Annie Besant Moc Misljenja Teozofija

Dr.
Annie Besant - Mo miljenja

_____________________________________________________________________________________________

Mo miljenja

Njegovo svladavanje i izobrazba

Napisala Dr. Annie Besant

2
Dr. Annie Besant - Mo miljenja
_____________________________________________________________________________________________

Sadraj:

Predgovor ............................................................................................ 5
Uvod ................................................................................................... 6
Ego kao spoznavatelj ......................................................................... 6
Ne-Ego kao spoznato ........................................................................ 8
Spoznanje ........................................................................................... 9

Glava I
Bit miljenja ........................................................................................ 10
Lanac izmeu spoznavatelja, spoznanja i spoznatoga ..................... 12

Glava II
Stvaralac iluzije ................................................................................... 16
Mentalno tijelo i Manas .. 19
Stvaranje i razvoj mentalnog tijela . 20

Glava III
Prenaanje misli ................................................................................. 24

Glava IV
Poeci miljenja ................................................................................ 29
Odnos izmeu osjeaja i miljenja .............................................. 32

Glava V Pamenje
Bit pamenja ..................................................................................... 35
Slabo pamenje ................................................................................. 36
Pamenje ili anticipacija ................................................................. 40

3
_____________________________________________________________________________________________
Glava VI - Porast misli
Promatranje i njegova vrijednost .................................................... 42
Razvoj mentalnih sposobnosti ........................................................ 46
kolovanje intelekta ......................................................................... 47
Veza sa vie razvijenim biima ....................................................... 48

Glava VII
Koncentracija ..................................................................................... 51
Svijest je svuda gdje se nalazi predmet, koji na njega odgovara .. 55
Kako da se koncentriramo ............................................................... 58

GLAVA VIII Zapreke koncentracije
Nemiran intelekt ............................................................................... 61
Opasnosti koncentracije .................................................................. 64
Meditacija .......................................................................................... 67

GLAVA IX
Jaanje moi miljenja ...................................................................... 69
Brige, njihovo znaenje i svladavanje ............................................. 71
Miljenje i kako se ono moe obustaviti ........................................ 74
Tajna nutarnjega mira ...................................................................... 77

GLAVA X
Pomo, koju moemo svojim mislima pruiti drugima ............... 79
Pomo, koju moemo pruiti tako zvanim mrtvima .................... 81
Misaoni rad izvan tijela .................................................................... 83
Mo ujedinjenog miljenja .............................................................. 85

Zakljuak ............................................................................................ 87
4
_____________________________________________________________________________________________

Predgovor

Ovo je knjiica namijenjena, da pomogne istraivau, koji eli, da istrai
svoje bie s njegove intelektualne strane. ovjek, koji ovdje izloena naela usvoji,
bit e u stanju, da podupre svoju narav u njezinom razvojnom djelovanju, a i da se
mentalno mnogo bre usavri, no to je to mogue, dok su mu uvjeti za taj
napredak posve nepoznati.

itaocu, koji prema ovdje iznesenom naziranju stoji kao potpuni laik,
donijet e Uvod, koji slijedi, neke tekoe. Za njega bi mogue bilo bolje da kod
prvog itanja taj uvod preskoi, i da ga u ope ne ita. Ali on je apsolutno potreban
kao osnovica za, sve one, koji hoe, da upoznaju odnos, u kojem stoji intelekt
prema drugim sastavnim dijelovima njihove nutarnje naravi, kao i prema
vanjskom svijetu. Oni pak, koji ele, da se dre maksime: Spoznaj samoga sebe,
ne bi smjeli prezati, da se podvrgnu tom malom mentalnom naporu, jer nitko ne
smije oekivati, da e mu za duevnu hranu letjeti peeni golubovi u usta.

Ako e ta malena knjiica biti od koristi samo nekolicini ozbiljnih
istraivaa i pomoi im kod odstranjivanja nekih tekoa, ona je ve ispunila svoju
svrhu.

ANNIE BESANT
5
_____________________________________________________________________________________________

Uvod

Vrijednost spoznaje ima da se iskua snagom, kojom mi istimo i
oplemenjujemo svoj ivot. Svi ozbiljni istraivai, koji su studirajui teozofsku
nauku, postigli teoretsku spoznaju, sigurno e teiti za tim, da pospjee razvoj svog
karaktera, a ujedno da pomognu svom blinjemu. Ova knjiica pisana je za
istraivae te vrsti u nadi, da e oni, kad bolje izglade bit svojeg intelekta, posluiti
se njim u svrhu, da izobraze sve ono, to je na njemu dobro, a opet da iskorijene
sve ono, to je na njemu zlo. Svi nai osjeajni porivi, koji nas potiu da provodimo
ispravan ivot, bit e na pola izgubljeni, ako jasno svjetlo intelekta ne prosvijetli
put naeg ponaanja; jer kao to slijepac, kad sie s puta, mora da padne u grabu,
tako i intelekt, ako je, zaslijepljen neznanjem, napustio put pravde, mora da
se surva u ponor zla i nevaljalog ponaanja. Avidya t. j. pomanjkanje spoznaje,
zaista je prvi korak, koji od jedinstva vodi do podvojenosti, pa samo toliko, koliko se
taj nedostatak smanjuje, toliko je manja i podvojenost, a kad e ga konano posve
nestati, bit e uspostavljen opet vjeni mir.

Ego kao spoznavatelj
elimo li, da istraimo ljudsku narav, moramo ovjeka odijeliti od onih
vehikla kojima se on slui, t. j. moramo luiti pravi Ego od odijela, u koja se on
odjene. Ego je jedinica, ma kako raznolike bile forme, u kojima se on manifestira,
kad istupa u raznim vrstama materije. Razumije se samo po sebi, da u konanom
smislu rijei postoji samo jedan Ego i da isto tako, kao to iz sunca izlaze zrake, oni
pojedinani Egoi, koji predstavljaju prave ljude, nisu nita drugo, nego zrake
najviega Ega, pa da svaki pojedini Ego moe o sebi rei: Ja sam najvii Ego. Za
nau sadanju svrhu htjeli bismo napomenuti, da svaka pojedina od tih zraka,
posjeduje pae i u svojoj odvojenosti jednu zasebnu, u sebi samoj stanujuu
jedinicu, ma da se ona sakriva iza svojih raznolikih odijela. Svijest predstavlja
jednu jedinicu, a njezinu podjelu u dijelove inimo bilo s razloga studija, ili zato,
jer su ti dijelovi samo iluzije, koje treba pripisali ogranienom poimanju naih
6
_____________________________________________________________________________________________
organa, kroz koje ona djeluje u niim krugovima svijeta. injenica, da pojedine
objave Ega proizlaze iz njegovih triju objekata t. j. 1. iz spoznaje, 2. iz volje i 3. iz
djelovanja, iz kojih opet nastaju; 1. misli; 2. elje i 3. ini, ne smije da nas ini
slijepima za drugu injenicu, naime, da ne postoji dioba u supstanci, pato itavi
Ego spoznaje, itavi Ego hoe, itavi Ego radi. A isto tako ne mogu da se meu
sobom dijele niti funkcije Ega; jer kada on spoznaje, onda on i radi, a i hoe; kada
radi, onda hoe, a i spoznaje; a kad hoe, onda spoznaje, a i radi. Uvijek prevladava
jedna od tih triju funkcija i to katkad u tolikoj mjeri, da one druge padaju posve u
pozadinu. Meutim i kod najintenzivnije koncentracije, dakle kod one funkcije,
kod koje je to dijeljenje najjae, ipak ima jo uvijek i latentnog djelovanja i latentne
volje; koja se, ako izvedemo pomnu analizu, moe jasno razabrati.
Te tri funkcije nazvali smo tri aspekta Ega. Neto tonije tumaenje
omoguit e nam bolje razumijevanje. Kad je Ego miran, objavljuje se aspekt
spoznaje, koji postaje slikom onog predmeta, kojim se Ego bavi. Kad se Ego
koncentrira, eljan, da promjeni svoje stanje, onda nastupa aspekt volje. Kad
Ego u prisutnosti nekog predmeta izdaje energiju, da doe s predmetom u dodir,
onda se pokazuje aspekt rada. Iz toga proizlazi, da ta tri aspekta nisu meu sobom
odijeljeni dijelovi Ega, da to nisu tri razline stvari, koje se ujedinjuju u jednoj
sastavljenoj cjelini, ve da imamo pred sobom jednu nerazluivu cjelinu, koja se
otkriva na tri razliita naina.
Narav Ega moemo najbolje prikazati i razjasnili tako, da ga jednostavno
nazovemo njegovim pravim imenom. Ego je ono Jedno, to Svjesno osjea, to
uvijek egzistira i to u svakom od nas spoznaje da egzistira. Nema ovjeka, koji bi
sebi mogao zamisliti samoga sebe, da ne egzistira. Ili koji bi svjesno mogao samomu
sebi rei: ja nisam Bhagavan Das govori o tom: Ego je prvi i nenadomjestivi
temelj ivota, pa onda nastavlja: U Vachaspati-Mishra komentaru k
Shariraka-Bhashya od Shankarachary-e kae se: Nitko ne sumnja: jesam li ili
nisam? Afirmacija Ega ja jesam dolazi prije sviju drugih stvari i stoji iznad i
onkraj svakog dokaza. Nju se ne moe nikakvim dokazom da pojaa, niti bilo
kojim opovrgavanjem da oslabi. Dokaz i opovrgavanje sastaju se u ja jesam, u
tom osjeaju vlastite egzistencije, koji se ne da dalje odgonetnuti i o kojemu
moemo jedino rei, da moe da raste ili da pada. Ja sam vie izraz je radosti;
ja sam manje izraz je neraspoloenja.
7
_____________________________________________________________________________________________
Kada taj ja jesam poblie promatramo, nai emo, da dolazi do izraaja na
tri naina: a) kao nutarnji odraz jednog Ne-Ega, kao spoznaja, koja je korijen
miljenja; b) kao nutarnja koncentracija, volja, koja je korijen sviju elja; c) kao
ispoljavanje prema vani, energija, koja je korijen djelovanja: spoznajem ili
mislim; hou ili elim; izdajem energiju ili radim. To su tri
afirmacije nedjeljivog Ega ili ja jesam. Sve objave Ega mogu se uvrstili u jedan od
tih triju razreda. Ego se manifestira u naim svjetovima samo u tim trima vrstama.
Kao to sve boje nastaju iz triju primarnih boja, tako i bezbrojne manifestacije Ega
nastaju iz spoznaje, volje i energije.
Ego, kao onaj, koji spoznaje, Ego kao onaj, koji hoe i Ego, kao onaj, koji
radi, to je ono u vjenosti Jedno, onaj korijen individualiteta u vremenu i
prostoru. Ego u svom misaonom aspektu; Ego, kao spoznavatelj jest ono, to
imamo da ovdje istraimo.

Ne-Ego kao spoznato
Ego, ija bit je spoznaja, nailazi u sebi odraen veliki broj formi i ui s
pomou iskustva, da u njima i kroz njih ne moe spoznati, ne moe djelovali, niti
htjeti. On je otkrio, da nije u stanju, da te forme svlada, kako to moe onu formu,
koje si je ponajprije svjestan i s kojom se pogreno, ali nuno identificira. On
spoznaje, a te forme ne misle; on hoe, a one ne izraavaju nikakvih elja; on izdaje
energiju, a one se ne miu. On ne moe u njima rei: Ja spoznajem, Ja hou,
Ja radim; pa tako dolazi konano do toga, da ih smatra kao druge Egoe, koji su
zatvoreni u mineralnim, vegetabilnim, animalnim, ovjejim i nadovjenim
formama, pa ih sve zajedno povezuje u pojam Ne-Ega, u kojima on nije sadran
kao neko za sebe postojee bie, u kojemu on ne moe da spozna, da hoe, da radi.
I zato e od sada na pitanje: to je Ne-Ego? za dugo vremenu imati u pripremi
odgovor: To je sve ono, u emu ja ne mogu spoznati, htjeti i raditi.
I premda e, nakon tonog istraivanja, nai, da su svi njegovi vehikli ili
haljine izuzev najnjenije odjee, a pomou koje on postaje Egom takoer
samo dijelovi Ne-Ega, da su predmeti spoznaje, da su ono, to se spoznaje, a ne
onaj, tko spoznaje To je ipak gornji odgovor za sve praktine svrhe bezuvjetno
zgodan. On ne moe tu najnjeniju odjeu, koja ga tek ini odijeljenim Egom,
nikada spoznati, kao neto, to bi se dalo od njega odijeliti, jer je njezina
8
_____________________________________________________________________________________________
prisutnost za to odjeljenje nuna i kad bi ju se spoznalo kao Ne-Ego, onda bi to
znailo, utonuti u Sve.

Spoznanje
Da Ego postane spoznavateljem, a Ne-Ego, da postane ono, to se ima da
spozna, mora da izmeu njih postoji neka srodnost. Ne-Ego mora utjecati na
Ego, a Ego opet na Ne-Ego. Izmeu obiju mora da postoji izmjenino djelovanje.
Spoznaja je dakle odnos izmeu Ega i Ne-Ega, a priroda tog odnosa jest ono, to
imamo ovdje raspraviti. U prvom redu imamo objasniti injenicu, da spoznaja
znai odnos. Spoznanje involuira dvije stvari: svijest jednoga Ega i postojanje
jednoga Ne-Ega, pa je, potrebno, da te dvije meusobno suprotne stvari postoje,
da spoznanje moe nastati.
Spoznavatelj, spoznato i spoznanje to su te tri stvari, koje se slijevaju u
jedno. Njih moramo razumjeti, ako elimo, da mo miljenja ispuni pravu svoju
svrhu, t. j. da koristi svijetu. Po zapadnjakoj terminologiji je intelekt subjekt, koji
spoznaje; objekt je ono, to biva spoznato, a odnaaj izmeu obiju jest spoznanje.
Prema tomu moramo nauiti da razumijemo bit spoznavatelja, pa onda bit
spoznatoga i konano bit odnosa, koji izmeu njih postoji, te kako je taj odnos
nastao. Uspije li nam, da sve te stvari shvatimo, onda emo u istinu doi za korak
blie do samospoznaje t. j. do mudrosti. Tek onda emo uistinu moi rei, da smo
voljni pomoi svijetu, koji nas okruuje; tek onda emo ga moi pokrenuti i spasiti.
Jer pravi cilj za kojim tei mudrost jest: da arom ljubavi uzdignemo svijet iz bijede
do spoznaje, u kojoj e svaka bol nestati. To je predmet naeg istraivanja. U
knjigama onog naroda, koji je u najranije doba, a ujedno i najtonije upoznao
psihologiju, s punim pravom stoji napisano, da konani cilj svake filozofije treba
biti, da uini kraj svakoj bijedi. Zato i misli istraivalac, zato i mi teimo vijekom za
spoznajom. Dokrajiti svaku bol, to je konani cilj svake, filozofije i samo nam
mudrost moe biti prava, koja ide za tim, da nae mir.
9
_____________________________________________________________________________________________

Glava I

Bit miljenja
Bit miljenja moemo istraiti sa dviju gledita: bilo sa strane svijesti, koja je
spoznaja, bilo opet sa strane forme, kroz koju se spoznaja postizava, a ija
osjetljivost za modifikacije omoguuje, da se spoznaja postigne. Ova mogunost
dovela je u filozofiji do dviju ekstremnih smjerova, ali mi se moramo klonili i
jednog i drugoga, jer svaki od njih ne uvaava jednu stranu manifestiranog ivota.
Jedan od tih smjerova smatra sve kao svijest i ignorira bit forme, kao uvjet svijesti,
po kojoj svijest tek moe da postoji. Drugi opet smatra sve kao formu i ignorira
injenicu, da forma moe da egzistira samo zato, jer u njoj bivstvuje ivot. Forma i
ivot, materija i duh, nosilac i svijest, mogu se manifestirati samo onda, kad su
oboje nerazdjeljivo meusobno povezani i kad sainjavaju nedjeljive aspekte
onoga, to u obima bivstvuje, onoga, to nije niti svijest, niti njezin nosilac, ve
korijen obiju. Filozofija, koja nastoji, da sve protumai putem ivota, a uz to
ignorira ivot, sukobit e se sa problemima, koje ne e moi rijeiti. Filozofija pak,
koja trai, da protumai sve putem ivota, a uz to ignorira formu, nai e se pred
zidinama, preko kojih ne e moi prei. Posljednja rije o tom jest: svijest i njezini
nosioci t. j. ivot i forma, duh i materija, oni su vremeniti naini izraavanja ovih
dviju aspekata u jednom bezuvjetnom Egu, a taj ostaje za nas posvema sakriven sve
dotle, dok se ne pone manifestirati bilo kao korijen duha (to Hindui zovu
Pratyag-Atman), apsolutno bie, apstraktni Logos, iz kojeg potjeu svi individualni
Egoi; ili pak kao korijen materije (Mulaprakriti), iz kojega potjeu sve forme.
Uvijek, kad dolazi do takovih manifestacija, iznosi taj korijen duha trostruku
svijest, a taj korijen materije nosi trostruku materiju; iza koje stoji Jedna Zbiljnost,
koju ograniena svijest nikada ne e moi da Spozna. I cvijetak ne moe da vidi
korijena, iz kog je nikao, ma da mu ima da zahvali cijeli svoj ivot, jer bez njega bio
bi on uope nemogu.

10
_____________________________________________________________________________________________
Ego, kao spoznavatelj, posjeduje karakteristinu funkciju, da u sebi odrazuje
Ne-Ego. Kao to za svjetlo osjetljiva fotografska ploa uzima na sebe zrake svjetla,
koje su predmeti odrazili, pa kao to te zrake modificiraju materiju, na koju su
pale, tako da slike tih predmeta ostaju uuvane, isto se tako i Ego u aspektu
spoznaje odnosi prema cijelom vanjskom svijetu. Njegov nosioc je sfera, u kojoj
Ego prima od Ne-Ega reflektirane zrake od Jednog Ega, koji na povrini te sfere
proizvode slike, a one su refleksi onoga, to taj Ego nije. Spoznavatelj meutim ne
prepoznaje te stvari sam, dok mu jo svijest stoji u poetnom stanju. On
prepoznaje samo slike, to ih izvodi djelovanje Ne-Ega na njegovoj ljuski, jer na to
ona reagira, dakle samo na fotografiji vanjskog svijeta. Radi toga se intelekt, koji je
nosioc Ega, kao spoznavatelja, usporeuje sa zrcalom, u kojem se mogu vidjeti
slike sviju predmeta, koji se pred njega stavljaju. Stvari same mi ne prepoznajemo,
ve samo djelovanja, koja su te stvari u naoj svijesti uzbudile; to nisu predmeti,
ve slike tih predmetu, koje smo u svom intelektu nali. Kao to nam se priinja,
da zrcalo sadri u sebi predmete, a ti prividni predmeti su sumo slike; oni su tek
iluzija, izazvana zrakama svjetla, to ili predmeti reflektiraju, dakle to nisu pravi
predmeti sami, tako i intelekt, kod svoje spoznaje vanjskog svijeta, ui poznavati
sumo varave slike, a ne prave stvari same.
Ove u nosiocu izazvane slike opaa spoznavatelj kao predmete, a to opaanje
sastoji se u tom, da ih on sam u sebi reproducira. Analogija sa zrcalom i primjena
rijei refleksi, u preanjem odlomku, mogu da donekle dovedu do zabune, jer
mentalna slika je reprodukcija, a nije refleks dotinog predmeta. Istina je, da
materija intelekta (mentalna materija) uzima tono formu predmeta, koji joj se
prua i tu kopiju onda spoznavatelj sa svoje strane reproducira. Kad se on tako kao
kopija vanjskog predmeta preudesio, onda se kae: on prepoznaje predmet;
meutim je kod tog u razmatranje uzetog sluaja ono, to on prepoznaje,
samo slika, koju ju izazvao predmet u njegovom nosiocu, a ne taj predmet sam.
Osim toga nije ni ta slika s razloga, o kojem emo u slijedeem poglavlju
govorili nipoto tona reprodukcija tog predmeta.
Zar e to zbilja uvijek tako biti? pitati e se, ne emo li nikuda
prepoznali stvari same? To pitanje, vodi do vanog razlikovanja, koje treba
provesti izmeu svijesti i materije, u kojoj svijest djeluje i koja nam sada pomae,
da doemo do odgovora na gornje posve prirodno pitanje o ovjejem intelektu.
11
_____________________________________________________________________________________________
Kad je svijest, nakon duge evolucije, razvila snagu, da u sebi reproducira sve ono,
to vani egzistira, onda otpada materijalna haljina, u kojoj je do sada djelovala i
ova do spoznaje dozrela svijest identificirati e sada svoj Ego sa svim onim
Egoima, u kojima se je ona razvijala, pa e samo onu tvar, koja je sa svakim Egom
na poseban nain povezana, smatrati kao Ne-Ego. U tom asu, t. j. kad svijest
prepozna samu sebe u drugima, a druge u sebi samoj, svie u nama dan i nastupa
sjedinjenje, koje je trijumf razvoja. Taj identitet nutarnje biti vodi do savrenije
spoznaje, i taj Ego ostvaruje onda ono divno stanje, u kojem tog identiteta vie ne
nestaje; pamenje se vie ne gubi, a odijeljenost potpuno nestaje ili drugim
rijeima: stanje, u kojem je spoznavatelj, spoznato i spoznaja postalo jedno.
Zaista je divna narav Ega, koja se u spoznaji, to stalno napreduje,
momentalno u nama razvija i mi treba, da ju studiramo, samo da nauimo bolje
shvatiti bit miljenja, a zato je potrebno, da progledamo i njezinu iluzornu siranu,
jer ju onda moemo upotrijebiti u svrhu da i preko nje preemo. U tu svrhu mi
emo sada istraiti kako se dolazi do spoznavanja t. j. koji je odnos izmeu
spoznavatelja i spoznatoga, a to e nas onda dovesti do dubljeg uvida, u samu
bit miljenja.

Lanac izmeu spoznavatelja, spoznanja i spoznatoga
Ima jedna rije, a to je titranje ili vibriranje, koja sve vie postaje
temeljnim tonom zapadnjake znanosti, a koja je to za istonjaku znanost bila ve
od davnih vremena. Gibanje je korjen svega. ivot je gibanje; svijest je gibanje. I
ono gibanje, koje utjee na materiju, jest titranje. Veliko Jedno, Sve, treba da si
zamiljamo kao neto nepromjenljivog i to bilo kao apsolutno gibanje, ili kao neto
negibivog, jer u toj Jedinici ne moe da se odvija relativno gibanje. Tek onda, kad
nastupa diferencijacija, t. j. cijepanje u dijelove, moemo govorili o gibanju, jer
gibanje znai izmjenu mjesta u vremenu, koje slijedi jedno za drugim. Kad iz
Jednoga nastanu Mnogi, onda, nastaje gibanje; kad je to gibanje pravilno i ritmiko,
tad imamu zdravlje, ivot i svijest; kad je ono nepravilno i neritmiko, onda imamo
bolest, smrt i besvijest. Jer ivot i smrt su blizanci, oba su proizali iz gibanja t. j. iz
manifestiranja.
Kada iz Jednoga postaju Mnogi, onda prirodno nastaje gibanje; kada
sveprisutno daje, da nastaju odijeljeni dijelovi, onda mora na mjesto
12
_____________________________________________________________________________________________
Sveprisutnosti da stupi beskrajno gibanje, ili drugim rijeima: beskonano gibanje
mora da nastupi kao refleks ili slika Sveprisutnosti u materiji. Bit materije jest
odijeljenost, kao sto je bit Duha jedinstvo; ako se ovo dvoje pojavi u Jednom, kao
skorup n mlijeku, onda je refleks Sveprisutnosti tog Jednoga u mnotvu materije
neprestano i beskrajno gibanje. Apsolutno gibanje t. j. prisutnost svake gibajue
se Jedinice na svakoj toci prostora i u svakom vremenskom asu, identino je s
mirom, s mirom, koji moramo shvatiti na neobian nain, t. j. ne sa gledita Duha,
ve sa gledita materije. Sa gledita Duha promatran, postoji uvijek samo Jedno,
dok sa gledita materije postoje vjeno samo Mnogi.
Ovo beskrajno gibanje pojavljuje se u materiji kad se onu manifestira, kao
ritmiko gibanje, kao titraji ili vibracije. Svaki Jiva (itaj: iva) ili svaka
pojedina svjesna Jedinica, izolirana je od sviju osta1ih Jiva po materiji koja ju
opasuje poput zida. Svaki je Jiva osim toga odjeven u razna tvarna odijela. Pa kako
ova odijela vibriraju, tako ona saopuju svoje titraje i materiji, koja se oko njih
nalazi i tako ta materija postaje medijem s pomou kojega se ovi titraji prenose
prema vani. Taj medij saopuje sada, sa svoje sirane, ovaj vibracioni impuls
odijelima kojeg drugog Jive i stavlja na taj nain onu drugu svjesnu Jedinicu u
slinu vibraciju, u kakvoj se nalazila ona prva. Titraji idu slijedeim redom: oni
nastaju u Jivi: odatle budu preneseni u tijelo, koje tog Jivu opasuje; ovo ih tijelo
alje opet u medij, koji se nalazi oko njega; medij ih saopuje dalje kojem drugomu
tijelu; ovo ih konano prenosi na Jivu, koje ono okruuje, i tako, idui tim redom
imamo pred sobom itavi lanac titranja, po kojemu jedan Jiva prepoznaje drugoga.
Drugi prepoznaje prvoga, jer je prvoga u sebi samom reproducirao, pa doivljuje
tako ista iskustva, kao i onaj prvi, ali ipak s nekom izvjesnom razlikom. Jer ovaj
drugi Jiva nalazi se sam po sebi ve u titrajuem stanju, pa zato vrsi njegovog
titranja, nakon to je primio impuls sa strane prvoga Jive, nije vie jednostavno
opetovanje onog prvog impulsa, ve je kombinacija njegovog vlastitog, prvobitnog
titranja i onog, kojeg je primio izvana i zato je tona reprodukcija iskljuena. Moe
se dakle govoriti samo o slinosti, koja biva sve veom i veom; potpuna
identinost ostaje nam meutim uskraena tako dugo dok postoje odijela, u koja
su Jive obueni.
Takvo pravilno titrajno djelovanje moe se esto puta promatrati u prirodi.
Plamen je centar titrajnog djelovanja u eteru, koje mi nazivamo toplinom; ovi
13
_____________________________________________________________________________________________
titraji topline uzrokuju u okolnom eteru iste valove, koji opet stavljaju eter u
susjednom komadu eljeza u sline titraje, njegovi sitni dijelovi vibriraju pod
utjecajem njihovog impulsa, pa tako postaje i eljezo vrue, dakle sada i sa svoje
strane vrelom topline. Na isto takav nain prelazi titrajna serija Jednog Jive na
drugoga, pa su i sva bia meu sobom povezana, kao u nekoj mrei svijesti.
Razne frekvencije titranja, koja nalazimo u fizikoj prirodi, oznaujemo
raznim imenima; tako jedne zovemo svjetlom, druge toplinom, tree elektricitetom,
etvrte zvukom itd. Sve su one iste prirode, sve su one izvjesne vrsti gibanja u eteru
(zvuk je primarno takoer jedno gibanje etera) i jedna se od drugih razlikuju po
titrajnoj frekvenciji kao i po karakteru valova. Isto tako i misli, elje i ini, aktivne
su manifestacije nae spoznaje, volje i energije u materiji; sve je to iste prirode, sve
poiva na titrajima, a razlikuje se u svojoj pojavi zato, jer su odnosni titraji
razliitog karaktera. U izvjesnoj vrsti materije nastupaju titraji izvjesnog karaktera,
a mi ih nazivamo titrajima miljenja ili misaonim titrajima. U drugoj vrsti materije
nastupaju titraji, koje nazivamo titrajima elja. U treoj vrsti materije opet takovi,
za koje kaemo, da su titraji djelovanja ili rada. S takvim izrazima oznaujemo
dakle posve odreene dogaaje u prirodi. Ima izvjesna vrst etera, kojeg titraji
djeluju na nau retinu; to gibanje zovemo svjetlom. Ima opet druga vrst mnogo
finijih eternih titraja, koje percipiramo t. j. na koje reagiramo po svom intelektu i
te titraje zovemo mislima. Okrueni smo materijom razliite gustoe, a njezino
titranje oznaujemo, ve prema vrsti, kuko ono na nas djeluje i kako razni organi
pojedinih naih tjelesa, fizikog, eterinog itd. na njih reagiraju. Svjetlom
zovemo izvjesno titranje, to djeluje na nae oko; mislima pak izvjesno titranje,
to djeluje na neki drugi organ, na na intelekt. Gledanje nastupu, kad eter
svjetla doe u valovima s nekog predmeta u nae oko; miljenje nastupa, kad
misaoni eter (mentalna materija) stupa u titranje izmeu jednog predmeta i
naeg intelekta. Jedan je dogaaj isto tako tajnovit, kao i drugi.
Kad pomnije promotrimo intelekt, opazit emo, da uslijed djelovanja
misaonih valova nastaju promjene u poretku njegovih sastavnih dijelova i da kod
konkretnog miljenja primamo izvana uvijek nove titraje. Spoznavatelj nalazi u
tim titrajima svoje djelovanje i sve ono, na to oni odgovaraju, t. j. sve, to su oni u
stanju reproducirati, oznaujemo rijeju: spoznaja. Misao jest po spoznavatelju u
intelektu izvedena reprodukcija onoga, to spoznavatelj, odnosno Ego nije; misao je
14
_____________________________________________________________________________________________
lik, koji nastaje kombinacijom valovitih titranja; ona je doslovno slika. Jedan dio
Ne-Ega titra, pa kad spoznavatelj na to reagira i sam titra, onda je taj dio po njemu
spoznat. Materija, koja izmeu njih titra, omoguuje, spoznanje time, to jedno i
drugo dovodi u dodir. I tako se stvara trajni lanac izmeu spoznavatelja,
spoznatoga i spoznanja.
15
_____________________________________________________________________________________________

Glava II

Stvaralac iluzije
Kad je uenik postao posve ravnoduan prema svim predmetima
promatranja, onda neka u sebi potrai Rau (kralja) utila, stvaraoca misli, koji je
vrelo iluzija.
Intelekt (misaoni princip) veliki je krvnik zbiljnosti.
Tako itamo u jednom fragmentu, kojeg je H. P. Blawatsky prevela iz
Knjige zlatnih nauka, iz one izvanredne pjesme u prozi, koja je jedan od
najdragocjenijih darova, to ih je ona svijetu ostavila. Pa zaista i nema bolje oznake
za intelekt ili za misaoni princip, do li te, da je on stvaralac iluzija.
Intelekt nije spoznavatelj sam, pa zato treba, da ga se uvijek tono razlikuje
od ovoga potonjega. Mnoge zablude i tekoe, koje istraivaa smetaju, nastaju
uslijed toga, to on ne pravi razliku izmeu onoga, koji spoznaje i intelekta, koji je
samo sredstvo, kojim se dolazi do spoznaje. To je isto tako, kao kad bismo kipara
htjeli postaviti u isti red s njegovim dlijetom.
Intelekt je po svojoj biti dvojake i to tvarne naravi, i sastoji se s jedne strane iz
jednog plata finije materije, zvanog kauzalno tijelo i Vii Manas, odnosno
apstraktni intelekt; s druge strane iz jednog plata grublje materije, zvanog
Mentalno tijelo i Nii Manas, odnosno konkretni intelekt, pri emu se pod
Manasom razumijeva refleks onoga Egovag aspekta, koji je spoznaja u atomistikoj
materiji. Taj intelekt sputava Jiva, koji, dok samosvijest raste biva od njega
sa sviju strana spreavan. Kao to ovjek, koji navukavi za izvjestan posao na ruke
debele rukavice, otkriva, da su mu ruke time izgubile prijanji fini osjeaj i
sposobnost da hvataju sitne predmete, jer mogu hvatati samo velike stvari i
provesti grube dodire, isto tako se dogaa i spoznavatelju, kad se obue, u
intelekt, ruka je uvijek ostala ista, ali je spretnost sada mnogo manja; spoznavatelj
je takoer isti, ali njegova je snaga u svom izrazu mnogo spreavana intelektom.
16
_____________________________________________________________________________________________
U slijedeim odlomcima razumjet emo pod izrazom intelekt samo
konkretni intelekt t. j. Mentalno tijelo i Nii Manas.
Intelekt je rezultat prijanjeg miljenja i biva neprestano modificiran
sadanjim miljenjem; on je posve odreena stvar sa odreenim silama i
pogrjekama, koje sainjavaju posljedicu djelovanja, koja su poinjena u prijanjim
ivotima. On je ono, to smo mi sami iz njega uinili; mi ga moemo tek polagano
preudesiti; ne koristi nam nikakvo naprezanje volje, da preko njega preemo, niti
ga moemo na stranu potisnuli, niti moemo najedanput odstranili njegove
nedostatke. Takav, kakav jest, ou je naa svojina, on je jedan dio Ne-Ega, koji se je
prilagodio naoj uporabi i samo s pomou njega moemo spoznavati.
Svi rezultati naeg prolog miljenja prisutni su u nama kao intelekt; svaki
intelekt posjeduje svoj vlastiti titrajni ritam, svoju vlastitu titrajnu frekvenciju i
nalazi se u stanju stalnog gibanja, koje mu neprestano predvodi cijeli niz slika, koje
se mijenjaju. Svaki izvana dolazei utisak ulazi, kao novi pridolica, u tu radnu
sferu, pa e modificira titraje, koji se ondje ve nalaze, a i sam e biti modificiran.
Ono, to iz toga rezultira, nije prema tomu tona reprodukcija novih titraja, nego
je kombinacija ovih ve postojeih titraja i onih, koji su nanovo pridoli. Da nam
to bude to jasnije, vratimo se ponovo k primjeru svijetla. Kada kroz crveno staklo
promatramo kakav zeleni predmet, priinit e nam se on crnim. Vibracije, koje u
nama izazivaju osjeaj o crvenom, budu ukinute od onih, koje pobuuju u nama
osjeaj o crvenom, oko je tako zavarano i vidi predmet crnim. Isto tako, kad
gledamo na kakav modri predmet kroz uto staklo, init e nam se on crnim. U
svim tim sluajevima areni e medij izazvati utisak jedne boje, koja se razlikuje od
one, u kojoj nam se prikazuje dotini predmet, kad ga gledamo prostim okom.
Pae i kod gledanja prostim okom, vide pojedinani ljudi razlino, jer i samo oko
modificira primljene titraje i to u veoj mjeri, nego to mi to sebi obino
zamiljamo. Utjecaj intelekta, kao medija, kroz kojega spoznavatelj promatra
vanjski svijet, ima veliku slinost sa utjecajem arenog stakla na boje predmeta,
koje gledamo kroz staklo. Spoznavatelju ne dolazi taj utjecaj intelekta do svijesti,
kao to ni ovjeku, koji bi uvijek gledao kroz obojeno staklo ne bi nikada dolo
do svijesti, da to staklo potpuno mijenja arenu sliku njegove okoline.

17
_____________________________________________________________________________________________
U tom smislu, koji na povrini lei i lako si progledati moe, moemo
intelekt nazvali stvaraocem iluzije. On nam predvodi samo iskrivljenu sliku, t. j.
kombinaciju samoga sebe i vanjskog predmeta. On je meutim stvaralac iluzije
jo i u jednom mnogo dubljem smislu, naime u toliko, to su te iskrivljene slike,
samo slike utvara ne slike zbiljnosti. Sve, to nam on donosi, samo su sjene od
sjena. Za sada e meutim biti dovoljno, da razmotrimo iluzije, to ih stvara
njegova vlastita bit.
Nae predodbe o svijetu bile bi posve drugaije, kad bismo ga mi mogli
upoznati i s njegove fenomenalne strane, kakav on uistinu jest, a ne samo preko
titraja, koji su izvrgnuti modifikatornom djelovanju. A to nije niti potpuno
nemogue. Razumije se, da je to mogue samo onima, koji su u svladavanju svojeg
intelekta veoma daleko napredovali.
Titraji intelekta mogu se eliminirali tako, da se intelektu oduzme svijest. U
tom e sluaju vanjski impulsi proizvesti posve vjernu sliku, jer su onda vibracije
kvalitativno i kvantitativno identine i nisu ispremijeane sa vibracijama, koje
pripadaju promatrau. Osim toga moemo uiniti i to, da naa svijest izae iz nas i
da se prenese u predmet tako, da njegovi titraji mogu direktno djelovati na nas. U
obim sluajevima dobije se pravo poznavanje forme. Isto je tako mogue spoznali
ideju u svijetu noumena, koji nalazi svoj fenomenalni izraaj u formi, ali samo
putem svijesti, koja djeluje u kauzalnom tijelu i koja su ne nalazi u okovima
konkretnog Intelekta i njegovih niih vehikla.
injenica, da spoznajemo samo utiske, koje na nas ine stvari, a ne stvari
same, izuzev ove netom iznesene sluajeve, od vitalnog je znaenja za
praktian ivot. Ona nas ui: poniznosti, opreznosti i pristupanosti za nove Ideje.
Ona nam oduzima instinktivni osjeaj sigurnosti u pogledu ispravnosti naeg
promatranja i jo nas ui, da moramo tono ispitati same sebe, prije nego to druge
osuujemo.
Da nam to bude jasno, treba da sebi predoimo slijedee: Uzmimo, da se
sastanemo sa nekom osobom, ija titrajna djelatnost ini donekle nadopunu nae
vlastite. U asu, kad smo se sreli, mi se na neki nain meu sobom paraliziramo i
uslijed toga ne moemo jedan drugoga da trpimo. Ni jedan od nas ne moe, da u
drugomu nae neto zajednikog i zato smatramo jedan drugoga bedastim. Ali
18
_____________________________________________________________________________________________
ima li u nas neto malo samospoznaje, to emo sa svoje strane naskoro cijeloj
stvari doi na kraj. Umjesto, da onog drugoga jednostavno proklamiramo
bedastim, mi emo sebi postaviti pitanje: to nedostaje meni, da ne mogu na
njegove titraje reagirati? Ti titraji postoje i kod mene i kod njega, pa ako ja za ivot
i miljenje toga ovjeka nemam pravog shvaanja, onda uzrok tome lei u tom, to
ja ne mogu, da reproduciram njegove titraje. Zato dakle, da ja njega osuujem,
kad i onako nemam nikakvog prava, da o njemu sudim, sve dotle, dok samoga sebe
nisam toliko preudesio, da u moi sebe duevno prenijeli, u njega? Druge ne
moemo preudeavati, ali sebe moemo i bilo bi dobro, da stalno na tom radimo,
da proirimo svoju nutrinu za to obilnije, primanje. Moramo se trsiti, da budemo
kao bijelo svjetlo, koje u sebi sadri sve boje. Jer ni jednu ne odbija i nijednu ne
izvraa, ve ima u sebi toliko snage, da se moe prilagoditi svim bojama. Iskrenost
pak svojeg nastojanja, da se pribliimo savrenosti bijeloga svjetla, moi emo
mjeriti onom sposobnou, kojom emo se znati prilagoditi najrazliitijim
karakterima.

Mentalno tijelo i Manas
Sad emo se pozabaviti s intelektom i razmotrili kakav je on u svojem
sastavu, kao organ svijesti i u svojem aspektu kao spoznavatelj, nadalje kakove je
vrsti taj sustav; na koji smo nain mi svoj intelekt u prolosti izgradili i kako bi ga
magli u sadanjosti preudesiti.
Na strani ivota intelekt je Manas. Manas je refleks spoznavajueg Egovog
aspekta Ega kao spoznavatelja, u atomistikoj materiji, tree razine, t. j.
mentalne sfere.
Na strani forme prua intelekt dva aspekta, od kojih svaki za sebe zahtjeva
djelovanje Manasa t. j. one svijesti, koja djeluje u mentalnoj sferi. Ovi aspekti
nastaju skupljanjem materije dotine sfere oko titrajuih centara. Bit i svrha te
materije dovela je do toga, da ju zovemo mentalnom ili misaonom tvari. Ona ini
u svemiru golemi krug, proima astralnu i fiziku materiju i dijeli se, kao i fizika
materija, u sedam podrazreda. Ona reagira sumo na titraje, koji dolaze od onog
aspekta Egovog koji znai spoznaju a taj aspekt udara joj ig njezinog
posebnog karaktera.

19
_____________________________________________________________________________________________
Prvi i vii aspekt formalne strane tog intelekta zove se Kauzalno tijelo. Ono
obuhvaa peti i esti podrazred mentalne sfere, to analogno odgovara finijim
eterskim vrstama fizike sfere. Ovo kauzalno tijelo je kod veine dananjeg ljudstva
jo slabo razvijeno, jer ostaje posve netaknuto od mentalnog djelovanja, koje je
upravljeno samo na vanjske stvari. Radi toga moemo, barem za sada, preko njega
prei. U zbiljnosti ini ono organ za apstraktno miljenje.
Drugi aspekt zove se Mentalno tijelo, a sastoji se iz misaone tvari, koja
pripada etirima niim podrazredima mentalne sfere, to bi analogno odgovaralo
eterino-najguem, plinovitom, tekuem i vrstom agregatnom slanju fizike
sfere. Moglo bi ga se punim pravom nazvati: gustim mentalnim tijelom. Mentalna
tjelesa iskazuju sedam velikih fundamentalnih tipova; svaki pojedini od tih tipova
ima opet formi, koje stoje na najrazliitijim razvojnim stepenicama. Tko te zakone
shvaa i razumije da ih primijeni, taj moe, da spori evolucioni tok prirode
pretvori vlastitim obzirnim nastojanjem u rapidno rastenje. Zato i jest studij tih
zakona tuko neizmjerno vaan.

Stvaranje i razvoj mentalnog tijela
Metoda po kojoj svijest izgrauje sebi nosioca, jest stvar, koju bismo morali
osobito dobro poznavati, jer nam svaki dan, pae i svaki sat naega ivota prua
priliku, di tu metodu upotrijebimo u velike svrhe. Kad smo budni, a i kad
spavamo, uvijek preudeavamo svoje mentalno tijelo; jer im nam svijest vibrira,
ona time ve i djeluje na mentalnu tvar, koja se nalazi oko nje. Pae i najneznatniji
drhtaj svijesti, koji uzrokuje mogue samo sasvim prolaznu misao, uvlai nekoliko
sitnih dijelova mentalne tvari u mentalno tijelo, a druge opet tjera napolje. to se
tie nosioca tijela to titraji dolaze k njemu. Ne smijemo meutim zaboraviti,
da prava bit svijesti lei u tom, da se ona stalno identificira sa Ne-Egom i isto tako
stalno sama sebe utvruje odbijajui od sebe Ne-Ego. Svijest se dakle sastoji iz
stalnog alterniranja izmeu afirmacije i negacije: ja sam to, ja nisam to, a to
je kretnja, koja u materiji izaziva privlaenje i odbijanje, to mi zovemo: titranjem.
Materija, to se nalazi naokolo, doi e takoer u valovito gibanje i slui tako kao
medij, preko kojega se utjee na svijest drugih.
Finoa ili gruboa te tako upotrijebljene materije ovisi o kvaliteti titranja,
koji su proizvedeni po svijesti. iste i visoke misli sastoje se iz vrlo brzih titraja, u
20
_____________________________________________________________________________________________
koje se mogu stavili samo fini i suptilni partikli mentalne tvari. Grublji partikli
ostaju pri tom netaknuti, jer ne mogu sudjelovati kod tih brzih titraja. Kad takova
misao stavi mentalno tijelo u titranje, onda budu grublji partikli istjerani iz tijela, a
na njihovo mjesto dolaze finiji partikli, tako da se na taj nain poboljava materijal,
iz kojeg je graeno mentalno tijelo. Obratno opet, rune i gadne misli uvlae u
mentalno tijelo grublji, za svoj izraaj potrebiti, materijal, koji onda istiskuje onaj
finiji materijal, koji se ondje nalazi.
Na takav nain bivaju, uslijed ovih titraja svijesti, izvjesni partikli
neprestano iz mentalnog tijela izbacivani, a drugi opet ulaze u njega. Iz toga
prirodno slijedi, da sposobnost reagiranja na misli, koje dolaze izvana, ovisi o tom,
koje smo vrsti materiju upotrijebili u prolosti, kad smo izgraivali svoje tijelo.
Ako je ono sastavljeno iz finijeg materijala, onda ne e reagirati na surove i zle
misli, pa mu zato one ne mogu ni koditi. Sastoji li se ono nasuprot iz grubog
materijala, onda e svaka zla misao, koja do njega dolazi, na njega utjecati, dok sve
dobre izvana k njemu dolazee misli ne e dobiti odgovora, pa e ostati bez svakog
uspjeha.
Kad doemo u doticaj s kojim ovjekom, ije se misli kreu u viim sferama,
onda e njegovi misaoni titraji u naem mentalnom tijelu staviti u vibraciju one
tvarne partikule, koje su za to sposobne. Te e vibracije nekoje od onih partikula
ispremijeati, a mogue je, da e i istjerali one, koje su odvie grube, a da bi mogle
zajedno titrati u toj visokoj frekvenciji titranja. U kojoj e mjeri sastanak s takovim
ovjekom za nas biti od koristi, ovisi iskljuivo o kvaliteti naeg dosadanjeg
miljenja, i o mogunosti, da ga pratimo s razumijevanjem t. j. da s njegovim
mislima zajedniki titramo. Mi ne moemo jedan za drugoga misliti, on moe da
misli samo svoje vlastite misli; ovi time stvoreni titraji, koji su se nalazili oko
njegove mentalne tvari, nasrnu na nas i stave nae mentalno tijelo u harmonino
titranje. Ovo djeluje opet na nau svijest. Drugi mislilac moe dakle da na nau
svijest utjee samo tako, da stavi nae mentalno tijelo u titranje.
Meutim na ove izvana prouzroene titraje ne slijedi uvijek neposredno
razumijevanje. Vie puta to nalikuje djelovanju sunca, kie i zemlje na posijano
sjeme. Najprije se ne opaa nikakav utjecaj vibracija na sjeme izvana; ali u nutrini
poeo je ivot da tiho titra i to titranje biva od dana do dana sve jae, dok konano
onaj ivot, koji se razvija, ne probije ljusku sjemena, potjera korjeni i doskora se
21
_____________________________________________________________________________________________
mogu opaziti vrci kako rastu. Posve slino dogaa se i sa intelektom. Najprije
mora da nastupi neko tiho vibriranje svijesti u njegovoj nutrini i to prije, nego to
je on u stanju, da odgovara na vanjske porive. Ako i nismo u stanju da razumijemo
misli ovjeka, koji plemenito misli, one ipak pokreu u nama neko besvjesno tiho
vibriranje, to kri put dolazeoj svjesnoj rezonanci.
Prisutnost kojeg velikog mislioca, dovodi nas neto blie do bogatog
misaonog ivotu, koji iz njega suklja i mi mu se besvjesno pribliujemo. Misaone
klice, koje su u nama mirovale, iznenada se prenu i cijeli na intelektualni razvoj
biva najednom pokrenut.
Za stvaranje i razvoj naeg intelekta moe se i izvana neto doprinijeti, no
glavni udio mae da doe samo iz rada vlastite nam svijesti. Ako dakle elimo, da
nam mentalno tijelo bude puno snage i ivota, da je radino i da moe u sebe
primiti vii misaoni svijet, koji mu stoji otvoren, onda se moramo stalno trsiti, da
ispravno mislimo, jer mi smo svoji vlastiti stvaraoci, pa sami formiramo i
stvaramo svoj intelekt.
Ima ljudi, koji mnogo itaju. itanje samo ne doprinosi nita izobrazbi
intelekta, njega moe da izgradi samo miljenje. itanje je od koristi samo u toliko,
u koliko pribavlja miljenju materijala. ovjek moe da mnogo ita, ali njegov
mentalni razvoj ravnat e se prema koliini misaonog rada, koji smo u itanje
uloili. Vrijednost misli, koju je on itao, ovisi kod njega o tom, kako ju je
upotrijebio. Ako on misao nije dobro zahvatio i potpuno prokuhao, ona e mu tek
malo koristiti, a i ta e korist biti prolazna. itanje ispunjava ovjeka kazao je
Lord Bacon (engleski dravnik i filozof god. 1561.1626.), a to vrijedi isto tako za
intelekt, kao i za tijelo. Jelo ispunjava eludac, ali ono nema vrijednosti za tijelo,
dok nije prokuhano i asimilirano. Isto tako moemo i intelekt napuniti itanjem,
ali bez razmiljanja nemogua je asimilacija onog, to se italo, pa zato i intelekt
ostaje ne samo prazan, nego e mu to nakrcavanje samo koditi; teret
neasimiliranih misli vie e ga oslabiti nego li ojaati.
Ako dakle elimo pospjeili porast svog intelekta i razvoj svoje inteligencije,
onda moramo manje itati, a viu razmiljati. Gajimo li ozbiljnu elju, da svoj
intelekt zbilja izobrazimo, onda moramo svaki dan posvetili barem jedan sat
studiju bilo kojeg vrijednog djela, ali tako, da nakon, to smo pet asaka itali, da
22
_____________________________________________________________________________________________
onda barem deset asova o tom razmiljamo. Obian nain itanja jest
jednostavno, mehaniko itanje, dok se knjiga ne odloi na stranu i dok opet ne
doe sljedee vrijeme za itanje.
Meutim, to je ba i razlog, zato misaona snaga kod prosjenih ljudi tako
izvanredno polagano raste.
Jedna od najnapadnijih pojava u teozofskom pokretu jest mentalni porast,
koji se od godine do godine moe opaati kod njegovih pristaa. U glavnom se to
moe pripisati okolnosti, da su oni upueni u bit miljenja. Oni uslijed toga sve
vie shvaaju mo njegova djelovanja i prema toma znaju, kako moraju odgajati
svoje mentalno tijelo, umjesto da tok njegovog razvitka prepuste procesu prirode,
a da ga nimalo ne podupru. Istraiva, koji zbilja tei za takovim napretkom, mora
stvoriti odluku, da ne e propustiti niti jedan dan, a da ne bi bar pet asova itao i
bar deset minuta razmiljao o onom to je proitao. U prvo vrijeme init e mu se,
da je ovakva vjeba u miljenju naporna i da umara, ali to e mu samo pokazati;
kako slaba je njegova misaona snaga. Ovo otkrie odreuje ve prvi korak, koji se
ima poduzeti; jer ve je i to mnogo, kad ovjek sam sebi prizna, da nije bio
dovoljno jak, da otro i dosljedno misli. Ljudi, koji ne mogu misliti, ali si usprkos
toga utvaraju, da bi to mogli, ne ine nikakav napredak. Bolje je poznavali svoje
slabe strane, nego li utvarati si, da smo jaki, dok u istinu smo slabi. Osjeaj slabosti,
lutanje misli, uzbuenje, zatim smetenost i iznemoglost, to sve nakon duljeg
neprekidnog, intenzivnog misaonog rada izbija u mozgu, podsjea nas na sline
pojave u miicama, nakon to smo ih mnogo naprezali. Redovitim, neprekidnim,
ali i nepretjeranim vjebanjem pospjeuje se snaga miljenja, isto tako, kao i snaga
miica. Misaona snaga postepeno e rasti, a mi emo se nauiti da drimo misli u
vlasti i da ih upravljamo na izvjesne take. Bez takovog kolovanja ostaje mentalno
tijelo nestaan produkt bez organizacije i ako se nije postigla sposobnost
koncentracije t. j. fiksiranje misli na odreenu toku, onda se u ope ne moe
govoriti o bilo kakovoj vjebi misaone snage.
23
_____________________________________________________________________________________________

Glava III

Prenaanje misli
Dan danas se ljudi vrlo rado bave problemom prenaanja misli. Mnogi je od
nas ve pomislio, kako bi lijepo bilo, kad bi se ovjek, onako posve bez
posredovanja pote i telegrafa, mogao staviti u saobraaj s kojim udaljenim
prijateljem. Izgleda, da mnogi misle, da to ide bez tekoa i da se pri tome ne treba
nimalo naprezati, ali doskora su ti ljudi nemalo iznenaeni kad im taj pokus ne
poe za rukom. Meutim svakomu bi moralo biti jasno, da prije, nego to moemo
misli prenositi, moramo biti u stanju, da zbilja mislimo; da prijo svega moramo
posjedovati sposobnost sigurnog i stalnog miljenja, i da emo tek onda moi u
prostor slati struju misli. Slabano miljenje, koje koleba ovamo-onamo, kod
veine ljudi stvara u misaonoj sferi samo hrome titraje, koji od asa do asa
nastaju, onda opet nestaju i proizvode samo neodreene forme sa veoma slabom
ivotnom snagom. Misaona forma mora da ima jasne, odreene konture, zatim,
mora da je puna ivota, kad treba, da ju se otpoalje u stanovitom pravcu, nadalje
mora imati dovoljnu jakost, da onda, kad stigne do cilja, uzmogne proizvesti i
reprodukciju same sebe.
Ima dvije vrsti metoda za prenaanju misli: jednu bismo mogli nazvati
fizikom, a drugu psihikom; jedna se odnosi jednako na mozak, kao i na intelekt,
a druga samo na intelekt. Svijest je ona, koja stvara misao time, da poinje
proizvodi titraje i to najprije u mentalnom tijelu, onda u astralnom tijelu, zatim u
eterinim molekulama mozga i konano u fizikim molekulama. Ovi mozgovni
titraji stavljaju susjedni eter u vibracije; te vibracije se onda rasprostiru, dok
konano ne dou do drugog kojeg mozga, stavljajui tako u titranje njegove fizike
i eterine sitne dijelove. Preko tog drugog mozga koji je primio to gibanje, stvaraju
se u pripadajuem eterinom, astralnom i mentalnom tijelu titraji i ovi titraji
mentalnog tijela izvode konano u odnosnoj svijesti izvjesno vibriranje, koje na to
odgovara. To su prelazi preko raznih stepenica, po kojima jedna misno prolazi.
Meutim ovakav prolaz nije uvijek bezuvjetno potreban. Svijest, koja alje
24
_____________________________________________________________________________________________
vibracije, moe u svom mentalnom tijelu stvorene titraje takoer i direktno
prenijeti mentalnom tijelu svijesti i time mimoii onaj dugi put, to smo ga gore
opisali. To su obje metode prenaanja misli.
Mi emo suda pogledati, to se dogaa kod prve metode.
U mozgu ima jedan maleni organ t. z. ivotna lijezda, ije funkcije su
naim fiziolozima totalno nepoznate i za koje se nai psiholozi nita ne brinu.
Francuski filozof Rene Descartes, zvan Carlesius (1596. 1650.) drao je,
kako je poznato, tu ivotnu lijezdu sreditem due). Kod veine ljudi to je sasvim
rudimentaran organ; on se meutim razvija, a ne krlja i u svom razvoju dade se
dovesti do stanja, u kojem moe doista da izvodi svoju odreenu funkciju, koju e
morati obavljati u budunosti kud sviju ljudi. To je organ za prenaanje misli, kao
io je oko organ za vid, a uho za sluh.
Ako dakle netko s punom koncentracijom i odlunom paljivosti vrlo
intenzivno razmilja o izvjesnoj ideji, onda e osjetili u toj ivotnoj lijezdi neko
tiho podrhtavanje ili kakljanje, slino, kao kud mravi prolaze. Ovo se
podrhtavanje odigrava u eteru koji proima tu lijezdu, te uzrokuje slabu
magnetsku struju, to u fizikim molekulama te lijezde stvara onaj osjeaj
kakljanja. Ako je dotina misao tako intenzivna, da moe tu struju stvoriti, onda
e mislilac moi iz toga zakljuiti, da mu je uspjelo, da je svoje misli dotjerao do
takove jasnoe i jakosti, da e moi bili prenesene.
Titraji u eteru, to proimaju ivotnu lijezdu uzrokuju u okolini valove,
sline valovima svjetla, samo to su ovi krai i bri. Ovo titranje iri se u eteru na
sve strane, pa ovi tako izvedeni eterski titraji djeluju sada, sa svoje strane, na eter u
ivotnoj lijezdi svakoga drugog mozga, iji titraji bivaju u pravilnom
redoslijedu, preneseni najprije na astralno, onda na mentalno tijelo, da mogu tako
dospjeti do svijesti. Ako ta druga ivotna lijezda nije u stanju, da uestvuje u
tom valovitom titranju, onda e ta misao proi posve neopaena mimo nje; ona e
na nju uiniti isto tako slabi utisak, kao valovi svjetla na oko slijepca.
Kod druge metode prenaanja misli, mislilac, koji je u vlastitoj sferi stvorio
izvjesnu misaonu formu, ne alje tu formu u svoj mozak, ve je vodi u mentalnoj
sferi neposredno do drugog mislioca. Da se to bez tekoa izvede, potreban je
mnogo vii mentalni razvoj, nego kod one prve, netom opisane fizike metode
25
_____________________________________________________________________________________________
prenaanja misli, jer onaj, koji alje, mora da zna staviti svoju svijest u mentalnu
sferu, da tako izvede svjesno ovo djelovanje.
Ovaj posao vrimo mi svi neprestano, bilo direktno, bilo indirektno, u
koliko naime cijelo nae miljenje u mentalnom tijelu uzrokuje vibracije, koje opet,
u koliko odgovara njihovoj biti, moraju da se dalje ire kroz mentalnu tvar, koja se
naokolo nalazi. I nema razloga, zato da se pojam o prenoenju misli ogranii
jedino samo na svjesno i hotimino prenaanje od jedne osobe na drugu. Kroz to s
pomou ovog besvjesnog odailjanja misaonih titraja, utjeemo mi stalno jedan na
drugoga, pa to, to se zove javnim mnijenjem, stvara se u glavnom na takav nain.
Vei dio ljudi misli o izvjesnim stvarima, na slian nain, ne mogue radi toga, jer
su o tim stvarima pomno razmiljali ili jer su doli do utvrenog samostalnog
mijenja, ve jednostavno zato, jer vrlo mnogo ljudi na isto takav nain o toj stvari
misli i prema tomu i druge sa sobom povlai. Snana misao kojeg velikog mislioca
izlijeva se u mentalnu sferu ili misaoni svijet, na to e svi intelekti, koji ju mogu
primiti ili na nju reagirati, uistinu je i prihvatiti. Oni reproduciraju njezine titraje i
pojaavaju na taj nain misaoni val, tako da on sada utjee i na one, koji inae ne
bi reagirali na prvobitne titraje. Opetovani takovim reagiranjem postaju titraji sve
jai, dok konano ne postanu tako jaki, da e utjecati na veliku masu.
im se jedanput stvorilo javno mnijenje, ono ima dominantan utjecaj na
misaoni pravac velike mase, budui da bez prestanka utjee na razne mozgove i
proizvodi u njima adekvatne titraje.
U svakom narodu ima izvjesnih misaonih pravaca, izvjesnih duboko
izgraenih misaonih kanala, koji su nastali stoljetnom reprodukcijom istih misli,
koje so povezane tradicijom, borbama i obiajima odnosnih naroda. Na svaki
intelekt, koji se je u takovom narodu rodio, utjeu one odreeno i u istim bojama i
sve, to od novih ideja do tog naroda dolazi, biva odmah preudeeno prema
nacionalnom ritmu.
Kao to misli, koje su do nas doprle, a koje nae mentalno tijelo onda
modificira tako, da one, kad ulaze u nau svijest, predstavljaju rezultantu izmeu
vlastitog i pridolog ritma, isto tako i narodi, kad su primili utiske od drugih
naroda, preuzimaju te utiske nakon to su Ih prema svom vlastitom titrajnom
ritmu modificirali. Tako n. pr. gledaju Englezi, Francuzi, pa Englezi i Buri na jedne
26
_____________________________________________________________________________________________
te iste injenice sa posve razliitog stanovita. Svaki od tih naroda, promatra te
injenice pod utjecajem vladajuih predrasuda, pa onda posve ispravno predbacuje
jedan drugomu, da ih onaj drugi izvraa i okrivljuje ga zbog njegovog nepotenog
shvaanja.
Kad bi se priznavalo i uvialo, da je ta istina neminovna posljedica, mnogi
bi internacionalni spor bio rijeen lake nego to se to danas deava, mnogi rat bi
bio sprijeen, a oni, koji su izbili, lake i bre bi bili dovreni.
Jer svaki bi narod onda uvaio ono, to se znanstveno naziva osobnom
jednadbom i umjesto da se psuje na druge narode, radi njihovog drugaijeg
mnijenja, svaki bi nastojao, da pronae srednji put izmeu razilazeih se shvaanja
i ne bi vie tvrdokorno ustrajao kod svojega shvaanja. Praktiki vano pitanje,
koje nastaje iz spoznaje tog neprestanog, sveopeg prenaanja misli, jest za
individum slijedee: koju korist mogu da crpim i kojim neprilikama mogu da
izbjegnem kad vidim, da moram ivjeti u takvoj mjeovitoj atmosferi, u kojoj
neprestano rade i dobri i loi misaoni titraji i juriaju na moj mozak? Kako u se s
jedne strane zatititi od tetnih misaonih prijenosa, a kako u s druge strane crpsti
koristi od onih dobrih? Prema tomu je upoznavanje naina, na koji e vriti
ispravan izbor, od eminentne vanosti.
Svaki pojedinac neprestano utjee na svoje vlastito mentalno tijelo. I drugi
ljudi to ine prigodice, ali on sam ini to uvijek. Govornik, kojega slua, autor
knjige, koju ita, utjeu na njegovo mentalno tijelo, ali oni djeluju samo kao
prigodni faktori, on sam djeluje, u tom smjeru permanentno. Njegov vlastiti
utjecaj na sastav svojeg mentalnog tijela mnogo je jai, nego li ijedan od bilo koga
drugoga; on sam fiksira normalni titrajni ritam svog intelekta. Misli koje se s tim
ritmom ne nalaze u harmoniji, biti e, im se samo dodirnu intelekta, smjesta
odbaene. Misli li ovjek ispravno, nema u njegovom intelektu mjesta za la; misli
li o ljubavi, ne moe ga muiti mrnja; misli li mudro, ne moe ga nakaziti ludost.
Jedino na taj nain, moe da vlada sigurnost, da vlada prava snaga. Intelekt ne
smije da lei takorei pust, jer u tom sluaju moe svaka misao da uhvati korijenje i
da raste; on ne smije da vibrira onako, kako se njemu svia jer onda bi odgovarao
na svaku vibraciju, koja do njega dolazi.

27
_____________________________________________________________________________________________
U tom lei praktinost ove nauke. ovjek, koji se ravna po njoj naskoro e
pronai i otkriti njezinu vrijednost, naime da se s pomou misli moe ivot uiniti
plemenitijim i sretnijim i da je istina, da emo putem mudrosti dokrajiti sve jade i
nevolje.
28
_____________________________________________________________________________________________

Glava IV

Poeci miljenja
Izvan uskog kruga pravih strunjaka psihologije, malo e biti ljudi, koji bi se
htjeli muiti pitanjem: Kako uope nastaje miljenje? Kad sada doemo na svijet,
posjedujemo ve dosta veliki broj gotovih temeljnih pojmova, dosta velikih zaliha
takozvanih priroenih ideja (Filozof Leibnitz 1646 1716, u svojoj nauci o
Monadama, govorio je o idejama, tonije: o temeljnim pojmovima, koji su
pojedinom ovjeku pri ili bolje uroeni. Isto tako i Descartes, a pogotovo
Platon. U sadanjici teko da ima koji znanstveno priznati filozof, koji bi govorio o
idejama, koje da su ovjeku priroene.) To su izvjesni pojmovi, koje donosimo sa
sobom na svijet, to su kondenzirane ili sumirane posljedice naih iskustava, koje
smo sakupili u ivotima, koji su bili pred ovim sadanjim. S ovim temeljnim
kapitalom zapoinjemo vriti dunosti ovoga ivota i prema tomu ne dolazi
psiholog nikada u priliku, da bi mogao direktnim promatranjem studirati prave
poetke miljenja.
Ipak on moe neto da naui dok promatra dijete; jer upravo tako, kao to
novo fiziko tijelo u svom ivotu, prije roenja, prolazi cijelu fiziku evoluciju,
kojom je u prolosti prolazilo ovjeje tijelo, isto tako prolazi i novo mentalno
tijelo u brzini sve stepenice svojeg dugakog razvitka. Ovo mentalno tijelo
nipoto nije identino sa miljenjem, pa kada istraujemo ovo novo mentalno
tijelo, onda time jo ni iz daleka ne istraujemo poetke miljenja. To e nam biti
jo jasnije, ako uzmemo u obzir, da su neki ljudi u stanju, da pae i direktno istrae
mentalno tijelo, ali se kraj toga moraju ograniiti na promatranje onog djelovanja,
koje ovo tijelo vri na svoje gue drugove, naime na mozak i ivani sistem.
Miljenje isto se tako razlikuje od mentalnog tijela, kao i od fizikog tijela; ono
pripada svijesti, dakle ivotnoj strani, dok mentalno i fiziko tijelo na jednaki nain
pripadaju strani forme, strani materije i predstavljaju samo prolazne nosioce ili
orue. Kako je ve prije spomenuto, mora istraiva sebi da dri pred oima dvije
stvari: 1. da znade razlikovati izmeu onoga, koji spoznaje i intelekta, koji je samo
29
_____________________________________________________________________________________________
njegovo orue, koje mu slui, da moe doi do spoznaje, i 2. onu ve naprijed
postavljenu definiciju rijei : intelekt, naime intelekt kao mentalno tijelo i
Manas dakle, kao neto, to je sastavljeno.
No ipak moemo istraiti djelovanje miljenja na obim ovim tjelesima, dok
su ona jo nova, i moemo putem analogije sebi pribaviti razjanjenje o poecima
miljenja, kad Ego, u bilo kojem svemiru, prvi put dolazi u dodir sa Ne-Egom.
Ovakva istraivanja mogla bi nam biti korisna prema onom poznatom aksiomu:
Kako gore, taka dolje. Ovdje dolje sve je samo refleks, pa dok te reflekse
istraujemo, moemo neto nauiti o stvarima, koje su te reflekse izazvale.
Kad pomno promatramo koje maleno dijete, vidjet emo, da se osjeaji t.
j. odgovori na utilne podraaje veselju ili buci (u poetku pae sumo ovih
potonjih) pokazuju prije svakog i najmanjeg znaka inteligencije t. j. da se
nestalni osjeaji pojavljuju prije, nego li odreeno shvaanje. Prije poroda biva
dijete uzdravano ivotnim silama, koje utiu u njega kroz materino tijelo. Onim
asom, kad dijele prelazei u samostalnu egzistenciju stupa u svijet, te sile su
odrezane. ivot istjee iz tijela i ne obnavlja se vie; im popuste ivotne snage,
osjeti se neki manjak, a taj manjak znai bol. Zadovoljenje potrebe prua voljnost i
veselje i dijete pada natrag u besvijest. Opaanja i glasovi pobuuju sada osjeaje;
ali jo uvijek nema znaka intelektualnog ivota. Prvi znak inteligencije javlja se,
kad se ugledanje majke ili njezin glas vee sa zadovoljenjem one potrebe, koja se
uvijek i opetovano ponavlja uslijed voljnosti, to je prua hrana, t. j. ako se jedna
grupa osjeaja, koji se ponavljaju, povezuje sa jednim vanjskim predmetom putem
sjeanja; sa predmetom, koji se smatra kao od tih osjeaja odijeljena stvar i kao
njihov uzronik. Miljenje jest: biti sebi svjestan odnosa, koji postoji izmeu mnogih
osjeaja i jedne jedinice, koja ih povezuje. To je prvi izraaj inteligencije, prva
pomisao, ono to zovemo misaonim zapaanjem (apercepcija). Bitno kod toga
jest, da je uspostavljen takav odnos izmeu jedne svjesne Jedinice jednog Jive
i jednog predmeta; gdjegod je takav odnos uspostavljen, ondje postoji miljenje.
Ova jednostavna injenica, koju treba uvijek ustanoviti, neka poslui kao
sveopi primjer za poetno miljenje u jednom za sebe postojeem Egu t. j. u
jednom trostrukom Egu, koji je zatvoren u odijelu od neizmjerno fine materije,
jednom Egu, za razliku od EGOSA. U jadnom tako odijeljenom Egu dolaze
osjeaji prije misli; panja Ega bude pobuena utiskom, koji se kod njega izaziva i
30
_____________________________________________________________________________________________
na koji se odgovara osjeajem. Masivan osjeaj neke potrebe, kad je probuen
uslijed nastalog pomanjkanja ivotne energije, jo ne izaziva sam po sebi miljenje:
meutim toj potrebi bude udovoljeno s pomou mlijeka, to uzrokuje posve
odreen lokalni utisak... utisak, nakon kojega slijedi osjeaj voljnosti. Kad se taj
osjeaj ee opetuje, onda poinje Ego lagano i oprezno prema vani da pipa;
prema vani, poradi smjera onog izvana dolazeeg utiska. ivotna energija utjee na
taj nain na mentalno tijelo i oivljuje ga tako, da predmet, koji je svojim dodirom
sa tijelom uzrokovao onaj osjeaj, reflektira, ma da je to u poetku i posve slabo.
Ako se ta promjena u mentalnom tijelu esto odigrava, onda ona podbada Ego u
njegovom aspektu spoznaje i on poinje onda da prema tomu i vibrira. On je
osjetio potrebu, dodir i voljnost i sa dodirom prua mu se slika; oko je isto tako
aficirano kao i usnice i sada se stapaju dva utilna utiska. Egova osebujna
inherentna narav obuhvaa tri stvari i to: 1. potrebu, 2. sliku kontakta i 3. voljnost,
a to sve zajedno jest miljenje. Dok Ego na takav nain ne reagira, miljenje je
nemogue. Ego je onaj, koji ini ta opaanja, a ne netko drugi, nii od njega.
Takovim opaanjem postaje tenja neto posve odreeno. Ona vie nije
neodreeno zahtijevanje za neim, ve je odreeno zahtijevanje za neim posve
specijalnim za mlijekom. Meutim i to opaanje treba da se revidira, jer je
spoznavatelj ujedinio u sebi tri stvari i jedna od tih treba da se odijeli a to je
potreba. Znaajno je, da na poetnoj stepenici ugledanje darovateljice mlijeka,
pobuuje potrebu, jer je spoznavatelj izazvao potrebu, im se pojavi slika, koja je s
tim u vezi. Dijete e, ma da i nije gladno, ipak vikati za prsima, im je ugledalo
majku: kasnije se ta pogrena veza uklanja, kad se darovateljicu mlijeka povezuje
sa uivanjem, kao uzrokom i kad ju se gleda kao uzrok voljnosti. Na takav nain
stvara se enju za materom, to onda daje povod za daljnje miljenje.
31
_____________________________________________________________________________________________

Odnos izmeu osjeaja i miljenja
U mnogim psiholokim djelima istonog i zapadnog porijekla, ue nas, da
sve miljenje ima svoj korjen u osjeanju i da, dok nema osjeaja u velikom broju,
ni miljenje nije mogue. Intelekt kae H. P. Blawatsky u The Secret Doctrine
(I. 31.) kako ga mi poznajemo, dade se razdijeliti u stanja svijesti razliitog
trajanja, intenzivnosti, sastava itd. Sve se konano osniva na osjeaju. Pojedini
autori poli su pae jo i dalje, nakon to su se izjasnili, da ne samo da osjeaji ine
materijal, iz kojeg se izgrauju misli, ve da osjeaji stvaraju misli. Ti autori ne
znaju dakle nita o misliocu, o spoznavatelju. Protivno od toga smatraju opet
drugi, da je miljenje rezultat djelatnosti mislioca, koja se uvodi iznutra, mjesto da
dobije svoj prvi impuls izvana, poto osjeaji ine materijal; s njima mislilac
postupa prema svojoj specifinoj osebujnosti i oni ne sainjavaju nikakav nuan
uvjet za njegovo djelovanje.
Oba nazora, onaj prvi, po kojem se miljenje ima shvatiti kao ista
posljedica osjeaja, kao i ovaj drugi, po kojem je ono isti produkt spoznavatelja,
sadravaju djelominu istinu; potpuna istinu lei meutim u sredini. Dok je za
spoznavateljevu pobudu nuno, da osjeaji utjeu na njegu izvana i dok prva misao
izvire iz impulsa, koji opet izlaze iz osjeaja, a ti osjeaji sainjavaju njezine nune
antecedencije, to ipak ne bi nikada mogla nastati nijedna misao, ma se Egu i stalno
dovodili osjeaji, kad ne bi postojala inherentna sposobnost povezivanja stvari i
kad Ego, po svojoj pravoj biti ne bi bio spoznaja. Samo polovina je ova istina,
kad se kae, da miljenje ima svoj korjen u osjeajima, na osjeaje mora takoer da
djeluje neka sila, koja ih organizira, koja postavlja vane karike, t. j. odnose izmeu
njih samih kao i izmeu njih i vanjskog svijeta. Mislilac je otac, osjeaj je mati,
misao je dijete.
Ako misli imaju svoj zaetak u osjeajima, a ti osjeaji budu opet uzrokovani
porivima izvana, onda je napose vano, da se, im je osjeaj nastao, promatra
takoer i vrst, kao i jakost tih osjeaja. Prvi posao, koji spoznavatelj ima da izvede
jest, da tono promatra. Da nema nita za promatrati, on bi se neprestano nalazio u
spavajuem stanju; im mu se meutim prui kakav predmet, im on kao Ego bude
sebe svjestan, da izvana dolazi neki utjecaj, onda on promatra kao spoznavatelj. O
tonosti toga promatranja ovisi misao, koju on ima da stvori iz mnogih takovih
32
_____________________________________________________________________________________________
promatranja, Promatra li netono, on time uspostavlja krivi odnos izmeu
predmeta, koji je dao pobudu i izmeu samoga sebe, koji je tu pobudu promatrao.
I tako iz te pomutnje nastaje cijeli niz pogreaka, koje se daju popraviti samo tako,
da on pone promatrati tono od prvog ishodita.
Sad emo pogledati, kako djeluje osjeaj i opaanje, u slijedeem
specijalnom sluaju. Uzmimo: Ja osjeam dodir svoje ruke. Dodir uzrokuje izvjesni
osjeaj u meni; upoznavanje stvari, koja je taj osjeaj uzrokovala, jest misao. im
dodir nastane, ja ga eto osjeam i u koliko se tie toga istog osjeaja, nije potrebno
nita vie dodati. Prelazim li ja sada od osjeaja do predmeta, koji je taj osjeaj
uzrokovao, time ja taj predmet zapaam i to zapaanje i opet jest misao. To
zapaanje znai, da ja, kao spoznavatelj, spoznajem odnos, koji postoji izmeu
mene i predmeta, u toliko, u koliko je on u mojem Egu izazvao izvjesni osjeaj. To
meutim jo nije sve, to se dogaa, jer ja istodobno imam jo i drugih osjeaja,
kao n. pr. osjeaje boja, forme, mekoe, topline, teksture i t .d. Ovi osjeaji bivaju
meni kao spoznavatelju opet predvedeni i kad sam ja potaknut sjeanjem na
sline prije primljene utiske t. j. kad usporedim te slike iz prolosti, sa slikama
predmeta, koji je sada moju ruku dirnuo, onda slijedi moja odluka o vrsti
predmeta, koji je moju ruku dodirnuo.
U tom zapaanju stvari, koje kod nas uzrokuju osjeaje, imaju poeci
miljenja, svoj korjen ili kako se metafiziki obino izraavamo: poetak
spoznavanja znai opaanje Ne-Ega, kao uzronika izvjesnih stvari. Osjeanje
sumo, kad bi to uope bilo mogue ne bi moglo izazvati svijest Ne-Ega. U tom
sluaju bi u Egu postojalo samo uvstvo veselja ili alosti, neka nutarnja svijest
proirenja ili stege. Kad ovjek ne bi mogao da ini nita drugo, ve samo da
osjea, onda vii razvij ne bi uope bio mogu; tek onda, kud on poinje spoznavati
predmete, kao uzronike uivanja ili boli, tek se onda moe da govori o poetku
ovjejeg uzgoja. O tom, kako se ima da postavi svjestan odnos izmeu Ega i Ne-
Ega, ovisit e cijeli budui razvoj i taj razvoj sastojat e se u glavnom iz tih odnosa,
koji e na spoznavateljevoj strani biti uvijek mnogobrojniji, uvijek zamreniji i
uvijek toniji. Vanjsko spoznavateljevo proirenje poinje onda, kad probuena
svijest kod osjeaja sree ili nesree upravi svoj pogled na vanjski svijet i sebi
rekne: Ta mi je stvar priredila uitak; ona mi je stvor priredila boli.
33
_____________________________________________________________________________________________
Prokuat se mora velik broj osjeaja prije, nego to Ego uope reagira spram
vani. Zatim slijedi nesigurno, konfuzno pipanje za uitkom, to se ima pripisati
elji Ega, samo da bi mogao ponovno uivati. To je dobar primjer za ono prije
spomenuto stanje, da to takova, kao isto uvstvo ili isto miljenje uope ne
egzistira, jer elja za opetovanjem uitka uvjetuje u sebi da sliku uitka, bila ona
ma kako slaba, ostaje u svijesti, a to je pamenje i spada u miljenje Na pola
probuen Ego luta od sada dugo i dugo od jedne stvari do druge i sukobi se pri
tom sa Ne-Egom u bilo kojoj po sluaju odreenoj formi, a da pri tom sa strane
svijesti nitko ne upravlja. Ou e pri tom prokuati veselje i boli, a da ni u jednom
od tih sluajeva ne zapazi uzroka. Tek onda, kad se to kroz dulje vremena tako
ponavljalo, biti e ovo gore spomenuto zapaanje mogue i s tim e onda zapoeti
odnos izmeu spoznavatelja i izmeu onoga, to je spoznato.
34
_____________________________________________________________________________________________

Glava V

Pamenje

Bit pamenja
im je jedanput uspostavljena veza izmeu uitka i izvjesnog predmeta,
onda nastaje odreeno zahtijevanje, da se do tog predmeta ponovno doe i da
se onaj s tim skopani uitak opetuje. Isto tako nastaje, im je izmeu boli i
izvjesnog predmeta uspostavljena veza, odreen zahtjev, da se tom predmetu i
onom s tim, skopanom neraspoloenju izbjegne. Kad mentalno tijelo, dobije za to
poriv, onda ono dragovoljno opet iznosi sliku predmeta; jer po sveopem zakonu,
da svaka forma energije udara, smjerom najmanjeg otpora, pada i materija
mentalnog tijela opetovano natrag u formu, koju je ve estoput bila zauzela. Ovo
naginjanje materije, da uvijek opetuje jedanput zauzete vibracije, im na njih
utjee energija, izvire iz takozvanog Tamasa, ustrajnosti materije; to sainjava i
klicu pamenja. Molekuli materije, koji su se na izvjestan nain bili grupirali, im
na njih djeluju druge forme energije, polagano se raspadaju, ali zadravaju dosta
vremena ono nagnue, da se povrate u svoj stari meusobni odnos. im oni onda
ponovno prime isti onaj impuls, koji ih je prije bio grupirao, oni paduju natrag u
svoj stari meusobni poloaj. Ako je nadalje spoznavatelj jedanput na izvjestan
nain vibrirao, on onda pridri i mo vibriranja: nastupi li dakle sluaj, da jedan,
predmet stvara utak, odnosno neraspoloenje, onda poinje djelovati ta mo
kao enja ili kao odbijanje, ona ga tako reku izgura napolje i time poda
mentalnom tijelu potrebni poriv.
Ovu stvorenu sliku spoznavatelj onda prepoznaje i ta ponovna naklonost,
koja je povezana s uitkom, uzrokuje u takvom sluaju, da si on opetuje takoer i
sliku uivanja. Isto tako i u drugom sluaju, stvara slika predmeta onu antipatiju,
koju je izazvalo neraspoloenje. Predmet i a njim povezano uivanje, ili pak,
predmet i s njim skopano neraspoloenje, povezani su dakle meusobno
iskustvom, pa ako pone vibracioni modus, iz kojeg je sastavljena slika predmeta,
35
_____________________________________________________________________________________________
onda se takoer stavlja u gibanje i vibracioni modus, koji sainjava osjeaj
uivanja, a osjeaj uivanja odnosno neraspoloenja moe se prokuati takoer i u
odsutnosti predmeta. To meutim nije nita drugo, ve pamenje u svojoj
najjednostavnijoj formi: jedna po sebi izazvana vibracija iste vrsti, kao i ona, koja
je osjeaj voljnosti ili neraspoloenja stvorila i koja te osjeaje isto tako i sada
stvara. Ove su slike meutim manje masivne i radi toga za spoznavatelja, koji je
samo djelomino razvijen, one su i manje ive, nego li slike, koje su nastale iz
dodira s vanjskim predmetom, jer masivne fizike vibracije dovode tako nastalim
mentalnim slikama, mnogo od svoje energije. Po biti su meutim ove obje
vibracije identine, a pamenje sastoji se prema tomu iz reprodukcije predmeta,
to ih je spoznavatelj pokrenuo u mentalnoj materiji, kad je prije toga doao s
njima u doticaj. Ovakvo se povraanje moe, a ono se i bude opetovalo u sve finijoj
i finijoj materiji, bez obzira na bilo kojeg odijeljenog spoznavatelja, a sva ta
reflektiranja zajedno sainjavaju jedan dio pamenja Logosova, gospodara jednoga
Svemira. Ove slike od slika pristupane su svakom odijeljenom spoznavatelju u
onoj mjeri, u koliko je on u sebi razvio onu gore spomenutu mo vibriranja. Kao
to u telegrafiji bez ica prikladan primalac, moe da reproducira izvjesnu seriju
titraja, tako moe i latentna mo jednog spoznavatelja, da bude stavljena u
djelovanje po ovim slinim vibracijama, koje su sadrane u tim kozmikim
slikama. Ovdje se govori o Akasha-zapiscima, koji se nalaze u Akashasferi, o
kojima se esto govori u teozofskoj literaturi, a koji preivljuju itav svemirski
sistem.

Slabo pamenje
Da nam bude jasno, to ini korjen slabog pamenja, treba da istraimo
procese, iz kojih se sastoji ono, to mi zovemo pamenjem. Premda se u mnogim
psiholokim djelima pamenje oznauje kao mentalna sposobnost, to ono zapravo
nema nijedne sposobnosti, koju bi mogli nazvati pamenjem. Fiksiranje jedne
mentalne slike ne dogaa se na temelju neke posebne sposobnosti, ve to pripada
sveopoj sastavini intelekta. Ako je intelekt slab u svemu drugomu, onda je on slab
i u fiksiranju. I kao to supstanca, ako je odvie tekua, a da bi mogla pridrati
formu kalupa, u koji je bila ulivena, pa se mora raspasti, tako i slabi intelekt brzo
ispadne iz forme, koji je bio zauzeo. Gdje organizacija mentalnog tijela nije jo
36
_____________________________________________________________________________________________
dovoljno napredovala, ondje slabo zajedno dre i molekule mentalne tvari
maglovita masa, kojoj fali jo prava kohezija pa se tako i ovdje ne moe govoriti
o nekom pamenju. Konano nije to neka posebna, ve je to sveopa slabost cijelog
intelekta, posljedica njegove niske razvojne stepenice.
Pae i onda, kad je mentalno tijelo ve primilo bolju organizaciju, i kad u
njemu rade sile Jive, ipak i u tom sluaju nalazimo esto ono, to zovemo loim
pamenjem. Ako meutim neto tonije istraimo takovo loe pamenje, onda
emo otkriti, du se ne moe u svakom pogledu nazvati manjkavim, ve da ima
izvjesnih stvari, koje intelekt bez naprezanja pridri za sebe i za koje se pae
ispostavilo, da je pamenje posve dobro. Ako mi sada tim stvarima, koje su bile
dobro upamene, pristupimo neto blie, to emo nai, da su to stvari, koje za
odnosni intelekt posjeduju vrlo jaku privlaivu mo i da on one stvari, za koje je
osobito zauzet, uope ne zaboravlja. Poznavala sam jednu gospou, koja se je
tuila na svoje loe pamenje, to se tie nekih stvori, pa ako je htjela, da ih upamti,
trebala je za to itav studij, dok sam opet nala, da posjeduju vanredno pamenje,
u pogledu detalja kod jedne toalete, kojoj se je osobito divila. Njezinom
mentalnom tijelu nije nipoto nedostajala snaga fiksiranja, jer kad je ona sabrano
na neto pazila, stvorila si je o tom posve jasnu mentalnu sliku, kuju je i dosta dugo
zadrala. Tu dakle imamo klju k onomu, to zovemo loim pamenjem.
Krivnja tomu jest pomanjkanje paljivosti, pomanjkanje tonog promatranja, te
pobrkano miljenje, koje uvjetuje mutne utiske, koji nastaju uslijed nepomnog
promatranja i manjkave paljivosti, dok jasno miljenje bazira na otrim utiscima,
koji stoje u vezi sa koncentriranom paljivosti i tonim, briljivim promatranjem.
Mi se ne sjeamo stvari, koje imaju za nas malo znaenja, dok se naprotiv vrlo
dobro sjeamo onih, za koje imamo mnogo interesa.
Kako se treba prema tamu da postupa sa loim pamenjem ? Najprije
moramo uoiti stvari, u pogledu kojih je sjeanje dobro, a onda one, u pogledu
kojih je sjeanje zlo i tako emo se doskora orijentirati u pitanju sveopeg svojstva
fiksiranja. Onda bi trebalo stvari, u pogledu kojih je pamenje zlo, da su poblie
ispituju, pa da se vidi, da li su vrijedne, da ih se sjeamo i da li su to stvari, do kojih
nam je malo stalo. Ako su to stvari, do kojih nam nije nita stalo, o kojima imamo
u svojim najboljim asovima osjeaj, da bi bolje uinili, da nam je ipak do njih bar
neto stalo, onda bi trebali sebi rei: hou da na njih pazim; hou, da ih tono
37
_____________________________________________________________________________________________
promatram; hou da savjesno i stalno na njih mislim. Ako to inimo, onda emo
otkriti, du nam se je pamenju poboljalo. Jer nae miljenje ovisi, kako je prije
bilo spomenuto, uistinu o naoj panji, o tonom promatranju i jasnim mislima.
Element privlanosti je samo u toliko vaan, u koliku povezuje paljivost, ako ga
uope nema, onda ga se mora nadomjestiti voljom.
Upravo ovdje nastaje jedna posve odreena i teko osjeana tekoa. Kako
moe volja da stupi na mjesto privlaivosti? to moe volja staviti u gibanje?
Privlaivost probuuje enju, a enja goni do kretnje za privlaivim predmetom.
U naem pak sluaju nema uope predmeta privlaivosti. Kako da se dakle
odsutnost enje popravi s pomou volje? Volja je snaga, koja goni na rad i koja
moe da bude odreena u izvjesnom smjeru po promiljenom razumu, a ne po
utjecaju vanjskih predmeta, koji nas privlae. Ako impuls za radom, to jest ono, za
to smo rekli da je energija Ega, a ima svoj poticaj u vanjskim predmetima, bude
izazvan po tim predmetima, onda taj impuls zovemo tenjom; bude li on pak
odaslan s razloga, jer ga je na to tjerao isti razum, onda ga zovemo voljom. U
sluaju, da se ne osjeti privlanost izvana onda je bezuvjetno potrebno, da
prosvjetljenje doe iznutra. Motiv za volju proizlazi iz intelektualne ocjene, to ju
je dala situacija: nadalje iz toga, kako da se provede prosuivanje obzirom na
najvii cilj, prema kojem bi se mogao upravili sav napor. Ono, to onda razum
odabere, da slui boljitku Ega, kao najbolje, sluiti e takoer i volji kao motiv. I
kad je to jedanput stalno uinjeno, onda e dozivanje u pamet misaonog reda, koji
je taj izbor potaknuo, pae i u momentima nemarnosti ili slaboe, ponovno
pokrenuti volju. Tako promiljeno odabrani predmet moe onda time da postane
privlaiv t. j. moe postati predmetom tenje, da si mata i dulje doara njegova
ugodna svojstva, kao korisna, usreujua djelovanja njegovog posjeda. Budui da
onaj, tko jedan predmet hoe, hoe i za to potrebna srodstva, to emo mi biti
takoer i u stanju jednim tako motiviranim vrenjem volje da nadvladamo
prirodan strah pred naporom i neugodnim zaptom. Ali kad smo, kao u
predleeem sluaju, jednom ustanovili, da su izvjesni predmeti eminentno
poeljni, jer dovode do trajne sree onda emo upreti svu svoju volju, da
provedemo djelovanje kojim se oni mogu postii.
elimo li u sebi izobraziti dar promatranja, onda je. kao u svim ostalim
sluajevima mnogo bolje, da se svaki dan vjebamo, nego li da se mnogo
38
_____________________________________________________________________________________________
napreemo, jer nakon toga slijedi perioda potpune nedjelatnosti. Svaki dan morali
bismo se podvri malenoj zadai, da bilo koji predmet otro uoimo i da ga u svim
njegovim pojedinostima nastojimo tono u sebi uliti, t. j. da na kratko vrijeme
koncentriramo na njega svu panju, kako to inimo sa fizikim okom, kad
fiksiramo pojedini predmet. Slijedei dan trebali bi onda ovu tako dobivenu sliku
ponovno izazvati i nastojati, da ju, koliko je mogue, vjerno reproduciramo i
odmah za tim usporedimo sa samim predmetom i konstatiramo eventualne
nejednakosti. Ako svaki dan potroimo na takovu vjebu pet minula, naime da
izmjenino jedan dan uoimo predmet s nakanom, da si o njemu stvorimo tonu
predodbu, a drugi dan opet, da tu predodbu u sebi izazovemo i nju zatim sa
predmetom usporedimo, to emo vrlo brzo poboljati svoje pamenje i bitno
povisiti svoj dar promatranja, svoju paljivost, svoju matu i sposobnost
koncentracije. Ml emo time uistinu izgraditi nutarnju organizaciju svojeg
mentalnog tijela i priuiti ga, da svoje funkcije plodonosno i djelotvorno vri.
Nema ovjeka, na koga te vjebe ne bi utjecale. Svatko, tko tako radi, naskoro e sa
zadovoljstvom konstatirati, da su njegove sposobnosti porasle i da stoje bolje u
vlasti njegove volje, nego li je to bilo prije.
Obina metoda, da se pamenje umjetnim nainom pobolja, sastoji se u
tom, da se stvari, koje treba upamtili, pridre u privlaivoj formi, ili da se stvari na
koje se treba sjetiti, s takovom formom poveu. Osoba, koja je lako pristupana za
utiske vida, poboljati e svoje loe pamenje, tako, da si sastavi sliku i na izvjesnim
tokama te slike namjesti stvari, na koje bi se htjela sjetili. Izazivanje te slike
dovodi sa sobom i stvari, kojih se treba sjetiti. Druge osobe, kod kojih dominiraju
utisci sluha, mogu da izazovu svoje utiske s pomou zvukova izvjesnog ritma ili
tako, da cijeli niz godinjih brojeva ili druge stvari neznatne privlaivosti donesu u
stihove, koje se utisnu u duh. Najbolja od tih metoda jest ona gore navedena, ijom
upotrebom mentalno tijelo postigne bolju organizaciju, a materijal, iz kojeg se
sastoji, dobije vie kohezije.
39
_____________________________________________________________________________________________

Pamenje ili anticipacija
Mi emo se sada vratiti naem nerazvijenom spoznavatelju.
im pamenje pone funkcionirati, odmah slijedi i anticipacija. Anticipacija
nije nita drugo, ve pamenje, koje nije upravljeno prema natrag, ve prema
naprijed. Kad jednu u prolosti uitu slast opet uivamo u sjeanju, onda enja
trai, da ponovno postigne onaj predmet, koji nam je ono uivanje bilo pruilo i
kad si ovo opetovano prokuanje tog uitka predstavljamo kao rezultat pronalaska
u vanjskom svijetu i kao uivanje tog predmeta, onda imamo ono, to oznaujemo
anticipacijom. Spoznavatelj si predstavlja sliku predmeta i sliku uivanja u
njihovom uzajamnom meusobnom odnosu, pa ako k tomu promatranju doda jo
i element vremena, prolosti ili budunosti, onda dobivamo slijedea dva sluaja:
promatranje plus ideje prolosti zovemo sjeanjem; promatranje plus ideje
budunosti, zovemo anticipacijom.
Kad te slike tonije istraujemo, onda poinjemo shvaati punu istinu, to
lei u aforizmu Patanjali-a, koji ui, da ovjek, ako hoe do se vjeba u Yoga
disciplini, mora da dovede misaoni princip u mir. Promatramo sa stanovita
okultne znanosti, modificira se mentalno tijelo uslijed dodira sa Ne-Egom. Jedan
dio tvari, iz kojeg se sastoji mentalno tijelo, poreda se u formi kojeg kipa ili koje slike
vanjskog predmetu. Postave li se izmeu tih slika odnosi, onda to znai miljenje,
gledano sa strane forme.
Tomu odgovaraju one vibracije, koje nastaju u Spoznavatelju Samomu, a te
modifikacije unutar spoznavatelja znae miljenje, to ga gledamo sa strane ivota.
Ne smije se meutim zaboraviti, da uspostava takovih odnosa ini zapravo pravi
rad spoznavatelja t. j. da predstavlja ono, to je spoznavatelj onim slikama dodao i
da uslijed toga dodavanja te slike budu pretvorene u misli. Karakter tih u
mentalnom tijelu nalazeih se slika, dade se vrlo lako objasniti na taj nain, da ih se
usporedi s utiscima, koji bivaju izazvani na senzitivnoj ploi po eternim valovima,
koji lee izvan vidljivog; podruja spektra, a koji kemijski djeluju na srebrene soli,
poto na senzitivnoj ploi postave materiju u red tako, da onda na njoj nastaju
slike predmeta, za koje je ploa bila eksponirana. Isto tako biva i materija na
senzitivnoj toki, koju zovemo mentalnim tijelom, poredana da postane slikom
40
_____________________________________________________________________________________________
predmeta, koji dolaze s njim u dodir. Spoznavatelj je opazio te slike putem svojih
titraja, koji na to reagiraju. On ih onda istrauje i poinje, nakon nekog vremena,
da ih posredovanjem onih, po njemu izazvanih titraja, stavlja u red i da ih
modificira. Po mom, gore spomenutom zakonu, da naime energija ide uvijek
smjerom najmanjeg otpora, preformira se na taj nain, te slike jednu za drugom i
time pravi slike iz slika. Dok se on ograniuje na te jednostavne reprodukcije i
tomu dodaje samo element vremena, imamo, kako je ve spomenuto, ili sjeanje,
ili anticipaciju.
Konkretno miljenje sastoji se prema tomu samo iz ponavljanja svakidanjih
iskustava u suptilnoj materiji, s tom razlikom, da spoznavatelj moe ova iskustva
posve svojevoljno u njihovom redu izmijeniti, opetovati, pospjeiti ili usporiti. On
se moe zaustaviti kod svake slike, moe o njoj da razmilja i kad je s uivanjem
proveo rekapitulaciju tih iskustava, moe jo mnogo toga nadoknaditi, to mu je
izbjeglo, kad ih je, prikovan uz nestano kolo vremena, proivio. Unutar svog
vlastitog okruga moe on, u koliko se tie njegovih vlastitih odnosa, da si odabere
svoje posebno vrijeme, ba kao to to ini i Logos za svoje svjetove. Jedino biti i
poretku vremena ne moe on da izbjegne, dok se nije uzvinuo do svijesti Logosa i
oslobodio se veza sa svjetskom materijom.
41
_____________________________________________________________________________________________

Glava VI

Porast misli

Promatranje i njegova vrijednost
Prvi uvjet za ispravno miljenju jest, pomno i luno promatranje. Ego kao
spoznavatelj, mora da promatra Ego paljivo i tono, ako hoe, da bude upoznat i
sa Egosom sliven.
Drugi zahtjev jest, da je mentalno tijelo sposobno, za dojmove i fiksiranje t.
j. da je u stanju, da brzo poputa na utiske i da prihvaene utiske fiksira.
U razmjeru, kako je tono i paljivo sponavalac promatrao, nadalje, kako je
osjetljivo i postojano znao drati svoje mentalno tijelo stoji takoer brzina tempa
kojom se on razvija, kad latentne snage imaju postati aktivnim silama.
Ako spoznavatelj nije tono promatrao misaonu sliku ili, ako je mentalno
tijelo jo nerazvijeno i osjetljivo samo za jae vibracije vanjskog predmeta, pa tako
u njemu dolazi samo do nepotpune reprodukcije onda takav misaoni materijal,
nije sposoban i moe samo da stvara zabunu. To, to se je najprije postignulo, nije
nila drugo, nego grubi okvir; svi detalji su izbrisani ili manjkaju posvema. im mi
svoje sposobnosti dulje razvijamo i u svoje mentalno tijelo dalje uvodimo finiju
tvar, nai emo, da mnogo vie u sebe primamo od vanjskog predmeta, nego li u
danima nerazvijenosti. Na tom predmetu nalazimo onda mnogo vie, nego to
smo prije u njemu nalazili.
Uzmimo, da za vrijeme jednog prekrasnog ljetnog dana, stoje u polju dva
mua. Jedan od tih mueva, da je nerazvijeni poljodjelac, seljak. Njegov obiaj nije
uope, da promatra prirodu, osim ukoliko se to tie njegovih usjeva; on gleda
prema nebu samo onda, kad hoe znati, dali e biti kie ili e sjati sunce.
Promatranje neba interesira njega samo u toliko, u koliko se odnosi na njegov
ivot i njegovo zanimanje. Drugi od tih mueva, jest umjetnik, genijalan slikar,
pun smisla za ljepotu i toliko uvjeban, da promatra i uiva u svakoj sjeni, svakoj
42
_____________________________________________________________________________________________
boji. Seljakovo fiziko, astralno i mentalnu tijelo postavljeni su pred taj divni zapad
sunca: svi ti nosioci njegove svijesti primaju utiske od tih proizvedenih titraja.
Seljak vidi razliite boje na nebu i nalazi da izmeu njih ima mnogo crvenila, to
mu za sutra obeava lijepi dan to bi za njegove usjeve moglo bili dobro ili zlo, ve
prema tomu. Slikarevo fiziko, astralno i mentalno tijelo izvrgnuti su tono istim
pulsiranjima, kao i ono seljakovo, no kako posve razliit je rezultat! Fini materijal
njegovih tjelesa reproducira milijune titraja, koji su mnogo prebrzi i suptilni, a da
bi mogli staviti u gibanje grubi materijal seljakovih tjelesa. Njegova slika o
sunanom zapadu razlikuje se prema tome od one seljakove, kao nebo i zemlja.
Njene boje u kojima se jedna nijansa stapa s drugom: onda ona prozirna modra,
ruiasta i zelena boja, kad su osvijetljene od zlatnih zraka i protkane divnim
crvenilom na svemu tom uiva on sa dugotrajnim, promatrajuim pogledom i
ushienim okom. Sva finija nagnua bude se u njemu, ljubav i zanos prelijevaju se
preko toga u strahopotovanju i veselju, da takova divota uope na svijetu
egzistira, te se javljaju misli najveeg uzbuenja, im se je modificiralo mentalno
tijelo pod titrajima, u koje ga je postavio aspekt sunanog zapada na mentalnoj
sferi. Razlika obostranih slika ne poiva dakle na vanjskim uzrocima, ve na
razliitoj nutarnjoj osjetljivosti. Ona se nema da trai u vanjskom svijetu, ve u
razliitim sposobnostima, kako da na njih reagira. Ono ne lei u Ne-Egu, ve u Egu
i njegovim haljinama. Tim raznolikostima odgovara taj dobiveni rezultat; kako
malo Ne-Ega izlijeva se u Jednoga, a tako mnogo u Dugoga!
Ovdje nas iznenauje jasnoa, kojom nam se prikazuje vanost
spoznavateljeva razvoja. Svemir, pun krasota, moe da je oko nas, njegovi valovi
mogu na nas utjecati sa svih strana, pa ipak ne moraju da za nas egzistiraju. Sve to
se nalazi u duhu Logosa naeg sistema, djeluje na nas i na nae tijelo. Koliko od tog
smo u stanju u sebe primiti, oznauje stepenicu naeg razvitka. to nam je za nae
rastenje potrebno, to nije promjena izvan nas, ve je promjena u nama. Sve nam se
ve prua, mi treba da samo razvijemo svojstva i da moemo u sebe primati.
Iz toga, to je do sada bilo reeno, moe se razabrati, da tono promatranje
ini jedan od elemenata jasnog miljenja. S tim poslom imamo u fizikoj sferi
zapoeti, jer tu nae tijelo dolazi u dodir sa Ne-Egom. Mi se uspinjemo prema
gore, i sav razvoj poinje na nioj sferi, da moe onda prei na viu. U niim
43
_____________________________________________________________________________________________
sferama dolazimo s vanjskim svijetom ponajprije u doticaj: od tih se titraji
nastavljaju prema gore ili prema unutra, kraj ega proizvode nutarnje sile.
Sposobnost tonog promatranja mora dakle da dobije izvjesnu naobrazbu.
Veina ljudi hoda po svijetu sa poluzatvorenim oima. Mi to moemo na sebi
samima iskuati; treba, da se samo jedared zapitamo, to smo n. pr. promatrali dok
smo prolazili jednom ulicom. Moemo se pitati: to sam promatrao, dok sam
prolazio onom ulicom? Mnogi ljudi nisu promatrali takorei nita, ni o em nisu
poveli sa sobom jasnu sliku; drugi e ipak promatrali bar neke stvari, a trei su
opet promatrali mnogo stvari. O Houdinovom ocu se pria, di je svog sina tako
dugo silio na to, da za vrijeme svojih etnja po londonskim ulicama, dobro pazi na
duanske izloge, dok nije dotjerao do toga, da je cijeli sadraj sviju izloga, pokraj
kojih je proao, tono, bez zapinjanja nabrojio, nakon to je tek bacio na njih
kratak pogled. Normalno dijete i naravan ovjek promatraju otro, pa se moe
rei: prema stupnju njihove sposobnosti u promatranju, oznauje se mjera njihove
inteligencije. Navika jasnog i brzog promatranja ima kod prosjenog ovjeka svoj
korjen u jasnom miljenju. Tko vrlo konfuzno misli, taj je uope vrlo netoan
promatra. Od te zasade izuzeti su samo oni, kod kojih je inteligencija vrlo visoko
razvijena i prema obiaju upravljena prema unutra, a tijelo im nije, po gore
navedenom nainu bilo kolovano. Na gore postavljeno pitanje dade se takoer i
ovako odgovoriti: Mislio sam ba na neto drugo i nisam radi toga pazio. I taj je
odgovor potpuno opravdan, ako je onaj, koji ga je dao, zbilja na neto vanijeg
mislio, nego li na kolovanje mentalnog tijela, i naviku na pomno, skrbno
promatranje. Takav ovjek bio bi uinio dobro, da je ostao nepaljiv. Ako je
naravski onaj koji tako odgovara, samo kao u snu i bez cilja okolo tumarao, onda
je svakako svoje vrijeme jo mnogo vie potratio, nego da je svu svoju energiju
uperio naprama vani.
U duboke misli zadubljen ovjek, iji je pogled uperen prema unutra, a ne
prema vani, ne e pazili na stvari, koje kraj njega prolaze, niti na ono, to se oko
njega zbiva. Mogue, da se u tom ivotu njemu ni ne isplati, da koluje u tom svoja
tjelesa, da toboe ini neovisna promatranja, jer onaj, koji je visoko razvijen, treba
drugog kolovanja, negoli onaj, koji je samo djelomino razvijen.

44
_____________________________________________________________________________________________
Koliko izmeu nepaljivih ljudi je uistinu udubljeno u duboke misli?
Veina njih ograniuje se na to, da bez ikakvog razmiljanja idu za nekom
misaonom slikom, koja im je ba sluajno dola pod ruku i kraj toga besmisleno
prevraaju sadraj svog intelekta, kako bi to od prilike inila besposlena ena, kad
bi rastreseno promatrala stvari svoje garderobe ili svoju kutiju sa dragocjenostima.
Zato se ipak ne moe rei, da je to miljenje, jer pod miljenjem razumijevamo,
kako smo prije vidjeli, postavljanje odnosa, pridodavanje neega, to prije toga nije
bilo tu. Kod ispravnog miljenja je spoznavateljeva panja promiljeno upravljena
na misaone slike, kraj ega on njima posveuje sav svoj rad.
Kultiviranje tonog promatranja sainjava prema tomu jedan dio kolovanja
naeg intelekta i oni, koji se tim bave, iskusit e, da se time njihov intelekt
usavruje u jasnoi, u snazi i veoj prilagodljivosti tako, da e se on onda dati
upraviti na bilo kakav predmet lake nego prije. Ova mo promatranja stupa, kad
je jedanput postignuta, automatski u djelovanje. Mentalno tijelo registrira onda
slike, koje, kod se kasnije zahtjeva, smjesta dou, a da panja posjednikova tijela,
prije nije bila na to uperena. Onda nije vie vano, da se panja dotinoga upravi
na stvari, koje se pruaju njegovim utilima, da moe od njih primiti stalan utisak.
Jedan vrlo trivijalan, ali karakteristian sluaj te vrsti, sama sam doivjela. Kad sam
jedared putovala sjevernom Amerikom, bilo je meu nama nabaeno pitanje, koji
broj nosi lokomotiva vlaka, s kojim smo zajedno putovali. Smjesta se je u mojoj
svijesti pojavio dotian broj. Ali to apsolutno nije bio nikakav sluaj vidovitosti. Za
takova to moralo bi se bilo proletiti cijelim vlakom i pogledati broj. S moje strane
nije bilo svjesne nakane, da mi oko, kad je vlak ulazio u stanicu, promatra dotian
broj, ali moje pamenje si ga je zabiljeilo. Kad se je kasnije bilo za taj broj pitalo,
pojavila se u meni smjesta mentalna slika ulazeeg vlaka sa brojem na elu
lokomotive. Ta sposobnost, kad je jedanput postignuta, od velike je koristi, jer ona
znai, da slike, koje su se oko nas zbivale, a da nismo na njih ni pazili, ipak
moemo u svojem pamenju izazvati, jer treba samo da posegnemo za biljekama
koje je provelo mentalno, astralno i fiziko tijelo.
Takovo automatsko djelovanje mentalnog tijela, izvan svjesnog djelovanja
Jive, radi u nama svima u mnogo veoj mjeri, nego to to moemo i slutiti, jer se
ispostavilo, da, ako se nekog ovjeka hipnotizira, onda e on moi dati izvjetaje o
izvjesnom broju sitnih dogaaja, s kojima se je sastao, a da mu njegova paljivost
45
_____________________________________________________________________________________________
nije bila ni najmanje potaknuta. Ti utisci ulaze preko mentalnog tijela do mozga,
pa se utisnu u njemu. Na takav nain dobiva mentalno tijelo mnogo utisaka, koji
nisu dovoljno duboki, da bi mogli prodrijeti do svijesti, ne mogue radi toga, to
svijest ne bi bila u stanju, da ih prepozna ve jer nije dosta normalno budna, da
bi se osim na dublje utiske obazirala jo i na druge. U hipnotikom, zatim u
trance-stanju, u deliriju, u naravnom snu, kad se Jiva odstranio, donosi mozak te
utiske opet natrag, oni bivaju obino potisnuti od mnogo jaih utisaka, to ih je
Jiva uinio i primio. Kad je intelekt u promatranju i fiksiranju takovih slabijih
utisaka jedanput kolovan, onda e Jiva, im samo ushtje, moi ih i intelektu
oduzeti.
Ako dva ovjeka idu cestom, a jedan je od njih izvjeban u promatranju, dok
drugi nije, oni e obojica primati izvjesni broj utisaka, kojih si obojica, dok ih
primaju, nisu bili svjesni. Meutim kasnije, bit e kolovani promatra u stanju, da
te utiske ponovno izazove, to kod drugoga ne e biti mogue. Poto ta sposobnost
ima svoje korijenje u javnom miljenju, to oni, koji bi htjeli, da svoju mo
miljenja izobraze i svladaju, dobro e uiniti, da se priue tonom promatranju i
da se odreknu uitka, da bezglavo i nemarno naokolo po svijetu lutaju.

Razvoj mentalnih sposobnosti
Kako se slike postepeno nakrcavaju, tako e spoznavateljev posao biti sve
zamreniji i njegova djelatnost koja na njih utjee, poinje sada razvijati razliite
sile, jednu za drugom, a sve one sadrane su u njegovoj boanskoj prirodi. On ne
mjeri sada vanjski svijet po njegovom jednostavnom odnosu spram sebe, kao
stvari, koje mu ini veselje, odnosno neraspoloenje, ve on poinje sada te slike,
koje predstavljaju predmete, stavljati u red, da ih prema njihovim raznim
stranama istrauje i da ih neprestano i opetovano promatra. On dakle sada poinje
svoja promatranja dovoditi u red. Kad je jedna slika izazvala drugu, onda on
promatra red, kojim je jedna za drugom ila. Ako je za prvom slikom ee slijedila
druga, to se on, kad se pojavi prva, ogledava za drugom, pa tako dovodi obje u
meusobnu vezu. To je prvi pokuaj razumnog prosuivanja. Tu imamo dakle
opet primjer, kako se moe izazvati izvjesna sposobnost, koja se u nama nalazi.
ovjek zakljuuje, da, jer pojave A i B uvijek slijede jedna za drugom, mora se
pojaviti B ba zato, jer se je pojavilo A. Poto je to predvianje redovito i uvijek
46
_____________________________________________________________________________________________
utvreno, prelazi on dalje, te obje pojave dovodi meu sobom u vezu, kao uzrok
i posljedicu, pa mnoge od grjeaka, u koje isprva zapada, nastaju s razloga, to je
kod postavljanja tog odnosa uzroka i posljedice estoput prenagao. Kad on
nadalje te dobivene slike postavlja jednu do druge, onda e opaziti, da su ili meu
sobom jednake ili meu sobom nejednake, pa e tako razviti sposobnost
usporeivanja. On si odabere jednu ili drugu sliku, kao takovu, koja e mu
omoguiti uitak, stavlja zatim svoje tijelo u gibanje, da potrai te slike u vanjskom
svijetu, pri em uslijed toga izbora i njegovih posljedica stvara svoj sud. On ui,
kako e stvari, s obzirom na njihovu jednakost i nejednakost, dovesti u meusobni
red; dok on jedne stvari, uslijed njihove napadne jednakosti sastavlja, dotle odjeljuje
opet druge, uslijed nejednakosti, koje tako oigledno izbijaju. Naravno, da i pri tom
ini mnoge pogreke, koje mora kod kasnijeg promatranja da korigira, jer ga
povrne slinosti spoetka lako zbunjuju.
Tako se postepeno razvija mo promatranja, razlikovanja, usporeivanja,
razuma i prosuivanja. To sve su svojstva, koja vjebom rastu i tako se proiruje
aspekt Ega, kao spoznavaoca radom miljenja i stalnim i opetovanim djelovanjem i
protudjelovanjem Ega na Ne-Ego.
Da se razvoj tih svojstava pospjei, moramo ih promiljeno i svjesno vjebati
i to tako, da iskoristimo okolnosti svakidanjeg ivota kao priliku, da ih razvijemo.
Kako smo vidjeli da se mo promatranja u svakidanjem ivotu dade vjebati, isto
se tako moemo priuiti na to, da na stvarima oko nas promatramo toke, u
kojima si one meu sobom nalie ili ne nalie. Moemo izvoditi konane zakljuke
i ispitati ih po dogaajima; nadalje moemo usporeivati i izrei svoj sud, i sve to
moemo initi svjesno i s izvjesnom namjerom. Kraj tako promiljenog naina u
vjebanju raste mo miljenja brzo i postaje sposobnou, kojom moemo svjesno
raspolagati i koju, kako nam onda osjeaj kae, uistinu, definitivno posjedujemo.

kolovanje intelekta
Intelekt u izvjesnom pravcu kolovati, znai do izvjesnog stupnja potpuno
ga kolovati, jer svaka odreena vrst kolovanja nosi u mentalnu tvar organizaciju,
iz koje se sastoji mentalno tijelo i iznaa na vidik neke spoznavateljeve sile.
Svojstvo, da se moe posjedovati kolovan intelekt, moe se primijeniti na svaki
problem i moe da slui svakoj svrsi. kolovan Intelekt moe se upotrijebiti kod
47
_____________________________________________________________________________________________
svakog novog predmeta; on e se s njim ogledali i on e ga svladati na nain, koji je
nekolovanomu nemogu. To je korist odgoja.
No uvijek bi trebalo imati na umu, do se kolovanje intelekta ne sastoji u
tom, da ga nagnjetemo injenicama, ve u tom, da iz njega izmamimo njegove
snage. Intelekt ne e rasti uslijed toga, da ga se napuni sa mislima drugih ljudi, ve
samo tako, da se izobraze njegove vlastite sposobnosti. O velikim uiteljima, koji
su se dovinuli do najviih visina ljudskog razvoja, kae se, da im je poznato sve, to
unutar sunanog sistema egzistira. Ali tim se ne misli rei, da je svaka injenica,
koja unutar toga postoji, stalno nazona u njihovoj svijesti, nego da su oni u sebi
razvili aspekt spoznaje u tolikoj mjeri, da e uvijek, kad svoju panju uprave na
izvjesnu stvar, saznati o njoj sve do u najmanje tanine. To ima mnogo vee
znaenje, nego da u pamenje nakrcamo samo veliki broj injenica, kao to je isto
tako i mnogo korisnije, da si svaku stvar, na koju nam je oko palo, tono
pogledamo, nego da smo slijepi, i da svijet poznamo samo po opisu, koji su nam
drugi o njemu dali.
Razvoj intelekta ne mjeri se po broju predodbi, koje on u sebi sadri, ve
prema razvojnom stupnju spoznaje, t. j. snage da sve, to mu se prua, moe da
reproducira. Ovakva mo u svakom je drugom svijetu isto tako korisna, kao i u
ovom, i kad ju jedanput posjedujemo, onda ju moemo i svagdje primijeniti,
nalazili se mi gdje mu drugo.

Veza sa vie razvijenim biima
Ovaj rad kolovanja svojeg intelekta, moe biti od osobite koristi, ako oni,
koji ga poduzmu, dou u vezu s takovim biima, koja su ve vie razvijena. Ako je
jedan ovjek otriji mislilac od nas, moe nam pri tom pruiti bitnu pomo, jer iz
njega izlaze titraji vieg reda, nego to ih mi sami moemo proizvesti. Komad
eljeza dok lei na zemlji, nije u stanju du iznese nikakve titraje topline; lei li
sluajno u blizini vatre, reagirati e na titraje i postati vrue. Kad doemo u doticaj
s kojim velikim misliocem, njegovi e titraji utjecati na nae mentalno tijelo i u
njemu izazvati korespondirajue titraje tako, da e s njim zajedno harmonino
titrati. Dok se u takovom odnosu nalazimo, osjeamo, kako nam naa mentalna
snaga raste i kako nam se naa mo shvaanja protee takoer i na onakve
48
_____________________________________________________________________________________________
pojmove, kakovi nam obino nedostaju. Kad smo nakon toga opet sami, nai
emo, da su ti pojmovi meutim izblijedili i postali konfuzni.
Uzmimo za primjer, da sluamo kakovo predavanje i da ga pratimo s
razumijevanjem; dok sluamo, dotle i vrlo dobro razumijemo nauku, koju je
predava iznosio. I tako se razilazimo zadovoljni, s osjeajem, da nam se je
spoznaja bitno proirila. Slijedei dan htjeli bismo, dobivenu spoznaju saopiti
prijatelju, kad na svoju sramotu otkrijemo, da nam je posve nemogue
reproducirali tok onih misli i ideja, koje su nam bile juer tako jasne i inile nam se
potpuno shvatljive. Nakon ega dosta nestrpljivo rezoniramo: Siguran sam, da
vrlo dobro znadem cijeli tok misli; on stoji preda mnom tako jasno, da mi ga je
samo zahvatiti. Taj osjeaj je nastao iz sjeanja na titraje, koji su proli kroz
mentalno tijelo isto tako kao i Jiva; ondje se jo nalazi svijest o pojmovima, koje
smo shvatili; ima jo i sjeanje na forme, to ih je mentalno tijelo primilo; konano
imamo i osjeaj poto je sve to ve jedanput bilo stvoreno, da e se dati lako
ponovno stvoriti. Dan prije bili su moni titraji otrijeg mislioca oni, koji su
izazvali forme, to ih je mentalno tijelo prihvatilo; oni su bili izgraeni izvana, a ne
iznutra. Ova nesposobnost, to se je pokazala kod tog neuspjelog pokusa, da se
naime reproduciraju, oni titraji, ne znai nita drugo, ve da se ee puta mora
poduzeti stvaranje tih formi, prije no to e ovi titraji biti dovoljno snani, da ih se
samostalno uvede i da e moi ponovno izazvali forme, kakove elimo imati.
Spoznavatelj mora da ee puta vibrira u takvom viem smislu, prije nego to e
moi po volji reproducirati onakve titraje. Na temelju one u njemu se nalazee biti,
moe on, da u sebi samom razvija snagu, da istu reproducira, nakon to je ve vie
puta na taj nain reagirao na pogone, koji dolaze izvana. Oba ovdje promatrana
spoznavatelj posjeduju istu snagu; samo to je ona kod jednoga vie razvijena, dok
je kod drugoga ostala latentna. Dodirom s jednom slinom, ali ve aktivno nastalom
snagom biva ovo latentno stanje ukinuto, i tako jaa sila ubrza razvoj kod one
slabije.
Ovdje smo otkrili jedan od razloga, zato je za nas osobito vano, da se
stavljamo u vezu s ljudima, koji su u svom razvoju dalje od nas. Dodir s takvima
ide samo u nau korist; mi rastemo pod uplivom, koji izlazi od njih stimuliran.
Pravi uitelj koristi svojim uenicima, samom svojom prisutnou daleko vie, nego
bilo kakvim rijeima.
49
_____________________________________________________________________________________________
Ako se eli izvrili takav utjecaj onda je direktan, osoban doticaj ipak
najdjelotvorniji kanal za to. Manjka li takav posvema, ili je tee do njega doi, onda
se dade takoer i s pomou knjiga mnogo postii, samo ako ih se znade pametno
izabrati. Kod itamo knjigu nekog zbilja znamenitog autora, onda bi se morali trsiti,
da se za to vrijeme stavimo u stanje potpune negntivnosti ili osjetljivosti, da moemo
primiti u sebe to vie njegovih misaonih titraja. Nakon to smo proitali jedno
mjestu, moramo se dulje vremena kod njega zadrati, moramo o njemu
razmiljati, da bi misli, to ih ono specijalno izrazuje, nauili shvatiti i izvukli iz
njega sve to je sakriveno i to bi eventualno s njim stajalo u vezi. Svu svoju
paljivost moramo posve koncentrirati na to, da preko koprene njegovih rijei
prodremo u duh autora. Takav nain itanja je za nas uzgojno sredstvo, to
podupire na mentalni razvoj Manje naporan nain itanja moe da nam slui za
ugodnu razonodu; moe naem intelektu priskrbiti vrijedno znanje, kojim emo se
i sami moi koristili. Ovaj gore opisani nain itanja bodri nas u cijelom naem
razvitku i oni, koji bi htjeli rasti, a da uzmognu bolje sluiti, ne bi smjeli, da ga
zapuste.
50
_____________________________________________________________________________________________

Glava VII

Koncentracija
Malo ima stvari, koje bi iziskivale toliko snage od istraivaa, koji je poeo
da kola svoj intelekt, kao vjeba koncentracije. Na prvim stepenicama
intelektualnog rada ovisan je cijeli napredak o tom, da li intelekt posjeduje
potrebnu brzinu, spretnost i dobru volju, da brzo, jedno za drugim, od osjeaja do
osjeaja prima impulse, i da li moe svoju paljivost da brzo skrene od jednoga
predmeta do drugoga. Na ovim prvim stepenicama mnogo je vrijedno svojstvo:
okretnost, a za napredovanje veoma je bitno, da je pozornost stalno upravljena
naprama vani. Dok intelekt jo mora sakupljati materijal za miljenje, od osobite je
prednosti, da je jako gibak; kroz mnoge i mnoge ivote raste njegova gipkost i on
postaje jai vjebom. Kada nastojimo, da nam postane navikom, da se na intelekt
u svim smjerovima kree samo prema vani i da ga prisilimo, da svu nau
pozornost vrsto uperi na jednu toku takova promjena mora naravno izazvati
otpor, koja njega uzdrma; intelekt se opire estoko, kao nejaeni konj, kad prvi put
osjeti otre uzde.
Vidjeli smo, da se mentalno tijelo formira prema slikama predmeta, na koje
je upravljena panja. Patanjali govori o tom, kako bi se moralo primiriti
misaoni princip, t. j. moralo bi se obustaviti reproduciranje vanjskoga svijeta, koji
se neprestano mijenja. Ako se promjene, koje se stalno mijenjaju u mentalnom
tijelu zatome i ako se to tijelo vrsto dri u izvjesnoj formi, koja je primljena od
neke stalne slike, onda je to koncentracija obzirom na formu. Ako se onda na tu
formu upravi stalna panja tako, da ju spoznavatelj potpuno u sebi reproducira,
onda je to reprodukcija obzirom na spoznavatelja.
Kod koncentracije upravlja se svijest na jednu izvjesnu sliku; cijela
spoznavateljeva panja uperena je na jednu toku, a da on ne koleba ili ne
zastranjuje. Intelekt, koji privuen od vanjskih stvari, neprestano luta od jedne
stvari do druge na brzu se ruku formira prema jednoj ili drugoj, biva tako
upokoren, obuzdan i od volje prisiljen, da ostane u odreenoj formi, t. j. da vrsto
51
_____________________________________________________________________________________________
dri sliku, bez obzira na sve ostale utiske, koji na njega juriaju. Kada intelekt bude
na takav nain vrsto povezan s jednom slikom i spoznavatelj ju neprestano
promatra, onda e on o predmetu saznati mnogo vie, nego to bi to mogao postii
po opisivanju rijeima. Naa predodba o nekoj slici, o nekom kraju, mnogo je
tonija, kad smo sve to sami gledali, nego li du smo o njima uli ili itali njihov
opis. Ako se na takav opis koncentriramo, onda se u mentalnom tijelu formira
slika i mi dobivamo o tom jasniju predodbu, nego li kroz samo itanje. Rijei su
simboli stvari, pa ako se koncentriramo samo na okvir jedne stvari, onako, kako ju
je iznijela rije, koja je tu stvar obiljeila, onda se taj okvir ispunjava sve vie i vie
sa detaljima im je svijest stupila u to blii dodir sa oznaenom stvari.
Treba da podsjetimo na to, da koncentracija nije stanje pasiviteta, ve
naprotiv stanje intenzivne i sreene aktivnosti. U mentalnom svijetu ona je slina
stanju fizikog svijeta, kad se, prije jednog skoka, sakupe sve miine sile ili kad se
ukoe miice, da ih se podvrgne oduljoj napetosti. Kod poetnika ide uistinu ta
mentalna napetost obino usporedo sa fizikom napetosti i zato obino kod njih
nakon vjebe u koncentraciji nastupa fiziki umor umor miica, a ne samo onaj
ivanoga sistema. Kao to kad otro fiksiramo koji predmet, pa smo onda u stanju
da tono promatramo sve njegove pojedinosti, koje bi kod momentalnog pogleda
ostale nezapaene, isto nam je tako mogue, da moemo do u tanine proslijediti
pojedinosti jedne ideje. I im vie se intenzivnost koncentracije jaa, to vie
pojedinosti emo moi opaziti, kao to e jedan trka u jednoj minuti sigurno
proi pokraj vie predmeta, nego li jedan pjeak. Onaj, koji polagano hoda, da
proe pokraj dvadeset predmeta, mora du utroi tono isti broj miine snage, kao
onaj, koji tri; ali im bri je izdatak energije, tim krae je vrijeme, koje je potrebno
za izvjestan komad puta.
Kad ponemo s takovim pokuajima koncentracije, onda emo morati
svladali dvije vrste tekoa: Ponajprije ne smijemo se obazirati na utiske, koji stalno
juriaju na intelekt. Mentalnom tijelu ne smije se dozvoliti, da reagira na takove
dodire; njegovo naginjanje da odgovara na takove utiske, to dolaze izvana mora se
nadvladali. Uslijed toga nastaje potreba, da se panja dijelom upravi na otpor, kiji
se ima da stavi; kad je nadjaano to naginjanje, onda otpadu i taj otpor. Potrebna
je potpuna ravnotea, t. j. ne smije da postoji niti otpor, a niti neotpor, ve mora
52
_____________________________________________________________________________________________
da vlada stalan mir, koji je tako nepokolebljiv, da valovi, koji dolaze izvana, ne
mogu imati nikakva, pa ni najmanjeg uspjeha.
Nadalje smije intelekt, pae i za vrijeme koncentracije, drati samo sliku
predmeta na koji se koncentrira. On ne samo da ne smije dopustiti, da se na porive
koji dolaze izvana, reagirajui premodelira, ve on mora du zaustavi svoje vlastito
nutarnje djelovanje, pri emu stalno mijenja svoju sadrinu; budui, da o njoj
razmilja, da postavlja nove odnose, nalazi sakrivene slinosti i razliitosti itd. On
ne treba da radi toga svoje djelovanje posvema obustavi, ve se mora samo zato
brinuti, du se ono izlijeva u jedan jedini kanal. Voda, koja tee preko razmjerno
velike povrine, imati e malo motorne snage Ista koliina vode, s istim poetnim
impulsom, uvedena u uski kanal, moi e nasuprot da otplavi i znatnu zapreku.
Odatle je vidljivo, kako je vano, da ovjek bude koncentriran na jednu toku, na
to uitelji meditacije neprestano upuuju. Ma da prvobitna jakost i ne raste, ipak
efektivna snagu time postaje mnogo vea, Ako se para pusti, da se slobodno iri
zrakom, jedva e ona komarcu smetati u njegovom letu; vodi li se pak
koncentrirana kroz kakvu cijev, stavit e se u pogon cijeli stroj. Za intelekt je tee
uspostaviti potrebnu nutarnju tiinu, nego li posvetili panju udarima, to dolaze
izvana, poto se ovaj zahtjev stavlja na njegov vlastiti dublji i puniji ivot, Lake je
vanjskom svijetu okrenuli lea, nego li umiriti nutarnji svijet: budui, da je on blii
Egu, jer on jest ono, to na sadanjoj razvojnoj stepenici za najvie ljudi praktino
reprezentira njihov Ja. Ve i sam pokuaj, da se intelekt na takav nain primiri,
nosi u razvoju svijesti neki napredak, jer mi smjesta osjeamo, da vladar i
nadvladani ne mogu biti jedno te isto, pa se instinktivno identificiramo s
vladarom. Ja primirujem svoj intelekt kae sebi svijest i smatra prema tomu
intelekt neim, to pripada njegovomu Ja, neim, to njegov Ja posjeduje.
Ovo razlikovanje postaje nesvjesno sve otrije; istraiva postaje malo po
malo sebi svjestan dualiteta, dvojine; on nailazi u sebi na Neto, to vlada, i Neto
drugo to je svladano. Nii konkretni intelekt biva odijeljen i Ja osjea sada na
jednom veu snagu i bistriji pogled; izbija neki osjeaj, da taj Ja niti je ovisan od
tijela, niti od intelekta. U svijesti poinje sada svitati, da je ovaj Ja ono od
intelekta ve nasluivano pravo besmrtno bie. Ovu slutnju potvruje sada
koncentracija i on postaje time nagraen. Trajnim vjebanjem koncentracije
proiruje se horizont; ini se, da se taj ne proiruje, samo prema vani, ve i prema
53
_____________________________________________________________________________________________
unutra, prema unutra beskonano, sve vie i vie prema unutra. Ondje se razvija
snaga, koja takorei na prvi pogled moe da spozna istinu, no ona se pokazuje tek
onda, kada intelekt, svojim polaganim nainom stvaranja suda biva prekoraen.
(itatelj ne smije nikada zaboraviti, da se izraz intelekt upotrebljava ovdje skroz
u smislu nieg Intelekta t. j. mentalnog tijela plus Manas). Jer Ja je izraz Ega,
kojega bit jest spoznaja i kolikogod puta on dolazi u doticaj s kojom istinom, on
nalazi, da to kod njega stvara izvrnutu sliku, a to ve ovim odrazivanjem navijeta
svoju bit. to vie sada intelekt poinje da gubi znaenje, to vie preuzimaju vodstvo
sile Ega, i na mjesto razumnog suda, to bi se na fizikoj sferi dalo usporediti s
opipom, nastupa sada intuicija, analogno direktnom fizikom gledanju.
Analogija je zapravo vea, nego to na prvi pogled izgleda, jer se intuicija razvija iz
umnog razmiljanja na isto tako neprekidan nain, a da se na biti same stvari nita
ne mijenja, kao to se oko razvija iz opipa. U nainu samom nastaje svakako
velika promjena; to nas ne bi smjelo da zaslijepi kod redovitog postepenog;
razvoja. Intuicija kod neinteligenta jest impuls, koji je nastao iz zahtjeva i ne stoji
vie, nego nie od razumnog prosuivanja.
Nakon to je intelekt, u koncentriranju na jedan predmet, postigao neku
vjebu i kad moe da neko vrijeme ostane u stanju da je nepomino uperen na
jednu toku, onda dolazi kao slijedea stepenica, da se dopusti, da predmet padne,
a intelekt da ostane u tom stanju napete paljivosti, a da kraj toga paljivost nije ni
na to upravljena. U tom stanju ne pokazuje mentalno tijelu nikakvih slika;
materija, iz koje se ono sastoji poto na njega sada ne utjeu vie nikakvi utisci
dri se sada vrsto i sigurno zajedno i nalazi se u stanju potpunog mira, kao
jezero kud je glatko kao zrcalo. To nije stanje, to bi moglo trajati dulje od
trenutka, slino kritinom stanju kemiara, u kojem se dva tijela na jednoj
sasvim odreenoj meustepenici meu sobom dodiruju. Drugim rijeima: svijest
izmakne iz mentalnog tijela, im ono doe do mira i prolazi kroz neutralne
dodirne toke izmeu Mentalnog i Kauzalnog tijelu t. j. preko Laya-centra;
to je prijelaz, koji je popraen momentalnom besvjesticom, gdje nestaje svijesti, to
je neminovna posljedica da nestaje predmeta svijesti, a zatim dolazi onda vie
svjesno stanje. Kad nestaje predmeta svijesti, koji pripadaju niim svjetovima,
onda iza toga slijedi, da se pojavljuju predmeti svijesti iz viih svjetova.

54
_____________________________________________________________________________________________
Sada e Ego moi, da primjereno svojoj vlastitoj uzvienoj misli formira
mentalno tijelo i da ga prome sa svojim vlastitim vibracijama. On ga moe
modelirati primjereno vizijama, koje u njega utiu iz viih sfera, to lee onkraj
njegovih, ali na koje mu u njegovim najviim asovima uspije da baci po koji
pogled i tako on moe, da prema dolje i prema izvana predvede predodbe, na koje
mentalno tijelo inae ne bi bilo u stanju da reagira. To su inspiracije Geniusa, koje
sa svjetleim sjajem potresaju intelekt i sa svojim svjetlom prosvjetljuju svijet.
Onaj, koji takove inspiracije svijetu predaje, sam nije u svojem obino mentalnom
svijetu u stanju da oda, kako i otkuda one do njega dolaze; on samo znade, da na
udnovat nain ona snaga oivljuje mu usta i obznanjuje se putem njegove ruke.

Svijest je svuda gdje se nalazi predmet, koji na njega odgovara
U svijetu formi zauzima svaka forma prostor. O njoj se ne moe rei ako
se smijem tako izraziti da je una na jednom mjestu, na kojem ona nije t. j. svaka
forma nalazi se, budui da zauzima izvjestan prostor, u veoj ili manjoj udaljenosti
od drugih formi, koje ve prema svojoj veliini zauzimaju takoer izvjesne
prostore. Kad bi takova forma promijenila svoj poloaj u prostoru s jednom
drugom, onda bi ona morala promijeniti prostor, koji se izmeu njih nalazi. Ovo
pomjeranje moe se dogoditi brzo ili polagano, bilo neizmjernom brzinom munje
ili lijenom tromosti jedne kornjae; ali ono se mora bezuvjetno izvriti i prema
tomu prolazi kroz krae ili dulje vrijeme.
to se tie svijesti, to kod nje pojam prostora uope nita ne znai. Svijest
mijenja svoje stanje ne svoje mjesto; ona obuhvaa takoer i ono, to nije, manje
vie, pa znade o njemu i ne znade o njemu, ve prema tomu, da li moe ili ne moe
reagirati na titraj Ne-Ega. Horizont joj se proiruje prema tomu, koliko moe
obuhvatiti t. j. koliko moe reagirati, odnosno reproducirati titraje. Kod svijesti se
dakle ne radi o tom, da se promjeni prostor, koji izmeu toga lei. Prostor pripada
formama, koje meu sobom utjeu jedna na drugu i to najvie onda, kad su blizu
jedna drugoj. to je vea udaljenost, to je manje utjecanje.
Svi istraivai, koji se uspjeno vjebaju u koncentraciji, dolaze do otkria, da
za svijest prostor ne postoji. Adept se moe upoznati sa svakim predmetom, koji se
nalazi u njegovu okrugu i to tako da se jednostavno na njega koncentrira;
udaljenost ne igra kod takovih koncentracija nikakve uloge. On biva sebi svjestan
55
_____________________________________________________________________________________________
bilo kojeg predmeta, recimo kojeg drugog planeta, no radi toga, jer njegova
mo astralnog gledanja djeluje teleskopski, ve poradi toga, jer se u okrugu njegove
nutrine nalazi cijeli univerzum, kao jedna toka. Takav ovjek gleda ivotu u srce i
vidi ondje sve.
U Upaniadama stoji pisano, da se u srcu nalazi malena komorica, koja
sadri onaj nutarnji eter, koji proima prostor. To je Atma, besmrtan, svakoj
boli odmakli Ego.
U njemu stanuje nebo, stanuje svijet; u njemu stanuje vatra i zrak, sunce i
mjesec, munja i zvijezde; sve, to u tom svemiru egzistira, pae jo i vie.
(Chhandogyopnishad, VIII. i.i 3. 3.)
Taj nutarnji eter srca stari je mistiki izraz, kojim se ima oznaiti suptilna
bit Ega, koji u zbiljnosti proima sve, tako, da je onaj, ija se svijest protee u Egu,
sebi svjestan itavog univerzumu. Znanost nam kae, da kretnja svakog zemaljskog
predmeta utjee na najudaljeniju zvijezdu, jer da su sva tjelesa uronjena u eter i
proeta eterom, onim posvuda rairenim medijem, koji vodi vibracije pae i u
najdalje udaljenosti bez trenja i uslijed toga bez gubitka energije. To se odnosi na
formalnu stranu prirode. Zar si ne smijemo sada posve prirodno zamisliti, da e
svijest, ivotna strana prirode, isto tako proeti sve, kao i njezina formalna strana?
Mi osjeamo, da smo tu, jer primamo utiske o predmetima, koji su blizu
nas. Ako svijest odgovara sa isto tako snanim vibracijama na udaljene predmete,
kao i na blie, onda osjeamo kao da smo s onima isto tako zajedno, kao i s
ovima. Kad bi naa svijest na neki dogaaj, koji se odigrava na Marsu, isto tako
jako odgovorila, kao na dogaaj, koji se zbiva u naoj sobi, nae poznavanje onoga
na Marsu ne bi bilo manje od ovog u naoj sobi i naa bi se svijest osjeala u prvom
sluaju isto tako tu, kao i u drugomu. To nije dakle pitanja mjesta, o kojem se
ovdje radi, ve je to pitanje razvitka jednog svojstva. Spoznavatelj je uvijek ondje,
gdje njegova svijest moe reagirati t. j. gdje moe dati odgovor. Da je mo
reagiranja pojaana to znai, da spoznavatelj sve, na to njegova svijest odgovara,
sve, to lei unutar njegova opsega vibriranja, obuhvaa u svoju svijest.
Da moemo ono gore reeno bolje shvatili, posegnut emo ponovo za
jednom fizikom analogijom i tako mnogo bolje razumjeti. Oko vidi sve, to mu
mogu dovesti titraji svjetla; inae nita. Ono moe reagirati na titraje unutar
56
_____________________________________________________________________________________________
izvjesnih granica; sve to lei izvan tuga, ispod ili preko, ostaje za oko tamno. Stara
hermetska zasada: kako gore, tako i dolje, moe nam sluili kao klju za Labirint,
koji se nalazi oko nas, pa kad tono istraimo neki refleks, koji ovdje dolje
opazimo, onda emo moi vie putu neto nauiti o stvarima ondje gore, koje taj
refleks bacaju.
Razlika izmeu mogunosti prenoenja svijesti na bilo koje mjesto i izmeu
staviti se u vie sfere, lei u tom, da Jiva, u prvom sluaju smjesta osjea, da se
nalazi nasuprot dotinih udaljenih predmeta bez obzira na to, da li je pri
tome zatvoren u svoje nie haljine ili nije, dok u drugom sluaju, odjeven u
svoje astralno i mentalno tijelo ili samo u mentalno, on se neizmjernom
brzinom prenosi od jedne take do druge, pa si je toga prenoenja i svjestan. Jedna
jo vanija razliku lei u tom, da se Jiva u drugom sluaju moe nalaziti postavljen
usred mnogo stvari, koje on ni najmanje ne shvaa, usred njemu posve novog i
stranog svijeta, koji e ga zbuniti i uplaiti, dok u prvom sluaju, sve to vidi, on i
razumije, bez koncentracije, ne ima mira tako govori forme. Na takav nain
istraen proviruje ivot Ega iz svega i mi dolazimo do ugodne spoznaje, do koje
inae ne bismo nikada mogli doi, ma da smo i bezbrojne ivote proboravili usred
mora formi.
Koncentracija je sredstvo, s pomou kojega se Jiva oslobaa iz okova i nalazi
mir. Za onoga, koji ivi samo opako, koncentracija, ne ima mira, tako
govori Uitelj u Bhagavad Gita, (II. GG), jer mir ima svoje obitavalite na
vrhuncu peine, koja se visoko uzdie iznad bunih valova forme.
57
_____________________________________________________________________________________________

Kako da se koncentriramo
im se istraivalac upoznao s lekcijom koncentracije, ne bi smio oklijevati,
ve bi morao odmah poeti da ju izvrava.
Ako posjeduje temperament, koji naginje na odanost, znatno e mu se time
pojednostaviti ispunjenje njegove enje, jer u tom e sluaju on moi predmet
svoje naklonosti i odanosti odabrali za predmet svojih promatranja, pa budui, da
e mu srce osjeati silnu privlaivost prema tom predmetu, to e mu i intelekt biti
uvijek pripravan, da se njime pozabavi, pa e ovomu biti lako, da si predoi
ljubljenu sliku, a druge slike posvema iskljui. Jer elje neprestano nasru na
intelekt i on bi htio, da je stalni sluga uivanja. Sve to na bilo koji nain prua
veselje, upravo je ono, za im on stalno tei i zato, on uvijek ide za tim, da sebi
predouje slike, koje mu pruaju uitak, a odbija one, koje stvaraju uvstva
neraspoloenja. On e se dakle zadravati kod, omiljele slike vezan uitkom, koji
je skopan s njenim promatranjem, pa ako bude silom od nje odvraen, ou e se
ipak k njoj povratiti. ovjek, koji je tako odan predmetu svojega nagnua, moi e
se vrlo brzo dovinuti do visokog stupnja koncentracije. On e pri tome misliti na
predmet svoje odanosti, pribavi sebi snagom svoje mate, dosta jasno sliku i zatim
drati svoj intelekt neprekidno upravljen na tu sliku, na misli o svom Ljubljenomu.
Kranin e na taj nain misliti na Krista, na Djevicu Mariju, na svojega sveca
zatitnika ili svojeg Anela uvara; Hindu na Maheshvaru, na Vishnu-a, na
Uma ili Shri-Krishnu: Parsi na Ahuramazdu ili Mithru; Buddhista opet na
Buddhu, Bodhisattvu itd. Sve su to bia na koja se poboan ovjek moe da
obrati s punom odanosti i svi oni snano privlae njegovo srce, kad je intelekt usko
povezan s predmetom, koji mu podaje sreu. Na takav se nain moe intelekt uz
najmanji napor i najneznatniji gubitak energije dovesti do koncentracije.
Ako naprotiv temperament istraivaoca ne naginje na odanost, to element
privlaivosti moe usprkos toga i u tom sluaju da nam pomogne, samo to se
ovdje privlaivost ne povezuje uz osobu, ve uz jednu ideju. Prvi pokuaji u
koncentraciji, morali bi uvijek posezati za takovim pomonim sredstvima. Tko ne
naginje na odanost, uinit e najbolje, da sebi kao element privlaivosti odabere
neki duboki problem. Taj bi morao onda biti predmetom koncentracije, a intelekt
bi morao biti i stalno na njega upravljen. Silu, koju privlaivost povezuje jest
58
_____________________________________________________________________________________________
prema tome intelektualni interes, duboka enja za spoznajom, a to je jedan od
temeljnih ljudskih nagona.
Druga jedna vrlo plodonosna forma koncentracije za onoga, koji se ne
osjea, da bi ga privlaila, bilo koja osobnost, kao predmet njegova nagnua, jest
to, da sebi izabere bilo kaju vrlinu, pa da se onda na nju koncentrira. Iz takovog
predmeta mogla bi izbiti vrlo djelotvorna forma odanosti, jer takav predmet
apelira ma srce s pomou ljubavi za intelektualnim i moralno lijepim. Intelekt
mora pokuati, da dotinu vrlinu sebi predstavi tako, da ona bude to vie
savrena, pa kad je uslijed njenog djelovanja postignut sveopi pregled, onda bi
intelekt morao biti nepomino upravljen na njezinu pravu bit. Velika dobit, koju
takav nain koncentracije donosi, jest ta, da e se intelekt prema dotinoj krijeposti
premodelirati i opetovati njezine titraje, i time e se ta krijepost malo pa malo
prilagodit ljudskoj naravi i konano se usaditi u njegov karakter.
To modeliranje intelekta zaista je akt samo-stvaranja, jer nakon nekog
vremena intelekt e forme, koje su mu za vrijeme koncentracije bile narinute,
dragovoljno prihvatiti i te e forme postati onda organima njegovog obinog
naina izraavanja. Istina je, to ui stari Cohhandogyopanishad (III. XIV. i.).
ovjek je stvor razmiljanja: o emu on u tom ivotu razmilja, to e on
postati u jednom kasnijem ivotu. Ako intelekt napusti predmet svoje
koncentracije, potrebno je, da ga se natrag privede i iznova upravi na predmet.
esto puta e on najprije tumarati naokolo, a da si toga tumaranja ne e biti ni
svjestan. Istraivalac e onda najedanput uvidjeti, da misli na neto posve drugo, a
ne na predmet, o kojem je odluio, da e razmiljati. To e mu se ponavljati, ali on
mora svaki put svoje misli natrag dovesti na odabrani predmet, to je dosta
naporan i teak postupak. Meutim na bilo koji drugi nain ne da se koncentracija
postii.
Jedna vrlo korisna i instruktivna mentalna vjeba sastoji se u tom, da se onaj
tako neopazice izmakli intelekt natrag dovede onim istim putem, kojim se on od
njega udaljio. Analognim postupkom dobiva takoer i jaha veu mo nad svojim
konjem, kad mu on pobjegne. On upotrebljava to sredstvo, da konja odui od
bjeanja.
59
_____________________________________________________________________________________________
Dosljedno miljenje je dodue prvi korak do koncentracije, no ipak nije
istovjetno s njom, jer pri dosljednom miljenju putuje intelekt kroz itavi red slika,
od jedne do druge, u da nije kod nijedne ostao stajati. Poto je to mnogo lake,
nego li koncentracija, to e poetnik moi upotrijebiti tu metodu u svrhu, da iz
toga miljenja kasnije pree na tee zadae. Za ovjeka, koji u sebi nosi post, bie
esto puta probitano, da sebi izabere bilo kakav prizor iz ivota osobe njegove
odanosti i da si ivahno predoi taj prizor sa svim njegovim pojedinostima, svim
lokalnim prilikama i bojama one okoline. Na takav nain biti e intelekt malo po
malo zadran u izvjesnom smjeru: njega e se moi odvesti i zadrali uz glavnu
figuru cijelog prizora, uz predmet njegove odanosti. Poto je u intelektu taj prizor
reproduciran, to e on uzeti neki lik zbiljnosti, pa je posve lako mogue, da e
dotinik na takav nain magnetski doi u dodir sa zabiljekom tog prizora u jednoj
vioj sferi naime sa njegovom stalnom fotografijom u kozmikom eteru pa e
o njem na tom putu saznati mnogo tonije nego to bi mu to bilo na bilo koji drugi
nain mogue. Takav odani ovjek mogao bi tim putem takoer doi i u magnetski
dodir s predmetom svoje odanosti i stupiti u mnogo intimnije odnose, no to je to
na drugi nain mogue, jer svijest nije podvrgnuta nijednoj fizikoj skuenosti
prostora, ve je uistinu svagdje prisutna, gdje je sebi sama sebe svjesna.
Prava koncentracija meutim nije istovjetna sa metodikim miljenjem.
Intelekt mora konano biti privezan uz izvjesni predmet i mora neprestano uz
njega ostati. Nije dovoljno, da on taj predmet sebi samo zamisli, ve on mora cijeli
njegov sadraj da u neku ruku isie da ga apsorbira.
60
_____________________________________________________________________________________________

GLAVA VIII

Zapreke koncentracije

Nemiran intelekt
Sveopa tuba, koja se uje iz ustiju onih, koji su poeli du se praktiki bave
koncentracionim vjebama, jest, da ve i sam pokuaj, da se koncentriraju, vodi
obino samo do jo veeg nemira u intelektu.
Do izvjesnog je stupnja ta nesumnjiva istina, jer kao to zakon o uzroku i
posljedici postoji svuda, tako on postoji i ovdje, pa ovaj na intelekt izvedeni pritisak
uzrokuje, posve prirodno, i odgovarajue protudjelovanje. Kad smo voljni to
priznati, unda moramo s druge strane ipak upozoriti na to, da se taj poveani
nemir u glavnom osniva na iluziji. Osjeaj tako poveanog nemira ima se u
glavnom pripisati otporu Ega, koji tei za postojanou protiv intelekta, ije
normalno stanje je gibanje. Taj je Ego kroz dugi niz godina bio vuen od intelekta,
koji se nalazio u brzom gibanju, kao to je i ovjek vuen od zemlje, koja se okree.
To je okretanje isto takovo gibanje, kojeg si ovjek nije ni najmanje svjestan. On ne
zamjeuje, da se zemlja giblje, toliko je njezin dio, koji se s njom zajedno kree.
Kad bi se on mogao odijeliti od zemlje i zaustaviti svoje vlastito gibanje i kad ne bi
pri tom bio na komade raznesen, tek onda bi mogao doi do svijesti, kolika je
brzina, kojom se zemlja okree. Dok ovjek svakoj kretnji svoga intelekta
poputa tako dugo si ne e biti svjestan njegovog djelovanja; ali im sebi poduzme,
da e to gibanje obustaviti, odmah osjea, da je do sada poputao neprestanim
kretnjama intelekta.
Pozna li poetnik te injenice, ne e se u prvom poetku svojih naprezanja
prestraiti, nego e znati, kako da se vlada spram toga iskustva, te e i dalje vriti
svoju zadau. Ta to i nije nita drugo, ve potvrda onoga, io je ve prije 5.000
godina u Bhagavad Gita VI (33, 34, 35) na slijedei nain bilo izraeno:

61
_____________________________________________________________________________________________
Ne mogu da naem vrstog oslonca o Madhnsudanu, u tom stanju Yogi-a,
koji se, kako Ti kae, moe postii ravnoduje, jer intelekt je zaista nemiran, o
Krishna, on je nesretan, svojevoljan i teko se dade obuzdati. ini se, da se on isto
tako teko dade staviti u verige, kao i vjetar.
A i odgovor, kojim Krishna upuuje na jedino mogui put do uspjeha, danas
je isto tako istinit, kao i onda. On glasi: Bez sumnje, o Moni, teko se dade
intelekt ukrotiti, jer on je nemiran, ali stalnom vjebom i velikom strpljivou,
moe ga se uistinu ukrotiti.
Na takav nain ukroeni intelekt, ne e vie biti tako lako maknuti iz
ravnotee mislima drugih ljudi, koje idu za tim, da se bilo gdje ugnijezde, a koje
nas stalno okruuju. Jer intelekt, koji je priviknuo na koncentraciju, pridri sebi
izvjesnu stalnost i odreenost i ne da se tako lako uplivisati, niti si dade narinuti
nepoeljnu formu od nepozvanih nasrtnika.
Svi ljudi, koji bi htjeli kolovati svoj intelekt, morali bi biti uvijek na oprezu,
pogotovo prema onim mislima, koje bi se htjele uvui u intelekt. Protivljenje, da
se opakim mislima dozvoli boravak, nadalje, nastojanje, da se odmah istjeraju
takove misli, ako su si ipak znale pribaviti ulaz, pa bezodvlana izmjena jedne 1oe
misli a drugom protivnog karaktera, to su stvari, koje, ako se provode, toliko
preudeavaju intelekt, da e on, nakon izvjesnog vremena, automatski pobrinuli
se, da odstrani zlo. Harmonini, ritmiki titraji odbijaju neharmonine i
neredovite; oni odskau od povrine koja ritmiki titra, kao kamen, kad ga se baci
na kota, koji se vrti. Poto mi svi do sada ivimo u stalno tekuoj struji dobrih i
loih misli, to moramo priuavati svoj intelekt na to, da on stalno bira, tako da
dozvoli dobrim mislima, da one automatski ulaze, a zlima da zabrani svaki pristup.
Intelekt je slian magnetu, koji privlai i odbija; mi sami moemo odrediti,
koje vrsti e biti ta privlaiva i odbojna snaga. Ako bdijemo nad mislima, koje
ulaze u na intelekt, onda emo nai, da su one veinom iste vrsti, kao i one,
kojima se mi sumi obino bavimo. Intelekt privlai misli, kaje su konformne
njegovoj normalnoj djelatnosti. Ako sada ovdje, neko vrijeme oprezno biramo, onda
e naskoro intelekt sam od sebe u svom propisanom smjeru birati, pa e tako zlim
mislima zaprijeili, da prodru u intelekt, dok e dobre uvijek nai otvorena vratu.
62
_____________________________________________________________________________________________
Veina je ljudi uistinu odvie osjetljiva. Ta odve velika osjetljivost osniva se
meutim na slabosti, a ne na promiljenom podvrgavanju samoga sebe uplivima
vie vrsti. Mi radi toga inimo dobro, kad uimo, kako emo sami sebe uiniti
pozitivnima, a da se pri tom moemo drati takoer i negativnima, ako smatramo,
da je to od potrebe i da je poeljno.
Redovito vjebanje u koncentraciji vodi do jaanja intelekta tako, da e on
sve izvana dolazee misli dragovoljno podvri kontroli, a znati e ih i odabrati.
Objasnili smo ve kako ga se moe dovesti dotle, da sve, to je loe, automatski
odbije. Meutim ne e biti s gorega, ako gore reenom nadoveemo, da, iako se je
u intelekt uuljala koja loa misno, da e biti mnogo bolje, ako se s njome ne
uputamo u borbu, nego da pazimo, da nam intelekt nikad ne e moi misliti
istodobno na dvije stvari. U tom sluaju treba dakle, da se intelekt upravi na jednu
dobru misao, a loa e ve sama po sebi biti izbaena. Ali ako se protiv neega
borimo, to e ba ta sila izazvati odgovarajue protudjelovanje i time pojaati na
nemir. Ako nasuprot svoj mentalni pogled obratimo prema jednoj slici, koja lei
ba u protivnom smjeru, onda e se prijanja slika iz naega vidokruga, mirno
izgubiti. Mnogi ljudi protrate godine borei se sa neistim mislima, umjesto da se
iskljuivo bave sa istim mislima, u kojem sluaju ne bi ove nikada ustupile mjesto
onim nasrtnicima. Osim toga postati e intelekt time, to u sebe uvlai mentalnu
materiju, koja na zlo reagira, malo po malo prema toj vrsti misli uope pozitivan i
neosjetljiv.
U tom lei tajna ispravne osjetljivosti. Intelekt reagira ve prima svojoj
konstituciji; on odgovara na sve, to mu je po naravi slino i srodno. Time, to se
od navike podajemo dobrim mislima, inimo, da intelekt postaje prema dobru
negativan, prema zlu pozitivan, jer mu na takav nain dovodimo direktno
materijal za njegovu izgradnju, koji je za dobro osjetljiv, a za zlo neosjetljiv. Mi
moramo misliti na ono, to bismo htjeli u sebe dovesti, a uvati se, da mislimo na
ono, to ne bismo htjeli u sebe primiti. Takav intelekt privlai iz misaonog svijeta,
koji se oko njega nalazi, dobre misli, a zle odbija, i tako usred one iste mentalne
atmosfere, koja drugi koji intelekt blati i slabi, postaje on ii i jai.
Metoda, kako da se namjesto jedne misli postavi druga, moe da je u
mnogom smislu od velike koristi. Ako se kakova neprijatna misao o nekom
ovjeku uulja u na intelekt, onda bismo ju morali smjesta zamijeniti s kojom
63
_____________________________________________________________________________________________
drugom misli o kojoj vrlini, koju taj ovjek posjeduje ili kojem djelu, koje je on
poinio. Ako se na intelekt, uslijed nekog straha uznemiri, trebali bismo ga odvesti
do misli, na kojoj se osniva na ivot, i do dobrog zakona, koji snano i blago
stavlja u red sve stvari. Za sluaj, da se stalno namee neka posebna vrst
nepoeljnih misli, bilo bi pametno, da se opskrbimo posebnim orujem; u tom
sluaju treba dozvati u pamet bilo koji stih ili reenicu, u kojoj je sadrana ba
protivna ideja i te se reenice treba sjetili svaki put, kad se javlja nepoeljna misao.
Za jedan ili dva tjedna ta e nas misao prestati da uznemiruje.
Vrlo je dobro usaditi u sebe bilo koju uzvienu misao ili rije, koja daje
odvanosti, jednu zanosnu reenicu, koja nas sili na plemeniti nain ivota.
Danomice, prije nego to se bacimo u vrtlog ivota, morali bismo se naoruati s
takovim oklopom dobrih misli. Dovoljno je uzeti neto malo rijei iz bilo kojeg
svetog pisma, pa kad si ranim jutrom, kraj eeg opetovanja usadimo te rijei u
pamet, one e se preko dana uvijek pojaviti, kadgod je intelekt neuposlen i dolaziti
nam same u svijest.

Opasnosti koncentracije
Ima izvjesnih pogibelji, koje su skopane sa prakticiranjem koncentracije,
na koje treba upozorili poetnike, jer mnogi marljivi aspiranti, u svom nastojanju,
da stignu to dalje, napreduju odve naglo, pa sebi tako kode, umjesto koriste.
Uslijed neznanja i nepaljivosti moe aspirantovo tijelo lako stradati.
Kad netko svoj intelekt koncentrira nehotice mu tijelo doe u stanje
napetosti, a da to i ne opaa. Kako se tijelo povodi za intelektom moemo vidjeti u
mnogim posve trivijalnim prilikama. Kada se n. pr. napreemo, da se neega
sjetimo, namrti nam se elo, oi se zapilje u jednu toku i obrve se stegnu; kod
osobito napete panje pogled nam je posve nepomian, a i kod tjeskobe, odraava
se plaljiva napetost. Od najranijih vremena bio je svaki intelektualan napor
skopan i sa tjelesnim naporom. Intelekt, udovoljavajui tjelesne potrebe, bio je
posve zaokupljen tjelesnim naprezanjem, a time je izmeu obiju nastala
povezanost, koja posve automatski funkcionira.
Kad zaponemo s koncentracionim vjebama, onda tijelo ide ve od navike
odmah za intelektom, miice se ukoe, a ivci postanu napeti. Radi toga vrlo
64
_____________________________________________________________________________________________
lako nastaje kao popratna koncentraciona pojava velika fizika umornost,
iznemoglost miica i ivaca tako, da mnogi cijelu stvar rado naputaju, s
uvjerenjem, da te zle posljedice ne e minuti.
Tomu se meutim moe vrlo lako izbjei i to s pomou jednog jednostavnog
sredstva opreznosti. Poetnik bi morao kadikad svoju koncentraciju malo
prekinuti, da tako dobije vremena, da pripazi na stanje svojega tijela; nae li, da je
ono previe napeto ili ukoeno, onda mora smjesta s tim stanjem prestati. Kad se
to vie puta ponavlja, onda se razveu te kope povezivanja izmeu intelekta i tijela
i tijelo ostaje za vrijeme, dok je intelekt koncentriran, gipko i okretno. Patanjali
kae: da za vrijeme koncentracije dranje tijela mora biti: lako i udobno;
intelektu ne moe nita koristili ako tijelo kraj toga pree u stanje napetosti, tijelu
pak moe to samo koditi.
Za bolju ilustraciju toga iznesti u ovdje jedan lini doivljaj: Za vrijeme,
dok me je H. P. Blawatsky kolovala, naredila mi je jednoga dana, da izvrim
izvjestan napor svoje volje. Ja sam to provela silno se napreui, a rezultat je bio,
da su mi sve ile na glavi jako nabrekle. Draga moja, ula sam gdje mi strogim
glasom govori ako Vi svoju volju napreete, to nema nikakve veze sa ilama.
Druga fizika opasnost lei u djelovanju, koncentracije na ivane stanice u'
mozgu. im koncentracija biva jaa, intelekt stupa u mir, a Ego poinje djelovati
preko intelekta. Ovaj pak postavlja na mozgovne ivane stanice nove zahtjeve. Te
stanice, sastoje se na kraju krajeva iz atoma, a stijene tih atoma iz itavog niza
spirala kroz koje se izlijevaju struje ivotne snage.
Ovakvih spirala ima uvijek po sedam zajedno, od kojih samo etiri bivaju
upotrijebljeni; dok ostala tri ostaju na sadanjem razvojnom stupnju
neupotrijebljena, kao neke vrsti rudimentarnih organa. im sada ove dolje
strujee vie vrsti energije nastoje da nau kanal u atomima, bivaju oni spirali
koji e im tek u kasnijoj razvojnoj periodi sluit kao kanali, potaknuti na
djelovanje. Dok se to odigrava polagano i vrlo oprezno, dotle je cijeli proces posve
neopasan; nasuprot, e svaki jai pritisak onoj njenoj strukturi nanijeti tete.
Ostanu li te sitne, njene cijevice neupotrjebljene, njihove se stijene meusobno
dodiruju kao cijevi od gume; kad se te stijene nasilno otrgnu, mogu se lako
potrgati. Osjeaj tuposti i tromosti koji se iri preko itavog mozga znak je da u
65
_____________________________________________________________________________________________
tom smjeru prijeti opasnost. Ako se na taj osjeaj ne obaziremo, moe nastati jaka
bol, a i tvrdokorna upala. Radi toga trebalo bi iz poetka provoditi koncentraciju
vrlo oprezno i nikad ju ne bismo smjeli tjerati tako daleko, da se u mozgu osjeti
umor. Iz poetka potpuno je dosta tek nekoliko minula; kod postepene vjebe
moe se onda vrijeme rada malo po malo produiti.
Neka je vrijeme, koje se posveuje, koncentraciji jo tako kratko, glavno je,
ds se obavlja redovito. Izostane li takova vjeba jednoga dana posve, vratit e se
atomi u svoje prijanje stanje, pa se onda mora opet poeti iz nova. Redovita,
stalna, ne odvie odijeljena vjeba osigurava, bezuvjetno najbolje rezultate, a time se
ujedno uklanjamo svakoj opasnosti.
U nekim tako zvanim Hata-Yoga kolama preporua se uenicima, da
podupiru koncentraciju tako, da upru pogled u jednu toku na bijeloj ploi i da to
nepomino gledanje provode tako dugo, dok ne nastupi stanje transa. Bit e
meutim bolje, da se tako ne radi i to iz ovih dvaju razloga: prvo takav postupak
kodi fizikom gledanju, oi gube sposobnost, da se dobro namjeste: drugo, takav
postupak stvara neku vrst mozgovne paralize! To poinje tako, da se stanice retine
umore, im ih valovi svjetla samo dodirnu i da gore spomenuta toka postane za
oko nevidljiva, budui, da je odnosno mjesto na retini, na kojoj se je slika te toke
stvorila, postala, uslijed neprestane upotrebe, neosjetljiva. Taj umor proiruje se
prema unutra, dok ne nastupi neka vrst mlitavosti i dotini ovjek ne padne u
trans. Pa uistinu sainjava i na zapadu ovakvo pojaano draenje vidnog organa
sa rotirajuim zrcalom ili sa elektrinim svjetlom itd. Jedno priznato sredstvo su
izvravanje hipnoze.
Mlohavost mozga ne samo to na fizikoj razini prekida miljenje, ve ona
ini, da je mozak i naprema nefizikim titrajima neosjetljiv, tako, da Ego uope ne
moe na njego utjecati. Ona ga dakle ne puta slobodnim, ve mu samo oduzima
njegovo orue. Ima ljudi, koji mogu itave tjedne ostati u takovom stanju transa,
ali kad se iz njega vraaju ne postaja ni najmanje pametniji, nego to su bili prije
toga. Na spoznaji nisu oni sigurno nita dobili, tek su izgubili svoje vrijeme.
Takovom metodom ne dobiva se na duevnoj snazi, ve je jedino moe uzrokovati
fizika iznemoglost.

66
_____________________________________________________________________________________________

Meditacija
to se ima razumijevati pod meditacijom, proizlazi zapravo ve iz prijanjeg
izlaganja, jer ona je samo dulje nastavljena koncentracija intelekta na jedan
predmet odanosti ili na jedan problem, koji mora biti osvijetljen, da poslane
razumljiv; na neto, iji ivot, a ne formu mi bismo htjeli da sebi predoimo i
usvojimo.
Meditaciju moi emo tek onda uspjeno provoditi, kad emo koncentraciju
svladavati bar do nekoje izvjesnog stupnja. Jer koncentracija nije sama za sebe
svrha, ve je samo sredstvo do cilja; ona iz intelekta stvara orue, koje e njegov
posjednik moi po svojoj volji upotrijebiti. Ako mi svoj intelekt, kad se nalazi u
stanju koncentracije nepomino drimo upravljen na jedan predmet, s nakanom, da
prodremo kroz koprenu, u koju je on zastrt, da uemo u ivot, koji ga ispunjava i da
taj ivot sjedinimo sa ivotom, koji pripada intelektu onda radimo ono, to se
zove meditacija. Prema tomu moemo koncentraciju smatrati kao stvaranje
organa, koji je potreban za meditaciju, a meditaciju samu, kao vjebanje toga
organa.
Intelekt se mora ponajprije priuiti na to, da bude vrsto upravljen na jednu
toku; onda ga treba upraviti na predmet, koji elimo spoznati i na tom se moramo
neko vrijeme nepomino zadrali.
Svaki onaj koji je odluio, da e ivjeti duevnim ivotom, mora da svaki dan
posveti izvjesno vrijeme meditaciji. Isto onako, kao to fiziki ivot nije mogu
bez uzimanja hrane, isto tako nije mogu duevan ivot bez meditacije. Oni,
kojima ne preostaje na dan barem pol sata, da se za to vrijeme odijele od svijeta i
da otvore svoje srce, kako bi se u nj izlio ivot iz sfera duha, ti ne e nikada postii,
da ive duevnim ivotom.
Boanstvenost moe da se otkrije samo jednoj koncentriranoj, postojano od
svijeta odijeljenoj nutrini. Bog se u Svojem svemiru pokazuje u beskonano
mnogostrukim formama; a u ovjejem srcu pokazuje se Ou u njegovu ivotu i
njegovoj biti: ondje se On otkriva onomu, koji je sastavni dio Njega samoga: U
tiini takove meditacije struji u duu mir, snaga i sila i ovjek, koji meditira,
razvijat e takoer i u svijetu uvijek najveu djelatnost.
67
_____________________________________________________________________________________________
Kad je Lord Rosebery govorio o Cromwellu, oznaio ga je praktinim
mistiarom, a uz to je i nadovezao, da je praktian mistiar najvea snaga na
svijetu. To je potpuno ispravno. Koncentrirana inteligencija, snaga, da se
netko moe posve odijelili od svjetske urbe, znai neizmjerni porast radne snage,
znai postojanost, samoprijegor i vedrinu. ovjek, koji meditira, jest ovjek koji
ne troi uzalud vrijeme, koji ne prosipa energiju i ne proputa nijedna priliku. Takav
ovjek, gospodar je nad dogaajima, jer sila, koja u tim dogaajima nalazi samo
svoj vanjski izraaj, nalazi se u njemu samomu; on uestvuje na boanskom ivotu i
prema tomu i na boanskoj sili.
68
_____________________________________________________________________________________________

GLAVA IX

Jaanje moi miljenja
Sada emo prei na to, da praktiki iskoristimo posljedice naega
istraivanja o moi miljenja, jer svaki studij, koji ne vodi ni do kakvog praktikog
iskoriivanja, jest i ostaje neplodan. Jo uvijek vrijedi ona stara reenica:
Konaan cilj svake filozofije jest, da uini kraj svakoj nevolji. Mi moramo nauiti,
kako emo razviti svoje umne sile tako, do emo moi pomoi onima, koji su u
naoj okolini, svim ivima, kao i takozvanim mrtvima, t. j. da podupremo razvoj
ovjeanstva i da uzmognemo ubrzali vlastiti svoj razvoj.
Samo stalnom i ustrajnom vjebom moe nam uspjeti, da ojaamo svoju
mo miljenja. Kao to nam je mogue postii razvoj svojih miinih snaga samo
tako, da miice, koje ve imamo, jo i dalje vjebamo, isto je tako i razvoj nae
mentalne snage ovisan o tom, u koliko nam uspije, da intelekt, koji takoer ve
posjedujemo, dovedemo do jo jaeg izraaja.
ivotni je zakon, da rastenje dolazi vjebom. ivot, t. j. na nutarnji Ego, tei
stalno za tim, da s pomou forme, u kojoj je zatvoren, dovede sebe do jaeg
vanjskog izraaja. Ako izazivamo ivot vjebom, onda e on pokuati, da proiri
formu pojaanim pritiskom, frika materija biva u formi istovarena, i to uslijed
toga nastalo proirenje ostati e djelomino stalnim. Kad se miicu vjebanjem
protegne, onda utie u nju vie ivota, stanice se umnaaju i tako miica raste. Isto
e tako iz mentalne sfere biti povuena svjea materija u titrajue mentalno tijelo,
koje stoji pod uplivom misli, pa e biti u njega staloena tako, da e narasti obujam
kao i zamrenost strukture. Isto tako raste i mentalno tijelo, kad uslijed miljenja
stoji u stalnoj vjebi i to bez obzira na to dali su misli, koje mu se dovode dobre ili
zle. Za porast tijela mjerodavna je suma misli, dok kvaliteta misli odreuje vrst
materije, koja se kod tog rastenja upotrjebljuje.
Ako se dakle mozak vjeba u miljenju, onda se umnoavaju stanice sive
supstance u fizikom mozgu. Istraivanja poslije smrti dokazala su, da mozak
69
_____________________________________________________________________________________________
misaonog ovjeka ne samo da je vei i tei od mozga seljaka, ve da on posjeduje i
mnogo vei broj zavoja. Ovi omoguuju znatno veu povrinu sive ivane
supstance, koja zapravo sainjava neposredno fiziko orue miljenja.
Poto dakle i mentalno tijelo, kao i fiziki mozak vjebom rastu, to bi oni,
koji bi htjeli, da poprave i poveaju svoje misaono orue, morali sluiti se
svakidanjim pravilnim vjebama u miljenju i ove izvoditi sa vrstom nakanom,
da e sebi, usavriti svoja mentalna svojstva. Samo se po sebi razumije, da e se sile,
koje se nalaze u spoznavatelju takovim vjebama bre razvijati, pa e onda s
potenciranom energijom moi djelovati na vehikel.
Da bi ipak te praktine vjebe mogle postii svoje puno djelovanje, morali
bismo ih metodiki izvoditi. Onaj, koji za tim ide, trebao bi da se prihvati jedne
valjane knjige, koja se bavi predmetom, koji ima za njega neku osobitu
privlaivost. Dotina knjiga mora imati autora, koji je kompetentan u pitanjima,
knja se ovdje raspredaju i moraju imati snanih misli, koje su za itaoca nove. U
takovoj knjizi neka polagano proita jednu reenicu ili par reenica, o zatim treba
da o itavom razmilja otro i ivo. Dobro bi bilo da sebi postavi pravilo, da dvaput
tako dugo razmilja koliko je itao, jer svrha itanja nije, da se obogati s novim
idejama, ve naprotiv, da se jaa mo miljenja. Takovom vjebanju trebalo bi, ako
je mogue, posvetiti danomice pol sata. Poetnik neka se ogranii na etvrt sata, on
e pri tom iskusiti, da e ga tako naporna pa1jivost u poetku dosta iscrpiti.
Svatko, koji je takove vjebe kroz nekoliko mjeseci pravilno provodio, nai
e, da mu je nakon tog vremena njegova mentalna snaga znatno napredovala i da
je podoban, da prema obinim zadaama i ivotnim problemima sada mnogo
snanije nastupa, nego prije toga. Priroda je pravedan platac, koji isplauje
svakomu tono njegovu plau, ali niti jedne pare vie. Tko bi htio da ubere plau
jake misaone moi, taj ju mora najprije da zaslui tekim misaonim radom.
Taj misaoni rad je, kako je prije istaknuto, dvostruk, s jedne strane moraju
sile svijesti biti van izvuene, s druge sirane moraju opet forme, putem kojih to
dolazi do izraaja, biti razvijene. Napose se ne smije zaboraviti na prvu toku.

Mnogi priznaju dragovoljno utjecaj, koji vri otro miljenje na mozak, ali
pri tome rado zaboravljaju, da je neroeni, besmrtni Ego izvor svega miljenja, i
dn oni imaju izvui samo ono, to ve od prije posjeduju. Sva ta snaga ve je i
70
_____________________________________________________________________________________________
onako u njima samima, oni treba samo da se njom poslue, jer ivotna klica u
svakom ovjeku jest njegov boanski Ego. Ovaj Egov aspekt, koji predstavlja
spoznaju i koji u svakomu od nas ivi, uvijek trai priliku da snanije doe do
izraaja. Sila nije stvorenu, ona od uvijek postoji u ovjeku, dok se forma stvara i
ona je promjenljiva, ali ivot je po svojoj snazi neogranieni Ego u ovjeku. Ova
sila koja se u svakom od nas nalazi, jest ona ista sila, koja je izgradila i taj
univerzum; ona je boanske, nipoto ljudske naravi; ona je jedan dio Logosova
ivota i od Njega neodjeljiva.
Kad bi istraivalac to sebi predoio i sjetio se, da nije nedostatak sile ono to
uzrokuje tekoe, nego da krivnja lei na nesavrenosti orua, onda bi on na posao
iao sa vie odvanosti i prema tomu s veim uspjehom. Zato neka mu uvijek lebdi
pred oima osjeaj, da je njegova narav, po njezinoj najdubljoj biti spoznaja, te da
jedino o njemu samomu ovisi, kako daleko ova duboka bit nalazi svoj izraaj u
njegovom sadanjem utjelovljenju. Taj izraaj je bez dvojbe, uslijed miljenja u
prolosti ogranien, ali se moe istom onom silom koja je u prolosti stvarala
sadanjost dovesti do daljnjeg procvata i djelovanja. Forme su plastine tvorevine i
njih se moe ivotnim titrajima preinaiti, ma da to ide samo posve postepeno.
Prije svega trebao bi istraivalac uvaiti da, ako tkogod eli postii stalno
napredovanje, za toga je nadasve vano, da te vjebe provodi redovito. Izostane li
vjeba jedan dan, to treba bar za vrijeme prvih stepena, u kojima raste tri do
etiri dana rada, da popravi ono, u koliko se je natrag pokliznuo. Kad je nasuprot
postignuta navika na postojano miljenje, onda je redovitost vjebanja manje
vana.
Dok meutim ta navika nije definitivno nastupila, dotle redovitost ini bitan
moment. Inae bi se opet pojavila stara navika rastresenosti; materija mentalnoga
tijela pada opet natrag u svoje stare forme i nju se mora s nova prodrmati. Bolje je
dakle, da se takve vjebe vre redovito, svaki dan po pet minuta, nego da se
neredovito radi makar i po pol sata.

Brige, njihovo znaenje i svladavanje
Ima neto istinito u reenici, da ljudi vie i bre stare od briga, koje ih tite,
nego od duevnog rada. Ako taj rad nije pretjeran, onda on ni najmanje ne e
71
_____________________________________________________________________________________________
otetiti misaoni aparat, ve e ga ojaati. Naprotiv onaj mentalni napor, pod kojim
se razumijeva izraz inim sebi brige, jako e ga otetiti i nakon izvjesnog
vremena izazvati e ivanu malaksalost i razdraljivost ime e stalni mentalni
rad postati nemogu.
to se ima razumjeti pod inim sebi brige? To je mentalni rad pri kojem se
neprestano ponavlja isti misaoni proces, koji u veini sluajeva ne vodi ni do kakvog
rezultata, pae se za takovim uope i ne tei.
To je neprestano izazivanje misaonih formi, koje ne stvara svijest ve
mentalno tijelo i mozak, a ovi ih nameu svijesti.
Kao to miica, kad je odvie izmuena, ne moe da mirno stoji, ve se pae i
protiv vlastite volje dalje giba, tako mentalno tijelu i mozak neprestano opetuju
jedne te iste vibracije, koje ih mue, a mislilac se onda uzalud bori, da ih utia i
uspostavi mir. Tako se ovdje opet sastajemo sa automatizmom, to jest, sa
tendencijom, da se gibanje nastavlja u istom smjeru, u kojem je bilo zapoeto.
Mislilac je razmiljao o nekom munom predmetu i trsio se, da doe do to
povoljnijeg konanog rjeenja. To mu nije uspjelo i on naputa daljnje mozganje, ali
ostaje nezadovoljan, jer gori od elje za rjeenjem, pa ga je jo i strah, da e morati
ponovno iskusiti sve neugodnosti, kroz koje je ve proao. Taj strah ga dovodi u
plaljivo, nemirna stanje, koje je skopano s neurednim izljevom energije. Pod
utjecajem te energije i potaknuto eljom, ali bez upravljanja sa strane mislioca,
nastavlja sad mentalno tijelo i mozak svoje kretnje, pa ponovno iznose one ve
izraene ali zabaene slike. Ove se opet nameu paljivosti i taj se redoslijed
opetuje neprestano. S pojaanim umorom pojavljuje se razdraljivost, a to opet
unatrag djeluje na izmorene forme tako, da djelovanje i protudjelovanje
sainjavaju neprestani circulus vitiosus (lat. zaarani krug). I tako ove patnike
misli, koje mi zovemo brige, ine ovjeka robom tjelesa, koja su zapravo odreena,
da mu slue tako, da on trpi pod njihovom tiranijom.

No ba taj automatizam mentalnog tijela i mozga, to nagnue, da se uvijek i
uvijek ponavlja jedanput izazvane vibracije, dade se upotrijebili za to, da se sprijei
beskorisno opetovanje munih misli. Kad je misaona struja sebi izgradila kanal,
jednu misaonu formu, onda i nove misaone struje kuaju udariti istim putem,
jer on predstavlja liniju, koja pravi najslabiji otpor. Misao, koja nam uzrokuje boli,
72
_____________________________________________________________________________________________
lako se opet vraa pod zasljepljujuim uplivom straha; isto se tako i misao, koja
nam sprema uitak, lako vraa pod fascinirajuim uplivom ljubavi. Predmet
straha, slika onoga to e nastati, ako ono postane zbiljom, to predviamo da
e doi, kopa sebi u mentalnom tijelu kanal, jednu formu, koja odgovara
dotinoj misli i stvara sebi u mozgu svoju brazdu. U mentalnom tijelu isto kao i u
mozgu u vrijeme kad smo slobodni od neposrednog rada postoji nagnue, da
se opetuje forma, koja je jedanput prihvaena i da se ona neizrabljena energija
izlije u kanale, koji su ve iskopani.
Najbolji nain, kuko da se rijeimo takovog kanala za brine misli, jest taj, da
iskapamo drugi jedan kanal od tono protivnog karaktera. Takav kanal, kako smo
vidjeli, biti e izveden tonim, ustrajnim i pravilnim miljenjem. ovjek, koji trpi
uslijed tako tekih i bolnih misli, morao bi prema tomu, da svakog jutra, odmah
nakon to je ustao, posveti tri ili etiri minuta bilo kakvoj plemenitoj misli, koja e
ga bodriti n. pr. Ego je mir, taj Ego sam ja.
On neka sebi pri tom u mislima dovede pred oi, da je on u najdubljoj sri
svoje biti jedno sa Najviim, da je on po toj nutarnjoj biti besmrtan,
nepromjenljiv, bez straha i slobodan, ist i jak; da je odjeven u prolazne haljine,
koje on pogreno dri za samoga sebe. Pa kad se je u te misli potpuno udubio,
onda e mir i spokojnost ui u njega i on e osjeati, da se nalazi u svojoj vlastitoj,
za njega posve prirodnoj atmosferi.
Ako e on tako svaki dan initi, te e misliti iskopali sebi u mentalnom tijelu
i u mozgu svoj posebni kanal, pa onda ne e proi mnogo vremena, a misao na
Ego, io znai mir i snagu, pojaviti e se u intelektu, bez posebnog napora i to
u asu, kad je on inae zaposlen, te e usred svjetovne urbe i buke rairiti nad
njim svoja krila. U taj e se kanal prirodno izliti mentalna energija, a bolnim
brigama biti e za uvijek zatvorena vrata.

Druga jedna metoda, kako moemo intelekt kolovati, da se dri dobrog
zakona, jest ta, da se priuimo, da budemo zadovoljni. ovjek, u tu svrhu, treba
da ima pred oima misao, da se sve prilike u svijetu odvijaju samo po pravilima
zakonitosti i da se nita ne dogaa sluajno. Nas dakle moe da pogodi samo ono,
to nam donosi Zakon, pa ma koja ruka to bila, preko koje to izvana dolazi.
Nita nas ne moe otetiti, to nas pa Zakonu ne bi ilo, to nas uslijed naeg
73
_____________________________________________________________________________________________
prijanjeg htijenja ili naeg rada ne bi pripadalo; nitko nam ne moe nanijeti
nepravde, ako nije orue Zakona, koji utjeruje dug, koji mi moramo platiti. Pae
i onda, ako u intelektu iskrsne slutnja na dolazee boli, dolazee brige, ovjek e
uiniti dobro, da im sabrano gleda u oi i da ih mirno prihvati.
Nestati e veim dijelom sve gorine takovih predosjeaja, im smo se
sagnuli pred ispunjenjem Zakona, pogodio nas on, bilo gdje i kako. A nama e to
jo lake poi za rukom, ako se sjetimo, da Zakon radi uvijek u korist naeg
osloboenja, jer ou tri od nas samo dug, koji nas dri u ropstvu i svaka bol, koju
nam on zadaje, zapravo je put, koji nas vodi do naeg spasenja. Svaka bol, bila
ona koje vrsti mu drago, vodi konana do sree i blaenstva i njena je svrha, da se
rastrgnu svi lanci, koji nas dre prikovanima uz vrtee se kolo poroda i smrti.
im nam jednom takove misli postanu navikom, prestaju i sve brige, koje
nas mue, a njihove pande okliznu se na jakom oklopu mira.

Miljenje i kako se ono moe obustaviti
elimo li postignuti snagu, onda to moemo pospjeili tako, da ne samo
nauimo, kako se misli, ve i da znamo kako moemo obustaviti svoje misli, kad
god nam se to prohtije.
Tako dugo, dok mislimo, morali bismo svu snagu svoga intelekta staviti u to,
da mislimo dobro, koliko je to samo mogue. Kad je rad miljenja jednom
dovren, onda bismo morali daljnje miljenje potpuno obustaviti. Prema tomu mi
ne bismo vie smjeli dozvoliti, da sile neodreeno produuju miljenje, t. j. da s
jednom, netom naputenom, misli najprije zaponemo, a odmah zatim, da ju
napustimo. Ta mi ne dozvoljavamo ni stroju, da dalje ide, kad on nema vie to da
radi, jer e se inae beskorisno istroiti njegov mehanizam. A neprocjenjivom
mehanizmu naeg intelekta dozvoljavamo, da se stavi u pogon i da bespotrebno
dalje radi, ma da se pri tom troi i ma da nam ne nosi nikakve koristi.
I ba zato je za nas velika teevina, ako znamo svoj intelekt potpuno
obustaviti i dati mu, da se odmori. Kao to izmorenom tijelu vanredno godi, kad se
moe isprueno odmoriti, isto tako moe i izmoreni intelekt nai potpunu okrjepu
samo u potpunom miru. Iznemoglost i prerano propadanje neminovne su
posljedice nepotrebnog troenja energije. Bezuvjetno emo svoje mentalno tijelo i
74
_____________________________________________________________________________________________
svoj mozak uzdrati dulje intaktnim, ako budemo nauili da ga obustavljamo,
napose onda, ako on nije upravljen da postigne koristonosan rezultat.
Potpuno obustaviti svoje miljenje nije ba tako lako. To je pae, jo tea
zadaa, nego samo miljenje. Zato bi trebalo, dok se na to ne priuimo, vjebati
samo kratko vrijeme; jer tko hoe da mu intelekt miruje, mora iz poetka na to
utroiti dosta snage. Zadaa se sastoji u tom da se nakon ustrajnog miljenja,
predmet, o kojem se je razmiljalo, napusti, a im onda u intelektu izbije bilo koja
druga misao, treba svu panju od nje odvratiti. Svakom takovom nasrtniku trebalo
bi stalno okrenuti lea i ako je potrebno, predstaviti sebi prazan prostor ili misliti
samo na tiinu i tamu. Ako se ta praksa provodi kroz dulje vrijeme postati e
cijela stvar mnogo jasnijom i kod ovjeka, koji za tim ciljem tei, razvit e se uz
osjeaj mira i spokojnosti jo i odvanost i postojanost.
Pored toga ne smijemo meutim zaboraviti, da je obustava miljenja, koje je
bilo upravljena na vanjsku djelatnost, nuna stepenica u radu u viim sferama. Kad
je mozak nauio, da se moe prenijeti u stanje potpunog mira, kad je prestao da
nemirno i opetovano iznosi prekidane slike prijanjeg djelovanja, onda se otvara
mogunost, da se svijest izvue iz svoje fizike haljine i da moe slobodno djelovati
u svom vlastitom svijetu. Onaj, koji gaji nadu, da bi ve u ovom sadanjem ivotu
mogao uiniti taj korak naprijed, trebao bi nauiti, kako se miljenje posvema
obustavlja, jer samo onda, kad u niim sferama moemo zapovijedati, da se
izmjene misaonog principa obustave, samo se onda dade izvojtiti sloboda za
jednu viu sferu.
Druga jedna metoda, da se mentalno tijelo i mozak dovedu do mira, to je
znatno lake provesti, nego li da se misli obustave, jest ta, da se mislima dade jedan
novi smjer. ovjek, koji je nauio, da u stanovitom smjeru marljivo i ustrajno
misli, morao bi da svoje misli uposli jo u jednom drugom potpuno razliitom
misaonom pravcu tako, da moe kad zaeli, svoj intelekt osvjeiti odvrativi ga od
jednog i uposlivi ga u drugom pravcu.
Svoju izvanrednu duevnu svjeinu i mladenatvo, koja je W. E. Gladstona,
engleskog premijer-ministra, resila jo u visokoj starosti, ima on u glavnom
zahvaliti injenici, da se je za vrijeme cijelog svog ivota bavio osim politike jo i s
drugim stvarima. Najjae i najintenzivnije bile su mu misli zaposlene politikom,
75
_____________________________________________________________________________________________
dok je asove svoje dokolice ispunjavao najvie teolokim i filolokim studijama.
Kao teolog izgleda da nije odve daleko dotjerao i u koliko se istaknuo kao uitelj
grkog jezika, nisam u stanju da potvrdim. Ako se dakle ne moe rei, da je sa
svojim teolokim radnjama svijet osobito obogatio, to ipak te studije imaju isto
tako kao i radnje u grkom za njega samoga tu prednost, da su njegov mozak
odrali svjeim i osjetljivim. Charles Darwin se je nasuprot u visokoj starosti gorko
tuio da je dozvolio, da sposobnosti, koje su se protezale na stvari, koje su leale
izvan njegovog specijalnog studija, posve atrofiraju, jer ih je skroz zanemario.
Umjetnost i lijepa literatura nisu za njega imale nikakve privlaivosti, i on je bolno
osjeao ogranienost, koju je sam sebi nametnuo time, to se potpuno apsorbirao
od svojih specijalnih studija. ovjeku treba promjene, koliko za razvoj njegovog;
misaonog ivota, toliko i za izobrazbu njegovog tijela, inae postoji za njega
opasnost, da ga zahvate mentalni grevi slino, kao kad neki boluju na
grevima kod pisanja. Za ljude, koji su mnogo okupirani svjetskim poslovima,
osobito je vano, da se usporedo jo bave sa stvarima, koje iziskuju osobite
intelektualne sposobnosti i koje se uz radin ivot ne mogu razvijati, n. pr.
umjetnost, znanost ili lijepa literatura, jer se mogu njima osvjeiti i izgladiti. Prije
svega trebalo bi mlade, da si postavi takove zadatke, dok je mozak jo svje i
sposoban za rad, dok jo nije oslabio i istroio se; time e si osigurati pomona
vrela za kasnija vremena, koja e im obogatiti i uljepati dane, kad e bili slabi.
Mozak e mnogo dulje zadrati svoj elasticitet, ako mu se na takav nain priuti
mir.
76
_____________________________________________________________________________________________

Tajna nutarnjega mira
Mnogo toga, to je bilo do sad izneseno, daje nam nasluivati, kojim putem
treba da udarimo, ako elimo da sebi osiguramo svoj mir. Pri tomu je glavno, da
dobijemo jasan odgovor na pitanje: Koje mjesto zauzimamo mi u svemiru?
Mi sainjavamo jedan dio jednog velikog ivota, koji ne pozna neuspjeha,
koji ne pozna gubitka na snazi ili naprezanju, koji mono i blago upravlja sa svim
stvarima, koji pokree sve svjetove i dovodi ih do njihovog cilja. Ako mi svoj
maleni ivot smatramo kao jednu za sebe postojeu neovisnu jedinicu, koja se ima
boriti za svoj opstanak zajedno sa bezbrojnim neovisnim jedinicama, onda mi na
najokrutniji nain varamo sami srbe. Dok mi o ivotu i svijetu imamo ovakvo
shvaanje, dotle e nutarnji mir ostati za nas nedostiivo udaljen. im emo
naprotiv moi osjetiti i pojmiti, da na Ego zajedno su svim ostalim Egoima oko
nas sainjava samo jedno veliko jedinstvo, nutarnji e se mir vratiti u nas i onda
vie ne postoji opasnost, da emo ga ikada izgubiti.
Sve unutarnje brige i nemiri potjeu odatle, jer si umiljamo, da smo
jedinice, koje postoje same za sebe, da se neprestano vrtimo oko svoje vlastite
mentalne osi, i pri tom mislimo samo na svoje odijeljene interese, na svoje
odijeljene enje, na brige i uitke svoje vlastite, malene, odijeljene egzistencije.
Jedni to ine iz obzira na niske ivotne prilike i ba oni su, usprkos svega
gramenja za materijalnim blagom, usprkos svega gomilanja bespotrebnih dobara,
najmanje zadovoljni. Drugi opet tee uvijek samo za vlastitim napretkom u viim
ivotima. To su dobri i estiti ljudi, koji su uvijek nezadovoljni i bojaljivi. Uvijek
su zabavljeni time, da promatraju sami sebe i da se neprestano analiziraju, pitajui
se: Idem li ja uistinu naprijed? Znadem li zaista togod vie, nego prole godine?
itd. Oni se formalno izgrizaju u neprestanom traenju za napretkom i cijelo im je
miljenje upravljeno samo na to, da sami u svojoj nutrini rastu.
Mir se, meutim ne nalazi u neprestanom nastojanju za samoudovoljenjem,
ma da je ono i vie vrsti. Mir emo uistinu nai samo onda, kad emo se odrei
svoga odijeljenog Ega, drati se onog Ega, koji sainjava dio onog velikog
jedinstva. Ega, koji se otkriva na svakoj stepenici, na naoj vlastitoj, kao i na svakoj
drugoj, u kratko, koji se nalazi u svemu i u svakomu.
77
_____________________________________________________________________________________________
enja za duevnim razvojem za aspiranta je tako dugo od vrijednosti, dok
ga jo u mreama dre nie poude i dok ga one jo sapinju. Uslijed strastvenog
eznua za duevnim napretkom njegova snaga za samo-osloboenje, raste,
meutim ta ga enja ne e, a i ne moe usreiti, jer taj osjeaj, da on postaje
sretan, pojavljuje se tek onda, kad je odbacio svoj odijeljeni Ego, a veliki Ego je
spoznao kao ono, radi ega mi na svijetu ivimo. Pa i u obinom svijetu najsretniji
su nesebini ljudi, oni koji rade, da mogu druge uiniti sretnima, oni koji
zaboravljaju sami sebe. Nezadovoljni su naprotiv oni ljudi, koji neprestano trae
sumo svoju vlastitu sreu.
Tomu velikom Egosu pripadamo mi svi, pa su prema tomu i uici, kao i
brige drugih isto tako nai, kao i njihovi. U onoj mjeri, koliko mi to osjeamo,
koliko smo nauili tako ivjeti, da cijeli svijet uestvuje u istom ivotu, koji i u
nama samima klije, toliko e nam se otkriti tajna unutarnjeg mira. Onaj, u koga
se izlijevaju sve enje, kao rijeke u Ocean, koji neprestano biva punjen vodom, ali
ipak ostaje u svojim granicama, takav e postii mir, a ne onaj, koji ezne za
poudama. (Bhagavad Gita It. 70). im vie eznemo, tim vie mora da raste
traenje za sreom t. j. osjeaj neraspoloenja. Tajna mira osniva se dakle na
spoznaji Ega i pomisao Taj Ego sam ja. pomoi e nam, da postignemo nutarnji
mir, kojem nita vie ne moe da smeta.
78
_____________________________________________________________________________________________

GLAVA X

Pomo, koju moemo svojim mislima pruiti drugima
Najdragocjenija dobit, koju moemo takovim kolovanjem svojeg misaonog,
imetka postii, jest ta, da emo doi u mogunost, da priskoimo u pomo ovjeku,
s kojim dolazimo o doticaj; da koristimo slabiu, koji jo nije nauio, kako da
upotrijebi svoje vlastite sile.
Ve i jedna jedincata prijateljska misao moe da do izvjesnog stupnja djeluje
koristonosno, ali oduevljeni istraivalac htio bi dati vie, a ne samo gladnomu
dobaciti mrvicu kruha.
Najprije emo promatrati ovjeka, koji stoji pod utjecajem neke zle navike,
recimo n. pr. ovjeka, koji rado pije. Njemu bi istraivalac htio pritei u pomo. U
tu svrhu trebao bi, ako je mogue, da sazna, u koje doba je intelekt toga pacijenta
obino nezaposlen, u koje doba obiaje on ii spavali. Kad dotinik spava, onda
je najprikladnija prilika da se na njega utjee putem misli. Onaj, koji bi htio da to
ini, morao bi se u tako zgodno odabrano vrijeme sjesti i pokuati, da sebi
predstavi sliku toga ovjeka tako ivo, kako mu je to samo mogue, recimo, kao da
on sjedi njemu nasuprot tako, da ima pred sobom njegovu sliku u svim njegovim
pojedinostima i to tako jasno, kao da gleda tog ovjeka ivog pred sobom. (Tako
iva predodba nije ba bezuvjetno potrebna, ali ona olakava bitno cijeli proces).
Zatim mora svu svoju panju koncentrirati na tu sliku i za vrijeme takovog
najjaeg stanja koncentracije, mora, koliko mu je mogue, slati misli, kojima je
htio utjecati na pacijenta i to malo po malo, jednu za drugom. On mu mora te
misli predvesti u formi jasnih mentalnih slika, ba onako, kao da bi mu rijeima
htio predavati argumente. U navedenom sluaju morao bi u ivim slikama
prikazati, kako ta navika pijanstva ima za posljedicu bolest i nesreu i da uslijed
sloma ianog sistema vodi do neminovnog zloga svretka. Ako ba u to vrijeme
pacijent spava, privui e ga k sebi onaj, koji je tako o njemu mislio, pa e i oiviti
onu sliku, koju je ovaj nastojao, da sebi o njemu stvori. Uspjeh je ovisan o stupnju
koncentracije i o postojanosti misli, koje su upravljene na pacijenta, a izvreno
79
_____________________________________________________________________________________________
djelovanje, ispasti e ve prema razvojnom stupnju misaone moi, koja je pri tom
djelovala.
U takovom sluaju mora se osobito paziti na to, da pacijentova volja ostane
bezuvjetno neuplivisana; trebalo bi pae svoje nastojanje ograniiti na to, da se u
intelektu dotinoga probude predodbe, koje e apelirati na njegovu inteligenciju i
njegove osjeaje, te ga dovesti dotle, da e sebi stvoriti ispravan sud tako, da e se
onda trsiti, da prema tomu i radi. Uini li se pokuaj, da se ga natjera na neko
odreeno ponaanje, to e se time malo postignuti, pae i u onom sluaju, ako taj
pokuaj i uspije. Ne e se naime promijeniti grjeno mentalno naginjanje time, da
se sprijei uivanje izvjesnog grijeha. Ako se onom nagnuu stane na put u jednom
smjeru, ono e izbiti na drugoj strani, a na mjesto staroga grijeha stupiti e novi.
ovjek, kojega se silom goni na umjerenost time, da se zavlada s njegovom voljom,
ne e se rijeiti svojega grjenog nagona, kao ni onda, ako ga se zatvori. Bez obzira
na neuspjeh, koji e nastupiti, nije uope ispravno nekomu drugomu htjeti narinuti
svoja polja, pae ni onda, ako bi ga se time moglo dovesti do ispravnog vladanja. S
takovim vanjskim nasiljem ne pospjeuje se napredak. Inteligencija mora biti
uvjerena o pravu, osjeaj se mora probuditi i proistiti, inae ono, to iz toga izlazi,
nije nikakav pravi dobitak.
Hoe li aspirant, da na koji drugi nain svojim mislima koristi drugim
ljudima, mora on, da postupa na slian nain. On naime mora sebi stvoriti jasnu
sliku svojega prijatelja i isto tako jasno mora sebi predoiti misli, koje mu eli
predvesti. Jaka elja za njegovu dobrobit, koju mu je on otposlao kao sveope
obrambeno sredstvo neko e vrijeme, kako dugo, to ovisi o jakosti misli
lebditi oko njega, kao obrambeni zid protiv neprijateljskih misli, te e ga pae
uvati i od fizikih opasnosti. Isto e tako i misao mira i utjehe ublaiti onoga,
komu je odaslana, te razastrti oko njega atmosferu spokojnosti.
Potporu, koju moemo drugomu pruiti molitvom, u glavnom je iste vrsti,
kao i ono, to smo gore spomenuli. Ako se ispostavi, da su molitve esto djelovale
jae, nego obine dobre elje, to je tomu kriva okolnost, da e onaj, koji je uvjeren
o djelovanju svoje molitve, tu molitvu izvriti sa veom sabranosti i toplijom
srdanosti. Uz isti stupanj koncentracije, postii e se i bez molitve, dakle samim
mentalnim djelovanjem isti uspjesi, kao i s molitvom.

80
_____________________________________________________________________________________________
Ima jo jedna druga vrst djelovanja molitve. To je ona, kada onaj, koji se
moli, obraa pozornost neke nadljudske ili vie razvite ovjeje inteligencije na
osobu, za koju se moli, i time se toj osobi pomae direktno sa strane jedne Snage,
koja daleko nadvisuje onu koju se moli.
Mogue, da je ovdje umjesna primjedba, da je nepotrebna bojazan, da bi se
eventualno moglo doi u konflikt s karmom. Time, ako svom prijatelju
priskaemo u pomo putem misli, kako to najbolje moemo. Mirne due moemo
prepustiti Karmi, da se sama za sebe brine. Isto tako se ne trebamo bojati, da emo
povrijedili zakon gravitacije. Ako se kojem prijatelju moe pomoi, neka se to
uini bez bojazni, jer moemo bili potpunu uvjereni, da je ona pomo, koja se
moe izvriti, sigurno sadrana u Karmi dotinog ovjeka, da je u tom sluaju on
sretni izvrilac toga zakona.

Pomo, koju moemo pruiti tako zvanim mrtvima
Sve, to mi posredovanjem svojih misli maemo uiniti za ive, dade se isto
tako, pae i jo mnogo bolje, uiniti za one, koji su prije nas proli preko praga
smrti, jer kod njih ne moramo staviti u titranje teku fiziku materiju prije, nego to
misao moe dostii svijest, koja se budi.
im je taj prag prekoraen, poinje ovjek da upravlja svoju svijest prema
unutra, on se vie povlai u svoju unutranjost, nego to se brine za vanjski svijet.
Sve misaone struje, koje su do sada tekle prema vani, da s pomou osjeajnih
organa istrae vanjski svijet, imaju sada, poto je nestalo za to potrebitog orua,
pred sobom jednu prazninu, koja spreava svaki izlaz. To je isto tako, kao kad
ovjek tri do njemu poznatog mosta, pa iznenada nae, da je dotini ponor
nepremoten, jer je most odstranjen.
Nutarnji preokret i novi raspored u astralnom tijelu, to se dogaa odmah
nakon to je odbaeno fiziko tijelo, ima svrhu, da se doe do ogranienja
mentalnih sila, kako bi se sprijeio njihov istup prema vani. Astralna materija, koja
se ovdje nalazi, sainjava pretpostavljajui, da ne nailazi na zapreke sa strane na
zemlji ostalih prijatelja mrtvoga na mjesto plastinog alata, jednu
ograniujuu ljusku. I to je taj dovreni zemaljski ivot bio ii i vii, to jai je
oklop protiv utisaka izvana i protiv izbijanja zraka iznutra. Dotini mrtvi,
81
_____________________________________________________________________________________________
kojemu je na takav nain postavljen bedem protiv njegovih prema vani upravljenih
sila, sada je to vie osjetljiv za utiske iz mentalnog svijeta, pa se ga uslijed toga
moe bolje, vie i jae poduprijeti, osokoliti i posavjetovati, nego to je to bilo
mogue, dok je jo ivio na zemlji.
U onom svijetu, u koji su otili oni, koji su se oslobodili fizikoga tijela, isto
se tako moe utilno shvatiti ljubaznu misao, kao u naem svijetu rije punu
ljubavi ili njeno milovanje. Zato bi trebalo, da se svakomu, koji je onamo otiao,
alju za njim misli, pune ljubavi i njenosti, kao i najvruije elje, da to bre proe
kroz dolinu smrti i stigne u sjajne poljane drugoga svijeta. Naalost ostaju mnogi i
mnogi mrtvi odvie dugo u tom meustanju, iz jednostavnog razloga, jer im
njihova loa Karma ne dozvoljava du imaju takovih prijatelja, koji bi znali, kako
im se poslije smrti iz fizikog svijeta moe pomoi. Kad bi oni, koji su ostali u
zemaljskom ivotu, znali, koliku oni sa svojim mislima ljubavi mogu podati
veselja, utjehe i blagoslova onima, koji putuju u nebeske poljane, kad bi oni znali,
kako utjeljiva i krepka snaga se njima time stavlja na raspolaganje, sigurno ne bi
nijedan umrli bio ostavljen na cjedilu od onih, kuji su ostali na zemlji. Nai mili
mrtvi imaju puno pravo na nau ljubav i panju, a kako je utjeljivo za ovjeka,
kojemu je oduzeto jedno, milo bie, koje je mogue bilo sunani sjaj, njegovog
ivota, da moe i nadalje sluiti tom ljubljenom stvoru, du mu moe dati za
pratioca na njegovom putu anela uvara t. j. svoje misli pune ljubavi.
Okultisti, kao utemeljitelji velikih religija, znali su vrlo dobro cijeniti usluge,
koje je mrtvima dugovao onoj, koji je ostao. Hindu ima svog Shradhu, s pomou
kojega on kua da olaka duama pokojnika prijelaz u Svargu. Rimokatolika crkva
imu svoje zadunice i molitve za mrtve. Daruj im Gospode mir vjeni i daj da
im svijetli vjeno svjetlo!, tako se moli katolik za svog prijatelja onkraj groba.
Samo kod pristaa protestantske crkve izgubio se taj divni obiaj zajedno s
mnogim drugima, kuji pripadaju viem ivotu kranina. O da bi s proirenjem
spoznaje, vratili njima i opet u dio ono, to im je otelo nepoznavanje blagoslovenih
obiaja!

82
_____________________________________________________________________________________________

Misaoni rad izvan tijela
Svoju misaonu djelatnost ne trebamo ograniiti samo na satove, koje
provodimo u fizikom tijelu, mi moemo sa svojim mislima korisno djelovati i
onda, kad nam tijelo lei u mirnom snu.
To to se deava kod uspavanja sastoji se jednostavno u tom, da se svijest,
koja je odjevena u razliita suptilna tjelesa, povlai iz fizikog svijeta i tako pravi
ovjek ode u astralni svijet. Osloboen od fizikog tijela, posjeduje on obzirom na
djelovanje, koje moe svojim miljenjem izvesti, daleko veu mo, koju on
meutim ne upotrjebljuje toliko prema vani, nego vie za nutarnje predmete, koji
su ga interesirali, dok je bio u budnom slanju. Njihova misaona snaga djeluje i
kree su u obinim granicama i radi na problemima, koja je i njegova budna svijest
htjela da rijei.
Ima jedna engleska poslovica, koja glasi: No je najbolji savjetnik. Taj
savjet, da, ako nam predstoji kakova vana odluka, treba stvar prospavati,
sadraje jasno izraeno intuitivno priznanje injenice, da mi i za vrijeme spavanja
razvijamo mentalnu djelatnost. ovjek sakuplja i anje plodove svoga rada i onda,
kad sa svoje strane i ne namjerava, da iskoristi svoju osloboenu inteligenciju.
Oni pak, koji bi htjeli, da vrstom rukom upravljaju brodom svoga vlastitog
razvoja i ne bi htjeli dozvoliti, da im on bez cilja naokolo luta, trebali bi se posluiti
i veim silama koje im stoje na raspolaganje i onda, kad im ne smeta teki teret
fizikog tijela. Postupak je vrlo jednostavan. Prije spavanja trebali bi oni sebi
mirno predvesti problem, koji bi htjeli rijeiti. Naravno, da pri tom mora izostati
svako mudrovanje, jer bi to smetalo, da se mirno zaspe. Taj problem trebalo bi
jednostavno mirno predvesti i odmah zatim ga napustiti. To je dovoljno, da se
mislima dade eljeni pravac. Mislilac e onda, im se oslobodi fizikog tijela, taj
predmet prihvatiti i s njim se pozabaviti. Rjeenje e doi, im se probudi, t. j.
mislilac ga je utisnuo u mozak. Uslijed toga je uputno, da se pokraj kreveta
pripravi papir i olovka tako, da se moe odmah, im se probudimo, zabiljeiti
rjeenje, jer salijeui podraaji vanjskoga svijeta mogu vrlo lako izbrisati ove tim
putem postignute misli, a kasnije ih je teko ponovno reproducirati. Mnogu
nezgodu, koja nas u ivotu stigne, moi emo na takav nain saekati; mnogi izlaz
83
_____________________________________________________________________________________________
moe se tako nai iz zamrenih zapletaja. I mnogi problemi intelekta mogu nai
svoje rjeenje time da ih iznesemo pred inteligenciju, kuja ne nosi teret fizikog
mozga.
Na priblino isti nain moe aspirant za vrijeme prospavanih satova pomoi
prijatelju, koji se nalazi na ovom ili na drugom svijetu. On se mora samo potruditi,
da sebi svoga prijatelja jo prije spavanja koliko je mogue jasnije predstavi, s
nakanom, da ga potrai i da mu pomogne. Ta mentalna slika dovesti e ga kad
zaspi, do prijatelja tako, da mogu onda u astralnom svijetu zajedno opiti. Ako
slvar stoji tako, da je pomisao na prijatelja skopana sa osjeajnim uzbuenjem,
to se moe dogoditi, ako se radi o jednom preminulom prijatelju, onda mora
aspirant nastojati, da svoja uvstva, jo prije spavanja, posve primiri. Jer osjeajni
pukreti uzbune astralno tijelo, pa kad se to tijelo nalazi u stanju jakog uzbuenja,
onda ono izolira svijest i ne da titrajima, da se nastavljaju prema vani.
U pojedinim sluajevima takovog saobraaja u astralnom svijetu, preostaje u
uspomeni budnoga stanja sjeanje na San, dok u drugim sluajevima takvoga
sjeanja nema. Takav san predstavlja esto neto konfuzno i sa stranim stvarima
ispremijeanu zabiljeku o nekom sastanku, koji se je vantjelesno dogodio, pa
treba, da se i kao takav shvati. Mogue je da u mozgu nije preostalo nikakvo
sjeanje. Za samu stvar je to posve svejedno, jer djelatnost inteligencije, kad je
stavljena u slobodu, ne ovisi o tom, da li mozak, koji pri tom ne uestvuje, poslije
toga neto zna ili ne zna. Korist, koju ovjek moe u astralnom svijetu uiniti, ne
mjeri se dakle prema sjeanju, koje svijest, kad se natrag vrati, saopuje mozgu.
Ovakvo sjeanje moe dapae i posve izostati, pa ipak je rad, koji je obavljen za
vrijeme, dok je tijelo spavalo, mogao biti pun blagoslova.
Druga jedna vrst misaonog rada, na koji se obino uzima malo obzira, a koji
se moe poduzeti isto tako unutar kao i izvan fizikog tijela, jest podupiranje
javnih pokreta, koristonosnih poslova, koji slue sveopem napretku ovjeanstva.
Ako se ovjek koncentrira na takove stvari, onda se stavljaju u gibanje struje, koje
izlaze iz nutarnjih ivotnih sfera. O tom emo govoriti u slijedeem poglavlju.

84
_____________________________________________________________________________________________

Mo ujedinjenog miljenja
Umnoena snaga, koju se postizava, kad se vie ljudi sastane, da se
ujedinjenim misaonim radom pomogne nekoj stvari, nije priznata samo od
okultista, ve po svima, koji su neto dublje prodrli u znanost o duhu. To je pae tu
i tamo i u kranstvu postalo obiajem, da prije nego to jedna misija poe u
izvjesni kraj sa svrhom da ga evangelizira, da se onda izvri odulji, neprekidni
misaoni rad. Prije nego to misija otputuje u daleki kraj, sakupi se n. pr. malena
druba pristaa rimokatolike crkve i pripravi tlo za misionarski rad tako, da ti
ljudi sebi predstave dotian kraj, prenesu se svojim mislima onamo i meditiraju o
nekoj izvjesnoj crkvenoj dogmi. Na takav nain stvara se u onom distriktu
mentalna sfera, koja je izvanredno povoljna za irenje rimokatolike nauke i
mozgovi koji su za to osjetljivi, biti e pripravljeni, da se u njima probudi elja, da
budu u toj nauci, poueni. Takav misaoni rad bit e jo korisniji, ako se pridoda
jedna skruena molitva, to je druga jedna forma misaonog rada, bodrenje
religioznim oduevljenjem.
Redovi rimokatolike crkve, koji provode kontemplacije, vre na takav nain
mnogi i koristan rad, isto kao i kod Hindusa ili Budhista njihovi pustinjaci. Bilo to
gdje mu drago, kad jedna jaka ista inteligencija sebi poduzme, da svijetu priskoi
u pomo sa irenjem plemenitih i visokih misli, time se ovjeanstvu ini izvjesna
usluga. Na taj nain moe jedan samotan mislilac postati dobroiniteljem
sveukupnosti. Izvjesni broj ljudi, kojih su misli upravljene na isti cilj, kao n. pr.
grupa teozofa, moe vrlo mnogo doprinijeti irenju teozofskih ideja, kad se
sporazume, da u jedno ustanovljeno vrijeme, svaki dan od prilike 10 minuta, misle
na izvjesne teozofske nauke. Nije li bezuvjetno nuno, da se oni u tu svrhu negdje
sastaju; dovoljno je, da su duevno zajedno. Uzmimo, da takova grupa odlui, da
e kroz etvrt ili pol godine, danomice, u odreeno vrijeme, 10 minuta misliti na
reinkarnaciju. Jake misaone forme proele bi u tom sluaju itavi okrug i misao o
reinkarnaciji mogla bi biti privedena velikom broju glava. Tu bi palo mnogo
pitanje, trailo bi se o tom predmetu i knjiga, a predavanje, koje bi se nakon takove
pripreme o tim stvarima dralo, moglo bi sigurno raunati na auditorij, koji bi ve
od poetka slualo taj predmet s velikim interesom. Gdje se za takovu mentalnu
85
_____________________________________________________________________________________________
propagandu sastanu ozbiljni muevi i ene, tu e se doi do uspjeha, koji e daleko
nadmaiti ono, to se moe postii isto fizikim sredstvima.
86
_____________________________________________________________________________________________

Zakljuak

Na takav nain moemo uiti, kako se mogu upotrijebiti velike sile, koje se
nalaze u nama svima i kako se time moe postii najvee djelovanje. U razmjeru,
koliko ih upotrebljavamo, one e rasti, dok na vlastito iznenaenje i svoju radost
ne emo otkriti veliinu snage, s pomou koje emo moi biti korisni.
Ne smijemo zaboraviti, da se mi stalno, besvjesno, ali i nepostojano sluimo
silama i da uslijed toga djelujemo uvijek u dobrom ili loem smislu na one, koji
kriaju nae ivotne putove. Svrha predvedenih izvoda jest to, da itaocu dade
pobuda, da upravo te sile privede svjesnoj, stalnoj i snanoj upotrebi. Misliti do
izvjesnog stupnja moramo i onako uvijek, pa bile misaone struje, koje mi
stvaramo, jo tako slabe. Time utjeemo stalno na one, s kojima dolazimo u
doticaj, da li to hoemo ili neemo. Jedino pitanje, o kojemu moramo odluiti, jest
to, da li to hoemo izvesti na zdravi ili tetni, na snani ili mlitavi, na uspjeni ili
bezuspjeni nain. Nikako ne moemo sprijeiti, da se misli drugih ne dotaknu
naeg intelekta, ali zato moemo izmeu njih birati... moemo im dozvoliti da
uniu ili ih moemo odbiti. Mi moramo dakle na druge utjecati, kao to moramo
dozvolili i tui utjecaj na nas. Na druge pak djelovati moemo ili na njihovu korist
ili na njihovu tetu, a isto tako moemo drugima dozvoliti, da na nas djeluju ili u
povoljnom ili nepovoljnom smislu. Taj izbor, koji je za nas, kao i za svijet od
tolike vanosti, ostaje posve preputen nama. Zato:
Biraj dobro, jer Tvoj je izbor kratko odmjeren, a ipak od neizmjernog
znaenja!
Mir svima stvorovima!

SVRETAK
87

Annie Besant Moc Misljenja Teozofija

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Annie Besant Moc Misljenja Teozofija

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Dr.

Annie Besant - Mo miljenja

You might also like