P R A V N I F A K U L T E T U N I V E R Z I T E T A U S A R A J E V U

Iris Marion Young Pravednost i politika razlike

- Esej -








Mentor: Studentica:
Br. Indexa:
Status:


Sarajevo, mart 2014. godine
P R A V N I F A K U L T E T U N I V E R Z I T E T A U S A R A J E V U


2
1. Sadraj:


1. Sadraj...........................................................................................................2
2. Uvod...............................................................................................................3
3. O autorici.......................................................................................................4
4. Pravednost i politika razlike........................................................................5
4.1. Buntovni drutveni pokreti i kapitalistika socijalna drava.......6
4.2. Kljune teze u knjizi Iris Marion Young..........................................8
4.3. Ukratko o ostalim poglavljima knjige...............................................9
5. Zakljuak......................................................................................................12
6. Literatura......................................................................................................13

















P R A V N I F A K U L T E T U N I V E R Z I T E T A U S A R A J E V U


3

1. Uvod


U filozofskoj tradiciji, ideali nepristranosti i jednakosti uvijek su se usko vezivali
uz odreenje pravednosti. Ve je Aristotel, razmiljajui o ostvarenju pravednosti u polisu,
shvaao pravednost kao ono to je zakonito i jednako.Polis, shvaen kao politika zajednica
jednakih graana, biva mjesto ozbiljenja pravednih odnosa, a jednakost, uz nepristranost
zakona, sredstvo koje omoguuje to ozbiljenje. U antikoj filozofiji sloboda, jednakost, pa i
sama pravednost pripadaju institucijama polisa, jer politika teorija tog vremenane poznaje
izoliranog pojedinca kao nositelja prava.
1

Kroz ovaj esej govorit u o knjizi Iris Marion Young Pravednost i politika razlike.
Osnovna literatura je ve pomenuta knjiga, ali i ostali radove koji govore o ovoj temi.

Posebno u se fokusirati na tree poglavlje knjige Buntovni drutveni pokreti i kapitalistika
socijalna drava kroz koje Young sustavno analizira nastojanja novijih ljeviarskih
pokreta da politiziraju golema podruja institucionalnog, drutvenog i kulturnog ivota.
Pritom je posebno kritina prema sustavu socijalne skrbi kapitalistikog drutva kao obliku
navodno depolitiziranog oblikovanja javne politike.
2












1
Miomir Matulovi, Ljudska prava, Hrvatsko filozofsko drutvo, Zagreb 1996, str 20
2
Iris Marion Young, Pravednost i politika razlike, prevela Tamara Slikovi, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb
2005, 350 str.
P R A V N I F A K U L T E T U N I V E R Z I T E T A U S A R A J E V U


4

2. O autorici


Iris Marion Young roena je u New York-u. Bila je
profesor politikih nauka na Univerzitetu u Chicagu
i povezana sa Centrom za rodne studije i ljudska
prava u toj zemlji. Njeno istraivanje obuhvatilo je
savremenu politiku teoriju, feministiku drutvenu
teoriju i normativnu analizu javne politike. Neka od
dijela I.M. Young su: Pravda i politike razlike,
Eseji iz feministike filozofije i drutvene teorije,
Inkluzija i demokratija, Dileme spola, politike
filozofije i politika, Odgovornost za pravosue.
Njeni tekstovi su prevedeni na nekoliko jezika
ukljuujui njemaki, talijanski , portugalski ,
panjolski , vedski i hrvatski jezik .
Iris Marion Young
( 2. Januar 1949 1. August 2006. )
New York

Odravala je predavanja u Sjevernoj Americi , Europi, Australiji i Junoj Africi . Njeni
interesi su irokih raspona, ukljuujui i suvremenu teoriju pravde, demokracije i razlika ;
feminizam i politike teorije, kontinentalne politike teorije, ukljuujui Michela
Foucaulta i Jrgen Habermas, etike i meunarodne poslove , rodne, rasne i javne politike.
Young je nagraens doktoratom iz filozofije od strane Dravnog sveuilita Pennsylvania
1974. Prije dolaska na Sveuilite u Chicagu je predavala politiku teoriju devet godina
na Dravnom dodiplomskom studiju i meunarodne odnose na Sveuilitu u Pittsburghu ,
a prije toga je predavala filozofiju na nekoliko institucija , ukljuujui i Worcester
Polytechnic Institute i Sveuilite Miami. Tokom ljetnog semestra 1995 Young je bila
gostujui profesor filozofije na Johann Wolfgang Goethe Sveuilitu u Frankfurtu u
Njemakoj. Young je odrala gostujua predavanja na nekoliko sveuilita i instituta
irom svijeta , ukljuujui i Institut za napredne studije u Princetonu, New Jersey-u, na
P R A V N I F A K U L T E T U N I V E R Z I T E T A U S A R A J E V U


5
Institutu za humanistike nauke u Beu , na Australian National University i Univerzitetu
humanistikih nauka istraivakog vijea June Afrike.
Young je umrla, u dobi od 57 godina, 1. augusta 2006. godine , nakon 18 mjeseci borbe s
rakom jednjaka. U znak priznanja za svoj rad sa Centrom za rodne studije na Univerzitetu
u Chicagu, ugledni fakultet niz predavanja Centra je preimenovao u njenu ast u
novembru 2006. godine. Osim toga, Univerzitet u Pittsburgh-u stvorio je nagradu Iris
Marion Young za politiki angaman u 2008. godini u ast ove izuzetne ene. Young je
takoer nagraena na Univerzitetu Penn State kroz niz darova koji su stvorili Iris Marion
Young Diversity Scholar Award u sklopu udruge za feministiku etiku i socijalne teorije i
filozofiju etike Instituta u Inclusive Key Summer Institute. Studenti koji su dio ovog
ljetnog instituta dobivaju Iris Marion Young Diversity nagradu i studija u Institutu su svoj
rad
3
.



3. Pravednost i politika razlike

Knjiga Iris Marion Young inspirirana je poglavito postavkama postmodernistike filozofije i
kritike teorije drutva. Bilo bi neprimjereno zadrati se samo na openitim teorijskim
odreenjima polazita, jer je njena filozofijska i metodoloka pozicija bitno sadrajnija i
sloenija. Young oblikuje svoj stav i na tradicijama analitike moralne i politike filozofije,
marksizma, feministikih teorija, teorije participacijske demokracije i afroamerike filozofije.
Njenu knjigu moemo kvalificirati i kao vrijedno nastojanje na objedinjavanju nasljea
kontinentalne i analitike filozofije u obradi moralnih i filozofsko-politikih tema.
4


Young odbacuje koncept univerzalnih, objektivnih i vrijednosno neutralnih teorija
pravednosti u korist normativnog promiljanja koje je drutveno kontekstualizirano, odnosno
koje analizira odnose dominacije u konkretnoj drutvenoj praksi s ciljem otklanjanja
ugnjetavanja i nepravde. Skladno temeljnim postavkama postmodernistike paradigme,
naglaava da svaka teorija od ontologijske do politike koja pretpostavlja univerazalnost i

3
Biografija autorice preuzeta sa web stranice Univerziteta u Chicagu:
url: http://www-news.uchicago.edu/releases/06/060802.young.shtml
4
Iris Marion Young, Pravednost i politika razlike, prevela Tamara Slikovi, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb
2005, str. 126
P R A V N I F A K U L T E T U N I V E R Z I T E T A U S A R A J E V U


6
vrijednosnu neutralnost, zapravo postulira postojanje nepostizivog epistemolokog gledita
koje je izvan svakog drutvenog konteksta. Zbog toga ni postojee teorije pravednosti koje
pretendiraju na univerzalnost i vrijednosnu nepristranost ne mogu ispuniti takvu zadau, jer
su izvedene iz iskustva ljudi u modernim liberalnim kapitalistikim drutvima. Tvrdi da je
svaka teorija nuno odreena drutvenom perspektivom filozofa/filozofkinje i uvijek sadri
sva ogranienja i predrasude dane drutvene pozicije, bila ona pozicija moi ili podreenosti.
Young ne vjeruje u izvanvremenska naela pravednosti, ope istine o ljudskoj prirodi i
drutvu te o prirodi uma zbog ega i ne eli razvijati neku svoju novu teoriju pravednosti.
5



3.1. Buntovni drutveni pokreti i kapitalistika socijalna drava


U treem poglavlju Buntovni drutveni pokreti i kapitalistika socijalna drava, Young
sistemski analizira nastojanja novijih ljeviarskih pokreta da politiziraju golema podruja
institucionalnog, drutvenog i kulturnog ivota. Pritom je posebno kritina prema sistemu
socijalne skrbi kapitalistikog drutva kao obliku navodno depolitiziranog oblikovanja
javne politike.
6

Young zapoinje ovo poglavlje citirajui Millsa
7
. Za kritiku teoriju, normativna refleksija
proizlazi iz odreenog drutvenog konteksta, u ijim drutvenim i politikim sukobima
filozofije ima za cilj doprinijeti analizi, objanjenjima i procjeni. Takav normativni izraz u
ovako smjetenom drutvenom kontekstu nije neutralan u odnosu na te sukobe, meutim,
radije posmatra nerealizirane mogunosti emancipacije u institucijama usmjerene na
drutvene pokrete u tim sukobima.
8


5
Iris Marion Young, Pravednost i politika razlike, prevela Tamara Slikovi, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb
2005, str. 127
6
Iris Marion Young, Pravednost i politika razlike, prevela Tamara Slikovi, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb
2005, 350 str.
7
Charles Wright Mills (28. august 1916., Waco, Texas 20. Mart 1962., West Nyack, New York) je bio
ameriki sociolog. Mills je poznat ponajvie zbog toga jer se posvetio prouavanju centara moi i njihove
strukture u SAD u knjizi "Elita moi" (The Power Elite). Millsa je posebno zanimala odgovornost i uloga
intelektualaca nakon Drugog svjetskog rata. Aparat inteligencije javnosti koju su oni predstavljali bi prema
Millsu trebao da bude suprotstavljen strukturama moi koji tvore trojnu elitu (ekonomsku, politiku i vojnu) i
kroz nju sprovodei kontrolu drutva. Mills je uveo u sociologiju termin "socioloka imaginacija" predstavljajui
njime poduhvat da se naizgled bezline i neuhvatljive historijske sile stave u vezu s ivotom pojedinca. Termin
navodi na to da se lini problemi i okolnosti pojednica posmatraju u njihovim socijalnim okvirima. O sociolokoj
imaginaciji Mills je napisao i istoimenu knjigu.

8
Iris Marion Young, Justice and Politics of Didderence, Princeton University Press, New Yersey, 1990, str 63
P R A V N I F A K U L T E T U N I V E R Z I T E T A U S A R A J E V U


7


Kapitalistiko drutvo blagostanja je drutveni kontekst u kojem se mnogo raspravlja o
postojanju pravde. U ovom poglavlju Young tvrdi da distributivna paradigma pravednosti
odgovara primarnoj formuliraciji javne rasprave u takvim drutvima. Procesi interesnih
skupina pluralizma ograniavaju javni sukob prvenstveno za distribuciju, probleme u
organizaciji proizvodnje, javne i privatne strukture koje donose odluke, te socijalne
vanosti sticanja statusa.
9

Od 1960-ih godina u veini zapadnih zemalja kapitalistikog drutva pobunjeniki
drutveni pokreti su doveli u pitanje socijalne drave zbog ograniavanja javne rasprave
trailo se da se politiziraju procesi vlasnitva i kontrole, odluivanja, proizvodnje, osobni
odnosi svakodnevnog ivota, i upravlja ivotom rada i socijalnih slubi. Iako su procesi
skrbi kapitalistikog drutva ponekad uspijevali iznijeti pobunjenikr zahtjeve novih
drutvenih pokreta unutar granica interesnih skupina pluralizma ti pokreti su esto izbijali
i izvan tih granica da proizvode vizije demokratizirane javnosti. U tim pokretima sam
locirati drutvenu bazu koncepciji pravde koja trai da eliminiramo dominacije i
ugnjetavanja.
10

Demokracija je i element i uvjet za socijalnu pravdu. Socijalne kapitalistike institucije
imaju tendenciju ruenja razlike izmeu javne sfere dravnih aktivnosti i sfere privatnog
poduzetnitva gospodarske aktivnosti. Vlada preuzima otvorenu i iroku odgovornost za
upravljanje i distribuciju prednosti ekonomskih procesa. U isto vrijeme, privatne
institucije poput korporacija, sindikata i drugih udruga poinju liiti vladi u organizaciji,
moi i razmjera.
11

U sloenim gospodarstvima kao to su moderne kapitalistike ekonomije, gdje odluka
jedne osobe ili tvrtke mogu uticati na aktivnosti i druge, neracionalno je da ekonomske
aktivnosti budu bez nadzora drave.
Veina zapadnoeuropskih zemalja ukljue dravno-ekonomsko planiranje ekonomije.
Dok je ekonomska koordinacija i regulacija u SAD-u je manje centralizirana i eksplicitna,
postoji znaajano prihvaanje dravne regulacije gospodarstva.
12


9
Marion Young, Justice and Politics of Didderence, Princeton University Press, New Yersey, 1990, str. 66
10
Ibid, str 68
11
Ibid, str 68
12
Ibid, str69
P R A V N I F A K U L T E T U N I V E R Z I T E T A U S A R A J E V U


8
Takva regulativa vlade i ekonomska koordinacija u zemljama zapadnog kapitalistikog
drutva je daleko od "puzajueg socijalizama", jer njegova izriita je svrha promicanje
optimalnih uvjeta za akumulaciju privatnog kapitala.
13


Ova regulacija brige o kapitalistikom drutvu ipak ima pozitivnu vrijednost zbog toga
topotvruje oekivanja da je gospodarska aktivnost trebala biti pod nekom opom
javnom kontrolom kad god su graani toliko ovisni o ekonomskoj povezanosti za njihov
ivot i blagostanje.
14


Opsena preraspodjela bogatstva i restrukturiranje kontrole nad kapitalom i resursima je
potreban aspekt veze izmeu demokracije i pravde . Tvrditi da institucionalizaciju
djelominih procesa treba ekati nakon postizanja pravedne raspodjele, meutim, ne
samo da odgaa takve demokratizacije u neodreene utopijske budunosti, ali bi i
postizanje distributivne pravde bilo u tom sluaju jednako nevjerivatno.
S druge strane, slabe odnosi dominacije, tako da osobe koje imaju veu
institucionaliziranu priliku sudjelovati u raspravama i na donoenju odluka koje utjeu
na njih same je uvjet za postizanje vee distributivne pravednosti.
15




3.2. Kljune teze u knjizi Iris Marion Young

Kroz cijelu knjigu Young provlai svoj naelni stav da njezin cilj nije bio napisati knjigu koja
e biti nepristrana i sveobuhvatna. Svjesna je ogranienosti svojih prijedloga i rjeenja. Ona
sama priznaje da njezina politika strast potjee iz feminizma i drugih pokreta socijalnog
senzibiliziranja drutva izraslih iz protivljenja svakom obliku politikog i kulturnog
imperijalizma.
16
Young je svjesna ne samo ogranienja svoje perspektive, ve i dosega
pokreta i normativnih teorija: feminizam, kao ni bilo koji drugi pokret, ne moe promijeniti
poloaj svih ena, jer su i meu enama razlike prevelike. Meutim, unato ogranienjima
perspektive i ponuenih rjeenja, vano je istaknuti da je nesporna vrijednost knjige

13
Marion Young, Justice and Politics of Didderence, Princeton University Press, New Yersey, 1990, str 70
14
Ibid, str 71
15
Ibid, str 72
16
Iris Marion Young, Pravednost i politika razlike, prevela Tamara Slikovi, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb
2005, str. 140
P R A V N I F A K U L T E T U N I V E R Z I T E T A U S A R A J E V U


9
elja za osvjeivanjem nepravde, humaniziranjem drutva i senzibiliziranjem za razliitosti.
Knjiga I. M. Young ogledan je primjer mogunosti pribliavanja stavova perspektivizma i
postmodernizma metodama racionalne rasprave i argumentacijske jasnoe analitikog
filozofskog pristupa.
17



3.3. Ukratko o ostalim poglavljima knjige

U prvom poglavlju, pod naslovom Zamjena raspodjelne paradigme, Young kritizira
raspodjelnu paradigmu, dominantnu u teorijama pravednosti, zato jer problem pravednosti
svodi na rjeavanje problema raspodjele materijalnih dobara, drutvenih poloaja, a u novije
vrijeme ansi, asti, samopotovanja i sl. Problem raspodjelne paradigme jest to uzima
zdravo za gotovo postojee institucije, prakse i odnose dominacije ili ih pak kroz svoju
analizu zamagljuje. Young ne odbacuje vanost problema raspodjele materijalnih dobra, ali
naglaava potrebu usmjerenosti na konkretne odnose i procese. Dri da je za razumijevanje
pravednosti kljuna analiza pojma i prakse ugnjetavanja i dominacije, te da su postupci vezani
uz odluivanje, drutvenu podjelu rada i kulturu vaniji aspekti pravednosti.
18


Nastavljajui kritiku raspodjelne paradigme, u drugom poglavlju, Pet lica ugnjetavanja,
Young analizira pojam ugnjetavanja drutvenih skupina kao presudan za diskurs suvremenih
emancipacijskih drutvenih pokreta. Zastupa stav da se ugnjetavanje ne moe svesti na
raspodjelu jer ukljuuje drutvene strukture i odnose koje raspodjelna paradigma ne zahvaa.
Dok su postojee filozofske teorije usredotoene na pojam zajednice, izvan njihova vidokruga
ostaju drutvene skupine koje su rtve ugnjetavanja.
19


O treem poglavlju je bilo govora na predhodnim stranicama.

etvrto poglavlje, pod naslovom Ideal nepristranosti i graanska javnost, posveeno je
kritici pretpostavljene nepristranosti i univerzalnosti politikih teorija. Nepristranost je ideal
na kojem se temelji veina moralnih i politikih teorija pravednosti. Proklamirajui stav da

17
Iris Marion Young, Pravednost i politika razlike, prevela Tamara Slikovi, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb
2005, str. 141
18
Shiffrin Seana, Book Review, Harvard Women's Law Journal, Vol 15, str 296
19
Shiffrin Seana, Book Review, Harvard Women's Law Journal, Vol 15, str 297
P R A V N I F A K U L T E T U N I V E R Z I T E T A U S A R A J E V U


10
zastupaju stajalite prihvatljivo svima, nameu jedinstveno univerzalno moralno i politiko
stajalite. Poricanje razlika, meutim, pridonosi potlaenom poloaju drutvenih skupina i
pojaava kulturni imperijalizam u praksi. Naime, iskustva i stajalita povlatenih prikazuju se
kao univerzalna, a uvjerenje da birokrati i strunjaci mogu donositi nepristrana stajalita
opravdava autoritarne poretke
20
. Epistemoloki ideal nepristranosti ima svoj politiki
ekvivalent u idealu graanske javnosti. Young je, dosljedno, kritina i prema pojmu
jedinstvene graanske javnosti i liberalnim teorijama koje ga prihvaaju. Univerzalistiki
ideal graanske javnosti u stvarnosti uskrauje ravnopravni graanski status enama,
idovima, crncima i drugim ugnjetenim drutvenim skupinama. Young brani kritiku teoriju,
ali i teoriju participativne demokracije, zasnivajui ih na idealu heterogene javnosti koja
priznaje i promie razlike izmeu skupina.
21


U petom poglavlju, Hijerarhija tijela i politika identiteta, Young razmatra u povijesti
filozofije prevladavajui mit o razumu kao odvojenom i nadreenom tijelu i emocijama.
Razmatra posljedice ovih filozofskih dihotomija koje se oituju u kulturnom imperijalizmu i
jedinstvenim estetskim kriterijima ljepote tijela. Na tragu Julije Kristeve, analizira politiku
vanost dojma ljepote i runoe, istoe i prljavtine vezano uz kulturalne stereotipove
rasizma, seksizma, homofobije, starijih ljudi ili osoba s potekoama. Young posebno
naglaava kako teorija pravednosti mora uzeti u obzir ne samo namjerne, ve i nenamjerne
(i zbog toga posebno opasne) kulturalne izvore ugnjetavanja, te pronai institucionalna
rjeenja za njihovo ukidanje. Opisuje i kakva bi ta rjeenja trebala biti, te kako je kljuno
odbaciti apstraktni liberalni ideal neutralnosti u korist pokreta ponosa ili razvijanja pozitivne
predodbe o svojoj razliitosti.
22


U estom poglavlju, Drutveni pokreti i politika razlike, nastavlja se ranije otvorena tema
promocije politike razlika. Na primjerima suvremene rasprave o ravnopravnosti i razlici u
emancipaciji ena ili o pravima amerikih Indijanaca pokazuje da naelo jednakog postupanja
i njegovo mehaniko razumijevanje ima za posljedicu potiskivanje razlika i poricanje

20
Iris Marion Young, Pravednost i politika razlike, prevela Tamara Slikovi, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb
2005, str. 125
21
Ibid
22
Shiffrin Seana, Book Review, Harvard Women's Law Journal, Vol 15, str 300
P R A V N I F A K U L T E T U N I V E R Z I T E T A U S A R A J E V U


11
potpunog sudjelovanja ena i amerikih Indijanaca u javnom ivotu. Politika razlika nee
dovesti do ponovne stigmatizacije ukoliko se ravnopravnost ne bude poistovjeivala s
jednakosti, a razliitost s devijacijom ili manjom vrijednosti.
23


U sedmom poglavlju, Afirmativna akcija i mit o sposobnosti, Young zagovara programe
afirmativne akcije, ali ne na kompenzacijskim naelima, nego kao vano sredstvo borbe
protiv ugnjetavanja. I u kontekstu rasprave o afirmativnoj akciji ponovo naglaava vaan
oblik nepravde koji proizlazi iz nenamjernog ugnjetavanja (poznatijeg u literaturi kao
indirektna ili prikrivena diskriminacija), ali i onaj koji je posljedica nekritikog usvajanja
stereotipa ili pretpostavke da je stajalite povlatene skupine neutralno. Kritika postavke o
raspodjeli prema sposobnostima instanca je kritike ideala nepristranosti jer pretpostavlja
postojanje objektivnih mjerila procjene sposobnosti koja su neovisna od kulturalnih obiljeja.
24
Young tvrdi da objektivna mjerila vrednovanja sposobnosti ne postoje. Svaka je praksa
zapoljavanja neizbjeno politika jer ukljuuje specifine vrijednosti i norme koje su
neodvojivi dio procjene tzv. tehnike kompetencije.

U posljednjem, osmom poglavlju, Gradski ivot i razlika, Young kritizira kritiare
liberalnih teorija koji nastupaju s pozicije ideala zajed nice. Ideal zajednice, prema Young,
potiskuje razliku izmeu skupina i pojedinaca, esto je povezan sa eljom da se ouva
identitet, a u praksi iskljuuje sve one koji ugroavaju taj osjeaj identiteta. Zagovara
drugaiji ideal drutvenih odnosa i politike koji poiva na pozitivnom iskustvu ivota u onim
gradovima koji otjelovljuju vrline raznolikosti, a ne jedinstva. Suprotno mnogim suvremenim
tendencijama, argumentira protiv poveanja lokalne autonomije, a za regionalno upravljanje
gradovima. Takvo upravljanje zapoinjalo bi skuptinama u gradskim etvrtima u kojima su
zastupljene sve drutvene skupine
25







23
Ibid, str 301
24
Ibid, str 302
25
Iris Marion Young, Pravednost i politika razlike, prevela Tamara Slikovi, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb
2005, str. 127
P R A V N I F A K U L T E T U N I V E R Z I T E T A U S A R A J E V U


12


4. Zakljuak

Young kritizira pozitivizam i redukcionizam suvremenih politikih teorija. S jedne strane,
politike teorije prihvaaju postojee institucionalne strukture kao nunu danost, a ne
shvaaju da se radi o specifinim institucijama politike moi i dominacije. S druge strane,
neosjetljive su na raznolikosti politikih subjekata i svode ih na ope i univerzalne obrasce.
Kako openito odbacuje pojam unificiranog diskursa, te ideale nepristranosti i opeg dobra,
Young osporava i pojam zajednice kao jedinstvenog politikog subjekta. Kritizira i socijalnu
ontologiju koja se nalazi u korijenima suvremenih politikih teorija zato jer ne razmatraju
posebnosti drutvenih skupina u odnosima podreenosti/ugnjetavanja i
nadreenosti/dominacije.

Kroz ovaj esej trudila sam se da prikaem znaaj rada Iris Marion Young, posebno se
fokusirajui na tree poglavlje njene knjige Pravednost i politika razlike.















P R A V N I F A K U L T E T U N I V E R Z I T E T A U S A R A J E V U


13

5. Literatura


1. Miomir Matulovi, Ljudska prava, Hrvatsko filozofsko drutvo, Zagreb
1996
2. Iris Marion Young, Pravednost i politika razlike, prevela Tamara
Slikovi, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb 2005
3. Iris Marion Young, Justice and Politics of Didderence, Princeton
University Press, New Yersey, 1990
4. Shiffrin Seana, Book Review, Harvard Women's Law Journal, Vol 15
5. dralovi Amila,itanje Rawlsove teorije prvobitnog poloaja iu
perspektive rasprave o pravednosti Iris Marion Young, Godinjak
Pravnog fakulteta, Sarajevo, LIII 2010, str 543-562

Internet stranice

1. Kulturni plurarizam i pravednost u recepciji Willa Kymlicke ( pristup
stranici 21.03. 20:15 )
url:
https://www.academia.edu/1293730/Kulturni_pluralizam_i_pravednost_u_re
cepciji_Willa_Kymlicke

2. Book Review: Reviewing Justice and the Politics of Difference, by Iris
Marion Young ( pristup stranici 21.03 21:50 )
url:
https://www.academia.edu/3428412/Book_Review_Reviewing_Justice_a
nd_the_Politics_of_Difference_by_Iris_Marion_Young