Veliki Slom 1929

John Kenneth Galbraith
Veliki slom 1929.

Veliki slom 1929finale.indd 1 2.6.2010 10:54:23
sadraj:
9 Predgovor Jamesa K. Galbraitha
15 Uvod
19 Napomena o izvorima
21 01. Vizija, beskrajna nada i optimizam
39 02. Treba li neto uiniti?
54 03. Uzdajmo se u Goldman Sachs
73 04. Sumrak iluzije
90 05. Slom
105 06. Stvari postaju ozbiljnije
120 07. to je uslijedilo nakon sloma prvi dio
132 08. to je uslijedilo nakon sloma drugi dio
150 09. Uzroci i posljedice
173 Kazalo imena i pojmova
177 O autoru
Predgovor
Jamesa K. Galbraitha
Pri kraju svoje analize moj se otac, pomalo nevoljko jer je slutio da
nee biti shvaen ozbiljno, posvetio pitanju hoe li doi do jo jednog
burzovnog sloma. Mnogo je razloga, ukljuujui poviesno pamenje i
novu regulativu, zato bi odgovor na to pitanje trebao biti niean. No
s druge strane, zapisao je i sljedee:
Nitko ne moe sumnjati u to da je ameriki narod i dalje podloan
pekulativnom raspoloenju uvjerenju da poduzetniki napori mogu
biti popraeni neogranienim nagradama u kojima i pojedinci mogu
uivati. Trite koje se iri i dalje ima sposobnost osobno bogatstvo
pretvoriti u stvarnost. To pak moe privlaiti sve vei i vei broj ljudi
da se prikljue tom tritu. Spremne su preventivne i nadzorne mjere
koje vlada ima na raspolaganju. U rukama odlune vlasti ne moe se
sumnjati u uinkovitost tih mjera. Meutim, postoje stotine razloga
zbog kojih vlada moe odustati od njih.
Zasigurno postoje razlozi zato je veliki slom iz 1929. godine rele-
vantan i za veliku krizu 2008. U oba sluaja vlada je znala to treba
uiniti. U oba navrata odbila je to uiniti. U proljee 1929. godine neko-
liko strogih riei s visokog poloaja, porast diskontnih stopa i odluna
istraga onodobnih piramidalnih shema mogli su dovesti do toga da
se kua od karata na Wall Streetu urui prie no to njezin pad uniti
cielo gospodarstvo. Godine 2004. FBI je javno upozorio na epidemiu
hipotekarnih prievara. No vlada nie uinila nita, tovie, uinila
je neto jo gore od toga: dopustila je da se stvori kombinacia niskih
kamatnih stopa, deregulacie i jasnih signala da se zakoni nee provoditi.
Time se u osnovi raspirio poar. Prema Alanu Greenspanu (bivi ef
Federalnih rezervi, nap. ur.), nastanak tzv. trinih balona ne moe se
sprieiti, pa je zadaa vlade, naprosto, poistiti teren kad zavri ciklus.
Greenspanova praksa svodila se na to da se stvara balon za balonom,
sve dok se ne pojavi jedan tako velik da usput uniti i cieli sustav.
Izvorno, naa suvremena kriza tie se stambenog sektora, pri emu
nie rie o krizi nedovoljne koliine stambenih resursa, ve o krizi
V E L I K I S L O M 1 9 2 9 . 10
njihova preobilja. Ona proizlazi iz predatorskog napada na sigurnosne
mehanizme koji su desetljeima osiguravali sigurno i stabilno stanje
stambenog fnanciranja. Poetkom prvog desetljea ovog tisuljea
Busheva administracia odaslala je jasne signale da ne namjerava pro-
voditi propise u vezi s hipotekama. Ti signali nisu bili suptilni: jednom
je prigodom direktor Ureda za nadzor tedionica doao na konferenciu
za novinare s primjercima Federal Registra i motornom pilom. Zatim
su usliedili brojni modeli osmiljeni za opeljeiti naivne zajmovi
laova, zajmovi za ljude bez zdravstvenog i neutronski zajmovi
bili su insajderski pojmovi tog svieta, a objedinjeni, slubeno rangirani
i pretvoreni u vriednosnice proirili su se zatim svietom i polako su
potkopavali sustav, sve dok ga porast kamatnih stopa i pad ciena nie
unitio. Richard Cohen iz Washington Posta zabiljeio je jedan dojmljiv
primjer, sluaj gospoe Marvene Halterman iz Avondalea u Arizoni:
U dobi od 61 godine, nakon 13 godina neprekidne nezaposlenosti
i barem toliko godina ivota na socialnoj pomoi, Marvene je dobila
hipotekarni kredit. Dobila ga je iako su u njezinoj kui (54 kvadrata, s
jednom kupaonicom) i u nekoliko ruevnih kueraka u jednom trenutku
ivjele 23 osobe. Kredit je iznosio 103 000 dolara, to je znatno nadila-
zilo vriednost kue. Od tog trenutka sve je bilo osueno na propast.
Kua gospoe Halterman nikad nie bila ogledni primjer kvalitetnog
ivljenja gradske vlasti gospou Halterman svojedobno su tuile zbog
gomile otpada koji se nalazio u njezinu dvoritu (odjea, automobilske
gume itd.). Unato tome, lokalna fnanciska institucia, od ieg naziva
ovjek dobie poriv da sakrie svoj novanik, Integrity Funding LLC,
dala joj je hipotekarni kredit, procienivi kuu na otprilike dvostruki
iznos od iznosa za koji je prodana jedna oblinja, slina nekretnina...
Integrity Funding zatim je prodao zajam kui Wells Fargo & Co., koja
ga je prodala kui HSBC Holdings PLC, koja je pak taj zajam zapakirala
s tisuama drugih riskantnih hipoteka, a zatim su tu neprobavljivu
kau ponudili investitorima. Standard & Poors i Moodys Investors
Service obavili su procjenu, to im je posao, i cielu shemu ocienili
trostrukim A.
Bila je to prevara koja se, prie svega, svodila na podvalu vlade
graanima, kao i podvalu bogatih siromanima. Osobe koje su od
fnanciskih institucia posuivale novac bile su, dakako, sudionici u
nekim sluajevima, uzimajui hipotekarne kredite koje ni u snu nisu
mogli otplatiti. No u puno vie sluajeva bila je zapravo rie o naiv-
nim, lakovjernim, jednostavnim ljudima koji su bili podloni pritisku
P r e d g o v o r J a me s a K . G a l b r a i t h a 11
i puni nade puni vjere da bi se situacia, barem djelomino, mogla
uskoro okrenuti nabolje. Prihvatili su uvjeravanja zajmodavaca da e
ciene kua uviek rasti, da se loi zajmovi uviek mogu refnancirati.
Zajmoprimcima su ta uvjeravanja bila privlana zbog silnih objanjenja
kojima su ih obasipali, ali i zato to nisu imali to izgubiti. Zajmoprimac
koji nema to izgubiti potpisat e papire koje netko drugi nee. Vlada
koja takvo to doputa sudionik je u tekom zloinu.
Kao i 1929. godine, arhitekti te katastrofe s vremenom bi se mogli
pretvoriti u cielu galeriu bogatih nitkova za odstrel. Stari objektivist
Alan Greenspan na mahove je bio svjestan nadolazee katastrofe, no
odluno lien volje da je zaustavi. Ogledni primjerak liberalnog bankara
Robert Rubin svojedobno je slovio kao estit fnancia, no to je nad-
vladala katastrofalna samodopadnost u Citigroupu, od kojeg je dobio
115 miliuna dolara da bi zauzvrat ostao neujan dok je banka jurila u
propast. U galerii e se nai i Phil Gramm, o kojem je Washington Post
svojedobno napisao kako je vjetiji egrt fnanciske nestabilnosti i
katastrofe. (Citirali su mene. Kad su ga dobili na telefon, Gramm se
usprotivio ideji da je imao takvu ulogu.) Bit e tu i Lawrence Summers,
strastveni zagovornik opoziva Glass-Steagallova zakona 1999., koji je
s Harvarda odskoio u Obaminu Bielu kuu ovjek ii e se ugled
odrati ili biti pokopan buduim razvojem dogaaja. Tu je i Bernard
Madof.
Propast prenapuhanih veliina zabavan je pogled na krizu, barem
kad ovjek promatra situaciu iz neke daleke budunosti. ivei u
obnovljenom blagostanju pedesetih godina dvadesetog stoljea i kasnieg
razdoblja, moj otac i to doba openito zadovoljili su se time da to zabi-
ljee. Od likova koji su se nali u prikazu tadanjih zbivanja, Mitchell
i Insull osloboeni su optube, Kreuger je poinio samoubojstvo, a
jedino je Whitney zavrio u Sing-Singu. Porote naeg doba, ako dobiu
priliku, bit e manje dobrohotne. Hoe li dobiti priliku, to je ve drugo
pitanje. Ako je ne dobiu, nee preostati puno nade da emo uspjeti
poistiti nered to je proiziao iz kolosalnih priestupa poinjenih
tiekom protekloga desetljea. Po onome to smo dosad uspjeli vidjeti,
ako Obamin predsjedniki mandat doista nosi u sebi Rooseveltov duh,
koji nam je dao Zakon o hitnoj sanacii banaka i Komisiu za burze i
vriednosnice (SEC, Securities and Exchange Commission), taj duh jo nie
iziao na vidjelo.
No vremena jo ima, vidjet emo.
V E L I K I S L O M 1 9 2 9 . 12
Ono to e uvelike nedostajati u knjizi o velikoj krizi iz 2008. godine
bit e elementi nade, vjere u napredak i bezbrinog optimizma te spa-
siteljske znaajke trinog booma dvadesetih godina prolog stolje a.
Zahvaljujui tim znaajkama, ljudi su u to doba bili vrlo sretni. Na
stranicama koje sliede moemo itati o bogataevu vozau koji je nau-
lio ui kako bi saznao najsvjeie informacie o kretanjima dionica.
Godine 1929. miliuni ljudi pomislili su da bi se mogli lako obogatiti, a
nekima je to doista uspjelo. Paralelni trenutak u suvremenoj poviesti
nastupio je krajem devedesetih godina prolog stoljea, tiekom raz-
doblja informatikog booma u Clintonovo doba, koji se rasprio krajem
desetljea. Biedne godine to su usliedile nakon izbornog okraja
Busha i Gorea godine 11. rujna, rata protiv terorizma i invazie na
Irak nisu imale te elemente. Maserka koja je svoju ivotnu uteevinu
uloila u Madofovu shemu nie se ak ni pokuavala obogatiti; nadala
se tek sigurnom i stabilnom povratu. Miliuni drugih ljudi, onih koji
su uzimali hipotekarne kredite, nastojali su postii jo manje od toga.
Uglavnom, nie bila rie o pekulantima. Ti su ljudi, prie svega, eljeli
neto to drugi ljudi ve imaju: vlastiti dom.
Danas miliuni tih ljudi gube svoje domove a to je prava amerika
tragedia u kojoj sudjeluju obitelji skutrene u motelskim sobama, auto-
mobilima i po gradskim parkovima. rtve bankrota mogu se nai u
cieloj amerikoj srednjoj klasi; to su ljudi koji posjeduju miliune napola
otplaenih kredita i mirovinskih shema, uz neto malo gotovi ne, a
vriednost njihovih kua, dionica i zarade od kamata drastino se sma-
njila. Ono to se 1930. godine dramatino manifestiralo kroz masovno
povlaenje novca iz banaka pri emu je u konanici izbrisana utee-
vina i materialni status srednje klase godine 2009. manifestiralo se
kroz pad vriednosti imovine, koji je metastazirao iz mjeseca u mjesec,
nakon ega su usliedili steajevi, masovno otputanje radnika i likvi-
dacie tvrtki. Pritom esto nie bilo drastinih oblika ivotnih muka
jer zemlji ne manjka hrane ali je zato dolo do znaajnog slabljenja
raspoloivih mogunosti obrazovanja, rada, umirovljenja. I to baca sjenu
na nae doba. Kao to godine prie Krize nisu bile ispunjene uitkom,
tako postoji rizik da sviet koji se pomalja nakon nje, u usporedbi s
razdobljem Roosevelta i New Deala, ne bude u tolikoj mjeri ispunjen
dubokim oajem koliko turobnou.
Takoer je upitno hoe li dogaaji nakon Krize sliediti obrazac kata-
strofa iz 1930. godine i kasnieg razdoblja. U nae doba, doba velikoga
upravnog aparata, proeto onim to ekonomisti zovu automatskim
P r e d g o v o r J a me s a K . G a l b r a i t h a 13
stabilizatorima i neposrednim fnanciskim poticajima, ekonomski su
padovi blai, a oporavak dolazi bre no to je bio sluaj prie gotovo jed-
nog stoljea. Sjedinjenim Amerikim Dravama trebalo je etiri godine
da se okrenu Rooseveltu, dok je, zahvaljujui sluajnosti politikog
tajminga, naa zemlja uspjela izabrati i instalirati Baracka Obamu u tek
nekoliko mjeseci nakon Bushevih katastrofa. Sukladno tome, situacia
s kojom se zemlja danas suoava manje je sumorna, konsenzus je o
radikalnim koracima slabii, a instinkti administracie manje su proeti
herojskim duhom.
I dalje postoji opasnost da se situacia jako pogora. Dok ovo piem,
ini se da se u ekonomii u cjelini stanje uspjelo stabilizirati, a strunjaci
raspravljaju o tome je li porast dionica poetkom 2009. godine poetak
istinskog oporavka ili tos za naivne. Proizvodnja se moe oporaviti,
no uz jo vei udio uvoza. ini se kako je administracia vrsto odlu-
ila da nee dirati niednu toksinu banku ni osiguravajuu tvrtku,
zbog dinamike politike moi koja nadilazi bankarsku logiku. Nitko
ne oekuje brzi porast zapoljavanja, a nema ni opipljivih planova koji
bi mogli dovesti do ponovnog zapoljavanja miliuna ljudi koji gube
svoja radna mjesta. Naa Velika kriza jo nie stvorila ljude kao to su
Harry Hopkins, Harold Ickes, Frances Perkins, Henry Wallace i drugi,
ie se eventualno pojavljivanje ovdje sugerira.
Iz svih se tih razloga ini krajnje nevjerojatnim da bi knjige to
se budu pojavljivale o naoj sadanjoj Velikoj krizi mogle biti toliko
zabavne kao ova.
* * *
elim dodati nekoliko zavrnih riei. itatelji knjige Veliki slom
1929. moda su se zapitali kakve su bile investiciske navike njezina
autora, a osobito je li dotini (poput Keynesa) ikad doivio da ga sirene
fnanciske pekulacie podvrgnu iskuenju. Mogu izviestiti da mu se,
koliko znam, to nie dogodilo. Njegov portfelj bio je portfelj investitora
orientiranog na vriednost, a dionice je kupovao s ciljem da ih zadri
za mirovinu, u koju, na kraju, nikad nie kroio, budui da je sretno
i isplativo pisao praktiki sve do svoje smrti, u travnju 2006. godine,
kad je imao 97 godina.
S vremena na vrieme nie bio nesklon ni jo stroim mjerama opreza.
Sjeam se kako sam ga nazvao jedne noi tiekom razdoblja jakog pada
ciena na tritu u listopadu 1987. godine dogaaja koji je ovu knjigu,
nakon kraeg nestanka s polica, ponovo iznio na svjetlo dana. Zbog
V E L I K I S L O M 1 9 2 9 . 14
pozornosti nacionalnih media bilo je dosta teko dobiti ga na telefon.
No kad mi je to polo za rukom, uo sam umirujui oinski glas:
James? Jesi li to ti? (stanka) Ne brini: prie tri tjedna unovio sam
dionice.
No zatim je ponovo zastao, a ton se promienio.
Ali ao mi je to moram rei da ovo ne vriedi za tvoju majku.
Otkrila je kako je vrlo teko prodati dionice General Electrica to ih je
njezina obitelj kupila od Edisona za jedan dolar.
Austin, Teksas
18. svibnja 2009.
Uvod
Pogled iz devedesetih godina
Knjiga Veliki slom 1929. prvi je put objavljena 1955. i otad se, dakle ve
vie od etrdeset godina, neprestano tiska. Autori (i izdavai), takvi ve
kakvi jesu, skloni su izdrljivost knjige pripisati sjajnoj kvaliteti obav-
ljena posla. Oito je da ova knjiga ima odreenu vriednost, no naalost,
ili moda ak nasreu, postoji jo jedan razlog njezinoj trajnosti. Svaki
put kad se iz tiskare trebala uputiti u knjiare, neka nova pekulativna
epizoda jo jedan balon nadolazeih nevolja potaknula bi interes
javnosti za ovaj veliki, suvremeni primjer booma trita nakon kojeg je
usliedio kolaps i teka kriza.
tovie, jedna takva naknadna epizoda dogodila se dok je knjiga
prvi put bila u tisku. U proljee 1955. godine dolo je do manjeg booma
trita vriednosnih papira; pozvali su me u Washington da pred Se -
natom svjedoim o prianjim iskustvima. Tog je jutra tiekom mojega
svjedoenja burza naglo doivjela pad. Za taj kolaps okrivili su mene,
osobito igrai koji su ve dugo bili na tritu. Nemali broj njih slao mi
je pisma, prietei mi fzikim nasiljem; pristojnii dio graanstva poru-
ivao mi je kako se mole za moje loe zdravlje i to bri odlazak s ovog
svieta. Nekoliko dana nakon svjedoenja slomio sam nogu skiajui u
Vermontu. O tome su izviestile novine. Poeo sam primati pisma kako
su molitve ipak usliane. Barem sam neto dobro uinio za religiu. U
duhu tadanjeg doba, senator Homer E. Capehart iz drave Indiana
opisao je moj rad kao djelo jednog kriptokomunista.
To je bio samo poetak. Ludilo ofshore fondova sedamdesetih godina,
veliki bankrot 1987. godine, kao i neto manje dramatine epizode,
ili strah, odreda su nas podsjeali na 1929. godinu omoguujui tako
neprekidno tiskanje ove knjige. Isto se dogaa i sada, 1997. godine.
injenica da se danas, u trenutku kad ovo piem, suoavamo s ve li kom
neumjerenou pekulanata jasna je svakome tko ne pati od ispraznog
optimizma. Na burze ulazi puno vie novca no to je inteligentnih
ljudi koji bi njime upravljali. Mnogo je vie uzajamnih fondova (engl.
V E L I K I S L O M 1 9 2 9 . 16
mutual funds) no to je fnanciski pronicavih, poviesno osvietenih
mukaraca i ena koji bi njima mogli upravljati. Nisam sklon predvi-
anjima. Kod njih se lako zaboravi vriednost dobre prognoze, a pamte
se samo pogreke. Ipak, ovdje se suoavamo s temeljnim procesom koji
se ponavlja. Sve poinje s rastom ciena, neovisno o tome govorimo li
o dionicama, nekretninama, umjetninama ili neemu etvrtom. Taj
porast ciena privlai pozornost i kupce, to dovodi do dodatnog uinka
u vidu daljnjeg poveanja ciena. Oekivanja stoga nailaze na svoju
potvrdu upravo u procesu koji je isprva potakao rast ciena. Proces se
nastavlja; optimizam je na cieni, zajedno sa svojim trinim uinkom.
Ciene rastu jo vie. A onda, zahvaljujui razlozima o kojima nikad
neemo prestati raspravljati, dolazi kraj. Pad je uviek naglii od rasta;
probueni balon nikad ne isputa zrak bez zvuka.
elim ponoviti: nemam namjeru predviati; samo primjeujem
kako se ovaj fenomen manifestirao mnogo puta od 1637. godine, kad
su nizozemski pekulanti doivjeli lukovice tulipana kao arobni put
prema bogatstvu, kao i od 1720. godine, kad je John Law svojom potra-
gom za zlatom u Louisiani, do danas neotkrivenim, Parizu najprie
obeao bogatstvo, a zatim mu donio naglo siromatvo. Tih je godina
takoer veliki mjehur od sapunice, tzv. Junomorski mjehur
1
, koji je
stvorila tvrtka South Sea (Tvrtka Junog mora), doveo do fnanciske
katastrofe u Velikoj Britanii.
Kasnie je toga bilo jo. U devetnaestom stoljeu rastroni pekulanti
pojavljivali su se u Sjedinjenim Amerikim Dravama svakih dvadeset
ili trideset godina. To je ve postala tradicia, jer su kolonie i na sjeveru
i na jugu, uz nemale naknadne trokove, eksperimentirale s izdavanjem
valute bez pokria u zlatu ili vriednosnicama. To je dobro funkcioni-
ralo sve dok ljudi nisu shvatili da pokrie ne postoji. Troak Revolucie
pokriven je novanicama Kontinentalnog kongresa, zahvaljujui emu
je nastala fraza: to ne vriedi ni jednog kontinentalca. U godinama koje su
usliedile nakon rata 1812. 1814. dolo je do velikog porasta poslovne
aktivnosti u podruju nekretnina; 1830-ih godina ponovo je dolo do
nekontroliranog vala pekuliranja investiciama interna poboljanja,
kako su ih nazivali. Uz to su izdavane papirnate novanice iza kojih
nie stajalo nita vriedno, a koje je izdavao svatko kome bi to palo na
pamet, ak i ako je raspolagao sasvim malim kapitalom. To je naglo
1 Engl. South Sea Bubble. Rije je o stvaranju divovske tvrtke za trgovinu s Junim morima koja je doivjela jedan od
najspektakularnijih slomova u povijesti. (J. K. Galbraith, Doba neizvjesnosti, Stvarnost, Zagreb, 1981., prijevod
Konstantin Miles) (nap ur.)
U v o d 17
zavrilo 1837. godine. Tiekom pedesetih godina devetnaestog stoljea
dolo je do novog ciklusa rasta i kolapsa, a tih je godina jedna banka u
Novoj Engleskoj, u dielu zemlje koji je bio opreznii od veine, morala
zatvoriti vrata. Imala je 500 000 dolara plasmana, a 86,48 dolara imovine
kojom je to mogla pokriti.
Nakon Graanskog rata ubrzano su se poele graditi eljeznice,
a 1873. godine usliedio je vrlo bolan slom. Jo jedno razdoblje booma
zavrilo je jednako dramatino 1907. godine, no velike njujorke banke
taj su put uspjele ograniiti tetu. Ranie je znaajan priljev britanskih
sredstava poticao pekulacie u Americi, za to je oiti primjer upravo
maloprie spomenut eljezniki sektor. Britanci su takoer iznova
postali vrlo aktivni u Junoj Americi, bio je to danas ve zaboravljeni
Junomorski mjehur. Poznatu i cienjenu instituciu, londonsku banku
Baring Brothers, morala je od steaja spaavati Bank of England zbog
zajmova izdanih Argentini. To je zanimljivo upravo danas, s obzirom
na to da je u posljednjem desetljeu dvadesetog stoljea Barings pretr-
pio manje ili vie nevjerojatne pekulacie jednoga svojeg sporednog
igraa. Ovaj put nie bilo spasa; Barings je nestao sa scene.
Ako sada doista pred sobom imamo silazni ekonomski trend ako
nam se moda pribliava sudnji dan neke se stvari doista mogu
pred vidjeti. Prema nekim procjenama, jedna etvrtina Amerikanaca
izravno ili neizravno aktivna je na burzi. Kad bi dolo do brzog pada, to
bi ograniilo njihovu potronju, osobito na trajna dobra, i poveao bi se
pritisak njihova vrlo velikog duga po kreditnim karticama. Posljedica bi
bila opi negativni uinak na gospodarstvo. To ne bi bilo toliko bolno kao
to su bile bolne nepoeljne posljedice 1929. godine. Tada su banke bile
krhke i nie bilo osiguranja pologa; poljoprivredno trite igralo je vanu
ulogu, a bilo je pritom posebno ranjivo; nie bilo ublaavajueg uinka
naknada za nezaposlene, socialne pomoi i socialnog osiguranja. Sve je
to danas na vioj razini. No moglo bi doi do recesie; to bi bilo normalno.
Takoer sa sigurnou moemo oekivati uobiajene riei ohrabrenja iz
Washingtona. Kad god su trita u nevolji, fraze su iste: Gospodarska
situacia u biti je zdrava, ili naprosto: Temelji su u dobrom stanju. Tko
god uje te riei, trebao bi znati da neto nie u redu.
Opet elim naglasiti da ne dajem predvianja ve naprosto navo-
dim to nam prolost tako ivo poruuje. Dodao bih nekoliko zavrnih
riei o ovoj knjizi. Objavljena je u davno proljee 1955. godine i naila
je na pametnu, zahvalnu publiku. Nakratko se pojavila na popisima
bestselera; sa zadovoljstvom sam promatrao izloge knjiara. Meutim,
V E L I K I S L O M 1 9 2 9 . 18
tiekom estih posjeta New Yorku uzrujavalo me je to joj nema ni traga
u maloj aerodromskoj knjiari na putu koji vodi prema zrakoplovima na
starom terminalu zrane luke La Guardia. Jedne sam se noi uputio
u tu knjiaru kako bih prouio police. Dama za pultom napokon me
primietila i upitala to traim. Donekle posramljen, rekao sam joj ime
autora i dodao da je rie o knjizi pod naslovom Veliki slom. Knjigu
s takvim naslovom ne bismo mogli uspjeno prodavati u zranoj luci,
odgovorila je ona ozbiljno.
Napomena o izvorima
U novie vrieme mnogo autora i izdavaa zakljuilo je kako itatelje
vriea veliki broj fusnota. Ja nemam ni najmanju elju ikoga uvrie-
diti, niti na bilo koji nain obeshrabriti iednog solventnog kupca, no
smatram da je taj zakljuak pomalo budalast. Niednu pismenu osobu
nikako ne moe uznemiriti sitno tiskani dodatak pri dnu stranice,
a svaki itatelj, bio on strunjak ili laik, treba tu i tamo znati odakle
potjee vjerodostoj nost neke injenice. Fusnote su takoer prilino dobar
pokazatelj brinosti kojom netko istrauje odreenu temu.
Dakako, postoji razlika izmeu profesionalne ozbiljnosti i pretje-
rane pedanterie. U ovoj knjizi navodio sam izvore tamo gdje sam se
posluio javnim dokumentima, knjigama, lancima iz asopisa ili bilo
kakvim posebnim izvorima. No dobar dio prie o 1929. godini pokri-
vao je opi i specializirani tisak tog doba. Sustavno citiranje tih izvora
dovelo bi do beskrajnih upuivanja na jedne te iste tiskovine. To nisam
inio. Naelno govorei, to znai da u sluajevima u kojima izvor nie
naveden itatelj moe pretpostaviti da je rie o New York Timesu, Wall
Street Journalu ili nekim drugim, tada popularnim novinama.
01.
Vizija, beskrajna
nada i optimizam
etvrtog prosinca 1928. godine predsjednik Coolidge poslao je svoju
najnoviu poruku o stanju zemlje Kongresu koji je upravo ponovo
poeo zasjedati. I najmelankolinie kongresmene njegove riei morale
su umiriti: U poviesti niedan saziv Kongresa Sjedinjenih Amerikih
Drava nie svjedoio boljim izgledima zemlje za budunost no to su
izgledi kojima svjedoi ovaj saziv, imajui u vidu sadanje stanje nae
zemlje. Na domaem planu nailazimo na smirenost i zadovoljstvo ... a
ujedno smo postigli dosad nezabiljeene godine blagostanja. U podruju
meunarodnih odnosa moemo uoiti mir i dobru volju to proizlazi
iz uzajamnog razumievanja...
Zakonodavcima je poruio kako bi se, zajedno s cielom zemljom, trebali
posvetiti tome da sadanjost promatraju sa zadovoljstvom, a budunost s
optimizmom. Ujedno je napravio odluan rez u odnosu na na najstarii
politiki obiaj, pa je propustio to blagostanje pripisati iznimnoj kvaliteti
administracie kojoj je na elu. Kljuni izvor ovih blagoslova koji nemaju
presedana u asti je i karakteru amerikog naroda.
Cijela generacija povjesniara otro je secirala Coolidgea zbog
povrnog optimizma koji ga je sprieio da uoi kako se u domovini,
ali i u svietu, priprema velika oluja. To je izrazito nepoteno. Ne treba
biti ni hrabar ni vidovit da bi se predvidjela katastrofa. Hrabrost je
potrebna da ovjek kae kako je situacia dobra kad je uistinu dobra.
Povjesniari uivaju u tome da pribiaju na kri lane proroke novog
milenia. Nikad se ne zabavljaju pogrekama ovjeka koji krivo predvidi
dolazak sudnjeg dana.
Puno je toga bilo dobro u svietu o kojemu je govorio Coolidge. Istina
je, kao to inzistiraju liberalni ovjekomrsci, da su se bogati bogatili
puno bre no to su siromani izlazili iz siromatva. Farmeri su bili
ne zadovoljni, i to jo od krize 1920. 1921. godine, koja je drastino
smanjila ciene poljoprivrednih proizvoda, ali ne i trokove koji su
ostali visoki. Crnci na Jugu i bielci u junom dielu gorja Appalachian i
dalje su ivjeli u beznadnom siromatvu. Liepe kue u staroengleskom
V E L I K I S L O M 1 9 2 9 . 22
stilu, s visokim zabatima, liepim prozorima i kvalitetnim imitaciama
strukture od drvenih greda, nicale su po otmjenim etvrtima, dok su
ljudi na periferiama gradova ivjeli u najgorim vrstama straara nakon
onih koje se mogu susresti na Orientu.
Unato svemu tome, u Americi su dvadesete godine dvadesetog sto-
ljea bile vrlo dobro razdoblje. Proizvodnja i zapoljavanje odravali su
se na visokoj razini, i jo su i rasli. Plae se nisu pretjerano poveavale,
no ciene su bile stabilne. Iako je mnogo ljudi i dalje bilo vrlo siromano,
sve ih je vie ivjelo udobno, u umjerenom blagostanju, ili su bili bogatii
no ikad prie. Povrh toga, ameriki kapitalizam nesumnjivo se nalazio u
energinoj fazi. Izmeu 1925. i 1929. godine broj proizvodnih poduzea
poveao se s 183 900 na 206 700; vriednost proizvodnje porasla je sa
60,8 miliarda dolara na 68 miliarda.
2
Indeks industriske proizvodnje
prema Federalnim rezervama, koji je 1921. godine u prosjeku iznosio
samo 67 (1923. 1925. = 100), porastao je do srpnja 1928. godine na 110,
a u lipnju 1929. popeo se na 126.
3
Godine 1926. proizvedeno je 4 301 000
automobila. Tri godine kasnie, 1929. godine, proizvodnja se poveala
za vie od miliun vozila, na 5 358 000 vozila
4
, to je sasvim pristojan
podatak usporedimo li ga s 5 700 000 novih vozila registriranih izdane
1953. godine. Poslovna zarada rapidno je rasla, i bilo je to pravo vrieme
za poslovne aktivnosti. tovie, i najuljivii povjesniari koji se bave
tim razdobljem preutno priznaju da su ta vremena bila dobra, iako se
gotovo svi odreda obruavaju na Coolidgea to nie uvidio da su bila
predobra da bi dugo trajala.
To strogo poimanje zakona kompenzacie stav kako je bilo nuno da
deset dobrih godina tiekom dvadesetih platimo s deset loih godina tiekom
tridesetih fenomen je kojim e biti korisno pozabaviti se u nastavku.
II.
Jedna je stvar dvadesetih godina trebala biti oita ak i Coolidgeu.
Ticala se amerikog naroda, o ijem je karakteru Coolidge tako
pohvalno go vorio. Osim to su posjedovali istinske kvalitete koje je
hvalio, Amerikanci su takoer pokazivali neumjerenu elju da se brzo
oboga te, ulaui pritom minimalne fzike napore. Prvi put ta karakterna
2 U.S. Department of Commerce, Bureau of the Census, Statistical Abstract of the United States, 1944. 1945.
3 Federal Reserve Bulletin, prosinac 1929.
4 Thomas Wilson, Fluctuations in Income and Employment, 3. izd. (New York: Pitman, 1948.), str. 141.
V i z i j a , b e s k r a j n a n a d a i o p t i mi z a m 23
osobina uoena je u Floridi. Sredinom dvadesetih godina podruje koje
ukljuuje Miami, Miami Beach, Coral Gables i istonu obalu Floride sve
do Palm Beacha na sjeveru, kao i gradove Meksikog zaljeva, doivjelo
je veliki rast u sektoru nekretnina. Taj rast u Floridi sadravao je sve
elemente klasinog pekulativnog mjehura od sapunice. U igri je, kao
i uviek, bio neizostavan opipljiv imbenik. Florida je imala ugodniu
zimsku klimu od New Yorka, Chicaga ili Minneapolisa. Vii prihodi
i bolje prometne veze sve su vie olakavali dostupnost tog podruja
stanovnicima promrzlog Sjevera. Doista se inilo kako dolazi vrieme
kad e sezonski bieg na jug postati jednako redovit i impresivan kao
i migracie kanadskih gusaka.
Na toj injeninoj podlozi ljudi su poeli graditi sviet pekulativnih
tlapnji. To je sviet koji ne nastanjuju ljudi koje treba u neto uvjeriti da
bi u to povjerovali, ve ljudi koji trae izgovor da bi u neto povjerovali.
U sluaju Floride eljeli su vjerovati u to da e cieli taj poluotok uskoro
nastanjivati ljudi na neprekidnom godinjem odmoru, oboavatelji
sunca iz jednog novog, nevjerojatno bezbrinog doba. Toliko e golema
biti ta preobrazba da e plae, movare i sveprisutna ikara odjednom
stei znaajnu vriednost. Floridska klima oito nie bila jamstvo da e
se to uistinu dogoditi. No omoguila je ljudima koji su eljeli vjerovati
u te ideje da u njih povjeruju.
Ali pekulacie ne ovise u cielosti o sposobnosti samozavaravanja.
U Floridi je zemljite bilo podieljeno u graevinske parcele koje su se
prodavale u zamjenu za 10-postotni predujam. Bilo je oito kako je dobar
dio neuglednog terena, koji je na taj nain mienjao vlasnike, bio jednako
odbojan ljudima koji su ga kupovali kao i sluajnom prolazniku. Kupci
zemljita nisu namjeravali na njemu ivjeti; nie bilo ba lako povjero-
vati ni u to da bi itko drugi takvo to poelio. No to su bila akademska
razmatranja. U stvarnosti, toj je dvojbenoj imovini svakodnevno rasla
vriednost, a mogla se prodati uz pristojnu dobit ve nakon dva tjedna
vlasnitva. Jo jedno obiljeje pekulativnog raspoloenja jest da su
ljudi, kako vrieme prolazi, sve manje skloni situaciu promatrati dublje
od jednostavne injenice da je porast vriednosti sve vei te analizirati
imbenike o kojima rast ovisi. Uostalom, nema ni razloga zbog kojega
bi to itko inio sve dok ponuda ljudi koji kupuju imovinu oekujui da
e je prodati uz dobit raste dovoljno intenzivno.
Tiekom 1925. godine potraga za bogatstvom bez uloenog truda
privlaila je ljude u Floridu u sve veem, sasvim zadovoljavajuem
V E L I K I S L O M 1 9 2 9 . 24
broju. Sve se vea povrina zemljita svakog tjedna dielila na nove
graevinske parcele. Podruje koje se okvirno opisivalo kao morska
obala ponekad je bilo ak osam, esnaest ili dvadeset i etiri kilometra
udaljeno od mora. Predgraa su se poela iriti na zapanjujuoj udalje-
nosti od samoga grada. Kako se pekuliranje irilo prema sjeveru, jedan
poduzetni Bostonac, gospodin Charles Ponzi, opisao je svoje zemljite
kao podruje blizu Jacksonvillea. Zapravo, to je podruje bilo 105
kilometara zapadno od grada. (Inae je Ponzi vjerovao u vriednost
kvalitetnih, kompaktnih stambenih zajednica; prodavao je i po dvadeset
tri graevinske estice na povrini od 4000 kvadratnih metara.) Bilo je i
sluajeva da se oglasi prodaja zemljita u blizini grada, kao u primjeru
podruja Manhatan koje su prodavatelji opisali kao lokaciu ni kilo-
metar i pol udaljenu od prosperitetnog, dinaminog grada Netieja,
a potom se ispostavilo kako grad Netie zapravo ne postoji. Prometni
epovi prema Floridi postali su toliko ozbiljni da su eljeznice u jesen
1925. godine bile prisiljene uvesti embargo na prievoz tereta koji nie
nuno hitno prevesti, ukljuujui graevinske materiale potrebne za
razvoj novih podruja. Vriednosti su sjajno rasle. U radiusu od ezdeset
i pet kilometara od Miamia, parcele u unutranjosti prodavale su
se po cieni od 8000 do 20 000 dolara; parcele oglaene kao obalne
donosile su izmeu 15 000 i 25 000 dolara, a parcele to se doista manje-
vie nalaze uz more donosile su 20 000 do 75 000 dolara.
5
Meutim, u proljee 1926. godine ponuda novih kupaca, koja je
toliko presudna za odranje rasta ciena, poela se osipati. Kao to e
se pokazati tiekom 1928. i 1929. godine, zamah to ga donosi kvalitetan
ciklus rasta ne nestaje u jednom trenutku. Jedno vrieme tiekom 1926.
godine, zahvaljujui sve elokventniim prodavaima, uspievala se
neutralizirati sve manja ponuda potencialnih kupaca. (ak je i upeat-
ljivi glas Williama Jenningsa Bryana
6
, koji je svojedobno grmio protiv
zlatnog kria, jedno vrieme alosno bio u slubi prodaje movarnog
tla.) No ta se pomama za zemljitem ipak nie rasprila sama od sebe.
Tiekom jeseni 1926. godine dva su uragana, rieima Fredericka Lewisa
Allena, pokazala u to se moe pretvoriti blagi tropski povjetarac kad
5 Ovi detalji uglavnom se mogu pronai u dvama lancima o zemljinoj euforiji u Floridi, to ih je objavio Homer B.
Vanderblue u asopisu Journal of Land and Public Utility Economics u svibnju i kolovozu 1927. godine.
6 U svom glasovitom govoru pred amerikim Senatom rekao je: Neemo vam dopustiti da stavite na glavu ovu krunu
od trnja, neemo vam dopustiti da razapnete ovjeanstvo na zlatni kri! (nap. ur.)
se malo razmae na Karibima.
7
Najgori udari vjetra ubili su 18. rujna
1926. godine etiri stotine ljudi, iupali su krovove tisua kua i nani-
jeli hektolitre vode i brojne elegantne jahte na ulice Miamia. Svi su se
sloili kako je ta oluja dovela do zdravog smirivanja trita nekretnina,
iako se predvialo da e se ve za koji dan ono ponovo razmahati. U
Wall Street Journalu izvjesni Peter O. Knight, slubenik Seaboard Air
Linea iskreno uvjeren u budunost Floride, ustvrdio je 8. listopada 1926.
godine kako nekih sedamnaest do osamnaest tisua ljudi oajniki treba
pomo. No dodao je: Ista ona Florida koju poznajemo i dalje je tamo
gdje je i bila, sa svojim iznimnim resursima, divnom klimom i zemljo-
pisnim poloajem. To je prava amerika riviera. Izrazio je zabrinutost
da bismo koritenjem fondova Crvenog kria za ublaavanje posljedica
uragana mogli nanieti Floridi vie trajne tete negoli koristi koja bi
mogla proizii iz koritenja sredstava iz tog izvora.
8
Ta nevoljkost da se prizna kako je doao kraj takoer je u skladu
s klasinim obrascem. Kraj je u sluaju Floride doista stigao. Godine
1925. prebianje meusobnih potraivanja meu bankama u Miamiu
dosegnulo je vriednost od 1 066 528 000 dolara; do 1928. godine sma-
njilo se na 143 364 000 dolara.
9
Neki farmeri koji su po pristojnoj cieni
prodali svoju zemlju i proklinjali sami sebe kad su kasnie uvidjeli kako
se ta zemlja preprodaje po dvostruko, trostruko i etverostruko vioj
cieni odjednom su se nali u situacii da na kraju mogu dobiti tu zemlju
natrag u vlasnitvo, kroz itav lanac uzastopno neispunjenih ugovornih
obveza. Dogaalo se da je to zemljite u meuvremenu dobilo plonike
i ulice zvunih naziva, ulinu rasvjetu, kao i porezna optereenja to
su nekoliko puta premaivala njegovu trenutanu vriednost.
Rast trita nekretnina u Floridi bio je prva naznaka raspoloenja
dvadesetih godina i uvjerenja da je Bog naumio pretvoriti ameriku
srednju klasu u klasu bogatih ljudi. No utoliko je nevjerojatnia injenica
da je to raspoloenje preivjelo kolaps u Floridi. Ljudi su u dobroj mjeri
shvatili da su u Floridi stvari izmakle kontroli. Iako je broj pekulanata
sigurno bio malen u usporedbi s kasniim sudjelovanjem na burzi, u
gotovo svakoj zajednici moglo se naii na ovjeka za kojega se znalo
da je u Floridi doivio teak udarac. Cielo stoljee nakon kolapsa
7 Only Yesterday (New York: Harper, 1931.), str. 280. Drugi detalji o teti koju je uragan nanio takoer dolaze iz te, i
danas aktualne i ivopisne, knjige.
8 Vanderblue, op.cit., str. 114.
9 Allen, op.cit., str. 282.
V E L I K I S L O M 1 9 2 9 . 26
Junomorskog mjehura Englezi su i najuglednia dionika drutva
promatrali uz odreenu dozu sumnjiavosti. No kad se pomama za
graevinskim zemljitem u Floridi ispuhala, vjera Amerikanaca u brzo
bogaenje na burzi bez ulaganja pretjeranog truda postajala je iz dana
u dan sve oitia.
III.
Teko je rei kad je tono poeo burzovni boom dvadesetih godina. Bilo
je dobrih razloga zato su tiekom tih godina ciene dionica trebale
rasti. Korporativne zarade bile su dobre, s tendenciom rasta. Doimalo
se kako su izgledi za budunost vrlo povoljni. Poetkom dvadesetih
godina ciene su bile niske, a prinosi kvalitetni.
U posljednjih est mjeseci 1924. godine ciene vriednosnica poele
su rasti, a to se poveanje nastavilo i dodatno raspirilo tiekom 1925.
godine. Tako je krajem svibnja 1924. godine prosjek ciena dvadeset pet
industriskih dionica u New York Timesu iznosio 106; do kraja godine
porastao je na 134.
10
Do 31. prosinca 1925. godine porast je iznosio
gotovo 50 bodova, a vriednost je porasla na 181. Porast je tiekom 1925.
godine bio iznimno ravnomjeran; u samo nekoliko mjeseci dogodilo
se da vriednosti nisu napredovale.
Tiekom 1926. godine dolo je do odreenog nazadovanja. Poetkom
te godine trendovi vie nisu bili pozitivni; puno je ljudi smatralo da su
vriednosti tiekom prethodne godine nerazumno rasle. U veljai je dolo
do otrog pada na tritu, a u oujku do prilino naglog pada. Timesov
industriski indeks pao je sa 181, koliko je iznosio poetkom godine,
na 172 krajem veljae, a zatim je do kraja oujka pad iznosio gotovo
dodatnih 30 bodova, pri emu se indeks zaustavio na 143. Meutim,
u travnju se trite smirilo i ponovo je bilo u porastu. Jo jedno blago
nazadovanje dogodilo se u listopadu, neposredno nakon to je uragan
unitio ostatke euforie u Floridi, no oporavak je opet bio brz. Krajem
godine vriednosti su se nale otprilike tamo gdje su bile na poetku.
10 U cijeloj ovoj knjizi koristio sam se pokazateljima New York Times industrial averages (Timesov industrijski prosjek/
industrijski indeks) radi saetog prikaza razine cijena vrijednosnica. Rije je, po opisu Timesa, o aritmetikom,
neponderiranom prosjeku cijena dvadeset pet kvalitetnih, zdravih dionica s redovitim promjenama cijena i, ope-
nito gledano, aktivnim tritem. Odabir Timesova indeksa umjesto Dow-Jonesova, ili nekog drugog izvora, uglav-
nom je proizvoljne naravi. Upravo Timesove podatke koristio sam tijekom niza godina; oni su ujedno promatrau-
laiku neto pristupaniji od Dow-Jonesovih pokazatelja. Takoer, iako su potonji pokazatelji daleko poznatiji, pro-
eti su duhom jedne teorije trita koja je za ovu svrhu nevana. Navodi se industrijski prosjek, umjesto prosjeka za
eljeznice ili kombiniranog prosjeka, budui da se pekuliranje u velikoj mjeri fokusiralo upravo na industrijske dio-
nice, a one ujedno ukljuuju najveu amplitudu promjena. Ako nije naglaeno drukije, navode se vrijednosti postig-
nute u trenutku zatvaranja trita na navedeni datum.
Godine 1927. dolo je do ozbiljnog porasta. Ciene dionica rasle su
iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec. Dobitak moda nie bio velik u
usporedbi s kasniim standardima, no zato se doivljavao kao neto
vrlo pouzdano. I 1927. godine pojavila su se samo dva mjeseca tie-
kom kojih prosjeci nisu uspjeli ostvariti porast. Dvadesetog svibnja,
kad je Lindbergh s uzletita Roosevelt poletio prema Parizu, dobar
dio graana uope nie bio svjestan te injenice. Trite, koje je taj dan
registriralo jo jedan malen, no solidan porast, dotad je ve privuklo
vjernu skupinu odanih sljedbenika koji naprosto nisu imali vremena
za nebeska zbivanja.
Ljeta 1927. godine Henry Ford spustio je zastor pred besmrtnim
Modelom T i zatvorio tvornicu kako bi se pripremio za proizvodnju
Modela A. Indeks industriske proizvodnje Federalnih rezervi smanjio
se, vjerojatno zbog posljedica zatvaranja Fordove tvornice, pa se ope-
nito poelo ukati o krizi. Posljedice po trite bile su neprimjetne. Do
kraja te godine, tiekom koje se u meuvremenu poveala i proizvodnja,
Timesov industriski indeks dosegnuo je vriednost 245, to je bilo neto
poveanje od 69 bodova tiekom te godine.
Godina 1927. poviesna je iz jo jedne toke gledita kad je rie o
percepcii trita vriednosnim papirima. Prema ve dugo prihvaenoj
teorii, te je godine posiano sjeme kasnie katastrofe. Odgovornost lei
na velikodunom, no nesmotrenom internacionalizmu. Neki su ljudi
ukljuujui g. Hoovera smatrali kako je taj internacionalizam znak
odreene nelojalnosti prema vlastitoj zemlji, iako se u to doba optu-
bama za veleizdaju jo uviek nabacivalo uz odreeni oprez.
Godine 1925., pod okriljem tadanjeg ministra fnancia g. Winstona
Churchilla, Britania se vratila na zlatni standard, koji je ukljuivao
stari odnos vriednosti zlata, dolara i funte, kakav je vladao prie Prvog
svjetskog rata. Nema sumnje da je Churchilla vie impresioniralo
velianstvo tradicionalne funte u vriednosti 4,86 dolara nego suptil-
nie posljedice precienjenosti koje ionako, po miljenju veine, nie ni
shvaao. No posljedice su bile stvarne i vrlo ozbiljne. Kupci u Britanii
odjednom su morali koristiti te skupe funte kako bi kupovali robu po
cienama koje su i dalje odraavale ratnu infaciu. Britania je, sukladno
tome, strancima postala neprivlano mjesto za kupovinu. Iz istog je
razloga istodobno postala mjesto gdje je mogue s lakoom prodavati
robu. Godine 1925. poela je duga seria valutnih kriza, koje su se u
me uvremenu pretvorile u sastavni dio britanske drutvene scene,
poput lavova na Trafalgar Squareu i priateljica noi na Piccadillyju.

Veliki Slom 1929

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Veliki Slom 1929

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

John Kenneth Galbraith

Veliki slom 1929.

You might also like