno se priboja-
vam da u tim iskopavanjima ne
prezentiramo kao vana otkria
neto to je jednake vanosti kao i
bosanske piramide kod Visokog.
(Predavanje u Georg Eckert
Institute for International Textbook
Research, Braunschweig, 20. august
2007)
21
BEHAR110
Ko politizira historiografiju u Bosni i Her-
cegovini?
(...) itajui posljednji intervju Dubravka
Lovrenovia u Danima shvatio sam kako smo
konano dobili novoga Spasitelja, koji, eto,
spaava i historijsku nauku, i narod i dravu i
mnogoto drugoga. Da nije bilo toga intervjua
vjerovatno se nikada ne bih niti osvrnuo na
njegovu najnoviju knjigu, bez obzira to je u
njoj posvetio neto vie od 6 stranica jednom
mom predavanju. No, odbijajui odgovoriti na
Lovrenovieve napade vjerovatno bih ga jo
vie naljutio, a toga me je ba veliki strah.
Ipak, nekoliko je razloga zbog ega sam
mislio da se ne treba osvrtati na pisanje
Dubravka Lovrenovia, pa makar se on i nalju-
tio: prije svega, ne radi se uope o znanstvenoj
knjizi, nego zbirci radova ve ranije objavljenih
sa veoma velikom dozom politike intonacije;
drugo, Lovrenovi svaku kritiku njegovih sta-
vova koristi da sam sebe prikae rtvom i
metom napada bonjakih kolega, te sam se
pomalo plaio da bi moj odgovor bio protu-
maen upravo kao napad bonjakog kole-
ge; a ja ne elim doprinositi nikakvim rtvama
u ovoj zemlji. Vjerujem da je tih rtava i previ-
e. No, s obzirom da je Lovrenovi ve ranije
sve nas ve razvrstao po tim nacionalnim
avovima, definirao bonjaku mitomansku
historiografiju, nije iskljueno da i ova moja
reakcija bude doivljena kao napad bonja-
kog kolege. Ili me moda Lovrenovi, nakon
to sam u jednom predavanju izrazio sumnju
u naunu svrsishodnost nekih njegovih tek-
stova, vie uope ne smatra kolegom?
Ne elim se osvrtati na itavu Lovrenovie-
vu knjigu, ali u kao polaznu poziciju ukazati
na njegovu dosljednost koja moe biti para-
digma njegova pisanja. U knjizi (str. 14) Lovre-
novi, nadahnut nekim boanskim sposob-
nostima koje mu omoguavaju da vidi i s one
strane neprozirne sadanjosti, zakljuuje kako
su Hrvati za agresivni dio bonjakog politi-
kog i intelektualnog esatblishmenta u Bosni
i Hercegovini postali neista savjest i mrlja na
etnikoj karti i to nakon to je odlukom viso-
kog predstavnika Petritscha iz 2002. Vlada
Federacije BiH izruena u ruke Bonjaka. U
intervjuu (Dani, br. 592, 17.10.2008, str. 39) on
18
Zijad ehi, U smrt za cara i domovi-
nu. Sarajevo: Sarajevo Publishing,
2007.
19
Husnija Kamberovi, Begovski zem-
ljini posjedi u Bosni i Hercegovini
1878-1918. Sarajevo-Zagreb: Institut
za istoriju i Hrvatski institut za povi-
jest, 2003. (drugo izdanje u Sarajevu
2005). [Da je i u Bosni i Hercegovini
ipak mogue odvojiti politiku od
nauke pokazao je Denis Beirovi,
aktivan politiar ija politika aktiv-
nost nije prepoznatljiva u njegovim
naunim radovima. Vidjeti knjigu
pod naslovom Islamska zajednica u
Bosni i Hercegovini za vrijeme mona-
rhistike Jugoslavije (1945-1953),
Zagreb: BNZ i IZ Hrvatske, 2012.].
(Predavanje u Georg Eckert Institute
for International Textbook Research,
Braunschweig, 20. august 2007)
O Dubravku
Lovrenoviu
kae kako je Petritschevom odlukom iz aprila 2002. Federalna
vlada prekomponirana u omjeru: 8 Bonjaka, 5 Hrvata i 3 Srbi-
na ime je ozvaniena dvojna srpsko-bonjaka podjela
cijele BiH.
1
Moram priznati da mi nije jasno kako je ta bonja-
ka Vlada iz knjige postala Vlada iz interjvua u kojoj Bonjaci
nisu niti veina. Mogue je da Lovrenovi doivljava bonja-
kim sve one Vlade u kojima on nije lan!
2
Ali, s obzirom da je Lovrenovi obdaren boanskim nadah-
nuem da predvia, on nas pouava kako je jo 1996. progno-
zirao dalju mitologizaciju u bosanskohercegovakoj historio-
grafiji, to se, veli on, sada bjelodano vidi. S obzirom da pono-
sno uzvikuje kako je time dokazao da je odlian prognozer, pri-
siljeni smo njegove prognoze sada ozbiljno shvatiti, jer
nemojmo se kasnije praviti da nismo znali da nas je na vrijeme
upozoravao. A on nas upozorava kako se iznutra raspadamo,
da anse Bosne i Hercegovine, evo, sredinom 2008. Svakim
danom vidljivo kopne, pa njegova knjiga poprima obrise
zapisnika s mjesta nesree (knjiga, str. 328). Uz to, on dakako
zna da hrvatsko nacionalno pitanje u Bosni i Hercegovini
[navodno] nije rijeeno, te da se ono ipak mora rijeiti, pa nas
upozorava kako nijedno nacionalno pitanje nije razjanjeno
na demokratski nain nego su najprije glave padale zbog
toga i proliveni oceani ljudske krvi (Osloboenje, 17.10.2008,
str. 34). Ako ak ostavimo po strani da su neki i pred rat 1992.
isto tako upozoravali, neki su ak bili spremni da padnu i mili-
juni glava kako bi se rijeilo nacionalno pitanje, ovu Lovrenovi-
evu prijetnju bi doista trebalo ozbiljno shvatiti, te se upitati
kome to Lovrenovi prijeti? Da li on rauna da e se uvijek nai
onih koji bi rado vidjeli situaciju u kojoj tue glave lete kako bi
se konano rijeilo nacionalno pitanje?
Sve bismo to, doista, trebali uzeti jako ozbiljno, jer se radi o
predvianju naega Spasitelja. Posebno bismo to trebali u
obzir uzeti mi, koji se od 1992. do 1995. ne sklonismo na vrije-
me izvan Bosne i Hercegovine, nego ostadosmo ovdje vjeruju-
i da se isplati boriti za ideale slobode, bratstva i jednakosti.
Sada trebamo posluati Spasitelja i spasiti se od muka zalaga-
nja za te ideale. Jer, iako Spasitelj nagovjetava da bi on,
Lovrenovi, oklizne li se neko od Bonjaka na Trgu Alije Izetbe-
govia, bio tu da pomogne (jer ga je takvog stvorio Alah da-
leanuhu), valja biti prilino oprezan, zato to bi se moglo
desiti, kao 1992, kada su se sarajevske ulice puile od nedune
krvi (oceani krvi, rekao bi Lovrenovi), dobrim dijelom i zbog
retorike sline ovoj koju sada namee Dubravko Lovrenovi, i
kada nam je doista trebala pomo, na Spasitelj je spasio
sebe ne pruajui nama, bespomonim, ruku spasa. Znao je
on i tada da je ipak bilo sigurnije u Njemakoj nego u Sarajevu!
Ne vjerujem da bi Lovrenovieva ruka i sada bila toliko velika
da iz Njemake (ili moda SAD) pomogne nama da ustanemo,
haste, sa Trga Alije Izetbegovia, ukoliko se opet okliznemo.
Vjerujui, ipak, da mi je ostalo makar malo vremena do tog
bijega, ne ekajui Lovenovievu ruku spasa, urim da barem
ostavim svoju malu biljeku o Lovrenovievoj knjizi i njegovim
primjedbama na moj raun. Prvo, doista je alosno, ali istinito
da historiar takve reputacije, koji je predavao na sveuilitima
Yale i Chicago, i od koga bi se oekivalo iskljuivo bavljenje
naukom, toliko politizira nau historijsku nauku. Politizirani
historiari ne mogu depolitizirati historiografiju, nego je samo
stalno kontaminirati politikom. Dubravko Lovrenovi je u tom
smislu vrlo zanimljiva pojava u historiografiji u Bosni i Herce-
govini, a njegovo pisanje unosi veliku dozu politike u nauku.
Dubravko Lovrenovi je u ranijim tekstovima o mom pisa-
nju imao pozitivno miljenje. To se radikalno promijenilo nako
to je na internetu proitao jedno moje predavanje u kojemu
sam ukratko spomenuo i njegovu knjigu, te u kontekstu raz-
glabanja o medijskoj percepciji historiografije, spomenuo nje-
22
Svi su nacionalisti, jedino Lovrenovi nije! O tome
da li je neko nacionalista i koliki je nacionalista,
ja ne znam, to zna samo Lovrenovi. Koliko
Lovrenovievi pogromaki tekstovi doprinose
razvoju nacionalizma u ovoj zemlji, ja ne mogu
nagaati, to opet moe znati samo on sam,
nadahnut boanskim nadahnuem
predvianja.
1
Teza o bonjako-srpskoj podjeli Bosne i Hercegovine bila je prva faza u kon-
struiranju teorije o ugroenosti i neravnopravnosti Hrvata. Ta konstrukcija,
snanom medijskom kampanjom i politikom akcijom HDZ-a, ve je prilino
rairena u drutvu. Otvoreni dijalog sa onima koji se osjeaju ugroenim
jedini je nain za prevazilaenje tog stanja.
2
Iz treeg pokuaja Lovrenovi je konano uspio izraunati kako su Bonjaci
veina u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine. Uinio je to u tekstu Svehr-
vatski kenotaf. Hrvati u BiH: izmeu banovinske i zvizdovievsko-kneevi-
evske paradigme, Bosna franciscana, 32, Sarajevo 2010. Prethodno je i ovaj
tekst, kao i mnogi drugi koje Lovrenovi objavljuje po asopisima, objavljen
u sarajevskom Osloboenju. On je tu zakljuio da je poslije Petritschevih pro-
mjena 2002. konstruirana federalna Vlada sa bonjakom veinom, i to u
omjeru 9 Bonjaka, 5 Hrvata i 3 Srbina. Nakon itanja tog Lovrenovievog
teksta osjetio sam zadovoljstvo da je ova naa polemika poluila makar
mali rezultat Lovrenovi je barem nauio sabirati tri broja i konstruirati tu
bonjaku veinu. Meutim, to moje zadovoljstvo je brzo nestalo, nakon to
je Lovrenovi ponovo ustvrdio da je Petritsch konstruirao federalnu Vladu sa
bonjakom veinom, i ponovo se vratio na omjer 8 Bonjaka, 5 Hrvata i 3
Srbina. Uinio je to u izjavi za list Dani 26. novembra 2010, 28. Tako nam se
Lovrenovi stalno pojavljuje u bezbrojnim izdanjima i ne zna se vie ta on,
ustvari, uope tvrdi. Jedno tvrdi prije podne, a drugo poslije podne! Gra-
anski orijentirani Lovrenovi na jednoj strani govori o neravnopravnosti
Hrvata, a na drugoj, navodno, insistira na ravnopravnosti svih graana;
toboe kritizira etniku demokraciju, a promovira upravo princip etnike
demokracije. Pria o (ne)ravnopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini se ne
moe svoditi na njihovu brojanu zastupljenost u Vladi Federacije. Petrit-
schevim amandmanima je vraena konstitutivnost i ravnopravnost Hrvata i
Bonjaka u RS, kao i Srba u Federaciji ime je zadat konaan udarac onima
koji () ele podijeliti (Bosnu i Hercegovinu) i to je sutina () dreke (onih
koji napadaju te amandmane). U tom kontekstu, dakle, valja gledati na ova-
kve Lovrenovieve napade na Petritscheve amandmane. Vidjeti intervju Kre-
imira Zubaka u Dani, br. 736, 22. 7. 2011, 34-37.
Lovrenovi svaku kritiku njegovih stavova koristi
da sam sebe prikae rtvom i metom napada
bonjakih kolega, te sam se pomalo plaio da bi
moj odgovor bio protumaen upravo kao napad
bonjakog kolege; a ja ne elim doprinositi
nikakvim rtvama u ovoj zemlji. Vjerujem da je
tih rtava i previe.
govu polemiku sa Nenadom Filipoviem i Ahmedom Zildi-
em. Krajem 2005. Lovrenovi je, izmeu ostalog, zapisao i sli-
jedee: Husnija Kamberovi za sada je ipak jedini ivui
bonjaki historiar koji je eksplicitno prihvatio znanstvenu kri-
tiku bogumilskoga mita, dodajui toj kritici i neke vlastite vrije-
dne postavke.
3
Na jo nekoliko mjesta on je upuivao itatelje
na neke moje vrijedne postavke. A onda se sve promijenilo.
Sada sam postao osobom koja neke njegove ocjene preu-
zima kao svoje, ne navodei da su one izvorno Lovrenovieve.
Pri tome skree panju na dio u kojemu ja navodim kako Enver
Imamovi uspostavlja kontinuitet od Ilira do suvremenih kon-
stitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini. Ja sam doista mislio
da je to Imamovieva teza, a sada mi nije jasno da li je to
moda Lovrenovieva teza koju on potura Imamoviu.
Ili, moda Lovrenovi doista ivi u uvjerenju da je jedino on
u stanju prepoznati ono to Imamovi sasvim bjelodano i jasno
kae. A moja opaska da je na te Imamovieve teze Lovrenovi
reagirao, a Imamovi nije nikada odgovorio to za Lovrenovia
nije uope vano!
4
Druga Lovrenovieva opaska odnosi se na
to da sam ja predavanje naslovio tendencije u historiografiji u
BiH, ali govorio samo o Federaciji BiH zanemarujui historio-
grafiju u Republici Srpskoj. To je tano, jer smo se kolega Boro
Bronza sa banjalukog univerziteta i ja dogovorili da on pred-
stavi stanje u historiografiji u tom dijelu Bosne i Hercegovine, a
ja, makar i selektivno, stanje u Federaciji Bosne i Hercegovine.
To je Lovrenovi mogao takoer proitati na internetu, ali
njemu je bilo dovoljno da se zadri na mome predavanju, a
historiografija u Republici Srpskoj ta je to za njega? On se,
svejedno, nikada na to nije nigdje niti osvrnuo! On ima posla u
Federaciji koliko hoe, a od Republike Srpske ne ovisi ni jedna
od njegovih silnih dobro plaenih funkcija. Ali spoitava drugi-
ma to to ne ine! Lovrenovieva kritika je upuena i na moj
izbor asopisa Prilozi kao izvora za analizu osnovnih tendencija
u historiografiji. Ja sam nazvao taj asopis jedinim relevantnim
strunim asopisom iz oblasti historijske nauke u BiH, to je, po
njegovom miljenju, samo izraz moje pokondirenosti. Bravo!
Takvo to doista nisam oekivao od Lovrenovia koji je u
dva navrata bio lan Redakcije tog asopisa. Ali, kolega Lovre-
noviu, u pravu ste, vie Prilozi nisu jedini relevantni asopis iz
oblasti historijske nauke u Bosni i Hercegovini, jer je Institut za
istoriju u Sarajevu pokrenuo novi asopis, Historijska traganja,
koji ve poslije prvog broja ima izuzetan prijem meu histori-
arima (ne samo u Bosni i Hercegovini). Zato sam ja odabrao
Priloge Instituta za istoriju kao primjer asopisa iz ijih se tek-
stova mogu nazrijeti kakve su tendencije prisutne u historio-
grafiji u Bosni i Hercegovini? Naprosto, zbog toga to drugih
asopisa mi nemamo, a ja sam elio ipak imati neto vrsto na
ta se mogu osloniti u graenju svoga stava o tome. Neka mi
Lovenovi nabroji historijske asopise koji sada izlaze u Bosni i
Hercegovini na temlju ijih tekstova bismo mogli vidjeti kuda
to ide (ili srlja) naa historiografija!
Druga mogunost koja je postojala bilo je nagaanje. Ja
nisam htio nagaati, ali je zato Lovrenovi pristao nagaati o
mojim motivima. Nazvavi moj stav o Prilozima kao jedinom
relevantnom historijskom asopisu u BiH obinom pokondi-
renou, on moje uvjerenje kako su knjige Historija Bonjaka
(autor Mustafa Imamovi) i Porijeklo stanovnitva (autor Enver
Imamovi) produkt odreenog vremena, naziva relativizira-
njem nacionalizma. Svi su nacionalisti, jedino Lovrenovi nije!
O tome da li je neko nacionalista i koliki je nacionalista, ja ne
znam, to zna samo Lovrenovi. Koliko Lovrenovievi pogroma-
ki tekstovi doprinose razvoju nacionalizma u ovoj zemlji, ja ne
mogu nagaati, to opet moe znati samo on sam, nadahnut
boanskim nadahnuem predvianja.
Ali, ja znam da moja namjera nije bila braniti nikoga, pa ni
Filipovia, Imamovia ili nekoga drugog. Ne znam zato, ali
izgleda da Lovrenovi, koji stalno brani svoje uitelje, smatra
da svako mora imati nekoga koga e braniti. Ja osobno
nemam namjeru nikoga braniti, niti vjerujem da je moja
odbrana potrebna Filipoviu, Imamoviu i drugima. Pa, ko sam
ja da njih branim? Zadatak koji mi Lovrenovi daje ne elim
prihvatiti. (...)
Ulomak iz knjige Historiografija u Bosni i Hercegovini
u slubi politike, Husnija Kamberovi,
izdava Srednja Europa, Zagreb, 2012.
23
BEHAR110
Prvo, doista je alosno, ali istinito da historiar
takve reputacije, koji je predavao na
sveuilitima Yale i Chicago, i od koga bi se
oekivalo iskljuivo bavljenje naukom, toliko
politizira nau historijsku nauku. Politizirani
historiari ne mogu depolitizirati historiografiju,
nego je samo stalno kontaminirati politikom.
Dubravko Lovrenovi je u tom smislu vrlo
zanimljiva pojava u historiografiji u Bosni i
Hercegovini, a njegovo pisanje unosi veliku dozu
politike u nauku.
3
Lovrenovi je ovo napisao u tekstu objavljenom u asopisu Zenike sveske br.
2/2005, ali to ne spominje u knjizi Historia est magistra vitae. Mogue jeda je
tekst za Zenike sveske pisao prije podne, a knjigu poslije podne. Kasnije je
njegov odnos prema meni sve vie napredovao, da bi, za sada, kulminaciju
dostigao poetkom 2012. kada je pokuao da na Odsjek za historiju Filozof-
skog fakulteta u Sarajevu, na predmete koje ja predajem, dovede fra Petra
Jelea. Nakon mog odbijanja takve mogunosti, napisao je kako je moj
negativan stav gest nedobronamjerne osobe, osim toga osobe koja sebi, u
autoritarnomduhu, umilja preko svojih stvarnih mogunosti. Priznajem da
nisam dorastao Lovrenovievim sposobnostima i mogunostima spletkare-
nja. Tu sposobnost Lovrenovi je pokazao i u maju 2012. kada je izlobirao da
se na Filozofskom fakultetu Fatmiru Alispahiu onemogui pisanje doktor-
ske disertacije o Iseljenikom iskustvu u novijoj bonjakoj knjievnosti. Slian
poduhvat je bio poduzeo i koncem 2008. pokuavajui onemoguiti Sabini
Veladi pisanje magistarskog rada, iji sam ja bio mentor, o Bonjacima u
Bosni i Hercegovini od 1990. do 1992. godine. Tada, za razliku od maja 2012, u
tome nije uspio, mada je i desetak profesora podralo njegovu papazjaniju.
O njegovim pokuajima da, udruen sa predratnim uvarima bjelanike
meteoroloke stanice, utjee na kadrovsku i programsku orijentaciju Institu-
ta za istoriju iji sam direktor, ne elim troiti puno rijei. Ipak, moram iznije-
ti svoje uvjerenje da se takvi Lovrenovievi saputnici, ma koliko se trudili, ne
mogu odvojiti od svog prirodnog ambijenta. Vjerujem da je skok od straar-
ske upice na bjelanikoj meteorolokoj stanici do pozicije visokog vojnog
obavjetajca veliki uspjeh, ali se plaim da to nije dovoljna kvalifikacija za
odreivanje prioriteta u naoj nauci. ak ni politika i medijska potpora ne
mogu u tome pomoi, ma koliko takvi tipovi umiljali sebi da imaju neke
nadnaravne mogunosti i posebnu misiju na ovom svijetu.
4
Dubravko Lovrenovi i Enver Imamovi imaju slinu ulogu u historiografiji u
Bosni i Hercegovini. O toj slinosti bi bilo dobro napraviti jedan iri osvrt.
Ara Gler roen je u Istanbulu
1928. godine. Najvei je ivui pred-
stavnik kreativne fotografije u Tur-
skoj i uiva izuzetno velik meunaro-
dni ugled. Ve je u djetinjstvu pokazi-
vao veliki interes za kinematografiju.
Kao srednjokolac radio je u films -
kim studijima u svim podrujima ki -
ne matogra fije. Diplomirao je na Ge t -
ro nagan Armenian High School
1951. i poeo je stjecati naobrazbu u
ka za litu i glumi kod Muhsina Ertu-
grula. elja mu je bila postati reda-
telj ili scenarist. U to vrijeme neke od
njegovih publikacija bile su ve objav-
ljene u knjievnim asopisima i
armenskim tiskovinama.
Nastavio je obrazovanje na Eko-
nomskom fakultetu Sveuilita u
Istanbulu. Ipak, nakon to je odlu io
baviti se fotonovinarstvom, odustao
je od fakulteta i odsluio vojni rok.
Zapoeo je novinarsku karijeru u
novinama Yeni Istanbul 1950. godi-
ne. Postao je fotonovinar za Time-
Life 1950., a za Paris March i Ste -
rn 1958. godine. Nekako u to vrije-
me postao je i lan Agencije Mag -
num. Napravio je fotografiju Noine
arke, a Magnum Photos distribui-
rao je vie od 100 fotografija. Svojim
fotografijama predstavio je svijetu i
planinu Nemrut, kao i ponovno otkri-
veni, zaboravljeni grad Aphrodisias.
Do 1961. bio je direktor fotograf-
skog odjela Hayat asopisa. Progla-
en je jednim od 7 najboljih foto grafa
na svijetu u British Journal of Pho-
tography Year Book, objavljenoj
1961. u Velikoj Britaniji. Iste godine
postao je lan ASMP (American So -
ciety of Media Photographers) kao
jedini turski predstavnik. Dobio je
Master of Leica nagradu u Njema-
koj 1963. Te iste godine posebno
izdanje asopisa Camera (najvani-
je publikacije u svijetu fotografije u to
doba) bilo je posveeno njemu.
Njegov stvaralaki opus bio je
izloen na Man and his World Show
u Kanadi 1967., na Masters of Color
Photography (10 majstora fotografi-
je u boji) u Muzeju moderne umjetno-
sti u New Yorku 1968. i na Photoki-
na Fair u Klnu te iste godine. Na p -
ra vio je fotografije Aja Sofije za Lord
Ki nross knjigu, objavljenu 1971. go -
di ne. Njegove fotografije bile su na
na slovnici engleskih, fran cuskih i
nje makih izdanja knjige Picasso,
Me tamorphose et Unite, koju je obja-
vila Skira u povodu Picassovoga de -
vedesetog roendana.
Godine 1974. pozvan je u Ameri-
ku gdje je fotografirao mnoge slavne
Amerikance. Te su foto grafije kasnije
izlagane pod nazivom Creative Ame-
ricans u mnogim gradovima po svi-
jetu. Dokumentarni film End of a He -
ro (Kraj heroja) o propasti ratne krs -
tarice Yavuz napravljen je iste godi-
ne. Fotografije iz dokumentarca kori-
stile su se u lancima o umjetnosti i
povijesti umjetnosti u Time-Lifeu,
Horizonu, i Newsweeku, a izdava
Skira distribuirao ih je po svijetu.
Godine 1989. pridruio se progra-
mu A Day in the Life of... te je sura-
ivao s najpoznatijim svjet skim foto-
grafima u Indoneziji, Maleziji i Bru-
nejima. U 1992. godini njegove foto-
grafije djela uvenog arhitekta Sina-
na - koje je pripremao due vremen-
sko razdoblje - objavili su nakladnici
Arthaud u Francuskoj, Thames &
Hudson u Americi i Velikoj Britani-
ji, pod naslovom Sinan - arhi tekt Su -
le jmana Velianstvenog. Iste godine,
njegovu knjigu Living in Turkey obja-
vio je nakladnik Thames & Hudson
u Americi i Velikoj Britaniji.
Gler je odrao stotine izlobi po -
s vuda po svijetu i objavio mnogo knji-
ga, dobitnik je mbnogih uglednih na -
g rada i priznanja. Intervjuirao je i fo -
to grafirao mnoge slavne osobe, po e -
vi od Bertranda Russella i Winstona
Churchilla do Arnolda Toynbeea, Pa -
bla Picassa i Salvadora Dalija.
24
LIKOVNO OKNO
Izloba fotografija Ara
Glera, Galerija Klovievi
dvori, Zagreb (13. prosinca
2012. 13. sijenja 2013.)
Oko Istanbula
25
LIKOVNO OKNO
BEHAR110
Zato neki prizori stare, a neki ne? Ili, moda bolje
reeno, same slike ne stare, one se odvajaju od stvarnosti
i postaju dio bezvremenog univerzuma. Dok ga gledam
ovdje i sada, Ara Glerov Istanbul meni je dvostruko ima-
ginaran, pripada svijetu starinskih fotografija i pripada
nesavrenom, ali toplom i naizgled sretnijem svijetu pro-
loga stoljea.
Duboke crnine analogne fotografije skrivaju neku
slutnju sree. Tamo se dogaa ono udo tre nutka u
kojem se srea raa bez blagostanja, mimo ustaljenih
tokova dobro organiziranog ivota. Ara Gler izdvaja, kao
najdrau u ovoj seriji, fotografiju dvojice ribara ispred
Galata mosta. Njih dvojica, kae autor, simboliziraju sam
ivot ispred mosta koji spaja civilizacije. I zaista, u njiho-
vim razvedenim siluetama sva je zaudna zavodljivost
ivota. Okrenuti jedan prema drugom, priblieni na uda-
ljenost prijateljske komunikacije ta dva mukarca tamnih
obrisa uobliavaju svjetlosni svijet izmeu. More Bospora
bljeska i uspinje se prema njihovima licima to se ocrta-
vaju na zaustavljenoj mirnoj plohi mosta. Most ih spaja!
Ali se nad njim uzdigao galeb i nadnaravna vertikala
minareta.
To se vrijeme nije bojalo dima. Dim je bio prisutnost
ivota, toplina, para, aktivnost, pa ak i napre dak. Danas
snimljena fotografija s takvim dimnim oblakom bila bi
depresivna i tragina, vukla bi u beznae. Zato ova foto-
grafija, unato naem suvremenom iskustvu, zadrava
znaenje koje je moda mogla imati u vrijeme svoga
nastanka: dim na njoj donosi uzlet, nezaustavljivi boan-
ski zanos koji dvojici daje neoekivanu mo. Bosporski
ribari na fotografiji postaju proroci, oni su ti koji znaju
tajnu. Njihov sluajni popodnevni razgovor vie nije kra-
enje vremena, on je uvanje tajne.
A tajna je oigledno u slici samoj, u majstorstvu s
kojim Ara Gler promatra svijet! Gusta amal gamirana
smjesa Mediterana i Male Azije vibrira svojom puninom
do srebrnog odbljeska. Ona je zabiljeena na ovomu mje-
stu susreta, ona je ta koja povezuje nae dvije zemlje, ona
nas odvodi u imaginarno. Tako dimne zavjese postaju
uzleti ivota, a minareti uvari spokoja. Zaudna je mo
fotografije, slike, i sjeanja kao nagovjetaja budunosti.
Marina Viculin, ravnateljica Galerije
Klovievi dvori, Zagreb
Hrvatsko-tursko drutvo prijateljstva,
pod predsjedavanjem gospodina Gorana
Beusa Richemberga, sudjelovalo je u orga-
niziranju raznih dogaanja tijekom prole
godine, od kada je obnovljeno - stavljajui
Tursku i Turke u iu hrvatskoga javnoga
interesa. Festival suvremenih turskih fil -
mova, odran proljetos u Zagrebu, prvi je
hrvatskoj publici predstavio tursku vizualnu
umjetnost. Nastavljajui istim smjerom,
veliko nam je zadovoljstvo predstaviti foto-
grafije Are Glera, svjetski poznatog umjet-
nika ije je ime sinonim za Istanbul.
Nakon uspjeha knjiga Orhana Pamuka
(koji i sam spominje Aru Glera u svom
romanu Istanbul), Elifa Safaka i neizbje-
nih turskih sapunica, smatramo ovo ideal-
nim trenutkom da hrvatsku publiku upoz-
namo s neim autentinim i originalnim,
iako donekle manje poznatim ljudima koji
nisu ljubitelji fotografije.
Gler je vjerojatno najpoznatiji turski
fotograf. Openito ga smatraju najvanijim
fotografskim kroniarem Istanbula, jedno-
ga od najkompleksnijih i najnapuenijih
gra dova na svijetu koji foto grafu nudi veliko
bogatstvo. Gler, kojemu su 84 godine, po -
svetio je mnogo svojih radova tom global-
nom gospodarskom i kulturnom megalo-
polisu, koji je vrlo blizu Hrvatske. ini se da
on poznaje svaki intimni kutak ovoga
grada, i da vam doputa da bacite oko na
njegove tajne.
U ime Drutva, zahvaljujem svim sudio-
nicima u organizaciji izlobe, ukljuujui i
Tu rsko velepo slanstvo u Zagrebu, a osobito
Andrei Berkovi i Sai impragi, koji su inici-
rali ideju o izlobi Are Glera u Hrvatskoj.
Odnosi izmeu Hrvatske i Turske su topli
i prijateljski, i taj trend sigurno raste. Mi se
iskreno nadamo da e ova izloba doprini-
jeti tim odnosima.
Jasmina Jaaragi,
potpredsjednica organizatora izlobe;
Hrvatsko-turskog drutva prijateljstva
Fotografije ustupio gospodin Umut Sln iz Zaklade Ara Gler
26
LIKOVNO OKNO
27
LIKOVNO OKNO
BEHAR110
28
INTERVJU: IVO BANAC
Intervju: prof. dr. sc. Ivo Banac
Razgovarao: Sead Begovi
UVIJEK
SAM
JASNO
UKAZIVAO
na glavne
pravce napada
na bosansku
samobitnost
Ivo Banac, povjesniar, putopisac, publicist i politiar, slovi kao jedan od najistak-
nutijih intelektualaca u nae doba u Hrvatskoj, bez ikakve znanstvene kontrover-
ze, skepse i sofizma (toliko svojstvenim nekim njegovim sveuilinim kolegama),
dapae, on e suverenim enciklopedistikim znanjem hrabro iskazati irinu svoga
uvida u komparativne procese razvoja hrvatske i svjetske (naravno, i one ex-jugo-
slavenske) povijesti i historiografije, ali i politike. Mnoge od nas oduvijek su s
potovanjem ouavala i ushiivala njegova, originalnim stilom izreena, tona
predvianja onih dogaanja (a koja zadiru ak i u kulturno umjetniku batinu)
koja su se ve odigrala pa tako i ona na tlu Bosne i Hercegovine.
Uvijek smo s naim sugovornici-
ma, posebice kad je rije o ugled-
niku kao to ste Vi, pokuali us -
postaviti moguu bliskost pi tavi
ih: to za Vas znai blizina samo-
stalne Hrvatske, nje na pograni-
nost, i nadasve povijesna interak-
tivnost sa Slovenijom, Bosnom i
Srbijom, ali i s Italijom i Maars -
kom?
To su zadatosti jednog povijesnog
razvoja, koji sa sobom nosi niz zajed-
nikih toki, prostor suradnje i razu-
mijevanja, ali i nizove nesporazuma,
pa i sukoba. Granice i odnosi nisu uvi-
jek ovisili o nama. Danas, kad smo svi
demokratski subjekti, ili barem eli-
mo biti, nae granice i odnosi ponaj-
prije ovise o nama samima. Primjeri-
ce, granica sa Slovenijom i odnosi sa
Slo vencima: jo od babenberkih i ar -
pa dovskih vremena granica izmeu
Hrvatske, s jedne strane, te Kranjske
i tajerske, s druge, gotovo je ne p ro -
mi jenjena. To je zapravo jedna od naj-
starijih granica u Europi. Povrh toga,
odnosi izmeu Hrvata i Slovenaca
pod habsburkom su vlau gotovo
bez iznimke bili bratski i prijateljski.
Pa i u dvije Jugoslavije, pored poseb-
nog odnosa to su Slovenci izborili ili
se dali upustiti s Beogradom, Hrvat-
ska i Slovenija su najee bile u
istom rovu. No, od uspostavljanja na -
ih neovisnih drava, sigurno u nedo-
statku zajednikih protivnika na sje-
verozapadu, nai su se odnosi do te
mjere pogorali, da je sad neizvjesno
hoe li Slovenija ratificirati pristupni
ugovor Hrvatske za EU. Dvadeset go -
di na loih poteza, plitke sebinosti,
nadmene diplomacije, zluradosti i
glu posti mogu izbrisati postignua ge -
neracija. Mogu zakljuiti da je hrvat-
ska neovisnost za mene preduvjet za
dobre odnose sa susjedima, jer ako ni -
ste subjekt ne moete ni voditi politi-
ku niti uspostavljati odnose. No, to to
ste subjekt jo ne jami da ete pred-
nosti slobode odluivanja koristiti na
nain koji je od interesa i vama i dru-
gima. Jer, ako radite samo za se be,
nikada neete biti sigurni. ivjet ete
u strahu.
Nadam se da nam, mimo Vae
bogate biobibliografije, postavlja-
mo neka, uslovno i oprezno ree-
no, ciljana pitanja. Na koji je na -
in bosanski politiki ratni pou-
ak odredio Va rukopis, narav -
no, kao funkcionalnog ovjeka
zbilje, intrigantnog povjesniara
i kao drutvenog kritiara?
Rat protiv Bosne i Hercegovine ni -
je odredio moj povijesni ili javni rad.
Naime, poznavatelji mog doratnog
pisanja o BiH, navlastito u Naciona-
lnom pitanju, znaju da sam uvijek ja -
sno ukazivao na glavne pravce napa-
da na bosansku samobitnost, te davao
do znanja da budunost Bosne, ali i
Hrvatske, ovisi o hrvatsko-bonja-
kom partnerstvu, dakako u okviru
priznanja bonjake nacionalne po se -
b nosti. Iznenadila me je samo lakoa
s kojom se Tuman oprostio od tih
ele mentarnih aksioma. Tumanova
po litika ne samo da je zadala teak
udarac Bosni i Hercegovini u trenut -
ku borbe na ivot i smrt, nego je dugo-
rono oslabila poloaj hrvatskog naro-
da u Bosni i Hercegovini. Meni uope
nije jasno zato se to jo uvijek taji,
dapae na razne naine osporava, te
od govornost prebacuje na druge. Na
ovomu stojim. Nee me pokolebati ni -
ka kvi sofizmi o loim uincima detu-
manizacije. Bez temeljite detumani-
zacije, a na taj termin polaem autor-
sko pravo, nema demokratske Hrvat-
ske, ni mira s BiH. Dodue, nema ih
ni s detumanizacijom u reiji jugo-
nostalgiara i razaratelja hrvatskog
du ha.
Autor ste djela o nacionalnom pi -
tanju u Jugoslaviji, posebice kad
je rije o krajoliku razorene i vje -
rski podjeljene Bosne i Hercego-
vine. Biste li danas to balkansko
nasilje promatrali iz drugog ra k -
u rsa, s obzirom na brzinu odvija-
nja novije povijesti koja malom
ovjeku ba i ne ide na ruku?
Nikada nisam govorio o balkan-
skom nasilju niti drim da je balkan-
ska regija posebno zloudna ili zlosre-
tna. tovie, ljudska je drama u ovim
krajevima neprekidni izvor novih saz-
nanja o ovjekovim dostignuima i
krajnostima. Tono je, danas je Bosna
i Hercegovina posebno razorena, te
na cionalno i vjerski izuzetno podije-
ljena, ali to je proces koji traje vrlo
dugo. Zapravo, temeljna je poruka
mo je knjige o nacionalnom pitanju,
da su moderne ideologije, koje su uvi-
jek sekularne, pa i onda kad rabe vje -
rske asocijacije, odredile pravce nacio-
nalnih odnosa sukoba i suradnje
meu junoslavenskim narodima.
Zato nema potrebe za nekim drugim
rakursima. Postavljena teza je iteka-
ko potvrena u najnovijim dogaanji-
29
INTERVJU: IVO BANAC
BEHAR110
Ivan Lovrenovi bi dobro uinio da razmisli je li njegovo
ponaanje racionalno. Pristojno sigurno nije. Kako uope
reagirati na optubu da je ukazivanje na jedan aspekt
Andrieva pogleda na Bosnu ravno sudionitvu u
projektima Karadia i Tumana? Jedno je sigurno:
Lovrenovi nije vlasnik ili ovlateni tuma Ive Andria.
Upravo zato to je sebi dodijelio tu ulogu, on se ponaa kao
da mu argumenti nisu potrebni. Prije nekog vremena
zamjerio sam airu Filandri na izjavi da Lovrenovi nije
sveta krava, te da ne moe biti poteen kritike. Oito sam
pogrijeio. Od Lovrenovia smo stvorili ne samo svetu
kravu, nego monstruma.
ma. Zato moramo raditi na uklanja-
nju najgorih aspekata nacionalnih
ideologija. To nije ni lak ni brz posao,
ali jedino emo tako olakati ivot
svih ljudi u ovim zemljama, ne samo
malog ovjeka.
Predavali ste istono europsku
po vijest na Sveuilitu Yale. Mno -
gi su primijetili da ste, kao Du b -
ro vanin imali u znanstvenom
posjedovanju instruktivnu pam-
evinu posvjesnice rodnoga gra -
da. Za Behar, ali i za sve beha-
riste, bit e interesantno uti na
koji ste nain na tim temeljima
objasnili model cjelokupnog ju-
noslavenskog pitanja.
To moe biti, premda bih bio sret-
niji kad bi dotina pamevina bila
prisutnija kod svih Dubrovana, to
danas ba i nije sluaj. Ako postoji
poduka u dubrovakoj povijesti to je
proimanje odgovorne elite i opeg
dobra. Zato su Dubrovani, bez obzira
na objektivnu slabost svoje dravice,
umjeli sauvati svoju neovisnost u
vrlo opasnim vremenina, prilagoa-
vajui se svijetu to su stvorili njihovi
protivnici i pokrovitelji, ali bez kom-
promitiranja vlastitih posebnosti. Ne
znam je li to temelj za tumaenje cje-
lokupnog junoslavenskog pitanja, ali
znam da su mali imperijalizmi nita
manje opasni od velikih. Kad god je
neka junoslavenska nacionalna ideo-
logija zacrtala imperijalne projekte
na utrb interesa i posjeda drugih,
eksperiment bi zavrio tragino. Sva-
tko mora znati to moe i koliko moe.
Svjetsku slavu Vam je donijela hi -
s toriografska knjiga Nacionalno
pitanje u Jugoslaviji: porijeklo,
povijest, politika. Odmah potom
se javljaju politike sumnje u vje-
rodostojnost Vaeg znanstveno
akribinog stava i to iz krugova
komunistikih, postkomunisti -
kih i nacionalno ovinistikih
svje tonazora. Zato je knjiga o t -
ro napadnuta u Beogradu, i to, i -
ni se, glede ravnopravnosti ju-
noslavenskih identiteta?
Nita od toga nisam primijetio.
tovie, svi ti krugovi koje nabrajate
odabrali su posve drukiji metod
osporavanja ove kljune knjige
uglavnom su je preuivali, ignorirali
i samo iznimno pokuali osporiti vla-
stitim tezama (najnoviji takav sluaj
je knjiga Dejana okia Nedostini
kompromis u kojoj negira dominan -
tni aspekt nacionalnog sukoba u me -
uratnoj Jugoslaviji i pokuava doka-
zati kako je potraga za kompromi-
som dominirala jugoslavenskom poli-
tikom u meuratnom razdoblju). Us -
put, tako se ponaaju i hrvatski me -
diokriteti to je jasno iz bibliografija
koje nude u raznim sveuilinim kole-
gijima ili relevantnim lancima ili is t -
ra ivanjima. tovie, sa sigurnou
mo gu rei da moja knjiga kod nas
nikad nije doivjela pravo vrednova-
nje. No, unato svim tim preprekama,
ona je u svijetu ostala kljuni vodi za
razumijevanje odnosa u Jugoslaviji.
Kao takva je nezaobilazna, jer pored
to ga to egzaktno opisuje jedno sta-
nje, takoer daje i razloge za takvo
sta nje. U tomu je prepreka za krugo-
ve i svjetonazore, pa bi im bilo naj -
mi lije da knjiga uope nije napisana,
a kad je ve napisana, da je nitko ne
uzme u obzir.
Mnogi umni i nezastarjeli politi-
ari ude se (u pozitivnom smi-
slu) nakim Vaim postavkama. To
bi se moglo podvesti pod pitanje:
kako ste uspjeli predvidjeti nado-
lazea ratna zbivanja?
Tako to prepoznajem teinu rije-
i. Sredini koja se uvjerila da je
uskraena, da joj o glavi rade svjetski
monici, a sama izbjegava dijalog i
dogovor, te zveke orujem i ponaa se
kao Ezopov vuk u basni o vuku i
janjetu takvoj sredini treba vjerova-
ti. Ona je ve krenula po svoj zalogaj.
30
INTERVJU: IVO BANAC
Dvadeset godina loih
poteza, plitke sebinosti,
nadmene diplomacije,
zluradosti i gluposti
mogu izbrisati
postignua generacija.
Mogu zakljuiti da je
hrvatska neovisnost za
mene preduvjet za
dobre odnose sa
susjedima, jer ako niste
subjekt ne moete ni
voditi politiku niti
uspostavljati odnose.
Tumanova politika ne samo da je zadala teak udarac Bosni i
Hercegovini u trenutku borbe na ivot i smrt, nego je dugorono
oslabila poloaj hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Meni uope
nije jasno zato se to jo uvijek taji, dapae na razne naine
osporava, te odgovornost prebacuje na druge.
*
urovati s neprijateljem protiv saveznika gore je od leinarstva. To
je rad protiv vlastitih interesa. Miloevi je i Tumanovim rukama
vodio rat protiv BiH, a time i protiv Hrvatske.
Mnogi misle da i danas pretjerujem
kad zakljuujem da je retorika unu-
tarnjih odnosa u BiH siguran znak
buduih ratnih sukoba. Ali to je tako.
Onima koji postojano negiraju BiH i
sustavno najavljuju odvajanje od BiH
treba vjerovati. Oni to ne govore kako
bi preplaili nego kako bi objavili
svoje namjere. Nikad neu zaboraviti
otvoren sukob na jednom akadem-
skom panelu u Washingtonu, 21.
listopada 1990., kad sam pred prepu-
nom dvoranom punom raznih vladi-
nih eksperata rekao da je Miloevi
ve krenuo u rat, te da se moe oeki-
vati krvav rasplet jugoslavenske
drame. Napao me je jedan Vodov
ameriki pouzdanik, te me nervozno
optuio da sam neodgovoran. No za
manje od godinu dana bombe su
padale na moju kuu u Dubrovniku...
Vai lucidni komentari i analize
zadiru i u mijeanje ondanje hr -
va tske vlade i predsjednika Fra-
nje Tumana u podjelu Bosne i
He rcegovine (podsjetimo na knji-
gu Cijena Bosne). Da toga nije
bilo (uslovno reeno), bi li bilo
drugaije?
Nije produktivno dokazivati to bi
bilo, da je bilo. Ipak, siguran sam
kako se je Bosna i Hercegovina mogla
obraniti jo 1992. da Tuman nije ser-
visirao Miloevievu ratnu strategiju
podijeli, pa vladaj. urovati s nepri-
jateljem protiv saveznika gore je od
leinarstva. To je rad protiv vlastitih
interesa. Miloevi je i Tumanovim
rukama vodio rat protiv BiH, a time i
protiv Hrvatske. Naravno, da bi bilo
drugaije da nije bilo ovakve posve
neoekivane prepreke. Nije bilo kasno
ni 1995. kad se moglo nastaviti sa
zajednikim operacijama protiv Kara-
dievih snaga, a ne popustiti pritisci-
ma Holbrooka i Galbraitha. ak ni
sa da nije kasno, ali to bi zahtijevalo
po tpuni preokret u politici prema
BiH, te odbacivanje Josipovieve su -
ra dnje s Dodikom i povlaivanja Mi -
la novieve vlade ruskim energetskim
interesima u Dodikovoj satrapiji.
Mislite li da je Va lanak Hrvat-
sko jezino pitanje iz 1984., kod
nas preveden kao knjiica 1991.,
jo uvijek aktualan s obzirom na
estradnu pojavu Sneane Kordi.
Moram priznati, kao pitalac, da
bez obzira na meusobno poi-
njene zloine, koji se ne mogu
nipoto izjednaavati, ipak vrlo
ja sno razumijem Srbina, Crnogo -
r ca i napose Bosanca i Hercegov-
ca, a kao zagrebaki kajkavac bo -
me i Slovenca. Zaboga, pa i Rusa,
a kamoli ne i Makedonca, iako mi
kau da sam zbog pigmentacije
Irac. Osobno smatram da leksi-
ke vrijednosti preuzimaju one li -
ngvostilske ili neke druge, pa kad
se ve dijelimo politiki i nacio-
nalno, idemo to uiniti i jeziki.
Ponavljam, ako je to pravedno bit
u uvijek za. to Vi mislite o
tome?
Moj lanak/knjiica je pokuaj sin-
teze povijesti hrvatskog standardnog
jezika, pa je danas jednako tako
31
INTERVJU: IVO BANAC
BEHAR110
Tono je, danas je Bosna i Hercegovina posebno razorena, te
nacionalno i vjerski izuzetno podijeljena, ali to je proces koji traje
vrlo dugo. Zapravo, temeljna je poruka moje knjige o nacionalnom
pitanju, da su moderne ideologije, koje su uvijek sekularne, pa i
onda kad rabe vjerske asocijacije, odredile pravce nacionalnih
odnosa sukoba i suradnje meu junoslavenskim narodima.
aktualan kao i u vrijeme jezinog
unitarizma protiv kojega je svjedoio.
Novi argumenti u prilog jezinom
unitarizmu, estradni ili ne, ne mogu
promijeniti tu povijest. injenica je
da nai uvaeni jezikoslovci, akade-
mici i sveuilini profesori, nisu bili
kadri podastrijeti i predstaviti tu
povijest na jednom svjetskom jeziku i
tako zaustaviti agresiju srpsko-
hrvatskog, koji je uvijek bio u slubi
velikosrpskog projekta. To sam oba-
vio upravo ja i zato taj lanak nikad
nije citiran kod nas, pa ni kod gospo-
e Kordi. No, postoji jo jedan pro-
blem. Hrvatski standardni jezik sim-
bol je jedinstva hrvatskog naroda.
Upravo zato jer su tri narjeja iz koje-
ga hrvatski standardni jezik crpi
svoju osobnost predstavljala mogue
jezgre posve drukijih nacionalnih
in tegracija, vano je znati da je na
jezik biljeg ne nekog herderijanskog
Volksgeista nego politikog dogovo-
ra na razini elita. No, povijest nikada
ne stoji. Dostignua jednog narataja
drugi narataji dovode u pitanje. Ako
je Hrvatima dosadila politika ne -
ovisnost neka slobodno idu putem
gospoe Kordi. Za uglom ih eka
akademik Ekmei s uenom tezom
da Hrvati uope ne postoje, da zapra-
vo govore srpski i da je njihova osob-
nost djelo Katolike crkve. Jednako
tako, po Ekmeiu ni Bonjaci ne
postoje, zapravo govore srpski i proiz-
vod su islama. A tek Crnogorci!?
Vaa knjiga Grbovi biljezi iden-
titeta govori prije svega o triju -
mfalizmu koji zamuuje iste
po glede. U tom je smislu grb za
Vas samo znak identiteta. Mije-
njaju li se te grboslovne znakovi-
tosti s ob zi rom na vremensko
gibanje (po vijest), ili zauzimaju
druge znaajne oblike?
Ne, za mene je grb i znak identi-
teta. Esej u knjizi, koja nije samo
moja, govori o tomu kako su obitelj-
ski grbovi, kao dokazi plemenitog
porijekla, djelovali uz grbove zema-
lja, pokrajina i gradova, i tako pro-
micali moderne identitete. Hrvatski
je grb vrlo star, ili, bolje, star je koli-
ko i najstariji europski dravni grbo-
vi, a ima i dodatnu prednost to je
neupitni znak hrvatskog dravnog i
narodnog identiteta kroz cijelo raz-
doblje modernosti. Mijenjali su se
reimi i ideologije, ali hrvatski grb
nitko nije dovodio u pitanje, bez
obzira to su jedni davali prednost
bijelom, a drugi crvenom poetnom
polju. U naem vremenu, kad svako
selo trai svoj grb, pa se oni maso-
vno i esto nematovito industrij-
ski proizvode, izgubili smo smisao za
autentinost i specifinost hrvatskog
grba. On se, poput mnogih drugih
dravnim i narodnih grbova, po s ve
demokratizirao, pa se esto koristi u
posve komercijalne svrhe. Pundit-
skim jezikom posveenih komuniko-
loga, postao je brand.
to mislite o poloaju Hrvata u
BiH, prije svega u Federaciji.
Mo e li se uiniti neto da se ne
smanjuje njihov broj u Federaci-
ji, ali i da se intenzivnije vraaju
u Re publiku Srpsku?
Prije svega, mislim da poloaj Hrva-
ta u BiH, navlastito u Federaciji,
nije gori od poloaje bilo koje druge
narodne skupine u BiH. Da bi broj
Hrvata rastao, potrebno je u prvom
redu pretvoriti BiH u uspjenu zem-
lju u kojoj se moe mirno raditi i
napredovati, bez ikakvih ustupaka
na tetu vlastitog identiteta. Broj
Hrvata je bio znatno vei u BiH za
vrijeme komunistike diktature. To
nije dokaz prednosti komunizma
nego, upravo suprotno, to je dokaz
uuvanosti tradicionalnog drutva
u BiH. U posljednjoj fazi komuniz-
ma migracijski trendovi su ve zah-
vatili radno sposobne hrvatske rad-
nike i odveli ih preko Save, ali i
izvan SFRJ. Nakon toga je doao
rat, dogovorena predaja Posavine, te
raseljavanje Bosanske Krajine i dije-
lova srednje Bosne. Tko bi se u ovim
uvjetima vratio, recimo u Derventu,
gdje nema posla, gdje tvornice rade s
manje od etvrtine predratnog kapa-
citeta i gdje je na vlasti, ali i u koli
i drutvu, eksluzivni jednonaciona-
lni etnicistiki poredak, koji je srbi-
janskog dvoglavog bijelog orla ugra-
dio i u gradski grb? Kako se vratiti u
prostor gdje je i ono malo obnovlje-
nih hr va tskih kua predmetom
novih napada i vandalizama, smi-
ljenih da obeshrabre svaki povra-
tak? Gdje se katolika crkva, koja
godinama nije obnavljana, nalazi na
Trgu Osloboenja, dok se pravosla-
vna nalazi na Trgu Pravoslavlja?
Zato bi se Hrvati vraali u takvu
sredinu? Zato je licemjerno tvrditi
da su hrvatska prava povrijeena
32
INTERVJU: IVO BANAC
Mnogi misle da i danas pretjerujem kad zakljuujem da je retorika
unutarnjih odnosa u BiH siguran znak buduih ratnih sukoba. Ali to
je tako. Onima koji postojano negiraju BiH i sustavno najavljuju
odvajanje od BiH treba vjerovati. Oni to ne govore kako bi preplaili
nego kako bi objavili svoje namjere.
injenica je da nai uvaeni jezikoslovci, akademici i sveuilini
profesori, nisu bili kadri podastrijeti i predstaviti tu povijest na
jednom svjetskom jeziku i tako zaustaviti agresiju srpsko-
hrvatskog, koji je uvijek bio u slubi velikosrpskog projekta. To sam
obavio upravo ja i zato taj lanak nikad nije citiran kod nas, pa ni
kod gospoe Kordi.
izborom Komia za hrvatskog lana
Predsjednitva BiH, a ujedno se
dogovarati s Dodikom. Problemi u
Fe deraciji su dakako drukiji, ali i
ovdje se uvijek zna tko je gdje na
vlasti i tko je povlaten, a tko nije.
Dakle, poloaj Hrvata u BiH popra-
vit e se kad na ka radna daytonska
BiH prestane biti zemlja apartheid
bantustana i postane normalna
drava.
Kakav je stvarni utjecaj vjere na
politiku i obrnuto u BiH? Ne
ini li Vam se da bi vjerske
zajednice puno vie mogle
doprinjeti razjeenju i dalje
aktualnih razmirica izmeu
Hrvata, Srba i Bonjaka. Oigle-
dno, odgovorni jesu, budui da
nastupaju iz pozicije moralnih
tribuna, to i nije loe sve do
onoga trenutka kada poinju
padati glave.
Razumije se da bi vjerske zajed-
nice mogle mnogo vie doprinjeti
razbijanju podijelenosti u BiH. No,
njima je lake zatvoriti oi na propu-
ste uvjetno svojih vjernika esto
obinih nevjernika, bez trunka razu-
mijevanja za unutarnju istou to
je neizostavni dio svake iskrene reli-
gije. Umjesto toga, nae vjerske
poglavice, poput farizeja, saduceja i
pismoznanaca to su ubili Isusa,
vie vole izvanjske znakove vjerske
pripadnosti, razne javne rituale,
propise o jelu i postu, hijerarhijske
oznake i formalnosti. Zato su nae
religije esto antireligije. Zapravo,
rije je o svjetskom fenomenu. Zar
netko doista misli da su razni fana-
tici, koji su spremni ubiti za svoje
bo go ve doista vjernici? Zar Bog
nije zamijenio ljudsku rtvu oca
Abrahama/Ibrahima kurbanom?
Kad se nae vjerske zajednice vrate
ili okrenu religiji srca, zaustavit e
trend sekularizacije religije zamje-
ne bogotovlja to vanjem raznih
kumira, meu nji ma i nacije, to je
trenutno najvea opasnost i za vjeru
i za vjernike.
Nedavno ste bili sudionik skupa
povodom 120 godina od roenja
Ive Andria. Odrali ste intri-
gantno predavanje na temu
Politiki aspekti Andrieva
dje lovanja. Nije prolo mnogo
vremena i reagirao je Ivan L o v -
renovi u intervjuu s tenden-
cioznim naslovom Gospodo iz
vile Arko ne ra zumijete, Andri-
u Bosna nije ze mlja mrnje. To
je mislio i Ka ra di. Dakle, s
jedne strane Vam se obraa kao
da ste Kara di eva kamarila, a s
druge kao da ste umiljena
hrvatska knjievna vlastela. to
sad?
to sad!? Ba nita! Kako komen-
tirati jedan obian izljev bjesnila o -
vjeka koji priznaje da ne zna to se
sve govorilo na tom skupu, tek po
turim medijskim izvjetajima vidi
(on vidi!) da su se gospoda bavila i
tom otrcanom temom bosanske
mrnje. Dakle, on ne zna to se
govorilo, nije itao tekstove nekih
dvadesetak referata, ali vjeruje tu-
rim medijskim izvjetajima i jed-
nom fanatiziranom novinariu iz
Pavieve ergele, koji ga je naveo na
vrlo tanak led. Ivan Lov re novi bi
dobro uinio da razmisli je li njegovo
ponaanje racionalno. Pristojno
sigurno nije. Kako uope reagirati
na optubu da je ukazivanje na
jedan aspekt Andrieva pogleda na
Bosnu ravno sudionitvu u projekti-
ma Karadia i Tumana? Jedno je
si gurno: Lovrenovi nije vlasnik ili
ovlateni tuma Ive Andria. Upravo
zato to je sebi dodijelio tu ulogu, on
se ponaa kao da mu argumenti
nisu potrebni.
Prije nekog vremena zamjerio
sam airu Filandri na izjavi da Lo -
vrenovi nije sveta krava, te da ne
moe biti poteen kritike. Oito
sam pogrijeio. Od Lovrenovia smo
stvorili ne samo svetu kravu, nego
monstruma. Ovaj najnoviji ispad
samo go vo ri do koje je mjere poreme-
en Lo v re noviev sustav razmilja-
nja.
33
INTERVJU: IVO BANAC
BEHAR110
Ako je Hrvatima dosadila
politika neovisnost neka
slobodno idu putem gospoe
Kordi. Za uglom ih eka
akademik Ekmei s uenom
tezom da Hrvati uope ne
postoje, da zapravo govore
srpski i da je njihova osobnost
djelo Katolike crkve. Jednako
tako, po Ekmeiu ni Bonjaci
ne postoje, zapravo govore
srpski i proizvod su islama.
O
krenete li kada radio stani-
cu koja emitira stare hitove?
Emisije pod nazivima Retro-
gramofonka, Vrijeme vinila, Ever-
greeni na gotovo svim javnim i pri-
vatnim radio stanicama svakodnevno
nas zapljuskuju zvucima popularne,
to e rei narodne (ali ne narodnja-
ke) glazbe naih roditelja i/ili od njih
starijih generacija. U javnoj uporabi
tada se koristio termin zabavne
muzike koja se razlikovala od naro-
dne i ozbiljne, to je bio neobian
izbor za nominaciju klasine glazbe.
La musica leggiera, bila je dijelom
svakodnevice mnogih generacija, a
refreni i glazba pojedinih hitova osta-
li su urezani u pamenje i nekom
pobudom aktiviraju se u niz slika
prolosti. Elvis Presley, Arsen Dedi,
Ray Charles, Mina, 4M, Dalida, Plat-
tersi, Tom Jones, Paul Anka, pa
Beatlesi, Petula Clark, Crveni kora-
lji, sve do Demisa Roussossa, Indexa
i Mireille Mathieu s poetka 70-ih,
ispunjavaju eter drugom, drukijom
paradigmom. Onom konstruktivnom,
harmoninom, me lo dioznom, koja je
okrenuta aranmanu i simfoninosti,
pomalo naivnom, ali uhu ugodnom,
oputajuom. Paradigma je to poelj-
ne zvune kulise povratka u mladost,
djetinjstvo, makar i lanu sigurnost i
da, nostalgiju za prolim vremenima.
Doba nevinosti
Zanimljiv je taj fenomen popular-
ne muzike 50-ih i 60-ih godina pro-
log stoljea. Mnoge radio stanice,
privatne i dravne redovito emitiraju
emisije posveene tom periodu povi-
jesti popularne glazbe, a zagrebaki
Radio Sljeme ili sarajevski Radio
Vrhbosna ak su prepoznatljive sta-
nice zbog svog gotovo cjelodnevnog
emitiranja muzikih brojeva od prije
skoro 60 godina. to je najvanije,
odgovor sluatelja je vie nego poziti-
van, a sve je vie mlaih, unuka i
praunuka generacija koje su sazrije-
vale uz tu muziku, koji se za nju
veu, preuzimaju snimke s You tube-
a ili kupuju nosae zvuka.
Osim par vjenih hitova koji su
svoju aranmansku obradu proli u
nekoliko navrata iz prvih pet dekada
dvadesetog stoljea, ili nekoliko ve
klasinih uradaka iz radionice beke
obitelji Strauss te par ope poznatih
napolitanskih bel canto ili neto
opernih arija, nita drugo, unato
sauvanim notnim zapisima ili snim-
cima nije ostalo tako prisutno u opoj
percepciji niti se tako dugo slua.
Naravno, klasini muziki repertoar
ima i uvijek e imati svoju stalnu, ali
ipak malobrojnu publiku i to onu koja
moe osjetilno i razumski s njom
korespondirati, ali ne kao s poelj-
nom muzikom kulisom, pozadinom
koja popunjava dnevnu radnu ili sce-
nografiju doma, ve samo kao ozbi-
ljan intelektualni napor koji zahtije-
va i odreena teorijska znanja. Stoga,
nije pogreno zakljuiti kako se
intenzivno sluanje manje zahtjevne,
zabavljake muzike pozadine iz pro-
lih vremena, za razliku od tzv.
ozbiljne muzike koja je vema iz pro-
lih vremena, moe karakterizirati
kao potreba za prisjeanjem i zaziva-
njem geniusa tempi, duha vremena,
kao vrstom duevna ala nostalgije.
Posebno u zemljama iji je razvojni
34
KOLUMNA
zoon politikon
Pie: Faris Nani
Bonjake artificijelne dileme:
Jugonostalgija al za dravom,
vremenom ili epohom?
To je vrijeme koje je, povijesnim usudom, bilo uokvireno u Jugoslaviju, ali i u tadanji svijet, dinamian
kakav je bio, s kojim se je bilo mogue usporeivati jer se nije ivjelo u zatvorenoj totalitarnoj diktaturi,
ve u prilino otvorenom prosvijeenom apsolutizmu Veselog diktatora, pehlivanskih sposobnosti izme-
u dva vojno-politika bloka. Jugonostalgija je zapravo al za vremenom razvoja i sigurnosti, ba onim
vremenom koje ilustrira muzika 50-ih i 60-ih godina. Zato se njezini snimci vrte na radio stanicama... To
definitivno jesu dekade ubrzanog razvoja i poboljanja opeg i osobnog standarda sve veeg broja ljudi,
negdanje puste sirotinje na rubovima carstava i kardinalno neuspjenog eksperimenta velikosrpske Kra-
ljevine SHS i kasnije Kraljevine Jugoslavije.
zamanjak, kakav god da je bio, pre-
kinut, zaustavljen ili znatno usporen.
U tome smislu, u zemljama, konsti-
tuentama bive jugoslavenske fede-
racije koje su stekle meunarodno
priznanje svoje ustavne suverenosti,
govori se o jugonostalgiji. Neologizam
se koristio u pejorativnom kontekstu
za vrijeme i neto poslije rata, izazva-
nog agresijom JNA i Srbije te Crne
Gore na Hrvatsku i Bosnu. Njime su
se klasificirali neprijatelji samostal-
nosti i poricatelji od Vijea sigurnosti
priznatog fakta agresije. Sve veim
vremenskim odmakom od rata, pose-
bno nove, nedavno stasale generacije
u uvjetima uruavanja stupova njima
poznatog svijeta i strmoglavog eko-
nomskog pada, prirodno raste interes
za prethodno vrijeme, to u veem
broju predaja, izgleda bolje, barem
sigurnije i manje sebino. Vrijeme u
kojem se ivjelo u dravnoj zajednici
koja je funkcionirala s velikm brojem
problema i prilinim unutranjim
trzavicama, razlikama i suprotnosti-
ma usvojenog razvojnog koncepta.
Dakle, probueno je sjeanje na pro-
hujalo vrijeme, kod mnogih jo u per-
spektivi pamenja samo dobrih dana,
vrijeme sigurnosti ivota od rada,
vee drutvene solidarnosti i manjih
individualnih apetita. To je vrijeme
koje je, povijesnim usudom, bilo
uokvireno u Jugoslaviju, ali i u tada-
nji svijet, dinamian kakav je bio s
kojim se je bilo mogue usporeivati
jer se nije ivjelo u zatvorenoj totali-
tarnoj diktaturi, ve u prilino otvore-
nom prosvijeenom apsolutizmu
Veselog diktatora, pehlivanskih spo-
sobnosti izmeu dva vojno-politika
bloka. Loe stvari se potiskuju u pod-
svijest, pa je slika politikog okvira
federalne zajednice retuirana u sje-
anjima i njezinih tadanjih protivni-
ka, jer, muzika koju sluaju budi
samo dobre vibracije, pobuuje dobro
u njima. Tako reducirana, retuirana
slika onda logino ne moe biti pro-
jekcija nostalgije na dravnu zajedni-
cu i politiki sistem, ve samo na vre-
menski kontekst u kojem se ivjelo,
uilo i radilo, bilo mlae i sposobnije.
Stari simboli potraga za
novim liderima
Jugonostalgija, stoga, nije al za
propalom dravnom zajednicom u
kojoj je, podsjetimo se, svaka republi-
ka bila suverena drava i imala pravo
na otcjepljenje, a Politbiro Partije jo
je 1959. raspravljao o modusima
raspada Jugoslavije i ulozi Partije u
tim okolnostima. Pa Josif Visariono-
vi Dugavili je svog imenjaka
Broza Tita doveo iz Moskve 1937. da
uspostavi Komunistiku partiju
Hrvatske kao poetak pripreme za
raspad stare Jugoslavije u svjetlu
nje govih priprema za sporazum s
Hitlerom. Svima je, a posebno vlada-
juoj kasti, bilo jasno da je Jugoslavi-
ja prolazna tvorevina u kojoj su neki
njezini konstitutivni elementi stekli
punu afirmaciju i sazreli za samo-
stalnost, a neki razvili i proirili tri-
te svojih proizvoda i usluga. Jugono-
stalgija je zapravo al za vremenom
razvoja i sigurnosti, ba onim vreme-
nom koje ilustrira muzika 50-ih i 60-
ih godina. Zato se njezini snimci vrte
na radio stanicama. To definitivno
jesu dekade ubrzanog razvoja i
poboljanja opeg i osobnog standar-
da sve veeg broja ljudi, negdanje
puste sirotinje na rubovima carstava
i kardinalno neuspjenog eksperi-
menta velikosrpske Kraljevine SHS i
kasnije Kraljevine Jugoslavije. Nara-
vno, dekade razvoja unutar meuna-
rodno povoljnog konteksta, opredje-
ljenja i ozraja rasta i razvoja.
Od Roosevelt-Churchillove Atlan -
t ske povelje 1941., Bretton-Woodskog
sporazuma o osnivanju Meunarod-
nog monetarnog fonda i svjetske
intervalutarne stabilnosti preko
amerikog dolara koji je vezan za
zlato iz 1944., od Povelje Ujedinjenih
nacija 1945., Ope Deklaracije o ljud-
skim pravima 1948., Marshallovog
plana za obnovu ratom unitene
Europe, do rada njemakog Kredit
Ansthalt fr Wiederaufbau, od osni-
vanja Svjetske banke i rada njezina
sektora Meunarodne banke za
obnovu i razvoj, do Bandunke konfe-
rencije afro-azijskih zemalja 1955.
koja je prerasla u Pokret nesvrstano-
sti 1961. iji je glavni motto bio ura-
vnoteen i pravedan razvoj svih
zemalja svijeta te konano, Kenne-
dyeve politike Novih granica iz 1960.
koja je inaugurirala maksimu Raz-
vijajmo sebe pomaui drugima da se
razviju, ranjeni je svijet poslije Dru-
gog svjetskog rata i dotada nezapam-
enih ljudskih rtava i razaranja
poloio temelje, pokuao i u dobroj
mjeri uspio postii razvojni zama-
njak bez presedana. Doba 50-ih i 60-
ih te jednog dijela 70-ih godina na
svjetskoj je pozornici donijelo drama-
tine promjene u obnovi Evrope,
rastu SAD i zapadnih zemalja gene-
ralno, ali i u infrastrukturnom razvo-
35
KOLUMNA
BEHAR110
Mnoge su zemlje potonule u
siromatvo, njihove unutranje
proturijenosti nepovratno su
se produbile, nainjen je
civilizacijski regres. Popularna
se muzika promijenila, izgubila
je nevinost, a vremenom je od
induciranog protesta, krika
protiv licemjerja, postala
manirom, nova kulisa
slavljenja hedonizma, brzog
bogaenja manjine i jo breg
osiromaenja veine.
Stoga, nije pogreno zakljuiti
kako se intenzivno sluanje
manje zahtjevne, zabavljake
muzike pozadine iz prolih
vremena, za razliku od tzv.
ozbiljne muzike koja je vema
iz prolih vremena, moe
karakterizirati kao potreba za
prisjeanjem i zazivanjem
geniusa tempi, duha vremena,
kao vrstom duevna ala
nostalgije.
36
KOLUMNA
ju zemalja tzv. Treeg svijeta, od
kojih su mnoge tek stekle nezavis-
nost. Najvanije, donijelo je osjeaj
nade ljudima irom svijeta i proirilo
uvjerenje kako ovjeanstvo ima
budunost i to budunost zajednikog
stremljenja ka novim znanjima i
postignuima, uz pravo na slobodan
transfer znanja i tehnologije i inten-
zivnu meunarodnu suradnju suve-
renih, proizvodno orijentiranih nacio-
nalnih ekonomija ljudi s pravom na
obrazovanje i zdravstvenu zatitu ije
trokove snosi drutvo za svoje dobro
jer postaje jo produktivnije i razvije-
nije. Jo ivi dionici toga fascina-
ntnog doba koji su svoji radom i zna-
njem irom svijeta mjerljivo doprini-
jeli netto razvoju svjedoe o vlastitom
individualnom zanosu ueem u
tom globalnom projektu, a zvuna
kulisa Radio Sljemena potie im buji-
ce uspomena. No, za materijalizaciju
duha vremena potrebni su barem
simboli. Najblii jer su najpoznatiji i
jo uvijek u sjeanju oni su socijalisti-
ke Jugoslavije, plave pionirske
titovke, est baklji u grbu drave,
crvene petokrake zvijezde te fotogra-
fije Veseloga diktatora koji je svome
narodu dopustio da, po uzoru na
njega, uiva u ivotu. Nadalje, javna
percepcija politike elite u Jugoslavi-
ji bila je znatno povoljnija od javne
percepcije dananjih elita u njezi-
nim suverenim konstituentama. Dje-
lomino zbog cenzure i stroge kontro-
le medija i javnosti koji nisu ba
mogli javno propitivati svaku odluku
vlasti ili intelektualne sposobnosti
lidera, a posebno ne njihove moralne
kapacitete, a djelomino i zbog inje-
nice da je dananja elita bitno druk-
ija i s bitno drukijim ciljevima bav-
ljenja javnim poslanjem. Otuda je
poistovjeivanje sa simbolima propa-
le drave zapravo pokuaj potrage za
odlunijim i moralnijim te kapaciti-
ranijim liderima, politikom elitom
koja e vratiti koncept prava razvoja
za sve, prava na dostojan ivot od plo-
dova rada, a ne sree u spekulativ-
nim shemama i nepravednoj raspo-
djeli. Ovdje nije namjera idealizirati
epohu, punu proturijenosti i neprav-
de, od totalitarizama i zloinakih
reima lijeve i desne provenijencije,
rasizma, razarajuih ratova kao
instrumentima sukoba dva vojno-
politika bloka, redukcije graanskih
prava u mnogim zemljama, ve samo
naglasiti da je njezin prevladavajui
duh bio razvojno i pravdi orijentiran.
Zato onda Slovenci protestiraju
nosei YU simbole, a Hrvati ne, pita-
ju se mnogi. Zato to je slovensko
buenje iz tripa euroatlantskih inte-
gracija bilo brzo, naglo i vrlo grubo, a
Slovenija nema pretraumatino isku-
stvo s raspadom Jugoslavije, kao to
nema niti traumatino iskustvo sa
samom Jugoslavijom jer slovenske
nacionalne mitove i granice nitko nije
dovodio u pitanje, a slovenska je
industrija sasvim dobro plasirala
svoje finalne proizvode quasi europ-
ske kvalitete u ostatak federacije.
Naime, ulaskom u EU Slovenija je
morala uiniti ono to su ostale
ratom zahvaene republike morale
uiniti prije i tokom ili neposredno
iza rata privatizaciju. Slovenija je
to izbjegavala dok je mogla jer je nje-
zina poslovna elita vrlo dobro znala
kakvi su rezultati privatizacijskih
eksperimenata po osnovne ekonom-
ske pokazatelje, posebno industrijsku
proizvodnju. No, ulaskom u EU koja
je puno obeavala, a malo ili nita
dala lanicama iz bivih socijalisti-
kih zemalja, osim visoke lanarine,
trebalo je provesti i privatizaciju. To
je vrlo brzo dovelo do sloma inae tra-
dicionalno diriistike slovenske pri-
vrede i Slovenija se za par godina
nala u nezapamenom ekonomskom
slomu na koje tzv. elita nema odgovo-
ra unutar postojeih paradigmi. Ba
kao to ni hrvatska, a posebno bosan-
ska i srpska nemaju rjeenja za
gomilu problema koja se samo nekon-
trolirano poveava, a iji se trokovi
alimentiraju novim, sve nepovoljni-
jim zaduenjima. Konano, i sam
demokratski poredak nije ispunio
oekivanja stvarne politike partici-
pacije, ve tek institucionalizirao par-
titokratski model upravljanja koji se
u usvojenoj paradigmi ekonomske
otimaine pokazao jednako neuinko-
vitim i sklonijim korupciji.
Druge zemlje bive Jugoslavije
takoer su sklonije identifikaciji s
tom simbolikom, gdje je izuzetak
jedino Kosovo, drava koja ima poje-
dinana meunarodna priznanja, ali
nije lan niti jedne meunarodne
organzacije, a proces ujedinjenja svih
Albananca u jednu dravu postaje
sve vidljiviji, gromoglasniji. Time i
opasniji.
Vuk je taj jezik nazivao
srpskim, a sve June Slavene
Srbima. Dva veka Vuka zvala
su se kampanja srpskih
nacionalista iz 1987. godine
kojom je poela velikosrpska
revizija povijesti, javna i
napadna remitologizacija boja
na Kosovu polju i uskrsnue
etnitva. Tom je kampanjom
zapoela demotaa
federativne Jugoslavije i njezin
povijesni slom, zaliven
uglavnom bonjakom krvlju.
Politiki subjektivitet i ravnopravnost Bonjaka pod kompromisnim
i velikodravnim ambicijama susjeda, jedva prihvatljivim nazivom
Muslimani, priznat je tek poetkom 70-ih godina. Bosna i
Hercegovina ravnopravnost sa ostalim republikama stjee tek
Ustavom iz 1974. Bosanski jezik iji je rjenik sastavio jo 1631.
Muhamed Hevaij Uskufi nije nikada priznat niti u jednoj Jugoslaviji,
a dobar dio povijesti naroda i zemlje bio je i, naalost, jo uvijek
jeste krivotvoren, skriven i nepoznat.
Doba krivnje
Poetak i tok 70-ih godina ozna-
en je naputanjem dogovora iz Bret-
ton Woodsa, ukidanjem konvertibil-
nosti dolara u zlato i otputanjem
sidra intervalutarnih teajeva, odno-
sno poetak je to trasiranja puta za
novu epohu spekulativne ekonomije,
otuenosti financijskog sektora, plja-
ke realnog sektora i dokidanja prava
na znanstveno-tehniki napredak
mnogim dravama, kroz programe
strukturnog prilagoavanja, privati-
zacije prirodnih i privrednih resursa
i reprogram ve otplaenih dugova.
Od 1971. do 1979. stvorene su insti-
tucionalne, ali i kulturne pretpostav-
ke za promjenu paradigme drutve-
nih globalnih odnosa, prvo na Zapa-
du, a onda tranzicijom i na Istoku.
Nastupila su vremena instituciona-
lne propagacije sex, drugs and
rocknroll kontrakulture, uivanja,
sebstva i zakonske deregulacije tzv.
financijskih trita. Poelo se trgova-
ti iluzijama i protukulturom, snia-
vati cijene rada, a poveavati cijene
provizija. Promijenila se epoha, ne
samo vrijeme u kojem se ivi. Mnoge
su zemlje potonule u siromatvo, nji-
hove unutranje proturijenosti
nepovratno su se produbile, nainjen
je civilizacijski regres. Popularna se
muzika promijenila, izgubila je nevi-
nost, a vremenom je od induciranog
protesta, krika protiv licemjerja,
postala manirom, nova kulisa slavlje-
nja hedonizma, brzog bogaenja
manjine i jo breg osiromaenja
veine. Postala je sve jednostavnijom,
ogoljenijom na par akorda i sve blia
dekonstrukciji. Ba kako je ekonomi-
ja mnogih nacija bila dekonstruira-
na, dok su njene gradbene elemente
preuzeli sretni ili jednostavno
podliji pojedinci i grupe. Drutveni se
jaz sve vie poveavao i taj se trend
nastavlja. Zaglupljivanje demosa
poprima nove oblike medijskog tero-
ra, obrazovanje se svelo na formu,
muzika kulisa je nesluljiva. Dok se
dosegnuta razina stvarnih prava koja
omoguuju participaciju svakog poje-
dinca u opem dobru i razvoju sve
vie sputa i uvjetuje imovinskim
statusom. ak je i nova protestna
glazba ukotvljena u matricu kratkih
sekvenci, zapravo neharmoninih
sastavnica, pa je odbojna i njezina
poruka poteko stie do srca onih
kojima je namijenjena, a moe se
komercijalizirati u industriji zabora-
va iji se proizvodi plasiraju kao
manje doze pitkog otrova.
Zamka nadnacionalizma
U tom zagluujuem kaosu i sve
veem beznau, mnogi e posegnuti
za prolim, kao vrijednou. Ostane li
to posezanje u kontekstu potrage za
izgubljenim vrijednostima i iz njih
deriviranim ciljevima, metodama i
zadacima, moe posluiti redefiniciji
puta u sigurnu budunost. No, skli-
zne li se u nekritiko prihvaanje cje-
lokupnog nasljea epohe, svih dru-
tvenih, politikih, ekonomskih i kul-
turnih obrazaca, nainit e se klasi-
nu pogreku glorifikacije loega,
koje e trajno intoksicirati svaki
pokuaj renesanse. Pri tomu se treba
uvati poopenja navodne meuso-
bne uvjetovanosti elemenata epohe,
pa se stvari mogu prihvaati samo u
paketu ili nikako.
Kada je rije o jugonostalgiji
potrebno se prisjetiti da je ta politi-
ka zajednica, osim razvojno orijenti-
rane socijalne drave, bila i drava
policijske i sudske represije nad ne -
istomiljenicima, da je uz promotora
pravednih meunarodnih odnosa bila
je i provoditelj jednoumlja i neravno-
pravnosti pojedinih vlastitih konsti-
tutivnih elemenata, naroda i republi-
ka. Javnim poslovima, posebno politi-
kom mogli su se baviti samo lanovi
Saveza komunista. ak su se profe-
sionalna karijera u oruanim snaga-
ma ili voenje javnih poduzea i usta-
nova uvjetovali lanstvom u Partiji
koja je bila jedina stvarna politika
snaga zemlje, pa time i njezin jedini
kohezivni faktor. SFRJ je svoj put
zapoela kao dio sovjetskog bloka s
centraliziranom planskom ekonomi-
jom, baziranom i na ideoloki motivi-
ranoj konfiskaciji, neracionalnoj
nacionalizaciji i prisilnoj kolektiviza-
ciji, a ne diriistikoj ekonomiji
usklaenog rasta javnog i privatnog
sektora. Tek ju je ekonomska i politi-
ka realnost otjerala iz tog elinog
zagrljaja i prisilila na izradu modela
socijalistikog samoupravljanja. Taj
je model, nakon neto vie od dese-
tljea viak radne snage, nastao zbog
nedovoljne efikasnosti i ontoloke
potrebe za apsolutnom kontrolom i
poltikim arbitriranjem u privredi,
izvozio kao gastarbeitersku populaci-
ju u, pokazalo se, trajno iseljenje.
Bila je to zemlja koja je, uz Japan,
37
KOLUMNA
BEHAR110
No, za materijalizaciju duha
vremena potrebni su barem
simboli. Najblii jer su
najpoznatiji i jo uvijek u
sjeanju oni su socijalistike
Jugoslavije, plave pionirske
titovke, est baklji u grbu
drave, crvene petokrake
zvijezde te fotografije
Veseloga diktatora koji je
svome narodu dopustio da, po
uzoru na njega, uiva u ivotu.
Kada je rije o jugonostalgiji potrebno se prisjetiti da je ta politika
zajednica, osim razvojno orijentirane socijalne drave, bila i drava
policijske i sudske represije nad neistomiljenicima, da je uz
promotora pravednih meunarodnih odnosa bila je i provoditelj
jednoumlja i neravnopravnosti pojedinih vlastitih konstitutivnih
elemenata, naroda i republika. Javnim poslovima, posebno
politikom mogli su se baviti samo lanovi Saveza komunista.
poetkom 60-ih godina imala najvei
rast industrijske proizvodnje u svije-
tu, ali isto tako zemlja koja nije nika-
da liberalizirala ekonomske i politi-
ke odnose te zamrznula procese koji
su je konano stajali opstanka. Uz
poveanu potronju stanovnitva i
tako generiran rast BDP-a 60-tih i
70-tih godina, a neefikasnu proizvo-
dnju, do kraja osme dekade prolog
stoljea stvorila je prevelik budetski
i deficit platne bilance koje je financi-
rala vanjskim zaduenjima u uvjeti-
ma promjene paradigme na global-
nom planu i inflatorno. Spirala infla-
cije je vjernost navodno zadovoljnih
graana usmjerila s bezvrijedne n -
acionalne valute na njemaku ma r -
ku, a ticung i krijumarenje deviza
postao je nacionalnom disciplinom.
Tako je ve osamdesetih godina nes -
ta ica osnovnih proizvoda i usluga
bila dio stabilizacijskog programa
nekoliko vlada. Jo nas ima koji se
predobro sjeamo viegodinjeg raz-
doblja kada su okolada ili narana
bile misaone imenice, maslac se te -
ko nabavljao, a automobili su se vozi-
li po par-nepar shemi. Politika re p -
resija unato ekonomskoj dekadenci
ili moda ba zato nije prestajala.
Posljednji politiki zatvorenici pute-
ni su iz zatvora pred sam raspad dr -
a ve. Osamdesete godine obiljeio je
niz montiranih sudskih procesa tzv.
disidentima u svim republikama, a
posebno na Kosovu. Stagflacija je
oznaila kraj Jugoslavije i uvod u
krvavi raspad koji su najskuplje pla-
titli Bonjaci, narod koji nije ni priu-
pitan kada se stvarala prva zajednica
1918., najtee platio raspad prve
Jugoslavije, a bio marginaliziran
dvadesetak godina druge, federativ-
ne zajednice.
Nadalje, politiki subjektivitet i
ravnopravnost Bonjaka pod kompro-
misnim i velikodravnim ambicijama
susjeda, jedva prihvatljivim nazivom
Muslimani, priznat je tek poetkom
70-ih godina. Bosna i Hercegovina
ravnopravnost sa ostalim republika-
ma stjee tek Ustavom iz 1974.
Bosanski jezik iji je rjenik sastavio
jo 1631. Muhamed Hevaij Uskufi
nije nikada priznat niti u jednoj
Jugoslaviji, a dobar dio povijesti
naroda i zemlje bio je i, naalost, jo
uvijek jeste krivotvoren, skriven i
nepoznat. Nedavno je u Jajcu jedna
stara partizanka bonjakog imena
pred TV kamerama ustvrdila kako je
najvea vrijednost tzv. Titove Jugo-
slavije bila zajednitvo. Ta konstata-
cija ne bi bila sporna jer je stupanj
zajednitva i solidarnosti doista
postojao, da gospoa nije pojasnila
kako misli na zajednitvo naroda.
Kao da toga zajednitva nije bilo
prije, i to stotinama godina prije
Jugoslavije, kao da ba taj suivot
nije bio jedna od vrijednosti i kompa-
rativnih prednosti Bosne koje je doni-
jela u miraz, iako joj se to nije previ-
e cijenilo kod drugih koji su svoje
teritorije etniki uglavnom oistili u
prethodnim stoljeima ili u prvim
dekadama 20. stoljea. Do koje je
mjere prisutna bonjaka ignorancija
ta je gospoa posvjedoila kada je
pokuala argumentirati to zajedni-
tvo i nastojanjem za jednim jezikom,
pa se pozvala na nikoga drugoga
nego na Vuka Karadia koji je zago-
varao jedan, zajedniki jezik. Zabora-
vila je samo jednu malenkost, sitnicu
ni spomena vrijednu u bonjakoj
navici pamenja samo dobrih stvari.
Vuk je taj jezik nazivao srpskim, a
sve June Slavene Srbima. Dva veka
Vuka zvala su se kampanja srpskih
nacionalista iz 1987. godine kojom je
poela velikosrpska revizija povijesti,
javna i napadna remitologizacija boja
na Kosovu polju i uskrsnue etni-
tva. Tom je kampanjom zapoela
demotaa federativne Jugoslavije i
njezin povijesni slom, zaliven uglav-
nom bonjakom krvlju.
Zbog toga, zazivanje totaliteta
jugoslavenskog socijalistikog, dakle
iskustva druge federacije nije nita
drugo do zamka za Bonjake koji su
svoju nacionalnu emancipaciju i
potvrdu i na meunarodnom planu
stekli zahvaljujui priznanju suvere-
nosti i samostalnosti Bosne i Herce-
govine i to kao demokratske drave
ravnopravnih i stvarno zastupljenih
naroda i graana-pojedinaca. Pono-
vno odvlaenje Bonjaka u druge
nacionalne identitete, u ovom povije-
snom razdoblju ne znai nita vie od
pokuaja njihove marginalizacije kao
najjaeg, pa time i najodgovornijeg
politikog faktora u Bosni i Hercego-
vini i nezaobilaznog faktora u regiji.
Bez obzira na motive pojedinih zago-
varatelja bosansko-hercegovake
nacionalne pripadnosti na predstoje-
em popisu stanovnitva, u iju
dobronamjernost ne treba sumnjati.
Naprosto, iskustvo je poesto dokaza-
lo kako je put u dehenem poploen
dobrim namjerama. Treba pustiti
Bonjake da napokon sazriju kao
politiki narod, samoizraze se i spoz-
naju sloenost svoga identiteta u
koegzistenciji s drugima, pa e se
onda moi graditi dravotvorni iden-
titet svih naroda i graana u Bosni.
Ovako e cijenu zablude platiti samo
Bonjaci. Kao i prije. Zazivajmo
genius tempi, a ne propale dravne
tvorevine prolosti. Koristei nanovo
otkriveno dobro iz prolosti, gradimo
budunost na vrstim temeljima,
osloboeni iluzija i zabluda.
38
KOLUMNA
Jugonostalgija je zapravo al
za vremenom razvoja i
sigurnosti, ba onim
vremenom koje ilustrira
muzika 50-ih i 60-ih godina.
Zato se njezini snimci vrte na
radio stanicama. To definitivno
jesu dekade ubrzanog razvoja
i poboljanja opeg i osobnog
standarda sve veeg broja
ljudi, negdanje puste sirotinje
na rubovima carstava i
kardinalno neuspjenog
eksperimenta velikosrpske
Kraljevine SHS i kasnije
Kraljevine Jugoslavije.
Uvod
Ovaj razgovor sa naom prolou
zapoeo je preko dvije njemake rijei,
Vorbild i Vorreiterin. Za vrijeme jedne
podijumske diskusije na njemakom
je ziku, ija tema je bila ene kroz
historiju, uesnice Njemice su govori-
le o tome tko su bili njihovi uzori, na
ije ime i djelo su se ugledale u vrijeme
kad su same poinjale sa naunim ili
umjetnikim radom. Za neka od tih
imena iz blie i dalje prolosti ve sam
ula, neka su mi bila potpuno nepoz-
nata. Dr. Helene Stoecker, prva ena
doktor filozofije u Njemakoj, koja se
krajem XIX vijeka borila za pravo ena
da studiraju u toj zemlji uvenih misli-
laca i pjesnika. Ni jedan je fakultet u
Njemakoj nije htio primiti za asisten-
ticu, jer je enama bila zabranjena
profesorska i naunika karijera.
Jedna od kolegica uputila mi je
pitanje: Ko su bile vae Vorreiterin-
nen, na ija djela ste se vi, ene dvade-
setog vijeka u Bosni i Hercegovini
mogle os lo niti? Vorreiten u prenese-
nom smislu znai isprednjaiti, pove-
sti i druge u progres. To je simbol za
sve one koji svojom humanou, uka-
zivanjem na nepravednosti, djelova-
njem na svijest, ostavljaju duhovne
putokaze za sljedee generacije. Tih je
ena ispred svog vremena svakako
bilo, kao naprimjer Staka Skendero-
va, koja je u XIX. vijeku prva osnova-
la kolu za djevojice, ali da ja nikad
nisam razmiljala o tome da u prolo-
sti traim neku jaku enu na ije djelo
bih se mogla osloniti.
Ovaj rad obuhvaa period od sred -
njeg vijeka i posljednje bosanske kralji-
ce do poetka dvadesetog vijeka i prvih
uiteljica Bonjakinja. On je suoava-
nje sa naom enskom historijom kroz
prizmu usmene literature. Nadam se
da e ova moja avantura mnogim itao-
cima otvoriti nove vidike, osloboditi ih
dogmi i potai ih na sveobuhvatnije
razmiljanje o naoj prolosti.
Meu stotinama ili hiljadama
pjesnika jedna ena
Da li je i koliko poezija bosanskih
pjesnika na arapskom, turskom ili
perzijskom jeziku zaista bonjaka
poezija i kakav je utjecaj enskog
duha na knjievnost? Kako bonjake
porodice nisu slale svoje keri na stu-
dije u daleke ku lturne centre Orijen-
ta, tako nije mogla nastati ni jedna
znamenita pjesnikinja. Ipak je na
kraju vladavine Os ma nlija izrasla i
jedna pjesnikinja, i to ne iz dobra nego
iz velikih jada njene porodice. To je
bila Habiba Stoevi Ri z va nbegovi,
roena 1845. u Stocu, u ljutom herce-
govakom kru. Otac joj je bio poznati
Ali-paa Rizvanbegovi Stoevi.
Porodica je nakon Ali-paine smrti
protjerana sa imanja, doselila se prvo
u Sarajevo, a onda iselila u Tursku,
gdje je Habiba, koja se nikad nije
udala, zavrila kolovanje i pisala poe-
ziju na turskom jeziku. Umrla je
mlada 1890. godine u Istambulu. Veli-
ka je zasluga Safvet-bega Baagia to
je meu prvim prevodima sa turskog
jezika prepjevao Habibine pjesme,
vjerovatno da bi pokazao Bonjacima
koje se vrijednosti kriju u njihovim
kerima kad nekako uspiju doi do
izvora pismenosti. Baagi je bio
evropski orijentalista, jer je studij
zavrio u Beu. On je savreno vladao
i njemakim jezikom pa je vjerovatno
znao koliko je enski duh pozitivno
uticao na kulturu i klasiku njemakog
govornog podruja.
Otkud tolike ljepotice
u orijentalnoj poetici?
Klasina arapska poezija je zahtje-
vala tano propisanu ritmiku i broj
slogova u stihu, neto slino kao u
naoj epici. U toj strogoj metrici je
napisano hiljade divana. Te pjesme su
imale vie slojeva, a da bi se moglo
otkriti pravo znaenje stihova, morala
se poznavati i simbolika rijei. U
njima se, naprimjer, stalno govorilo o
vinu i opijenosti, ali ne u znaenju iz
svakodnevnog ivota. Vino je bilo sim-
bol za upijanje, traenje znanja, preko
kojeg se ovjek, Boiji stvor, mogao
pribliiti univerzalnoj spoznaji. Dakle,
vino je predstavljalo opijenost boan-
skim. Rijei ili reenice iz svakodne-
vnog ivota su imale sasvim drugo
znaenje u poeziji. itaoci su morali
biti dvojako pismeni, tj. morali su poz-
navati simbole i imati veliko znanje iz
drugih oblasti, posebno filozofije i
historije islamske kulture, da bi bar
donekle naslutili ta je pjesnik elio
rei. Takvu poeziju su pisali i nai pje-
snici i ona je bila namijenjena samo
uskom krugu italaca. Kasnije se, i
pored dobrih prepjeva, teko usvajala
u naem slavenskom jeziku.
Kad italac pone iitavati neku
od antologija bonjakog pjesnitva na
orijentalnim jezicima, prvo mu se
uini da se naao u labirintu kroz
kojeg defiluju kandidatkinje za izbor
ljepotice svijeta. A muki pjesniki
iri, ustolien na svom prijestolju zna-
nosti i sumnje, po kuava opisati svu
tu ljepotu, od vitkoga struka do rujnih
usnica i gustih trepavica, i to uz stal-
nu zapitanost, da li je to prava ljepota
koja ih moe uzdii do boanskog.
Dvije strofe Osman-beg Hilmi Ljubo-
via o tome govore:
39
PISMO RAZLIKE
BEHAR110
ENA I KALEM
lik ene u usmenoj literaturi Bonjaka
(Odlomci)
Pie: Safeta Obhoa
U velko me udo mee/ Vitkost
tvog sevli stasa:/ Fina kretnja, nazli
etnja/ I tanina tvoga pasa./ to mi
ludo srce gori,/ To su krive tvoje kose,/
Tanki soluf, pletenice/ to mi duu
pamet nose.
Bonjaci, itaoci, nikad nisu bili
skloni traenju skrivenih znaenja u
simbolima i metaforama. Kad proita-
ju ove ili mnoge druge sline stihove u
kojima se etaju dragane nadnaravne
ljepote, pomislie, ah, sve poznato, to
se zanesenjak zaljubio u ne ku tajan-
stvenu i nedostinu tuinku. A sve to
je nedostino uznosi duu, budi enju,
iz koje onda potee obilje stihova pa je
i to jo jedan dokaz da je ljubavna opi-
jenost izvor prave poezije.
Ovi stihovi nemaju ba nikakve
veze niti sa enskim draima, niti sa
enskim duhom. Stvarnoj eni nije bio
dozvoljen pristup ni u damije, ni u
tekije, ni na vie kole. ene stvaraoci
nisu postojale ali je cijela spoznaja, ili
put do religioznih ili filozofskih nadah-
nua, bio poploan ili nakien enstve-
nou. Evo jo jednog stiha poznatog
sufije De r vi-pae Bajezidagia, koji je
roen u Mostaru:
Ako ono stasito djevoje/ Po mo jim
dvorovima proeta,/ U ast njena sjaj-
nog dolaska/ rtvovau slasti oba
svjeta./ e ljubavna ugasit se nee/
sa mojega srca zagrijana,/ da ispijem
sve to ima vode,/ U sve sedam svjet-
skih okeana.
To stasito djevoje koje je u svojim
odajama prieljkivao pjesnik, u stva-
ralakoj ekstazi ustvari je smisao ivo-
ta. On je bio spreman sve rtvovati i
na ovom i na onom svijetu, samo da bi
u jednom momentu doivio da mu se
spoznaja otkrije u svom svom bogatst -
vu i ljepoti. U njemu je gorjela vatre-
na elja da se rijeima priblii univer-
zalnom a on sam zasija na umjetni-
kom nebu. Drugi su se pjesnici spoz-
navajui univerzalno i besmrtno znali
spriti kao leptirica na svijei, trei su
meditirali ili oajavali to tako malo
znaju, to su nebesa neuhvatljiva -
toliko je stvarna ena postala rtvom
ovakvog pofeminivanja u duhovnom
pod ru ju. Zar nije jedan uasno okru-
tan paradoks to su orijentalna poezi-
ja i mistika pune enskih simbola i
drai ene, neeg svetog, eljenog,
velianst venog, a da su takvi izvori
spoznaja i duhovnih uzleta za stvarnu
enu bili nedostini.
Drugi paradoks je u tome to su
pjesnici tom imaginarnom enskom
biu davali osobine koje su sami elje-
li ima ti. Te ideale nije mogla ispuniti
ni jedna ena od krvi i mesa, taman i
da je znala sve njihove divane napa-
met. Ovdje otvoreno elim naglasiti da
su takavi paradoksi mogli nastati
samo u boles nim, mukim duhovima,
koji nisu imali ovozemaljske osjeaje
niti ljubav za bli njeg svoga, za stvore-
nja koja su za njih irgetila i raala
djecu. Svoje stihove su punili tonama
imaginarne bo anske lju bavi, a u
stvarnosti su prezirali sve to je bilo
ensko. Jedno pitanje ostaje otvore-
nim i nikad istraenim: Zbog e ga su
pjesnici u svojim djelima stvorili en-
ski kult nadnaravne veliine i ljepote,
zbog ega su u svom stvaralakom
delirijumu kleali ba pred tim kul-
tom, a da stvarni ivot ene ni kad
nisu poznavali niti su ga eljeli upoz-
nati i olakati.
A Habibi ostade samo ljubavno
znaenje
U stihovima Habibe Stoevi Riz-
vanbegovi ne nalazimo taj niti bilo
ka kav drugi kult. Ona svom draganu
u pjesmi poruuje neto sasvim drugo:
Kad od tvoga otrog pogleda/ Ima
rana nasred digerica,/ Ne strijeljaj!
Ve je dosta, dragi,/ I treptanja gustih
trepavica.
ak i prireivaice antologije Po e -
zija Bonjaka na orijentalnim jezici-
ma, Lamija Hadiosmanovi i Emi na
Memija, nisu nale vrijednim analizi-
rati nje ne stihove, traiti njihovo skri-
veno znaenje. Kod Habibe su prihvati-
le ve prvi sloj, i zakljuile da je ona
pisala samo ljubavnu poeziju po ugledu
na savremenike. Zar je zaista tako?
Kako se Habiba u tom tu em svijetu i
u potpuno mu kom pjesnikom okru-
enju, i pored poznavanja jezika, osje-
ala usamljenom. Vo ljela bih znati ta
joj se deavalo kad bi pokuala negdje
objaviti svoje stihove ili pokazati ime
se bavila u svojoj osa mi. Koja je to sim-
bolika njenog stiha otri muki pogled
ispod gustih trepavica? Da li su to bili
samo jadi jedne ostavljene ene? Za
istraivae nije bitno da se sazna da li
su simboli u njenom pjesnitvu muka
nesmiljenost i aroga ncija. Ona u svojoj
meditaciji i putu ka univerzumu nije
oekivala da joj mome vitkog stasa
ueta u odaje. U njenim simbolima
nema mehkote enske due koja muki
svijet uzdie do univerzalnog. To je
pobuna enskog bia pro tiv duhovnog i
stvarnog iskoritavanja i poniavanja.
A simbol je muki po g led koji strijelja i
ostavlja duboke ra ne na digericama,
odnosno samom biu ene.
Trudnoa kao blagoslov i kao
prokletstvo
ena koja u braku ne bi brzo zatru-
dnjela, nije se mogla nadati milosti, ali
je veina nerotkinja ipak preivljavala.
Ili bi se vraale svojoj porodici, ili bi
prihvaale drugu enu, takozvanu
inou. Ako bi se i kod inoe pokazalo
da je mukarac neplodan, to je enu
oslobaalo braka, mogla je zatraiti
razvod i udati za drugog. Daleko je bila
okrutnija sudbina djevojaka, koje bi
jo u roditeljskom domu ostajale u dru-
gom stanju. Za njih vie nije bilo nika-
kvog izgleda da e preivjeti, ni one ni
djeca. Deavalo se ponekad da vlastita
porodica nekako natjera momka da se,
40
PISMO RAZLIKE
zbog pokrivanja sramote ili prijatelj-
stva sa porodicom osramoene, oeni
djevojkom koju je silom ili milom
upropastio. Neke ene su itavog
svog branog ivota nosile teku krivi-
cu i sumnju da su svom suprugu doni-
jele u miraz ko zna ije kopile. Iako se
znalo da je to i njegovo dijete, za okoli-
nu je bilo kopile i njegova majka nemo-
ralna ena. To su veinom bili nesreni
brakovi i nesrena djeca koja su se
raala u njima. I same ene su bile
uasno nemilosrdne jedna prema dru-
goj i uvijek su ponovo otvarale te rane
i poniavale jedna drugu.
Nije takva okrutnost vladala
samo u naoj kulturi i naim porodi-
nim od nosima. Evo jednog odlomka iz
teksta dr. Helene Stoecker Materin-
ska zatita, koji je napisan poetkom
XX vijeka. Ova se njemaka filozofki-
nja, roena 1869., sav svoj ivot borila
za prava e na i za seksualno prosvje-
ivanje i mu karaca i ena. Zbog toga
je 1933. morala pred nacistima pobje-
i u egzil, ak u Ameriku, gdje je 1943.
umrla. Nacistika ideologija je u ena-
ma vidjela samo maine za raanje
vojnika, ili radnu snagu za odravanje
ratne mainerije dok su mukarci bili
na frontu, emu se ova filozofkinja
svom snagom svoga duha suprostav-
ljala, to za malo nije platila ivotom.
Ona nije bila Jevrejka, ali nacisti su
ubijali i slali u logore i Nijemce koji
nisu podravali njihov fa izam. Zato je
ona morala napustiti domovinu i
umrijeti u tuini. Helene Sto ecker je
prije sto godina na ovakav nain poku-
avala ljudima otvoriti oi:
Koliko god da ljudska bia u svojoj
sirovosti i surovosti jedni prema drugi-
ma grijee i koliko god jedni drugima
od ivota prave pakao nigdje se ja s ni -
je ne pokazuje sav brutalitet ljuds kog
poloaja kao na podruju seksua l nosti.
Najvei znaaj enskog bia za o -
vjeanstvo je u materinstvu. A ipak se
drutvo, otkako postoji brak po pra vu
oinstva na jednoj strani i prostitu ci ja
na drugoj strani, ne ustruava, sva ko
materinstvo izvan branog i oi n skog
prava, pripisati eni kao zloin...
Mi nismo imali ni jedne filozofki-
nje ni analitiarke drutvenih odnosa,
nitko nije otvoreno govorio o tome ka -
k va se nepravda nanosi majkama bez
vjenanog lista.
U naim baladama se neprestano
govori o tome kako su svatovi morali
dugo putovati i to na konjima, da bi
spojili dvoje mladih ljudi koji se do tada
moda nisu ni vidjeli. Ipak ovakve bra-
kove po principu ne beri zelje oko se -
be, moemo posmatrati kao mu d rost
naih predaka, jer se tako nije dolazilo
u opasnost da se uzmu mladi i djevoj-
ka iz najblie rodbine i da se kasnije u
njihovoj djeci jo pojaaju genetske bo -
lesti i slabosti, koje su ve bile prisutne
u roditeljima. Naalost, kod mnogih
mu slimana diljem svijeta je i danas da -
nile prisutan obiaj da u branu zajed-
nicu stupaju dje ca brae i sestara ili da
se daide ene sestrinama.
Bisernaza sestra po sudbini
I ova pjesma je sigurno dugo godi-
na prenoena usmenim putem ali ju je
ipak neko zapisao, tako da je do nas
stigao zapis tih stihova. Iz rukopisa
koji je pronaen u Banja-Luci vidi se
da ju je zapisala enska ruka. Ali ija,
ne zna se, ni tu pjesnikinja nije potpi-
sala svoje ime. Ovdje nema nikakve
sumnje da se radi o linosti koja je zai-
sta postojala, o jednoj ljepotoci iz
nekad poznatog ehera na Vrbasu. Ve
u prvom stihu sadrano je ime grada:
U srid ehera, u srid Banja Luke/
bili dvori bega Omer-bega./ U njega je
sestra Bisernaza,/ ja kakva je radosna
joj majka.
Poetak pjesme isijava porodinu
sreu. U dvoru Omer-bega stasala je
sestra za udaju, na ponos bratu, na
radost majci. Ali, pored ljubavi i pa-
nje, sigurno joj je nad glavom stalno
visilo upozorenje da porodina ast
mora za nju biti vrijednija nego njen
ivot. Bez ove spoznaje bi kasniji raz-
voj radnje i postupci ove ljepotice u
pjesmi ostali nerazumljivi.
U ovoj baladi je na prvom mjestu
pri kazana istina o tome koliko ene
mo gu biti dumani svom rodu. ene
ne izazivaju jedna drugu na dvoboj
sabljama, rijetko se fiziki obrauna-
vaju ali njihova agresivnost i mrnja
nisu nita manje opasni od mukih. I
spletka je ubojito oruje, koje je u pje-
smi iz osvete primijenila nevjesta,
Omer begova e na. Omerbegovica je
mrzila zaovu jer se ona odbila udati za
njenog bra ta propalicu. Izabranik
Bisernazinog sr ca je bio vieni i poto-
vani Karaprohi Ibro, dobrostojei
momak sa duanima u ariji. Snahi-
na spletka je ova ko opisana:
Nevista kuha ekerli baklavu,/ na
nju mee boaluk haljina,/ pa je alje
Ka raprohi Ibri,/ po Lejli, lijepoj robi-
nji.
Uz poklone mu je robinja trebala
prenijeti i selame od Bisernaze.
Iz naeg dananjeg ugla gledanja i
ivota u zapadnoj civilizaciji, nikad ne
bismo pomislili da u ovakvom izrazu
ljubavi moe biti neeg kobnog. Ali u
vrijeme kad je balada nastala, ovakav
postupak je kako za djevojku tako i za
njenu porodicu znaio veliku sramotu.
Po nepisanim pravilima, djevojka se
nije smjela uniziti i takvim poklonima
mamiti momka da je zaprosi. Njeno je
bilo da sjedi kod kue i eka hoe li je
onaj, koji joj je obeao vjernost, zapro-
siti ili e ga roditelji nagovoriti da se
odlui za neku drugu. U baladi se jo
desilo i to da je Bi se r na zin brat
Omer beg bio kod Ibre u duanu u
momentu kad je robinja Lejla donijela
poklone. Njemu je bilo dovoljno da
prepozna tepsiju i da po mi sli kako ga
je njegova sestra takvim nuenjem
41
PISMO RAZLIKE
BEHAR110
obrukala. Jednom ukaljana ast,
mogla se oprati samo smru i Biserna-
zi vie nije bilo spasa.
U baladama se esto spominje ka -
ko linosti klanjaju, kako se, u mo me -
ntu kad se zlo zakuhava ili je ve
zakuhano, odluuju da prvo obave
svoju dunost prema Allahu. I Omer-
beg je doao kui iz arije i od svoje
e ne uo da je poklone Ibri Ka ra p ro hi -
u poslala njegova sestra. Umjesto da
priupita sestru zato je to uradila, on
je istog momenta povjerovao u njenu
krivicu. Prihvatio je sestrino po -
sljednje dvorenje pri uzimanju ab de -
sta, i pri tome joj rekao da se od nj ega
ne moe nadati milosti:
Podne bie, salle zauie/ side
Omer avdest uzimati/ vi njega Naza
vezen pekir dri./ Na nju bratac
prstom popriuje: Stan priekaj,
draga sestro moja,/ dok ti bratac iz
damije doe.
Bisernazu je ve od te same prijet-
nje spopao uas. Njenom duom su
zavladali strah i mrak pa je mislila
samo na to kako ne smije doekati
brata iz damije. Pokuala je o tome
razgovarati sa majkom, nadala se da
e joj ona rei ta je pogrijeila, da e
joj pomoi da se opravda. Ali majka
se, umjesto da joj pomogne da ne
postane rtvom spletke i bratove
nepravedne kazne, povukla u utnju i
molitvu. Izdala je svoju kerku u
nevolji:
Naza ode majci na ardake/ pa se
valja majci po krilacu./ ta u sada,
mila majko moja/ ne smim sada
brata doekati,/ doekati iz Nove da-
mije,/ na me bratac prstom popriu-
je!/ Stara majka kazaje klanjala,/
stara majka govorit ne moe.
U ovim stihovima o molitvi i kla-
njanju, da li u damiji, da li na arda-
ku, ima pretpostavki iz kojih bi se
moglo izvesti da religija ne pridonosi
prosvjeenju ovjeka. Bisernaza se nije
ponadala da e se u molitvi stiati bra-
tova ljutnja, da e se on sa saburom i
dobrotom vratiti iz damije. I nje na
mati je klanjala, ali nesrena djevojka
nije ni pomislila na to kako e majka u
molitvi nai snagu da je odbrani ili bar
da ispita da li je njena kerka, koju je
poznavala i voljela, bila u stanju
napraviti takvu greku. Padanje na
seddu je, stoga, to se nekih likova iz
balade tie, samo ritual koji, ne ople-
menjuje ljudsku duu.
A enska pakost! Nevjesta je znala
da e svojom spletkom ubiti lijepu za -
ovu, ali nije povukla svoje zlo. Maj ka je
bila svjesna da njena utnja zna i
kerkinu nesreu, ali je nije ni po ku -
ala zatititi. Bisernaza se odluila da
ne eka na kaznu, nego da sama ode iz
ivota. Kad je vidjela da i majka u ti i
da se nee moi opravdati, ona je na -
pustila kuu i otrala na obalu rijeke.
Vrbas vodu vako zaklinjala:
Vrbas vodo, ime plemenito,/ ne nosi
me dugo i iroko,/ donesi me do Hoti-
a benta!/ Zavi oi, pa u vodu skoi.
Voda je nosila lijepu Bisernazu, a
da to niko od njenih nije primijetio,
niti se sekirao zbog toga ta bi ona
mogla uraditi u nevolji. Ali ba u tom
trenutku je na damijskoj munari bio
njen nesueni mladoenja, Karapro-
hi Ibro. Momak nije njene navodne
darove doivio kao neto sramotno,
nego kao izraz njene djevojake ljuba-
vi. Skoio je u rijeku da je spasi, ali je
izvukao samo njeno mrtvo tijelo.
Iznese je vodi na obalu; /kad opazi
Karaprohi Ibro,/ da se Naza sa
duom rastavila/ ciknu Ibro kao guja
ljuta/ tre noe od mukkadem pasa,/
pa udari sebe u srdace....
Bisernaza je kao nian dobila ovu
pjesmu i legendu o tome gdje se na
obali rijeke Vrbasa nalazi njen grob.
Ova balada bi mogla biti i nian svim
bezimenim djevojkama koje je zbog
spletaka i pogrenog razumijevanja
porodine asti pojeo mrak. Samo ne
znam zato ih mi tako slijepi i bezosje-
ajni itamo, ak sa uvjerenjem da ni
jedan drugi na rod na svijetu nema
tako merhametli duu kao to je
imamo mi. Kod nas se jo uvijek pona-
vlja jedna krilatica Miroslava Krlee:
Da me Bog sauva srp skog junatva i
hrvatske tisuljetne kulture. Mogao
je komotno dodati i da me Bog sauva
i bonjakog merhameta.
Neke paralele u savremenom
dobu
Ne vjerujem, bar za sada, da bi se
ovakva barbarska tradicija kanjava-
nja ena mogla vratiti u bonjake
porodice. Ali kod nekih drugih musli-
manskih naroda je takvo porodino
pravo jo uvijek prisutno, ak i kod
onih koji ive u Evropi. U Njemakoj
se, na primjer, u posljednjih nekoliko
godina desilo na desetine ubistava
ena, da bi se saprala porodina sra-
mota. Eh re n morde na njemakom ili
ubistva iz asti na naem jeziku,
najee izvravaju braa. Sestre ubi-
jaju ili zato to, usljed modernog nai-
na ivota, prekidaju sa tradicijom, ili
zato to su odluile da se rastave od
svojih nasilnih mueva, koje im poro-
dica esto silom namee.
Sluaj u 2007. posebno je uzbur-
kao javnost u Njemakoj: jedna
mlada Turkinja je ostavila mua,
uostalom bliskog roaka, jer ju je sva-
kog dana prebijao. Sa etverogodi-
njim sinom je nala stan i pola na
zanat, da se pokua sama snai u
ivotu. Tim bijegom je porodica izgu-
bila ast pa je nagovorila najmlaeg
jo maloljetnog brata da izvri smr-
tnu presudu. Sestra je izala iz stana
da kupi kruh i mlijeko, dok je njen
mali sin ostao u stanu. Djeak je uza-
lud ekao da mu se majka vrati. Nju
je napolju saekao brat i pucao joj u
glavu, est puta. U kvartovima Berli-
na, gdje najvie ive Turci, bilo je i
onih koji su tu smrt pozdravili slav-
ljem na ulici. Poznato je da u takvim
sluajevima majke ili potiu sinove da
izvre ubistvo ili se povlae u molitvu,
dok sinovi postaju ubice. Njihova
molitva je namjenjena sinovima, da
za ubistvo dobiju blagu kaznu. Ne -
davno je jedna majka iz Afganistana
u sudnici proklinjala sud, jer je sin
zbog svog zloina ubio je sestru sa
dvadeset udaraca noem osuen na
doivotnu robiju. Po majinom milje-
nju on je izvrio dobro djelo, pa se
htjela baciti kroz prozor da dokae
sudu kako ga moraju pustiti na slobo-
du. Ta kve majke ne plau nad svojim
mrtvim kerima.
I to se sve deava u zemlji ljuds -
kih prava, u Njemakoj, u kojoj dra-
va titi prava i ivot pojedinca. Mo -
emo li onda zamisliti ta se deava sa
enama u zemljama gdje ih ne tite ni
porodica ni drava.
42
PISMO RAZLIKE
43
KOLUMNA
BEHAR110
centar za urgentnu medicinu
Pie: Filip Mursel Begovi
Musliman u
katedrali: moj grijeh,
moj preveliki grijeh
Iz glave mi ne izlazi da sam musliman koji je uao u katedralu na, za katolike, jedan od
najsvetijih dana u godini. Zato sam se tog trenutka osjeao, pitam se, kao da je netko
nevidljivi pokuao zagnjuriti moju glavu u rijeku Jordan?
U
jutro, na Badnji dan, nazvao
me urednik agencije Anado-
lija, dobri moj prijatelj Amir,
pa, isprva okoliajui, ree mi napo-
slijetku da e svi dopisnici agencije,
pa eto i ja, posjetiti katolike crkvene
hramove da fotografiraju polnoke na
kojima se slavi Kristova pojavnost.
Dakle, da svjedoe jednoj od veliaj-
nih dogaaja kranstva. Tono u po -
no, dobrohotno, ali i po zadatku,
imao sam ast da budem u zagreba-
koj katedrali i da fotografiram kar-
dinala, sveenike i narod koji doeku-
je Boi.
Razumljivo, eto, obvezao me pro-
fesionalni vuzul. Ali, ja pritom nisam
profesionalni musliman, i koliko
znam, to sam iz uvjerenja. No, dobro,
pomislih, ionako posvuda istiu kako
je Boi kulturoloka i civilizacijska
tekovina zapadne Europe. Znai, ako
odem u crkvu, nisam prisutan na
misi, ja se tada kulturno i civilizacij-
ski uzdiem; da se izrazim rijeima
dokonih evangelistikih mudraca,
prije nego krenu na promociju knjige
Kruh i vino, zbornika suvremene
hrvatske duhovne poezije. Uostalom,
to ne bih iao u katedralu, radikal
(bilo koje vrste) nisam, tamo se slavi
Bog, a Bog je jedan, pa neu li istom
dokazati i svoje opredjeljenje da
mogu sa svima pod nebeskim svodom
voditi dijalog, da nikoga drugaijeg
od sebe ne izostavljam i ne omalova-
avam. Oboruao sam se, dakle, do -
voljnom koliinom argumenata i hra-
bro krenuo na polnoku.
U katedrali bijae guva, kao to
sam i oekivao. Vjeto zaobilazim
mjesto na ulazu, gdje se katolici kri-
aju prskajui svetom vodicom, i ne
elim da to izbjegavanje shvate kao
postupak uljeza. U rukama drim
agencijski Nikonov fotoaparat, anga-
iran sam, snimam jaslice, vjernike u
molitvi, sve radim da vjernici ne pri-
mjete moje nesnalaenje u crkvi...
odajem dojam da sam jedan od zapo-
slenih novinara. to i jesam. S druge
strane iz glave mi ne izlazi da sam
musliman koji je uao u katedralu
na, za katolike, jedan od najsvetijih
dana u godini. Zato sam se tog tre-
nutka osjeao, pitam se, kao da je
netko nevidljivi pokuao zagnjuriti
moju glavu u rijeku Jordan?
U jednom trenutku primijetio
sam da ulazi sve vie i vie ljudi te
me uhvatila panika da e moda
zakriti ulaz, a da ja neu moi izai,
kao iz zagrebakog tramvaja u koji
sam uao ne plativi kartu, a kon-
dukter mi pue za vratom. to ako ne
izaem na vrijeme, a kondukter kae
neto kao u ime Isusa, sina Bojeg i
samog Boga pa svi kleknu. To se
tada zove kleea kompozicija. ta u
sad? Pomislih - ta u ako usred
katedrale jedini ostanem samodopa-
dno stojei? to ako me pritom snimi
hrvatska televizija i to istom gleda
hrvatski muftija Aziz ef. Hasanovi
te pritom pomisli da sam se pretvorio
u eksponat ivih jaslica. Ili jo gore,
ako me na ovoj svetoj misi vide kakvi
islamski radikali, mogli bi izdati i
fetvu na kojoj pie da sam postao
miss katolika. S druge strane kako
bih ja uope kleknuo na neto to se,
u ovom trenutku kosi s mojim poima-
njem monoteizma. U meni odzvanja
zavodljivi tevhid: nema Boga do
Boga, Allah je jedan.
Tada odluih da u prevariti
deurnu urednicu agencije Anadolija,
I neka mi jo jednom netko
kae da je Boi kulturoloki i
civilizacijski blagdan, ma
odmah u ga slikati za potrebe
agencije Andolija i okaiti uz
sliku kardinala Bozania.
Molim Vas, ukoliko to jest tako,
oekujem na sljedeem
Bajramu u zagrebakoj damiji
ekskurziju prijatelja iz irokog
Brijega i Ljubukog.
jer u fotografirati prije nego pone
misa i potom zbrisati od svih konduk-
tera. Ali, ne ide to tako lako, jer niti
jedan se sveenik, a kamoli kardinal,
za oltarom nije se pojavio prije pono-
i. I tako je jedan musliman ostao
stajati usred katedrale, u moru
monoteistike brae katolika, a pol-
noka je tek zapoela.
Vjerojatno se na snimkama
hrvatske televizije moe vidjeti Niko-
nov fotoaparat i jedna ruka koja gor-
ljivo okida iznad glava vjernika,
pokuavajui naciljati kardinala i
njegovu bogoslunu svitu, to bi
zadovoljilo svakog urednika. Ali, koli-
ko sam god gorljivo kljocao fotoapa-
ratom, slike su bile mutne. Gorljivo
fotografirajui pobojao sam se da bi
ljudi mogli pomisliti da sam atenta-
tor kao kakav Ali Agca. Grubo sam
gurnuo jednu plahu bakicu, stao na
nogu gospoi koja je drala kerkicu
za ruku, i ciljao kardinala, direktno
posred lijepa i nevina ela. A kardi-
nal Bozani nikako da mi ue u fokus
i rijei me muke.
Vjerujem u jednoga Boga! zapo-
e sveenik. Maallah, i ja, da te
dragi Allah nagradi, pomislih. No,
odmah potom sveenik ree: I u jed-
noga Gospodina Isusa Krista, jedino-
roenoga Sina Bojega. Roenog od
Oca prije svih vjekova. Boga od Boga,
svjetlo od svjetla, pravoga Boga od
pravoga Boga. Roena, ne stvorena,
istobitna s Ocem, po kome je sve stvo-
reno, uo sam sveenika kako ispo-
vjeda svoju vjeru. Estagfirullah,
oprosti mi Boe, neujno rekoh. ta
u sada? Poeo sam se neumjereno
znojiti, da i dalje molim za oprost, da
prouim suru Ihlas koja kae da je
Allah jedan, da nije rodio i nije roen,
da mu nitko ravan nije? Opet, po-
nem li tako initi, u sebi kontrirati
nabiskupovom pomoniku koji ita iz
Evanelja, nisam li uljez? ta bih ja
mislio o nekom katoliku koji je doao
na Bajram snimiti muftiju po zada-
tku, a u sebi mrmlja kranske moli-
tve, ne bi li se obranio od nevjerni-
kog islama. Ne ide to tako. Ja sam
doao njima, a ne oni meni. Umah se
uplaih da sam poprilino nezreo
musliman, jer, ako sam ubjeen u
svoje vjerovanje, ega se imam plai-
ti. Od te misli, od tog straha, poela
su mi klecati koljena.
Jao, samo ne koljena, to je simbol
kleanja pred oltarom, sjetih se. I
onda svatih da sam definitivno
nezreo, prekorim se da sam jedan
muslimanski vjetac u katedrali, da
sam uljez, da svojim mislima kvarim
neiji najsvetiji blagdan. I bi mi ao
44
KOLUMNA
ta u ako usred katedrale jedini ostanem samodopadno stojei?
to ako me pritom snimi hrvatska televizija i to istom gleda hrvatski
muftija Aziz ef. Hasanovi te pritom pomisli da sam se pretvorio u
eksponat ivih jaslica. Ili jo gore, ako me na ovoj svetoj misi vide
kakvi islamski radikali, mogli bi izdati i fetvu na kojoj pie da sam
postao miss katolika.
zbog toga. I neka mi jo jednom netko
kae da je Boi kulturoloki i civili-
zacijski blagdan, ma odmah u ga sli-
kati za potrebe agencije Andolija i
okaiti uz sliku kardinala Bozania.
Molim Vas, ukoliko to jest tako, oe-
kujem na sljedeem Bajramu u
zagrebakoj damiji ekskurziju prija-
telja iz irokog Brijega i Ljubukog.
Boi je naprosto vjerski blagdan, ba
kao i Bajram, sve ostalo je blasfemi-
na komercijalizacija, osvjetovljenje,
onoga to je za nekoga sveto. U tom
smislu, shvatih da sva ona kamarila
boinih pjesama, filmova, jinglova i
reklama na radiju i televiziji, nije
nita drugo nego jedna vrst rasproda-
je svetoga, meni muslimanu neprih-
vatljivo i gadljivo upravo kao to je i
svakom iskrenom katoliku koji dri
do svoje vjere.
Polnoka se nastavila, a ja se spa-
sonosno sjetih svoga dede Ibrahima.
Ne mogu se zakleti, ali koliko me
pamenje slui, s njime sam prvi put
uao u crkvu. Imao sam moda dese-
tak godina i nazoili smo svadbi u jed-
nom malom mjestu, negdje u Hrvat-
skom zagorju. Kada je poeo obred,
zbunjen nastalom situacijom, upitah
dedu ta da radim. On mi ree: vid,
ovako ko ja, ukipi se, sklopi ruke na
stomaku, i samo stoj... ne mii se i
mirno. Tako sam i uinio, stajao sam
pored dede Ibrahima u crkvi, poput
korintskog stupa, u gru, osjeajui
da, kako god okrenem, neka sam
vrsta uljeza. Ljudi se vesele svadbi, a
ja stojim ko kip, ili, rekli bi: to si se
ukipio ko da si drvena Marija. Na
kraju ja osto Mursel, a moj dedo
zagorski Imbra, toliko se ukipio u seo-
sku bunu koja se odvijala kod Gornje
Stubice, a zavrila u Muzeju seljakih
buna. To je zapravo put od ustanika
Matije Gupca do bonjakog tukca.
Tako sam uinio u katedrali, uki-
pio se, poput tukca, a dok su se vjer-
nici kriali, ja sam intenzivno fotogra-
firao. Meutim, uo sam zazivanje op -
ro sta s oltara: Gospodine, smiluj se,
Kriste, smiluj se... moj grijeh, moj,
grijeh, moj preveliki grijeh. Dok sam
po kuavao obuhvatiti kardinala fo to -
aparatom, uinilo mi se prikladnim
da na trenutak stanem, jer treba se
pokajati, uvijek se treba pokajati, gdje
god bio, dodue mene katoliki oprost
ne liava grijeha, ali opet, osjetio sam
se krivim to katolicima, makar
milju, kvarim blagdan. Srcem sam
se tada utopio meu katolike i zatra-
io oprost za svoje rune misli.
I bi mi lake. Nije moje srce od
kamena. Nisam kip. Ovdje se slavi
Bog. Zatim je sveenstvo zapalilo
tamjan i poelo pjevati boine pje-
sme i, neu lagati, osjetio sam radost
i veselje. To je bio i konani dokaz na
nisam zlonamjeran, da nisam musli-
manski uljez i vjetac u katedrali, jer
vrag bjei od tamjana i kria, zar
ne. Pomiren s katolicima, ali i sa
samim sobom, kao da je zavrio taj
moj muni unutarnji kriarski rat. I
kako to obino biva, barem u mome
sluaju, kada osjetim sranu radost,
elim je djeliti s onima oko sebe.
Meutim, okrenuh se uokolo da po -
djelim osmijeh i uvidjeh da se nitko
ne smije. Pjevui se aleluja, aleluja,
a lica vjernika su smrtno ozbiljna i u
krajnjoj kontradikciji s onim o emu
pjevaju. O emu je problem? Tako
znai, nisam jedini kip u katedrali,
nisam jedina drvena Marija. I to
da potom pomislim? Moda da su svi
oni neki prikriveni muslimani, ili
sam ja prikriveni katolik ili...
Uspio sam na koncu uslikati sve
to je potrebno, zaradivi tako za svoj
kruh svagdanji, i na jedvite jade,
kroz guvu, izaao iz katedrale. Na
zagrebakim ulicama nije bilo ozbilj-
nih lica. Iz kafia se ula dreka i slav-
lje. Sretan Boi, ljubili se pa potom
popadali mrtvi pijani po plonicima.
To su, dakle, oni koji Boi doivljava-
ju kao kulturoloki i civilizacijski
blagdan, kao i oni koji slave Dan
ena.
Bez previe razmiljanja zakljuu-
jem da su mi ozbiljna lica iz katedra-
le ipak srodnija i prihvatljivija od
onih iz kafana. Zakljuujem da u
kafanu ne ulazim, a da sam u kate-
dralu, bez obzira na sve nedoumice i
unutarnje borbe, uao. Meutim, jo
uvijek mi nije jasno zato su toliko
ozbiljni dok se pjeva Radujte se naro-
di, kad ujete glas, da se Isus porodi u
blaeni as.... Odgovor nalazim u pri-
spodobi s odlascima u Begovu dami-
ju u Sarajevu. Poznato je da centralnu
sarajevsku damiju, ba kao i u kate-
drale na mise, esto posjeuje vieni-
ja politika i drutvena krema. Njih
pak prate oni koji bi tek eljeli biti
vieniji. Neki e rei da ta kamena i
hladna lica, tu vrst poslunosti nasu-
prot spontanosti, na mjestima gdje bi
trebali sijati od radosti, nasljeuju od
nekadanjih odlazaka na sastanke
komunistike partije. No, vjerujem da
ta igra pretvaranja traje oduvijek i da
nije novost ni kod katolika ni kod
muslimana. Zabrinjavajue je nae
doba, rekoh, kao i koliina svjetovnih
i popularnih sadraja koji vjeru kori-
ste za svoje marketinke potrebe. Pri-
mjerice, juer ste mogli vidjeti popu-
larnu pjevaicu kako se trlja o vatro-
gasnu ipku, a ve sutradan s keki-
cama pjeva boine pjesme. Aiiii! Kad
se vuge ta vatrica koji e to vatro-
gasni odred ugasiti?
No, mimo centralnih damija i
katedrala, postoje damijice i crkvice,
mjesta na kojima nema ni fotorepor-
tera ni kamera, na koja dolaze oni
koji znaju da su uvijek vieni. Ta
spoznaja me utjeila jer znam da ni
zagrebaka katedrala ni Begova da-
mija u Sarajevu ne stanu u moje srce.
Iako Bog sve vidi i Najvei je, znam,
ove graevine su naprosto premale
za sve vienije koji bi u njih eljeli
ui. to je damija manja, to je crkva
manja, tim lake nae put do neijeg
srca.
45
KOLUMNA
BEHAR110
Juer ste mogli vidjeti
popularnu pjevaicu kako se
trlja o vatrogasnu ipku, a ve
sutradan s kekicama pjeva
boine pjesme. Aiiii! Kad se
vuge ta vatrica koji e to
vatrogasni odred ugasiti?
Analizirajui rasprave o solucija-
ma, brojnim alternativama u pogle-
du nacionalnog izjanjavanja, koje
se serviraju na javnoj pijaci, to je
daleko najprilinija definicija bos -
anskohercegovakog javnog mnije-
nja, svako iole upueniji u tim ra sa -
d nicima irokih asortimana moe
da prepozna klasine politike na m -
jere, koje se samo nevjeto kriju
iza navedenih inicijativa. Dva razlo-
ga za takvu ocjenu su neupitna:
prvo, sami prijedlozi se vie nego
oi to serviraju samo jednom narodu
od nosno Bonjacima, to uope nije
teko dokazati, i drugo, vie je nego
oito da propagatori nita ne ele
prepustiti sluaju, zbog ega je cije-
la kampanja ali i kontrakampanja
krenula nekoliko mjeseci prije ple-
biscitarnog izjanjavanja graana.
Ono to je, me utim, posebno indi-
kativno i to je na koncu zabrinjava-
jue jeste injenica da mediji u tim
velikim ra spravama daleko vie
prostora us tupaju laicima i laikim
opservacijama, nego li osobama koje
su profesionalno i struno orjentira-
ni na navedena pitanja.
Najezda grobara
drutvene misli
Sagledavajui cijeli sluaj iz per-
spektive razvoja zbivanja, bez ustru-
avanja moemo konstatirati da
sudjelujemo klasinom pogrebu dru-
tvene misli, jednom zastraujuem
trendu kojeg je poodavno nagovje-
stio najznaajniji evropski filozof
Hegel, sagledavajui svu neprirod-
nost i neutemeljenost odnosa spram
filozofije, koja je u njegovo kao i u
ranija vremena, bila utoitem svih
nauka. U Fenomenologiji duha on
kae: U pogledu svih nauka, umjet-
nosti, vjetina i zanata, gaji se uvje-
renje da svaki onaj ko hoe njima da
se bavi mora iscrpno da ih ui i da se
u njima vjeba. Meutim, u pogledu
filozofije sada, kako izgleda, vlada
predrasuda da je svako u stanju da
neposredno filozofira i da ocjenjuje
vrijednost filozofije, jer mjerilo za to
posjeduje u svome prirodnom umu,
mada svako priznaje da nije u stanju
da pravi cipele, premda ima i oi i
prste i moe da dobije i konac i alat,
kao da on mjerilo za cipelu ne posje-
duje u svom stopalu.
Mada kvalifikacija pogreb dru-
tvene misli moe figurirati kao
ekstreman zakljuak, ili barem
nedosljednost u postupku njegovog
izvoenja, uistinu je tako, jer sve
nauke osim drutvenih su se na
neki nain osigurale od diverzant-
skih upada uljeza u njihova podru-
ja. Ba nikoga (i nigdje) neete nai
da bi zaozbiljno uzeo dijagnozu
upale sluzokoe koju bi, u kakvom
posebnom nadahnuu, bolesniku
predoio ininjer mainstva, niti bi
46
BOSANSKA RASKRA
Nacionalno pitanje
na popritu pogreba
drutvene misli
Svako ima pravo da se izjasni kako hoe, ali ba niko, pozivajui se na slobode i prava,
nema pravo da promovira i sugerira solucije koje su u potpunoj suprotnosti sa znan-
stveno-teorijskim gleditima, pogotovo onim koji su adekvatno nauno valorizirani.
Svako ima pravo da uzme otrov, ukoliko je uvjeren u njegova ljekovita svojstva, ali
niko nema pravo da otrov promovira i drugima preporuuje kao lijek.
Pie: Enes Ratkui
Evidentno je da u
bosanskohercegovakom
javnom mnijenju kriterije
miljenja o drutvenim
fenomenima, umjesto nauke,
odreuju razna nevladina
udruenja, politike stranke,
image-pojedinci itd., koji u
odsustvu prezentacije
egzaktnih znanja kao kriterij
prepoznavanja sutina
uzimaju pravo na miljenje.
47
BOSANSKA RASKRA
BEHAR110
neko mogao povjerovati u statiki
proraun konstrukcije mosta, koji bi
izraunao biolog. Svako bi se zasi-
gurno sloio da projekt hidroelek-
trane koji bi napravio historiar, ne
bi bio ni razmatran a kamoli prih-
vaen, ali gotovo svi istovremeno
potpuno normalnim dre da, poziva-
jui se na slobodu miljenja, mogu
ravnopravno raspravljati o drutve-
nim fenomenima, kojima se bave fi -
lo zofija, sociologija, politologija itd.
Pri tom je, naravno, potpuno ne va -
no, irelevantno da li su diskutanti
ikad u ivotu otvorili a kamo li pro-
itali udbenik iz ovih nauka.
Najsvjeiji primjer takve diverzi-
je u naem javnom prostoru jeste
upravo nacionalno pitanje. Mada
nacija ima svoju definiciju, koja
podrazumjeva odreenu i jasno pre-
ciziranu sadrajnu punou, svi su se
nekako, bez obzira na profesionalna
usmjerenja i stepen znanja, infiltri-
rali na poprite velike rasprave,
samo u njoj ne sudjeluju sociolozi,
politolozi, filozofi... Evidentno je da
u bosanskohercegovakom javnom
mnijenju kriterije miljenja o dru-
tvenim fenomenima, umjesto na -
uke, odreuju razna nevladina ud -
ru enja, politike stranke, image-
po jedinci itd., koji u odsustvu preze -
ntacije egzaktnih znanja kao krite-
rij prepoznavanja sutina uzimaju
pravo na miljenje. Ono to je po -
se bno tragino u cijeloj prii jeste i -
njenica da je, uz sve navedene beda-
stoe, Bonjake najlake namamiti
na raspravu o aksiomima, o emu se
u pravilu ne raspravlja.
Projekt eliminacije Bonjaka
pod zastavom sloboda i prava
Znaaj prava na miljenje, na ra -
v no, u kontekstu navedenog ne tre -
ba osporavati, ali iskljuivo u se g -
me ntu linog izbora. Svako, dakle,
ima pravo da se izjasni kako hoe,
ali ba niko, pozivajui se na slobo-
de i prava, nema pravo da promovi-
ra i sugerira solucije koje su u pot -
pu noj suprotnosti sa znanstveno-te -
o rijskim gleditima, pogotovo onim
koji su verificirani adekvatnim na u -
nim instrumentarijem. Svako, da -
k le, ima pravo da uzme otrov, ukoli-
ko je uvjeren da e mu donijeti zd ra -
vlje, ali niko nema pravo da otrov
drutveno promovira, da ga kao
lijek sugerira drugima. U tom kon-
tekstu valja razumijevati veinu
pri jedloga izbaenih u orbitu ma so -
vnog vakanja. Iz pers pektive ofici-
jelnih definicija etniko ime Bosa-
nac i Hercegovac, zajedno ili odvoje-
no, sasvim svejedno, u tom konteks -
tu, predstavlja kovanicu li e nu sva-
kog smisla. Zajedno izrei takvu ko -
va nicu isto je to i rei da ste Bia-
nin i Sarajlija, Mostarac i Tuzlak;
odvojeno, opet, implicira je dan uzak
prostor koji nita ne go vori, ali u od -
re enom smislu samo di skriminira
druge prostore.
Zbog ega bi to, na koncu, Herce-
govina bila vanija od Posavine,
Kra jine ili Podrinja, ako emo te ri -
to rijalnim odrednicama pridavati
to liki znaaj. Ni zbog ega, dakako.
S druge strane, takvi nazivi, odno-
sno ambicije da se isti umotaju u
nacionalnu formu, jednostavno pa -
da ju na testu znanstveno-teorijske
valorizacije. Na koncu, svako iole
upueniji u povijest BiH vrlo dobro
zna da je historijsko ime ove zemlje
Bosna; Bosna i Hercegovina je njeno
subhistorijsko ime. To i nije up a -
lo ni iz kakvih dobronamjernih raz-
loga, nego je njegovo ubacivanje bilo
motivirano samo ambicijama o nje-
noj podjeli.
Ko god se u ovoj zemlji ne pravi
lud, ko je lien demagokih sklono-
sti, ko je jednom rijei iskren, zna
vrlo dobro da bosanskohercegovaki
Srbi i Hrvati nemaju bilo kakvih
dilema u pogledu nacionalnog izja-
njavanja. Cijela pria je tempirana
na Bonjake koji tu anarho-liberal-
nu ublehu o upuenosti svakoga u
sve, najslae vau. Pojedinci meu
Bonjacima, koji se u javnosti pred-
stavljaju nekakvom lijevom inteli-
gencijom, uvjereni su da e im to
Svako bi se zasigurno sloio da projekt hidroelektrane koji bi
napravio historiar, ne bi bio ni razmatran a kamoli prihvaen, ali
gotovo svi istovremeno potpuno normalnim dre da, pozivajui
se na slobodu miljenja, mogu ravnopravno raspravljati o
drutvenim fenomenima, kojima se bave filozofija, sociologija,
politologija itd.
48
BOSANSKA RASKRA
naivno nacionalno vakanje osigu-
rati adekvatnu promociju, da e
svako za svoj prijedlog osigurati naj-
vie pristalica, koji e, opet, u
bosanskohercegovaki galop prema
Evropi unijeti epohalne novine, rje-
iti sve nae nedae..., to su, nara-
vno, notorne zablude i nita vie.
Naprotiv, takav odnos pogoduje
samo politici koja za krajnji cilj ima
eliminaciju Bonjaka kao naroda,
preciznije reeno politikog faktora,
i Bosne kao drave u konanici. Gla-
vne pomagae u tom procesu, daka-
ko, nalaze meu Bonjacima, koje je
Alija Isakovi poodavno identifici-
rao kao najopasniju prijetnju naro-
da i drave. Nigdje nisam sreo tako
dirljivo dobrodune, naivne i preda-
ne ljude beskrajno samoportvova-
ne, spremne na svaku linu i kolek-
tivnu rtvu, i nigdje takve pojedince
i skupine apsolutno uskogrude, be s -
krajno samoive, potkupljive, po -
litiki ljigave i, nadasve, opsjednute
omalovaavanjem svega vlastitoga,
vlastitoga imena, vjere, obiaja, pro-
losti. Na tu sortu, naravno, rau-
naju ve spomenuti, kako bi uz po -
mo kolaboracionistike bagre
realizirali svoje mrane ciljeve.
to se samog imena Bonjak tie,
postoji isuvie dokaza da su se u ovoj
zemlji do u nazad stotinjak godina
izjanjavali svi njeni itelji. To to su
u eri jedne agresivne asimilacije sa
politikom pozadinom dva naroda
pristali na prenominaciju u Srbe i
Hrvate, jeste njihovo pravo koje niko
ne treba niti smije osporavati. Ali, to
ne implicira da oni koji se i dalje osje-
aju Bonjacima moraju slijediti nji-
hov primjer, da se zbog drugih odriu
imena koje je do politikih zabrana
stoljeima figuriralo kao naziv za sve
itelje ove zemlje. Ako je to neko bio
prisiljen ili voljan uiniti, sasvim
svejedno, Bonjaci to danas niti tre-
baju niti moraju. Barem ne u jednom
ovakvom povijesnom trenutku, lie-
nom direktiva koje su implicirale
obavezujue ponaanje po pitanju
nacionalnog izjanjavanja. Mi ga
sutinski trebamo prihvatiti upravo
onako kako je to na Bonjakom sa -
boru 1993. godine, sugerirao rahmet-
li Alija isakovi, kao prirodno pravo
na tradiciju.
Bonjatvom protiv podjela
To to se u ovoj zemlji afirmira
stav po kojem se svaka pojedinana
glava bez obzira na specifinu teinu
unutranjeg sadraja apriori smatra
validnom za opservacije i izricanje
sudova o fenomenu nacionalnog izja-
njavanja, nije sluajno nego za kraj-
nji cilj ima da u ovoj zemlji konano
dokine spornu populaciju odnosno
Bonjake, i okona viedecenijska na -
s tojanja njenog politikog profilira-
nja, njenog komadanja na srpski i
hrvatski dio. Istraga alternativa vodi
samo u tom pravcu i ni jednom dru-
gom, i budu li nesvjesne ili prodane
due, sasvim svejedno, uspjele osigu-
rati dovoljan broj sljedbenika za
takav poduhvat, iji je krajnji cilj i
smisao mogue sagledati u ma -
terijalizaciji poznate sintagme: Ope-
racija uspjela pacijent podlegao.
Da smo svi mi Bosanci i He r cegovci,
to nije niti treba, niti smije biti upi-
tno, ali to ne moe biti platforma
odnosno strategija za dokidanje, bolje
reeno ubijanje, nacional nih osjeaja,
prenominaciju postojeih naciona-
lnih identifikacija. Tim pri je, to su
za takve prenominacije bosanskoher-
cegovaki Srbi i Hrvati apsolutno
nezainteresirani, niti im takvi izved-
beni programi padaju na pamet.
Na koncu, ovdje svakako treba
rei da je procesualnost diferencia
specifica svake drutvene pojave pa i
fenomena kao to su narod i nacija,
to implicira neutemeljenost njenog
krutog promatranja. S obzirom na
razliitost samih definicija, prevelika
insistiranja da pored jezika, kulture,
blie etnike i kulturne srodnosti,
teritorij, takoer, ima kruto omeiti
nacion, neodoljivo me podsjea na
Miloevievu priu svi Srbi u jednoj
dravi i njegov plan Ram. Uokviri-
vanje nacije u tako krute okvire nisu
napravili ni narodi, koji su na svijet-
sko-povijesnoj sceni znatno ranije
krenuli u procese nacionalnih dife-
renciranja. Svi vrlo dobro znamo da
je svaki Englez Britanac, ali isto
tako vrlo dobro znamo da svaki Bri-
tanac nije Englez, to jasno govori da
je svaka zakovanost u domenu dru-
tvenih kretanja naprosto iskljue-
na, ali i nepoeljna sa stanovita
potrebe za komunikacijom svake vrs -
te na svjetsko-povijesnoj sceni.
Upravo zato s najveim respek-
tom treba uvaavati zabrinutost
pojedinih bonjakih institucija, koji
otvoreno upozoravaju na mogunost
rastakanja naroda odnosno negativ-
nih implikacija mogue anarhije u
nacionalnom izjanjavanju. Prigovo-
ri o nametanju imena od strane
Bonjakog sabora 1993. godine
naprosto ne stoje. Da je taj Sabor
nametnuo neto to je kao naciona-
lno ime nepoznanica, svakako da bi
tako neto bilo podlono kritici. No,
kako je u pitanju bilo samo vraanje
potisnutog, bolje reeno zabranjenog
imena, koje je imalo svoj viestolje-
tni kontinuitet, takve primjedbe su
naprosto liene svakog smisla.
to se samog imena Bonjak
tie, postoji isuvie dokaza da
su se u ovoj zemlji do u nazad
stotinjak godina izjanjavali
svi njeni itelji. To to su u eri
jedne agresivne asimilacije sa
politikom pozadinom dva
naroda pristali na
prenominaciju u Srbe i Hrvate,
jeste njihovo pravo koje niko
ne treba niti smije osporavati.
Ali, to ne implicira da oni koji
se i dalje osjeaju Bonjacima
moraju slijediti njihov primjer,
da se zbog drugih odriu
imena koje je do politikih
zabrana stoljeima figuriralo
kao naziv za sve itelje ove
zemlje.
49 BEHAR110
KNJIEVNI PODLISTAK
^ASOPIS ZA KULTURU I DRUTVENA PITANJA KNJIEVNI PODLISTAK
l
GODINA I
l
2012.
l
BROJ 1
BEHAR
SADRAJ:
Almir Zalihi: Narodu je tijesno kao
dimu u mutikli
l
Edin Urjan Kukavica:
Ko ajete objavljene s lia ita
l
Rusmir
Agaevi: Moses Chavio Ahmed dervi
l
Enes Ratkui: Trovanje zdravom hra-
nom
l
Anis Mansur: Hladno je
l
Amina
iljak Jesenkovi: Izbor iz turske poezije
broj 1 2012.
R
ijeju, ne svakako zato da se otvori novi prostor
koji do sada nije postojao, ili da se u smislu sepa-
rata, prije svega bonjaka knjievnost (koja je
pritom svjedoi kompleksnost islamsko-kransko-jevrej-
skih suodnosa) getoizira, ve da se ukae na njenu nesum-
njivu postojanost, dijakronijsko-sinkronijski slijed, pone-
kad radikalnost i bizarnosti u jeziku, ali i semantiku
doslovnost.
Zatim, zamjetne su nove kreativne poetike i spisatelj-
ske strategije, njene potrebe za transcendetnou i teku-
im (nesmiljenim) neoegzistencijalizmom mladih i naj-
mlaih knjievnika te onih koji su se ve potvrdili i zauze-
li svoje mjesto na Parnasu BiH i Hrvatske kao i u drugim
bivim Republikama, a sada dravama, gdje god ive
Bonjaci i oni koji s njima obostrano surauju na knjiev-
nom planu. Prednost svakako imaju recentne knjige,
opusi kao i rukopisi pojedinih autora, stoga to tada knji-
evne vrijednosti nee biti upitne, a oni jo nedovoljno
poznati popratit e se iskljuivo s knjievnokritikim kri-
terijima bez ideolokih predznaka i generacijske, kao i
neke druge megalomanske solidarnosti.
Za Behar je ponajvanije kontekstualizirati knjie-
vne fenomene na relaciji BiH - Hrvatska te dijagnosticira-
ti trenutano i ponekad povijesno stanje kroz vrijednosni
sud. Behar e takoer artikullirati svoje miljenje i afir-
mirati bonjaku knjievnost u narastanju i njeno svestra-
no bie. Autorske samorefleksije o vlastitom djelu i dalje
emo otkrivati u rubrici Knjievni portreti kroz instruk-
tivne intervjue i kritiko prikazivake priloge. Stoga, u
Heideggerovskom smislu - samo nas Bog moe spasiti -
ne moe vie pesimistiki presudno oznaavati jednu
samouvjerenu knjievnost, kao to je bonjaka, a koja
ravnopravno staje uz bok srodnim junoslavenskim knji-
evnostima.
Ta spoznaja (to se Behara tie) o minimalnoj udalje-
nosti od matine knjievnosti i bilateralni status te dobra
ugraenost u hrvatsku knjievnost, iskazat e sva aktualna
genotipska, psihotipska i fenotipska obiljeja, pa i ona
arhajska kao i posve suvremena. Istu poziciju svjedoe
bonjaki i bosanski autori irom regije, kao i oni koji su
uslijed izbjeglitva devedesetih svoje mjesto nalazili u
knjievnosti, primjerice poput one vedske ili jo udaljeni-
je novozelandske. No, to ne znai da je njihovo djelo izgu-
bilo one znaajke koje ih ini bonjakim piscima.
Behar, dakle, kao spiritus agens uvodi promotivni
Knjievni podlistak s namjerom da se izbjegne rastaka-
nje i atomiziranje jedne knjievnosti te e dopustiti i dru-
gima (adorantima kao i nevjeama u knjievnosti) dobar
uvid u najmlae verificiranu knjievnost u regiji i to uz
minimalne ili nimalo diskutabilne prevodilake zahvate,
iz ve poznatih razloga meusobnog dobrog jezinog
razumijevanja. Nadalje, Beharovi suradnici su struni
turkolozi, arabisti i iranisti koji s velikom marljivou
odrauju svoj posao za na asopis. Rije je o obostranoj
enciklopediji jezika i znanja koji e uposebiti i oplemeniti
hrvatski i bonjaki kulturni prostor kroz meuzavisne
veze i injenina stanja.
Knjievni podlistak e se u tom smislu opirati shva-
anjima jednosmjernog budunosnog napredovanja koje
ukida prethodee i posve nove pojave te e pristup svojim
stranicama omoguiti knjievnim pripadnicima svih
naroda koji osjeaju privlanu kulturoloku snagu BiH, uz
redakcijsku pripomo i kvalitativnu redukciju ne bi li se
sprijeilo oneiavanje i relativiziranje temeljnih odred-
nica jedne i sviju knjievnosti kao i njene povijesno fizi-
ke zbilje. Cilj je sustavno prikazivati obzor knjievne tvo-
revine kroz iroko razvedene premise u pristupu, ukljuu-
jui one znanstvene i osobne.
Zato Knjievni podlistak?
Filip Mursel Begovi
50
KNJIEVNI PODLISTAK
POETSKI GLASOVI: Almir Zalihi
Narodu je tijesno kao dimu u mutikli
Almir Zalihi nakon svoga odista bogatog knjievnog opusa za
Behar se javlja s jednim od svojih novijih ciklusa pjesama, nita
manje perfekcionistiki dotjeranim od dosadanjeg kulta njegove
poetske i ivotne energije. Nepredvidljivi valovi njegove poetske
misli, s mnogo znaenjskih uputa za kojima je itatelj u stalnoj
otkrivalakoj potrazi, zapravo predstavljaju modanu korunjegova
naroda, bez milosti i samosaaljenja; gotovo u glatkim simbolnim
ritmovima i poesto u duhu govornog jezika. Pritom, ne moemo,
a da ne pomislimo kako je po srijedi velika usloenost tzv. ogoljene
rijei koju on rafinirano zaogre u diktatorsku matu, bez jecanja
i stenjanja.
Primjerice, istom kada je transcendentan on to nee ozraiti s
posve jasnim dogaajem, ve s onim to se odigrava u suvremenom
podruju rijei i bojama ivota iji odslik odaje dobro uoen i zacr-
tan stihovni sklop koji uvijek iznovice iz alegorinih natuknica pre-
lazi u ono to se duhovno rodi (aluzije na kuransko znanstvo).
Zatim treba istai spretno ukidanje relacije izmeu lirskog i empirij-
skog ja (primjerice pjesma: Polovina preanjeg svijeta i druge).
Ipak, prignut radu na jeziku on armantno poantira naoko obine
situacije temeljene na irokim drutvenim osnovama vienog i pro-
ivljenog: ...Izlazi kao da te neko goni / napolju te oekuje vjetar. /
Sunce po zaleenoj kori snijega. / I tiina. Mehlem jednom rjeju.
Povremeno je i fragmentaran u izriajnom smislu, iako se cjeli-
na lirskog ja (s dostatnom pjesnikom osobnou, utisnutom u
vlastite stope), lako pojmi. Naravno, i u ovog bonjakog pjesnika
nailazimo na prizore potresnih posljedica iz zadnjeg rata, no, to
vie nee biti slikoviti i ekspresivni odbljesci ivota i sudbine svijeta
ve ignoriranje takvih postupaka i forsiranje nimalo plahe i koleb-
ljive potrebe za istinskom poetskom priom kojom nas pjesnik
neposredno ranjava. Pjesma Na groblju djeaci svojom lapidar-
nou otvara posve novi prostor lirskog itanja: sugestivnu nje-
nost, nekrologinost, zatim, neto nalik na tarih - te time promie
ideju vanosti takvog poetskog pisanja, jer, samo ono pripomae
izgladivom sporu izmeu uzaludna i tragina ivota i ogoljenih
duhova u ovom sluaju nevine djeice. Iz pjesme izvire ljudska,
zrela snaga i trijezni vrtlog tzv. posljednjih istina.
Oita narativnost zamjetna je u pjesmi U centru Malma u
kojoj pjesnik rekapitulira svoj boravak u ovom gradu i to na posve
privatan, pomalo trivijalan, ali zapravo na neobino uzvien
nain. Uostalom, to su zaudne i kreativne mjeavine (izumi) ovog
pjesnika. Nesumnjivo da e Zalihi s ovim stihovima biti pozdrav-
ljen i prihvaen u Hrvatskoj, kao to je to ve poodavno u Bosni.
Sead Begovi
Biljeka o pjesniku:
Almir Zalihi je
roen 01.01. 1960.
godine u Mostaru.
Zavrio je studij knji-
evnosti. Pie poezi-
ju, prozu, knjievnu
kritiku i esejistiku.
Radovi su mu prevoeni na engleski, njemaki,
francuski, vedski, poljski, makedonski, slovena-
ki, albanski, arapski i turski jezik. Nagraivan je
za knjievni i uredniki rad. Bio je glavni urednik
knjievnih asopisa MAK i ivot. Uredio je
preko tristotine knjiga domaih i stranih autora.
Direktor je i Glavni urednik IK ZALIHICA. lan je
Drutva pisaca BiH, Saveza novinara BiH, Udru-
enja BH novinari. ivi u Sarajevu.
Objavio je knjige:
Suhi ig. Prie. 1989.
Raseljeno lice. Poezija. 1993.
Raseljeno lice i druge pjesme. Poezija. 1994.
Pogled iznutra. Eseji. 1999.
Raseljeno lice i drukije pjesme. Poezija. 2000.
Sasvim obina smrt. Roman. 2002.
Porodini album. Poezija za djecu i omladinu, 2003.
Rjenik sumnji. Poezija, 2005. (II izdanje 2006., III
izdanje 2007.)
Imaju li zvijezde domovinu. Pripovijetke. 2008.
Lucida calligraphy. Poezija. 2010.
Polovina preanjeg svijeta. Poezija 2011.
Camera obscura. Poezija. 2012.
Objavljene antologije.
Antologija savremene knjievnosti Bonjaka iz
Sandaka. 1998.
Antologija savremene poezije Bonjaka iz San-
daka, izbor i eseji, 2000. II izdanje 2001., III skra-
eno izdanje 2003.
Gospodari Balansiranja /Antologija savremene
proze Bonjaka iz Sandaka. 2006.
Objavljeni udbenici:
ITANKA za 6. Razred O. 2003., II izdanje 2004.,
III izdanje 2006
51 BEHAR110
KNJIEVNI PODLISTAK
ZAVJETOVANI DA PRIPITOME
HOBOTNICU ZLA
U samostanu St. Georg u Paderbornu
isposnike elije bez prozora
pruale su utoite bosanskim izbjeglicama.
Po jedan crni kamen
prekriven bijelom tkaninom blagoslova,
postavljen je pred svakim vratima.
Dvije godine, dva mjeseca i jedan dan
elije su bile zatvorene,
a kvake nepomaknute.
Ljudi ive na ovom svijetu,
premda vie nisu njegov dio.
Osamljene redovnice,
prole kroz ogledalo svjetlosti i sjena
prepoznaju odraz kao ivot
a ivot kao odraz,
zavjetovane da e pripitomiti
hiljaduruku hobotnicu zla
u topionici ovozemaljskog milosra.
Dok ovdje, u Bosni, rasprave o uzrocima
i posljedicama rata, jo uvijek, traju,
zatvorenici u Guantanamu
otkrivaju amerike strahove,
a ulice irakih gradova
vrve od tenkova i vojnika
spremnih da pucaju i ubiju.
Oni ne znaju da se oko crnog kamena
svake godine, blizu tri miliona
ljudi, sedam puta okrene.
etrnaest godina nakon rata,
na bosanskim stratitima,
majke stiu odjeu svojih mrtvih,
u Palestini ezdeset i drugu godinu
djeca gladuju, zurei u roditelje
odgojene da umru na spaljenjoj zemlji
svojih predaka.
Kad zakoraimo u sjenovito predvorje
ahireta koga emo ugledati kako krvari
u praini? Sveca ili umirueg vojnika?
I hoe li nam Bog, napokon, rei to je trajnije?
Naa patnja? Ili nada naa?
MIROVNI SPORAZUM
Leim nepokretan
usred sobe za muenje
U onom njenom dijelu
gdje uskrauju utnju
Rebra osjeam na ivici stola
kada se nagnem naprijed
Dan je bio gotov
i prije nego to je poeo
Na kiblu nalijepljen je papir
Naslov: POTPISAN MIROVNI SPORAZUM U DEJTO-
NU
Ukrasio sam do neprepoznatljivosti
Crnim hamajlijama
Bijelim hamajlijama
Crnim govnima
Bijelom spermom
U crnoj koulji
Na bijele pruge
* * *
Ulica u kojoj sam roen zamagljuje se,
tamni. Mjesec u prvoj etvrti isturenom
otricom zasjeca nebo. Prolo je vrijeme
veere. Pekare su zatvorene. Police prazne
i bijele od brana. Piljari pakuju voe u
kartonske gajbice. Lijepa ena kupuje
lubenicu. Neki ovjek, okrenut leima, stoji
pored zida i mokri. Vidi se kako mlaz mokrae,
u blagom luku, zaliva smee. Ulica vonja
na jegulje. Gevito steem ake. Osjeam
da moja sumnja raste. Sjeam se dosjetki
o tvorcu nihilizma, o nesuvislosti stida.
52
Bjelji sam od krede, za lice se lijepi sitna
praina kao sluz sa pseeg jezika dok lie
ruku uplakanom djetetu. Svi su protekli dani
post skriptum na voznoj karti budunosti, jer,
narodu je tijesno kao dimu u mutikli,
jer, ni magarci ne ulaze u vodu s tovarom soli.
POLOVINA PREANJEG SVIJETA
U prepunoj slastiarnici
Prislukuje razgovore
za okolnim stolovima.
Okruuje te jezik djetinjstva.
Dok to sebi u rijei prevodi
shvata da je netano:
bosanski je samo jedna polovina
tvog preanjeg svijeta.
A jezikom druge polovine
ovdje od trenutnih gostiju
niko ne govori.
Kelnerica konano stie
i zapisuje tvoju narudbu:
1 + 1
Jedan jezik plus jedan ivot.
Znae li onda dva jezika dva ivota?
Gosti se smjenjuju u slastiarnici
kao parii obojenog stakla
u kaleidoskopu.
Godi ti iznenadna perspektiva?
Osjeaj da posjeduje dva svijeta?
Nita i sve to.
Kola sa tanjira nestaje
u par poteza viljukom.
Kafu ispija u dva gutljaja.
Ostavlja otiske prstiju
na ai za vodu.
Napojnicu pored plaenog rauna.
Izlazi kao da te neko goni.
Napolju te oekuje vjetar.
Sunce po zaleenoj kori snijega.
I tiina. Mehlem jednom rjeju.
Decembar 2006
* * *
Toplo prijepodne;
deseti dan boravka u Ravnom.
Sjedim na obali jezera,
zavaljen u drvenu naslonjau.
Kroz sladunjav drijeme
pratim igru zrnaca praine
u snopu suneve svjetlosti.
S aom travarice i nogama
na oblinjem kamenu,
s cigaretom meu prstima.
Godi mi odsjeenost od svijeta.
Ona mi trese aku.
Hej, daj mi drugu, kud si se zagledao!?
Podsjeca mi nokte ljubei svaki prsti.
Ugodno je sjediti
s rukom u enskom krilu,
ali ja vidim bolniarku
kako mi obrezuje nokte
i berberina koji brije leeve.
TABLA
Tabla iznad kafane
Mostar
koja reklamira cigarete marke
Morava
sa slikom bradata mornara
u kolutu dima
kripi na jutarnjem
povjetarcu
Jekom oponaa kapiju
u Cernici
na kojoj se jo ljulja
onaj djeak
u meni
Prolost kuca
poput drugog
srca
a ulazna vrata
i ta tabla
kripe
do dana
dananjega
KNJIEVNI PODLISTAK
53 BEHAR110
KNJIEVNI PODLISTAK
MAURI I RIJEI
U desetom su stoljeu Mauri znali
da su lane rijei kao olovo teke.
Teina njihova potapa sutinu
ivota. Alhemija na povrini pluta.
Izmoren itanjem Al Iqd al-Farid*
osjetim u stomaku zvijer to mi
razara eludac. Neki ljudi kroz ivot
prou kao sjene, a drugi kao divlje
zvijeri. Svima je zemlja sigurno
konaite. Stvari koje smo napravili
postaju to ele: znaenja emo naknadno
razumjeti, kad se naemo u Boijem
predvorju kao lice biljaka, sjene divljih
zvijeri, ornament na mihrabu.
* Jedinstvena ogrlica(Antologija razliitih pjesama Ibn Abd
Rabbiha, najpoznatijeg pisca Kordobe /ivio od 860 940/)
* * *
Kad sam bio mali
kua mog oca bila je velika kao kula.
Svake naredne godine,
bivala je sve manja.
Hiljadu devet stotina devedeset druge
kuu je pogodila granata.
Sad je kua runa mrlja
na krajoliku
koja postaje gomila praha.
SARAJEVO, ZAGONETKA
Stranac, konstruktor koji se dvoumi,
ovdje, gdje nije nemogue, sluajno,
sresti ovjeka, dobro prepakiran,
umotan u paus-papir, krialjku,
u biljenicu iz stereometrije,
uvezanu metalnom spiralom,
zapisuje pitanja o gradu,
skriven iza trakaste zavjese,
jedva raspoznajui odgovore
STRANA S KOJE SE POMALJA SUNCE
Slaem kockice u zdanja, slova u reklame,
tamne kronje drvea u vrt zaklonjen dvoritima,
i ne zaboravljam, na smrtonosnoj ulici
premreenoj snajperskim hicima,
stranu s koje se pomalja sunce.
Pucaju oni s kojima smo se u djetinjstvu igrali.
Oni koje nismo ostavljali same.
NEODREENOST
Postoji Bog,
makar mali
kao zrno bibera -
govorilo se
u mom djetinjstvu.
Mali kao mrav -
govorilo se
kasnije.
Nadivio sam Hristove godine.
Ve sam u godinama smrti
Muhammeda a.s.
Oko mene,
jo uvijek,
vjeruju da postoji neto.
Neodreenost
vrijea
mravlje uporna
u svom postojanju.
NA GROBLJU, DJEACI
Na vrh brda groblje
A ponad brda nita
Penjemo se iz doline
Lahka koraka i tuna oka
U groblju smo
A kao da smo u nebu
Otvaramo djeije ruice
Kao da itamo knjigu
54
NA DAN SVIH SVETIH
26. avgusta 1992. godine
Ramo Berbo iz sela Zabre,
optina Priboj,
radnik s francuzicom na glavi,
ekao je autobus
u selu Sjeverin
na raskrsnici puta
Priboj-Rudo.
Oko njega je bilo desetak ljudi
koji su, takoer, autobus ekali.
U neposrednoj blizini
zaustavio se kamion,
tipa TAM,
koji je nosio
protivavionski top.
Iz njega je izalo
nekoliko vojnika
u sivomaslinastim
uniformama.
Dvojica su pretakala
benzin iz rezervoara
u kante ulinog prodavca.
Jedan je priao,
i samo Rami Berbi
zatraio lina dokumenta.
Nakon to je primio
isprave na uvid
vojnik je izvadio pitolj
i pucao.
Onaj sa apkom na glavi
naredio je prisutnima
da le bace
u Lim.
U CENTRU MALMA
U centru Malma, na trgu kralja Gustafsona,
pred pabom Mascot, kraj plinske vatre,
grijem se i puim jer rigorozni Skandinavci,
nikotinske ovisnike, iz zatvorenih prostora,
kao uostalom i ostali Evropljani,
zauvijek su protjerali.
Nije mi to prvo protjerivanje, iako mi ovo,
puako, iz posve drukijih razloga smeta.
Dvadeset je dana do mog pedestog roendana.
Danas i ovdje, kraj plinske vatre, u samoi,
prebrojavam svoje neprijatelje. ini se da ih imam
mnogo. Kad bi stali u krug, drei se za ruke,
sva bi brda moga djetinjstva sobom opasali.
Prvi koji me je prihvatio, bio je, u stvari,
moj strani klevetnik. On je moje mahane
toliko preuveliavao, vrline potirao, tako prenaglaeno,
da, napadajui me, nita od sebe,
u oima svijeta, nisam izgubio. Ljudima,
koji su, nekada, za mnom pogrde bacali,
odjednom, i moje mahane
postae dopadljive.
Jednom sam, u mladosti, iako daleko od smrti,
vidio svoj grob. itao sam, na nadgrobnoj ploi,
Ja u se ponoviti!
Sada kada znam da se veliina ovjeka,
odreuje prema snazi trajanja,
kada znam za mo ponavljanja sebe,
igram igru stalnih gubitaka.
Nastupe svjesnog rtvovanja
nikad nisam napustio. Ko izlae svoju duu
opasnostima, tijelo kretanju, duh letu prema
univerzumu, dobija oblik fluidne svjetlosti
koja nije beskraj ali trag je postojanja
koji se sa zagonetnim, u ovom vremenu
i prostoru ovom, uhvatio u kotac
znajui da na svojim se mukama ne ui.
I zato danas, kraj plinske vatre, u samoi
sumnjivog sklada, nalazei se u krugu
tuih oajanja postajem tvrd i jak,
prznica gorke due, svadljivac
koji se odrie vlastite nevolje
videi bolnije meu bolnima.
KNJIEVNI PODLISTAK
55 BEHAR110
KNJIEVNI PODLISTAK
ZIDANJE SKADRA
Podizao sam kuu, u kru,
pod krukom. Lijepio sam je
znojem, sadrajem ostalih
ljezda i ponekom kapi krvi
koja se dvoumila na ranicama
oteklih prstiju. Gledao sam krv
bez uasa, nemilosno mijeao
pijesak i prste, zrak iz stegnutih
plua i hladnou dostupnog
svijeta. Podizao sam njene
zidove kao da e je nastanjivati
moj sin, otvarao sam prozore
kao da je u njoj stoljetni mrak.
Stavljao sam pijesak na dlan,
osjeao ga meu prstima,
provjeravao njegovu tvrdou
i sposobnost vezivanja. Potom,
pijesak sam uziivao u zidanicu.
Sam, bez majstora, bez projekta
i bez vrstog plana, znajui
da takvu kuu, u kru,
pod krukom, niko ne moe
da podigne, drukije sazdanu
osim na znoju, na sadrini
ljezda, i ponekoj
kapi krvi koja se dvoumi,
mada, ipak, odustaje
od obreda.
* * *
Na nogama ena pred kojima zabruji
dua postoji mlade, tik iznad lanka,
vidljiv samo pjesnicima i prorocima.
Vrhu od elika uzor je mjesec mlad,
malim avlima zvjezdano polje.
Tako sjaje u sveopem ponoru
u kome leimo zavejani,
ranjeni i sakati poprilino.
Prazna je kolijevka,
prestraeno bojite.
Ruske lutke (suha drenovina) nijeme.
Upravlja ih zla kob.
I blijedi mlade, tik iznad lanka,
na nogama ena pred kojima zabruji
dua, vie nije vidljiv
ni pjesnicima ni prorocima.
56
KNJIEVNI PODLISTAK
Jesi li ti taj od kojega nema boljeg?, pitao je ejh
Husamuddin-efendija svog uenika Ibrahima tonom koji
je bilo najtee procijeniti je li je ljut, razoaran, miran ili
ta je? Sjedio je na niskom minderu odmah uz prozor s
kojeg se vidio Hali. Punio je lulu ne gledajui ni lulu, ni
duhankesu, a ni Ibrahima koji je sjedio na podu, onako
malo desno, a opet ispred njega.
Estagfirullah, moj sultane. Nisam, ja sam onaj koji e
uiti druge da budu bolji od njega.
Oni to su s nama bili i otili nikada s nama nisu ni
bili. Oni koji su od nas traili pa nisu dobili niti su nas zija-
retili, niti su zaista traili. One koji tvrde da nam imaju ta
rei, mi ne elimo sluati. Za one koji ele uti ta im imamo
rei, nemamo im ta kazati. Nikoga nismo nauili rukovati
lukom i strijelom, a da istom nije od nas nainio metu.
Ti si me uio da oni koji ele neto drugo, a ne ono to
im je ponueno, nikada nee dobiti nita. Onome koji je
navikao na brabonjke bespredmetno je nuditi bisere.
Tvoji zemljaci su stado treba im tornjak; krdo su
ne ulazi meu njih ako nisi jai od najjaeg, pametniji od
najpametnijeg, mudriji od najlukavijeg, spremniji od naj-
spremnijeg... oni su jato ptica nebeskih... Meu njima su
brojni oni koji za knjigu mudrosti ne bi alili ni svu svoju
imovinu, neki za nju ne bi alili ni svoj ivot dati. Ali, ako
ti za knjigu mudrosti ponude hiljadu i stotinu hiljada
dukata, znaj da ih znanje ne zanima nego se ele osigurati
da ti u nju vie nikad protiv njih nee zaviriti.
Kako misle da se parama moe platiti ono to ni cijenu
nema?
Oni stvari mjere svojim arinima; za tebe je novac sim-
bol, a za njih ima stvarnu vrijednost.
Ti si me uio da gdje god postoji jedna krajnost,
odmah uz nju, u njenoj sjeni, je i njena suprotnost...
Zar e im odnijeti zakone, ispisati ih itko, a potom ih
okaiti tako visoko da ih niko nee moi proitati? Ni za
ivu glavu ne pokazuj ko si i ta si; u zemlji slijepih ovjek
koji vidi makar samo na jedno oko moniji je od kralja! I
neprijatelj svima koji ne vide, a znaju da on vidi. Kad ve
sjedne s tim ljudima, otvori oi, otvori ui i zatvori usta.
Jesi li primijetio kako nekad iste rijei mogu zvuati i kao
vahj i kao bogohuljenje. Nije nevano ni kako govori
kad ve govori. Lahko je prikljuiti se drutvu prosjaka, ali
je teko iz njega se izbaviti.
Jo su to dobri ljudi, i pod Allahovim, Uzvienim, okri-
ljem. Jo nisu dobro u sebi iznevjerili samilou prema zli-
kovcima, dobroinitelji meu njima, koliko znam, jo ne
veliaju razvratnike, a ueni i po znanju znani ne podilaze
i ne naklanjaju se vladarima zarad ovosvjetskoga dobra.
Jo Gospodar od njih nije podigao svoju milost i zatitu jer,
iako im svako malo alje zlikovce koji ih na teke muke
stavljaju, u njihova srca nije kukaviluk ulio, i nije uinio
da pred zlom ustuknu.
Da im nije dobrih, stradao bi itav narod; da nije ue-
nih, bili bi poput hajvana; da im nije vlasti, s kandijom u
jednoj, a komadom hljeba u drugoj ruci, meu sobom bi se
poubijali; da im nije vjetra, uuli bi se, prii im se ne bi
moglo Da im nije plemenitih, rei e mi, zemlja bi se pod
njima prolomila i sve ih progutala.
Vie je meu njima onih koji znanje ne pokazuju, a
dobra djela paljivo skrivaju, onih koji vie vole na srcu
nego na jeziku, djela im rijei potvruju, a ono to im se
vidi slika je onoga to im se ne vidi.
Lijepa i zastraujua, razborita i mahnita, samostojna
i nesamoopstojna, otvorena i lukava, nebu strijemi, a od
pupka dalje ne vidi Nije Bosna mala, nego su joj ljudi
mali, a opet na sve gledaju sa visine, jer je Bosna u njima
nezamislivo velika. Znat e da nije dobro kad osjeti da te
ljudi poinju gledati odozdo, poginjati glavu pred tobom i
pribojavati te se. Znaj da je tad vrijeme ili da im uzvrati
naklon ili... da ih uini konano upokori. Ne treba vojska
da se osvoji zemlja. Osvoji ljude; kad da obeanje ispuni
ga. Govori od srca.
Zar da im pokaem svoje srce pa da poele imati ga na
stolu do ujutro?
Nee ti biti prvi put da govori kad bi trebalo otutjeti,
kao to si nebrojeno puta progovorio kada je trebalo govo-
riti. Ratovi se dobijaju uvidom, a ne vojskom.
Znam. Ti si me uio da se lahko steeno lahko i gubi.
Osamom i ibadetom lahko je stii do Boga, ali je isto tako
lahko i zalutati; tekim radom steeno utvruje put, pos-
pjeuje pamenje i ini da put i zaradu teko zaboravlja i
troi
Mir u Bosni san je koji koji se ne smije ispriati, koji se
ne smije naglas spomenuti; toliko je fin i osjetljiv da kad bi
se u rije pretvorio ili bi se prolomio poput leda na planin-
skom potoku istanjenog pramaljetnim vjetrovima, ili bi se
Edin Urjan Kukavica
Ko ajete objavljene s lia ita
(Ulomak iz romana Vjernik koji uskoro izlazi u izdanju KDBH Preporod u Zagrebu)
poput ledenice u kapi pretopio; o njemu se smije samo
misliti i sanjati, pa, mirujmo sad, sanjajmo.
Kao kroza san uo je Husamuddinove rijei: Svemu je
na dunjaluku pa i dunjaluku vrijeme odreeno; i haj-
vanu i insanu, i kad e doi, i kad e otii. Horoz koji zove
prije sabaha prije e u loncu zavriti; cvijet koji nikne
prije vremena s posljednjim snijegom e se jal smrznuti,
jal salomiti. Mi vidimo ono ega nema; ne vidimo ono to
jeste. Mi smo nepoznati posmatrai nepoznatog. Nismo
ono to izgleda da jesmo. Ni ne sliimo na ono to jesmo.
Dunjaluk je kefin satkan od hiljadu privida i obmana i
omotati se njime moi e tek nakon hiljadu razoarenja i
smrti. Vrijeme koje sanjam i kojega se pribojavam, bit e
jednom vrijeme u kojem e ljudi ivjeti, a sanjat e o vre-
menu u kojem ja ivim i za njim udjeti. Nikad se nee
moi bolje ivjeti, nego to se moe sanjati.
Zna li ta je, valija?
Namjesnik, pomisli, ali ree: ejh to bolje zna od
mene, ja mislim prijatelj. Husamuddin se namrti, skupi
usnice, kao to je uvijek inio kad bi znao da upitani zna
odgovor, a namjerno izbjegava odgovoriti tano, jer i pita-
lac i upitani znaju ta je za tim slijedilo, pa ree: Valija je
namjesnik, onaj koji obavlja poslove u ime nekog drugog,
odnosno onoga koji ga je na to mjesto namjestio. Ejval-
lah. Ti e biti moj namjesnik ovdje gdje te postavljam.
Mnoge e ti vjetine trebati tamo gdje ide; ima li ih
uza se ili makar zna li gdje e ih potraiti i nai?
Znam opisati kiu.
Hoe li ti biti dosta to znanja? Hoe li znati utjeti?
Hoe, ako Bog da, dok ne naem nekoga da me odmi-
jeni.
Hranom za lavove ne hrani kerove.
Neu, ako Bog da.
Hajde sad.
Kia, proapta Ibrahim izlazei iz kue i zatvarajui
vrata za sobom. Podie ruke da potare lice, svue saruk s
glave, rairi ruke i ostade tako zatvorenih oiju gledajui u
nebo dok su mu se kine kapi slijevale niz lice. Ako ispru-
i ruku i eka dovoljno dugo i strpljivo, ak i drvo e te
darovati listom ili svijetom, a u pravo vrijeme i plodom.
Trai i dobit e. Trai, ali pazi ta trai, jer e ti se sigur-
no dogoditi da dobije, pa ta e onda!?
Prekoraio je kapijski prag, paljivo zavorio i zakrau-
nao kanat za sobom, stao, duboko udahnuo i zakoraio niz
stambolski sokak; slijedeim korakom ve je koraao po
svojoj rodnoj Bosni; koraao i izgubio se u svijetu manjem
od maka i veem od svemira. Hod dobrog ovjeka ne
ostavlja tragove, govor dobrog ovjeka nema mahane,
dobar ovjek ima stotinu ograda, nedobar samo jednu
svoju matu..., zvonilo mu je u uima dok se izuvao da
osjeti rosnu travu pod bosim tabanima. Sudbina i slava
tvoja idu ruku pod ruku; dvije su sestre roene i nikada se
nee rastaviti. Samo e jedna, ona mlaa, slava, kao to je i
red, nadivjeti onu stariju, sudbinu.
1/9
Polazei na put, pakujui neto malo stvari za koje je
znao da moe i bez njih, ali opet da ne bude da je bez
poputbine na put krenuo, Ibrahim, sin Sulejmanov, nije
ba razmiljao ni kojim putem e krenuti, ni kako e puto-
vati, ni koliko e mu vremena za put trebati, ni gdje e
odmarati Gotovo da nije mislio ni o emu. Po rukama je
prevrtao stvari bez kojih nekada nije mogao, a sada su mu
predstavljale samo viak i smetnju, a po glavi misli je sigur-
no mogao, ali kojih se nikako nije mogao rijeiti.
Nije akibeti ni stupio na tlo Rumelije, a kamoli da je sti-
gao razgledati gdje je stigao i kakva je zemlja, a kakvi ljudi,
jedva da se stigao selamiti i upitati sa nekima koji su bosan-
ski jezik razumjeli
(Kako su ti volovi, robe Allahov? Kakva e sjetva biti?
Hoe li okasniti?
Zato im postavlja takva pitanja?
Zar misli da ovi ljudi znaju i zanimaju se izata
drugo? Kad im postavim pitanja koja vole uti, na koja
znaju odgovor u kojem se mogu i pohvaliti i poaliti, zado-
voljni su i sretni odlaze svojim kuama. Moe biti da e mi
nekad, jednom, otvoriti vrata tih svojih kua, doekati me
srdanom dobrodolicom i biti spremni sasluati ono to
im zaista imam rei. Pa, ako bude Allahova volja, moda
neto od toga i posluaju, za svoje dobro.
Ti bolje od mene zna da plod ne zna svoj ukus. Pa, zar
cvijetu mirie njegov miris; zar mousno govee zna ta nosi
u svojoj utrobi? Zar ne vidi da je sve to stvoreno zbog tebe
i tebi. Brojni su naini da se osladi plodom sa drveta punog
plodova; dva pouzdana su da sjedne pod drvo i eka da ti
plod padne u krilo ili da protrese drvo i otrese plod.
Tek kad sazna ko si, znat e i zato si i za to si. Tek
onda e moi odluiti hoe li sjesti i ekati ili e tresti
drvo i nikad ne biti siguran ta e i gdje e pasti.
Pa kako, onda, odabire sljedbenike?
Ne odabirem, traim one ija su srca crna kao no i po
njima piem bjelilom istine.
...?
Jesi li ikada pokuao uti ljude iznutra; sasluati njiho-
ve misli skrivene tamo gdje ni sami nisu znali da se misli
mogu sakriti? Jesi li ikada pogledao u srca ljudi i tamo se
sreo sa bogovima kojima se klanjaju a da toga ni sami svje-
sni nisu?)
Doekali su ga nasred puta.
57
KNJIEVNI PODLISTAK
BEHAR110
58
KNJIEVNI PODLISTAK
Jesi li za mejdana slovom, rjeju i knjigom, ejhu?
pitali su oigledno ili dolazei izdaleka ili, pak, dugo eka-
jui prainom prekrivenih kahvenih, crnih, bijelih
kakvih god hoe odora, po trojica, po peterica, po
sedmerica najednom, eljni.
Proite me se ljudi. Nisam ja vaa mjera, niti ste vi
moja mjera. Naite nekoga drugog, sebi ravnoga. Ima
hoda u svakom selu Beli e se nai neki raspoloan da sa
vama mejdan podijeli.
Ako tebi nije ispod asti, mi smo ba izdaleka zapote-
gli da se s tobom vidimo, pa bismo ba s tobom poraz -
govorili.
Onda bujrum, poravnite.
Radi smo ti, ejhu, rijei podijeliti, istine uporediti
Okanite se orava posla. Niti ste prvi, niti ste poslje-
dnji s tom i takvom eljom. I samog Muhammeda su tako
izazivali pa mu je Gospodar naloio da kae: A onima koji
se s tobom budu o njemu raspravljali, poto si ve pravu
istinu saznao, ti reci: Hodite, pozvat emo sinove nae i
sinove vae, i ene nae i ene vae, a doi emo i mi, pa
emo se usrdno pomoliti i Allahovo prokletstvo na one koji
neistinu govore prizvati!
Pa hajte, iziite, ja nemam djece, i vi nemate djece, te
se na djecu ne obazirimo. Iziimo i prizovimo prokletstvo
na one koji na Boga i na njegove poslanike lau. Istine se ne
daju porediti, jer je Istina samo jedna, Njoj ravne nema i
Ona druge nema.
Kako ti dri da je tvoje istina, a mi drimo da je nae
istina, onda nije jedna nego su najmanje dvije. A na Bosni
je vazda mnogo onih koji dre da je samo ono njihovo
jedina istina.
O vi koji biste trebali slijediti Indil, i Mesiha, i one
koji su njega gledali svojim oima, i one koji su njih slijedi-
li! Na noge sam vam doao, a i vi meni sami dolazite, e da
biste istinu pronali, a moje je da vas istini uputim. Priaj-
mo onda o Isusu, Isau, sinu Merjeminu; vama je ta tema
bliska, a ni meni nije daleka, jer, tako mi Boga, Jedinoga,
Koji druga nema i nije roen, niti rodio je, slutim sebi nje-
govu sudbinu. Je li Isus ikada rekao Ja sam Bog ili Isto
sam to i Bog ili Oboavajte me! Drugog Boga osim mene
nema?
Rekao je: Ja i Otac jedno smo.
Kaete da je rekao: Ja i Otac jedno smo. Da, jedno su.
Ali, kako? Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posve-
enja. Bila je zima. Isus je obilazio Hramom po trijemu Salo-
monovu. Okruili ga idovi i govorili mu: Dokle e nam
duu drati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist (mesija), reci nam
otvoreno! Isus im odgovori: Rekoh vam pa ne vjerujete.
Djela to ih ja inim u ime Oca svoga ona svjedoe za mene.
Ali, vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. Ovce moje slua-
ju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem
ivot vjeni te nee propasti nikada i nitko ih nee ugrabiti iz
moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, vei je od svih i nitko
ih ne moe ugrabiti iz ruke Oeve.
Kako onda jedno?
Jedno, jer: Ne molim samo za ove nego i za one koji e na
njihovu rije vjerovati u mene: da svi budu jedno kao to ti,
Oe, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet
uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja
dadoh njima: da budu jedno kao to smo mi jedno ja u
njima i ti u meni, da tako budu savreno jedno da svijet
upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao to si mene ljubio.
idovi ponovno pograbie kamenje da ga kamenuju.
Isus im odgovori: Mnoga vam dobra djela Oeva
pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete? Odgovorie
mu idovi: Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego
zbog hule: to ti ovjek sebe Bogom pravi.
Odgovori im Isus: Nije li pisano u vaem Zakonu: Ja
rekoh: bogovi ste! Ako bogovima nazva one kojima je rije
Boja upravljena a Pismo se ne moe dokinuti kako
onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet moete
rei: Huli! zbog toga to rekoh: Sin sam Boji! Ako
ne inim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. Ali, ako
inim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvi-
dite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu.
A ovo je ivot vjeni: da upoznaju tebe, jedinoga
istinskog Boga, i koga si poslao Isusa Krista. Ja tebe pro-
slavih na zemlji dovrivi djelo koje si mi dao izvriti. A
sada ti, Oe, proslavi mene kod sebe onom slavom koju
imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam
ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a
ti ih meni dade i rije su tvoju sauvali. Sad upoznae da je
od tebe sve to si mi dao jer rijei koje si mi dao njima pre-
dadoh i oni ih primie i uistinu spoznae da sam od tebe
iziao te povjerovae da si me ti poslao.
Rekao je: Nije li pisano u vaem Zakonu: Ja rekoh:
bogovi ste! Je li Boiji poslanik, navodei Psalme, rekao:
Rekoh, dodue: Vi ste bogovi i svi ste sinovi Vinjega!
ima potrebu demonstrirati svoje dobro poznavanje knjiga
objavljenih prije njega, to je ve uinio nekoliko puta. Ili
ima potrebu, naredbu Gospodara, da naznai, najavi Isti-
nu koja stoji iza istinitosti koja se vidi oima. I nastavlja:
Ako bogovima nazva one kojima je rije Boja upravljena
a Pismo se ne moe dokinuti kako onda vi onome kog
Otac posveti i posla na svijet moete rei: Huli! zbog
toga to rekoh: Sin sam Boji!. Drugim rijeima, ako u
knjigama koje ste do sada drali ispravnima, a doao sam
da te knjige i te poslanike potvrdim i upotpunim, po koji-
ma su se ravnali i po njima sudili, pie ono za to mene sada
osuujete, licemjeri ste besprizorni.
59 BEHAR110
KNJIEVNI PODLISTAK
Zato bi onaj kojeg Bog posla bio manje bog od onih
kojima ga posla, koje sam Bog naziva bogovima? I jo kae:
Nije li pisano u vaem Zakonu Zar to nije i njegov
Zakon?
Nije li rekao: Ne mislite da sam doao ukinuti Zakon ili
proroke. Nisam doao ukinuti, nego ispuniti. Zaista,
kaem vam, dok ne proe nebo i Zemlja, ne, ni jedno slov-
ce, ni jedan potezi iz Zakona nee proi, dok se sve ne
zbude. Ko, dakle, ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapo-
vijedi i tako naui ljude, najmanji e biti u kraljevstvu
nebeskom. A ko ih bude vrio i druge uio, taj e biti velik
u kraljevstvu nebeskom.
Da, i njegov je, ali: Imao bih vam jo mnogo rei, ali
sada ne moete nositi. ovjeanstvo jo uvijek nije sprem-
no da prihvati cjelokupnu Istinu. Zar nije rekao: Niti se
ulijeva novo vino u stare mjehove; inae se mjehovi prova-
le, vino se prolije, te mjehovi propadnu. Novo vino se ulije-
va u nove mjehove, i tako se oboje sauva.
Goleme rijei govori, ejhu? Ako e nas ti upuivati
Istini, ta je onda ono to do sada slijedismo?
Ako je ovo to ja govorim Istina a jeste onda malo
osim toga ostaje, zar ne? Nije zar dotle dolo da vam se
mora govoriti ta je ono to istina nije?
Istina samu sebe sobom svjedoi. Zar nam nije dosta-
tna istina napose? Osim toga, imamo mi i svojih kazivaa
istine, ne vidimo da si nam jo i ti potreban?
Kad vam je dosta istina napose, to vam, onda, ne bi
dosta sam Bog, nego mu i sina pridruiste, pa ga jo i od
drveta djeljete, od kamena kleete i od raznih mjedi
izljevate?
Pa zar nam nije tvoj sultan potvrdio da je pravo to to
vjerujemo, dajui nam slobodu da svoju viru ispovidamo?
Nije vam sultan Fatih, asni Mehmed-han, potvrdio
pravovjeru dajui vam svoju rije da vas ovdje niko nee,
niti smije uznemiravati, nego vam je dao slobodu da u nje-
govome sultanatu na Boijoj zemlji vjerujete ta god hoe-
te, koliko god krivo hoete i da vas u vaoj viri niko nee
dirati!
Pa to nas onda ti ne ostavi na miru kad nam je
sultan podario mir ?
Zato to istina nije samo za ui odabranika, nego svih
svjetova, pa ne bih da ostanete uskraeni za ono to je
vaim uima namijenjeno.
Ne treba nam tvoja istina, ejhu. Mi svoju istinu
imamo, i dosta nam je naa istina.
Nije li Isa, kad je oita znamenja donio, rekao:
Donosim vam mudrost i dolazim da vam objasnim ono
oko ega se razilazite. Zato se Allaha bojte i Meni se poko-
ravajte, Allah je moj i va Gospodar, pa se Njemu klanjajte,
to je pravi put!
Rekao je Isa, ejhu. A ti nisi Isa
Ako i nisam, zar je zabranjeno njegovim mubarek
rijeima govoriti? Gospodar vas poziva, recite: Mi vjeruje-
mo u Allaha i u ono to se objavljuje nama i u ono to je
objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unuci-
ma, i u ono to je dato Musau i Isau i vjerovjesnicima od
Gospodara njihova; mi nikakvu razliku meu njima ne
pravimo, i mi se samo Njemu iskreno klanjamo.
U golemo si zvono udario, ejhu. Proi ga se, tako ti
Boga.
Ja bih se vas rado proao, da ste se vi mene proli.
Oprosti, alali, ako Boga zna.
A kada Allah rekne: O Isa, sine Merjemin, jesi li ti
govorio ljudima: Prihvatite mene i majku moju kao dva
boga uz Allaha! on e rei: Hvaljen neka si Ti! Meni nije
priliilo da govorim ono to nemam pravo. Ako sam ja to
govorio, Ti to ve zna; Ti zna ta ja znam, a ja ne znam ta
Ti zna; Samo Ti jedini sve to je skriveno zna. Ja sam im
samo ono govorio to si im Ti naredio: Klanjajte se Allahu,
i mome i svome Gospodaru! I ja sam nad njima bdio dok
sam meu njima bio, a kad si mi Ti duu uzeo, Ti si ih jedi-
ni nadzirao; Ti nad svim bdi. Ako ih kazni, robovi su
Tvoji, a ako im oprosti, silan i mudar Ti si.
(Ponovo te pitam, jesi li Isa?
Nisam.
Pa to, onda, govori njegovim rijeima?
Suhufi su ovo Ademovi, i Nuhovi, i Ibrahimovi, Zebur
Davudov, Tevrat Musaov, Indil Isaov... zabiljeke otkro-
venjske koje mi dolaze ovako kako ih izgovaram i koje
izgovaram onako kako mi dolaze.
Ne preeruje li nemalo? Poslije Pejgambera, nema
pejgambera.
Nema, ali ima objave.
Estagfirullah.
Rata? Pametnom je svako svitanje objava, a svaka no
njen tefsir; ko ajete objavljenske ne zna itati sa lia, daba
oi iskapa nad Kuranom asnim; kome jata ptiija na har-
fove ne slie, nita mu ne vrijede ni turski, ni perzijski, ni
arapski; kome zemlja nije suhuf, slabo e se papirnatim
suhufima okoristiti.
Govorio sam im: Kad god u nekoga uperi prst, osta-
ju jo tri koji pokazuju na tebe i jedan koji ti, ako ne zna,
otkriva, gdje emo svi zavriti. Nisam Isa, a ni ti nisi Jehu-
da, a opet emo tako nekako, i ti i ja, skonati.
Ba?)
Ba. O ljudi! O muslimani! O Bonjani! O Bogom bla-
goslovljeni i sobom prokleti! Zar ni u jednom od vas vie
krvi nema koliko ni za pola mejdana? Zar se tako zahvalju-
je Onome Koji vas je obasuo izobiljem blagoslova? Zar mu
za irinu i zelenilo polja uzvraate tijesnim srcem i crnilom
60
KNJIEVNI PODLISTAK
dua, zar svjeinu zraka i bistrinu vode plaate dimom
mejhane i muljem vina, zar na zdravlje i imanje kugom
odgovarate? Zar ste Boga ejtanom prokletim zamijenili?
Ne gudi, ejhu, tako ti Boga, nita te ne razumijemo.
Ako e govoriti govori da te arlaiemo. Ovako, daba ti
je govoriti, nit ta od tebe uimo, nit se zabavljamo.
I ta bi, ejhu?, progovori Osman nakon duge utnje.
Otrijeznie se istom dok si dlanom o dlan. I mnogi
ustade i krenu za mnom.
uda Boijeg!
Jah. udo! Zar je udo vidjeti jednoga da ne kamara
zlato i srebro trgujui Kuranom; udo li je vidjeti da neko
izvodi iz mejhane i uvodi u damije, a ne ieruje iz dami-
je pravo u kerhanu?
Opet udo.
udna li uda, lijeio jednoga ili lijeio stotine, gotovo
pa da je isto. ta je jedan Stambol i njegova kuga za Gospo-
dara svjetova!? Vee bi udo bilo da Muzafer prestane samo
o sebi rauna voditi i da pogleda oko sebe. Pomisli li, sjeti
li se ikada da i njemu valja seliti?
Ne znam sjeti li se toga, ali znam pouzdano da se tebe
sjeti i spominje te, Uitelju. Ali ne po dobru. Malo ih je
kojih se, kao tebe, Muzafer sjeti, osim onih kojima je sveje-
dno, a da im se glava do tri mjeseca ne zakotrlja prainom.
Biva, zna me?
Zna.
Veli, sjeti me se?
Sjeti.
I jo me i spomene?
Spomene, ne rijetko i ne lijepo.
E, hvala mu. im post prekine i otpoine, sedlaj
konja i nosi mu darove. Nemalo je njegovo znanje, jo vee
sjeanje, a najvee spominjanje. Kad je ponad Boga Ibrahi-
ma preim naao mahsuz e mu selam.
Ne bih rekao da e mu veeg dara i ljepeg selama biti
od ovoga koji mu dovodim.
1/10
Jahali su jedan pored drugog, uzapenik i njegov
tamniar.
Jel izun progovoriti? prvi progovori tamniar.
Jest. Reci.
Ovo to imam namjeru rei, koliko ja znam, niko pri -
je mene nije ti rekao, te opet pitam, jel izun pro go vo ri ti?
Malo je pitanja koja ve nisam uo. Zar si zaboravio,
ve si me pitao jesam li Isa, mir neka je s njim?
Upitali su Uitelja: Reci nam djelo ijim sebepom
emo ui u dennet samo zato to ga inimo. Odgovori:
Ne govorite, uope. Pitalac ree: Ne mogu to uiniti.
Uitelj mu ree: Onda nemoj govoriti ni sa kim osim sa
Bogom. Pametnom ovjeku jezik je iza srca, pa kada hoe
neto rei, on to najprije propusti kroz srce. Ako e to kori-
sno biti, onda kae; u protivnom, uti. Onima koji znanja
nemaju, srce je iza jezika. Oni govore kad god im se proh-
tije, uope ne razmiljajui. A ko mnogo govori, esto gri-
jei. ovjee, pazi ta govori! Ljudi e dennete gubiti
najvie zbog onoga to govore.
To su pitali Isaa, mir neka je s njim, moj Osmane.
Rekao im je: Robovanje Gospodaru ima deset dijelova.
Devet je utnja, a deseti osamljivanje. (Teko da e ti biti
dosta to to zna opisati kiu. Hoe li znati utjeti? naum-
pade mu.) etiri stvari ne mogu se dostii bez osjeaja
umora, bile one velike ili male: tiina, koja je poetak obo-
avanja, skromnost (poniznost), i sjeanje na Boga. Ali,
ljudi, vi neete postii ono to elite sve dok budete udovo-
ljavali pohotama tijela, a neete ostvariti svoja nadanja sve
dok se ne strpite na neugodnostima. (Nee ti biti prvi put
da govori kad bi trebalo odutjeti (kao to si nebrojeno
puta progovorio kada je trebalo govoriti).
(Neko su na dunjaluku ivjeli ljudi koji su svojim tru-
dom i zalaganjem mogli zasluiti Allahovu milost da dose-
gnu visoke derede i da ih Svemogui Gospodar uzdigne
ponad drugih ljudi dajui im pravo i mogunost da, one
koji to ele, povedu, prvim putem prema Njemu (Uzvien
je On!). I danas, kau, ive takvi ljudi. Siguran sam da neke
od njih i sam znam, ali ba zato to su takvi kakvi jesu i ne
znam da ih znam niti iko osim njih i njihovoga Gospoda-
ra, ne zna za njih. Isto tako, znam da ja nisam jedan od tih,
ni prvih ni drugih, ni treih, niti bilo kojih koji bilo ime to
su uinili (ili nisu uinili), to su rekli (ili nisu rekli), to su
pomislili (ili nisu pomislili), zasluuju Allahovu milost, te
stoga ne smatram se vrijednim i dostojnim, niti dovoljno
monim da ponesem slavu pstakoji mi se nudi. U isto vri-
jeme, beskrajno sam zahvalan Gospodaru, i mome ejhu
ocu i uitelju, i svim, koje znam i ne znam da su mi pomo-
gli, da budem poaen ovim to moram odbiti.
Sultane moj, ako me postavi gdje si me imao namjeru
postaviti prije nego sam se usudio progovoriti, otvorit e
irom vrata onima koji su me i do sada poniavali hranei
mene i moju porodicu sadakom da nastave tako, ne da nas
hrane sadakom, nego da se nad mojom nafakom, Gospo-
daru sam zahvalan za nju, ismijavaju i na meni i mojoj ku-
noj eljadi da se grijee. Ne oholim, tako mi Boga, Jedinog,
i ne prigovaram, nego vidim to vidim. Jer da je drukije,
valjda bi se, osim novia i hljeba iz njihovih bisaga, u nji-
hovim magazama nalo neko mjesto na kojem bih mogao
poteno zaraditi te novie pa da sam, kako insanu i doli-
kuje, kupim hljeb svojoj eni i djeci.
Nije tvoje da o tome misli, a oni koji su te i do sada
61 BEHAR110
KNJIEVNI PODLISTAK
poniavali i dalje e te poniavati, samo e se njihov broj
uveavati, a tvoje je da ostane postojan kakav si i do sada
bio.
Nije, znam. Ali mi obraz ne doputa da se tvoja ast i
ugled okaljaju mojom neimatinom i neznanjem, mojim
nesnalaenjem u ovome svijetu... Radije, ako mora, neka
to bude samo izmeu Gospodara, Uzvien je On, tebe i
mene.
Moe i tako, ali ne moe.
Govorit e: Vidi ejha, stomak mu se za kimu zalije-
pio; Vidi ejha, ni gaa na stranjici nema, a pantole mu
na koljenima jo lani progledale; Vidi ejha, i da ima enu
i kuu, ena mu od sramote iz kue ne bi mogla izii, jer
nije daiz iz kue neotkrivena izlaziti kao da je firaunkinja,
a da se pokrije nema ime...
Govorit e i gore od toga, pa, budi sretan ako se samo
na tome zadre.
1/11
(Ponekad inim ono to elim, rijetko volim ono to
inim, uglavnom radim ono to moram.)
Nesretnik sam koji od tolike Mekke i Medine ni jed-
nom nogom ne stade na mubarek zemlju koju je Allahov
Poslanik svojim hodom poastio... Osman-au je bazao
ulicama i mahalama Kahire misirske, nepristojno drei
ruke svezane na leima, kao, biva, obilazei strae, a u stva-
ri nalazei se tamo gdje bi ga mogli traiti, i ne daj Boe da
ga ne nau, pa da mu jo i to na nos skoi, i onako... Kotr-
ljao je kamenje pomiui nogu za nogom, buljio u mrak
nastojei vidjeti vrhove izama, zametao se nehajno zamah-
nutom nogom i vraao se uspostavljajui ravnoteu dru-
gom. Promae pored jednog damli prozora, pa se istom
povrati i zagleda se u sjedobradi lik to mu se ukaza pred
oima. (Hej, otkad te nisam vidio) pomisli i nehotice se
rukom potrlja po sijedoj bradi (Gospodaru, ba sam osije-
dio), pa smae kalpak i saruk. Dok dlanom o dlan, od petka
do petka, od Bajrama do Bajrama, pomisli, proe ivot i ve
se valja poeti spremati, inna lillahi, ve inna ilejhi radiun.
Gospodaru, pomisli, znam da si sve stvorio s mjerom i
namjerom, znam da si u svemu njime samim sakrio tajnu
dokuivu i nedokuivu u isti mah; ali, Gospodaru, kakva je
ovo zemlja? Ni pas u njoj ne bi rado krepao.
La havle ve la kuvvete, ta je ovo sa mnom? Nita je
ljudima uvrijediti me, prodati moju rije za kusur, zamet-
nuti Uhud dobra to ga uinih za jorgandijsku iglu neha-
ta i nesmotrenosti. Gospodaru kako li se tako pojeftinih da
mi je znati Zape za ovei kamen to je izvirio iz kaldrme
i udari se u palac. Istog trena zabolje ga stomak od pomisli,
tako da mu palac nije ni naumpao, epajui, jedva se na
nogu oslanjajui, pomisli: Gospodaru, avaj, Gospodaru,
Tebi hvala na svakome halu, Ti svakome daje ono to je za
njega i ne alim se, tako mi Tvoje Veliine, samo ne razu-
mijem, iako mi se ponekad ini sve da mi je jasno da jasni-
je ne moe biti, te se Tebi utjeem, razrijei, oslobodi, poja-
sni, ja Rabbi Ako ja nisam u redu, pomozi mi da ispra-
vim pogreke, a ako je, ono to ne smijem ni pomisliti, ako
se na meni zuhuri i bejani Tvog Miljenika predaja Nije
zar da sam toliko lo Trudi se insan biti poput treeg od
trojice karija, (ni ko prvi, koji bi svaku ljusku odmah da
uzvrati, ni ko drugi, koji ne bi uzvraao, ali bi da zna ko to
i zato dijeli amare, nego ba kao trei, koji udarce prima
i ne zanima ga ni ko ih dijeli ni zbog ega su, jer zna da su
od tebe, a zna i da ne valja da je meu najboljim od ljudi),
ali nije zar da me asti tolikom au da se na meni zuhu-
re i bejane Pejgamberove rijei? Kako god bilo, znam da je
grehota i znam da je sramota, ali kad me nisi poastio, od
Tebe traim znak da je sve u redu i da tako treba biti. Ne
osramoti me, ja Rabbi, ni pred dumanima ni pred dosto-
vima, kao to nisi unizio Ahmeda, sina Harunova (neki
kau da mu je bio brat), ne unizi, tako Ti dove Tvoga Hva-
ljenika (uini golemim u oima drugih, a malehnim u vla-
stitim), obraduj (kako si radovao dobre robove Svoje, iako
im nisam ni praine praina), jer Ti i drvee s proljea
liem obraduje, ptice usred zime opskrbom ne zaborav-
lja, pa ne zaboravi ni mene, Najmilostiviji Milosnie.
Nije ni Kahira to je nekad bila, pomisli, pa kad vidje
da mu se ova smiljotina jo i rimuje, nasmija se u kragnu
koulje, skrivajui bradu i usta to dubetom, to rukavom,
i to mu donekle popravi dan. uj Kahira Ime joj, to jest
njemu, nije lijepo ni kad se na ensko premetne. Nekako na
kahar podsjea. Kaharli sam, zapjevui ni u po glasa,
tek da sam sebe uje i odmah se ugrize za jezik i brzo se i
potajno osvrnu oko sebe da provjeri da ga nije ko uo.
(Jest Bajram, ali nije tvoja pjesma za Bajrama) Nije
mislio da e jo jedan Bajram doekati u Kahiru Misir-
skom, istina naprazno, bez ikakvih naznaka da bi moglo
biti drukije, ali, eto, mislio je, nadao se i nekako s vreme-
nom i povjerovao da bi ovaj Bajram mogao doekati u
Stambolu i gotovo. Nije mu se dopadao ni Kahir, ni Misir.
Dodue, bilo je mirno i nije se imalo ta raditi, a imalo se
ta zijaretititi i vidjeti, ali, opet (Vallahi, dvije godine,
to je dosta dosta je).
Kad god bi ulazio u damiju, jo od djetinjstva, sjedao bi
odmah iza vrata, ma koliko rano doao i makar prvi safovi
bili potpuno prazni. I jo se trudio stalno mijenjati damije,
nepravilnim redom, kako ne bi uvijek u istoj damiji sretao
isti demat. Nekako se tako, kad ga niko ne vidi i ne prepoz-
naje, osjeao ugodnije i bolje. U najmanju ruku, sigurnije.
62
KNJIEVNI PODLISTAK
1/12
Jesi li klanjao, Osmane?
Nisam. Jo.
Hoe li?
Hou, ako Bog da.
Cijela arija ve klanjala
Nije, zar da se samo na mene eka?
Ne eka, nego... cijela arija, ve a samo ti
E, moj efendija. Ko je vidio od arije vjeru uzimati i
na ariju se ugledati? Da im je roba dobro ila, jo ni
podne, a kamoli ikindije ne bi klanjali, a da nije puna bi
ti damija odavno prije akama bila. Ali, hajde, klanjat u i
ja, ne valja, veli, putati ariju da eka.
Drei izme u jednoj ruci, vrata odgurnu drugom i ona
se tiho odkrinue te on ue u damiju. Potrajalo je malo,
dok mu se oi ne navikoe na promjenu jaine svjetla, te to
vrijeme odstoja odmah uz vrata. Zamiri jo jednom, protr-
lja kapke dlanom slobodne ruke, najprije desni, pa i lijevi.
Hladnoa dlana ponekad ba dobro doe, pomisli (od
prije neki dan, povrh svega, jo je i neku vatru poeo osjea-
ti u oima, i sve se pribojavao i nadao kakvoj nazimi koja e
ga za krevet privezati makar nekoliko dana i sprijeiti ga da
se svakog jutra suoava sa ustaljenom svakodnevicom koje
je ba bio sit), i krenu prema dubini damije. Tek tu, po
samo nekoliko mutekija, vidje da je i na sabah, a kamoli baj-
ram-namaz uranio, te se, s razlogom, iako samo na tren,
upita koga je on i je li uope ikoga sreo pred damijom, te
koje je doba dana, pa i koji je dan, za Boga miloga, otrese
glavom nita ne shvatajui i vrati se iz po damije, spusti
izme na prvo slobodno mjesto i sjede odmah iza vrata.
Jo uvijek ne shvatajui ta se dogaa (zar ima toga koji
bi se, za Boga miloga, smio usuditi ustvrditi da ita i shva-
ta, ak i ono to zna da zna, a kamoli), objema rukama
nastavi trljati oi.
Ve etvrti Bajram zaredom Osman se osjeao kao da je
opsihiren, kao da je ograisao, niti se Bajramu radovao, niti
mu je namaz od ruke iao (po dvaput, pa i triput bi nijetio i
dopola klanjao, a opet na treem rekatu nije imao pojma ta
klanja), niti mu se u damiju ilo, niti mu se iz damije izla-
zilo. Navike koje je u djetinjstvu stekao i od kue sa sobom
u svijet ponio, nita veliko, moda ni naroito vane, neko-
me bi se mogle uiniti i smijenim, uvao je, bolje rei drao
ih se kao pijan tarabe, ne znajui uva li time uspomenom
vezu sa zaviajem ili sa svojim zdravim razumom. (Kada se
dua probudi i sjeti zavjeta koji je dala svome Gospodaru,
On (Uzvien je On!) uini nas u naim oima malehnim, a u
tuim, golemim, i opet svijetu nevidljivim. Nagledao sam se
i pustinja i mora. Uelio sam se svojih brda i dolina, svojih
uma, svojih kamenova i ono malo trave izmeu njih. Ue-
lio sam se mirisa nakvasalog tijesta, friko peenog hljeba,
zraka poslije kie... O Gospodaru, odavno li sam Ti se prise-
gnuo, vrijeme mi je vratiti Ti obeano, onako kako sam ga i
dobio.) Odaberi estericu i ti sedmi; ili sedmericu i ti
osmi; ili osmericu pa ti budi deveti, kako ti je volja. Odabe-
ri koliko hoe, koliko misli da ti treba, ali povedi rauna
da budu gluhi, a ne moraju biti nijemi (kad su gluhi ionako
slabo priaju, pa samo neka ti budu gluhi). Jah, i neka budu
sablji vini... Ko zna, zlu ne trebalo.
Nije Mustafi puno vremena trebalo da pronae i odabe-
re svoju nijemu vojsku; gotovo da su se sami odabrali time
to su bili nijemi i sablji vini. (Boga mi je ove Allah oda-
brao, pomisli Osman gledajui svoju pratnju). Neto jedan
do drugoga, a neto jedan iza drugoga, jahali su Osman-baa
Bespari, baeskija Sinan, Husejn-baa Hamalovi, Pao
klinar, Zahid Medzub, Mulla Avdija Vehbija i nekakav
muderris za kojeg niko nije znao je li nijem ili samo ters, ali
ga niko odavno nije uo da govori.
Edin Urjan Kukavica roen je 1967. go -
dine u Sarajevu. ivi i radi u Sarajevu.
Romani:
- Provoroeni Dunja, Sedam, Sarajevo,
2001.;
- Be, Bosanska rije, Tuzla, 2005.;
- Vjernik, KDBH Preporod, Za g reb, 2012.
Znanstveni radovi:
- Bajramijje-melamijje Hamzevijje,
historiografski eseji, Sedam, Sarajevo, 2009.;
- Antropologija tesavvufa - tesavvuf iznutra, samostalno izda-
nje, 2011.;
- Antropologija futuvveta - futuvvet iznutra (sa prijevodima
Sulejmi, Kitabul-Futuvvet i Husejn Vaiz Kaif Sebzevari,
Futuvetname-ji sultani), samostalno izdanje, 2011.
- Islam na Balkanu, KDBH Preporod, Zagreb, 2012.
- Historijski putopis kroz BiH , KDBH Preporod, Zagreb, 2012.
Prijevodi:
- Seyyed Hossein Nasr, ivi sufzam Ogledi o sufzmu, (sa
prof. dr. E. Kariem), Nauno-istraivaki institut Ibn Sina,
Sarajevo, 2004.;
- Seyyed Hossein Nasr, Islamska umjetnost i duhovnost, Lin-
gua Patria, Sarajevo, 2005.;
- Titus Burckhardt, Alhemija, znanost o kos mosu - znanost o
dui, Lingua Patria, Sarajevo, 2005.;
- ejh Abbas Qumi, Kerbela - zemlja tuge i bola, Tekija Mesu-
dija, Kauni, 2006.;
- Titus Burckhardt, Sveta umjetnost na Istoku i na Zapadu,
Tugra, Sarajevo, 2007.;
- Seyyed Hossein Nasr, Uvod u islamske koz moloke doktrine,
(sa prof. dr. E. Kariem), Tugra, Sarajevo, 2007.;
- Kathleen Seidel, Sufijski kuhar, kako doekati i ugostiti musafira,
Dobra knjiga, Sarajevo, 2008.;
- Bahauddin Muhammad Hossain Khatibi Balkhi, Maarif eksta-
tiki zapisi Bahauddina, oca Mevlane Rumija, Dobra knjiga,
Sarajevo, 2008.
- Grupa autora, Islamska umjetnost i arhitektura (sa skupinom
prevodilaca), Libris, Sarajevo, 2010.
63
KNJIEVNI PODLISTAK
BEHAR110
Iznad tintosvijetlih jorgana svakog neba to u fildane
naih zjenica stane, ima jo jedno skriveno kojeg pogledom
ne moemo dokuiti. A na svakom ivi golemi din od
paperja umrlih ptica, koji ne radi nita drugo osim to
povazdan pretovara zrele lubenice, pune slatkih zvijezda
,iz jednog hladnog u drugi jo mrzliji i dublji svemir.
Tako mu se jedanput, ba iznad srca Bosne, iskliznu
lubenica iz znojnih aka pa se padajui razreza na srebren
jatagan mladog mjeseca i obje polovice na zemlju tresnue
i zavalie svaka na svoju stranu. Odmah se na mjestu u
kruh zemlje stvrdnue, a kada se zbunjeni din spusti kri-
latim slonom, izmeu njih dvije tekao je curak vode sa zlat-
nim koticama koju on nazva Lavom, imenom sestre
svoje, pa jo odredi po materi i majci njenoj da se jedna kri-
ka zove Vilenica, a druga Bukovica.
Kada je ve krenuo prema nebesima, iz poderanih de-
pova poispadae mu kao igrake male trbuaste zemljane
kuice s kapama od indre, to se kao ici zalijepie na obe
raspolovljene, suncu okrenute strane. Poto je ve tako,
din iz svog vrelog trbuha potegne kapljice udesnog ivo-
ta pa puhne na cijeli kraj, a iz onih kuica iznjedrie se sitna
gologuza djeca koja se bosim tabanima kao divci vrapci
rastrkae, ba kao to iz zemlje izikae i posukae rosni
busenovi zelene gajtan trave.
Tako na tom mjestu iznie grad to mu po travkama
mirisnim ime dadoe... Ba tako je nekako Moses Chavio
sanjario o postanku Travnika, sjedei na Tarabovcu i udi-
ui grozan smrad oguljenih tavljenih ivotinjskih koa,
raspadajuih crijeva i iznutrica zaklane stoke i peradi, u
glibu klaonice na samoj obali, pred ulazom u ariju sjet-
nih lipa udesnih kronji.
Razrok, poput grbave grane stare vrbe, odjeven u duga-
ke crne haljinke gledao je u svoje dlanove iroke kao stra-
nice neispisane knjige. Razmiljao je o poslu kojeg nije
imao i ivio u strahu od onoga koji bi mogao raditi im bi
to poelio.
Sklopio je oi i nabrajao, aija, ekmedija, urija, sab-
ljar, tufekija, abadija, kujundija, samardija, opanar,
terzija, kova, duner. Na svaki spomenuti zanat stresao bi
sa sebe pauinu nelagode, pa bi se oajan to nema nita
prema njegovoj mjeri sklupao poput zmije hranei se
samo maglama vode, korijenjem zvijezda i ilama vrele
narane nebeske.
I u tom polusnu kao da sporo pliva u pekmezu od naj-
modrijih ljiva danarika, skitao se nebesima traei odgo-
vor na pitanje to mu je cijeli ivot poremetilo, a njega i
njegovu vjeru izvratilo i ostavilo da tako naopake na vje-
trovima i travama lei ba kao oderana koa spremna za
tavljenje.
Sa sigurnou se ne bi mogao sjetiti kad je sam sebi
postavio tu njemu nerjeivu zagonetku, kojom se zaprtio i
pod njenim teretom strahom pogurio. Ako ivo sunce
pluta u fildanu providne plazme, to se nebom zove, i ako
je taj prozirni fildan komotno uukan u jednoj asi to se
svemir zove, i ako je ta glatka arena asa poloena u pove-
liko tekne to se vasiona zove, a ako je to tekne uljuljkano
u jedno isto bure po imenu univerzum, onda je pitanje u
emu je to bure smjeteno, i u emu je smjeteno To to je
u njemu bure smjeteno, i To to je u njemu To smjeteno?
E ba to je izgrizalo Moses Chavia koji kao da je progu-
tao bijelog mia to mu utrobu stalno gricka i malim pan-
dama po mozgu grebe, ne dajui mu ni zeru mira u
toplom mlijeku sna.
Zaokupljeni sami sobom i poslovima svakodnevnim,
ljudi u ariji nisu ni zamjeivali Mosea, a kamo li pretpo-
stavljali kakve on borbe u sebi vodi. Istina, djeca i dokoni
starci znali su posjedati oko njega i sluati kako dubokim
prepuklim glasom rijeima crta neobine prie koje su iz
njega kao iz probuenog oluka curile.
Svjedoio im je o etverorukom mudracu od sedre koji
je svaku no u potoku Hendek, ispod stare tvrave, u
bakrenoj tepsiji prao mjesec uprljan od skitnje. I o ovjeku
koji je rezbario frule od drveta crnog duda, pa kad u njih
zasvira, iz otvorene zemlje izlaze hurije koje klepeu drve-
nim krilima i iskaljavaju zasrebrene bisere koji se uzbrdo
prema nebu kotrljaju.
I o slonovima, psima i ribama krilatim koje samo umi-
venog srca moe vidjeti kako iznad Travnika lete na dan
kad zajedno padaju bijele nedozrele trenje, snijeg zelenih
trava i pelud njenih lipa ...
Povrh gradia Fojnice, ispod planine Zahor, na dlanu
Oglavka smjestila se tekija kao sedef sehara u kojoj svoj
Moses Chavio AHMED DERVI
(Iz knjige pria SNOVOPRIE O TRAVNIKIM AKENAZIMA I SEFARDIMA,
uskoro u izdanju KDBH Preporod)
Rusmir Agaevi
64
KNJIEVNI PODLISTAK
dehri, zvuni zikr, slavljenje Allaha, obavljaju dervii
nakibendijskog reda to ga je uspostavio i u cijelom
dunjaluku proslavio Behauddin Nakibendi.
U njoj je ejh bio starac stariji od samog sebe koji radoz-
nalog i smjernog Moses Chavia doeka zaogrnut u osmijeh
tesavufske srdanosti i dobrodolice. Dervii ovog tarikata
najvjerniji su nosai svih tajni svemira. A njihov zikr ima
svrhu da onome koji iskreno moli iznese pred njegove oi
udo kojim se moe mrtvo srce probuditi i tako bosonogo
po materi zemlji hodati.
Kao ptie ispalo iz gnijezda, ogoljen neznanjem i strep-
njom prema mistinoj sili to je izvirala iz starine ejha,
Moses je za hastal sjeo i zamreni vorovi tajnosnovnih
reenica poeli su se odmotavati. ejh je rijeima filigranio
konture svemira koji plovi u Neijem beskrajnom oceanu
snage i moi i u kojemu se neprestano okreu silne galaksi-
je, zvijezde i sunca, stalno postavljajui pitanja o upljina-
ma i praznoama meuprostora u kojima ipak mora biti
Neto, jer ako je tamo neko nita, onda je i to nita jedno
golemo Neto.
Sefard Chavio drao se svojih razmiljanja o malom
suncu, fildanu, teknu i buretu, pa kad etrdeseti dan raz-
govora i utnji svaki sa svoje strane ispletoe zajedniku
serdadu svojih misli, oni ustadoe i jedan drugom poklo-
nie.
Uz brdo, prema Zahoru, prema tekiji krenuo je Moses
Chavio, a niz brdo, prema Lavi, prema Travniku sputao
se drugi ovjek u njegovoj koi imenom Ahmed, koji islam
prihvati i postade dervi.
Kao kad nekoliko kapi iznenadne kie suhu zemlju
pokropi pa se odmah u mrlje sasui i nestane, tako se
vijest o ovom dogaaju izgubi u zatvorenim avlijama i
zamandaljenim kuama, pa kad je ljudi dobro odvagnue i
sa svih strana razmotrie, poee o njoj rijei kotrljati.
Mlai Sefardi bili su ogoreni, udom se udili, pljucka-
li na njegovo ime i u stranu se sklanjali od Dervi Ahmeda.
Oni stariji tumaili su kako to nije ni prvi ni zadnji put, i
kako se on moe zvati kako god hoe, ali se dobro zna da se
njega nita ne pita, jer kad se rodi kao idov takav e i
umrijeti.
Muslimani su na novog dervia gledali blagonaklono
jer su i od ranije mislili kako je on neobian insan kojeg je
Bog svojim prstom dodirnuo i obiljeio mistinim moi-
ma. Tvrdili su kako iz kamena na kojem je on sjedio odmah
nikne zambak, i ako se uz drvenu tarabu prisloni kako se iz
nje pupovi jorgovana jave, i ako hafifnom ovjeku dlanom
prsa dodirne iz njega boleine sve mogue iscure, posebno
ako su od uroka, vradbina i sihira dobijene.
Sklanjao se Ahmed-dervi i svojoj sjenci s puta. Sjedio
bi ponajvie na itarnici, djeca bi oko njega popadala kao
radoznala jata ptica i umivajui se u njegovim prianjima,
irili su skrivena krila svih svojih zlatotkanih snova.
O tankoutoj zemlji Bosni koju trebaju ljubiti i svaki se
dan Allahu klanjati, o uznositom drveu koje svojom razli-
itou umu ini ljepom i jaom, o bojama vjetra, o miri-
su neba, o zvuku srca ljudskog u svemiru monom govorio
je Ahmed-dervi.
I las paredes tienin oidos, to bi Sefardi kazali - i zidovi
imaju ui, a posebno oni arijski koji ak i aputati mogu.
Zaas se njegove rijei pobrkae i izokrenue pa ih
pooe tumaiti i najee prepriavati oni koji dervia
nisu ni vidjeli, a kamo li ga sluali. Za sav jad i emer, za sve
svae i sukobe, za sva ogovaranja i nesporazume okrivie
Ahmeda, pa ono to su jedni o drugima mislili stavie
njemu u usta. Kad bi htjeli nekoga popljuvati i ocrniti, obli-
jepiti brabonjcima i ubrom runih lai koje ne bi pas s
maslom pojeo, pronijela bi se mahalama i ulicom pria
kako je ba to i tako, ako ne i hravije, govorio Ahmed der-
vi.
Sefardi se naoe uvrijeeni jer se ponajvie zlih rijei
na njih odnosilo. Ne bi pravo ni nekim begovima i agama
to derviove misli o ljudima koji ne smiju biti siromani,
protumaie kao eravice bunta koje mogu planuti. Te su
jeseni, 1819. kie kao sluzavi salep klizile niz herave krovo-
ve opkovane indrom i tankim limovima donosei miomi-
rise metvice, pelina i ruzmarina.
Gladan vjetar trbuha nategnutog preko tankih rebara
dosadno je danima krnjavim zubima grizao sve ivo za ui,
vrat i prste. Djeca su se kroz male pendere kotunjavim
orasima bacala na letee konje zelene od uma Vlaia i
crvene pse to su ih iz sna budili i zimu preko neba na prag
dovlaili kopitama i krilima monim.
Samo je Ahmed-dervi, kao krivonog mrav jastreb,
bosonog koraao po usnulim dimnjacima dok su mu iz
lepravih crnih haljinki ispadali eer kamenii najfinijih
pria umotanih u latice plavih rua. Kao kvrgav hrast obra-
stao mahovinom tegobnog iskustva i ivotnih nevolja u ta
je doba na vezirskoj stolici sjedio Dervi Mustafa- paa,
vazda neto nahoroen i prijek, ogoren slubom koju je
prezirao i kao ljutu muku doivljavao, ni sam ne znajui
zato je doao i do kad e tu biti.
Douje on te prie to se niz brdo i uzbrdo valjaju, vidi
on kako se muti, peksinavi i zagauje voda u avliji kojom
on upravlja, osjea kako se gnoje irevi nervoze i stvaraju
krastave rane to e procuriti nepotrebnim sukobima od
kojih moe i njega glava zaboljeti, a on nema ni mrvu volje
taj arijski glib bistriti i tim se jalom baviti, pa odlui raz-
mrsiti to zapetljano klupko ogovaranja ba onako kako je
vezirima potaman.
Sila je nekakva naredbu dala, pa su se sve zvijezde u isti
65
KNJIEVNI PODLISTAK
BEHAR110
mah utrnule, a hladan katran mraka ak s onog drugog
neba zalio je cijeli grad. Samo je na Musali ipte gol, ruku
u oaju dignutih stajao Dervi Ahmed. Iz njegovih prstiju
sijevale su munje, iz njegovog grla tutnjali su gromovi, iz
njegovih oiju prolamala se kia prema nijemom zazlae-
nom svemiru.
Ujutro je cijela arija bila prekrivena njenim paperjem,
a samo su tragovi s Musale vodili uz mahalu Varo, do hlad-
nog vira Hendek-vode, na ijoj su se obali, na grmu jasmina,
poput crnih poderanih bajraka vijorile haljinke nekadanjeg
Sefarda Moses Chavia, a biveg Ahmed-dervia.
Ne proe puno vremena, s prvim jagorevinama mjesto
pae Mustafe izbi i na njegovo mjesto sjede novi vezir Meh-
med Rudi, mrk i naopak. Znajui kako su i drugi prije
njega otpadali ko zreli kestenovi im jednu godinu veziro-
vanja napune, on naumi nekako to prije svoje bisage bla-
gom nadolmiti, pa se poe raspitivati o svim gradskim
deavanjima. Skupljao ageta i dokumente, propitkivao i
sasluavao, pa kad zajeseni listopad kao da mu se fenjer u
mrkloj magazi upali, fino se razveseli kad je saznao za ud-
novate dogaaje i neobjanjiv nestanak Ahmed-dervia.
Ba je to bila prilika kakvu je samo mogao usnuti. Kao
da je to njega tako potreslo, on se zaprepasti i odredi kako
je to zloin, jer je ovjek nestao, a zasigurno je ubijen, jer
da nije, ve bi se odnekud pojavio i da su za to iskljuivi
krivci Sefardi.
Ali, kako su ovi travniki bili malobrojni i podobro
siromani, Rudi-paa se dosjeti, pa bez ikakve istrage
optui one iz Sarajeva, osjetno jae i bogatije. Zaputi se
tamo, te pod izgovorom kako je idovska zajednica u Bosni
dala ubiti Dervi Ahmeda, jer je s vjere na vjeru preao i
tako ih plaho uvrijedio, on ti pohapsi i u memlom i mra-
kom poploan zindan potjera Vrhovnog rabina Mojsiju
Danona i jo njegovih deset najprobranijih i najimunijih.
Bilo je to petnaestog dana, desetog mjeseca godine
1820. Odredi im etiri hefte da se presaberu izmeu sebe i
skupe 500.000 groa krvarine, na ime prolivene krvi ugled-
nog vjernika Dervi Ahmeda. Zamirisalo Sarajevo keste-
njem peenim na eravicama mangala, kukuruzom kuha-
nim u limenim erpama, cimetom posutim po salepu vre-
lom, zrnima prene kafe u iu i duhanom iz nargila.
Udari strah i strepnja u nemone idove. Bila su to vre-
mena, kad se nekad strano Tursko Carstvo, mrvilo i osipa-
lo po svojim rubovima, ba kao da su im pokrajine i mnoge
provincije komadii suhe kukuruze.
U ta doba u Stambolu sultan je bio Mahmud Drugi, sin
Abdul Hamida Prvog i Francuskinje Aimee Dulucq de
Rivery, brat Mustafe etvrtog i otac dvanaest keri i jeda-
naest sinova, od kojih je Abdul Meida pripremao za prije-
stol. Jo su ga brigama morili pobunjeni Grci na Pelepone-
zu, pa nezadovoljne trupe janjiara, a povrh svega dva-
naest njegovih ena od kojih je ona najmlaa Lebriz Felek
bila u stalnoj zavadi sa Zer-nigar jednom od etiri konku-
bine, pa on i ne saslua glasnika iz Sarajeva to ga brzim
konjima Sefardi naputie, mislei milost zaiskati, nego ga
natrag otpravi bez ikakvog fermana i poruke Rudi-pai.
Tako ovaj dobije odrijeene ruke i posla telala neka cije-
li dan u dobo tue i svijetu zlokobnu poruku na znanje
daje. Kako Sefardi osueni za nestanak Ahmed-dervia
nisu prikupili pet stotina kesa zlatnih groa, bit e uetom
zadavljeni na dan etvrti, godine iste, mjeseca jedanaestog.
Nalik patuljku odjevenom u gospodsko odijelo, blag sta-
rac Rafael Levi, koji je imao milozvuan glas kao kad potok
nogama od glatko kamenje zapinje, hodao je sto koraka iza
telala, i sa suzom u oima ljudima se okupljenim obraao
svjedoei o jadu i strahu to ih, ni krive ni dune snae. Pet
koraka iza njega gnjevno je koraao arinlija Ali Isaku, od
ranije kivan na Rudi-pau, glasno galamei i pozivajui
ljude na pobunu protiv grabljivca i zulumara koji e nagr-
diti estiti obraz cijelog inadijskog Sarajeva. Udarie kujun-
dije u sahane i bakrene tepsije, zaklepetae aije limenim
tanjurima i asama, zazveckae sabljari jataganima i tufeki-
je pukama, gruhnue kovai u nakovnje, zakripae samari-
ma samardije i karama terzije, digoe se golubovi, vrane i
vrapci s Baarije pa krilima iznad Miljacke zamahae te je
uzbibae, zaumie i bijesom zapjenie.
Ali, ono to bi najvanije, jeste to se protiv pae okre-
nu sva sarajevska ulema i uene kadije pa napisae i objavi-
e kako nikako nije po erijatu to to je ovaj Mehmed Rudi
naumio, a njih uglas podrae ajani, ceribae, age, begovi,
trgovci i drugi uglednici kojima ne bi draga takva neprav-
da i neovjenost, pa se nadigoe i njih blizu tri hiljade bez
ikakva straha i razmiljanja udarie na hapsanu i izbavie
zatoene Sefarde.
Zau se radosnica iz shofara od kozijeg roga, iz najsta-
rije svirale koji prvo pusti ravan dugi zvuk, tekiju, pa she-
varim, tri kratka poput jecaja, pa onda terua od devet kra-
ih isprekidanih. Iz mukih grla izmigolji se sjetna sefard-
ska romansa.
Ermozas izikas, fazieron laz burekitas , todoz las estan
kumjendo, i ra kija estan birijendo, desa me, desa meee...
Lijepe su djevojke napravile burekitas, svi ih jedu i rakiju
piju, pusti me, pusti meeee ....
Otkako su se prvi Sefardi, jo 1541. ljeta pojavili u
Bosni, ne bi takve skupne radosti i saivljenog slavlja.
Otvorila su se vrata njihovih kua, zamirisalo je peeno
meso koer pilia, janjetine i ovetine, slamali su se hastali
od najljepeg slatka, pita od mlijeka, sutlijaa, aldikusa,
tipiti, halve, baklava, patipanja, slatka od narani i
udesnih torti od mednih urmi.
66
KNJIEVNI PODLISTAK
Odahnu Sarajevo, a uzdahnu Travnik, jer u njega u stra-
hu za ivot od nahoroenog i usplamsalog naroda utee
Rudi-paa. Ni prva susnjeica ne pade, a eto ti iz Turske
novog vezira Delaludin Ali-pae. Sa Stambola sultan fer-
man alje i po kazni smjenjuje Mehmed Rudi-pau koji je
kukaviki iz Sarajeva pobjegao odjeven u enske haljine.
Tako se ovaj ne stie ni jednom jedinom ovjeku osveti-
ti. Eh, sad i Travnik odahnu i ponovo niz svoje mahale i
ulice zakotrlja priu o Dervi Ahmedu, njegovim krilatim
konjima, etverorukom ovjeku, hurijama to bisere iska-
ljavaju, dinu od paperja, o gromovima i munjama iz nje-
govog tijela i svim vjetinama to su ga keramet sahibijom
inile.
Jedni su priali kako ga je Dervi Mustafi-pai ponajvie
ocrnio trgovac Benjamin Pinto pa ga je ovaj zbog toga dao
smaknuti. Drugi su govorili kako su mu travniki begovi
dohakali jer se u sve petljao, oko sebe sirotinju okupljao i na
bogate ih nahukavao. Neki koji su se zaklinjali da sve
znaju, tumaili su kako je onaj to je bio Moses Chavio, u
stvari jedan ovjek, a onaj Dervi Ahmed da je bio neki
skroz drugi ovjek, jer je onaj Sefard bio razrok na lijevo, a
ovaj dervi je imao manu na desnom oku. I kako je Mosea
onaj njegov din na dlanu, one noi kad je strano grmilo,
prenio i poloio uz desnu obalu Save, na stope Kalemegda-
na, pred njegove Fiir-baji zidine to su se isprsile pred Beo-
grad gradom. A kako se onaj Dervi Ahmed, tu istu no,
uzimajui abdest pred jaciju na ledenim Dokuzima, utopio
i doplutao do epa, gdje ga je uveni ejh i pjesnik Ilhami-
ja izvukao iz rijeke i u njegovo tijelo novi ivot udahnuo.
Bilo kako bilo, od etvrtog hevana 1820. iliti po idov-
skome od 5580. poe se kod sarajevskih Sefarda dogaaj
oslobaanja obiljeavati i slaviti, pa to potraja i do dana
dananjih. uveni Zeki efendija Atijas, na ladino jeziku
Sefarda, ispisa rukopis Megila di Saraj, koji se poslije
veernje molitve ita naglas posebno u slavlju sarajevskog
Purima, i u njemu odmotava jedinstveni dogaaj zvani
Hag ha-asirim, Dan ropstva, veliajui providnost i milost
Boga Svemoguega, te dobrotu, ljudskost i potenje sara-
jevskih muslimana.
Ostade slovima u rijei, a njima u reenice izrezbareno
pripovijedanje o pohlepnom Mehmed Rudi-pai. Ostado-
e i znakovi urezani na kamenom grobu, poput steka, na
Vidovom polju kod Stoca, ispod kojeg lei rabin Mojsije
Danon, to se uputio pjeke u Palestinu jer se zavjetovao da
e tamo otii ako se iv iz zatvora izbavi.
Ostade i onaj Tarabovac na ulazu u Travnik i golem
kamen od sedre na kojem i dan danas sjedi sjena Moses
Chavia, nadvijena nad tragovima starih mahala, Bejazid-
han sultana, Muslihuddin halife, Sufi Ferhada, Mehmed-
elebije, Hasana dizdara i Hadi Dafera, pa zagledana u
zvjezdane kronje prstima ispisuje vazda istu zagonetku:
ako je sunce u fildanu neba, a ono u asi svemira, a ono u
teknu vasione, a ono u buretu univerzuma, a u emu je
onda on i u emu je Ono to u njemu ui on.
Dramski knjievnik Rusmir Agaevi
roen je 1952. u Travniku, Bosna i Herce-
govina. Napisao je 11 drama, sve su odi-
grane i prevedene na nekoliko svjetskih
jezika. Najpoznatije su Ljudi ko vozovi
(1980.), koju je za TV BiH reirao redatelj
Emir Kusturica, Ilhamija, koja je 1984.
uvrtena u Antologiju mlade drame BiH
(prevedena na turski, albanski i makedon-
ski) i koja je po miljenju teatarskog kritiara i pisca Safeta Plakala
najuspjenija povijesna drama u BiH, zatim Picnic koji je preve-
den na slovenski, engleski, poljski i slovaki, za kojeg najpoznatiji
dramski kritiar u BiH, mr. Vojislav Vujanovi, tvrdi kako se to
dramsko djelo svrstava meu tri najbolje drame apsurda u BiH,
pa Dogaanje familije Ha dumi, snimljena za TV BiH, po milje-
nju redatelja Dubravka Bibanovia najsnanija crna groteska
ispisana u Bosni i drama Cokule, koju je 2001. odigrao Sarajev-
ski ratni teatar, takoer snimljena za TV BiH.
Bavi se i pisanjem edukativnih scenskih bajki za djecu. Izvede-
no mu je 19 teatarskih djejih igrokaza, od kojih su najpoznatije
U koferu bajka i PIF, snimljene za TV BiH. Pisao je dugo vreme-
na kolumne u sarajevskim asopisima: Svijet i As. Kao scenarist
i redatelj snimio je 11 kratkih dokumentarno-igranih flmova, od
kojih su Asim free man, Ruke majke Rabije i Pera zvani Fis,
prikazani na TV BiH , a Jezero, ovjek i pas, te Hu to vo blato,
prikazani na FTV, kao i Crni kruh, Bijeli konj i Bo sut bicycle
man , a svi su navedeni flmovi, zajedno s flmovima Irhana
moe mirno da spava i ovjek ti je kao drvo igrani na flmskim
festivalima i smotrama u cijelom svijetu (Amerika, Pakistan, Japan,
Rusija, Turska, Njemaka, Austrija , Grka , Italija...).
Izala mu je knjiga dramskih tekstova etiri teatarska ko -
mada, u pripremi je knjiga igrokaza za djecu Deset stihovanih
bajki, te slikovnice Legenda o Ayvaz dedi, i Mljekar i gusla
na krovu.
Scenarist je i koscenarist mnogobrojnih TV zabavnih pro-
grama. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja za knjie-
vni, redateljski i glumaki opus, kako u teatarskim tako i u tele-
vizijskim ostvarenjima. Pisao kratke pripovijetke i nagraivan na
novinskim konkursima. Zadnjih deset godina ivi i radi u Hrvat-
skoj, ostvarujui svoj program za djecu Preko scene do samo-
pouzdanja, kroz suradnju sa SOS Djeijim selima u Hrvatskoj, i
kroz svoje malo kazalite Planet Patuljaka.
U godini 2012., prema svome tekstu reirao djeju predsta-
vu za odrasle Gusla na krovu, s djecom SOS Djejeg sela Leke-
nik a koja je izvedena u HNK ibenik na zatvaranju Meuna-
rodnog djejeg festivala, te je s istom predstavom nastupio u
Puli na festivalu Bejahad . Dobitnik prve nagrade na natjeaju
za ovogodinju kratku priu na idovsku temu - priznanje mu je
urueno iz ruku knjievnika Predraga Matvejevia. Zavrio je
knjigu pria pod naslovom Snovoprie o Sefardima i Akenazi-
ma travnikim koja eka na izdavanje.
67
KNJIEVNI PODLISTAK
BEHAR110
SPASONOSNI INFARKT
Izluivala me je proraunima koji su prethodili nje-
nim kuhanijama. Jedna vabica s kojom se druila
nekoliko godina, dok smo kao izbjeglice bili u Njema-
koj, zarazila je priom o presudnom znaaju preciznih
unosa kalorija u organizam, kao najboljoj garanciji
zdravstvene stabilnosti, kako fizike tako i psihike.
Takav pristup ishrani je, naravno, podrazumijevao i
poseban nain spravljanja jela, apotekarski izvaganih
sastojaka, prema nekim tabelama koje su, poput kakvog
vrhunskog umjetnikog eksponata, zauzimale glavno
mjesto na kuhinjskom zidu.
Nije se obazirala na moje opaske da bi naglo prestro-
javanje, radikalna promjena kulinarske prakse za nas,
nae organizme iskonski formatirane na tradicionalni
nain ishrane, moglo biti pogibeljno, izazvati metaboli-
ke okove sa nesagledivim posljedicama... Otkako je
Herta, koja me podsjeala na rahitinog komarca, uzela
pod svoje, moja supruga nije nalazila za shodno ni da
me saslua, a kamoli poslua. Zalud sam govorio da je to
to ubacuje u lonac uglavnom pesticidima izranjavano
povre ili voe. Nije se obazirala.
Kako je ta vrsta zaokreta dola najednom, sve vie
sam bio uvjeren da je rije o opasnoj zavjeri. Sve je na to
ukazivalo. Moja supruga se tvrdoglavo drala savjeta
jedne gotovo polumrtve spodobe. Obanijala je nekom
neobjanjivom snagom koju je hranila njena bolesna
sujeta. Njen mu je izgledao kao bava, statina spodo-
ba liena i same pomisli na dinamiki proraun, dok
sam ja, sa stanovita figure i elegancije pokreta, bez
obzira na godine, bio svojevrsna kombinacija Schwar-
zeneggera i Beckenbauera, iz njihovih mlaih dana,
naravno.
Iz svega sam izvlaio zakljuak da je cijela zavjera
uperena protiv mene, da sam ja glavna meta njenog
napada. ena, za koju je podruje psihoanalize bilo
via matematika, je u jednoj takvoj kombinaciji
ustvari bila samo puki posrednik, koju su mrane sile
izabrale za atentatora koji mi samo treba doi glave. Sli-
jed dogaanja me u to sve vie uvjeravao.
Nakon deset dana tog stranog programa, uvjerio
sam se da su stariji ljudi, ija mudrost nepovratno ie-
zava, bili potpuno u pravu, govorei da ovjek svakakav
moe zaspati osim gladan. ak i kad bi me prevario san,
probudila bi me gotovo zapomagajua oglaavanja cri-
jeva, koja su me najvie podsjeala na maija februarska
cviljenja, iako je iz perspektive motiva u pitanju bila
drastina razlika. Za razliku od maaka, koje su doziva-
le partnere, radujui se susretima posebne vrste, zvuko-
vi iz trbune duplje bili su najoriginalniji tonski zapis
oaja koje je ljudsko uho imalo priliku uti.
Prirodno, oni su samo traili smiraj, dostavu mate-
rijala za koji ih je dragi Bog zaduio da s njim devre i
prebacuju prema elucu, koji je zapravo bio izvorite
cijele pobune. Da, ipak, budem precizniji, ta kranja
zapravo i jesu dernjava eluca koja je samo odjekivala
hodnicima crijeva, stvarajui privid da su ta zapomaga-
nja stvar njihove muzike produkcije, a ne samo akusti-
ni poremeaj uzrokovan neprirodnom prazninom
trbunih instalacija.
Nekoliko puta sam se tokom noi uspio izvui, da
smirim te unutranje trajkove, sve dok supruga nije
primijetila nestaice hrane u friideru. Njena reakcija
nije se zaustavila na otrim upozorenjima, nego mi je
uzgred odrala i predavanje o mojoj balkanskoj zaosta-
losti koja ne moe da shvati i prihvati savremene kon-
cepte zdrave ishrane. Uz sve, kupovinom me taj dan
posebno iznervirala, gotovo izbezumila. S pijace je
donijela tri smokve, objanjavajui mi da sa stanovita
njihove kalorijske vrijednosti trebamo pojesti po jednu
i po, poslije ruka.
Bio je to udar kakav ni u snu nisam mogao zamisliti.
Navikao da jedem najmanje pola kilograma smokava, i
PRIA: Enes Ratkui
Trovanje zdravom hranom
68
KNJIEVNI PODLISTAK
to ne gulei koru, teka srca odbio sam uzeti svoj dio,
drei da bi jedna i po smokva bila svojevrsna uvreda na
raun dostojanstva mog eluca, savrenog funkcionira-
nja njegovih preraivakih kapaciteta, to bi za poslje-
dicu imalo samo nove trbune pobune.
Sve vie me, kako su dani prolazili, obuzimala depre-
sija, neopisivi strah da u postati rtva njenog koncepta
ishrane, i to je najgore, uz sve izvjesniju mogunost da
bi na drugi svijet mogao otii uz nepodijeljeno uvjere-
nje najbliih da je moja smrt uzrokovana prekomjer-
nim deranjem.
Supruga, koja bi u jednom takvom spletu okolnosti
bila moj stvarni delat, klasini primjer ubice, ne samo
da ne bi bila odgovorna za moj tragini zavretak, nego
bi meu mojima zadobila status najplemenitijeg stvore-
nja, koje i pored najbolje volje i nesebine brige o meni,
nije uspjela sprijeiti moju nezajaljivost prema hrani,
kao glavnom i jedinom uzroku smrti. Takve pomisli su
me uasavale, razdirale ionako teko ranjenu duu.
Srea da niija nije do zore gorjela, pa se i meni sva-
nulo. Apshibung, odnosno deportaciju, dravnu
mjeru kojom se izbjeglicama na kulturan nain kae
da im je vrijeme krenuti nazad, u svoju zemlju, doekao
sam s ushienjem, koje je, da budem do kraja iskren, na
opasno-transparentan nain svjedoilo moje psihiko
rastrojstvo, uzrokovano paklenim planovima moje
supruge i njenih mentora. Ne zbog toga to je samo valj-
da mene, za razliku od svih ostalih izbjeglica u Njema-
koj, taj papir obradovao, nego prije svega to ja nisam
bio u stanju da prikrijem vlastito oduevljenje. Tako
sam se proderao sa balkona ivio Bundestag ivjela
Njemaka, da su me prolaznici jasno mogli uti.
Takav nain demonstriranja oduevljenja na raun
Velike Njemake me mogao odvesti i na sud. Srea je
da sam stiao ton, nastavljajui s izvoenjem pjesmi-
ca iz zabranjenog repertoara, a sve u ast odluke koju
sam ja smatrao spasonosnom. Eksplozija oduevljenja
bila je samo posljedica naivnog uvjerenja da e s povrat-
kom doi i do promjene navika, svojevrsne adaptacije
na stari dobri bosanski ambijent. Ali, supruga se nije
dala, nego mi izriito stavila do znanja da emo, to se
tie ishrane, nastaviti po starom.
Dogaaji se, na moju sreu, nisu odvijali prema nje-
nim zamislima, to je u meni dodatno ojaavalo uvjere-
nje da je Bosna ipak posebna zemlja, Boiji dar za ovje-
ka, iako sam se ja zapravo samo bolje snalazio, s obzi-
rom na irinu manevarskog prostora u starom ivot-
nom ambijentu. Njen koncept je, s druge strane, bio u
znaajnoj mjeri poremeen objektivnim okolnostima!
Bio je red obii rodbinu, koju godinama nismo viali, a
ti obilasci su obino ili uz bogato pripremljene sofre,
najukusnija jela, ijim sam uklanjanjima davao znaa-
jan doprinos, bez obzira na njena dosadna gurkanja
nogom ispod stola i kolutanja oima.
Moju nezajaljivu sklonost ka jelu primjeivali su
mahom svi, ali su se suzdravali da me opominju. Kad
bismo obilazili moju rodbinu, moj nastup za sofrom bio
bi popraen rijeima maallah, uz obavezna pratea
kucanja u drvene dijelove namjetaja, zavisno gdje bi se
ko zatekao. Kod njenih bi se svi redom snebivali, to je
za mene bio pouzdan pokazatelj da je moja bajna supru-
ga meu svojima izvrila zavidan stepen indoktrinacije
iz domena modernih trendova ishrane. Njeni su se
samo iz uitivosti ustruavali glasnih primjedbi. Jedino
punac jedne veeri nije uspio izdrati.
Ti, zete, kao da si iz logora doao, a ne iz Njema-
ke, prokomentirao je moje ponaanje za stolom.
U dlaci je ostalo da mu kaem da dolazim ba iz logo-
ra, a da je upravnik logora bila njegova ker lino. Ali,
eto, nisam, jer i ja se znam suzdrati. Ako ne u jelu,
mogu barem na rijeima.
Kako se kraj obilascima rodbine pribliavao, mada
sam ja spiskove maksimalno proirivao, strahujui od
ponovnog uspostavljanja dijetalnog terora, u meni se
ponovo budio strah. Osjeao sam onu karakteristinu
nervozu eluca, koji je teko podnosio informacije o
transportu tih mrvica, koje su mu pristizale iz mozga
kao glavne komande nervnog sistema. Tu ni Ranisan
ne pomae. Provjereno! ak ni dupla doza u kombina-
ciji sa akom sedativa.
Hvatala me panika, raunajui da njene programe
dijete, koje je najavljivala kao kakvu objavu rata, ovoga
puta neu preivjeti. Ovako zlokoban zakljuak se sam
od sebe nametao jer sam obilazei rodbinu znaajno
proirio eludac, zbog ega bi svaki iznenadni program
reducuiranja hrane jednostavno poremetio procese fer-
mentacije, to za epilog ima tzv. stomani infarkt, a on
je uglavnom smrtonosan.
Kako je ivot pun neizvijesnosti i iznenaenja, dogo-
dila se posve suprotna stvar. Supruga se najednom kao
pokoena sruila sa stolice, tek to smo poeli s njenom
veerom, tim mikroskopskim eksponatima hrane prec-
69
KNJIEVNI PODLISTAK
BEHAR110
izno izraunate kalorine vrijednosti. Brzo sam skoio,
poloio je na kau, rastvorio prozore, zgrabio telefon i
pozvao hitnu, prelazei lagano polovinom limuna as
ispod nosnica, as preko njenih vratnih ila.
Nije davala znakove ivota, to me prestrailo, mada
sam, pravo govorei, kad to kaem, malice i neiskren,
jer ja sam negdje duboko u podsvijesti prieljkivao ova-
kav trenutak. Moja misao je, zapravo, ma koliko se opi-
rao, samo u takvom epilogu nalazila spasonosno rjee-
nje, koje bi ozvaniio kraj mojih ovozemaljskih muka.
Iz grozniavih sueljavanja misli o moguem ishodu,
u stvarnost me vratilo zavijanje sirene. Hitna pomo je
dola neuobiajeno brzo da sam na trenutak pomislio
kako smo jo u Njemakoj. Za tren oka su joj poklopili
nos i usta, prikopali one cjevice... Evropski uistinu,
nema ta, dokaz da u toj oblasti brzo prelazimo lekcije
programa iz prve faze Stabilizacije i pridruivanja.
Modani udar, i to vrlo jak, ree mi jedan mlai
ljekar, navodei da e hirurki zahvat biti raen po hit-
nom postupku.
Operirat e je lino dr. Tepei, dodao je, stavljaju-
i mi do znanja da se u kontekstu samog spominjanja
njegovog imena imam i na adekvatan nain pripremi-
ti?!
Javna tajna je bila da su pare Tepeiu bile posebno
draga vrsta papira, zbog ega su od njega u bolnici
mahom zazirali, posebno njegove kolege ljekari, jer je
narod ko narod sve njih promatrao kroz njegov lik i
djelo. Jedno vrijeme se ukalo da bi mogao zavriti
na sudu, ostati bez posla. Ali, nita se nije dogodilo, jer
on je imao jednu sudbonosno znaajnu vrlinu koja ga je
statusno odravala, bez obzira na opasnosti uzrokovane
neprimjerenim sklonostima. Bio je virtuoz sa skalpe-
lom.
Bez obzira na razinu i prirodu tih animoziteta,
odgovorni u gradu su dijelili uvjerenje da bi medicinska
usluga, pogotovo u domenu hirurkih zahvata, bez
njega doivjela drastian pad. Strah od mogueg gubi-
tka vrhunskog strunjaka tako je zaustavljala sve inici-
jative, koje je, ruku na srce, najee pokretalo njegovo
sujetno okruenje, ljubomora koja je bujala u manje
sposobnim. Pacijenti su, opet, za ta kritika kokodaka-
nja uglavnom bivali raspoloeni dok ih je sluilo zdrav-
lje. im zaboli, za cijenu niko ne pita, a kamoli jo da se
bavi zakonsko-moralnim korekcijama standarda jedne
osjetljive profesije.
Neko drugi u mojoj koi bi se u takvoj situaciji vjero-
vatno izgubio. Ne bi znao ta da ini, kako da se posta-
vi... Ja se nisam suoavao s takvim problemom. Napro-
tiv, za susret s doktorom bio sam potpuno spreman! S
novcem sam loe stajao, to je najvjerovatnije utjecalo
na vanredno ekspresnu mobilizaciju mentalne sprem-
nosti. U trenutku mi je sinula ideja.
Doekao me zabrinutog lica. Klasian primjer uvje-
banog podeavanja face za svaku moguu priliku. Holi-
vudski je to radio, nema ta.
Sluajte me dobro, gospodine. ivot vae ene visi o
koncu, rekao je s takvom intonacijom da se blizina pri-
zivane smrti mogla osjetiti u vazduhu. Njegova alegorij-
ski intonirana dijagnoza imala me osloboditi i najma-
nje pomisli na bilo kakvu eskivau oko preusmjeravanja
ruke u pravcu depa.
Prevario se, jer je mojoj, u trenutku osmiljenoj kon-
cepciji, njegov nastup u potpunosti odgovarao. Oko
odgovora zato nisam imao bilo kakvih nedoumica.
Doktore, imate li vi makaze?!, kaem mu.
Kakve makaze?, odgovorio je zaueno, gotovo
zbunjeno, ne shvatajui moje pitanje, skrivene namjere
jo manje, to je mojoj odlunosti dalo jo snaniji
zamah.
Makaze, ako imate makaze, vi samo taj konac
cap, i sve je u redu, rekao sam mu, vizuelno mu pre-
doavajui kako taj konac, o kojem visi ivot moje
supruge, treba precvikati, lukavo namigujui pri tom.
Izlazi napolje, bezobraznie jedan. Sram te i stid
bilo. Neu da te vidim ni u krugu bolnice. I da zna, taj
film nee gledati, odbrusio je, uvjeren da sam mu, iz
nekih samo meni poznatih razloga, sugerirao laki
nain okonanja operacije.
***
Moja supruga je danas za neprepoznati. ta da
kaem, bolje se osjea nego ja. Samo, da budemo nai-
sto, njen spektakularan oporavak ne treba pretjerano
vezati za profesionalno, vrhunski izveden operativni
zahvat, nego prvenstveno za fantastino osmiljenu
koncepciju njene postoperativne rehabilitacije koja se,
kako u programskom tako i praktinom pogledu, odvi-
jala u mojoj reiji?! Ja sam preuzeo strategiju ishrane u
svoje ruke.
Grah na suhim bravljim rebrima je imao da joj osi-
70
KNJIEVNI PODLISTAK
gura regeneraciju proteinskih vlakana, dolma i leo
teletina proiri eluane hodnike, uvarak od zobi da joj
podari konjsku snagu, sirup od groa razrijedi krv...
Najkrae reeno, od njenog izlaska iz bolnice jedemo
kao normalni ljudi, ne obazirui se na savremene ubice
svih nas osuenih da ivimo u modernom vremenu vla-
davine demagoga i bolesnika, koji nas planski ubijaju
svojim dijetalnim programima i proizvodnjom ZDRA-
VE HRANE.
MEMAN
Da se Meman s malo vie pameti suoavao sa ivot-
nim izazovima kao to nije, on bi danas bio svojevrsna
mjera kojom bi se odreivao nivo nogometnog umijea
jednog Mesija, Zidana, Raula, Maldinija, Ronalda...
Eto, takav je to bio igra. Znam da je teko povjerovati
u to to priam, ali s par detalja koje u spomenuti i naj-
skeptinijima u da izbijem svaku eventualnu sumnju u
istinitost ovog to govorim!
Jo kao prvai bi pepajui loptu, s komadom hljeba
premazanim maslacem ili marmeladom u ruci, siao niz
ulicu koja je toliko strma da bi se i kozi a kamoli ovje-
ku, bez povlaenja rune, bilo zahmetli zaustaviti. I
nikad mu lopta ne bi dodirnula tlo. Pepao bih je ak
silazei i niz stepenite, s istom vjetinom. Gotovo da se
srastao s njom.
Primijetili su njegovo umijee u mjesnom nogomet-
nom klubu Iskri. Dobrih skauta je bilo i u tom vaktu.
Vrijeme je prolazilo i im je napunio godine predviene
za nastup u seniorskom timu nezaboravnih romantia-
ra s Bregave, dobio je mjesto meu prvih jedanaest.
Njegove vragolije na terenu nisu ostale neprimijee-
ne, ali nemirnog duha, kakav je bio, nije se zadrao u
Iskri. Promijenio je toliko klubova da i sam nije znao
koliko. Pola godine u jednoj sredini za njega je bilo pre-
vie, itava vjenost. Posebna pamet, reklo bi se, ali da
bi ovjek uope mogao i pojmiti njegov mentalni sklop,
koji je bio lien i najmanjeg prostora za ono to naziva-
mo odgovornost, ispriat u jednu zgodu. Da nisam bio
tu, ne bih vjerovao da se tako neto uope moe dogodi-
ti.
Trebinjski Leotar, u kojem je nastupao zadnju utak-
micu prvenstva, igrao je protiv Osijeka. Najnezgodnija
mogua solucija. Osijek ulazi u prvu ligu pobjedi li, a
Leotar, ne odigra li najmanje nerjeeno, ispada u nii
rang takmienja. Utakmica biti ili ne biti. Dovoljno za
opu uzbunu u gradu, zbog ega je prema stadionu Poli-
ce krenulo i staro i mlado, da podre svoj tim.
U svlaionici je vladala prava drama, puno drugaija
nego na tribinama. Za razliku od bunih navijaa, iji su
glasovi gotovo probijali zvuni zid, u svlaionici je vla-
dala jeziva tiina. Svi su bili napeti. Klecale su noge, jer
valjalo je istrati na teren, izboriti povoljan rezultat.
Jedino je Meman bio oputen, kao da se ba nita ne
dogaa. U jednom takvom sudbonosnom trenutku, koji
je ak i slubena politika grada ocijenila danom D za
itav grad, tamanei napolitanke, on se najednom,
onako preko zalogaja, bez imalo zazora, petnaestak
minuta prije nego je valjalo istrati na teren, obratio
treneru obavjetavajui ga da on moe igrati samo prvo
poluvrijeme?! Zadravajui za sve okupljene neshvatlji-
vu mirnou, svoju odluku je obrazloio vanim poslom
u apljini, gdje treba preuzeti nekakavi bicikl koji je
kupljen u Njemakoj. Ako bi igrao cijeli me, zakasnio
bi na autobus koji je saobraao na relaciji Dubrovnik
Sarajevo.
Svi do jednog u svlaionici bili su zgroeni njegovom
bezosjeajnosti prema klupskim bojama, potpunom
odsustvu svijesti da je pred njima utakmica ivota. Ali,
on nije poznavao znaenja tih velikih parola, zbog ega
nije odustajao nego je i dalje uporno insistirao na
takvom dogovoru.
Kako bilo kakvo putanje nije dolazilo u obzir, upor-
ni Meman je, nakon kraeg promiljanja, prelazei na
drugo pakovanje napolitanki, ponudio drugo rjeenje,
koje je jednako zaprepastilo sve, s obzirom da takav pri-
jedlog ba niko nije bio u stanju shvatiti ozbiljno. U tre-
nutku se ustao, govorei zabrinutom treneru:
Ovako, imam prijedlog. Ja dam dva gola, a vi me
onda pustite?
Trener je samo bijesan poput risa odmahnuo rukom.
Poznavao je njegovu narav, ali da e toliko ii u nebu-
loznim prijedlozima, jednostavno nije mogao da pod-
nese.
Ovakvu ponudu neki su popratili s uenjem, misle-
i da je Meman moda skrenuo s pameti, drugi sa smije-
hom, to je donekle relaksiralo napetu atmosferu, ali on
je toliko navaljivao, vrsto obeavajui da nee naputa-
ti teren dok ne postigne dva gola, da lanovi Uprave
71 BEHAR110
KNJIEVNI PODLISTAK
kluba nisu imali kud, vie vjerujui da je to nemogue
nego li pristajui na njegove garancije, na kojima je
Meman uporno insistirao. Takav prijedlog svi su na
koncu jednoduno shvatili kao najbolju garanciju da e
se na terenu zadrati do kraja utakmice.
Igrao se peti minut kada je uzeo loptu po desnom
krilu i poeo zaobilaziti jednog po jednog igraa Osije-
ka, dok se, uz orkestralnu podrku i ovacije sa tribina,
nije naao u esnaestercu. Odbrambeni igrai gostiju
nisu imali drugog izbora osim da ga nepropisno zausta-
ve. Zaula se sudijska pitaljka. Penal! Sve je bilo na
nogama. Meman se nije dvoumio nego je bre bolje
zgrabio loptu. Tekoliko trenutaka potrajala je ona
karakteristina tiina, a onda kad se lopta zakoprcala u
mrei uslijedila je erupcija oduevljenja na stadionu.
Njegov burazer, koji je u ekipi igrao centarhalfa, u
sedmoj minuti utakmice uputio je otar centarut u
esnaesterac gostiju. Uslijedio je Memanov let kroz vaz-
duh. Vinuo se poput ptice. Bio je to snaan, neodbranjiv
udarac glavom, i 2:0 za domae.
im je sudija pokazao na centar, u onoj gunguli,
strci i haosu, opem oduevljenju sa tribina, koje je pra-
tilo skandiranje njegovog imena, Meman je, na zapre-
patenje svih, posebno navijaa koji o dogovoru u klup-
skim prostorijama nisu znali nita, krenuo prema aut
liniji. U njegovoj glavi je bio samo bicikl iz Njemake,
kojeg je trebao preuzeti u apljini.
Bila je to i komina situacija. Trener i cijela uprava
gurali su ga natrag u teren, zanosei se iluzijama da bi
njihov fiziki bedem mogao promijeniti Memanovu
odluku, to njemu nije bilo ni na kraj pameti. On je
ispotovao dogovor, dao dva gola, kako je i rekao, i u
naputanju utakmice nije nalazio nita problematino.
Kakve ambicije ima Osijek, ta e biti s njegovim Leota-
rom, za njega je u tom trenutku bilo potpuno nevano u
poreenju sa biciklom iz Njemake.
Uviajui da on ni po kakvu cijenu ne namjerava
odustati, svi su naposlijetku odustali od daljih uvjerava-
nja, uveli rezervnog igraa, dok je Meman, im se pre-
svukao, otiao u pravcu autobuske stanice.
Leotar je jedva izvukao nerjeen rezultat, ostao u
ligi. Cijelo Trebinje je slavilo, dok se Meman s novim
biciklom vozao po Stocu uvjeren da su sve oi uprte u
njega.
Iz Velea su ga izbacili jer je na trenizima od saigra-
a sakrivao loptu da niko ne bi znao gdje je, izbacili uz
obrazloenje da remeti sportsku disciplinu, a onda se
naglo obreo u sarajevskom elji. Njegove majstorije s
loptom nisu ostale neuoene. Neki kibicer iz elje, na
prijedlog jednog Stoanina da zajedno pogledaju jednu
prijateljsku utakmicu u kojoj je nastupio i Meman, sni-
mio je njegovu maestralnu igru. Drugu stranu njegove
linosti niko od njih nije znao, niti se bilo ta neobino
na terenu moglo uoiti.
Nakon nekoliko probnih utakmica, na kojima je
Meman briljirao, Uprava je sazvala vanredno zasijeda-
nje Skuptine kluba na kojoj je jednoglasno donesen
zakljuak da se u prvenstvo treba ui s jednim jedinim
ciljem osvajanje ampionske titule. Jednoduno je
konstatirano da uz takvog nogometaa nema ko drugi
biti prvak drave, iako ih je Stoanin, koji je bio inicija-
tor njegovog dolaska, cijelo vrijeme upozoravao na deli-
katnost njegovog karaktera, govorei da e daju li mu
pare pobjei, ne daju li mu, opet e pobjei. Ali, njega
niko nije sluao. Euforija uzrokovana njegovim nastu-
pima nadvladala je razum, i ba svi su se, ne obazirui se
previe na upozorenja o linosti novopridolog genijal-
ca, ve pripremali za preuzimanje pobjednikog peha-
ra.
Za dva mjeseca Meman je bio daleko od Grbavice,
eljo daleko od ampionske titule. Zbog ega se odluio
na odlazak bilo je jasno nije dobio obeane pare. U
Kaknju su mu po dolasku napunili depove i ve ga
nakon prvih utakmica gradom nosali na rukama, pro-
slavljajui pobjede, to je njemu godilo.
ivot ga je potom odveo u Njemaku, gdje je valjalo
raditi. Ali, kako mu je posao bio zamoran, a Bog ga nije
dao za teih naprezanja, vlastito umijee se odluio
pokazati u mjesnom drugoligakom klubu, lienom
prevelikih ambicija. S Memanom su se ustabilili, a
njemu je bilo najvanije da mu je dep pun, da ga s te
strane ne bije promaha.
Taj trenutak, kad je odbacio krampu, a prihvatio se
lopte, bio je posebno ushien, zbog ega sam konano
iskoristio priliku da dobijem toliko traeni odgovor na
pitanje koje me godinama muilo, a on, iako smo bili
dobri, nije nalazio za shodno da otkriva samo njegovoj
karakteristinoj pameti svojstvene tajne.
Krenuo sam ja kako treba, zna i sam, pokazivajui
ta znam i umijem. A onda sam se utopio u ariju i
njene gabarite, ta kruta pravila koja znaju samo oni koji
u njoj duboko diu. Morao sam, nakon upozorenja koje
72
KNJIEVNI PODLISTAK
Sve upljine su zatvorene: vrata, prozori i dug-
mad. Svi prekrivai su navueni: zavjese, jorgan i
deka. Mjeina je puna vrue vode. To je jedna mala
pumpa koja mi grije stopala pa mi se toplina poput
mrava ili pela razmili itavim tijelom i ne prestaje
se penjati sve dok mi kapljice znoja ne orose lice. A
na glavi mi je kukuljica nalik na onu Djeda Mraza u
novogodinjoj noi. I pored svega toga je hladno...
ledeno.
Postao sam ba kao onaj lik iz zagonetke: Uobra-
eni..., o, uobraeni, ta je to vatra izvana, a drvo
iznutra? Rjeenje zagonetke je: datula. I ja sam isti
takav jer je vatra oko mene, ali ja drhtim od hladno-
e. Hladnoa je u meni. U mojoj nutrini. Cvokoem
od studeni.
Ali ta je to to grije moju nutrinu..., to grije
moju duu? Nije li to nada? Nada u ta? Ni u ta. Nije
li to oaj? Zbog ega? Ni zbog ega. Pohlepa...,
pakost..., ast..., ova pria o asti..., ljubav..., prija-
teljstvo..., prijezir..., nitavilo. Kako god bilo, uboji-
to je jer je sav moj razgovor sa samim sobom, svi
moji prigovori upueni su meni..., svi moji snovi su
prijestolna besjeda to je niko ne uje, sve su moje
pjesme od nepoznatog autora, od nepoznatog kom-
pozitora, niko drugi ih ne pjeva..., i ta jo k tome
treba?
Dosada..., monotonija..., odvratnost. Svi su moji
dani isti, ba kao zrna na tespihu glatka, okrugla,
kotrljaju se od subote do nedjelje, petka, subote. Ili
su pak iljati, bolni kao avli na kojima spava indij-
ski fakir. Svakog dana sebi ponavljam rijei velikih
filozofa: Dragi moj, dovoljno je to to si iv. Dovolj-
no je to to postoji. Govorim to sebi. Diem se iz
sna, um mi zijeva, napree se i govori: Tek sam
roen. Moje je Danas i moje je Sutra.
ivota mi tvoga, govorio sam to svakog dana. I
opet nita. Nikakve koristi. Dosada..., jednolinost.
Gaenje. Svakog dana svjesno se pretvaram da sam
zainteresiran, aktivan. Jurim poput divljih zvijeri.
Navlaim na sebe odjeu i veem je. Veem cipele...,
i remen..., i kragnu..., i kravatu..., i konu narukvicu
na satu. Veem ih kako ne bih pobjegao od svih njih.
Veem samog sebe. Zaputim se ka ulici i jurim. Izne-
nadim se to ne znam gdje idem. Gdje, gospodine
moj, gdje, Ja? Nema nikakvog odgovora. Nita.
sam dobio sa tribina!? Dobro se sjeam, golom kakav se
rijetko via rijeio sam vanu utakmicu za tim u kojem
sam napravio prve korake, za moju Iskru, ali nakon one
kratkotrajne euforije, eksplozije oduevljenja, zauh taj
sujetni glas arije:
I orava koka jedno zrno nae!
Nekoliko trenutaka je utio, nastavljajui s vidljivom
sjetom.
Bio je komentar koji je kod publike imao smiriti
strasti, a meni staviti do znanja da postoje granice do
kojih se moe i smije ii. Ta reenica je u meni ubila
svaku volju da se ozbiljno posvetim nogometu. To je
nain na koji se sahranjuje sve to je vika, to bi ovje-
ka moglo da izdigne iznad ostalih, iznad te abokreine
u kojoj ima da krekee cijeli ivot. Mislio sam da e to
proi promijenim li sredinu. Ali, uvjerio sam se da su
sve arije tu negdje, manje-vie iste. Zato sam, poput
kakve pustahije, lutao cijeli ivot, ali me taj glas pratio
ak i onda kad ga nisam uo, kad nije odjekivao sa tribi-
na. Osjeao sam ga i kad ga nije bilo, pa sam bjeei od
njegove jeke stigao dovde, i ko zna gdje e me put dalje
odvesti osjetim li taj glas. Ako me ne zatekne jednog
dana, neka zna da sam ja sa tribina uo njegovu jeku,
koja me cijeli ivot proganja.
Enes Ratkui, roen u
Oanjiima kod Stoca
07.04.1957. U Stocu ste-
kao osnovno i srednje
ob ra zovanje. Studij so ci -
o lo gije diplomirao na
FPN Sarajevo. Radio u
Srednjkolskom centru
Stolac, Univerzitetu De -
mal Bi je di Mostar. Naj-
vei dio radnog anga-
mana proveo na RTV Mostar, te pisao u listovima
Ljiljan, Dani, Preporod, Zambak i Ujedinjena
Bosna (ikago), kao i strune radove u asopisima
Dijalog, Bonjaka pismohrana (Zagreb), Slovo
Gorina, Blagaj (asopis MO BZK Preporod),
Beharistan i dr. Obavljao je dunost glavnog i
odgovornog urednika asopisa Slovo Gorina,
autor tri knjige proze (Roman Zaboravljeni govor
probuenih, te zbirke pria Hrvanje s vragom i
Dunjaluka kola. ivi i radi u Mostaru.
PRIA: Anis Mansur
73 BEHAR110
KNJIEVNI PODLISTAK
Nikakve koristi. Nema nikakvog sastanka, niti zabave,
niti me ko eka, niti me ko eli, niti koga zanima kako
mi je. Ja sam kao i svi ovi prstom pokazujem na pro-
laznike i ljude koji sjede na ulici. Svi smo mi pilotina,
a drutvo je testera.
Hladno mi je. Iznutra vidim svoju dua kao da je
santa leda. Od ove sam sante nainio kip. Kad god ga
pogledam, on se pone topiti. Nestaju njegovi obrisi, a i
moji, pa hladnoa, oaj i gaenje postaju jai. Hladno
je, ledeno, tavie, sve je ledenije.
Sjedim s ljudima, a kao da sjedim sam. Nije mi bitno
da su oni sa mnom, ve da sam ja s njima, da ih osjetim,
da pruim ruku i njima se ugrijem, da njima napunim
svoja ula, ui, oi, srce. Meutim, s ljudima je jo hlad-
nije. Oni od mene uzimaju moju toplinu. Kao da iz mene
frcaju iskre, napolje, do njih. Pe se ugasi i ostane samo
pepeo. Pepeo se uskovitla pa dobije ruke, noge i glavu i
vraa se kui ugaslo i tiho istim onim mranim vlanim
stepenitem. Penjanje je naporno. Kao da sam duh iza-
ao iz tijela nekog jakog mladia. Traim klju u depu.
Prepoznajem ga. Gladak je i ut. Stavljam ga u kljuao-
nicu, istu onu kljuaonicu. Guram vrata pa ona prije
mene ulaze unutra. Lice mi zapahne topli zarobljeni
zrak koji eli pobjei. Ja sam taj koji ga oslobaa, tavi-
e, ja sam taj koji mu daje vlastito ime, pa kaem: Ovo
je miris crvenog i bijelog luka i ovo je dah spavaa.
A na krevet se bacam ledenim prsima koja ne pomi-
u ni jorgan ni deku. Ponovo grlim svoju dosadu, svoje
gaenje i svoj oaj. Osjeam nekakvo olakanje jer vie
nisam sam, ve sam sa svim ovim. Prevrem se u poste-
lji. Zamiljam da sam spavao i da sam se slijedeeg dana
probudio i rekao: Ponovo sam roen. Sve do ovog roe-
nja dosaivao sam se. Pokriva kojim se pokrivam ne
grije jer je hladnoa unutra. Daleko je..., daleko je od
mojih ruku.
Moda je i tebi hladno. ao mi je!
Hladno je
Biljeka o piscu
Anis Mansur je prominentni egipatski pisac, profesor filozofije, uticajni novinar i inte-
lektualac, poliglota (govorio je engleski, francuski, italijanski, grki i hebrejski jezik),
neumorni zaljubljenik u politiku i nauku, kolumnista, dramaturg, svjetski putnik, sjaj-
na zvijezda egipatske historije filozofije, knjievnosti, nauke i politike.
Roen je 18. augusta 1925. godine u egipatskom gradu al-Mansura, a umro je 21. 10.
2011. godine u Kairu.
Po okonanom studiju filozofije predavao je sedamnaest godina filozofiju na Kair-
skom univerzitetu. Novinarsku karijeru zapoeo je 1947. godine, a 1976. postao je
glavni i odgovorni urednik asopisa Oktober i Ahir Saa. Izrazito popularna bila je nje-
gova kolumna u dnevnom listu al-Ahram, a pisao je i za druge novine, kao to su al-
Ahbar i al-ark al-Avsat.
Napisao je 177 knjiga iz razliitih oblasti. Neke su prevedene na francuski, njemaki i
ruski jezik. Preveo je oko 200 kratkih pria i 24 drame sa njemakog, francuskog i engleskog jezika na arapski.
Anis Mansur je prvi istinski i najpopularniji putopisac u arapskom svijetu. Njegova najpoznatija knjiga je Oko svijeta za 200
dana u kojoj opisuje svoja putovanja svijetom ranih ezdesetih godina i za koju je dobio Dravnu nagradu za knjievnost.
Ova knjiga se smatra jednom od najpopularnijih i najitanijih knjiga u arapskom svijetu i doivjela je 25 izdanja. Stil njego-
va pisanja je jednostavan i nepretenciozan.
S arapskog prevela: Suada Muharemovi
74
KNJIEVNI PODLISTAK
Izbor iz turske poezije
Zambaci cvatu
gdje je pusta zemlja
S turskog prevela i izabrala: Amina iljak Jesenkovi
Umjesto uvoda
Kako napisati uvod za ovaj Izbor iz turske poezije i
prosvijetliti govornike bosanskog ili hrvatskog jezika?
Lahko je bilo prevesti poeziju, malo tee napisati kratku
biograju autora o kojima bih rado pisala. Nita nije mu-
nije nego svjedoiti poskliznuu u kojem prevoditelj
samozadovoljno hvali svoju uenost i vjetinu, soli pamet
itaocu o vlastitoj recepciji knjievnog djela, i tako se
postavlja ispred autora. Najtee je pronai adekvatne
ekvivalente u u drugom jeziku i prenijeti ih iz jezika izvor-
nika. Uzor u tom postupku su mi zasluni profesori koji su
mi prenijeli znanje te je ono steeno zaslugom tih uite-
lja, prvenstveno prof. dr. Ekrema auevia.
Nadalje, obaveza mi je bila obrazloiti kako je siste-
matiziran ovaj izbor, odnosno, radi li se ovdje o najboljim
predstavnicima turske poezije? U to se ne uputam - tko
su najbolji turski pjesnici, a nisam napravila ni izbor iz
poezije onih koje ja najvie volim. U tom sluaju odabrala
bih narodne i divanske mistike pjesnike. Uostalom, to bi
bila moja, a ne (makar i ovakva povrna) slika turske poe-
zije te bih u tom sluaju itaoca slagala. Kako je izvren
odabir? Nasumice, ponekad, gdje mi se u zbirci ili Divanu
otvori knjiga, kod nekih dokle me dovede kursor u tek-
stu u elektronskoj formi.
Pred itaocem su i primjeri pretklasine i klasine tur-
ske poezije, i poezije 20 stoljea, i djela islamskih mistika
i agnostika, i pjesme ljeviara, desniara, islamista i
kemalista. I opet sve je to kratki pregled, sluajni izbor,
kap iz mora. Znam da kaikom ne mogu zahvatiti more,
ali i ono to zahvatim dio je mora. Stoga sam djelatni
svjedok jedne raznolikosti i raznobojnost koja mi godi.
Yunus Emre
Premda ne postoje potpuno pouzdani podaci, izvori
ukazuju na to da je ivio u periodu od 1238. do 1321.
godine. Rodio se u Sarky, mjestu izmeu Mihalka i
Sivrihisara, provincija u blizini dananjeg Eskiehira. Bilo
je to vrijeme propadanja Selduke i nastanka Osmanske
drave, estih invazija Mongola. U Anadoliji je vladala
uznemirenost i beznae. Narodu su trebali duhovnjaci,
bogougodnici koji bi im budili volju za ivotom i koji bi
osvjetljavali njihov duhovni svijet. Junus Emre je bio tek
jedan od tih duhovnjaka, kakvi su bili i Hadi Bekta Veli,
Mevlana, Gejikli Baba, Abdal Musa i ejh Edebali. Prva
asocijacija na Junusa jeste ljubav i tolerancija. Niti u nje-
govim idejama, niti u njegovoj poeziji nema mjesta za kru-
tost, mrnju i sukob. Junus Emre u svojoj poeziji posebno
istie vanost ovjeka. On najvie pjeva o Bogu, ovjeku,
Jedinstvu Bitka, ljubavi, radosti ivljenja, miru, univerzu-
mu, smrti, zrelosti, skromnosti i dareljivosti. Uzvieni
Tvorac je iz Svoje Ljubavi stvorio savrenog ovjeka
(Insan-i Kamil), kao i Univerzum u kojem e on ivjeti.
Zato je i ovjeka po stvaranju zasnovao na dva principa,
principu tijela i principu due. Neki ljudi vie vanosti pri-
daju tjelesnosti, neki pak, duhovnosti. Budui da je Junus
Emre odabrao duhovnost, dosegao je besmrtnost.
Iskazao se kao pjesnik kvalitativnog aruz metra i osta-
vio potpun Divan a na osnovu brojnih prijepisa Mustafa
Tatci je sainio kritiko izdanje koje sadri 417 gazela, te
jedan izbor Junusove poezije silabikoga metra sa 214 pje-
sama. Junusov Divan, kao i njegova mesnevija Risaletn-
Nushiyye, prepisivani su na svim teritorijama nekadanje
Osmanske drave, potom tampani kako arabikim
pismom tako i u razliitim varijantama latininih tran-
skripcija i transliteracija.
75 BEHAR110
KNJIEVNI PODLISTAK
Evo hodim, sav u vatri
Evo hodim sav u vatri
Krvlju Ljubav me oboji
Niti sam lud, nit razborit
Vidi ta mi ak uini
Vidi ta mi ak uini
U boli me svog uroni
Vidi ta mi ak uini
Vidi ta mi ak uini
as vihorim poput vjetra
as sam praan kao zemlja
as se mamim ko bujica
Vidi ta mi ak uini
Vidi ta mi ak uini
Vidi ta mi ak uini
Vidi ta mi ak uini
Ja sam Junus bespomoni
Iz kraja Prijatelja prognani
Od glave do pete ranjeni
Vidi ta mi ak uini
Vidi ta mi ak uini
Vidi ta mi ak uini
Vidi ta mi ak uini
Dertli dolap
Zato jei, ti dolape
Ja ti jeim, boli imam
Ja sam aik Gospodara
Bolan sam, pa zato jecam
Ime mi je bolan dolap
Vodu toim sve slap po slap
Dosudi mi Hak-Gospodar
U planini me naoe
Ruke, krila m polomie
za dolap me odredie
Ja sam drvo iz planine
Nemam slada ni gorine
Gospodaru inim dove
Drvosjee m isjekoe
Na visoko postavie
Jauk Hak mi darovae
Tu, Junuse, smjeha nema
Nit eljama ostvarenja
U prolaznom stanka nema
Teku rajski potoci
Allah, Allah zborei
Din-bulbuli izali
Allah, Allah pojei
Tube s grane svijaju
Kuran ue, ne staju
A ruice dennetske
S Allah, Allah miriu
Neki jedu i piju
Milost meleki siju
Idris kroji odoru
Allah, Allah u zikru
Stabla-zlatni stubovi
A od srebra listovi
Kad mladica izmili
Allah, Allah prozbori
Lica sjajnog ko mjesec
Rje mirisne ko amber
U dennetu hurije
Allah, Allah eu se
Aiku u Hakka svog
Suze teku potokom
Ispunja se sav svjetlom
Allah Allah govorom
S eljom Bogu ti zavapi
S Uiteljem na Put stupi
Slavuj tek za Ruom hlepi
Allah, Allah, glas mu ljepi
Otvori se Kapija
Rahmet sve nas opija
Svih se osam denneta
S Allah, Allah otvara
Ridvan uvar kapije
Idris ruho to ije
Kevser vrelo ko pije
Allah, Allah sretan je
Svome Dostu pohitaj
O Junuse, ne ekaj
Istinitom na divan
S Allah, Allah pristupaj
Teku rajski potoci
76
(49 gazel Junusova Divana
prema Mustafa Tatci)
1 Bog mi srce darovao, rije ne reci, zapanjeno
Na tren bude sve veselo, drugog trena uplakano
2 Na tren misli cia zima, ko da steu zemherije
Na tren opet iznenada, baa, vonjak se stvorio
3 Na tren uti, zanijemilo, ni rije nije prozborilo
Na tren opet biser siplje, da bi bolne izlijeilo
4 as se penje nad Prijestolje, as pod zemlju zavlai se
as pomisli pusta kaplja, as ocean nabujao
5 as ogrezne u neznanju, da mu nita nije znano
as je opet mudrac, Dalnus, Lukman je postalo
6 as se divom, vilom stvori, u ruine se smjestilo
as on leti sa Belkisom, vladar ljudi, dina postalo
7 as bi kao prosjak bilo, tjelo suknom ogrnulo
as Boijim provienjem, car kineski, kan postalo
8 Na tren bi se pobunilo, um, Istinu izgubilo
Drugog trena s asketizmom i vjerom se zaputilo
9 Na tren misli tek na grijehe, prav se paklu uputilo
Na tren Boju milost gleda, Ridvan rajski je postalo
10 as pohodi sve damije, tamo licem zemlju tare
as u crkvi, redovnik je, Evanelje bi italo
11 Na tren je ba kao Musa, ode Bogu brojne klie
Drugog trena u tatine piramidi Faraon bi sami bilo
12 Na tren bi ba kao Isa mrtve dahom oivilo
Na putu bi zalutalih onda zbunjen, smeten bio
13 Na tren bi se Dibrilom stvorio, na sve sfere milost razasuo
Na tren opet sa puta skrenuo, sirot Junus zapanjen ostao.
388 gazel
Ovaj ivot doe, minu, ko da vjetri puhnu, smiri
Ko da jednom trepnuh okom, tako mi se ivot ini
Dua tek je gost u tijelu, svjedok mi je Istiniti
Kao ptica iz krletke, jednog dana e prhnuti
Sav siroti rod Ademov na sijaa polja lii
Ko da zemlji sjeme baci, ta e struhnut, ta li nii
Za jednim me na vom svijetu dua gori, srce boli
Ko nebesku sjetvu mrtvim kad oenju hrabri, ivi
Da ti doe do bonika, pa mu gutljaj vode prui
Pa da sutra teb se vrati, ko d Boansko Vino ispi
Da s bijednika ugledao, pa mu tagod darovao
Pa da sutra tebi bude ko d Boansko Vino ispi
Junus Emre, vele da e na svijetu vjeno ostati dvojica
Moda Hidr i Ilijas to budu, kao da su popili Vode ivota
Muhammed b. Sulejman Fuzuli
(Hilla, 1483 - Kerbela (Bagdad?) , 1556)
Autor brojnih djela, od kojih moemo izdvojiti na tur-
skom jeziku: Divan, Leyla ile Mecnun (ljubavna mesnevija
sa 3096 bejtova), Beng u Bade (kratka mistika mesnevija
444 bejta), Risale-i Muammeyat, Krk Hadis (stihovani
komentar 40 hadisa), ikyetnme (djelo u rimovanoj
prozi), Divan-i Ali, Hadkat s-Sed (prozno djelo u
kojem je opisana i protumaena Bitka na Kerbeli), na per-
zijskom, pored cjelovitog Divana pjesama, Ans ol-qalb,
Haf Jm (tesavvufska mesnevija sa 327 bejtova), Resle-e
Muammeyt, Sehhat o Maraz (mesnevija u kojoj se pre-
pliu znaenjski slojevi u oblasti medicine i misticizma),
Rend va Zhed (prozno djelo), Risale-i Muamma (prozno
djelo), te nekoliko djela na arapskom jeziku.
Uinila je da mi ivot dodije
(Gazel)
Uinila je da mi ivot dodije, pa zar Dragoj nanoenje boli
dodijat ne moe
Od mog su se uzdaha nebesa zapalila, pa zar se svijea
moje elje zapalit ne moe
KNJIEVNI PODLISTAK
77 BEHAR110
KNJIEVNI PODLISTAK
Mnogim je ludacima Mila lijekom za patnje dobro uinila
Pa zato i mene ne izlijei, zar mene ni ludakom smatrati
ne moe
Dua mi gori od noi rastanka, oi mi uplakane krvave liju
suze
Od mojih jauka bude se ljudi, pa zar se moj crni usud pro-
budit ne moe
Pred ruom tvoga lica iz oka mi krvava voda lije
Voljena, vrijeme je rua, zar se tekua voda zamutit ne moe
Svoju sam tajnu skrivenom uvao, rekoe: - Dragoj otkrij je,
I da otkrijem ne znam da li nevjernica u moju tajnu vjero-
vati moe
Tebi tad sklon ja nisam bio, a ti si mi pamet odnijela
Kad Tebe vidi, zabludjeli to mene kudi, zar se postidjet ne
moe
Fuzuli je bohem ludi, zaljubljeni, vjeno pred svijetom
ponieni
Pitajte u kakav je to sevdah pao, zar se sevdaha zasitit ne
moe!
Kasida u pohvalu poslaniku Muhammedu
(Su Kasidesi)
Ne trusi, oko, suzama vatru u mojim prsima
Jer ovu vatru estoku ne gasi voda studena
Vodi je nalik, a boju joj ne znam, kupola nebeska
Ili je voda iz oiju mojih kupolu nebesku obavila
O, Miljenie Boji, o najbolji meu ljudima, mene za
tobom udnja obuzima,
Uini da edni vazda vatrom gore, da elja za vodom vje-
na je u njima
Ti si ono more Bojeg provienja ija je u noi Velkog
uzenesenja
Svjetiljka vrjednote- stajaice zvjezde, u kretnji planete
redom napojila
U svakom trenu iz suneva oka isti se slap vrjednote sputa
Ta, Graditelju uvijek vodu nosi onaj to je eljan svog poi-
valita
Srce mi usplamtjelo strah od pakla i vatre patnje obuzela
Nadam se, tu e vatru rkopit voda iz oblaka dobroinstva
Tvojega
Blagoslovljene hvalospjevom Tebi, u dragulje se rijei
Fuzulijeve stvorile
Voda -jedini biser dragocjeni to se vraa iz oblaka april-
skih
Ko se probudi iz sna stramputice, na Dan Velikog skupa
Kad prenuti iz sna punog enje, oi zaljubljenih budu lile
suze
Sve emu se nadam je da ne budem zaboravljen na Dan
Velikog skupa
Da oko susreta s Tobom napoji mene, ednoga pogleda
Mehmet Akif Ersoy
(Istanbul, 1873 Istanbul, 1936)
Sin Tahir-efendije (u. 1887), profesora Fatihove me d -
rese u Istanbulu, u rodnom gradu zavrava osnovno i sre-
dnje kolovanje, te po zavretku srednje kole 1889. upisu-
je studij veterine i uspjeno ga okonava 1893. Kao najbo-
lji student. 1892 je napisao prvu pjesmu Destur, a 1893
prvu pjesmu objavljuje u asopisu Hazine-i Fnun. 1894 se
zapoljava u Ministarstvu poljoprivrede i stie zvanje haf-
za Kurana. 1898 objavljuje prijevode poezije; privatno -
zasniva porodicu sa Ismet-hanim, s kojom e dobiti este-
ro djece. 1906 dobija namjetenje profesora, a dvije godi-
ne kasnije se pojavljuje kao nastavnik na istanbulskom
sveuilitu Darul-fnun. 1910 postaje predsjednik udrue-
nja svrenika Veterinarske kole. Iste godine objavljuje
prijevode Muhammeda Abduhua i Farida Wagdija. 1911
objavljuje prvu knjigu njegovog remek-djela Safahat, a
druga knjiga istoimenog djela izlazi 1912/1913. Naputa
dravnu slubu, i iste godine objavljuje treu knjigu Sa fa -
ha ta pod nazivom Hakkn sesleri, koja predstavlja njego-
va tumaenja nekih kuranskih ajeta i hadisa, a godinu ka -
s nije izlazi i etvrta knjiga Safahata. 1915 pie djelo o mu -
e nicima anakkalea.
1917 objavljuje petu knjigu Safahata koja predstavlja
njegove individualne putopisne i duhovne impresije.
1919. objavljuje estu knjigu Safahata, a godinu kasnije
78
pristupa Pokretu nacionalnog otpora, te iste godine biva
izabran za narodnog poslanika za mjesto Burdur, obilazi
Anadoliju i obraa se irokim narodnim masama. 1921.
godine njegova pjesma biva proglaena nacionalnom him-
nom Turske, koju e najprije komponirati Ali Rifat aga-
tay, i njegova kompozicija e biti izvoena do 1930. kada
se dekretom uvodi njeno izvoenje u varijanti koju je
komponirao Osman Zeki ngr. 1926. odlazi u Kairo,
poinje prevoditi Kuran na turski jezik, a 1929. poinje
raditi kao profesor turskog jezika na Filozofskom fakulte-
tu kairskog sveuilita. 1933 objavljuje posljednju knjigu
Safahata (Glgeler/Sjenke). Pogoen smru etverice naj-
boljih prijatelja (1934) i sam obolijeva (1935). U tom
periodu boravi u Libanu i Hataju (Antakya). 1936 se vraa
u Istanbul, gdje biva hospitaliziran, ali iste godine umire i
biva ukopan na mezarju Edirnekap u Istanbulu.
Pouka
Iz prolosti bi ovjek, toboe, pouku
izvui htio! Ma kakva bajka!
Pa zar je pet hiljada godina stara pria
samo pola pouke ostavila?
U historiji, vele, sve se samo ponavlja
E da se ikakva pouka uzela, zar bi se
historija ponavljala?
O mojoj slici
S lica sam svakoga dana sve svjetliji i bjelji
S nalija, ne pitaj nita: ta, obraz to je crni
Istina, mene tjera da sam se sebe stidim
Predstava o mom liku, to zglave meni ne slii
Slikar ima pravo
Nekad u modi bijahu prizori drevni, sveti
Zadugo slikara trai jakonji bogatun neki
Da slikama starim dobro sredi
Odaju palae to se tek izgradi
Nekakav glasno ree: ja u, i zagrnu rukave
Salon od osam arina do noi oslika ba oprave
A evo kako ga sredi, da gazda odmah ree:
- ta ovo, majstore, znai?
to jarko crvenom bojom itavu odaju smrai!
- Na slici je prolazak Musaa kroz Crveno More
Kad ga napadoe Faraona horde.
- A kamo Musa, ovjee.
- On ve na kopno stigo je.
- Onda, Faraon gdje je?
- U moru utopljen je.
- A to je boja krvi?
- Ta, to je More Crveno, nee zar biti zeleno!
- Dobra ti slika, brate! U sobi sve je sinulo!
Yahya Kemal Beyatli
(Skopje, 1884 Istanbul, 1958)
Roeno ime mu je Mehmed Agah. Njegov otac, Nilija
Ibrahim Naci-bey je svojevremeno bio gradonaelnik Sko-
pja, a mati neakinja slavnog divanskog pjesnika Les ko f a -
l Galiba. kolovanje zapoinje u rodnom Skopju, na s tavlja
u Solunu, potom u Istanbulu. Jedno vrijeme se vezuje za
rifaijski tarikat. Upoznaje poeziju svojih suvremenika i
prethodnika, te boravei u kui svog roaka Abdurrah ma -
n paazade Ibrahim-beya, na asovima koje je vodio kanu-
nist Haci Arif-bey solidno upoznaje nacionalnu muziku
ku lturu, da bi pod utjecajem proeuropskih, antiislamskih,
antiosmanskih i antiturskih ideja ekip Beya iz Sereza koji
je takoer pohaao ove sate muzike, pobjegao u Pariz
(1903), gdje se najprije susree s Mladoturcima. U Parizu
se s jedne strane nastavlja kolovati i usavravati francuski
jezik, a sa druge strane se upoznaje sa socijalis ti kim
pokretom, i u njemu ba kao i u njegovoj novoj oko lini
jaa njegov otpor prema vjerskim institucijama i os -
jeanjima, koje gotovo kao nova religija zamjenjuje ideja
socijalistikog pokreta, i njegove najdublje emocije bu di
muzika Internacionale. Sudjeluje u mitinzima i pros v -
jedima francuskih socijalista. U tom periodu poinje s no -
vim knjievnim traganjima, nastojei stvarati istu, is k re -
nu poeziju na novoturskom jeziku. Kao zaljubljenik Al be -
rta Sorela postaje i njegov uenik, te se predaje istrai va nju
historije, poinje izuavati period selduke i os ma n ske
vladavine, te razvoj turske nacije od dolaska u Ana do liju.
Zavolio je Hugoa, to mu je otvorilo vrata ka razu mi je va -
nju romantizma. 1906 odlazi u London, gdje poinje itati
Gustava Flauberta i Paula Verlainea, potom od la zi u Brisel,
obilazi Evropu i vraa se u Pariz, identifci ra se s francu-
KNJIEVNI PODLISTAK
79 BEHAR110
KNJIEVNI PODLISTAK
skom poezijom, nainom miljenja i ukusom. Us koro pre-
vazilazi razinu Hugoa, i oduevljava se dje lima Te ophilea
Gautiera i De Banvillea, potom se na p ro sto za lju bljuje u
Charlesa Baudelairea, potom upoznaje i djelo Ed gara
Alana Poea, Paula Verlainea i drugih. U tom periodu inten-
zivno obilazi i Evropu, da bi se 1912., kao i ro ko obrazo-
van, ali i nacionalno osvijeen intelektualac vratio u Istan-
bul, gdje u medresama predaje historiju i knji evnost, da bi
na prvom istanbulskom sveuilitu po eo predavati najpri-
je historiju civilizacije, potom historiju europske knjie-
vnosti i na kraju historiju turske knji e v nosti (1916-1919),
objavljuje poeziju u asopisima, 1921. Odlazi na lijeenje u
Sofju, po povratku biva izabran za la na Parlamenta kao
zastupnik Urfe (1923). Nakon toga za poinje diplomatsku
karijeru u Poljskoj (1926), paniji (1929), Portugalu
(1931). Ponovo provodi etiri mandata kao zastupnik u
parlamentu, a 1947 odlazi na svoju poslje d nju diplomatsku
misiju u Pakistan, te se 1949. penzionira. Iako je za ivota
bio veoma cijenjen i priznat kao knji e vnik objavljivao je
samo u asopisima. Zbirke njegove po ezije, proze, eseja,
kao i njegovi memoari prikupljani su i objavljivani u formi
knjige tek nakon njegove smrti. Umro je 1958. godine.
Istanbule mili
Istanbule mili, sa jednog brijega jue sam u te gledao
I nisam vidio nita kud nisam hodio, to nisam volio
Dok ivim, sjedni na tron srca moga kako bi htio
Voljeti samo jedan kraj tvoj, jednog ivota je dostojno
Koliko se moe vidjeti bljetavih gradova na svijetu
Ali, sami ti jesi taj koji stvara arobnu ljepotu
U snu dugakom, najljepem, velim jeste ivjelo
to je u tebi dugo trajalo, u tebi umrlo, u tvoju zemlju
lijegalo.
Ples u Andaluziji
Kastanjete, al i rua. U ovoj je bai sva hitrina plesa
U sutonu udnje tri put rumen hvata nebo Andalusa
Na stotine jezika se arobna pjesma ljubavi opjevava
A veeras, veselo i panski, kroz zvuk kastanjeta isijava
Ko lepeze okret hitro se okree
Zanosno se vrti, pokriva i lijee
Oko to svaku ne ljubi boju u crvenu se zagledalo
Sva panija talasa se, sve u ovaj al je stalo
Na elu loknave divne ike zavodljive
Na grudma pupoljak najljepe rue granadske
U svakoj ruci zlatan pehar, u svakom srcu sunace
Svim biem panija noas usred je ove ruice
Usred plesa stane, pa zaigra opet kao da se ee
Kao da e ubit pogledom te jednim kad glavu okree
Put joj poput rue, usne eravica, oi kao ugalj, a
surmelijaste
Stoput da je ljubi, da se uz nju svija, sami vrag na ove
misli navraa te
Za al to svake oi zabljesne, za ruu to svakog moe
da opije
Kastanjete to no sva srca ispune, iz grudi se uje
jedno glasno Ole!
Tiha laa
Ako je doao dan da se die sidro iz vremena
Iz ove luke jedna laa krenula do cilja neznana
Kao da putnika nema, tiha plovi i nijema
Ni rupca, ni ruke da mahne na ovom polasku nema
Svi to na molu stoje, zbog puta toga tuguju
Danima suzne oi u crni horizont gledaju
Sirote due! Nije to zadnja laa to ide sa ovog doka
Niti je zadnja alost u ivotu satkanom od rastanka
Zaludu ljubljeni eka, i zalud zaljubljeni
Ne znaju, vratit se nee, kad odu nam voljeni
I skoro svako ko ode, sretan na cilju svome
S tog puta niko ne doe, prooe godine mnoge
80
Ahmet Hamd Tanpinar
Turski autor kojeg hrvatska italaka publika ve soli-
dno poznaje, kroz prijevod njegova romana Institut za
namjetanje satova (preveo E. Ibrahimkadi, Fraktura) i
prijevod zbirke eseja Pet gradova u prijevodu zagrebakih
studenata Turkologije, pod nadzorom Marte Andri.
Vrsni intelektualac, parlamentarac, sveuilini profesor
turske knjievnosti, pjesnik, izuzetni romanopisac svoje
knjievne uzore je traio u Yahya Kemalu i Ahmetu Hai-
mu, te u Marcelu Proustu i Paulu Valeryju. est romana,
jedna zbirka poezije, etiri zbirke eseja, tri zbirke pripo-
vjedaka i obimna ( i nedovrena) znanstvena studija o tur-
skoj knjievnosti devetnaestog stoljea predstavljaju opus
koji je zaduio tursku, pa i evropsku knjievnost dvadese-
tog stoljea. Na njegovom nianu umjesto nekrologa
stoji prvi stih pjesme Ni u vremenu nisam.
Ni u vremenu nisam
Ni u vremenu nisam
Nit sasvim izvan njega
U razdijeljenom toku
Jednoga dugoga trena
Kao da sve se snom umee
I sanja san to udno sja
Ni perka to na vjetru lijee
Nije lagahna kao ja.
Glava mi rvanj golem
to u prah melje tiinu
A dua, spokojna, elem
Go i bos dervi, u miru;
U meni mirisi stopljeni
Osjeam svijet dozreli
I plivam nasred plaveti
Nasred plavetne svjetlosti
Vrijeme u Bursi
U Bursi stari harem damijski
U adrvanu malom voda ubori
Zid iz vremena sultana Orhana
I njegov vrnjak-stablo platana
U mirnom na sve strane prosijava
Tugu to ostade iza sna jednoga
Iz dubine due u seb mi se smije
Iz stotina esmi studen-voda lije
Zelenilo polja, neba plavetnilo
Graevina kojom Boga se slavilo
Svako ime ovdje o pobjedi zbori
Dan, sat, doba ko da sve se u tren stvori
aroliju ivi minulih vremena
Snova to se smiju sa ovog kamena
ak i ta tiina s pogledom goluba
Odjekuje strepnjom dugom do beskraja
Zrcalo pobjede u jutro od srebra
Muradije-gorki plod strpljenja
Nilfer bijeli simbol vijeka tvoga
Turbeta, damije, bae starog kova,
Slavne prie hiljada sve hrabrih mladia
Do Neba se die glas ratnih poklia
Svakom prolazniku sjeanje to pria.
Svake noi Bursa s ovom sjenkom zaspi
I zorom se sa njom, i s osmijehom budi
empresi i rue srebrom osvijetljeni
U baama tvojim, od ugode sneni
Ba kao da stojim pred boanskim udom
U Bursi je vrijeme kristalna svjetiljka
Od treptaja krila i vode ubora
Obio sam sino tvoje Jeil-turbe
Ko da tamo zauh stare melodije
Zvuk Kurana skriven u divne fajanse
I nevinu radost iz dana pobjede
U osmijehu tvome naoh osvijetljene
elio bih s tobom, na ovoj starini
Nasamo odsanjat i san svoj posljednji
Ba u ovoj sjeni... Ba u ovoj boji, i ovoj svjetlosti
Sasvim uronjeni nai horizonti
Odjek vjenog svijeta to sav svemir puni
San to Boga slavi, bit e zasigurno
Smrt u onom to je s talismanom, vjeno
Moda e se snivat o drevnim precima
I uboru vode u bijelim baama
KNJIEVNI PODLISTAK
81 BEHAR110
KNJIEVNI PODLISTAK
Nazim Hikmet Ran
(Solun, 1902 - Moskva, 1963)
Pjesnik, dramski pisac, romanopisac, memoarist, Ro -
mantini komunist ili Romantini revolucionar, jeda-
naest puta suen zbog svojih marksistikih uvjerenja,
nakon dvanaest godina provedenih u turskim tamnicama,
prognan iz Turske, izgubio je sva graanska prava i 1951.
godine oduzeto mu je tursko dravljanstvo, te je SSSR
odabrao svojom novom domovinom. S demokratskim
promjenama koje je na tursku politiku scenu donijela
vlada Recepa Tayyipa Erdoana, posthumno mu je u
januaru 2009. godine vraeno tursko dravljanstvo. Ideo-
loka matrica kojoj se potpuno predao bila je motivom
nekih njegovih pjesama; meutim, pjesniki genij ovog
majstora slobodnog stiha nadilazi sve ideoloke granice;
dvadeset i tri objavljena naslova za ivota, i 57 posthumno
objavljenih knjiga zbirki pripovjedaka, pisama, poezije,
eseja, drama, ak i audio zapisi njegove poezije i danas su
veoma traeni i kod ljubitelja knjievne rijei, i kod sljed-
benika Hikmetovih ideja. Scenarije je pisao pod pseudoni-
mima Mmtaz Osman i Ercment Er, a nekolicina kratkih
flmova nadahnuta je njegovim djelom.
alosna vrba (1928)
Voda je tekla
I vrbova stabla zrcalila
I svaka alosna vrba u vodi kosu mila
Konjanici crveni jurili tamo gdje sunce zalazi
Zgorenim, golim sabljama vrbe u hitnji ibali
Najednom
Naglo, ko ptica
U krilo
Pogoena
Konjanik jedan ranjen svali se sa svog ata!
Nije vikao
Ni odmakle drugove pozvao
Samo je oiju punih suza gledao
U sjajne potkove odmiuih konjanika!
Kakva teta, avaj!
teta to on nikad vie smjestiti se nee u vrelome sedlu
Konja u galopu
to nikad vie za hordama bjelim nee vitlat sablju!
Ton po ton sve trnu zvukovi potkova
I konjanici nestaju u kraju zalaska suneva
Konjanici, konjanici, konjanici crveni
Krila od vjetra imaju ati njihovi
Ati imvjetar krilati
Ati im vjetar
Ati njihovi
Ati
I ivot minu poput jahaa na atima ko vjetar krilatim
Utihnu rijeka uborea, iva
Na sjenke pade tamna sjena
I nestade boja
Modre oi skrie
Pokrivala crna
Ponad plave kose
Grane tune vrbe
Spustile se
Nemoj plakati, alosna vrbo,
nemoj plakati
Pred zrcalom prljave vode nemoj pokorno stajati
Nemoj pokorno stajati
Nemoj plakati
Stablo oraha (1957)
Kronja mi je oblak rastresiti
Ja sam more spolja, i more u biti
Oraha sam stablo u Parku Gulhane
Orah ostarjeli, kvrgav, razgranati
Niti me ti vidi, nit vide uhode
Oraha sam stablo u Parku Gulhane
S liem kao ribe kad s u vodi mame
S liem to lepra ko svilen marame
Ruo, de list strgni, obrii suzice
Sto hiljada ruku listova kod mene
Svakom rukom evo dotiem Istanbul, i dotiem tebe
Oi su mi lie, to pogledom svemu ude se i dive
Svakim okom evo posmatram Istanbul, i posmatram
tebe
Sto hiljada srca kao da ustrepti, trepti moje lie
Oraha sam stablo u parku Gulhane
Niti me ti vidi, nit vide uhode
82
Necip Fazl Ksakrek
(1905 - 1983)
Potekao iz ugledne porodice porijeklom iz Maraa, od ra -
stao u rezidenciji svog djeda-penzioniranog predsjednika
Suda, kolovao se u najelitnijim amerikim i francuskim kole-
dima, zavrio flozofju na Sveuilitu u Istanbulu, te nastav-
lja studirati flozofju na sveuilitu Sorbona. Nakon nekoliko
godina bohemskog ivota u Parizu, vraa se u Is ta nbul gdje
radi kao bankovni inspektor i fnancijski direktor, a u periodu
od 1939 do 1943 predaje u najelitnijim kolama i sveuilitima
u Istanbulu. Sa sedamnaest godina ulazi u svijet poezije, poi-
nje objavljivati po asopisima, da bi uslijedile njegove zbirke
poezije. U svojoj najbohemskijoj fazi (1934) upoznaje se s
vjerskim uenjakom, naki be n dijskim ejhom Abdurrahman
Avasijem, i ostaje mu odan do kraja. Kao dramski pisac pro-
pituje moralne vrijednosti, a njegova drama Bir Adam Yarat-
mak smatra se jednim od na jznaajnijih djela turskog teatra.
Autor je raznolikog knji evnog, flozofskog, didaktikog
opusa. Njegova prozna biografja poslanika Muhammeda
le nen Nur (Svje t lost sputena u pustinju) jedno je od naj-
pitkijih djela ovakvog sadraja. Njegova poezija predstavlja
neobinu sintezu francuskog poetskog iskaza i tekijske poezi-
je. Zbog na pisa u kojima su prepoznavani islamistiki ili
antikemalis ti ki sadraji vie puta je suen i vie puta boravio
u zatvoru ili kunom pritvoru. Ni njegov ideoloki uklon ne
ini ga manje vrijednim autorom, premda pojedini antiteisti-
ki ori jentirani krugovi knjievnih historiara i teoretiara tu -
rske knjievnosti nastoje ignorirati ovog autora zbog njegova
izraenog uklona islamu.
Trotoari
Evo me na ulici, usred pustog sokaka
Hodam, ne osvrui se nikamo, hodam
I tamo gdje put moj skree u svijet mraka
Kao da utvaru to me eka gledam
Crno su nebo ovili oblaci boje pepela
Dimnjake kune vrebaju gromovi
Sve spava, osim budna druga dva
Jedan sam ja, a drugi skitnice-trotoari
U meni kap po kap skuplja se neki strah
Svakom sokaku glavu odrubili demoni
Nadamnom sasvim crni stakleni svijaju grad
Kue na slijepce nalik, to ezlom su oslijepljeni
Trotoari su mati usamljenih patnika
Trotoari su ovjek to u meni je ivio
Trotoari se uju kad utihne sva buka
Trotoari su jezik to u meni se zapleo
Nije za me da ivot dam u naruju mehkom
Ja sam dijete to su ga trotoari zadojili
Ah, nek ne sviu jutra ovim mranim sokakom
Nek se moj put mranim sokakom ne zavri
Ne elim jutro doivjeti, niti se jutrom pokazati
Eto vam tamo svi dani, a moje nek budu tmice
i kao jorganom vlanim, ja u se njima pokriti
Prekrijte na me mrak, pokrijte prohladne tmice
Da mi se tijelo prui na kamen cijelom duinom
Da kamen kao led studen rashladi elo to pri
Da utone u bunar poput sokaka to jj ispunjen tajnom
i umre ljuba s trotoara, to kara sevdah je dri
Moj dragi Istanbul
Duu su mi istopili pa joj formu dali
Pa s imenom Carigrada u zemlju spustili
Zrak, boja, kretnja, prostor, sve to tinja mnome
Moja je ljubav to nadila bjee i mjesto i vrijeme
Po njem zlatovezom navezeno cvijee, vode u
Stambolu kao srebro sjaje
Mjesec su i sunce stare Stambolije
U njem more s kopnom grli s u ljubavi
Tek se u njem pusti ostvaruju snovi
Moj ivot je Stambol, i sva ljubav moja
Moj dom to je pravi, moj dom od iskona
Istanbul
Istanbul
Povijest kroz kroz otvore na zidinam gleda
Gordi empres zastor do Drugog je svijeta
Plemeniti at Fatiha propinje se iz oblaka
Sve kupole briljantne su, a beskrajno vrijedi svaka...
Kaiprst mu munara u nebo to upire
Od smrti bijega nema, govore sve mu are
Smrt ivlja od ivota, a milost jaa od grijeha
Plae Karadaahmet, Bejolu treti od smijeha
Pa otkrij smisao, otkrij ta znai
U Stambolu sve to e nai
Istanbul
Istanbul
Bosfor mangala srebrena na kojoj svjeina se sprema;
KNJIEVNI PODLISTAK
83 BEHAR110
KNJIEVNI PODLISTAK
Na amlidi dubina nebeska, evo na zemlji drijema;
Pohode ive vode podnoje morskoga ala
Poslanik stari na slici zbog novog svijeta pun ala
Svake veeri poar na prozorima Uskudara
Drveni vilinski konak poput golema grada
Dopire zvuk da ne znam, je l ud ili tambura
I Anadolka zvoni iz sobe s doksatima
Stambolke sve su otre
Ko svjea krv su vrele
Istanbul
Istanbul...
Na sedam brjegova vrijeme svoj eref sitno veze!
Iz sedam grla, u sedam boja beskraj se oblika nie...
Ejup siroe, Kadikoj kien, a Moda gorda
Lepraju suknje, krivac je vjetar sa Prinevskih ada
I svake zore sa dvije gradine otrgnu se strijele iz zapeta
luka
Iz Topkapi dvorca jo se uje vriska.
I nema dosta ko majka, ni grada ko Carigrada
Ne samo vesele ovdje, i plane radost svlada...
Stambolske noi na zumbul miriu
Na turskom kao da bulguli bigliu
Istanbul
Istanbul
U meni
Koja bol i koja patnja iz ove samoe dolaze
Kriv sam, jer u meni je zid to niko proi ne moe
Da prou kiene lae s puine
Mislim da u meni je luka kamo su krenule
Imam ranu, al za nju mehlem ne mogu stui u havanu
Imam teret, al mehlema za njeg nema na pazaru
Pa emu? Kad ni na jedan put nisam bacio sjenu
Jer u meni su putevi oni to vode Jedinom Bogu.
Cahit Stk Taranc
(Diyarbakr, 1910 Be, 1956)
Potie iz ugledne porodice u Diyarbakru. U rodnom
mjestu zavrava osnovno kolovanje, srednje obrazovanje
stie u Istanbulu 1931, poslije ega upisuje Mlkiye. Prve
pjesme alje tada ve priznatom knjievniku Peyami Safa,
koji ga kao pjesnika predstavlja lancima u dnevnim novi-
nama Cumhuriyet, to znaajno doprinosi njegovoj pro-
mociji. Zapostavlja studije i potpuno se posveuje poeziji;
u potrazi za ljubavnim avanturama doivljava neuspjeh,
zbog ega se odaje piu, a i kompleks runoe ga vodi u
potpuni pesimizam. Odustaje od studija, vraa se u
Diyarbakr gdje upisuje Viu trgovinsku kolu, i istovre-
meno radi kao slubenik, potom odlazi u Pariz, kako bi
studirao politike nauke, objavljuje pripovijetke u dnevni-
ku Cumhuriyet i radi kao spiker Radija Pariz na turskom
jeziku. U praskozorje rata, u strahu od bombardiranja
Pariza biciklom odlazi u Lion, potom u enevu, u vicar-
skoj ostaje jedno vrijeme, potom se vraa u domovinu i po
odsluenju vojske nastanjuje se u Istanbulu, gdje mu je
porodica ve bila doselila. Kratko radi uz oca koji se bavio
trgovinom, meutim, Cahit se ponovo odaje alkoholu,
naputa obiteljski dom i nastanjuje se u nekom samakom
motelu na Beyoluu. 1944 odlazi u Ankaru gdje dobija
namjetenje prevodioca u Agenciji Anadolija. U tom
periodu intenzivno se drui s pjesnicima i prozaistima
njegovog vremena. Na natjecanju za najbolju pjesmu CHP
(Republikanske narodne partije) dobija prvu nagradu s
pjesmom S trideset i pet, koja e ga uiniti slavnim. Potom
se zapoljava kao prevodilac u Uredu za poljoprivredne
proizvode, a zatim u Ministarstvu rada, kada se ini da je
napokon stekao mir. Oenio se 1951., meutim ve 1954.
preivljava estok modani udar, i nakon dvije godine pat-
nje u potpunoj oduzetosti, umire u Beu 1956. Njegovi
knjievni uzori su bili Baudleaire, Verlaine, Rimbaud,
Valery i Paul Eluard, te od turskih pjesnika Necip Fazil.
Poeziju je smatrao umjetnou lijepog oblikovanja rije-
ju, insistira na formi to sam tumai produktom vlasti-
te fizike runoe jer, ovjek bolje moe razumjeti i cije-
niti vrijednost onoga za to je uskraen. U njegovim pje-
smama u kojim centralno mjesto zauzima tema smrti
ne osjeti se ni daak vjere, on ne vjeruje ni Bogu, ni povije-
sti, za njeg postoji samo trenutak u kojem je sada, on pat-
nju promatra golim okom, ne traei utjehe ni spasa u
metafizikome svijetu.
S trideset i pet
Na pola puta sam s trideset i pet
Ko pjesnik Dante, u sred svog sam vjeka
Uzalud je molit, zalud plakat, klet
Mom biseru mladost vie nije koljka
Ne mare za suze, stvara se u snjet
84
Jel mi to na vjee napadao snjeg
Jel s peatom bora sada moja slika
Ispod oka modar to stvori se krug?
Ogledalo, pamtim, prijatelj, navika
Izdajica posta, vie nije drug.
O kako se ovjek mjenja vremenom!
Kad pogledam slike vie nisam ja.
Gdje su oni dani s udnjom iskrenom?
La je svaka slika bezbrina moja
Nestao je osmjeh sad na licu mom!
Moja prva ljubav tlapnja, utvara
I sjeanja na nju odavno daleka
Razvrgla se mnoga prijateljstva stara
S ljudima to skupa ponese me rjeka
Svaki dan sve vea samoa me smara.
I nebo je nekad vie plavo bilo!
Grubost mi je kamen prekasno otkrio
I voda i vatra da su smrti krilo
Svaki dan sa bolom da je zazorio
S godinama ovim mi se razjasnilo.
Svakog ljeta sve jasnije, kao dan
ute dunje, nar crveni, jesen, znam
to je ptice obuzeo nemir sam?
Otkud sprovod? Ko je umro? upitam
Koju bau ve zaraslu pogledam?
ta se moe kad smrt vreba nad svima
Prikrade se dok si od sna bunovan
Ko zna kako, gdje, u kojim godinama
Mejta je tron gdje si vladar znan
Dok denaza traje, u tim trenucima.
Post mortem
Umrijeh u nadi da e smrti mi neto novo donijeti
arolije nesta, pree u nekakvu golemu prazninu
O kako sad ne zna onu pjesmu slavnu i predivnu
O komadu neba, i o svenju granja, o ptiijem peru
To na to smo svikli bilo je ivjeti
Sada o tom svijetu nema niti glasa
Niti nas ko trai, nit ko za nas pita
Toliko je mrana, tamna moja noca
Svejedno, dal ima uope prozora
Kada ni u vodi nema mi odraza
Ziya Osman Saba
(Istanbul, 1910 - Istanbul, 1957)
Jedan od utemeljitelja turskog knjievnog pokreta Yedi
Mealeci (Sedam luonoa). U njegovim pjesmama ljubav je
u prvom planu, i premda naslijeena od Junusa i Mevlane,
ona je kod Ziya Osmana nova, sasvim lina i oivljena. Stvo-
rio je vlastiti poetski svijet lien unutarnjih koliko i soci-
jalnih sukoba, tavie i u momentima kad konfikt izmeu
pojedinca i drutva izgleda neizbjean, on pronalazi utoi-
te u obitelji, i u ljubavnoj poeziji zadrava krijepost kao
manir koji je odlika klasika. Iza njega su ostale dvije zbirke
pjesama i pripovjedaka.
Istanbul
Opet te vidim, Istanbule
Kao da iz daljine pogledom u zagrljaj hvatam
Munaru po munaru, i kuu po kuu
I put, i trg
S Bosfora tano se uje
Pisak broda to polazi iz luke
I opet sred plaveti mora
Bjelina Djevojake Kule
Na jednoj strani, s jutrima svjeim
Moj Beikta- obale na kojima se rodih.
I kako gledam etvrt po etvrt, tamo i ovamo
Vidim se sa pet, sa petnaest, i gdje sam sa dvadeset doao!
Na jednom ti brijegu kola kamo sam iao,
Sa druge strane kasarna gdje sam vojsku sluio
Matini ured u kojem si mi
Jednoga dana jednu svoju ker poklonio.
Zar se sve to mojim ne broji
Ko da me s obje strane za ruke dri
Kuuksu gdje mi otac poiva
i Ejupsultan gdje mi mati lei.
Preda mnom Bosfor rairenih ruku
Za Rumelihisar se s engelkoja ide
Istanbule, moj Istanbule,
U tebi se Uskudar i Kadikoj vide.
Jednog u dana stati na sred mosta
I sjetit se snova borova s Otoka
KNJIEVNI PODLISTAK
85 BEHAR110
KNJIEVNI PODLISTAK
Jednog dana u iz due za Bejolu enju osjetiti
Pa u tada miris Tunela poeljeti.
Preko tebe oblak prelazi
Neki brod stie, evo pristaje
Jedna stara turkija, na uho mi apue
Na brodu je rublje sve
Na tvome nebu sam upoznao utap
Znam proljee u tvojim umama i proplancima
Sve je u meni, ba sve
Na Istanbul uspomena.
Jo te jednom vidim ja oima zemnim
Iznad mene tvoje nebo, plua su mi puna samo zraka
tvog
elim poljubiti i na elo metnut
Svaki kamen grada gdje se rodih i proivjeh dane sve
ivota svog.
Orhan Veli Kank
kolovanje zapoinje u Istanbulu, a kao srednjokolac
se susree s Melihom Cevdetom i Oktay Rifatom, koji e s
Orhanom Velijem utemeljiti knjievni pokret Garip (ili
Birinci Yeni). Jo kao srednjokolac poinje pisati poeziju,
a sa dvojicom svojih drugova i objavljivati asopis Sesimiz,
potom objavljuje dvadeset i osam brojeva knjievnog
asopisa Yaprak, objavljuje u asopisu Varlk, Insan, Ses, i
drugim asopisima ljeviarske provinijencije. Kroz pokret
Garip, iji je bio utemeljitelj, tursku poeziju oslobaa kli-
ea, rima i tropa koje smatra bespotrebnim, tavie opte-
reujuim, i razvija kratak, jednostavan i snaan poetski
iskaz. Objavio je pet zbirki poezije koje su nakon njegove
smrti skupljene i objavljene u jednoj knjizi kao sabrane
pjesme, dvije zbirke lanaka izale su poslije njegove
smrti, a 1985. i objedinjene. Orhan Veli se osobito istakao
kao knjievni prevodilac, a bili su osobito zapaeni njego-
vi prijevodi Moliera, Alfred de Musseta, Gogolja, Alain
Rene Lesagea, Lafontiena, Williama Shakespearea, Jean
Paul Sartrea, te antologija francuske i antologija europske
poezije koje je priredio i preveo.
Sluam Istanbul
Sluam Istanbul, zatvorenih oiju:
Najprije blagi povjetarac piri
Veoma tiho, lagahno treperi
Lie na granama
A negdje tamo, u daljinama
Vodonoa zvonca stalno odjekuju
Sluam Istanbul, zatvorenih oiju
Sluam Istanbul, zatvorenih oiju:
Utom ptice minu
Visinama, glasaju se, u jatima
Raspinju se mree na lovitima
ena dotie vodu nogama
Kapaliarija, svjea, prohladna
Na Mahmutpai, gungula, vreva
Avlije pune golubova
Udarci ekia dopiru s dokova
U blagom proljetnom vjetru i vonj je znoja
U glavi mi pijanstvo od starih svjetova
U polumraku skela i jalija
U njima usidren zviduk junih vjetrova
Trotoarom ide ena koketna
Psovke, pjesme, turkije, dobacivanja
Iz ruku joj neto na tle pada
Mora da je rua;
Na padinama koprca se ptica
Ne znam je li ti elo vrelo
Ne znam ni jesu li tvoje usne vlane
Raa se bijela luna iza grmlja ljenjaka
Ja znadem kako mu srce kuca
Sluam Istanbul.
86
Attila lhan
(Menemen/Izmir, 1925-2005)
Pjesnik, esejist, romanopisac, novinar i kritiar koji je
dao znaajan doprinos razvoju turske pisane rijei dvadese-
tog stoljea. Kada je kao srednjokolac jednoj djevojci
poslao stihove Nazima Hikmeta, biva uhapen, i gubi pravo
na kolovanje (1941), da bi 1944 bio pomilovan, 1946 matu-
rirao i upisao prava, te 1948, prikljuivi se pokretu za oslo-
baanje Nazima Hikmeta, otiao u Pariz. Po povratku u
Tursku vie puta je pritvaran, muen i zlostavljan zbog svo-
jih napisa i ideja. Pedesetih godina ivi na potezu Izmir-
Istanbul-Pariz, ui francuski, proiruje vidike u oblasti
marksistikog nauka, 1953. poinje pisati prve flmske kri-
tike. Iako nije bio priznat, a ni osobno zadovoljan kao autor
oko 15 flmskih scenarija koje je pisao pod pseudonimom
Ali Kaptanolu, ponovo odlazi u Pariz, istrauje domete
socijalizma, bavi se televizijom, te se po oevoj smrti vraa
u Izmir gdje radi kao urednik i glavni kolumnist novina
Demokrat Izmir. Potom, odlazi u Ankaru kao savjetnik u
jednu izdavaku kuu, a 1981 seli u Istanbul, gdje pored
toga to objavljuje zbirke poezije i proze nastavlja sa novi-
narskim i kolumnistikim radom, a omasovljavanjem elek-
tronskih medija vraa se i pisanju flmskih i scenarija za
serije; autor je pet scenarija za serije, etrnaest romana,
dvije knjige eseja-memoara, jedanaest zbirki eseja, pet zbir-
ki intervjua, 12 zbirki poezije.
Primoran sam na te
(iz zbirke Ben Sana Mecburum, 1960)
Primoran sam na te, to ne moe znati
avlima, vrsto ti ime ja uvam na pameti
A tvoje oi sve vee, sve vie i vie e rasti
Ja primoram sam na te, to ne moe znati
Svoju duu s tobom, draga, ja u ogrijati.
Jesenju spremu stabla spremaju
Je l ovo Stambol to je nekad bio
Oblaci u tami sami se cijepaju
A ulina svjetla najednom zasiju
Miris je kie na trotoaru
Primoran sam na te, ali tebe nema.
Nekad je voljeti strano, do sramote
Nenadno se ljudi s predveerja smore
to u raljam britve kao sunji ive
Nekad, pak, pasija sama ruke lomi
Iz ivota svoga ine ivote vadi
A nekad na ije god da zakuca dveri
Samoe je podli fjuk samo slijedi
Na Fatihu bijedni gramofon svira
Svira jedan petak iz davnih vremena
Da stanem na oku i sluam nemuto
Da ti dadem nebo, na dar, nedirnuto
Nedjelje se rune u mojim rukama
ta god taknem, inim, kamo god se kreto
Primoran sam na te, ali tebe nema.
Moda si dijete s plavim tufnama u junu
Ah, niko te ne zna, tebe ne poznaju
Brod teretni curi iz pustih oiju
Moda s Jeilkoja sjeda u avion
Ve sva mokra uti samo neku jezu
A moda si sljepa, slomljena, u hitnji
Ruan vjetar nosi, rasipa ti kosu
Kada god ja ivot pomislim ivjeti
Za trpezom vujom kako to uspjeti
Neporono i da ne okaljam ruke
Kada god ja ivot pomislim ivjeti
Prvo Te spomenem, kaem sebi uti,
Tvoja tajna mora gibaju se mnome
Ne, drukije biti nikako ne moe
Primoran sam na te, to ne moe znati.
Pjesma o treem licu
Kad bi oi tvoje s mojima se srele
Strano bi mi bilo, tad bih zaplakao
Nisi me voljela, to sam dobro znao
Voljela si drugog, o tom sam sluao
Mrav neki momak, i suh, poput sjene
Bjednik beskorisni bio je za mene
I kad god bih njega vidio pred sobom
Da ga ne ubijem strah me je hvatao
Kada god bih ja proao Makom
Sva je luka bila prepuna brodova
Poput ptica tada smijala se stabla
Ti bi bez rijei cigaretu palila
Vrhove prstiju bi mi sprila
Zavrtala trepukama, i gledala
A ja bih zebao, jeza me hvatala
KNJIEVNI PODLISTAK
87 BEHAR110
KNJIEVNI PODLISTAK
Svodile se noi ko prie romana
izabel leala krvlju okupana
Iz luke bi neka brodica kretala
A ti bi ustala, ka njoj odlazila
Kao zid, sva bljeda ti bi odlazila
I sve bi do jutra tamo ostajala
Bjednik beskorisni bio je za mene
Kada se nasmije ko mrtvac je bio
A jo kad bi tebe u naruju svio
mi Yaar Ouzcan
(Tarsus, 1926 Istanbul, 1984)
Bankar i pjesnik, prve pjesme poinje objavljivati u
lokalnoj tampi ve 1940-41 godine. Do 1983. Objavio je
53 knjige, od kojih su etiri zbirke proze, trinaest antolo-
gija i 36 zbirki poezije. Njegove zbirke su doivjele i po
nekoliko izdanja, bio je omiljeni pjesnik irokih narodnih
masa, a njegovoj popularnosti je doprinijelo i to to je
pedesetak njegovih pjesama komponirano i otpjevano u
razliitim muzikim anrovima. Ouzcan je ostao izvan
poetskih i knjievnih tokova njegova vremena, karakteri-
ziraju ga (gdjekad u silabikom, a gdjekad u aruz) u metru
i rimi spjevane romantine pjesme koje govore o ljubavi,
enji, rastanku.
Istanbul
U kui ima jedna soba, a u sobi Istanbul
U sobi jedno zrcalo, a na zrcalu Istanbul.
ovjek zapali cigaretu, Istanbulom se zadimi
ena tanu otvori, u tani Istanbul.
Djeak je udicu u more ubacio, svojim sam oima vidio
Kad stade vui, na udici Istanbul se obreo.
Kakva je ovo voda, kakav je ovo grad
U boci i na stolu, Istanbul svugdje je sad!
Kreemo se i on se kree, stanemo l i on stane,
pitamo se ta bi?
Na jednoj strani on, na drugoj strani ja, a Istanbul u
sredini?
Shvatio sam, da zavoli ovaj je grad dovoljno jednom
vidjeti,
A potom, kamo hoe moe otii, tamo e Istanbul
zatei
Sezai Karako
(Ergani, Diyarbakr, 1933)
Potjee iz siromane porodice, tako da je obrazovanje sti-
cao u kolama internatskog tipa u rodnom gradu, Marau i
Gaziantepu, a u Istanbul dolazi kako bi upisao studij flozo-
fje, premda je njegov otac insistirao da studira teologiju.
Kako se tijekom studija nije mogao izdravati, prijavio se za
stipendirani studij, i dobio mogunost da se koluje na
Fakultetu politikih nauka Sveuilita u Ankari, gdje zavra-
va studij na Odsjeku za fnancije. Kao dravni stipendista
obavlja obaveznu slubu slubenika Ministarstva fnancija,
potom biva fnancijski inspektor, te kontrolor prihoda. Od
1973 nije u dravnoj slubi. 1990 godine osniva Partiju Diri-
li (Preporod), koja je zabranjena 1997 kada nije ostvarila
plasman na opim izborima, 2007 formira Yce Dirili Par-
tisi, na ijem elu se i danas nalazi. 2006 godine nagraen je
Specijalnom nagradom Ministarstva kulture, na to je Mini-
starstvu poslao pismo s molbom da dio novane nagrade
utroi na aktivnosti u umjetnosti i kulturi, a drugi dio preba-
ci na raun ljudi u socijalnoj potrebi. 2011 mu je ured Pred-
sjednika Drave dodijelio nagradu za knjievnost, meutim
odbio je primiti novanu nagradu, a nije se pojavio ni na sve-
anoj dodjeli plakete. Sezai Karako se smatra islamistikim
ili tradicionalistikim piscem, a do sada je objavio trinaest
zbirki poezije, koje su ponovo tampane u jednom tomu, tri
antologije prevedene poezije, tri zbirke knjievnih eseja,
dvadeset knjiga u kojima s izraenim islamskim nabojem
promilja i vjerska i svjetovna pitanja, dvije zbirke pripovje-
daka, tri zbirke dnevnika, dvije zbirke drama, tri monogra-
fje o pjesnicima Mevlana Delaludinu Rumiju, Junusu
Emreu i Mehmetu Akifu Ersoju. Za vrijeme agresije na BiH
izrazio je svoj protest obustavljajui spisateljsko djelovanje,
to je obrazloio kako nije vrijeme za knjievnost dok u srcu
Evrope ubijaju nevine ljude. Njegova pjesma Mona Roza
postala je himnom zaljubljenih, a posveena je Muazzez
Akkayi, kako to itamo i iz akronima u izvorniku i prijevo-
du. Ova ena koja je studirala na istom sveuilitu na kojem
je studirao i pjesnik, bila je potomak bonjakih muhadira
koji su u Ankari u to vrijeme pripadali elitnom sloju drutva,
i nije primjeivala siromanog anadolskog mladia koji se
88
kolovao kao stipendista u kolama internatskoga tipa. Sezai
Karako i danas ivi i radi u Istanbulu.
Voljena
Voljena
Najprije bijah prognan iz srca Tvojega
Sva moja progonstva su tragovi izgnanstva ovoga
Van svetkovine svake, van slavlja, obreda, slave,
Ja doao sam k Tebi, samo da pred Tobom kleknem
Dooh za oprost Te molim, a dostojan ga nisam
Ne doputaj da moje izgnanstvo dalje na ovom svijetu traje
Otrgnuto od ljubavi potpuno neostvarive
to poput oblaka soli
Vitla u srce moje
Moje izgnanstvo, ne doputaj da dalje na ovom svijetu traje
Kako sam umoran, to znaju
Moje noge, a ne cipele
Svjetiljke krive
Zrcala aneli skorpionski
Vrijeme zadnja slika konja oborena
Kua nije miraz, ve mu samo sjena
Voljena
to moje srce si rodila
Dizala, gojila, hranila
U perinama
U mlijeku ptiijem
Noima, danima
I podigla ko spomen, ojveka dostojna
Najdraa
Voljena
Ti si sve o emu pjevam u svojim pjesmama
Ti si i moja Suna i moja Lejla,
Kako bi ostala tajna, skrivao te u liku Belkis, u liku Saloma
Zalud se trudih da Te skrijem, tako si oita, jasna
Da lie na Tvoje srce, u let se bacile ptice
Sa Tvojih ruku bere proljee sve svoje cvijee
Iz Tvojih oiju more o beskraju tek saznaje
Najblae i najdublje meu srcima
Voljena
Najdraa
Voljena
Godine minule ralo u zemlju trag besmrtnosti zasijalo
U pono bih se do zvijezda dizao i za Te pitao
Tvoja je sjena bila lua jedina to je obasjavala
Moje noi u potkrovljima, u podrumima
Uvijek bih s Tobom razgovor vodio u proljee i ljeto ivota
Uvijek na Kanlidi, na Emirganu,
U olovna svitanja Kandillija
I sad u jesen to je nenadno izbila
Jerusaleme naeg vremena, Merjemo
Msiru, u ijem srcu tajna je skrivena, Zulejha
O, srce puno milote to njenost svili daruje
Voljena
Najdraa
Voljena
U Venerinoj gledah vidjeh planine da se rue
Na trnici velikoj mene ko sunja prodadoe
Na zidu Konstantinovu vidjeh da sunce se uti
U svijetu vizija sagorjeh sa slikom Tvojom u mati
Na vrelu ivota vjeno Tvoja zrcali se sjena
Kad miso na smrt me hvata, upravo ovoga trena
U strahu od rauna to svima nam valja dati
Voljena
Najdraa
Voljena
Nema ni glasa od ptica to su iz Tvoga kraja
Proljee, evo, se budi ak i ponad mezarja
ta moe ljubavi delat ako ve Draga postoji
Nad bitkom i nebitkom, nad svime Bitak postoji
Ja nisam za sve krivac, kad pogled me jedan u pepeo stvara
Ovoj pjesmi treba dodat jo stihova
Ne spominji usud, nad usudom opet vei usud ima
Zalud in je svaki, jer odluka s neba slua se i prima
ta kad sunce zae, kad Graditelj moni noi preinai
ta ako se zgorih, od pepela moga tvrava se stvori
Nakon svih poraz a golem uspjeh slijedi
Za Tajnu nad tajnam kod Tebe su kljui
U grudima Tvojim ila prognanike zove natrag, Tebi, kui
Jo se Tebi nadam, jer u Tvome srcu platan je milosti
Voljena
Najdraa
Voljena
KNJIEVNI PODLISTAK
89 BEHAR110
KNJIEVNI PODLISTAK
Mona Roza
Mona Roza, crne rue, bijele rue
Rue iz Gejvea
1
i bijela postelja
Za milost moli ptica krila slomljena
Ah, zbog tebe e u krvi biti sva
Urlaju na mjesec prljavi akali
Plaljivo planinu gledaju zeevi
Mona Roza, danas sam tako nekakav
Kine kapi koso padaju po zemlji
Urlaju na mjesec prljavi akali
Ah, zatvori prozor, namakni zastore
Mona Roza, samo da u te ne gledam
Pogledaj me samo, dosta je da umrem
Shvati Mona Roza, ja ba ludak jesam
Ah, zatvori prozor, namakni zastore
Zaklon tune vrbe, stabla maslina
U meni se sunce na svjetlo pomilja
Zaruniki prsten, kirpa kapija
Samo na te uvjek mene podsjea
Zaklon tune vrbe, stabla maslina
Zambaci sve cvatu gdje je pusta zemlja
Svaki divlji cvijet ima gordost svoju
Neprosvijetljen duh moj pokatkad poljulja
Vjetar to je uvjek za svjeom u stroju
Zambaci sve cvatu gdje je pusta zemlja
Eh, te tvoje ruke, tvoji prsti, ruke
Ba kao da stiu crven ipkov cvjet
Sa tvojih se ruku sad redaju slike
ene koja ee samim morskim dnom
Eh, te tvoje ruke, tvoji prsti, ruke
Zato, kako, Mona tako leti vrijeme
Ve nastupi pono, trnu svjetiljke
Spavaj, nek dralovi pohode ti snove
Ne gledaj u udu nebo i oblake
Zato, kako, Mona, tako leti vrijeme
Ah, s veeri rane treptaljke se sjate
Pa u bau slete na smokvino granje
Jedne ptice bijele, druge boje ute
Kad bi me sruili mjesto pitce male
Ah, s veeri rane treptaljke se sjate
Kad ja, Mona Roza, pronalazim tebe
U pogledu svakom ptica treptalica
Ova prazna jedra ivotom ispune
Ti pogledi edni s ovih obalica
Kad ja, Mona Roza, pronalazim tebe
Kunjivo i s ljutnjom ne gledaj me, Roza
Jo ti moje pjesme nisi sasluala
Nee moja ljubav svirkom da se sroza
Najljepa je pjesma iz zrna nastala
Kunjivo i s ljutnjom ne gledaj me, Roza
A vjeruj mi vie, muhadirska keri
Posluaj i shvati to u ti priznati
Bol neki studeni, udni, bol taj modri
Ko plamen mi tjelo itavo zahvati
A vjeruj mi vie, muhadirska keri
Jako nakon kia zametne se klasje
U strpljenju, valjda, svi plodovi zriju
Zagledaj se jednom ba u oi moje
Vidjet e to mrtvi za ivot se daju
Jako nakon kia zametne se klasje
Amberom to mirie ti koa, i halhale zlatne
Krvavom peru ptiijem nek odgovor daju
Ima jedno pero to eka tvoj osmijeh da nestane
Ima jedno pero to ga dan i no ne poznaju
Amberom to mirie ti koa, i halhale zlatne
Rue iz Gejvea i bijela postelja
Za milost moli ptica krila slomljena
Ah, zbog tebe e u krvi biti sva
1
Gejve, mjesto u blizini Adapazara u regiji Sakarja.
90
Intervju: Nataa Kandi
Razgovarao: Edvin Kanka udi
Fotografije: Danica Pupovac
Posljednji intervju na funkciji izvrne direktorice Fonda za humanitarno pravo (FHP) u Beogradu:
Razne desniarske
grupe u Srbiji
bi na jedan znak
ponovo obukle uniformu
i uzele oruje kao to su
to uinile devedesetih
Razne desniarske
grupe u Srbiji
bi na jedan znak
ponovo obukle uniformu
i uzele oruje kao to su
to uinile devedesetih
Gospoo Kandi, moete li obja-
sniti koja je bila Vaa uloga u
toku ratnih zbivanja na podru-
ju bive Jugoslavije? To su poz-
nate akcije: Posljednje zvono,
Crni flor, uta traka, paljenje svi-
jea u Beogradu. Napokon, to je
presudno uticalo na osnivanje
Fonda za humanitarno pravo
(FHP) u Beogradu.
Devedesete godine bila je jasna
godina da se menja klima i odnosi
meu ljudima, da politiki jezik
postaje i podsea na neki stari jezik
koji se mogao proitati i posle Drugog
svetskog rata, a koji se odnosio na
ustae, etnike, balije. Videlo se, da se
ponovo u medijima javlja taj nazovi-
mo stari jezik, jezik neprijateljstva.
Tada su intelektualci u Beogradu
poeli da razmiljaju o tome gde je nji-
hovo mesto. Devedesete godine pojavi-
la se knjiga Kosovski vor, gdje je
grupa intelektualaca, meu kojima
sam bila i ja, pokuala da pokae ta
se to zbiva, zapravo, ta se to dogaa
na Kosovu, a to je bilo ukidanje auto-
nomije ovoj pokrajini. Tada je srpska
politika, srpska politika vlast celo-
kupno stanovnitvo Kosova proglasila
neprijateljima Srbije.
... i ta ste vi uinili?
Tada smo mi, grupa intelektuala-
ca iz Beograda, analizom pisanja
medija i demografskih podataka o
izvrenim krivinim delima, doli do
zakljuaka koji su ukazivali na jednu
jaku politiku dimenziju ili pak jak
politiki jezik koji je trebao da oprav-
da politike odluke kao to je bilo uki-
danje autonomije. Naravno, tada je
ukinuta i autonomija Vojvodini, ali to
je neto drugaije, jer u Vojvodini nije
ivelo stanovnitvo koje nije govorilo i
srpskohrvatskim jezikom.
Tako je sve poelo...
Tako je zapoelo organizovanje
intelektualaca u Beogradu dok ve
neki odlaze van zemlje. Sve se to
dogaa devedesete i 91. godine, a ja
odluujem da pokuam svojim meto-
dolokim znanjem, kao sociolog, da
registrujem ono to se dogaa. Zapo-
injem sa analizom pisanja medija i
te moje prve analize konstatuju da
dolazi do strane razlike u jeziku
medija. U tom vremenu objavljivalo
je Vreme i Borba. Kroz pisanje medi-
ja vidim da se pria o tome to se
dogaa, iako zvanino nigde nije pro-
glaen rat. Odmah posle proglaenja
nezavisnosti Slovenije vidi se da su to
sve incidenti koji prete da postanu
svakodnevni dogaaji. Pokuavam da
to sve sistematski pratim, jo do
kraja 91. godine mogle su se nai
novine iz Hrvatske, Bosne i Hercego-
vine, i pravim detaljnu dnevnu anali-
zu dogaaja.
Zavravam je 31.12. 1991. godine,
jer posle toga vie nijedne novine iz
Bosne i Hercegovine i Hrvatske nisu
se mogle nai u Beogradu. Tad ve
jasno vidim ta u ja raditi u budu-
nosti i polazim od miljenja da nika-
da na ovim prostorima nije bilo lokal-
nih organizacija koje su dokumento-
vale krenja ljudskih prava. S druge
strane, polazim i od toga to se zaista
dogaa na terenu. Ve tada, uveliko u
Vojvodini imamo pomeranje stano-
vnitva i vidno se ispoljava neprija-
teljstvo prema Hrvatima. Kad je ve
doao august-septembar 91. godine,
tada se jasno vidi ta se dogaa i u
Srbiji i u Hrvatskoj i da ljudi ve
polako poinju da svoje mesto sagle-
davaju u odnosu na neku etniku pri-
padnost. U Srbiji je to ve bilo eviden-
tno i to se dogaa jer vlast koristi
ekstremistike partije kao to je
Srpska radikalna stranka (SRS) i
zastraivanje manjima. Krajem 91.
godine ponavljaju se isti dogaaji i u
Sandaku kada SRS takoe ima isti
zadatak, a to je da dovede do panike
Bonjake i da se oni poinju da pitaju
gde su njihova mesta.
Osim tog osnovnog dokumentova-
nja shvatila sam da je vano da osnu-
jem organizaciju i od tada sam vrlo
esto bila na raznim mestima u Voj-
vodini i esto putovala u Sandak.
Pre novembra 92. godine, kada sam
osnovala organizaciju, ve sam
napravila solidnu bazu podataka i
apsolutno sam znala dogaanja i
imala vrlo veliki broj kontakata sa
ljudima i u Vojvodini i u Sandaku i
na Kosovu. U novembru 92. godine,
91
BEHAR110
Nataa Kandi, osniva i izvrna
direktorica FHP-a (1992.-2013.), nevla-
dine organizacije koja istrauje ubi-
stva, muenja, logore i nestanke ljudi
tokom sukoba na teritoriji bive Jugo-
slavije. Zbog prikupljanja i objavljiva-
nja materijala o ratnim zloinima,
Nataa Kandi nije bila popularna
meu pripadnicima i simpatizerima
reima tadanjeg efa drave Sloboda-
na Miloevia, a slian status ima i kod
aktuelnih vlasti u Beogradu.
Veina desniarskih politikih
organizacija u Srbiji je optuuje za
antisrpsku politiku. Dobitnica je preko
20 meunarodnih, regionalnih i nacio-
nalnih priznanja za ljudska prava.
Nagradu Human Rights Watch je dobi-
la 1993. godine, dok je 2000. godine
dobila je Martin Ennals nagradu, pre-
stino priznanje za borce za ljudska
prava. Nalazi se na listi 36 evropskih
heroja u 2003. godini, koje je izabrao
britanski asopis Time. U 2004., fonda-
cija People in need je dodjelila Natai
Kandi i FHP-u Homo Homini nagradu,
koju je uruio Vaclav Havel. U 2005.
proglaena je poasnom graankom
Grada Sarajeva, zbog njenog zalaga-
nja da se kazne svi oni koji su poinili
grozni masakr u Srebrenici.
asopis Slobodna Bosna ju je iza-
brao za linost godine u Bosni i Herce-
govini. U septembru 2006., Time
magazine je proglasio Natau Kandi
jednim od heroja u proteklih 60 godi-
na. U martu 2007., postala je lan Me -
unarodnog savjetodavnog vijea
Meunarodnog urnala tranzicione
pravde (Oxford University Journals), a
u avgustu 2008., pozvana je da se pri-
drui Savjetodavnom vijeu Weiser Ce -
n tra za demokratije u razvoju Univer-
ziteta u Michigenu. Razgovor je voen
u Beogradu.
sa osnivanjem organizacije, dobijam
mogunost, da pored mene postoje i
drugi koji e uestovati u dokumento-
vanju krenja ljudskih prava.
Tada ste radili i u misijama Hu -
man Rights Watcha...
Pre nego to je osnovana organiza-
cija, imala sam priliku da uestujem
u misijama Human Rights Watcha
koje su se odnosile na posjetu zatvori-
ma na teritorijima Republike Srpske
Krajine u Hrvatskoj. Posjetila sam
vei dio zatvora gdje su odvedeni
Hrvati i seam se 6. aprila 1992. godi-
ne, kada sam se sa Human Rights
Watchom vraala iz Knina. Tada smo
videli tenkove i vojsku Kninskog kor-
pusa koje je ilo prema Bosni. Tada
nam je bilo jasno da je na dnevnom
redu sada Bosna i Hercegovina, da
rat dobija zamah i da se vie ne moe-
mo videti ta se to sve moe dogoditi.
To je za mene bio najstraniji trenu-
tak. Kada smo doli u Bosnu, seam
se negde da je u Dvoru na Uni bio pra-
zan motel u kojem je bilo nekoliko
radnika koji su sedeli i gledali-sluali
dnevnik. Oni su u tom trenutku bili i
zapanjeni i zbunjeni. Ne znaju ta se
dogaa. Ne znaju na koju e stranu.
Mi smo ih tom prilikom pitali koje su
nacionalnosti, ali je utisak bio da su
bili raznih nacionalisti. Usput smo
sretali razne barikade, neke sa kokar-
dama, pa onda sa ustakim oznaka-
ma. Tako da je to sve delovalo kao
neko novo vreme u kojem e mnogi
dogaaji, koji su se odvijali tokom
Drugog svetskog rata, ponovo biti na
dnevnom redu.
Jeste li bili antiratni aktivista?
Ja nisam bila antiratni aktivista.
Smatrala sam da u svemu gde ja ue-
stvujem je politika akcija. Imala sam
svoj politiki stav. Organizovala sam
peticiju protiv odlaska graana Repu-
blike Srbije na teritoriju Republike
Hrvatske i bez organizacije 80 000
ljudi je potpisalo tu peticiju. Veernje
novosti i Borba su mi dale besplatan
prostor da se objavi moja peticija.
Graani su to potpisivali. Neverova-
tno i suprotno politici, jer su politika i
politike vlasti govorile da u Hrvat-
skoj ima veliki deo srpske etnike
teritorije. Ljudi koji su potpisivali
peticiju bili su i seljaci i oni su potpi-
sivali ono to je pisalo. Pitanje je bilo:
Da li ste saglasni da graani Repu-
blike Srbije budu mobilisani za rat na
teritoriji Republike Hrvatske?
Svima je bilo jasno da to nije
nikakva republika na kojima ima
delova koji su srpske etnike terito-
rije, nego da je to Republike Hrvat-
ska i da to nema nikakve veze sa
Republikom Srbijom. Bilo mi je to
jako vano, upravo kao jedan argu-
ment da postoji veliki broj ljudi koji
shvatali ta se dogaa i koji nikako
ne prihvataju te politike lai, da se
u Hrvatskoj brani srpski narod,
nego da shvataju da je to ratovanje
na teritoriji druge drave. Bilo je
ljudi koji su to vrlo dobro razumeli,
ali oni nisu imali ni prostora ni
mesta, da se kae i da se uje ta
druga Srbija. Nije to bilo govora o
nekoj graanskoj Srbiji. To su bili
seljaci. Njihova deca sa sela su bila
najvie mobilisana. Nisu to bila deca
intelektualaca.
Kao i u svakom ratu mobiliu se
deca radnika, seljaka, a deca inte-
lektualaca ostaju postrani. Kad se
na kraju sabiru rezultati i gubici
rata, onda se vidi ko najvie strada.
Ko najvie strada izmeu civila? Ko
najvie strada izmeu vojnika? Sve
se to vrlo lako vidi. Zakljuak je isti
onaj koji se uvek javlja u svim rato-
vima prilikom svoenja rauna. Naj-
vie ima meu rtvama onih koji su
siromani, gotovo da nema bogatih
ljudi. Ono to se bogatima dogaa je
da im se uzima nasilno imovina, ali
oni e uvek nai nain da odu sa teri-
torije gde im je ugroen ivot.
92
Prvi put u istoriji
Balkana imat emo
dokumentovanje
ne samo imena
rtava, nego jedan
narativ koji prati
okolnosti
stradanja svake
rtve. Vidi se, kako
su stradali vojnici i
vidi se kako su
stradali civili.
Zatim se vidi koja
je to matrica, koji
je to obrazac, na
koji nain, u kojim
periodima, koje se
oruje koristi od
kojih ljudi su
stradali.
... i onda zvanino osnivate orga-
nizaciju.
Da, i onda odluujem da pokre-
nem organizaciju. Posveeni istrai-
vai koji su radili. U poetku je to bio
mali broj, a onda je nakon nekog vre-
mena broj dostigao i 30 istraivaa.
Onda sam 1995. godine otvorila kan-
celariju na Kosovu i postojala je kan-
celarija u Vojvodini i u Crnoj Gori.
Danas, poslije dvadeset godina na
Kosovu postoji FHP Kosovo. Od pre
dve godine ona je nezavisna organi-
zacija, vrlo jaka i takoe istraivaki
fokusirana organizacija na dokumen-
tovanje ratnih zloina. Nakon dvade-
set godina mogu da kaem da su
stvorene dve jake organizacije. U
FHP Kosovo sam postala predsedni-
ca Upravnog odbora, a ovde sam sada
ostala da vodim projekt Kosovska
knjiga pamenja i ljudski gubici. To
je projekt koji je sutina svake orga-
nizacije koja se bavi dokumentova-
njem ratnih zloina.
Prvi put u istoriji Balkana imat
emo dokumentovanje ne samo ime -
na rtava, nego jedan narativ koji
prati okolnosti stradanja svake rtve.
Vidi se, kako su stradali vojnici i vidi
se kako su stradali civili. Zatim se
vidi koja je to matrica, koji je to obra-
zac, na koji nain, u kojim periodima,
koje se oruje koristi od kojih ljudi su
stradali. Obe organizacije su u sep-
tembru prole godine uspele da obja-
ve Kosovsku knjigu pamenja i to
prvi tom. Sada slede slijedea tri
toma koja e biti gotova do juna 2014.
godine. Istovremeno, sa Documentom
iz Hrvatske radimo na dokumentova-
nju rtava rata u Hrvatskoj i istovre-
meno pokuavamo da prikupimo
podatke o dravljanina Srbije i Crne
Gore, a Documenta o dravljanima
Hrvatske koji su izgubili ivot u ratu
u Bosni i Hercegovini.
Mi smo ve doli do podataka i
imamo 1794 dravljana Srbije i Crne
Gore koji su stradali u ratu u Bosni i
Hercegovini ili u Hrvatskoj. To su
naravno svi policajci, vojnici, dobro-
voljci i ne moe da bude civila. Ako su
civili uzimali oruje, onda su to
dobrovoljci koji su bili pridrueni
odreenim oruanim formacijama
bilo u Republici Srpskoj ili Republici
Srpskoj Krajini, i to na poetku u
okviru JNA, a kasnije u vojsci hrvat-
skih Srba. Ostaje da su pripadnici
oruanih snaga i iz Srbije i Crne
Gore, ali i iz Hrvatske, zapravo ue-
stovali u ratovima.
Nastala je Kosovska knjiga pam-
enja, ve ste imali iskustvo i
dokumentaciju. Da li rezultate
prihvataju srpska i albanska
strana?
Pre etiri godine, kad samo mi
poeli sa tim, tada smo govorili lju-
dima da pokuavamo da gradimo
kuu poverenja izmeu Srba i Al -
banca. Njihova reakcija je bila jako
loa. Albanci nisu hteli sa Srbina i
obratno. Tako da ni na prvi spot,
kada smo eleli da pokaemo javno
ta treba da pokae knjiga, emu
treba da slui, mi nismo dobili pri-
stanak ljudi kojima su ubijeni i
sestre i roditelji, da budu zajedno
njihovi stradali, da budu pored
Srba. Meutim, ovaj na drugi pro-
jekt REKOM, on je nevieno pomo-
gao i doprineo tome da tenzije izme-
u rtava polako ponu da padaju.
Danas, svi oni koji su uestovali u
tom projektu sa svih strana, jer Srbi
i Albanci su najtee etnike grupe,
svi su oni na kraju nauili da slua-
ju jedni druge i esto su ponavljali
da je njima taj proces u stvaranju
tog statuta komisije REKOM pomo-
gao da shvate da su drugi doiveli
velike patnje, da je taj bol isti i da,
zapravo, ako neko hoe da ga neko
drugi slua, on mora da pokae tu
solidarnost i saoseanje sa drugim.
Nauili su neto to je klju pomire-
nja i vraanje pomirenja i postavlja-
nje novih odnosa, a to je: Da se uju
i da se uje glas drugih i da se sudi
o nekim dogaajima tako to se
pokua da se postavi u ugao druge
osobe.
ta e biti zadatak REKOM a?
Dokumentovanje rtava, ovaj
poimenini popis je strano vaan
upravo zbog ideje o osnivanju Regio-
nalne komisije, zato to najvaniji
zadatak REKOM-a mora biti upra-
vo poimenini popis rtava i sad se
pokazuje da je nekoliko organizacija
uradilo jako puno da taj REKOM
bude ostvariv. 21. januara Istraiva-
ko-dokumentacioni centar iz Sara-
jeva e javno predstaviti etiri toma
knjige Bosanske knjige mrtvih. Tu
je 95.000 imena. Tu su i Bonjaci i
Srbi i Hrvati. Tu ima 62000 Bonja-
ka, 28000 Srba i 8000 Hrvata. Tu se
vidi po statusu koliko vojnika, koli-
ko policajaca... Za 95 hiljada ljudi
nije mogue napraviti narativ kao
to smo mi napravili u Kosovskoj
knjizi pamenja, zato to je tamo
95000, a na Kosovu 13500 ubijenih,
to je ostvarivo za jednu organizaci-
ju.
Kad su u pitanju rtve u Bosni i
Hercegovini onda e to morati uradi-
ti REKOM. Mi smo dovoljno pokazali
da je REKOM-ov zadatak ostvariv.
Mi moemo da pomognemo, a 70%
REKOM-a je imenovanje. Dokumen-
tovanje rtava treba da bude zavre-
no, a onda preostaje politiarima da
shvate koliko je vano da REKOM
bude osnovan i koliko je vano da se
to javno priznanje ne odlae. Javno
priznanje rtava ne moemo mi da
provedemo. Mi moemo da knjige
piemo, kao to je Kosovska knjiga
pamenja i koja je prihvaena i od
Srba i Albanaca. To je jedina knjiga,
jedina ideja koja je prihvaena i na
Kosovu i u Srbiji.
93
BEHAR110
Posjetila sam vei dio zatvora gdje su odvedeni Hrvati i seam se 6.
aprila 1992. godine, kada sam se sa Human Rights Watchom vraala
iz Knina. Tada smo videli tenkove i vojsku Kninskog korpusa koje je
ilo prema Bosni. Tada nam je bilo jasno da je na dnevnom redu
sada Bosna i Hercegovina, da rat dobija zamah i da vie ne moemo
videti ta se to sve moe dogoditi. To je za mene bio najstraniji
trenutak.
94
Da li je, u tom kontekstu, drava
shvatila rasvjetljavanje ratnih
zloina na pravi nain, da li se
tretira kao vitalni interes graa-
na? Na kom je to nivou tranzicio-
ne pravde, moemo li da govori-
mo o prihvatanju?
A to ne. to se tie rasvetljavanja
ratnih zloina tu smo svi u regionu
daleko od toga, zato to smo jo uvek
na tom jednom, da kaem, ideolo-
kom nivou gde svako hoe da vidi
druge kao poinioce ratnih zloina.
Svoje ratne zloine ele da prikau
kao incidente i da vrlo malo da pa-
nju drugim rtvama. Zato mislim da
se mora poi od tog potovanja prema
rtvama, pa je zato ova ideja o
REKOM-u i zato je ova ideja o poime-
ninom popisu, jer su rtve kljune u
tom pomirenju. Ako se rtve priz-
naju, pa pazite, ako se prizna i kae:
Meu 62000 Bonjaka, koliko je izgu-
bilo ivot u ratu, 31000 su civili. To su
ljudski gubici drave.
Meutim, priznanje civilnih rta-
va, to je klju pomirenja. Bez toga
nema pomirenja. Kada rtve drave
u regionu priznaju, odavanjem pote
svim rtvama, kada se otvori jedna
javna platforma i kada oni mogu da
govore o tome ta im se dogodilo, mi
smo onda na dobrom putu prema
pomirenju koja e biti glavna garan-
cija za spreavanje novih zloina koji
se ovde dogaaju svakih pedeset
godina. Mislim, da smo u tom smislu
na dobrom putu koje trasira civilno
drutvo, ali treba doi do toga, da sve
to se dogaa u okvirima civilnog
drutva mora biti preneto na politiki
nivo. Tu je problem i zato to kod nas
u politici veoma se koriste rtve u
politike svrhe.
Politiari vole brojke, ne vole
imena...
Oni uvek vole da priaju o kolek-
tivnom stradanju, a kada ih neko
zapita: ta se to dogodilo na Kori-
anskim stenama, ta se dogodilo i ko
je stradao u Meji na Kosovu? O tome
ni jedan politiar nee znati nita da
kae i zapravo porodice rtava, dru-
tvo grei to onda ne koristi to, kad
vidi tu ravnodunost. Tu opsednutost
brojkama, iskljuivo u politike
svrhe, zato onda ne kau: Dosta je
vie tih politikih manipulacija, hoe-
mo potovanje za rtve, zato to je
jedino tim potovanjem i javnim priz-
nanjem zapravo dolazi do smirivanja
tog stranog oseanja nepravde.
Naroito kad su u pitanju porodi-
ce nestalih. Ukoliko nema tog javnog
iskazivanja saoseanja, taj nemir, ta
uznemirenost toga to nema groba,
nema imena, nema posmrtnih osta-
taka, to je neto to je najstraniji
problem to postoji u naem drutvu,
a ne postoji niko ko hoe da pomogne
u tome.
Danas u Srbiji na djelu imamo
radikalizaciju drutva u kojoj se
vidi tragino odsustvo edukacije,
odnos prema mladim generacija-
ma koje nemaju saosjeanje za
rtve, ak se i iivljavaju sa nji-
hovim patnjama?
Mi imamo te ultradesniarske
politike grupe koje su u poslednje
vreme stvarno glasne i smatraju da
su na vlast doli njihovi. Naroito
misle za Srpsku naprednu stranku
(SNS), da je to njihova stranka, i to je
jeste tano, jer su svi nekako zajedno
bili na poetku, u godinama svih tih
ratova i danas imamo odvajanje, pa
tako imamo: Srpsku naprednu stran-
ku, koja vie nije Srpska radikalna
stranka koja je u vlasti i koja govori o
putu ka Evropi, ali injenice su stra-
ne. injenice pokazuju u prolost i
ta je u toj prolosti bilo, i pokazuju
koliko su ove desniarske grupe bile
zapravo ohrabrene dolaskom na vlast
takvih politikih partija koje jesu bili
nosioci i ratne politike i uea u
ratu. Ne samo u oruanim formacija-
ma, nego i u brojnim zloinima su
uestovali oni koji su delovali kroz
Srpsku radikalnu stranku i razne
formacije: Beli orlovi, Duan Silni i
razne, razne druge grupe koje su se
danas utopile u politike partije. Te
razne desniarske grupe, koje se
slue raznim politikim porukama,
za pravo otkrivaju da bi na jedan znak
ponovo obukle uniformu, uzele oruje
kao to su 91 i 92 godine i 98 i 99
godine.
Kolektivna odgovornost ima mje-
sta u teoriji, ali, Srbija iskae iz
teorija?
Drutvena kolektivna politika
odgovornost postoji u svakom dru-
tvu. Ona se prevazilazi samoreflek-
cijom, samokritikom, prihvatanjem
vlastite odgovornosti. Meutim, ovde
ali i u regionu postoji: Mi nismo ti
koji smo odgovorni. Ipak, stvar je u
tome, a to su Nemci najbolje pokaza-
li, kada su nove generacije 68 godine
u nemakom parlamentu rekle: Mi
prihvatamo odgovornost za nedela
naih predhodnika, i to je u istoriji
tako. Do pomeranja dolazi onda
Mislim da e u Srbiji biti daleko
manje relevantnih sluajeva
suenja, a ako bude, to e biti
fokusirano na direktne
poinioce, uglavnom na one
koji nisu iz redova regularne
formacije, nego iz redova
paravojnih i dobrovoljakih
grupa. Ne verujem da e biti
suenja generalima.
kada nove vlasti prihvate odgovor-
nost. Vie ima izgleda za neko prevla-
davanje te prolosti, ako to urade one
vlasti koje su uestovale u kreiranju,
koje imaju odgovornost za tu ratnu
politiku. Ovde u Srbiji preovladava:
Zaboravimo, ostavimo prolost,
okrenimo se budunosti. Nema ni
jednog primera u istoriji da je budu-
nost bila dobra bez paljivog itanja i
prihvatanja te prolosti.
Nakon to se pojavio izvjetaj
Fonda za humanitarno pravo o
sluaju Dikovi, u javnosti se
spekulisalo o relevantnosti doka-
za, kao i o autentinosti izvjeta-
ja. Moete li nam prvo objasniti
na koji nain je Fond sainio
izvjetaj? ta su dokazi?
Pazite, mi smo pre toga objavili, a
to je jedna praksa FHP-a da sa jedne
strane idemo sa rtvama, kao nov
pristup prema pomirenju, da su rtve
kljune za pomirenje i izgradnju
mira. Sa druge strane, FHP, kao
jedna nevladina organizacija, radi
neto to mislim da je vrlo dobro, a to
je potraga za poiniocima. FHP je u
jednom trenutku objavio Dosje Dese-
tog diverzatnog voda i to je bilo 2011.
godine. Nita se nije dogodilo, iako je
komadant Desetog diverzantnog
voda ovde u Srbiji Milorad Pelemi.
Posle toga je objavljen Dosje Dikovi
koji pokazuje da su u zoni odgovorno-
sti dananjeg naelnika generaltaba
Vojske Srbije na Kosovu ubijeno
nekoliko stotina civila i da poruka tog
dosijea bila: Neko u ijoj zoni odgo-
vornosti je bilo toliko ubistava ne
moe biti naelnik generaltaba.
On mora da se na odgovoran na -
in odnosi prema tim civilima koji su
stradali u njegovoj zoni koje mora da
se iznese injenicama, da vidimo ta
se tamo dogaalo. Mi smo ponudili
veoma jake dokaze i postupak je
pokrenut protiv mene, odnosno Diko-
vi je podneo privatnu krivinu tu -
bu. Ono to je zanimljivo da se meni
javio jedan broj oficira iz njegove bri-
gade i koji su izneli neviene podatke
o tome. Izneli su podatke o tome na
koji nain je vojska uestovala u
ienju Kosova i od imovine i od
ljudi, na koji nain se dolazilo do toga
da se selo granatira, i da naputaju
selo i bee u umu i da im se onda
posle toga prvo opljakaju kue, onda
spale, a onda se oni prisile da u kolo-
nama idu prema Albaniji. To su
nepobitni dokazi. Meutim, Skupti-
na je sada predloila izmenu krivi-
nog zakonodavstva, tako da vie kle-
veta nije krivino delo. Dikovi e
moi da podnese tubu za naknadu
tete, ali vie nee moi voditi postu-
pak za klevetu.
Tuilac za ratne zloine je nakon
Vaeg izvjetaja saoptio da je
general Dikovi nevin i da bi
Haki tribunal podigao optuni-
cu da je to zaista istina. Meu-
tim, znamo da ICTY podie
optunice samo protiv najviih
lanaca komande. Vi ste, sa druge
strane, dokaze zasnovali na do -
kumentima Hakog tribunala.
Zato je onda general Dikovi
takoer rekao da Vi ovakvim is -
tupanjem produbljujete mrnju
u regionu i da Vam je stalo da
ovaj prostor bude stalno izvor
nestabilnosti. Meutim, Vi kae-
te da se borite za suprotno. Ko je
onda u pravu? Nije se podigla
optunica, a postoje dokazi?
Haki tribunal je ipak imao ogra-
niene mogunosti. On je na poetku
vrlo teko postavljao prve sluajeve,
zato to je to bilo vreme Slobodana
Miloevia u Srbiji. Nije bilo saradnje
sa Hakim tribunalom. Oni imaju
161optuenog. Nema taj sud kapaci-
tete da optuuje i generale. To bi
onda bilo jo 300-400 novih sluajeva,
tako da to ostaje domaim tuilatvi-
ma. Bojim se da toga nee biti.
Mislim da e u Srbiji biti daleko
manje relevantnih sluajeva suenja,
a ako bude, to e biti fokusirano na
direktne poinioce, uglavnom na one
koji nisu iz redova regularne formaci-
je, nego iz redova paravojnih i dobro-
voljakih grupa. Ne verujem da e
biti suenja generalima.
Nakon oslobaajue presude ge -
nerala Ante Gotovine i Mladena
Markaa u Haagu dolo je do
oekivane reakcije u Srbiji i to u
vidu odluke srpskog tuiteljstva
koje je podiglo est optunica za
zloine u Hrvatskoj.
Ja sam odmah na poetku rekla
da FHP i ja lino imamo veliki broj
izjava i da sam razgovarala sa veli-
kim brojem onih koji su proterani u
kolonama, koji su doli ili im je neko
ubijen posle operacija Oluja i Bljesak.
Mislim da su tu injenice potpuno
jasne. Prvostepena presuda je iznela
veliki broj validnih dokaza. Mogue
da su pogreili sa tim standardom od
200 m. Standard kae: Sve to je palo
- projektil, na 200 m od civilnog
95
BEHAR110
Ante Gotovina je u intervjuu za
beogradski tabloid Kurir izjavio
kako se izbjegli Srbi trebaju vratiti
svojim kuama jer je Hrvatska i nji-
hova zemlja. Kako komentirate
ovu njegovu izjavu?
Ono to se mora vrlo poteno pri-
metiti, to je njegovo ponaanje koje
nije uobiajno za hake osuenike, za
ratne heroje. On je osloboen i nije
koristio to to je osloboen. On se
ponaao skromno. On ak nije hteo ni
da uestuje ni u tim slavljima. Nije bio
ni u Vukovaru. Nije iao ni u Osijek na
obiljeavnje. ini mi se, a to barem
javno deluje, kao da smatra kako je to
sve suvino, u odnosu na ono za to
je bio optuen. Mogue da je to nje-
govo viegodinje sluanje ipak otkri-
lo tu njegovu neku stranu koju on
nije poznavao. Moda nije znao ta se
dogaalo ljudima dok je njegova voj-
ska pobedonosno ulazila u taj Knin i
druga sela i teritorije koje su bile pod
kontrolom hrvatskih Srba.
Moje lino stanovite je da su
Bljesak i Oluja bile legitimne sa
tog vojnog stanovita, ali
neto drugo se desilo
uspostavljanjem kontrole nad
tim delom teritorija, poinjeni
su zloin protiv ovenosti i
teki ratni zloini.
objekta, smatrat e se kao napad na
civilni objekat. To je neprihvaljivo iz
nekog pragmatinog ugla, jer nijedna
drava to ne bi prihvatila. Onda bi
svi mogli biti optueni za ratne zloi-
ne. To je malo udno, a onda mi je
udno zato albeno vee nije izmeni-
lo taj standard i zato nije postavilo
svoje standarde; koja je to udaljenost
za koju se moe rei da je dokaz i
kako bi se predstavilo da je granati-
ranje bilo zakonito i na kojoj distanci.
Ako projektil padne, granatiranje
postaje nezakonito.
Meutim, oni nisu ulazili u to.
Ono to je najudnije, a to su ti Bri-
jonski transkripti, koji pokazuju ta
se to govorilo i ta se radilo na tom
sastanku gde se planiralo, dogovara-
lo, davale su se naredbe i posle te
naredbe su ispunjene. Tu je potpuno
sve jasno. Neko je zapovedao, neko je
dobio zadatak da zapoveda. Gotovina
i Marka su na Brionskom sastanku
dobili zadatak da zapovedaju operaci-
jom. Ova presuda ima politiku poza-
dinu. Prvi put sam za neku haku
presudu rekla da ne odgovora onome
to se dogodilo, da je u potpunom
neskladu sa injenicama o ubistvima
ljudi, o tome da su ljudi spreeni da
se vrate kuama i ako to nije u skla-
du sa injenicama, onda ta presuda
ne moe da se prihvati kao pravedna
i pravina presuda.
Zbog ega je dovedeno u pitanje
prekomjerno granatiranje Knina
kao i sva svjedoenja rtvi?
Iskreno, mislim da i nije trebalo
uzimati kao dokaz prekomerno gra-
natiranje Knina. Razlog za to je to iz
hake presuda znamo ta znai pre-
komerno granatiranje, a to su Vuko-
var i Grad Sarajevo. Knin nikada nije
granatiran na taj nain, niti preko-
merno niti u nekom duen periodu i
zato je taj standard i uzimanje grana-
tiranja kao kljuni dokaz, iako se
kae da je 900 projektila baeno na
Knin, ne moe se porediti ni sa Vuko-
varom ni sa Gradom Sarajevom. Ja
takoer prihvatam da to nije bio
dokaz pretresnog Vea, ali je zato
transkript Brijonskog sastanka bio
jak, da vie ne treba ni jedan drugi.
Reakcija politikog dijela javno-
sti u Srbiji bila je oekivana, no,
komentirali ste kako ste oekiva-
li mnogo jau politiku reakciju.
Zbog ega je ona onda izostala?
Mislim da je meni bilo jasno zato
je izostala. Ipak su oni svi na vlasti.
Premijer je iz Socijalistike partije
Srbije (SPS), koja je itekako odgovor-
na i za to to se dogodilo Srbima, jer
je ta srpska politika doprinela veli-
kom egzodusu Srba. Isto je na vlasti
Srpska napredna stranka (SNS), oni
su itekako uestovali u svemu tome
to je snalo Srbe u Hrvatskoj. Prema
tome, kod njih je preovladalo to da
nemaju to moralno pravo da sada oni
donose drastine odluke kao da pre-
kinu sve odnose, da otkau gostoprin-
stvo hrvatskom ambasadoru. Sve je
to izostalo i rekla bih da je bilo mnogo
manje emocionalno-politikih reakci-
ja, nego kad je na vlasti bio predsed-
nik Tadi, ija partija nije uestovala
u ratu, nije uestovala u zloinima.
Mislim da je on bio na vlasti da bi on
smatrao svojom obavezom da predu-
zme vrlo rigorozne mere da bi poka-
zao solidarnost sa rtvama.
Jesu li Oluja i Bljesak bile legal-
ne vojne akcije?
Hrvatski predsednik Ivo Josipo-
vi je lepo rekao: Oni su osloboeni,
ali drava Hrvatska ima odgovor-
nost za rtve. Moje lino stanovite
je da su Bljesak i Oluja bile legitim-
ne sa tog vojnog stanovita, ali
neto drugo se desilo uspostavlja-
njem kontrole nad tim delom terito-
rija, poinjeni su zloin protiv ove-
nosti i teki ratni zloini. Za sve te
zloine nisu odgovorni samo pojedin-
ci. Odgovoran je i nekadanji dra-
vni vrh Hrvatske i, naravno, svi ti
koji su bili prisutni na tom Brijon-
skom sastanku. Prema tome, postoji
dravna odgovornost kroz taj zajed-
niki zloinaki poduhvat nezavisno
od toga to su akcija Oluja i akcija
Bljesak potpuno legitimne.
Va kontekstualni pristup ratovi-
ma u bivoj Jugoslaviji?
Ja mislim da e o tome najtani-
je moi da se govori kada svi podaci
o rtvama budu sloeni. Vidi se da
se taj rat odvija na podruju Repu-
blike Hrvatske, da se rat odvija na
teritoriji Republike Bosne i Hercego-
vine, vidi se da se rat odvija na
Kosovu, ali nema rata na teritoriji
Republike Srbije. Meutim, ima
paravojnih formacija Republike
Srbije i Crne Gore i u ratu na terito-
riju Hrvatske, i Bosne i Kosova, iako
nema albanske Oslobodilake vojske
Kosova (OVK) na teritoriji Beograda
ili na teritoriji Srbije. To pokazuje
sasvim sigurno da poetak rata jeste
upad jedne snane armije na terito-
rije nekadanje republike. Posle
toga, rat ide svojom logikom. Otuda
imamo podatke kada kaemo, da je
u Bosni i Hercegovini od 62 000
Bonjaka 31000 civila, a 31000 voj-
nika. Posle toga, kada rat pone tako
to oruane snage druge teritorije
dou pomognu, podravaju, i onda
logika rata postaje neumitna. ivoti
se gube, i od napada, agresije, mogu
se videti i elementi graanskog rata.
Inae da tog nema, postavljala bi se
pitanja odakle oni stradali iz druge
etnike zajednice.
96
Dokumentovanje rtava treba
da bude zavreno, a onda
preostaje politiarima da
shvate koliko je vano da
REKOM bude osnovan i koliko
je vano da se to javno
priznanje ne odlae. Javno
priznanje rtava ne moemo
mi da provedemo. Mi moemo
da knjige piemo, kao to je
Kosovska knjiga pamenja i
koja je prihvaena i od Srba i
Albanaca.
Za nas, generacije odrasle u soci-
jalistikoj Jugoslaviji, 29. studenog
bio je jedini blagdan s okusom gra-
anskog ponosa. Jer, bili smo graa-
ni republike. Drugi blagdani su slavi-
li vrijednosti prema kojima nismo
mogli razviti osjeaj bliskosti, kao to
su Dan ustanka i Dan borca te meu-
narodni Dan rada ili pak onaj praz-
nik koji se i danas slavi s okusom otu-
enosti pod drutvenom prisilom,
famozna Nova godina.
Biti graaninom republike podra-
zumijeva pripadnost univerzalnoj tra-
diciji najsvjetlijih civilizacijskih dosti-
gnua drutvenog ureenja. Res
publica, javna stvar, pretpostavlja
pravo i obavezu zajednice graana da
na javan nain upravlja dobrima koje
stvara. Sustavan je to oblik borbe pro-
tiv oligarhijske prirode vlasti koja vje-
ruje da se tuim novostvorenim vri-
jednostima ima upravljati u privatne
svrhe i interese malenog kruga fina-
ncijsko-politikih monika. Koji, kako
vidimo, danas mnogo naglaenije
nego u drugim povijesnim trenucima
kojima smo svjedoili, uvijek nau
naina pervertirati institucije republi-
ke, kada ih ve ne mogu ukinuti. Oni
sebe, stoga, nuno moraju proglasiti
vievrijednim kao biima, a one, ijim
se vrijednostima upravlja u privatne
svrhe, idiotima. I to ozakoniti. Fai-
zam, drugim rijeima - neizbjeno.
U zanosu nacionalnog osloboenja
od degeneriranih ostataka jugosla-
venske federacije atrofirale u nacizam
na krilima militarizma predimenzio-
nirane nekad narodne armije tada
posve nespremne na nune reforme i
graanski nadzor, simboliki smo
reinstalirali spomenik banu Josipu
Jelaiu na sred Trga Republike.
Neupitna je opravdanost povratka
bana na svoje mjesto na svom trgu.
No, omaklo nam se, republiku smo,
simboliki, izgnali iz naega grada.
Zadovoljni smo, na simbolikoj ravni,
da nam je standard politike zajedni-
ce sputen s razine republike na onu
banovine. Hijerarhijski nuno podre-
ene imeprijalnom centru. Smjete-
nom opet, sada ve po etvrti put, u
nekom gradu s poetnim slovom B?
Umjesto medijske buke koja prati
agresivan zahtjev za promjenom
imena Trga marala Tita, vanije bi
bilo graanski inicirati povratak
imena Trg Republike jednom od
zagrebakih i trgova u drugim grado-
vima Republike Hrvatske.
29. studenog nije dan kojeg je sla-
vila samo socijalistika Jugoslavija.
Istog je dana, godine davne 1947.,
Rezolucijom broj 181, Opa skuptina
Ujedinjenih naroda usvojila Plan
podjele britanske kolonije Palestine
na idovski i arapski dio te tako priz-
nala pravo idovskom narodu na dra-
vu Izrael. Istog je dana, ista skupti-
na, s nepravednih, napaenih, sramot-
nih 65 godina zakanjenja, usvojila
rezoluciju o prijemu Palestine u svoju
organizaciju u svojstvu lana proma-
traa. U predvorje punog meunarod-
nog priznanja. Velika veina ovjean-
stva, 138 zemalja lanica Ujedinjenih
naroda podralo je odluku. Samo 9 ih
je bilo protiv. I sramotnih 41 suzdra-
nih koji su tvrdili da nije mudro priz-
nati temeljno i neotuivo pravo na
samodreenje narodu u uvjetima rata
i bez suglasnosti druge zainteresirane
strane. Kao da je rezolucija od 29. stu-
denog 1947. uvaavala interese druge
strane, palestinskog, dakle, i ire,
arapskog naroda.
I, to u toj situaciji ine predstavni-
ci Republike Hrvatske, punopravne
lanice Ujedinjenih naroda, priznate
od veine lanica u uvjetima teke
agresije, ratnih stradanja i zloina
protiv ovjenosti? Besramno se pri-
druuju suzdranima! Koliko bi gra-
ana Hrvatske dalo podrku takvom
stavu da ih se, kojim sluajem, konzul-
tiralo, makar i anketom? Ili, to smo
mi, Hrvaani, 1991. godine, tamo
negdje oko 29. studenog, nakon pada
Vukovara, mislili o vladama zemalja
koje su izraavale suzdranost u pita-
nju meunarodnog priznanja neovi-
snosti Hrvatske i drugih republika
Jugoslavije pod izgovorom neprimje-
renosti priznanja u ratnim uvjetima i
bez suglasnosti svih strana, ukljuivo
i one koja vri agresiju i ratne zloine
u cilju spreavanja neovisnosti istih?
Kako moemo oekivati prijateljstvo
palestinskog i drugih arapskih naroda
nakon ovakvog ne-stava?
29. studenog 2012. godine. Dan
stida. Stidismo se to smo graani
Hrvatske. Istodobno, od srca se rado-
vasmo uspjehu palestinskog naroda
nakon neizrecivo dugog i tekog puta
k neovisnosti i meunarodnom priz-
nanju. estitamo svim Palestincima,
i onima brojnima koji su hrvatski
graani, kao i svim graanima Pale-
stine Dan neovisnosti, 29. stude-
nog Dan Republike Palestine.
97
KOLUMNA
BEHAR110
multimonolog
Dan neovisnosti Republike Palestine -
DAN STIDA
Republike Hrvatske
Pie: Senad Nani
Bonjaka nacionalna manjina
Dualno izjanjavanje u Hrvatskoj (Popis stanovnitva)
Pod stanovnitvom podrazumijevaju se osobe koje su
dravljani Republike Hrvatske, strani dravljani i osobe
bez dravljanstva koji imaju prebivalite u Hrvatskoj, bez
obzira na to nalaze li se u vrijeme popisa stanovnitva u
Hrvatskoj ili inozemstvu, te osobe koje u kritinom trenu-
tku popisa stanovnitva imaju boravite u Hrvatskoj.
1
Iako je prolo devetnaest godina od Kongresa bonja-
kih intelektualaca na kojemu je vraeno povijesno nacio-
nalno ime Bonjak, jo uvijek je prisutno nerazumijevanje
ovog, za jednu manjinu, krucijalnog pitanja, to najbolje
ocrtava popis stanovnitva u Hrvatskoj iz 2001. godine na
kojemu je stanovnicima Hrvatske omogueno izjanjava-
nje kao Bonjaci ili kao Muslimani.
Paralelizam dvostrukog iskazivanja doveo je do toga da
se bonjaki korpus u Hrvatskoj cenzusno podijelio na
20.755 Bonjaka te 19.677 Muslimana.
2
Budui da hrvat-
sko zakonodavstvo ne priznaje Muslimane kao naciona-
lnu manjinu, to je bitno smanjilo manjinska prava koja
Bonjacima zakonski pripadaju na osnovi njihove realne
brojnosti, npr. slubena uporaba vlastitog jezika, pravo na
zaposlenje u dravnoj upravi, politiko zastupanje.
S Bonjacima, tom novom kategorijom nacionalnih
ma njina, ponajvie se identificiraju pripadnici nekadanje
manjine Muslimana, ali ovom objekcijom ne elimo impli-
cirati kako su svi Bonjaci nuno i vjerski muslimani.
3
Anketa o socijalnom i kulturnom poloaju Bonja-
ka/Muslimana u Gradu Zagrebu utvrdila je kako posto-
ji znaajna razlika u nainu izjanjavanja izmeu Bonja-
ka roenih u Bosni i Hercegovini i onih koji su roeni u
Hrvatskoj, budui da oni koji su roeni u Bosni i Herce-
govini vie slijede promjene, bar kad se radi o naciona-
lnom imenovanju, od onih roenih u Hrvatskoj.
4
Autor Ankete pretpostavlja da e udio onih osoba koje
98
PREPORODOVA IZDANJA
Amina Nani
Manjine u pravu
Autorica knjige diskretno gradi rukopis na izlo-
enom naelnom vrijednosnom stajalitu. No, kao
legalist po vokaciji, materiju pravnog ureenja
nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj prezenti-
ra nam na sveobuhvatan, pravno-korektan i objek-
tivan nain. Vremenski slijed normativnih promje-
na, statistike pokazatelje i pojedine injenine
podatke povremeno prati izlaganje alternativnih
mogunosti, u politikoj javnosti vie ili manje poz-
natih, a neprihvaenih prijedloga. Valja naglasiti da
ponekad tekstovi posveeni manjinskoj problema-
tici bivaju optereeni godinama utnje i/ili neslua-
nja, pa se teko nose s izazovom navijake argu-
mentacije zaboravljajui da je esto manje zapravo
vie. Ova je knjiga upravo suprotan primjer. Autori-
ina osobna zapaanja nenametljiva su i logina,
ocjena i kritika izbalansirane, itatelja ne tjeraju na
zakljuke odreenog predznaka, ve otvaraju per-
spektivu, postavljaju pitanja i ne pretendiraju dati
konane, jednostrane, a posebno ne dogmatske
odgovore. itatelje nesklone ili neupoznate s pra-
vnim diskursom moda bi kratki pogled na sadraj
ove knjige mogao unaprijed preplaiti i/ili odbiti.
Bila bi to alosna greka povrnog doticaja s njom.
Naime, tekst uistinu sadri pregled, opis i analizu
relevantnih hrvatskih pravnih propisa, no istovre-
meno predstavlja pitko, razumljivo i praktino tivo
koje na jednom mjestu i u racionalnoj koliini sadr-
i relevantne informacije o poloaju nacionalnih
manjina u naoj dravi. Ve od samog uvodnog
djela, itatelja upoznaje s problemima odreenja
definicije i pojma nacionalne manjine da bi svako
sljedee poglavlje, u koncentrinim krugovima, sve
detaljnije, ali utemeljeno na prethodnom dijelu,
objasnilo inae relativno komplicirane pravne insti-
tute i rjeenja. U tom smislu knjiga u vaim rukama
slui kao vodi ili prirunik, ali i putokaz za daljnja
promiljanja pitanja ureenja poloaja nacionalnih
manjina u naoj zajednikoj domovini.
Sanja Bari
1
Zakon o popisu stanovnitva,
kua n stava i stanova u Repu-
blici Hrvatskoj 2011. godine,
NN br. 92/2010., l. 2., st. 1.
2
Tankovi, ., Bonjaki identi-
tet da nas, Behar, br. 87./88.,
Kulturno drutvo Bonjaka
Hrvatske Preporod, Zagreb,
2009., str. 53.
3
Helena Anui, poznata novi-
narka Hrvatskog katolikog
radija, izjanjava se kao Bo -
njakinja.
4
Hodi, A., Bonjaci u Zagre-
bu: kratki prikaz socijalno-kul-
turnog stanja, Vijee bonjake
nacionalne manjine Grada
Zagreba, Zagreb, 2011., str. 20.
Ulomak iz istoimene knjige u izdanju KDBH Preporod
se samoimenuju Muslimanima u
budunosti nestati ili postati nezna-
tan jer e se dogoditi smjene genera-
cija, kao i neizbjene promjene u na -
cional nom izjanjavanju sadanjih
Mu s limana, ime e se konano
uvesti sasvim jasna razlika izmeu
nacionalne i vjerske pripadnosti.
5
Anketa je pokuala proniknuti u
razloge radi kojih osobe jo uvijek
koriste odrednicu Musliman te je
tako najvii postotak ispitanika
(49,12%) ustvrdio da je to navika na
stari naziv (Musliman).
6
Znaajan
je udio (30,92%) i onih ispitanika koji
misle da je glavni razlog ovoj pojavi
nerazlikovanje vjerskog od naciona-
lnog, a najmanji udio (13,48%) ispita-
nika misli da osobe ko je navode stari
i danas nevaei na ziv Musliman i
ne znaju za nastalu pro mjenu.
7
Razlog koji nije obuhvaen u
Anketi, a na koji nesumnjivo upuu-
ju njeni rezultati jest strah da e se
promjenom nacionalnog imena iz
Mus li man u Bonjak neto izgubi-
ti, primjerice, vjerski identitet, po s -
ao, status u drutvu, itd. No, autor
dri taj strah neosnovanim jer oni
ko ji gube sami su Muslimani, ko -
ji su takvim nainom izjanjavanja
po dvedeni pod rubriku Ostali naro-
di Eu rope i ostali nepostojei u za -
ko nodavnim okvirima Republike
Hrva tske.
8
Popis biraa
Popisi biraa dravna su eviden-
cija u koju se upisuju hrvatski
dravljani koji su navrili 18 godina
ivota, osim onih koji su pravomo-
nom sudskom odlukom potpuno lie-
ni poslovne sposobnosti.
9
Od ukup-
nog broja izjanjenih Bonjaka u po -
pisu stanovnitva, procjenjuje se da
ih je tek oko 25% tako evidentirano
u popisu biraa.
10
Stoga su hrvatske vlasti 2007.
godine odluile kako e osobe koje su
u biraki popis zavedene kao Musli-
mani privremeno imati aktivno bi -
ra ko pravo (birati) na izborima za
lanove vijea i predstavnike bonja-
ke manjine, to je unijelo dodatnu
pomutnju u postojee stanje.
11
Naime, Vlada je u obje Odluke o
raspisivanju izbora za lanove vijea
i predstavnike nacionalnih manjina
u jedinicama lokalne i podrune (re -
gi onalne) samouprave odluila da za
lanove vijea ili predstavnike bo -
njake nacionalne manjine iznim-
no, na ovim izborima mogu glasova-
ti i hrvatski dravljani koji su u popi-
su biraa upisani kao muslimani, a
iskazat e se na posebnom izvatku.
12
Jasno je da se radi o politikoj
odluci kojom se htio rijeiti problem
dvadesetak tisua ljudi opredijelje-
nih kao Muslimani, a koji nisu mo -
g li sudjelovati na prvim izborima za
vijea i predstavnike manjina. Me -
u tim, vladina odluka izazvala je
ne zadovoljstvo nekih drugih nacio -
na lnih manjina koje su upozoravale
da dvadeset tisua izjanjenih Mu s -
li mana ne ine samo Bonjaci, ve u
odreenom broju i Romi.
13
Vlada vie nije donosila takve od -
luke, ve je pripadnicima bonjake
manjine koji su upisani kao Musli-
mani prilikom buduih izbora omo-
guavala da obave uvid u birake po -
pi se i po potrebi izmijene nacional -
nost, to je jedno od osnovnih ljud-
skih prava.
14
U tom kontekstu, vrijedno je na -
ve sti dvije preporuke iz 2004. godine
ko je su dolazile iz bonjakih krugo-
va. Prof. dr. sc. Sead Berberovi, ta -
da nji predsjednik Bonjake nacio-
nalne zajednice Hrvatske, predlagao
je dvije varijante preregistracije:
1. svi graani koji su u birakim
popisima upisani kao Muslimani
trebali bi se automatski preregistri-
rati u Bonjake, budui da zapravo
pripadaju bonjakom korpusu,
15
a
oni koji to ne ele trebali bi se u za -
da nom roku javiti u svoj opinski
ured i preregistrirati u neku drugu
na cionalnost, ili
2. svi Muslimani trebali bi se u
zadanom roku preregistrirati u neku
drugu nacionalnost.
16
Mr. sc. Senad Nani, predsjednik
Kulturnog drutva Bonjaka Hrvat-
ske Preporod, predlagao je da se
Muslimanima prui mogunost da,
ak i bez osobne intervencije za prom -
jenom nacionalne odrednice, crpe
svoja prava iz UZPNM zajedno s Bo -
nja cima. Autor dri da bi se tako
omo guilo Muslimanima, koji su u
prolosti poesto i arbitrarno upisiva-
ni kao takvi, stjecanje prava da zajed -
ni ki s Bonjacima biraju svoja vijea
99
PREPORODOVA IZDANJA
BEHAR110
5
loc. cit.
6
ibid., str. 21.
7
loc. cit.
8
ibid., str. 3.-4.
9
Zakon o popisima biraa, NN br. 19/2007., l. 2., st. 1.
10
Prilog dopisa prof. dr. sc. Seada Berberovia lanu Predsjednitva
Bosne i Hercegovine, Sulejmanu Tihiu, od 18.10.2005., objavljen u:
Bonjakoj pismohrani, sv. 5., br. 17.-20., Bonjaka nacionalna
zajednica Hrvatske, Zagreb, 2004./2005., str. 319.
11
Advisory Committee on the Framework Convention for the Protec-
tion of National Minorities, Third Opinion on Croatia, Adopted on
27 May 2010 (dalje: Opinion on Croatia III), ACFC/OP/III(2010)005,
Strasbourg, 6 December 2010, str. 11.
12
Nazif Memedi, saborski zastupnik i lan Savjeta za nacionalne
manjine, upozorio je kako nije u redu to se Muslimanima dopu-
stilo da glasuju za Bonjake, ali ne i za Rome. (Novosti i najave
Vlade Republike Hrvatske, Savjet za nacionalne manjine trai pose-
ban zakon o manjinskim izborima, 29. lipanj 2007.,
<http://www.vlada.hr/hr/naslovnica/novosti_i_najave/2007/lipanj/sa
vjet_za_nacionalne_manjine_trazi_poseban_zakon_o_manjinskim_i
zborima>, aurirano 29. srpnja 2011., posjeeno 29. srpnja 2011.)
13
Odluka o raspisivanju izbora za lanove vijea nacionalnih manjina
u jedinicama lokalne i podrune (regionalne) samouprave, NN br.
49/2007., l. III.; Odluka o raspisivanju izbora za predstavnika
nacionalnih manjina u jedinicama lokalne i podrune (regionalne)
samouprave, NN br. 49/2007., l. III.
14
Second Report Submitted by Croatia Pursuant to Article 25, Para-
graph 1 of the Framework Convention for the protection of National
Minorities (dalje: Croatia State Report II), ACFC/SR/II(2004)002,
Strasbourg, 13 April 2004, str. 70.
15
Berberovi, S., Mi smo uporni (intervju), Preporodov Journal, br.
58., Kulturno drutvo Bonjaka Hrvatske Preporod, Zagreb, velja-
a 2004., str. 13.
16
Prilog dopisa prof. dr. sc. Seada Berberovia, op. cit. (bilj. 17.), str.
321.
100
PREPORODOVA IZDANJA
i predstavnike nacionalnih manji-
na.
17
Novija povijest Bonjaka u
Hrvatskoj
Bonjaci su poeli dolaziti u
Hrvatsku odmah po austrougarskoj
okupaciji Bosne i Hercegovine pola-
ko obnavljajui prisutnost muslima-
na u Hrvatskoj. Tada je zapoeo pro-
ces doseljavanja Bonjaka u potrazi
za poslom i obrazovanjem, to e pre -
d stavljati klju tradicije hrvatskih
muslimana u nadolazeem 20. sto-
ljeu i biti jednim od uzroka njihove
drutvene afirmiranosti.
18
Osloboenje od austrougarske
vlasti dovelo je do ujedinjenja juno-
slavenskih zemalja u novu dravu.
Broj muslimana poveavao se inten -
zi vno, naroito u Zagrebu. Znaajnu
ulogu odigrala je ekonomska imigra-
cija jer je Zagreb bio sredite indu-
strijskog razvoja i meunarodne trg -
o vine u Kraljevini Jugoslaviji. K to -
me, Sarajevo nije bilo suvremeni
sveuilini grad, pa je mnogo ljudi
eljnih obrazovanja svoje visokokol-
sko obrazovanje postizalo u Zagrebu,
gdje je velik broj i ostao zbog boljih
mogunosti zapoljavanja, profesio-
nalne i drutvene afirmacije.
19
Godine 1943., zasjedanjem Anti-
faistikog vijea narodnog osloboe-
nja Jugoslavije, politikog parlamen-
tarnog tijela narodnooslobodilakog
partizanskog pokreta pod vodstvom
Komunistike partije Jugoslavije,
obnovljena je Bosna i Hercegovina u
obliku federalne socijalistike repu-
blike. To je nailo na odobravanje
muslimana i znaajno povealo podr-
ku partizanskom pokretu pod vod-
stvom Josipa Broza Tita.
No, ni tada nije bila priznata na -
rodna posebnost bosansko-hercegova-
kim muslimanima, iako su priznati
dotada nepriznati narodi Ju go s la vi -
je, Crnogorci i Makedonci. Ova pozici-
ja sprijeenosti Bonjaka na putu
nacionalne afirmacije uz pri znanje
do movinske posebnosti, oz nait e po -
litiki ivot Bonjaka u drugoj polovi-
ci dvadesetog stoljea kao nastavak
borbe za nacionalna prava.
Udio Bonjaka se poveao od ne -
zamjetnih 0,029% 1948. godine na
respektabilnih 0,909% 1991. godine.
Bonjaci su te godine postali trei po
brojnosti narod u Hrvats koj, nakon
veinskih Hrvata (78,1%) i manjin-
skih Srba (12,2%). Podaci pokazuju
da je u promatranom razdoblju ukup-
ni porast stanovnitva u Republici
Hrvatskoj bio svega 27,35%, a broj
Bonjaka je u istom razdoblju pora-
stao za preko etrdeset puta.
20
Prema slubenim statistikim
pokazateljima popisom iz 1948. godi-
ne evidentirano je svega 1.077 Bo -
njaka. No, prof. dr. sc. emso Tanko-
vi dri ovaj zakljuak samo djelomi-
no tonim i tvrdi da je 1948. godine
u Hrvatskoj bilo 4.456 Bonjaka koji
su pridodani djelomino srpskom
nacionalnom korpusu (274 Bonjaka)
i u znaajnom dijelu hrvatskom
(3.212 Bonjaka).
21
U sluaju da se
kao poetna veliina uzme stvarni
broj koji iznosi 4.563 pripadnika bo -
njakog naroda, tada se dobiva porast
Bonjaka neto manji od deset puta.
Slaemo se s njegovim sudom da
razloge takvih tendencija ne treba
traiti iskljuivo u pojaanom uselja-
vanju Bonjaka u Hrvatsku. Pored
navedenog, razloge ubrzanog pove-
anja pripadnika bonjakog naroda
treba traiti u postupnom i slobodni-
jem izjanjavanju nacionalne poseb-
nosti.
Zavretkom rata u Bosni i Herce-
govini propale su i iluzije o cijepanju
Bosne. Za Bonjake u Hrvatskoj to je
vrijeme borbe za priznanje svog ma -
njinskog statusa. Devedesetih go di -
na svjedoimo proces jaanja po s to -
je ih institucija i nastajanja novih
uk ljuujui i onih koje predvia nova
za konska regulativa o manjinama
us k laena s europskim standardi-
ma.
Ako usporedimo tablice popisa
stanovnitva iz 1991. i 2001. godine
uoavamo da ratna dogaanja nisu
imala toliko negativan utjecaj na
populaciju Bonjaka. Naime, broj
Bonjaka i Muslimana je smanjen
za 3.000,
22
to je malen gubitak u
odnosu prema gubicima pripadnika
drugih manjina, ali i velik u odnosu
na aktualni ukupni broj pripadnika
Bonjaka.
Zanimljivo je uoiti da su musli-
mani, kao kategorija vjerske pripad-
nosti, jedna od rijetkih statistikih
kategorija koja u odnosu na popis
stanovnitva iz 1991. godine biljei
rast. Naime, 1991. godine Republika
Hrvatska imala je 4.784.265 stano-
vnika, a muslimana je bilo 54.814,
odnosno 1,15%. Prema popisu stano-
vnitva iz 2001. godine, Republika
Hrvatska imala je 4.437.460 stano-
vnika, od ega muslimana 56.777,
to iznosi 1,28% ukupnog broja sta-
novnika.
23
Smatramo da se zabiljeeni po ra -
st broja pripadnika islama ne moe
objasniti porastom broja Albanaca
ili konverzijom nemuslimanskog sta-
novnitva, ve vjerojatnim asimila-
cijskim procesima bonjake manji-
ne. Takoer, injenica je da se nema-
li broj u znanstvenoj, kulturnoj i
politikoj javnosti poznatih musli-
mana nacionalno deklariraju kao
Hrvati.
17
Nani, S., Manjine ili segmenti politikog prostora (intervju), Prepo-
rodov Journal, br. 60., Kulturno drutvo Bonjaka Hrvatske Prepo-
rod, Zagreb, travanj 2004., str. 15
18
Nani, S., Muslimani Hrvatske: Razlozi visokog stupnja drutvene
afirmiranosti, Behar, br. 87./88., Kulturno drutvo Bonjaka Hrvat-
ske Preporod, Zagreb, 2009., str. 61.
19
ibid., str. 60. 61.
20
Tankovi, ., Bonjaci u Republici Hrvatskoj, Vijee Kongresa
bonjakih intelektualaca, Sarajevo, 1997., str. 11.
21
ibid., str. 12.
22
Croatia State Report II, op. cit. (bilj. 20.), str. 45.
23
Nani, S., Multimonolog, Kulturno drutvo Bonjaka Hrvatske
Preporod, Zagreb, 2011., str. 38
Knjiga Manjine u pravu (Pod-
naslov: Ustavnopravni poloaj na ci -
o nalnih manjina u Republici Hrvat-
skoj s posebnim naglaskom na Bo -
njake) autorice Amine Nani podije-
ljena je u sljedeih deset po g lavlja: 1)
Pojam nacionalna manjina; 2)
Struktura stanovnitva u Hrvatskoj;
3) Bonjaka nacionalna manjina; 4)
Pravni okvir zatite nacionalnih
manjina u Republici Hrvatskoj; 5)
Ustav Republike Hrvatske; 6) Usta-
vni zakon o pravima nacionalnih
ma njina; 7) Politika zastupljenost
manjina; 8) Ostali manjinski zako-
ni; 9) Zakljune opaske; 10) Biljeke;
11) Literatura. Navodi se ukupno
467 biljeki.
Knjiga ima za predmet prava
manjina i to kao poseban skup pra-
vila koja ureuju status brojano
inferiornih ili nedominantnih skupi-
na specifinih obiljeja, prije svega
osobitog etnikog, vjerskog ili jezi-
nog identiteta koji ih ini drukijim
od ostatka populacije drave u kojoj
ive. Autorica uvodno posebno istie
da joj intencija nije razmatrati pojam
manjina u sociolokom smislu, kao
i da e se u tekstu dosljedno primje-
njivati pojam nacionalna manjina
kojega koriste hrvatski zakonodavac
te relevantni europski komparativni
pravni sustavi. Osim spomenutih
uvodnih napomena, u okviru prvog
poglavlja (Pojam nacionalna manji-
na, str. 11.-14.) prikazuju se i znan-
stveni pokuaji definiranja pojma
manjine te pravni pokuaji definira-
nja u Hrvatskoj. U drugom poglavlju
(Struktura stanovnitva u Hrvat-
skoj, str. 15.-18.) autorica izlae i
kritiki se osvre na podatke o nacio-
nalnoj slici Hrvatske, komparirajui
pritom rezultate iz Popisa stanovni-
tva provedenih 1991. i 2001. godine
(naalost ne i onoga iz 2011. budui
da, kao to je poznato, isti jo uvijek
nisu obraeni).
Tree poglavlje pod naslovom
Bonjaka nacionalna manjina
(str. 19.-27.) predstavlja osobito inte-
resantan i vrijedan dio knjige u
kojem se podrobno prikazuje razvoj
pojma Bonjak od srednjeg vijeka do
modernih vremena, a posebno se
detaljno izlae novija povijest Bo -
nja ka u Hrvatskoj i njihovo kultur-
no, drutveno i politiko organizira-
nje, te se ukazuje na probleme bo -
njake manjine povezane uz izja -
nja vanje u popisu stanovnitva i po -
pisu biraa.
U etvrtom poglavlju (Pravni
okvir zatite nacionalnih manjina u
Republici Hrvatskoj, str. 29.-32.)
autorica saeto postavlja okvir za de -
ta ljniju razradu ovog pitanja nabra-
jajui najznaajnije akte (Ustav Re -
publike Hrvatske, zakone, podzakon-
ske akte, te relevantne meunarodne
ugovore kojih je Republika Hrvatska
stranka) kojima se u Hrvatskoj regu-
lira materija zatite manjina. Sljede-
e, peto poglavlje (Ustav Republike
Hrvatske, str. 33.-49.) donosi ponaj-
prije detaljni pregled relevantnih
odredaba Ustava Republike Hrvatske
(2010.), a zatim i analizu odgovaraju-
ih normativnih rjeenja i to tijekom
est razdoblja (od kojih se prvo odno-
si na period socijalistike ustavnosti
od 1963. do 1990. godine), pri emu
autorica ne zaobilazi navesti i kritizi-
rati problematine koncepte (npr.
pojam autohtonosti, ustavno na b -
ra janje ma njina, financiranje manji-
na preko Savjeta za nacionalne ma -
nj ine, itd.).
U estom poglavlju (Ustavni
zakon o pravima nacionalnih manji-
na, str. 51.-75.) iscrpno se razmatra
Ustavni zakon o pravima nacionalnih
manjina iz 2002. (posebno jamstva
prava i sloboda osoba koje pripadaju
manjinama kao najiscrpniji dio zako-
na usmjeren prema ouvanju osebuj-
nih sastavnica manjinskog identite-
ta) koji se prvo komparira s prethod-
101
PREPORODOVA IZDANJA
BEHAR110
Ouvanje osebujnih sastavnica
manjinskog identiteta
Amina Nani: Manjine u pravu ( Ustavnopravni poloaj nacionalnih manjina u Republi-
ci Hrvatskoj s posebnim osvrtom na Bonjake), KDBH Preporod, Zagreb, 2012.
Pie: Petar Bai
nim zakonom (Ustavni zakon o ljud-
skim pravima i slobodama i pravima
etnikih i nacionalnih zajednica ili
manjina u Republici Hrvatskoj,
1991.) kojemu autorica priznaje go -
lemi znaaj kojega je imao u vrijeme
usvajanja, ali i upozorava na sve nje-
gove ugraene nedostatke (turi po -
pis prava pripadnika nacionalnih
ma njina i nedovoljno precizirane od -
redbe o sudjelovanju pripadnika ma -
njina u tijelima javne vlasti, neposto-
janje definicije nacionalne manjine,
itd.) te na probleme koje su ti nedo-
statci generirali u praktinoj primje-
ni. Posebno se osvre i na odluke Us -
ta vnog suda Republike Hrvatske o
pravnoj prirodi Zakona pri emu se
pridruuje nekim kritikama stajali-
ta koje je pritom Sud zauzeo. Nada-
lje, u ovom dijelu radu autorica anali-
zira i brojne zakonske propise kojima
se detaljnije regulira ova materija,
pri mjerice one kojima se osigurava
za s tupljenost pripadnika manjina u
ti jelima dravne uprave i pravosud-
nim tijelima (Zakon o sustavu dra-
vne uprave, Zakon o dravnim slube -
ni cima, itd.), zatim pristup sredstvi-
ma javnog priopavanja (Zakon o
medijima, Zakon o elektornikim me -
dijima), itd.
U sedmom poglavlju (Politika
zastupljenost manjina, str. 77.-114.)
autorica identificira etiri temeljna
instituta koja Ustavni zakon o pravi-
ma nacionalnih manjina odreuje u
zatiti manjina s ciljem osiguranja
nji hove zastupljenosti u tijelima poli-
tike vlasti te sudjelovanja u javnom
ivotu uope, a koja zatim detaljno
analizira u etiri potpoglavlja. U pita-
nju su pravo manjina na predstavlje-
nost u Hrvatskom saboru, pravo
manjina na predstavljenost u tijelima
lokalne i regionalne samouprave, su -
s tav manjinske samouprave uspos -
ta vljen kroz vijea nacionalnih manji-
na, te komunikacija manjina sa sre-
dinjom dravnom vlasti kroz Savjet
za nacionalne manjine.
Osmo poglavlje (Ostali manjin-
ski zakoni, str. 115.-123.) donosi
detaljan prikaz dva zakona - Zakona
o uporabi jezika i pisma nacionalnih
manjina u Republici Hrvatskoj te
Zakona o odgoju i obrazovanju na je -
ziku i pismu nacionalnih manjina,
kao i pregled relevantnih odredaba
ostalih povezanih zakonskih propisa
(Zakon o opem upravnom postupku,
Zakon o parninom postupku, Zakon
o kaznenom postupku, itd.) kojima se
preciziraju i proiruju odredbe Ustav-
nog zakona glede uporabe jezika i
pisma manjinskih skupina. Autorica
se u zasebnom potpoglavlju osvre i
na postupak nadzora nad primjenom
tzv. manjinskih zakona koji, sukla-
dno relevantnim zakonskim odredba-
ma provode Vlada Republike Hrvat-
ske, Ministarstvo uprave, Ministar-
stvo znanosti, obrazovanja i sporta, a
posebno i na mogunost podnoenja
ustavne tube koju je predviao Us ta -
v ni zakon, a ukinuta je odlukom Us -
ta vnog suda iz 2010. godine.
U devetom poglavlju (Zakljune
opaske, str. 125.-126.) autorica su -
mira zakljuke svoje studije. Jo jed-
nom upozorava na nedosljednost i
svojevrsna lutanja hrvatskog ustav -
o tvorca glede regulacije prava manji-
na, zatim pojavu uvjetovanosti
manjinskog zakonodavstva trenut-
nim politikim odnosima, upozora-
va na ona podruja u kojima su naj-
primjetnije razlike izmeu normira-
nog i stvarnog stanja, nedostatke
instituta vijea i predstavnika nacio-
nalnih manjina, ali i naglaava ona
podruja u kojima su ostvareni naj-
bolji rezultati i najznaajniji napre-
dak glede potivanja prava koja su
vaeim nacionalnim propisima ma -
njinama zajamena.
Knjiga Manjine u pravu: Usta-
vnopravni poloaj nacionalnih manji-
na u Republici Hrvatskoj s posebnim
naglaskom na Bonjake, autorice
Amine Nani ima za predmet prava
manjina koja predstavljaju posebno
vano i osjetljivo pitanje za svaku de -
mo kratsku dravu, pa tako i za Repu-
bliku Hrvatsku. U pitanju je izvorno
djelo s relevantnim zakljucima koje
daje znanstveno-kritiki doprinos op -
oj drutvenoj debati o odnosu prema
manjinama u Republici Hrvatskoj,
kao i doprinos ukupnom uzdizanju
de mokratskih standarda drutva i
drave. Pristup istraivaa pritom
odgovara kompleksnoj problematici
ko ja je obraena. Slijedom svega na -
ve denog posve je opravdano publici-
ranjem jednog ovakvog istraivanja
koje registrira te kritiki analizira i
vrednuje razliite etape, probleme i
rjeenja u razvoju manjinske proble-
matike kod nas, a samo djelo treba
kategorizirati kao znanstveno djelo te
ga preporuiti kao relevantan uvid u
reenu problematiku.
102
PREPORODOVA IZDANJA
O autorici
Amina Nani (ro. Alijagi), pravnica iz Zagreba, roena je 1987. u Derventi, Bosni i Hercegovini. Godine
1992. prebjegla je u Lovran, Republiku Hrvatsku. Na Pravnom fakultetu Sveuilita u Rijeci etiri je godine bila
demonstratorica na Katedri za ustavno pravo. U tom razdoblju objavila je dva znanstvena lanka (A1 kategori-
je) i jedan struni. Navedeni radovi pokrivaju socijalno pravo, povijest i etiku prava te meunarodno javno
pravo. Nakon obranjenog strunog magistarskog rada 2011. seli se u Zagreb. Zapoljava se u Lakti & partneri
odvjetnikom drutvu d.o.o. kao odvjetnika vjebenica. lanica je Glavnog odbora Kulturnog drutva Bonja-
ka Hrvatske Preporod i pet je godina bila lanica redakcije Preporodovog Journala u kojem je asopisu,
meu ostalim, pisala o poloaju nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.
Dr. Ljudevit Taloci
Glasnik Zemaljskog muzeja u
Bosni i Hercegovini, I, 1889.
Historijskim promatranjem ime -
na naroda i zemalja dolazi se esto do
sasvim nenadanih obreta. Gdje nas
kronike i povelje ostavljaju na cjedilu,
ti pokato znaenje imena u kojeg
naroda reprezentira itavu perijodu.
Vrlo je stara, ali ujedno i vrlo istini-
ta metafora, da su geografija i krono-
logija oba oka historije. U sumranom
pojutarju ljudske povijesti, gdje se
razabiru samo tamni crtei, treba
nam baklja, a to je jezikoslovlje. I svje -
tlost jezikoslovnih rasprava vrlo esto
zavarava, ako se ne
osvijetli pra va stvar i
ako to ne bude s prave
mete. S toga je razlo-
ga etimoloko natuca-
nje preesto besplo-
dno; ili se time samo
umnoava islo praz-
nih hipoteza, ili te
pak zavede, te zaba-
sa u prostranome ca -
r stvu fantazije. Una-
to raznijem po te ko -
ama nema opet ispi-
tau slaega posla,
ve traiti i prouava-
ti zametak svome pre -
d metu. Trai svako -
ja kih razjanjenja,
opet ih naputa, pa
se neozlovoljen vraa onamo, odakle
si poao, pa pone iznova. Osobito je
muno protumaiti ime nae zemlje
Bosne, onoga teritorija na razmeu
zapadne i istone kulturne sfere,
preko koga prestrujae naraznolinije
narodne stihije.
Bujno islo kako starih, tako novi-
jeh povjesniara i zemljopisaca trudi-
lo se i muilo, traei porijeklo imenu
103
PREPORODOVA IZDANJA
BEHAR110
Izvadak iz knjige Historijski putopis kroz Bosnu i Hercegovinu
O znaenju imena Bosna
Prolost ini sadanjost onim to jeste
Ova openita i naizgled prilino paualna ocjena, ako je igdje primjenjiva u pra-
ksi, onda je to zasigurno u Bosni i Hercegovini. Historiografija prostora na kojem e
se u sukcesivnim historijskim periodima u razliitim omjerima odvijati proces nastan-
ka i definiranja historijskog i toponomastikog entiteta najprije Bosne, a potom i
Bosne i Hercegovine, nije tema zanimljiva samo historiarima. No, kako je historija
znanstvena oblast u ijim okvirima je nastanak, autohtonost i kontinuitet, namjera
kojom smo se rukovodili pri izradi ove knjige bila je identificiranje i definiranje mate-
rijalnih - arheolokih - dokaza i pokazatelja, naravno ne svih, ali velikog broja naje-
e osporavanih elemenata bosanskohercegovake historinosti.
Odluka da knjigu sainimo od izvjetaja o arheolokim iskopavanjima i nalazima
obavljenim u periodu od 1889.-1914. godine objavljenih u Glasniku zemaljskog
muzeja Bosne i Hercegovine, takoer nije sluajna. Prije svega eljeli smo pokazati
obim i intenzitet arheolokih radova izvoenih u Bosni i Hercegovini ba u tom perio-
du, odnosno za vrijeme Austro-ugarske okupacije, brojnost nalazita, historiografski
kvalitet nalaza, kao i njihovim djelom predstaviti linosti koje su u tom domenu dale
najvei doprinos, a kojima se ova zemlja niim nije oduila.
Nalazimo jednako zanimljivim i sramotnim da gotovo nijedan
od autora ije smo tekstove iskoristili za ovu knjigu, uprkos
doprinosu nema ni svoju ulicu ni u Sarajevu, niti u bilo kojem
drugom gradu u Bosni i Hercegovini. Ova injenica kazuje
mnogo vie u korelaciji sa gomilom anonimnih i poluanonim-
nih linosti, da se ne uputamo u drukije kategorizacije, po
kojima su nazvane ulice u glavnom gradu Bosne i Hercegovi-
ne. Isto tako nali smo zanimljivim i doprinos arheologa-ama-
tera, ali i razinu svijesti potpuno anonimnih nalazaa i njiho-
vog odnosa prema nalazima. Moda ponajvie zbog toga to
je, pretpostavljamo, malo ko u stanju danas zamisliti takvu
situaciju. Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, njegov
(ne)rad, oslanjanje na neizvjesne izvore prihoda i konano
njegovo zatvaranje, posebna su i nimalo lijepa pria.
Naravno da nismo uspjeli obuhvatiti ni sve oblasti (napri-
mjer, etnografiju, pa i vjerski ivot) kao ni sve autore, a ni sva
geografska podruja koja to zasluuju nisu obraena u obimu
koji njihov znaaj nalae. Jasno je da bi takav pristup zahtije-
vao neuporedivo vie prostora. Nastojali smo punktirati odre-
ene vremenske periode - prahistoriju, rimsko doba i srednji
vijek - kao, recimo relativno neupitna historijska razdoblja. S
druge strane, ovi historijski periodi, koliko god su znaajni kao osnov i unekoliko
nadgradnja historiografije ove zemlje, gotovo da su nepoznati naoj iroj italakoj
javnosti, te smo ih i zbog toga eljeli predstaviti i koliko je to u naoj moi, osvijetliti.
S iskrenom nadom da smo koliko-toliko uspjeli u namjeri s kojom smo se i upu-
stili u realizaciju ove knjige, i sa jo veom nadom da emo biti u prilici realizirati i njen
nastavak u kojem bismo rado Bosnom i Hercegovinom proli od grada do grada i
predstavili njegovu prolost u svjetlu arheolokih nalaza za koje, sigurni smo, ni nji-
hovi stanovnici ne znaju, preporuujemo i predajemo ovu knjigu na itanje i sud prije
svih zainteresiranoj italakoj publici, a potom i akademskoj zajednici.
Edin Urjan Kukavica
KDBH Preporod, 2012., Zagreb, strana, 448. str.
Bosna ili Bosnia, pa se pri tom svako-
jako razgaalo i nagaalo. U zadnje
vrijeme napisao je gospodin Karlo
Sa ks sastavak o postanju imena Bo s -
ne, koji zasluuje panju i s obilate,
ovdje nanizane grae, i sa svoje trije-
zne kritike. Iz svijeh izvora slijedi po -
u zdano, da se je stara banovina Bo -
sna uope podudarala sa porije jem
Bosne, koji Saks na tome osniva, da
je naime Bosna svoje ime primila od
glavne ile te oblasti, od rijeke Bo s ne,
slau se svi noviji ispitai. Treba
dakle pronai znaenje imena te rije-
ke. Hoemo li, da pri ovom naem is -
pi tivanju metodiki radimo, onda
nam valja postaviti dva pitanja:
1. Je li ime Bosna slovjenskog po -
rijekla?
2. Ako nije slovjenskog porijekla,
u kojem jeziku valja mu onda traiti
korijen?
Na prvo pitanje moemo dosta po -
uzdano odgovoriti. Rije BOSNA, -
Boskna - sastavljena je od korijena
Bos, - Bosk - i o d sufiksa na (u staro-
slavjenskom inu-ina-ino). Tvorka na
dodaje se supstantivima, adjektivima
i participima. Rije Bosna po tvorci
na izgleda, da je enski pridjev; pravo
uzevi jest supstantivni adjektiv. To
se vidi po deklinaciji: Bosna, gen. ne,
dativ i lokal noj (u Bosnoj) pri emu
uvijek valja razumijevati bosna zem-
lja. Ali korijen bos, nema u slovjen-
skim jezicima znaenja, koje bi tuma-
ilo tu rije. Vuk. Stef. Karadi navo-
di Bosnu prosto kao ime rijeke i zem-
lje Bosne. Danii pie o tome u svom
Rjeniku hrvatskoga ili srpskoga
jezika ovo: Bosna: ime rijeci i zemlji
i jednom selu. Bez sumnje je ostalo od
starijega tuega naroda; pisalo se u
tuijem jezicima X. vijeka Bosona,
poslije i Bosnia.
Ali i po autoritativnome sudu Mi -
k loia i Jagia ne moe se korijen
od gonetnuti u slovjentini.
Ako dakle tako stoji, da se ime toj
oblasti, kojoj je tek jedno slovjensko
pleme, i to bosansko, dalo historiku
njenu individualnost, ne moe protu-
maiti slovjentinom, kud nam se
valja obratiti? Po naem mnijenju va -
lja tu promotriti oskudne ostanke
predbosanske povijesti.
Iliri su prvo i po historiji najstari-
je pleme, koje je naselilo sjeverozapa-
dni ugao balkanskog poluostrva. U
najstarije doba, ta ga povijest biljei,
bila su ta ilirska plemena jo u stanju
napola praitnom. U podzemnim pro-
storijama i peinama ivio je ovjek,
ivotinjskim koama branio se od
zime, a vatru je neprestano poticao,
da mu ne ugasne. Duge zimske noi
kratile bi se igrom i piem, ljudi i
ivina ivljahu zajedno. U ovdanjim
kamenitim i krevitim predjelima,
gdje je gotovo tropsko ljeto, a zimi ve -
oma studeno, ivljae kran, ilav,
hrabar, ali divlji narod, koji je sasto-
jao od zasebnih, nepredobitnih ple-
mena. Taj narod nazivali su stari geo-
grafi skupnim imenom Iliri. Nije to
povijest, to su nam stari historici
ostavili o tim plemenima i narodima.
Tu se razabire samo intinktivno vr -
lu danje po dolovima, po morskome
a lu, kao po prilici selenje ptica u ja -
tima i rojenje pela.
Istom u IV: vijeku prije Hrista
zbio se dogaaj, koji u svojim poljedi-
cama ilirska plemena rekao bih pro-
reuje, a donekle i nae dananje bo -
sansko podruje osvjetljuje. To je se -
oba Kelta, koja je na balkanskom po -
lu ostrvu izazvala pravu etniku revo-
luciju.
Ogranak Kelta, veliki Skordisci,
koji su od sjeverozapadne obale ja d -
ranskog mora putovali prema istoku:
na Drinu i dnji Dunav, za tim mali
Skordisci, ubrzo su silno uticali u
jednu ruku na Trake, tono su isto-
no stanovali, a u drugu na Ilire,
nastanjene zapadno.
Od onih ilirskih naroda, koji su
onda stanovali u dananjem podruju
Bosne i Hercegovine, sandaka i
Kosovog polja, osobito se istiu dva
plemena: Ardiejci i Autarijati. Izme-
u 370-60. pr. Hr. udaraju Kelti na
ilirske narode, koji su stanovali na
jugu. Najprije naioe na pleme
, koje nazivlju i
. Njihova obitavalita valja
nam traiti ili blizu Liburanaca (sje-
verozapad Bosne), ili na jugu od sre-
dnje Save. Otale budu potisnuti. O
tome Strabo (VII. 5. 15.) pie ovo:
Ardijske planine cijepaju Dalmaciju
u dvije polovice, tako, da jedan dio
zemlje lei uz more, a drugi preko
planine. Najprije dolazi rijeka Naron,
oko nje ive Daorici, Ardijejci i Plerej-
ci, meu kojima lei ostrvo Crna Kor-
cira, a na njemu varo, utemeljena
Knidijcima; uz obalu Ardiejaca lei
ostrvo Far (Pharus), prije zvano Par
(Parus) jer ga naselie Parijsci.
Ardiejci stanovahu dakle na jugu
Hercegovine blizu morske obale,
povi riconijskog (kotorskog) zaljeva.
Usred tih naroda bilo je od mora
80 tadija udaljeno trgovako mjesto
Naron. Od trgovakog mjesta dalje u
unutranjost zemlje (u Hercegovini),
- veli Scilaks (Scylaix) s. 24 - ima
veliko jezero, koje dopire do Autarija-
ta, ilirskog plemena. U jezeru ima
ostrvo od 120 tadija, to je ostrvo vrlo
plodno; od tog jezera otie Naron.
Ardiejci bijahu dakle u dodiru s
Autarijatima, koji su stanovali uz
gornju i srednju Neretvu.
Samo sobom nastaje pitanje, a gdje
je bilo to veliko jezero u Hercegovini?
Nema sumnje da je postalo od sutoka
voda, koje su u davna vremena ispu-
njavale tri ravnice: Bjelopolje, Bie i
Mostarsko, blato, i tako inile jednu
cjelovitu kotlinu; - ostrvo, to je niklo
iz tog jezera, mora da je bilo najvie
ljeme Huma luka mora da je bila
negdje oko sela Struga, a poblizu ne
ba staroga grada i kasnije rimske ko -
lonije Narone. Tu luku poslije poplavi-
e i razorie vode Narona. Naron
(Neretva) po nekoj kataklizmi otvori
sebi put i opade, a vii se predjeli na to
oslobodie vode, jezersku ko t linu pak
zaspe vodom dovaljani kr. Ta ko
nastadoe dananje mladine, ko jima
je uz gornju stranu utvrda Opu zen.
Tako dakle Aridejce i Autarijate nala-
zimo u najbliem susjedstvu jo u
godini 360. pr. Hr. Doskora se za -
ratie.
O Autarijatima (Au-Tara, narod
uz Taru) itamo u Strabona ovo:
Autarijati bijahu najvee i najjae
ilirsko pleme. Prije su neprestano s
Ardiejcima vodili ratove zbog soli,
koja se na njihovim meama staloi-
104
PREPORODOVA IZDANJA
la iz vode, tono u proljee dolazi iz
jedne doline. Kad bi tu vodu zagra-
bio, pa onda ostavio, da se ustoji, sci-
jedila bi se za pet dana so. Oni su bili
ugovorili, da e zajedniki upotreblja-
vati tu solaru, ali oni taj ugovor pre-
krie pak se zaratie.
U tim ratovima Autarijati, koji su
bili na kopnu jai, poslije velikih gu -
bi taka najzad satre Ardiejce, koji su
bili vrsni mornari. Tu premo odra-
e Autarijati, - koji kako se vidi, i v -
lja hu u gornjoj Hercegovini i u junoj
Bo sni - samo u jednom koljenu, jer
ve god. 335. sjede Kelti u zapadnim
stranama Bosne i rasipaju Auta ri -
jate. Oko 310. razdvojeni su Autari ja -
ti, i jedan dio stanovae za vremena
Ale ksandra velikoga uz bugarsku
Mo ravu. Za nae pitanje od velike je
vri jednosti, da je bojevima meu ilir -
s kim srodnim plemenima uzrok bila
so.
Pitanje soli od vajkada je u starih
naroda bilo jedno od najglavnijih. Isto
tako, kao kod Hurmundura, Kxata i
Alemana, imala je so i kod Ilira veliku
ulogu. Ne samo da je trebala za hra-
nidbu ljudima i ivini, nego je, - kako
Suidas primjeuje, - i u trgovakoj
izmjeni imala vrijednost. Traani pro-
davahu svoje roblje za so, a za Autari-
jate, koji su stanovali u neplodnim
predjelima, bila je so ivotno pitanje
(Appianus de rebus Illyricis sap. III).
I u Slovjena so je znamenit faktor.
Slanih vrela radi kojih su se zavadili
Autarijati i Ardiejci, bilo je a i danas
ih ima obilato kod Konjica. Oskudica
u soli u Hercegovini i Dalmaciji bila je
i u srednjem vijeku povod razmirica-
ma. to je vea bila oskudica u soli u
Hercegovini, to je Bosna njome boga-
tija bila od vajkada. Za predislamskog
vremena ivjela su u istonoj Bosni
ilirska plemena, poznata pod imenom
Panonaca. Predjeo Soli (Sale, Sau,
Soy, Soro) leao je uz rijeku Spreu;
tamo je stanovalo panonsko pleme
Dicijona, juno od ovih pleme Desiti-
jata, s kojima su meaili Autarijati.
To solju bogato podruje lei u
porijeju Bosne. U polovici X. vijeka
bila je ondje, - kako Konstantin Por-
fir. spominje - tvrava Salenes (
); juni Slovjeni nazvae taj
predjeo Soli. U naslovu bosanskih
kraljeva navode se Soli (n. pr. Mi
Ostoja, milost. Bo. kralj Bosni,
Usori, Soli i td.).
Ve godine 1225. oznauje se
Bozna, S i Uzora (Vsora) kao ugar-
ski posjed. Teritorija Ozora (Usora)
bila je velika banovina, a dio te bano-
vine, koji se je prostirao meu Dri-
nom i Bosnom, inio je banovinu S.
Ugarski taj naziv bio je udeen po
slovjenskom Soli i znai to isto,
naime s. Sada dooe Turci i nazva-
e Soli Tuzlom po korijenu tuz ili
, a to je opet s.
Historijsko razvijanje imena ui
nas dakle da je kolijevka prave
Bosne, porijeje rijeke Bosne, vazda
bila spletena s imenom soli. Sasvim
je prirodno da su takozvani praitelji
pri imenovanju svoje domovine imali
na umu dar prirode.
Da sada jo jedno ogledamo rije
Bosna. Bos, Bss a-es zove se u dana-
njem sjeverno-albanakom narije-
ju: saliera, vasetto nel quale si mette
il sale che si pone in tavola, luogo
dove si fanno evaporare le asque
salse per estrarne il sale. Dakle slano
korito, mjesto, gdje se varenjem slane
vode prireuje s. Ne pribrajamo se
onoj koli koja, kao n. pr. B. Gajtler,
sve prabalkansko hoe da protumai
iz albanakog. Nasuprot, mi tvrdimo,
da je dananji sjeverno-albanaki
govor ve u ono vrijeme, kad je jo ist
bio od latinskih, slavenosrpskih, tali-
janskih i turskih elemenata, bio
samo pomijeano ilirsko narijeje, te
se samo s opreznou smije uzimati
pod staru ilirtinu.
Ali u ovoj zgodi, gdje je prirodno
svojstvo zemlje a priori uputilo stano-
vnika, da glavnu ilu zemlje i glavno
porijeje nazove po daru prirode, koji
su Iliri, - kako to posvjedouju njiho-
vi bojevi, - toliko cijenili, gdje je za
tim ime solnoga podruja uvijek poz-
nato, kako to povijest svjedoi, tu
nam nita ne smeta, da tako zgodnu
sjeverno-albanaku rije smatramo
za osnov zemaljskom imenu Bosne.
Starodrevno znaenje imena
Bosne jeste dakle: solna zemlja.
Natpis Kulina bana
Priopio
dr. iro Truhelka
Glasnik zemaljskog muzeja u
Bosni i Hercegovini, XV, 1903.
Prolazei proljetos kroz Visoko
saznao sam, da je blizu varoi na lije-
voj obali Bosne pod selom Muhaino-
vii u takozvanoj Tutinoj njivi Jove
arenca izorana kamena ploa sa na -
t pisom. Doav u Muhainovie uvje-
rih se na veliku radost, da je ta ploa
najvaniji do sada spomenik, koji se
je naao u Bosni i da je dao ispisati
bosanski ban Kulin. Ja je odmah op -
remih u muzaj u Sarajevo. Ploa je bi -
jela miljevina, irok 66.5 cm, visoka
53 cm, na gornjem desnom i na d -
njem lijevom rubu neto okrnuta,
ina e vrlo dobro sauvana. Na gor-
njem enaru uklesan je u etiri reda
na tpis, koji zaprema irinu od 9 cm.
Slo va prvoga reda uklesana su po k -
rupno, pak su sve manja, a u etvr-
tom redu pri kraju jedva se i vide.
Ispod ovog natpisa razdijeljena je
ploa izboenim prugama u est
polja, a u svakom polju urezano je po
jedno kolo. U svakom kolu opet ukle-
san je po jedan krst. U prvom kolu
taj je krst pomalen, neto nakrivljen,
a opasan je sa dva koncentrina kola,
koja prikazuju ornament sukane
vrpce. U slijedea dva kola krstovi su
irokih izvitih krakova, a oblikom i
veliinom jednaki su. I naredna dva
krsta u dnjem redu jednakog su ob -
li ka, ali su im krakovi ravni te se na
zavretku proiruju u trouglaste lati-
ce, doim je krst u estom kolutu na -
i njen od etiri trouglata krila. U
svih ovih krstova kraci su jednaki
kao u takozvanog maltekog krsta, a
na svim, izuzev prvi, urezani su raz-
liitom rukom i nejednakim slovima
po manji natpisi.
Natpis na elu ploe vrlo je raz-
govjetno urezan, nu ipak na alost
nije mogue posve sigurno ustanovi-
ti pot pu ni mu tekst, poto je na des-
nom kraju odlomljen. Istina ne fali
tu sve ga desetak, dvanaest slova.
Ipak je ta nestaica tolika, da nam
105
PREPORODOVA IZDANJA
BEHAR110
brani pouzdano ustanoviti tekst natpisa.
Natpis emo prema tomu itati ovako:
itanje natpisa olakava nam i to, to su izreke razdijeljene interpunkcijom, bilo jednom ili dvjema takama. Prema
tomu se natpis sastoji od ovih izreka:
1. Siju crkv ban Kulin zida.
2. e g d.....jeni Kuevsko Zagorie
3. i nade na nu grom( i) u Podgorie Sljepiit:
4. i postavi svoj obraz (za ili nad) pragom:
5. B(og) dai banu Kulinu zdravie i banici Vojslavi.
Natpis dakle odnosi se na jednu crkvu, koju je ban Kulin sazidao u kuevskom Zagorju i na nju i na Podgorje Sljep-
i pade ili nade - kako natpis veli - grom, te ju ban valjda iznova sazidao i postavio svoj obraz nad pragom. Pod tim
obrazom valjda nije ba nuno razumijevati portret banov, nego samu plou, koju opisujemo, jer u staro vrijeme nazi-
vala se svaka slika ili skulptura pa i natpis obrazom. Natpis zavruje eljom, da Bog da zdravlje banu i banici, te iz
njega doznajemo da se Kulinova ena zvala Vojslava.
Pregjimo sad na natpise, koji su urezani u krievima dnjeg dijela ploe. Ovi su, kako rekoh, urezani ne jednakom,
a esto i nevjetom rukom te bi na prvi mah mislio, da su ih urezali u kasnije vrijeme - od dangube. Da tomu nije tako,
opaziemo kada ih proitamo. Sva je prilika da su to potpisi one gospode, koja su prisustvovala, kada se Kulinov obraz
sveano postavljao nad pragom. Prvi natpis urezan je povelikim slovima u drugom i treem kriu te glasi
to se lako ita: = Pisah Krile upan. Dalje imadu na drugom kriu jo dva
natpisa i to 1. na lijevoj i desnoj latici kria:
2. na donjoj latici kria
Oba se lako itaju
1.
= (Az pisah Desivoj krie za bana)
i 2.
= (Pisah az pisah).
Na dnjoj latici treega kria ovaj je natpis:
106
PREPORODOVA IZDANJA
itaj:
= (Se pisa Radohna Krstijanin).
Isto tako lako se itaju i dva natpisa na estom kriu, kada se oko privikne na sitninu slova, u ovim jedva urezanim
redovima. U desnoj latici itamo:
= Pisa Obrad.
U dnjoj latici:
= = Miogost pisa.
U treem i etvrtom kolu urezan je pokrupnim slovima
natpis, koji je, sudei po karakteru pisma, urezala jedna ruka,
nu taj se aliboe najtee ita, jer su mu slova na lijevoj strani treega kola od vremena i kie tako izlizana, da se jedva
razabire, je li su ovo slova ili sluajni zarezi. Istina ostali natpis je jasan, nu manjka mu sveza. Eto slova redom, kako
sam ih mogao dosele proitati:
Iz zavretka ovoga natpisa: ... = ...pisa, Bog mu daj
zdravje a mnje ivot moe se zakljuiti, da je taj natpis pisao neko drugi i u neije ime, te nam treba u prednjemu dije-
lu nai imena te dvojice. Jedno e ime biti , a drugo zavruje na
,
moda
Stanoja, te bi se prema tomu natpis mogao od prilike popuniti ovako:
Osim ovih natpisa imade na ploi jo podosta zarezaka pojedinih slova, nu ovi nijesu ni u kakvom savezu sa natpi-
sima, jer su ih od dangubice urezali besposleni ljudi. Amo spadaju i dvije figure - jedna ljudska u dnjem srednjem kolu
uzdignute ruke i u zadnjem kolu sliica neke ivotinje.
Vrijeme kada je nainjen ovaj natpis, moe se utvrditi prilino tano. Poznato je, da je ban Kulin sa ostalom vlaste-
lom svojom tek 8. aprila 1203. na zboru u Boljinom polju na Bosni preao na katoliku vjeru, a do onda bijae prista-
a bosanske crkve bogumilske, a kao Bogumil nije mogao da gradi crkve. S toga valja ovaj natpis, koji se odnosi na
gradnju Kulinove crkve, staviti u razdoblje od god. 1203. do konca god. 1204., kad se Kulin zadnji put spominje. enu
Kulinovu nalazimo u tom natpisu prvi put spomenutu pod imeno Vojslave. Da je Kulin bio oenjen doznajemo iz listi-
ne dukljanskog kralja Vukana od god. 1199., nu o njoj se ne spominje ime baniino.
107
PREPORODOVA IZDANJA
BEHAR110
Ploa s natpisom Kulina bana iz Muhainovia.
U fokusu ove analize nalaze se
teurgijski zapisi na osmanskim jata-
ganima za veinu kojih se zna da su
pronaeni u Bosni i Hercegovini, a
nalaze se u Povijesnom muzeju
Hrvatske u Zagrebu. U obuhvat ana-
lize uvrten je i predmet koji je pro-
naen 2008. godine u rijeci Uni kod
Bihaa, a koji nas je i potaknuo da se
upustimo u ovaj pokuaj oslikavanja
refleksije vjernikog odnosa spram
kuranskog teksta i arapskog pisma
na svakodnevno ivljenje.
U ovom sluaju, obzorje ljudske
re alnosti na koje ovaj odnos snano
ut jee jeste obzorje konflikta, suko-
ba, rata i oruja ili openito obzorje
ra zumijevanja svijeta po drevnoj is la -
m skoj podjeli na podruje sukoba
( ) i podruje mira( ).
Opasnost od pogibije i iskuenje
poraza stvaraju potrebu za posebnom
vrstom zatite i posveenja, koji rje-
avaju frustraciju ratnika i tako mu
osiguravaju, u eshatolokom smislu,
izvjesnost uspjeha, bez obzira na
ishod bitke. Silina potrebe o kojoj se
govori nadilazi unutranje dijaloge,
molitve, izgovaranje kuranskih ajeta
i zadovoljava se tek ispisivanjem ovih
tekstova, imena, pojedinih slova ili
brojeva na predmetima uz pomo
kojih se dolazi do
uspjeha, odbrane ili pobjede. U bilo
kom drugom obzorju ljudske realno-
sti; ljubavi, poslovnog uspjeha, poro-
dine sree, duhovnog razvoja, pro-
svjetljenja, spasa..., ovaj odnos, dakle
odnos ovjeka prema svetom tekstu
(ili nekom drugom tekstu), osmilja-
va njegovu savremenu svakodnevicu
i pretvara je u umjetnost ivljenja.
Ovako namjenski ispisan (prepi-
san) tekst, dotjeran, ukraen ili aran-
iran prema posebnim pravilima, koji
se stalno nosi sa sobom, ima daleko
veu snagu od rijei koja se izgovori
naglas ili usebi. On sa materijalnom
podlogom na kojoj se nalazi, ovisno o
znanju i vjetini autora, predstavlja
kao delikatno umjetniko djelo
prema kojem vlasnik ima poseban
odnos. Djelotvorne moi takvih zapi-
sa, vjerovanje u njihov uinak, siste-
matizacija znanja o mistinim svoj-
stvima slova koja se ispisuju, pojedi-
nano, u rijeima ili reeninim cjeli-
nama, predstavljaju fenomen koji se
moda najbolje moe opisati kao
vrsta puke ili teurgijske medicine.
Iako se ovdje radi o teurgijskim
zapisima na jataganima, nauka ispi-
sivanja teurgijskih zapisa zapravo je
jedna, bez obzira na medij koji zapis
prenosi. U kolokviju sadanjem, naa
tema su talismani, levhe, hidabati
ili hamajlije, ukoliko ovi pojmovi
oznaavaju minimalno osnovnu jedi-
nicu jezika koja znai ili utjee na
znaenje, a koja je napisana na nekoj
podlozi (papir, metal, drvo...). Openi-
to govorei, bilo koji tekst nadahnut
odnosom ovjeka prema svetom tek-
stu, ima svoj teurgijski smisao i cilj.
Individualne mistine spoznaje
kuranskih poruka ili openito religij-
skih predaja, pretoene su u umjetni-
ke tekstove razliitih vrsta. Treba
spomenuti dva knjievna teksta koja
su barem dijelom nadahnuta jednom
kuranskom pripovijeu, pa ih stoga
uslovno moemo pribrojati teurgij-
skim zapisima. Ova pripovijest
nadahnjuje i autore teurgijskih zapi-
sa koje nalazimo na jataganima.
Kostelski jatagan
Predmet (sl.0.) koji u okviru ana-
lize dodajemo zbirci Povijesnog
muzeja Hrvatske, pronaen je 2008.
godine u rijeci Uni kod Bihaa. Radi
se o jataganu kojeg smo identificirali
usporeujui ga sa predmetima
pobrojanim u katalogu Marije ercer
pod naslovom Jatagani u Povijesnom
muzeju Hrvatske iz 1975. godine.
Jatagan je pronaen na udaljenosti
od oko 500 m nizvodno od hidro-
108
POVIJESNA ITANKA
Teurgijski zapisi na
osmanskim jataganima
Pie: Adil Jusi
sl.0.
109
POVIJESNA ITANKA
BEHAR110
centrale Kostela, uz lijevu obalu rije-
ke Une, za vrijeme lova na mladicu,
na dubini od najvie 5 m. Rijeno dno
je na ovom potezu sastavljeno od rela-
tivno plitkih sedrenih kaskada. Pred-
met je bio optoen sedrom, koja se
vremenom nataloila oko njega, sa
drkom je dug 78 cm, a sama drka je
duine 10 cm. Obloga drke, koja se
na jataganima izraivala od kosti ili
drveta, nedostaje. Predmet je vjero-
vatno ukraavan bakrom ili plemeni-
tim metalima, srebrom (floralni
ukrasi uz drku) i zlatom (teurgijski
zapisi).
Na predmetu se nalaze ispisane
poruke koje su identificirane kao:
etiri reenina zapisa koja se nalaze
sa lijeve strane sjeiva prema njego-
vom vrhu, dva okrugla peata, koja
se nalaze pored ovih zapisa na sredi-
ni sjeiva sa njegove lijeve strane i tri
kvadrata koja se nalaze na desnoj
strani sjeiva i itaju se tako da se
sjeivo okrene prema gore. Reenini
zapisi na lijevoj strani se itaju kada
je sjeivo okrenuto prema dolje. Osim
pobrojanih, postoji jo jedan (ili dva)
reenini zapis na lijevoj strani jata-
gana, sa desne strane pomenutih
okruglih peata, ali je potpuno nei-
tak. U okviru ovog zapisa u donjem
redu nazire se broj koji je teko do
kraja proitati (sl.1.). Vjerovatno se
radi o godini proizvodnje ili vojnoj for-
maciji kojoj je vlasnik pripadao.
itkost reeninih zapisa, od kojih
su dva na poetku u svome desnom
dijelu potpuno neitka (sl.3.), povea-
ni su raunarskom obradom fotogra-
fija istih. Radi se o tipskim zapisima
na starom osmanskom jeziku, pisani
su arapskim pismom, a preveli smo
ih uz pomo prijevoda Muhameda
dralovia, koji se nalaze u spomenu-
tom katalogu jatagana autorice
Marije ercer. Meu reenicama koje
se nalaze na jataganima u ovom
katalogu, moemo pronai one koje
su identine onima koje su ispisane
na naem jataganu iz Une. Mijenjaju
se detalji, vlastita imena koja oznaa-
vaju vlasnika, majstora ili neke
druge linosti.
U prijevodu prva reenica (sl.2.)
glasi: Oslanjam se na svog tvorca,
rob Njegov Ahmed., a druga: O
Muhamede zauzmi se za svog sljedbe-
nika Muhammeda!. Ime na
kraju druge reenice je pomalo nei-
tko i zbunjuje to to se na kraju prve,
kao vlasnik jatagana potpisuje ,
a na kraju druge .
Prijevod prve reenice (sl.3.) je:
Boe neka je ovaj no uperen u prsa
ne prijatelja., a od druge reenice
(sl.3.) se moe razaznati samo kraj
ko ji poruuje: _______ napravio Sa -
dik..
Prijevod prvog peata (sl.4.) bi bio
isti kao u prethodnom sluaju, gdje se
trai zauzimanje od Muhammeda za
svoga sljedbenika, samo to se ovdje
efat trai za Omera. Mogue da se
misli na halifu Omera. Ovdje reeni-
ca nije ispisana u jednom retku, ve
se nastavlja u etiri retka, kako bi
stala u krug peata. Osim toga, ime
je oznaeno stenografski, samo
poetnim slovom ili su ostala slova
izblijedjela do neitkosti. Rije
je potpuno neitka, tako da je rekon-
struirano po logici zapisa koji je opi-
san prije. Prvu rije iz drugog peata
(sl.5.) je teko prepoznati, dok drugu
itamo .
Kvadratni talismani
Kvadrati koji se nalaze na tom
jataganu slie kvadratnim talismani-
ma ije opise nalazimo u tekstu The
Dechiperment of Arabic Talismans,
autora Tewfika Canaana iz 1937.
godine. Prema njegovoj podjeli na
talismane koji se sastoje od kontinui-
ranih inteligibilnih reeninih cjeli-
sl.1.
sl.2.
sl.3.
sl.4. sl.5.
na, one koji se sastoje od pojedina-
nih rijei koje denotiraju neko inteli-
gibilno znaenje ili su potpuno besmi-
slene, talismane slova i brojeva i tali-
smane znakova i figura, reeni prvi
kvadrat (sl.6.) moemo svrstati u
prvu skupinu. Radi se o kvadratu od
3 reda i dvije kolone.
Zadnje slovo imena se ne
vidi, a i prvo je pomalo neitko. Rije
je rastavljena tako da su prva
dva slova u jednom retku, a druga
dva se nastavljaju u prvom retku
desne kolone. Reenica poinje u lije-
voj koloni od prvog gornjeg polja i
nastavlja se u desnoj koloni, odozgo
prema dolje. U rijei nedostaje
pvo slovo a zadnje slovo je pobje-
glo u meured ispod. Kao i kod prvog
peata i ovdje bi se rije mogla
proitati kao , kako i sugeriraju
ostaci dvije take koje se nalaze
iznad, a ne ispod srednjeg slova.
Mogue je da se radi o ostatku nekog
uresa sa gornje strane, a da su take
slova istanjile do nevidljivosti. Pri-
jevod ovog zapisa bi bio identian
onome kojeg ve imamo u drugoj ana-
liziranoj reenici (sl.2.), osim to se
opet na mjestu zazivaa poslanikog
efata nalazi ime . U prvom pe -
atu (sl.4.), na mjestu imena zazivaa
se nalazi ime . U dva sluaja kad
imamo imena i mogli bi s -
mo zakljuiti da se radi o jednoj osobi
koja je moda bila vlasnik jatagana i
zbog toga to se prvi zaziv efata
nalazi meu dominantnim zapisima,
a da se onaj iz prvog peata odnosi
moda na halifu Omera ili na nekog
od lanova porodice vlasnika.
U drugom kvadratu (sl.7.) jasno
moemo proitati samo ime na
dva mjesta. Pokuali smo rekonstrui-
rati i sadraje drugih polja. Radi se o
kvadratu sa 4 reda i 2 kolone. Slova,
stenografske kratice ili cijele rijei su
rasporeene u poljima. I ovaj kvadrat
vjerovatno sadri inteligibilnu ree-
nicu, koja je naalost zbog starosti
predmeta postala potpuno neitka.
Trei kvadrat (sl.8.) je najbolje
ouvan meu zapisima koji se na
naem jataganu nalaze u kvadratima
ili okruglim peatima. To je takoer
kvadrat od 4 reda i 2 kolone. U sva-
kom polju se nalazi rije, stenograf-
ska kratica ili slovo. Spomenuti tekst
Tewfika Canaana, koji uglavnom opi-
suje talismane iz autorove privatne
zbirke, ne prepoznaje kvadratne tali-
smane sa razliitim brojem redova i
kolona. Dakle, prema ovom tekstu
kvadratni talismani su uvijek u isto-
straninom kvadaratu, sa razliitim
brojem polja. To moe biti kvadrat
3x3, 4x4, 5x5, 7x7, 9x9 i slino. Ova
specifinost kvadratnih talismana
koje nalazimo na naem jataganu u
odnosu na one koje opisuje Canaan,
upuuje i na mogunost postojanja
sasvim lokalno razvijenog sistema
znaenja pojedinih harfova, njihovog
suodnosa i rasporeivanja unutar
kvadratnih polja.
S obzirom da je ovaj talismanski
kvadrat najitkiji, pokuali smo
prema Canaanovim interpretacijama
deifrirati njegovo skriveno znaenje.
Treba rei da Canaan u svome radu
ne registrira zapise na oruju, ali kao
materijalnu podlogu openito za ispi-
sivanje talismana navodi i metal.
110
POVIJESNA ITANKA
sl. 6. sl. 7.
sl. 8.
Prije svega treba se kratko zadrati na definiranju pojma teurgija.
Najkrae reeno, teurgija je u islamologiji antipodni pojam crnoj
magiji ili vraanju. Tewfik Canaan se ne zadrava na ovoj dilemi
fikhske opravdanosti, odnosno temeljne erijatske dozvoljenosti
izrade talismana u ovom smislu. Meu talismanima koji sadravaju
samo imena, on navodi i one koji sadre imena demona. Samo
kratko pojanjava da su muslimani opravdanost za izradu talismana
pronali u kuranskim ajetima (17/82 i 41/44) i u hadisu. Navodi
hadis za koji kae da ga prenosi Razi (Neka Bog ne izlijei osobu
koja ne trai lijek u Kuranu). Ipak, on jasno favorizira tezu da se
nauka i praksa ispisivanja talismana zapravo tradira od judaizma,
preko kranstva.
Ovakvi talismani se zovu meskeh, to
je od troslova (zadrati) i kono-
tira ulogu talismana kao neega to
neto zadrava u smislu da ga sprje-
ava da propadne ili padne, te se tako
izgubi odnosno propadne. Dakle,
jasno se istie teurgijska uloga ovak -
vog predmeta. Canaan naglaava da
ne postoji literatura koja moe poslu-
iti kao prirunik za deifriranje svih
talismanskih zapisa. On navodi da
te kstovi mnogih talismana mogu biti
deifrirani, iako im je rukopis nei-
tak, dok su drugi potpuno besmisle-
ni, iako su itki. Ovdje emo samo
navesti nekoliko kljueva prema koji-
ma se mogu deifrirati talismanski
zapisi, iako ovaj na naalost nismo
mogli dovesti do naumljenog teurgij-
skog znaenja. Moda je vanije ovdje
istaknuti pitanje vanosti razvoja
sasvim lokalnih mistinih pogleda na
sistem djelovanja talismanskih zapi-
sa. Prije svega treba se kratko zadr-
ati na definiranju pojma teurgija.
Kako u svojoj magistarskoj tezi, koju
uzimamo kao recentnu referencu iz
2011. godine (Theurgy in the Medie-
val Islamic World: Conceptios of
Cosmology in Al-Bunis Doctrine of
The Devine Names), brani John D.
Marin III, najkrae reeno, teurgija
je u islamologiji antipodni pojam cr -
noj magiji ili vraanju. Tewfik Ca -
naan se ne zadrava na ovoj dilemi fi -
k hske opravdanosti, odnosno temelj-
ne erijatske dozvoljenosti izrade ta -
lismana u ovom smislu. Meu talis -
manima koji sadravaju samo imena,
on navodi i one koji sadre imena
demona. Samo kratko pojanjava da
su muslimani opravdanost za izradu
talismana pronali u kuranskim aje-
tima (17/82 i 41/44) i u hadisu. Navo-
di hadis za koji kae da ga prenosi
Razi (Neka Bog ne izlijei osobu koja
ne trai lijek u Kuranu). Ipak, on
jasno favorizira tezu da se nauka i
praksa ispisivanja talismana zapravo
tradira od judaizma, preko kran-
stva. Tako je numerologija arapske
abecede ( ) samo prilagodba
hebrejske kabale arapskom pismu i
Posljednjoj poruci, zajedno sa svim
ostalim to ide uz ovo izraunavanje
brojanih vrijednosti kuranskih
ajeta, identifikacija odreenih nume-
rikih podudarnosti i pravilnosti.
U naem kvadratu (sl.8.) jasno
moemo proitati poevi od prvog
gornjeg polja desne kolone prema
dolje, slovo , ime i slovo . U sli-
jedeem polju itamo , to je moda
samo poetak rijei . Na ovakvu
moguu rekonstrukciju navodi to to
je i rije napisana tako da se
zadnje slovo pomalo gubi na iscrtanoj
granici kvadratnog polja. Slijedee
polje bismo mogli protumaiti kao
slova , , ili pak kao ime ,
gdje je zadnje slovo izgubljeno ili
izbrisano. Slijedee polje bi moglo biti
proitano kao slova , ili . Slijedi
opet jasno ispisano sa opet izgub-
ljenim zadnjih slovom i na kraju
neto to bi se moglo proitati kao
(budi) sa napola vidljivim zadnjim
slovom .
Canaan u svome tekstu navodi
podjelu arapskih harfova na harfove
svjetla i harfove tame. Harfovi svjet-
la se koriste da proizvedu jedinstvo,
ljubav i saradnju, a harfovi tame da
proizvedu mrnju, nerazumijevanje i
rat. Ako u tom kontekstu pogledamo
na ispisana slova u treem kvadratu
(sl.8.) i ako se opredijelimo da su to:
, , , , moemo zakljuiti da su
etiri harfa harfovi svjetlosti, a da je
meu njima kao harf tame uljez .
Ovi harfovi svjetlosti su poznati i kao
(odsjeeni) ili mistini harfovi
koji stoje kao poetni ajeti u nekim
surama. Harf pripada skupini har-
fova . To su harfovi kojih
nema u suri Fatiha, a prema Canaa-
nu, ovaj harf je povezan sa imenom
(Sveznajui, Upueni, Znalac).
Harfovi kojih nema u suri Fatiha se
jo nazivaju i harfovi donjeg svijeta
( ). Ako u polju lijeve
kolone drugog reda proitamo pak
ili dobiemo umjesto etiri slova
svjetlosti i jednog tame, tri slova svje-
tosti i dva tame. U oba sluaja itanja
slova u lijevoj koloni prvog reda
odozgo i kao i kao dobijamo jo
jedno slovo tame, a jedno manje svjet-
losti. U tom sluaju bi omjer harfova
svjetlosti i harfova tame bio jednak.
Prema nauci Sirru-l-harfij
( ) arapski harfovi su poveza-
ni sa prirodnim elementima, po
sedam harfova sa etiri elementa. Ti
harfovi sadre karakteristike eleme-
nata kojima pripadaju. Slova vatre
se, kako pie Canaan, koriste za lije-
enje prehlade, a za vrijeme rata zna-
lac bi trebalo da je u stanju pojaati
vrelinu Jupitera, planete rata iji je
element vatra, koristei vatrena
slova. Vatreni harfovi su: , , ,
,
, , . Od njih u naem treem kva-
dratu moemo eventualno pronai
samo harf . Ovo slovo ukazuje na
rije to oznaava tetu ili nesre-
u. Ono takoer moe korespondirati
sa imenom (Jedan, Sam, Samo-
stalan, Odvojen, Neuporediv, Nepa-
ran). Kako prenosi Canaan, Buni ui
da se slovo koristi u ratu i za osve-
tu.
Canaan dalje pie da najjai tali-
smanski uinak imaju imena koja po -
inju sa slovima i , jer ona tako i -
ne imperativ , ime se zaziva Sve-
mogui, koji prema kuranskom ue-
nju, kada neto hoe On samo kae
Budi! ( ) i ono biva. U naem tre-
em kvadratu sasvim jasno itamo u
polju desne kolone prvog reda harf .
U dijagonalno suprotnom polju moe-
mo proitati , s tim da se zadnje
slovo gubi na granici kvadratnog
111
POVIJESNA ITANKA
BEHAR110
Openito govorei, bilo koji
tekst nadahnut odnosom
ovjeka prema svetom tekstu,
ima svoj teurgijski smisao i cilj.
Individualne mistine spoznaje
kuranskih poruka ili openito
religijskih predaja, pretoene
su u umjetnike tekstove
razliitih vrsta.
polja. Slinu prostornu povezanost
nalazimo kod imena , koje je jed-
nom ispisano u polju desne kolone
drugog reda, a zatim u dijagonalnom
polju lijeve kolone treeg reda (sl.8).
Talismani za koje se kae da
pomau u ratu moraju sadravati
odreenih pet kuranskih ajeta koji
sadre 50 slova . Ovi ajeti sadre
neku derivaciju troslova (ubiti). U
duhu ovakve Canaanove note, u
naem treem kvadratu moemo
eventualno pronai samo slovo u
polju lijeve kolone prvog reda. Kod
izrade talismana postoje kompleksni
sistemi za izraunavanje melekskog
ili sprirtualnog imena za kvadrat u
koji se upisuju harfovi, ovisno o broju
polja koja ga ine i dodavanjem
nastavka , meutim ovakvi se izra-
uni mogu primijeniti samo na
istostranine kvadrate.
Po sistemu bismo mogli
izraunati numerike vrijednosti
imena i harfova koji su ispisani u
poljima, to bi eventualno moglo
dovesti u vezu ovaj talisman sa odre-
enim kuranskim ajetima. Ukoliko
se opredijelimo za itanje sadraja
naeg treeg kvadrata kako stoji u
nastavku, dobiemo i odgovarajue
numerike vrijednosti.

Pri analizi sadraja ovog treeg
talismanskog kvadrata koji je ispisan
na naem jataganu, pretpostavili
smo da je on ispisan u znaenjskom
dosegu arapskog jezika, njegovih gla-
sova i grafije kojom se ti glasovi ozna-
avaju. Postoji mogunost, s obzirom
da su reenini zapisi pisani osman-
skim jezikom, da je i ovaj kvadratni
talisman koji sadri imena i odvojena
slova, ispisan u dosegu osmanskog
jezika. U tom sluaju smo propustili
da pojedina slova prepoznamo kao
grafeme koji oznaavaju glasove ovog
jezika, a koji su osmiljeni na bazi
arapskog pisma. Kvadratni ili okru-
gli talismani nisu opisani u katalogu
jatagana PMH.
Kolekcija Povijesnog muzeja
Hrvatske
U kolekciji Povijesnog muzeja
Hrvatske ima 171 jatagan. Oni koji
su datirani javljaju se u kontinuitetu
od 1774. do 1878. godine. Takvih
predmeta ima 79. Duina jatagana iz
kolekcije je u prosjeku od 66 cm do 76
cm. Samo je osam predmeta koji su
dui od 78 cm, pa na predmet iz Une
moemo svrstati meu najdue.
Sama duina jatagana je vjerovatno
ovisila od fizike konstitucije vlasni-
ka. Najdui jatagan u zbirci PMH je
89 cm. Veina jatagana iz ove zbirke
ima zakrivljeno sjeivo, kao i jatagan
iz Une.
Zapisi na jataganima iz zbirke
PMH su najee izvedeni tauira-
nom srebrenom icom, a na etiri
jatagana tekst je izveden zlatnom
icom. Na svega tri predmeta ove
zbirke susreemo s obje strane sjei-
va dui zapis. Tekstovi na jatagani-
ma pisani su osmanskim jezikom, a
svega nekoliko je pisano arapskim,
dok se na jednom nalazi zapis na per-
zijskom jeziku.
Zapisi na jataganima sadre
molbu Bogu i njegovu Poslaniku, a
na nekima su stihovi sa poukama o
ivotu. esto se uz imena koja ozna-
avaju majstora i vlasnika javljaju
oznake drutvenog poloaja, kao to
su aga ili beg. Na jatagan iz Une ne
sadri ovakve vidljive oznake. Naje-
e se uz ime vlasnika javlja titula
baa, to govori o tome da su osobe sa
ovim titulama bile vojna lica (janjia-
ri), koji su bili i obrtnici. Zapravo je
najvei broj obrtnika u BiH bio iz
reda janjiara, sve do njihovog raspu-
tanja. Na tri jatagana se nalaze bro-
jevi umetnuti u slova, to su vjerova-
tno oznake vojnih odijela janjiara.
Samo na tri jatagana iz kolekcije
PMH stoje oznake mjesta proizvo-
dnje. To su Sarajevo, Prijedor i Ama-
sija u Turskoj. Dokaz da veina jata-
gana potjee iz naih krajeva, autori-
ca kataloga zbirke jatagana PMH
nalazi u tome to su zapisi u stan-
dardnim frazama koje su pisane
prema predloku. Njih su vjerovatno
izraivali domai majstori koji nisu
znali osmanski jezik. Na to upuuju i
pravopisne greke o kojima pie i
Tewfik Canaan kada pie o transpo-
niranju imena sedam spavaa iz
Efesa iz grkog u arapski i u drugim
sluajevima iz hebrejskog u arapski,
pa tako postoji vie razliitih skupina
imena koja se pripisuju spavaima.
Dakle, kod transponiranja zapisa iz
jednog jezika u drugi ili njihovog
zapisivanja od strane autora koji ne
poznaje jezik i pismo kojim pie, redo-
vno se javljaju greke.
Uz pomo datiranih jatagana
odreena su razdoblja za koja su spe-
cifine odreene vrste ukrasa, kao to
su filigranski ukrasi, barokni ukrasi,
puncirana vegetabilna ornamentika,
jednostavna zupasta ornamentika i
sl. Strunom analizom ovih ukrasa
vjerovatno bi se mogao okvirno dati-
rati i jatagan iz Une.
Obje reenice teksta koji se nalazi
na naem jataganu (sl.2.) nalaze se i
na jataganu iz kolekcije PMH ija se
proizvodnja datira u 1795./6. godinu.
Ovaj jatagan je dug 70,5 cm. Podaci o
nainu nabavke nedostaju. Prvu
reenicu koja se nalazi na naem
jataganu (sl.2.) nalazimo i na pred-
metu ija je proizvodnja datirana u
1807./8. godinu. Ovaj je predmet
dugaak 77 cm i za njega nedostaje
dokumentacija o nainu nabavke.
Obje reenice sa naeg jatagana
(sl.2.) se nalaze i na predmetu ija je
proizvodnja datirana u 1826./7. godi-
nu. Ovaj predmet je dugaak 71 cm i
pronaen je u Bosni, a u PMH je pre-
dan iz Muzeja za umjetnost i obrt u
Zagrebu. Osim toga, na ovom su jata-
ganu ispisana imena sedam spavaa
iz Efesa. Prva reenica koja se nalazi
na jataganu (sl.3.) nalazi se i na pred-
metu iz kolekcije PMH ija je proizvo-
112
POVIJESNA ITANKA
dnja datirana u 1805./6. godinu.
Duina ovog predmeta je 71 cm. Ni za
ovaj predmet ne postoji dokumentaci-
ja o njegovoj nabavci.
Spavai iz Efesa
Na lijevoj strani otrice jatagana
iz Une, desno od okruglih peata
prema drci, nalazi se zapis koji je
potpuno neitak (sl.1.). S obzirom da
se na jednom od predmeta iz zbirke
PMH nalaze obje reenice sa jataga-
na iz Une (sl.2.), da je predmet naen
u Bosni i da su na njemu ispisana
imena sedmorice spavaa iz Efesa,
mogli bismo pretpostaviti da i ovaj
neitki tekst na naem jataganu
sadri imena sedam spavaa iz Efesa.
Canaan prenosi da su prema Naziliju
(Hazinetu-l-esrar) imena sedam spa-
vaa slijedea: Doqianos, Jamliha,
Maklimia, Malima, Marno, Da be -
r no, adno, Keftatitios i njihov
pas Qitmir. Na jednom talismanu iz
Canaanove zbirke, za koji pie da ga
je nosila jedna muslimanka oboljela
od epilepsije, imena su napisana har-
fovima bez taaka. Ova imena Ca na -
an navodi samo u latininoj translite-
raciji: Makilmina, Jamliha, Marto,
Sus, Sadno, Donwano, Falsato i
Qi tmir. Ova su imena uzeta iz gr -
kog, a to su: Maxmilianus, Dyonisius,
Martinianus, Johannes, Malchus,
Serapie i Constantinus. Zadnja tri su
poznata i kao: Jamblichus, Exakosto-
dianos i Antonius. Vidljivo je koliko
su originalna imena u arapskim ver-
zijama izmijenjena. ini se da je jedi-
no ime psa iz arapskog jezika.
Ovu rije ak nalazimo i u Kuranu u
13. ajetu sure Fatir. Ona se razliito
prevodi na bosanski jezik, ali svaki
prijevod upuuje na sredite ploda
hurme ili datule. Negdje je sjemenka,
a negdje tek ovojnica oko sjemenke
ovoga ploda. U kuranskom ajetu
slui kao metafora za nemo onih
koje ljudi zazivaju umjesto Jedinog
Svemogueg. Zanimljiva je levha sa
imenima sedmorice spavaa iz Efesa
koja okruuju ime njihovog psa (sl.9.
/naqshbandi.org/). Ovakva prostorna
struktura korespondira sa arapskim
znaenjem rijei koje upuuje na
neto to je sredinje i sakriveno.
Na tri predmeta iz zbirke jatagan
PMH se nalaze ispisana imena
sedam spavaa iz Efesa. Na predme-
tu koji se datira u 1809./10. godinu,
koji je kupljen od Milana Praunsper-
gerera u Zagrebu 1940. godine, a iji
je vlasnik bio Ibrahim sin Omera
Fakovia, imena sedmorice spavaa
su ispisana ovako: ,
, , , , ,
, bez imena psa. Na predmetu
koji se datira u 1826./7. godinu i koji
smo ve povezali sa naim jataganom
po tekstualnom sadraju, imena
Mekselina i Meslina ovdje se piu
ovako: i , a ispisano je i
ime psa . I na predmetu koji je
datiran u 1813./14. godinu imena
sedmorice spavaa i njihovog psa su
ispisana na isti nain.
U tekstu Biljno i udotvorno lije-
enje prema rukopisima sarajevskog
kadije Mustafe Muhibbija, Tatjana
Pai-Vuki pie o erijatskom sucu
koji je ivio do 1854. godine u Saraje-
vu, a koji se pored svoje struke bavio
i teurgijskom medicinom. Tako u nje-
govim rukopisima nalazimo uputu za
olakavanje poroda, sa napisanim
imenima sedmorice spavaa iz Efesa.
Prema ovoj uputi, imena Ljudi iz pi-
lje se napiu, stavi se peatni vosak,
te se papir privije na desno bedro
porodilje, ali tako da se pritisne njezi-
nom lijevom nogom. U ljekarui se
potvruje da je lijek iskuan. Ovakav
teurgijski lijek se navodi kao druga
vrsta lijeenja uz parenje sumporom.
Sarajevski kadija navodi da je Boiji
Poslanik rekao: Svoju djecu pouite
imenima Ljudi iz pilje, jer ako se
napiu na vratima kue, ona nee
izgorjeti, napiu li se na stvarima,
nee biti ukradene, na brodu, nee
potonuti. Muhibbi dalje pie da je
Nisaburi rekao, prenosei od Ibn
Abbasa, da imena Ljudi iz pilje vri-
jede i za molbu, bijeg i gaenje poa-
ra, za djeji pla se napiu na papir
koji se stavi u kolijevku, djetetu pod
glavu, za obraivanje zemlje se napi-
u na komadu drveta pobodenog
posred njive i tako dalje.
udo spavaa iz Efesa, o kome
govori i Kuran u suri Kehf, simboli-
zira dugovjenost i nagovjetava
mogunost besmrtnosti u dobru, koja
se zapravo i dosee vjenim dobrim
ivotom nakon dobrog ivota prije
smrti. Pria o Ljudima iz pilje dono-
si osjeaj izvjesnosti ovakve radosne
besmrtnosti, pa je otud ispisivanje
samo njihovih imena dovoljno da
ibret cijele pripovijesti o njihovom tri-
stogodinjem snu, bude djelotvoran
na svijest i sudbinu onoga koji takav
zapis nosi sa sobom.
Kod nas su poznate dvije knjie-
vne varijante zapisa o Ljudima iz pi-
113
POVIJESNA ITANKA
BEHAR110
Zapisi na jataganima sadre molbu Bogu i njegovu Poslaniku, a na
nekima su stihovi sa poukama o ivotu. esto se uz imena koja
oznaavaju majstora i vlasnika javljaju oznake drutvenog poloaja,
kao to su aga ili beg. Najee se uz ime vlasnika javlja titula baa,
to govori o tome da su osobe sa ovim titulama bile vojna lica
(janjiari), koji su bili i obrtnici.
sl. 9.
lje, koje vjerovatno imaju istu predu-
miljenu teurgijsku namjenu za
same autore ovih zapisa, a onda
moda i za druge koji ih itaju, ovaj
put kao ostvarenje knjievne umjet-
nosti modernog doba. Canaan pie o
drugom, etvrtom, estom i osmom
slovu abdadije ( ), koja su poz-
nata kao slova. Za njih se kae
da ine sretni peat i da igraju vanu
ulogu u talismanima. Rije koju ine
ova slova se moe rastaviti, tako da se
zadnje i prvo slovo itaju kao jedna
rije , a tree i drugo kao jedna
rije . Obje ove rijei znaenjski
upuuju na ljubav i obje imaju nume-
riku vrijednost 10, tako da se koriste
za izazivanje ljubavi. Ove karakteri-
stike slova, pie Canaan, se jo uvijek
koriste u poeziji, za ugovaranje sasta-
naka i dogaaja. Iz ovog vidimo da je
knjievnost, u ovom sluaju poezija,
oduvijek imala svoju teurgijsku
namjenu.
Jednakom snagom kuranski tek -
st o spavaima iz Efesa nadahnjuje
narodne vidare, uene kadije, savre-
mene mislioce i pisce. Srbijanski
Jevrej Danilo Ki u svojoj zbirci Enci-
klopedija mrtvih, pie svoje umjetni-
ko svjedoanstvo o udu spavaa iz
Efesa, pod naslovom Legenda o spa-
vaima. Kao podnaslov svoga teksta,
Ki navodi 24. kuranski stavak 18.
poglavlja: Ostadoe u pilji trista
godina, kojima treba dodati jo devet.
Koristei se prijevodom Mie Ljubi-
bratia, Ki na kraju svog zanesenog
kazivanja navodi 17. stavak ovog
poglavlja: Da si ih naiavi sluajno,
video u tom stanju, ti bi se od njih
okrenuo i pobegao, ti bi se skamenio
od straha. Meutim, Ki navodi da ih
je bilo trojica: Dionizije, Malhus,
Jovan i njihov pas Kitmir. ini se da
je ime psa konstanta u svim varijan-
tama u kojima se mijenjanju imena i
broj spavaa.
Osamnaesto kuransko poglavlje
Peina, nadahnulo je i Nedada Ibri-
imovia kod pisanja Vjenika. Glavni
lik ovog romana pokuava otkriti
tajnu dugovjenosti u metapovijesnoj
komunikaciji sa Hidrom i spavaima
iz Efesa. On imena spavaa biljei
ovako: Temliha, Mekselmina, Muh-
selmina, Mertalus, Keetus i Sadini-
jus, a kasnije im se kod ulaza u pei-
nu pridruuje jedan pastir kao sedmi
i njegov pas. I kod Kia je jedan od
spavaa dobri pastir Jovan sa svojim
psom. Kod Ibriimovia, ime psa je
Kitmir, a samog pastira ne spominje
po vlastitom imenu. U peini je bio i
glavni lik Ibriimovievog romana,
koji u dosluhu sa Hidrom mijenja ime
u Sadad ibn Ad, te dane u peini pro-
vodi u takdisu, tespihu, salatu i dovi,
gledajui kako se usnuli mladii pre-
vru sad na jednu sad na drugu stra-
nu. Ibriimovi se na originalan nain
bavi i tumaenjem pojedinih slova iz
imena Ljudi iz peine, pa kae da se
po poetnim slovima u imenima
Mekselmina, Muhselmina i Mertalu-
sa, vidi da imaju potpuno iste crne,
grgurave kose. Po poetnom slovu
imena Temliha se vidi da je njegova
kosa ravna i oputena, te da je u nje-
govom imenu skriveno i to da je on
najstariji, iako se to na prvi pogled ne
vidi. Po slovima l, h, k, t i d u njihovim
imenima, pie Ibriimovi u svom
Vjeniku, se vidi da su oni ponosni,
uspravna, ali ne i nadmena hoda.
Teurgijski zapis kao umjetnika
aktualizacija svetog mjesta
Kako je vidljivo iz nae analize,
ali i iz rada Tewfika Canaana, teur-
gijski zapis vrlo esto tek nagovjeta-
va itav niz moguih znaenja, ne
samo u sluaju kada doe do itaoca
distanciranog u vremenu, prvenstve-
no zbog propadanja materijala u
kojem je zapisan. Teurgijski zapis
zbog takve svoje prirode omoguava
svome itaocu da, nastojei oko njego-
vog konanog razumijevanja, osjeti
trenutak ili mjesto doticaja dokuive
zbilje svijeta u kojem ivimo, sa jed-
nim drugim svijetom skrivenih zna-
enja, koji tako tek moemo naslutiti,
ne kao privid, ve zbiljski. Otud teur-
gijski zapis nosi svoju umjetniku
vrijednost i on zapravo, iako je njego-
va redukcija, predstavlja autentinu
aktualizaciju svetog teksta, mimo
drugovrsnih napora oko njegove fikh-
ske aktualizacije. Kroz nastojanje
oko teurgijskih zapisa na starom
jataganu i, uslovno reeno, teurgij-
skih knjievnih ostvarenja, moemo
prepoznati funkcionalnost koja im je
zajednika. Ono to po uzoru na auto-
ricu, na iji tekst se poziva autor
ovoga teksta, u uvodu naziva teurgij-
skom medicinom, mogli bismo lahko
prevesti starogrkim pojmom katar-
zine medicine, pa tako moemo
zakljuiti da se terapijsko djelovanje
talismana ili neke druge knjievne
refleksije na sveti tekst, odvija u svi-
jetu duhovnosti, da ono ima svoju
katarzinu djelotvornost, koja ne
mora biti tek famozno puko lahko-
vjerje ili praznovjerje.
Aktualizacija kuranskog teksta u
smislu njegove istinske primjene u
ljudskoj svakodnevici vremena sada-
njeg, vjerovatno je pitanje od presu-
dne vanosti za uspjehe o kojima je
ovdje rije. Pojedinano spiritualno
iskustvo koje se drugima prenosi
putem medija sveobuhvatne umjet-
nosti ivljenja i djelovanja, ega dio
moe biti i Kuranom nadahnuto
umjetniko izraavanje, u duhu ove
analize, ne mora biti nespojivo sa
drutvenom aktualizacijom svetog
teksta koja ivot idejno artikulira po
kalupima starih tradicija i rigidnih
pravnih rjeenja. Kao to je Poruka i
krenula iz individualne nadahnuto-
sti i njena sadanja renesansa, u smi-
slu svake dosadanje i budue sada-
njosti, moe biti pokrenuta mno-
tvom individualnih iskustava u
dobru. Dokaz tome je moda i pri-
mjer erijatskog kadije Mustafe
Muhibbija, koji svoju sudaku profe-
siju u prvoj polovici 19. stoljea,
nesmetano nadopunjava traganjem
za teurgijskim mehlemima i njiho-
vom primjenom. Potreba savremenog
ovjeka za duhovnim lijeenjem osta-
je nepromijenjena, iako su se dogodi-
le nove rafinirane i savremene forme
teurgijskih zapisa, koje su danas lju-
dima put ka osjeaju sigurnosti,
zatienosti, upuenosti, prosvjetlje-
nja, sree ili sigurne spoznaje.
114
POVIJESNA ITANKA
Pojavom Behara, lista za pouku i
zabavu, u maju 1900. godine otvorilo
se razdoblje knjievnih listova kao
snaan impuls u knjievnom stvara-
nju Bonjaka pod austrougarskom
vladavinom, koji odraava i sve potre-
be i tenje u njihovom prosvjetnom i
kulturnom ivotu kao i znaajnije po -
ja ve u njihovom drutvenom, politi -
kom i nacionalnom razvoju. Knjiev na
djelatnost je ve tada bujala i po ka -
zivala vidljive rezultate na svim po lji -
ma, a pojava Behara omoguila je di -
naminiji napredak i podsticanje knji -
evnog stvaranja kod Bonjaka. Po -
kretai Behara, Safvet-beg Baagi,
Edhem Mulabdi i Osman Ha di,
koji su oko 1900. godine bili ve ja ko
poznati knjievnici, pisci koji su iza
sebe ve imali knjige poezije, proze i
drugih anrova, pojavili su se kao Pi -
jemont bonjakog knjievnog pre -
poroda. Sva trojica su i prije po k re -
tanja Behara bili upueni na zajed ni -
ki cilj, a to je ideja drutvenog os v je -
ivanja Bonjaka Bosne i Hercego vi -
ne, kao i njihovo pribliavanje teko vi -
nama zapadnog civilizacijskog kruga.
Svoju zamisao o pokretanju lista
Edhem Mulabdi je najprije povjerio
Osmanu Nuri Hadiu, koji je u to
vrijeme studirao pravo u Zagrebu,
prilikom ega mu je poslao pismo tra-
ei njegovo miljenje o svojim zami-
slima. Shvatajui specifinost duhov-
nog kompleksa Muslimana meu
ostalim stanovnitvom Bosne i Her-
cegovine, koji su do tada sainjavali
posebni izvori prosvjetnog i duhovnog
obrazovanja, tradicije, etike, i u vezi s
tim nepovjerenjem prema svemu to
je novo, zapadnjako, inovjerno, i
Mulabdi je zastupao miljenje da
novi list treba da bude iskljuivo
muslimanski, tj. da mu saradnici bu -
du Muslimani, a sadrina namijenje-
na muslimanskim itaocima.
1
Mulabdi je od ljeta 1899. godine
imao namjeru da svoj plan o pokreta-
nju lista iznese Safvet-begu Baagi-
u, koji je sticajem okolnosti tog ljeta
sa studija iz Bea doao u Sarajevo.
Iste godine su na engi-Vili odrali
sastanak na kojemu su doneene
vane odluke, kao i odluka o imenu
budueg lista. Mnogi od uesnika tog
sastanka su iskazivali pesimizam
kada je u pitanju pokretanje asopisa
u trenucima kada dolazi do rasplam-
savanja Dabievog pokreta. Meu-
tim, uprkos oteavajuim politikim
oklonostima po Bonjake, uskoro su
se Mulabdievom pozivu odazvali
prvi saradnici, meu njima prvi
Ahmed ehovi iz Trebinja, Hamdi-
beg Dini iz Krupe i dr.
U februaru 1900. godine sazvan je
i drugi sastanak u prostorijama hote-
la Central, koji je odran u atmosfe-
ri pune organizacije i stavljanja na
dnevni red zavrnih taaka. Na ovom
sastanku u Centralu Baagi je
takoer konano izjavio da prihvaa
ureivanje lista, kome je odmah dao i
ime Behar (Cvijet) kao oznaku pro-
ljea, doba u kome se pokree, i kao
simbol knjievno-kulturnog djelova-
nja koje su pokretai htjeli da povedu
u muslimanskoj sredini.
2
Vremena
nije bilo za gubljenje. Ve sljedeeg
dana upuena je Zemaljskoj vladi
molba putem koje rukovodstvo
Behara trai dozvolu za izdavanje
lista, u isto vrijeme kada je ve dogo-
vorena suradnja sa tamparijom
Riste Savia u Sarajevu. Molba u cje-
lini izgleda ovako:
Visoka zemaljska vlado,
Smjerno potpisani, potaknuti
eljama muslimanskoga puanstva iz
Bosne i Hercegovine, mole visoku
vladu, da im odobri izdavanje povre-
menoga asopisa pod imenom
Behar, koji e izlaziti u Sarajevu, i
to dva puta na mjesec. List e biti
pouno-zabavni, a preteito e se bavi-
ti moralno vjerskim odgojem muha-
medanskoga puanstva, te e se
prema tomu baviti svim u to zasieca-
juim pitanjima i pojavama. Iz lista
115
POVIJESNA ITANKA
BEHAR110
O korespondenciji
pokretaa Behara
sa Zemaljskom vladom
i Benjaminom Kalajem
Pie: Alen Zeevi
1
Behar knjievnoistorijska monografija,
Muhsin Rizvi, Sarajevo, 1971., str.14
2
Isto, str.21
e biti iskljuena politika, te e dnevne novosti i svjetske
dogaaje samo kako nuzgredno i kronoloki registrirati.
Vlasnik i izdavatelj lista biti e Adem aga Mei, trgo-
vac iz Tenja, a odgovorni urednik Safvet beg Baagi,
doim e glavni suradnici lista biti Edhem efendija Mulab-
di te Osman Aziz ( Osman Hadi i L. A. Milievi).
U stalnoj nadi, da e visokoista dozvoliti izdavanje
povremenoga asopisa Behar. Lista za pouku i zabavu, te
potvrditi u ovoj molbi navedene, i to Adem agu Meia kao
vlastnika i izdavatelja, te Safvet bega Baagia kao odgo-
vornoga urednika, biljeimo se
Najponizniji
U Sarajevu, 14. februara 1900.
Adem Mei
Kao vlasnik i izdavatelj Behara
Safvet beg Baagi
Kao odgovorni urednik Behara
3
Nakon to je primila molbu pokretaa Behara
Zemaljska vlada ju je 19. februara proslijedila Zajedni-
kom ministarstvu u Be, prilikom ega je priredila i
dopis u kojem se navode neki od podataka o Safvet begu
Baagiu za kojeg se kae da se ubraja neosporno u naj-
naitanije i najtemeljitije knjievnike meu ovdanjim
mlaim muhamedovcima. Zalaganje pokretaa isplatilo
se kada je molba od Zajednikog ministarstva 26. februa-
ra 1900. godine vraena Zemaljskoj vladi, odobrena i pot-
pisana Kalajevom voljom. Konana dozvola za pokretanje
Behara izdata je 4. marta 1900. godine, u kojoj se prih-
vaa njegov program i sadraj, s naznakom da se iz pro-
grama djelovanja lista iskljuuje politika.
Tekst dozvole glasi:
Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu
Broj: 630/I.B.
Usljed Vae amo podneene molbenice obnalazi zemalj-
ska vlada podijeliti Vam dozvolu za izdavanje povremeno-
ga tiskopisa, koji e pod naslovom Behar ovdje u Saraje-
vu dvaput mjeseno izlaziti.
Isti tiskopis bie po u molbenici oznaenom i ovijem
odobrenom pravcu sadrajem svojim pouno-zabavni,
namijenjen preteno moralno-vjerskom odgoju muhame-
danskoga puanstva Bosne i Hercegovine.
Poto se prema u molbenici oznaenome pravcu iz dje-
lovanja lista iskljuuje politika, to e istomu ipak biti doz-
voljeno da novinarske i ostale vijesti te svjetske dogaaje
nuzgredno i kronoloki redom biljei.
Behar potpadae u smislu postojeih propisa preven-
tivnoj cenzuri, te e svaki broj istoga imati zemaljskoj
vladi na uvid i prethodno odobrenje predloiti. Sloeni
sastavci svakog pojedinog broja lista imadu se dan prije
izlaska, i to u dva jednaka tiska, zemaljskoj vladi na odo-
brenje podastrijeti. Za cenzuru opredijeljene otiske poda-
stire zemaljskoj vladi tiskara u kojoj Behar izlazi, te su
za tano izvravanje te dunosti odgovorni poslovoa
tiskare, izdavaoc i svakidanji urednik lista.
tampanjem lista smjeti e tiskara samo tad otpoeti
kad budu na cenzuru podneeni otisci odobrenjem zemalj-
ske vlade oznakom Imprimatur provieni.
Od svakog izalog broja Behara imade izdavaoc slati
po jedan dunostni primjerak visokom c. kr. zajednikom
ministarstvu, te ovogradskomu vladinomu povjereniku, po
dva primjerka pak zemaljskoj vladi.
Izdavaoc, te odgovorni urednik Behara kao i poslovoa
tiskare u kojoj taj list izlazi duni su svaku oblastnu
odredbu tano izvriti.
Svaka promjena u osobi odgovornog urednika lista
imade ovogradskomu vladinomu povjereniku pravodobno
obznaniti.
Isto tako duan je i izdavaoc Behara oblasti obznani-
ti svagdanju tiskaru, u kojoj list izlazi, kao i ime tiskar-
skog poslovoe.
Svaki prekraj oznaenih te cenzurom ustanovljenih
propisa kaznie se novanom globom.
Nazonu dozvolu moe oblast prema potrebi svagda
opozvati.
Sarajevo, dne 4. marta 1900.
Gospodinu Ademu Meiu,
Safvetbegu Baagiu
(do rukuh prvoga)
Za poglavara zemaljske vlade
Odjelni predstojnik
Murko
4
Koncepcija Behara koju su osmislili njeni pokretai
odgovarala je i Zemaljskoj vladi i Zajednikom ministar-
stvu, najvie iz razloga to je to bio historijski trenutak u
kojem se rasplamasavala borba Bonjaka za vakufsko-
mearifsku autonomiju. Voe pokreta su aktivno ukaziva-
le na diskriminaciju koju austrougarske vlasti sprovode
nad Bonjacima, naroito naglaavajui nepotivanje i
omalovaavanje muslimanskih svetinja kao i toleriranje
katolikog prozelitizma. Benjamin Kalaj je izdavanjem
dozvole za pokretanje Behara, u isto vrijeme radei na
vrbovanju muslimanskih vjerskih poglavara u cilju razbi-
janja hercegovake akcije, nastojao da pokae kako
austrougarska vlast pokazuje susretljivost prema ovoj
kulturnoj aktivnosti.
Uskoro su program lista, kao i pobude i ciljeve njegovog
djelovanja, pokretai Behara u proglasu sa pozivom na
pretplatu objavili u Sarajevskom listu, Bonjaku,
116
POVIJESNA ITANKA
3
Isto, str. 22
4
Isto, str.25
Nadi, kolskom vjesniku i Osvi-
tu, potpisanim datumom 20. marta
1900. go di ne. Nakon proglasa i najave
Behara odmah se pristupilo radu na
prvom broju lista. Redakcija lista
smjestila se u prostorije male kuice
koja se nalazila na Apelovoj obali,
br.34, gdje su se suradnici sastajali
dva ili tri puta sedmino. Baagievoj
molbi uskoro se odazvao profesor Fer-
dinand Velc koji je dao likovnu kreaci-
ju naslovne glave lista (kameni portal
prekriven arabeskama sa na s -
lo vom lista na elu). Naziv
lista Behar ispisan je latini-
com, a iznad njega se nalazio
isti naslov ispisan sitnim ara -
p skim slovima pored koje se
pro vlai granica procvalog be -
hara, a na lijevoj strani je na s -
lovnicu krasila Husrev-begova
damija i pejza Trebevia koji
se nalazio u njezinoj pozadini.
U meuvremenu se Baagi,
neto prije objavljivanja prvog
broja Behara, pis mom obratio
Abdulahu Ajni Bu atliu, u
kojem je posebno zanimljiv
pasus o jeziku gdje Baagi ne
skriva svoju panju i elju za
povratak u njegovu izvornost.
Pismo u cjelosti glasi:
Sarajevo, 1./IV. 1900.
tovani prijatelju!
Oprosti to ti dosada nije-
sam mo gao odgovoriti na toli-
ka pisma. Vjeruj mi da sam
imao toliko posla da nijesam znao
kud udaram. Ba sino primio sam od
tebe pismo i jedan pozdrav Beharu.
Osobito mi je drago to te toliko zani-
ma ovaj na pokret u Sarajevu. Daka-
ko trebala bi sva omladina da sudje-
luje u ovom hajirli koraku; ali kako
zna na je svijet udnovat. Nu nita
za to, preimo, odmah na stvar. Ti
znade istone jezike, a naroito tur-
ski, pa nai kakvu lijepu raspravu o
islamu ili pripovijedku u islamskom
duhu. Hvala Bogu toga danas ima
dosta u turskoj knjievnosti i to u raz-
nim bibliotekama i beletristikim
listovima. Napokon pokuaj i ti to
lijepo napisati, samo gledaj da bude
im narodnije, jer svi strani izrazi,
koji su se preko vabskih kola uvukli
u na jezik, zaudaraju na prvi mah
svakome tankoutnom prijatelju jezi-
ka, a naroito naem svijetu. Ako to
napie budi veoma oprezan, da pie
popularno, prosto, jednostavno, kako
narod govori i razumije, pa si napisao
najljepe.
Primi mahsus selam od
S. Baagia
5
U tom svjetlu izaao je prvi broj
Behara 1. maja 1900. godine. On je
ispunio sva oekivanja bonjakih
intelektualaca. Otvoren je program-
skim lankom Naim itateljima i su -
radnicima; iza se nala sveana pje -
sma Riza-bega Kapetanovia pod na -
s lovom Beharu; zatim slijedi lanak
Mehmed-Teufika Azabagia naslov-
ljen kao Znamenite izreke, a iza se
nalazila Mulabdieva pripovjetka Bi -
jela medidija; tu se naao i tekst
Osmana Nuri Hadia sa naslovom
Na ela Islama i na zadatak - u ko -
jem se provlai misao da je prosvjeta
fu nkcija religije; a onda je slijedio Ba -
a giev dramski spjev iz osamnaestog
vijeka pod nazivom Abdullah pa a, tu
je mjesta nala i sentimenta l na pripo-
vijetka francuskog pisca D. Langea
Topalasto ili u prevodu Esada Kulovi-
a ene. Rubrika Na ro dne umotvo-
rine donijela je dva pri lo ga: narodna
pjesma elebija Mujo i njegova draga,
i pripovijetka Sadika Ugljena naslov-
ljena kao Halva ga iz li jeila.
Iza je dola lirska sliica, stil-
ski uraena kao pjesma u
prozi, autora Hajdara Fazla-
gia pod naslovom Go lubica.
Sudei po korespondenciji
pokretaa lista Behar i pre -
d stavnika Ze ma ljske vla de,
na ijim se relacijama Benja-
min Kalaj nametao kao gla-
vni i nezaobilazni faktor, mo -
e se konstatirati da se cijela
akcija bonjakih intelektua-
laca pomno pripremala ka ko
bi ve u prvim pregovorima sa
Ze maljskom upravom u Bosni
i Hercegovini zadobila simpa-
tije i naklonost. Ta akcija je
okonana sa velikim us p je h -
om, naroito ako uzmemo u
ob zir koncept reima Benja-
mina Kalaja (1882.-1903.), u
toku kojeg se nastojala u djelo
sprovesti nacionalna politika
politikog vrha Austro-Ugar-
ske, u ijim bi se formulama
ra splinuli svi tinjajui nacionalni po k -
reti jugoslove n skih naroda. Behar je
na tom tra gu uspio da za relativno
kratko vrijeme, kompromisnom kul-
turno-pros vje tnom djelatnou, okupi
znatan broj bonjakih intelektualaca
u i ji m djelima je promovirana histo-
rija bonjakog naroda, a da pri tome
nije doao u neki ozbiljniji politiki
sukob sa Zemaljskom upravom u BiH.
U tom kontekstu nesumljivo je da se
put stvaranja prvog bonjakog aso-
pisa morao kompromisno prilagoa-
vati zahtjevima postojeeg reima,
kao to je bio sluaj i sa asopisima u
drugim nacionalnim zajednicama.
117
POVIJESNA ITANKA
BEHAR110
5
Isto, str.33
118
PROMOCIJE
Antologija Zato tone Venecija:
Bonjako pjesnitvo od 1990. do
naih dana Ervina Jahia vrlo je oso-
bena i znakovita i kao knjiga i kao
pojava. Ona u osnovi predstavlja,
prije svega, reprezentativni izbor iz
najnovije, tj. savremene i recentne
bonjake pjesnike prakse, i obuhva-
a pjesniki rad ak 76 bonjakih
pjesnika i pjesnikinja, zastupljenih u
rasponu od jedne do 14 pjesama.
Meu izabranim autorima i autorica-
ma jesu i Izet Sarajli, Abdulah
Sidran, Nedad Ibriimovi ili Irfan
Horozovi, ali i Nusret Idrizovi,
Husein Bai, Ismet Rebronja ili
Ferid Muhi, odnosno Kemal Mah-
mutefendi, Demaludin Lati,
Hadem Hajdarevi ili Zilhad Kljua-
nin, ali i Ibrahim Hadi, Enes Kie-
vi, Tahir Mujii ili Sead Begovi,
kao i Hazim Akmadi, Selim Arna -
ut, Amir Brka ili Almir Zalihi te
Dijan Kala, Faruk ehi, Senadin
Musabegovi ili Asmir Kujovi, ali i
Meho Barakovi, Munib Delali,
Semezdin Mehmedinovi ili Damir A.
Saraevi te aban arenkapi, Enes
Dazdarevi, Saladin Burdovi ili
Enes Halilovi, jednako kao i, kona-
no, Bisera Alikadi, Melika Salihbeg
Bosnawi i Ferida Durakovi ili ejla
ehabovi, Adisa Bai i Ajla Terzi i
dr., dakle i ire poznati, ali i slabije
znani autori i autorice, oni etablirani
i oni koji to nisu ali, meu izostavlje-
nima posebno nedostaje ime prirei-
vaa ove antologije vrsnog pjesnika
Ervina Jahia, to je nesumnjivo
skroman i samozatajan prireivaki
in. Pritom, ova knjiga posveena je
rahmetli Aliji Isakoviu, rahmetli
profesoru Muhsinu Rizviu i profeso-
ru Enesu Durakoviu, kojih se prire-
iva u svojoj posveti sjea sa zahval-
nou. Antologija je objavljena u
Zagrebu, kao izdanje Kulturnog dru-
tva Bonjaka Hrvatske Preporod
godine 2012.
Vrijeme u kojem ivimo, sa svojim
nainom ivota, sistemom vrijednosti
i pojavom novih medija, sve manje je
sklono knjievnosti, a naroito pje-
snitvu, ba kao to je, tragom post-
modernih rasreditenja, nesklono i
vredovanju, sistematiziranju i, pose-
bno, kanoniziranju, osobito onda kad
je rije o partikularnim, na neki
nain izdvojenim knjievnim pojava-
ma, onima koje naruavaju uniform-
no globalizirani poredak svijeta, a
prije svega onima nacionalnog odre-
enja. Ovo zaziranje od bilo ega to
moe upuivati ili tek asocirati na
neku tzv. veliku priu, naroito vla-
stitu ili nacionalnu, a koje u nekim
sluajevima itekako ima svoj smisao i
stvarno opravdanje, posebno je, i to
na pogrean, nakaradan nain, izra-
eno, meutim, u bosanskohercego-
vakom i, jo vie, u bonjakom kon-
tekstu kao takvom, koji paradok -
salno na prvi pogled osobito danas
prolazi kroz novu, jo jednu u nizu
brojnih traumatinih drama identite-
ta, izmeu svega ostalog obiljeenu i
vjetakom, sasvim neprirodnom di -
lemom izmeu vlastitog, bonjakog
nacionalnog definiranja i njegova
ireg, nadnacionalnog, kompozitnog i
policentrinog zajednikog bosansko-
hercegovakog okvira. Ovakvo to
sloeni je proces koji rezultira, izme-
u svega ostalog, i novim naciona-
lnim sumnjama i dilemama kod Bo -
njaka, tavie novim bonjakim
odricanjem vlastitog nacionaliteta i
identiteta (kako je to bilo i ranije u
novijoj bonjakoj povijesti, od kraja
19. st. pa nadalje, a kako to u naoj
munoj aktuelnoj drutvenoj zbilji
pokazuju npr. pitanja vezana za skori
popis stanovnitva u BiH), ali i sa -
svim vidnim izostankom panje
spram vlastite kulture i kulturne ba -
tine ili kako bi se danas, u vrijeme
kapitala reklo spram kulturnog
kapitala vlastite zajednice, pa tako i
njezine knjievnosti te, naravno, nje-
zina pjesnitva.
Unutar bonjakog korpusa pose-
bno, izostaju vani kulturni projekti,
a naroito projekti vani za naciona-
lnu kulturu, koja se ponovo, ba kao i
desetljeima ranije, u nekoj vrsti
manje ili vie oiglednog autooviniz-
ma ili odbacuje i negira ili se, pak, do
kraja, vrlo radikalno nacionalno dea-
tribuira, uglavnom na nain usteza-
nja i nelagode, ali ak katkad i stvar-
nog straha pri spominjanju naciona-
lnog imena ili imena vlastitog jezika
(kad e npr. neki izdavai svoja
bosanska izdanja predstavljati kao
djela na naem, novotokavskom
jeziku, a u tome ih svesrdno podra-
vaju i na to ih potiu i pojedini knjie-
vni kritiari, forsirajui iz samo
njima do kraja poznatih razloga
samo svoje, poeljne autore i autori-
Zato antologija najnovijeg
bonjakog pjesnitva?
(Ervin Jahi, Zato tone Venecija: Bonjako pjesnitvo od 1990. do naih dana, KDBH Pre-
porod, Zagreb, 2012.)
Pie: Sanjin Kodri
119
PROMOCIJE
BEHAR110
ce), a to i u jednom i drugom sluaju
prijeti mogunou ponovnog ukida-
nja zvaninog postojanja jedne litera-
ture (one bonjake, ali, potom, i
bosanskohercegovake), s jedne stra-
ne, dok, s druge strane, cijelu jednu
knjievnu praksu dovodi u opasnost
da iznova, ba kao prije nekoliko de -
se tljea, postane amorfna masa tek-
stova ne samo bez svojeg ireg knji-
evnog okvira ve i bez njihove aksio-
loke hijerarhiziranosti i uope siste-
matiziranosti, odnosno stvarne ure-
enosti bilo koje vrste. Kao da se vra-
amo u neke sad ve davne godine
bez vlastitog imena, a tako i bez vlas -
titog jezika, knjievnosti i kulture
kao cjeline.
Odnos ovog stanja i pojave antolo-
gije Zato tone Venecija: Bonjako
pjesnitvo od 1990. do naih dana
Ervina Jahia vaan je i indikativan:
u ovakvom kontekstu, sasvim je,
dakle, razumljiva u prvi mah neoe-
kivana i iznenaujua pojava antolo-
gije najnovijeg bonjakog pjesnitva
u prostoru koji nije prostor Bosne ili
bonjake matice, i utoliko je ova
antologija i kao knjiga i kao pojava
jo znaajnija, i to, a to treba pose-
bno naglasiti, kako za samu bonja-
ku zajednicu, tako i za iru zajedni-
cu u kojoj se ona javlja u ovom slu-
aju hrvatsku dravu i njezinu kultu-
ru, a unutar nje i onaj njezin bonja-
ki segment, kao rubni, liminalno i
in terkulturno pozicionirani dio bo -
nja ke zajednice kao cjeline. Jer, ova
antologija, na izvjestan nain, izraz
je jedne drugaije sredine sredine u
kojoj, uprkos nezaustavljivim globali-
zacijskim procesima i procesima pos -
tepenog, ali stvarnog denacionalizi-
ranja malih naroda te njihovih kultu-
ra i knjievnosti i njihova neprimjet-
nog utapanja u uniformirani, jednoo-
brazni svijet i svijet bez istinske raz-
nolikosti i autohtonosti, ipak dri do
onog svojeg, do onog to je prepozna-
tljivo vlastito, njezino, koje se uva,
titi i njeguje, s radou i ponosom
predstavlja drugima i s tim drugai-
jim uporeuje, samjerava, a potom i
kreativno proima, uz isto tako prisu-
tno uvaavanje drugog, kojeg, meu-
tim, nema bez dostojanstvenog poti-
vanja sebe.
Ova antologija vrlo je jasan izraz
one kulturne svijesti koja se ipak
uprkos nedaama za koje, naravno, i
ona zna ne boji sebe kao takve, ba
kao to je, bez grevitog bosanskoher-
cegovakog / bonjakog kompleksa
svojeg ja i njegova ovim motivira-
nog negiranja, otvorena za slobodna
interkulturna preplitanja s drugim i
drugaijim, i to tako da se vlastiti
identitet ni na koji nain ne odrie
ve se, naprotiv, iznova jaa i dodatno
utemeljuje u znatno irim okvirima.
To je ini mi se ona vana lekcija
koju je, u nizu znaajnih, velikih pro-
jekata nacionalne knjievnosti i kul-
ture te ustanova drave koje iza njih
stoje i ostvaruju ih, projekata kakvih
u bosanskohercegovakom / bonja-
kom sluaju, naalost, nema, Ervin
Jahi, prireiva antologije, nauio
kao sudionik i hrvatske knjievnosti i
kulture i koju, evo, konano ostvaru-
je u okvirima bonjake knjievnosti i
kulture, iji je takoer dio. A njezina
sutina, sutina ovog znanja, jeste
vrlo jednostavna: nema, dakle, istin-
skog uvaavanja drugog i drugaijeg,
druge i drugaije kulture, druge i
drugaije knjievnosti i, najzad, dru-
gog i drugaijeg pjesnitva bez pozna-
vanja i, naravno, uvaavanja svojeg,
bez svijesti o sebi put do drugog
vodi preko mojeg ja, preko vlastito-
sti, ba kao to i put do vlastitog vodi
preko drugog.
Ovaj nauk nesumnjivo je limina-
lan, vezan za stanja i pozicije grani-
nosti, i zasigurno ima veze s Jahie-
vom, prireivaevom, kulturno- knji -
e vnom, kao i uostalom iden ti tet s -
kom dvojnom pripadnou i Hr va t -
skoj i Bosni, onom situacijom koju je
Jahi jednom prilikom oznaio rijei-
ma da je Hrvatska njegovo zahir,
vanjsko, stvarno i ivotno, a Bosna
njegovo batin, unutranje, privatno
i intimno, dakle s onim fenomenom
bonjakih raskra o kojem je prije
nepunih 40 godina ba na zagreba-
kom Knjievnom petku u svojem iz -
la ganju Muslimanski pisac i njegova
raskra (1973) govorio Midhat Be -
gi, jedan od rodonaelnika savreme-
ne bosnistike i bosniakistike. Ali, ova-
kvo to i vie je od ovog, lino Jahie-
va, i ukazuje na mehanizam vaan u
dinamici svake kulture, pa tako i
bonjake. To je, naime, i onaj feno-
men odnosa sredita i ruba semioti-
kog prostora ili semiosfere na koji
panju skree znameniti ruski knji-
evni i kulturni semiotiar Jurij M.
Lotman, gdje promjene u sreditu
semiosfere jedne knjievnosti ili kul-
ture nastaju upravo zahvaljujui pro-
doru novog i drugaijeg preko njezina
ruba, a zapravo gdje ono to je na
Znaaj antologije Zato tone
Venecija: Bonjako pjesnitvo
od 1990. do naih dana Ervina
Jahia jeste istinski velik,
golem, jer ona, dakle, ima
izuzetnu mogunost da,
dolazei iz drugaije sredine i,
prije svega, iz njezine
samosvjesnosti, potakne
ovakvo to i u
bosanskohercegovakom te,
konano, bonjakom
kontekstu
granici ili s granice, odnosno iz situa-
cije upravo onih begievskih raskr-
a, ima ekskluzivni potencijal dina-
miziranja i mijenjanja cjeline semio-
tikog prostora.
Upravo u ovom smislu znaaj
antologije Zato tone Venecija: Bo -
njako pjesnitvo od 1990. do naih
dana Ervina Jahia jeste istinski
velik, golem, jer ona, dakle, ima izu-
zetnu mogunost da, dolazei iz dru-
gaije sredine i, prije svega, iz njezine
samosvjesnosti, potakne ovakvo to i
u bosanskohercegovakom te, kona-
no, bonjakom kontekstu, utoliko
prije to su i drugi vani, Jahievoj
antologiji prethodei, a kod Bonjaka
nedopustivo rijetki, sporadini i
usamljeni projekti ove vrste i sami
dolazili iz nekadanje rubne, margi-
nalne pozicije, iz pozicije nemogueg i
neostvarljivog. To je, naime, upravo
sluaj i s Biserjem (1972) Alije Isako-
via, prvim izborom iz bonjake
knjievnosti ikad, potom s pionirskim
istraivanjima bonjake knjievne
prolosti Muhsina Rizvia poev od
njegove fundamentalne dvotomne
knjige Knjievno stvaranje musli-
manskih pisaca u Bosni i Hercegovi-
ni u doba austrougarske vladavine
(1973) pa sve do posthumno objavlje-
ne Panorame bonjake knjievnosti
(1994.), svojevrsnog nacrta za jo uvi-
jek nenapisanu bonjaku knjievnu
historiju, kao i s jednako fundiraju-
im istraivanjima Enesa Durakovi-
a, a posebno s njegovim projektima
kakvi su antologija Muslimanska
poezija XX vijeka (1990.) i edicija
Muslimanska knjievnost XX vijeka
(1991) u 25 knjiga, a nakon toga i
drugi, meu kojima posebno treba
istai deset antologija bonjake
(1995.1997.) i tri antologije bosan-
skohercegovake knjievnosti (2000),
odnosno ediciju Bonjaka knjiev-
nost u knjievnoj kritici (1998) u izda-
nju izdavake kue Alef, projekte
koje je Durakovi inicirao, osmislio,
vodio i uredio, sve do njegove najnovi-
je knjige Obzori bonjake knjievno-
sti (2012.), koja danas u Bosni, moda
ak ponajvie u bonjakom kontek-
stu, zasad prolazi gotovo muklo, nije-
mo, bez odgovarajueg prijema, dola-
zei tragom onog paradoksa o
kojem je ve bilo rijei opet s neke
nove margine drutvenog zanimanja
i prijemivosti, ba kao i oni raniji
projekti, iz vremena zvaninog nep ri -
z navanja ideje kako bonjake, tako i
bosanskohercegovake knjievnosti
uope.
Uostalom, ovakvo to, znaaj,
naime, margine, sluaj je i s antologi-
jom Kad zora razrjeuje strah (2010.)
takoer bonjako-hrvatskog pisca
Filipa Mursela Begovia, izborom iz
mlade bonjake poezije, isto tako u
izdanju Kulturnog drutva Bonjaka
Hrvatske Preporod, knjigom koju
ovom prilikom ne mogu ne spomenu-
ti jer i ona, kao zbirka bonjakih pje-
snika i pjesnikinja najmlae genera-
cije, dolazi s ruba, iz marginalne po -
zicije, ak s dvostruke ili trostruke
margine, a vjerovatno je bila poticaj-
na i Ervinu Jahiu u pomisli, a potom
i nakani da napravi svoju, drugaiju
antologiju, kako je to, konano, i s
nekadanjim projektima Alije Isako-
via, Muhsina Rizvia i Enesa Dura-
kovia. A sve ovo, najzad, pokazat e
i vanost interkulturne pozicije i u
razumijevanju, ali i u odreenju onog
to je bonjaka knjievnost, kod koje
je njezin interkulturni aspekt jedna
od njezinih kljunih, temeljnih
odrednica uope.
Spominjanje imena Alije Isakovi-
a, Muhsina Rizvia i Enesa Durako-
via, kao i imena Midhata Begia ili
Filipa Mursela Begovia, ovdje, nara-
vno, nije sluajno niti usputno, ba
kao to to nije sluaj ni u posveti
kojom se praktino otvara antologija
Zato tone Venecija: Bonjako pjesni-
tvo od 1990. do naih dana Ervina
Jahia. Njegova posveta jeste, naime,
znak nastavljanja rada prethodnika,
upozorenje na nastavak onog to je
sistematiziranje, vrednovanje, kano-
niziranje i predstavljanje bonjake
knjievne, odnosno pjesnike prakse,
ali i naroito mjesto pamenja te tre-
nutak prisjeanja uistinu tekog,
munog i mukotrpnog puta ka zvani-
nom, institucionalnom priznavanju
kako ideje bosanskohercegovake,
tako i, naroito, ideje bonjake knji-
evnosti, koja se nekad, u vrijeme nje-
zina afirmiranja, javljala pod mimi-
krijskim i jedinim drutveno prihva-
tljivijim imenom tzv. muslimanske
ili bosanskomuslimanske knjievne
tradicije. A taj put, nakon Begievih
prvih tekstova o statusu knjievne
prakse u BiH iz sedamdesetih godina
20. st., ukljuujui i njegovo spomenu-
to glasovito izlaganje na zagrebakom
Knjievnom petku, upravo zorno mar-
kirao je Isakovi svojim Biserjem, koje
je, nimalo sluajno, objavljeno takoer
izvan bosanskohercegovakih granica
opet u Zagrebu, u Hrvatskoj, jer je
to ovdje bilo jedino mogue, ime je po
prvi put, nakon desetljea bezonih i
uistinu teko razumljivih osporavanja
postojanja cijele jedne knjievnosti i
njezine viestoljetne povijesti, ali i
identiteta cijelog jednog naroda, onog
kojem ta knjievnost pripada, poka-
zana njezina realna egzistencija, ali i
njezina izrazita kulturna slojevitost i
sloenost, od njezinih dalekih bosan-
sko-humskih (pred)zaetaka i vrlo
osobene usmene knjievne batine,
preko alhamijado knjievnosti pisane
bosanskim jezikom i arebicom te epi-
stolarne literature pisane takoer
bosanskim jezikom, ali sad drugim
bosanskim pismom bosanicom, od -
nosno preko knjievnosti Bonjaka na
orijentalnim jezicima (to je, inae,
svojevrsni bonjaki pandan hrvat-
skom latinitetu), sve do novije knjie-
vne prakse, to kod Bonjaka zapoi-
nje osmansko-austrougarskom smje-
nom u Bosni godine 1878. u uvjetima
njihova ni u najcrnjim snovima slue-
nog izlaska iz okvira orijentalno-
islamske i ulaska u okvire zapadno-
evropske kulture i civilizacije, i tako
do njezina savremenog trenutka, a
koji e u Isakovievo vrijeme obiljeiti
pojava grandioznih tekstova bonja-
ke knjievnosti kakvi su npr. roman
Dervi i smrt (1966) Mee Selimovia
ili pjesnika zbirka Kameni spava
(1966) Maka Dizdara, ali i drugi
vani tekstovi bonjake knjievnosti
PROMOCIJE
120
u knjievnim opusima Skendera
Kulenovia, Dervia Suia, Nedada
Ibriimovia, Abdulaha Sidrana i dr.
sve redom tekstovi koji, ma koliko
bili literarno-estetski univerzalni i
niim pojedinanim limitirani, bitno
su upravo ukorijenjeni i oblikovani u
svojoj, bonjakoj te bosanskohercego-
vakoj knjievnoj i kulturnoj povijesti
kao naroiti tzv. tekstovi kulture, kako
bi ih danas odredila recentna kultur-
nomemorijska teorija.
Pri svemu ovom, Isakovievo Bi -
serje, jednako kao i Rizvieva te
Durakovieva istraivanja i projekti
koji potom slijede, ba temeljem ove
slojevitosti i sloenosti bonjake
knjievnosti i kulture nedvosmisleno
e ukazati i na nesumnjivi interkul-
turni aspekt bonjake knjievno-kul-
turne povijesti, i to ne samo u smislu
njezina poloaja i uloge unutar onog
to je kompozitni i policentrini, pri-
rodno pluralni bosanskohercegova-
ki mozaik, ili bosanskohercegova-
ka interliterarna i interkulturna
zajednica, ve i u smislu njezina ukr-
tanja, preplitanja i stapanja, a za p -
ravo amalgamiranja sasvim razlii-
tih svjetova i njihovih kultura i tradi-
cija unutar same sebe, na nain uvi-
jek i nuno liminalnih, odnosno
hibridnih i sinkretikih fenomena, a
to sve, dakle, ovo na svoj nain
nastavlja i iznova otkriva i antologija
Zato tone Venecija: Bonjako pjesni-
tvo od 1990. do naih dana Ervina
Jahia.
Najzad, pjesnici i pjesnikinje koje
okuplja ova knjiga raznorodni su po
mnogo emu generacijski, poetiki,
po svojem pjesnikom prosedeu i
uope pjesnikom svijetu, po svojem
statusu u bonjakom knjievnom
kanonu ili po svojoj poziciji u odnosu
na sredite semiosfere bonjake
knjievnosti, ak i u prostornom smi-
slu itd. Neki, tako, jesu dio i onog to
je ve stvarna povijest novije bonja-
ke knjievnosti i pripadaju, zapravo,
onom njezinu narataju koji svoj knji-
evni rad zapoinje prije nekoliko
desetljea, drugi pripadaju srednjoj,
jo uvijek aktivnoj knjievnoj genera-
ciji, a trei najnovijoj, najmlaoj, koja
je tek ula u knjievnost sa svojim
prvim radovima; neki su vezani za
poetiku modernizma ili visokog
modernizma, drugi i trei su postmo-
dernisti razliitih vrsta; neki su izra-
ziti lirici i intimisti, drugi su opet
iroko otvoreni prema stvarnosti i
drutvenoj zbilji, drutveni kritiari
lieni socijalnog eskapizma; neki su
klasici, mrtvi ili ivi, drugi na putu
da postanu klasici, trei, pak, trae
svoj vlastiti put; neki su vezani za
tradiciju, od koje ne odustaju, drugi
su dio knjievnog mainstreama, a
trei predstavljaju alternativu i jed-
nima i drugima; neki su, konano, dio
bosanskohercegovakog knjievnog
miljea, svoji na svome, i ive u Bo -
sni, drugi su prostorno na rubovima
bonjake knjievnosti, u nekada-
njoj povijesnoj Bosni, poput pisaca iz
Sandaka, ili u blioj ili daljoj dija-
spori, od Hrvatske i Slovenije, Srbije
i Crne Gore, Makedonije i Kosova te
Evrope pa sve do drugih kontinenata,
gdje su neki davno migrirali ili ak
roeni, takoer svoji na svome,
samo na drugaiji nain, dok su neki
prognani ili u tranzicijskom porau
otili iz Bosne, ljudi s dvije, pa ak i
tri domovine ili vie njih, ili ljudi bez
domovine, apatridi po prisili ili izbo-
ru
Sv oni, sa svim svojim konstanta-
ma i mijenama, svjedoe ovu ili onu
vrstu njihove meusobne vezanosti,
u ovom sluaju, sluaju ove antologi-
je najee razliitim varijacijama
jedne te iste muke bosansko-bonja-
kog ratnog i poratnog, tranzicijskog
ude sa ili onog to je s ovim u nekoj
ve zi, a to je ono na to, uostalom, aso-
cira i glavni naslov ove knjige citatno
ostvaren stihovima istoimene pjesme
Abdulaha Sidrana. I svi oni, sa svim
svojim slinostima, ali i razlikama,
pokazuju ono to je najnovija bonja-
ka knjievnost i njezina pozicija, to
je njezina nuna nesvodljivost na
jedno, pa tako ni na ono isto, eks k -
lu zivno nacionalno, a to je uo s talom
u situaciji na Balkanu uvijek prijete-
ih krvavih nacionalnih povampire-
nja nesumnjivo vaan, spasonosni (i)
interkulturni zasnov bonjake knji-
evnosti uope, koji svjedoi i antolo-
gija Zato tone Venecija: Bonjako
pjesnitvo od 1990. do naih dana
Ervina Jahia, ne iz pomodnosti, pa
ak ni iz pukog teorijskog uvjerenja,
ve sasvim prirodno, organski, kako
je to u Bosni ipak bilo oduvijek od
Kulina bana i dobrijeh dana, ili kako
to elimo da je bilo, da jeste i da
bude.
Najzad, pokazat e i
vanost interkulturne
pozicije i u
razumijevanju, ali i u
odreenju onog to je
bonjaka knjievnost,
kod koje je njezin
interkulturni aspekt
jedna od njezinih
kljunih, temeljnih
odrednica uope.
BEHAR110
PROMOCIJE
121
Ervin Jahi
Zato tone
ZAGREB, 19. 12. 2012.
Promocija u knjinici Bogdan Ogrizovi.
O knjizi su govorili akademik Tonko Maroevi i knjievnik Sead Begovi, izdava Senad Nani i profesor Sanjin
Kodri. Pjesme iz antologije itao je knjievnik i dramski umjetnik Enes Kievi, svoju poeziju govorio je i pjesnik
Kemal Mujii Artman.
E
r
v
i
n

J
a
h
i
Bonjako pjesnitvo
PROMOCIJE
122
Foto: Agencija Anadolija
Venecija
SARAJEVO, 11. 1. 2013.
Promocija u Kamernom teatru.
O knjizi su govorili profesori Sanjin Kodri, Mirsad Kuni, Muris Bajramovi i Senadin Lavi, izdava Senad Nani i aka-
demik Tonko Maroevi. Pjesme su itali autori zastupljeni u izboru.
od 1990. do naih dana
BEHAR110
PROMOCIJE
123
Foto: Dnevni Avaz
BERIET RIJEI
1.
Na kamp je smjeten usred ume.
Do prvog grada dan je hoda.
Ide se prugom, a ko umije
ide preicom preko voda.
To vile ine. I Bonjaci.
(Sretni se dre puta tvrda.)
Kree se u pono, im potamni
rumeni prosjev snijenih brda.
Hodi se utke. Nestaje, tone
u vodi jezera i movara.
Te vode ivim nisu sklone
jer dom su mrtvih i utvara.
I ko ih pree, ko ne strada
(ako na putu ne izlude),
stie, u sabah, do prvog grada
i sree prve, prave ljude.
2.
Podne, sparina. ekamo kiu.
Zveckaju olje, kopni agor.
Vonjaju nunici, i odiu
bazgove cvasti sjetom blagom.
Lijevo je voda, desno granje
zapaljenih sivih brada;
kikot, i krici. I dahtanje
oko masnih, lovnih zgrada.
Pucketa bilje. U prini
veseli vrapci miju krioca.
ekamo kiu. U divljini.
Skupljeni s koca i konopca.
3.
Bodri viola, ne odmara.
Plesai biju o aku akom.
Cvijetni krstovi Midsommara
vise, pod pljuskom, naopako.
Priine, sage; bijele dame
kao orai snane grae,
sputaju svoje oi na me
i tonu, barke, u beznae.
I mi tonemo; mrki stranci
koji za hljebnim halom hode:
Cigani, Kurdi i Bosanci.
Bez doma, groba, bez slobode.
Refik Liina
VISEFJERDA

Behar 110

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Behar 110

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

^ASOPIS ZA KULTURU I DRUTVENA PITANJA GODINA XXI

You might also like