Knjiga - Jaspers - Sokrat

Karl J aspers
LJ UDI SUDBI NE
Sokrat, Budha, Konfucije, Isus
S njemakog prevela Dorta J agi
AGfM
Zagreb 2008
PREDGOVOR
PRVI PRI K AZ obuhvaa ljude koji su svojim ivotom i osob-
nou povijesno utemeljili ovjeko-bitak kao nitko drugi.
Potvruje ih trajan utjecaj kroz tisuljea sve do danas, ri-
je je o Sokratu, Budhi, Konfuciju i I susu. Snagu njihovog
povijesnog utjecaja nitko nije dosegnuo ni za petinu, niti je
s takve visine govorio jo i nama danas. Moglo bi se negodo-
vati to ih se uope naziva filozofima. Meutim, oni su ima-
li iznimno znaenje za sve filozofe. Nisu nita zapisali (osim
Konfucija), ali su usprkos tomu postali kamenom temeljcem
snanih misaonih pokreta. Nazvali smo ih etvoricom sud-
bonosnih ljudi. Oni stoje ispred i iza svega suvinog to filo-
zofi nazivaju opim mnijenjem. Drugi ljudi visokih dosega
mogli su za ue krugove biti od jednako vanog znaenja. Ali
uporni i obuhvatni utjecaj ove etvorice kroz tisuljea silan
je tako da uzdizanje njihovih imena znai bistrinu svjetsko-
-povijesne svijesti.
7
SOKRAT
I zvori:
Platon (prije svega: Apologija, Kriton, Fedon, Symposion, Tee-
tet i rani dijalozi). K senofont (Uspomene o Sokratu, Gozba,
Apologija). Aristofan (Oblaci). Aristotel (Metafizika)
Literatura:
I vo Bruns, I zd. Meyer (I V, 427 i d., 435 i d.). Heinrich Maier,
Werner J aeger, Gigon.
1. Biografski podaci (469-399.): Sokratov je otac bio kle-
sar, majka primalja. Nikako, dakle, nije bio otmjena po-
drijetla, ali je bio graanin Atene. Vodei skroman ivot
bio je materijalno neovisan zahvaljujui skromnom na-
sljedstvu i dravnoj potpori koju su dobivali svi Atenja-
ni (kazalini novac i tomu slino). I zvravajui svoje voj-
ne obveze, borio se kao hoplit u peleponeskom ratu kod
Deliona i Amfipolija. I spunjavajui neizbjene politike
dunosti, predsjedao je Vijeem 406. godine i zalagao se
za pravdu nasuprot podivljaloj gomili koja je zahtijeva-
la pogubljenje vojskovoa poslije bitke kod Arginuskih
otoka. I pak, nikada nije traio znaajniji poloaj ni u dr-
avi ni u voj sci. Nj egova ena Ksantipa nij e igrala nikak-
vu ulogu u tom ivotu.
Neobino je to nam je poznat Sokratov izgled. On je prvi
filozof koji tjelesno ocrtan stoji pred nama. Bio je ruan,
9
KARL J ASPERS: LJ UDI SUDBI NE
buljavih oiju. Tupasti nos, debele usne, debela trbuina
i zbijena tjelesna konstitucija inili su ga nalik silenima i
satirima. elina zdravlja, s lakoom je podnosio napor
i hladnou.
Naa je predodba Sokrata slika starijega ovjeka. O nje-
govoj mladosti nigdje nema ni spomena. Odrastao je u
Ateni, monoj, bogatoj i procvjetaloj nakon perzijskih
ratova. Bilo mu je gotovo etrdeset godina kada je za-
poela tragedija peloponeskog rata (413.). Tek je od tog
vremena postao poznatom javnom figurom. Najraniji
dokument predaje Aristofanovi su Oblaci (423.) koji ga
ismijavaju. Doivio je poraz, katastrofu Atene (405.). U
sedamdesetoj mu godini demokracij a sudi zbog bezbo-
nosti. Umro je 399. iskapivi pehar otrova kukute.
2. Njegov se duhovni razvoj moe otkriti samo posredno.
Sokrat je poznavao filozofiju prirode Anaksagore i Ar-
helaja. Doivio je prodor sofistike i usvojio je njezinu
vjetinu. Nije ga zadovoljilo nijedno ni drugo. Filozofi-
ja prirode nije pruala pomo ovjekovoj dui. Dodue,
sofistika je postavljanjem pitanja mogla mnogo postii.
Ali u nainu na koji je to inila, grijeila je u novatorskom
umiljenom znanju ili u nijekanju svake vrijednosti tra-
dicije. U ovom vrtlogu miljenja Sokrat nije ponudio ni-
kakvo novo uenje, pa ak ni uenje o odreenoj meto-
di, koja bi ve sama po sebi bila dovoljna.
Nekoga se dana u Sokratu morao dogoditi preokret. Kada
je spoznao nesposobnost prirodne filozofije za prvotna
pitanja, i kako je u sofistici uoio pokvarenost, znao je da
ni neko drugo ogranieno miljenje nije ono pravo. No,
ponijela gaje svijest o vlastitom pozivu, boanskom nalo-
gu. Premda uvjeren u taj poziv kao to su to bili uvjereni
10
SOKRAT
proroci, ipak nije bio u posjedu objave poput njih. Nika-
kav mu bog nije naloio prenijeti ljudima to mu je on ot-
krio. Nije imao niega drugog do zadae da, jer je i sam
ovjek, traga zajedno s ljudima.
3. Razgovor: Sokratovski razgovor bio je temeljna zbilja
njegova ivota: razgovarao je sa zanatlijama, dravni-
cima, umjetnicima, sofistima, heterama. ivot je pro-
vodio, kao i toliki Atenjani, na ulici, na trgu, na vjebali-
tima, sudjelujui u gozbama. Bio je to ivot u razgovo-
ru sa svim i svakim. Meutim, ta vrsta razgovora bila je
Atenjanima neto posve novo, neuobiajeno: razgovor
koji uzbuuje, uznemiruje, plijeni duu u samoj njezi-
noj biti. Ako je stvarnost razgovora bila ivotnim obli-
kom slobodnog Atenjanina, onda je razgovor sada, kao
sredstvo Sokratovog filozofiranja, postao neim posve
drugim. I z same je naravi stvari za istinu neizbjeno da
se otkriva samo pojedincu u zajednitvu s pojedincem.
Da bi postao jasan, Sokratu su trebali ljudi, a bio je uvje-
ren kako je i on potreban njima. Ali prije svega mladii-
ma. Sokrat je elio odgajati.
Ono to je njemu znaio odgoj, nije neko usputno zbiva-
nje koje upuenik izaziva u neupuenomu, nego element
u kojem ljudi meusobno dolaze do samih sebe tako to
im se otkriva istina. Mladii su mu pomagali onda kada je
on njima htio pomoi. Stoga se dogaalo sljedee: otkri-
vanje potekoe u naoko samorazumljivom, dovoenje u
nedoumicu, prisila na miljenje, nauk traganja, neprekid-
no postavljanje pitanja i suoenje s odgovorima noeno
osnovnim uvidom daje istina ono to povezuje ljude. Na-
kon Sokratove smrti iz ove se temeljne stvarnosti rodilo
prozno pjesnitvo dijaloga iji je majstor bio Platon.
11
Sokrat se ne suprotstavlja cjelokupnom pokretu sofi-
stike kao kasnije Platon. On ne osniva nikakvu stran-
ku, ne bavi se ni propagandom ni utjerivanjem pravde.
Ne utemeljuje nikakvu kolu kao instituciju. Ne dono-
si nikakav program za reformu drave, nikakav sustav
znanja. Ne obraa se ni publici ni narodnoj skuptini. U
Apologiji kae: Obraam se uvijek pojedincu, i to na
jednom mjestu ironino razjanjava: nitko tko mno-
inu naroda susree otvoreno i poteno nije siguran za
svoj ivot; stoga se mora ograniiti na obraanje pojedi-
nu ako eli biti borac za pravdu i bar neko vrijeme ostati
na ivotu. Slobodno to moemo razumjeti obuhvatni-
je. Neistina trenutnog stanja, bez obzira je li sustav de-
mokratski, aristokratski ili tiranski, ne moe se ukloni-
ti velikim politikim akcijama. Pretpostavka je svakog
napretka da se pojedinac odgoji odgajajui samoga sebe,
da se probudi i dozove u stvarnost onu jo skrivenu sup-
stancu ovjeka, i to na putu spoznaje koja je istodobno
unutranja aktivnost, znanja koje je istodobno i vrlina.
Tko postane pravi ovjek, postat e ujedno i pravi gra-
anin.
U tom je sluaju, meutim, bitan pojedinac kao pojedi-
nac, neovisno o njegovu uspjehu i utjecaju u dravi. Ne-
ovisnost onoga koji je ovladao sobom (eukrateia), prava
sloboda koja raste s uvidom, posljednja je osnova na ko-
joj ovjek stoji pred boanstvom.
4. SupstancijaSokratovogaivota:AkojeSlozoGjauenje,
onda Sokrat nije filozof. U sklopu grke povijesti filozo-
fije kao povijesti teorijskih pozicija za njega nema mje-
sta. Sokrat je bio bitak-na-putu u miljenju sa znanjem
neznanja. Sokrat poznaje granice na kojima prestaje
12
SOKRAT
vrijediti dokaz, ali na kojima se za svaku upitanost u jo
jaem svjetlu odrava supstancija iz koje ivi.
Ova supstanca je Sokratova pobonost, ali prvenstve-
no kao vjerovanje da se nevarljivom dovoenju u pita-
nje istina naprosto mora ukazati; da se iskrenoj svijesti
o neznanju ne objavljuje nitavilo nego odluujue zna-
nje o ivotu. Drugo, ona se javlja u vjerovanju u bogove i
boanski karakter polisa. Trei put se javlja u unutra-
njem, demonskom glasu.
Prvo: Kada Menon (u Platonovom dijalogu) razgovara sa
Sokratom o vrlini (arete) i zbog Sokratovih pitanja zapa-
da u bezizlaznu situaciju, kae: Ve sam uo da se samo
pretvara kako ne zna nita i da druge dovodi u nezna-
nje. I sada si me zaarao i zavraao, posve me potinio,
tako da ostajem pun neznanja... kao da si po svemu na-
lik onoj ribi drhtulji. J er i ona svakoga tko joj se prima-
kne paralizira... Kada bi kao stranac u nekom drugom
gradu dopustio sebi neto slino, zatvorili bi te kao op-
sjenara. Sokrat na to uzvraa: Usporedba s drhtuljom
je, dodue, samo onda tona kad bi se ova paralizirajua
riba djelujui na druge i sama ukoila; ako ne, onda to
nije tono. J er, ako druge dovodim u nedoumicu, onda
to u potpunosti inim i sa samim sobom. U istom sta-
nju kae Teetet: muti mi se u glavi, a Sokrat kae daje to
poetak filozofije.
I z nedoumice raste uvid. U Menonu se to ilustrira pri-
mjerom: neki rob, koji, u prvi mah pun samopouzdanja
odgovara na neko pitanje iz matematike, zapada u ne-
doumicu, spoznaje svoje neznanje, meutim, zahvalju-
jui daljnjim pitanjima ipak dolazi do ispravnog rjee-
nja. Prema ovoj matrici se odvija kristalizacija istine u
razgovoru. Oba je partnera jo ne poznaju. Ali, ona je tu,
obojica krue oko nje, voeni njome.
13
Sokrat eli pokrenuti tragalaki napor, ali s vjerom u na-
laenje. On usporeuje (Teetet) tu djelatnost s vjetinom
primalje. Teetet ne zna odgovor, sebe smatra nesposob-
nim pronai ga, nije ga ni od drugih saznao, i kae a
ipak ne mogu ga prestati traiti. I ma trudove, kae
Sokrat, jer nisi prazan, nego bremenit. I sada Sokrat
opisuje nain svoga razgovaranja s mladiima. Poput
primalje istrauje je li u pitanju gravidnost ili ne, spo-
soban je svojim sredstvima izazvati ili ublaiti bolove, i
razlikuje pravi porod od lanog raanja. Tako ispituje je
li rije o prividnom ili lanom poroaju u duhu mladi-
a. Pritom on sam ne raa mudrost, i utoliko je zamjer-
ka kako on samo postavlja pitanja na mjestu. J er bog
me prisiljava na pomaganje pri raanju, ali mi nije dao
da raam. Odatle se ini da oni koji s njim razgovaraju
isprva jo manje znaju, ali to samo zato to su osloboe-
ni prividnog znanja. Raanje je, meutim, djelo moje
i boje. Sokrat ne daje, on puta drugog da stvara. Kad
onog koji prividno zna dovede do toga da ovaj osvijesti
svoje neznanje i tako mu omogui da sam doe do pra-
vog znanja, onda ovjek tako stjee iz udesne dubine
ono to je zapravo ve znao a da toga nije bio ni svje-
stan. Time je reeno: svatko mora pronai spoznaju u
samom sebi, ona se ne moe prenositi poput robe, nego
se jedino moe probuditi. Ako se spoznaja javi, onda je
ona istodobno ponovno sjeanje na neto to je iskon-
ski ve bilo znano. To ini shvatljivom injenicu da ja
mogu filozofski tragati a da ne znam. Neka je sofistika
misao glasila: mogu traiti samo ono to znam; ako ga
znam, ne moram ga traiti, ako ga ne znam, ne mogu ga
ni traiti. Nasuprot tomu, filozofirajui ja traim neto
to ve znam. Meutim, to znam samo u nesvjesnosti
14
SOKRAT
nekog istinskoga sjeanja, a htio bih da to znam u svje-
tlu sadanje svijesti.
Odatle je Sokratovo postavljanje pitanja, ralanjivanje
i ispitivanje noeno vjerom da u ustrajno potenom mi-
ljenju ono istinito iskrsava u sadanjosti, uz boju po-
mo, na temelju vlastitoga uvida. Do toga ne dovodi bez-
vrijedno miljenje pomou rijei nego sadrajno milje-
nje koje polazi iz temelja. Odatle vjera.
Drugo: Sokrat je vjerovao u bogove predaje, prinosio je
rtve, pokoravao se autoritetu Delfa, sudjelovao je u svet-
kovinama. Ono to se ne moe uiniti, ne moe htjeti -
iz ega sve htijenje i miljenje dobija svoj sadraj - to ne
moe biti zatomljeno ili zaobieno, kao to su to mnogi
sofisti inili. A mogue je, opet, u njemu disati, pokora-
vati mu se u strahopotovanju i tu traiti temelj bez ko-
jeg je sve beznadno. Tako je to radio Sokrat. Odatle veli-
ka, divna, sebe same svjesna naivnost Sokratova, koja po-
tjee iz povijesno utemeljenog samorazumijevanja koje
neshvaeno izvire iz dubine bivanja. Tamo gdje vlastiti
uvid ne raa odluku, tu je potrebno podrediti se religiji
otaca, zakonima drave.
Sokrat je ostao neraskidivo vezan za dravu svoga podri-
jetla, za dravu Solona, perzijskih ratova, Perikla, za dr-
avu nepredmnijevano utemeljene i neprekidno uvr-
ivane zakonitosti kojaje jedina inila njegov ivot mo-
guim. Odatle Sokratova vj ernost zakonu. Povodom bit-
ke kod Arginuskih otoka, odbio je provoenje glasanja
jer je ono u datim okolnostima bilo nezakonito. Odbio
je da bijegom iz zatvora izbjegne zakonima, koji su op-
stajali ak i kada se unutar njih dogodila nepravda. Ni-
ta ga nije moglo omesti. Tiranija Tridesetorice je mu
zabranila pouavanje, a demokracija gaje ubila. Sokrat
15
nije pripadao nijednoj stranci. Meutim, nepokoleblji-
vo se pridravao duha zakona u povijesnom obliku aten-
skoga polisa. Sokrat koji se obraao pojedincu, pretva-
rajui osobnu odgovornost u bezuvjetnu, ispitujui kri-
tiki sve pod sudakim tronom istine koja se pojedincu
javlja u potenom miljenju, nije htio, poput Alkibija-
da, pretvoriti dravu u instrument osobne volje za mo,
spreman djelovati i protiv drave u kojoj je roen, niti
je htio postati obeskorijenjeni graanin svijeta. Nika-
da ne bi pomislio na to da, poput Eshila, pod stare dane
ode na Siciliju ili, kao Euripid, u Makedoniju, ogoren na
dravu-domovinu. On se u svojoj egzistenciji bespogo-
vorno poistovjeivao sa Atenom. Stavljenogpred izbor:
progonstvo ili smrt, Platon ga u Apologiji prikazuje kako
bira smrt: Bio bi to lijep ivot kada bih u ovim godina-
ma postao iseljenik koji luta naokolo mijenjajui jedan
grad za drugi. U Kritonu prikazuje Sokrata kako se za-
klinje u zakone. Samo zahvaljujui njima postoji dra-
va, zahvaljujui njima gaje otac dao na uenje. Priznao
je zakon ostavi u zemlji i pretpostavljajui smrt izgnan-
stvu u sudskom procesu. Stoga on ne zahtijeva jednako
pravo protiv njih nego se smatra obveznim pokoriti im
se. Mora se podrediti sudskoj odluci kao naredbi da se
ide u rat i rtvuje ivot. Kao ni prema ocu i majci, tako ni
prema domovini ne smije upotrijebiti silu, ak ni onda
kada misli daje nepravedno ono to mu se dogaa.
U tome se Sokrat razlikuje od sofista. Premda im moe
sliiti zbog bezobzirnosti kritikog dovoenja u pitanje,
on sam ipak nikada ne naputa povijesno tlo, smjerno
priznavajui zakone polisa, iji smisao sebi razjanja-
va kroz razmiljanje. Prvo valja priznati tlo na kojemu
stojim i iz kojeg dolazim, tlo koje uvijek ostaje prisutno
jer u bez njega kliznuti u nitavilo.
16
SOKRAT
To je Sokratova specifinost i znaenje: on radikalizira
kritiku do kraj a, a ipak ivi pod apsolutnom instancij om,
koja se moe zvati istina, dobrota, razum. Ona znai be-
zuvjetnu odgovornost za onoga koji misli; on ne zna pre-
ma kome i govori o bogovima. Sto god se u realnosti do-
godilo, ovdje ostaje za njega vrsto stajalite. Ono se ne
rasplinjava u beskonanoj metamorfozi stvari.
No kada doe do nesree, kada se na nj srui nepravda i
uniti ga vlastiti polis, onda on potpuno ivi prema ak-
siomu: bolje je podnositi nepravdu nego je nanositi. So-
krat ne zna za suprotstavljanje svojoj zemlji, bogu, svije-
tu. Nesrea za njega ne postaje predmet pitanja u smislu
opravdavanja boga. On odlazi u smrt bez gnjeva i prkosa.
Kod njega nema ni oaja u pitanju teodiceje, niti njezi-
nog utjenog rjeenja. Naprotiv, on ivi u smirenosti iz
neovisne samouvjerenosti pravednika. Nije vano kako
su dobra razdijeljena u svijetu, ono jest jedino bitno i-
vot po normi istine koja se osvjetljava u miljenju. Ako
ovjek trai jamstvo, znanje, vjersku spoznaju boga, be-
smrtnosti, kraja svih stvari, onda mu Sokrat to uskrau-
je. ovjekov smisao je u vjeri da dobro postoji. Pozitiv-
no neznanje neprestano ukazuje na mjesto na kojemu
sam ja sam, jer dobro spoznajem kao istinito, i gdje je na
meni da ga vrim.
Tree: Ono to se u konkretnoj jedinstvenoj situaciji
treba uiniti, to se po Sokratu ne moe u svakom slu-
aju obrazloiti ispravnim miljenjem. Bogovi dolaze
u pomo. Taje pomo granica na kojoj vlada pokornost
bez uvida. Sokrat izvjetava o demonskom glasu koji mu
se obraao u presudnim trenucima jo od djetinjstva:
To je glas koji se moe uti samo kao upozorenje, da bi
odvratio od neke namjere, nikada, meutim u smislu
17
nagovaranja. Taj gaje glas, primjerice, zadravao sva-
ki put kada je htio stupiti na politiku scenu. Kod ue-
nika koji su ga napustili, a zatim iznova traili kontakt
s njim, taj je demonski glas jednima branio a drugima
doputao daljnje druenje. udno i ohrabrujue je dje-
lovala na njega utnja tog glasa za vrijeme procesa: Po-
znati, demonski glas je u posljednje vrijeme bio nepre-
kidno iv i upozoravao me ak povodom beznaajnih
stvari kad bih bio na putu da pogrijeim. A upravo sada
me zadesilo neto to se zaista moe smatrati najveim
zlom (smrtna presuda). Boanski znak u meni nije me
upozorio ni jutros rano kada sam napustio kuu, ni dok
sam dolazio ovamo na sud, niti pak na bilo kojem mje-
stu mog izlaganja kada bih zaustio neto rei... poznati
znak upozorenja ne bi nipoto izostao u sluaju da mi je
namjera bila sretne prirode (Apologija). Prije mene,
kae Sokrat, teko daje postojao netko tko je imao ta-
kav upozoravajui glas {Drava).
Glas ne dovodi ni do kakve spoznaje. Niti potie na neko
odreeno djelovanje, samo kae ne. I ne izrie neko
ope ne nego samo za danu situaciju. Glas spreava rije-
i i djela koja bi dovodila k nesrei. A Sokrat se bez uvida
pokorava tom glasu koji zabranjuje. On ne predstavlja
nikakvu objektivnu instanciju, nije komunikabilan. Po-
stoji samo za Sokrata i njegove ine, ne za druge. Na nje-
ga se ne moe pozvati radi opravdavanja, moe se samo
izvjetavati o njemu u vidu ukazivanja.
5. Sudski proces: Sjedinim izuzetkom kraja, Sokratov i-
vot nije bio dramatian ivot. Proces zbog bogohulje-
nja okonanje smrtnom presudom. Ovakav ishod nije
sluajan; imao je dugu pretpovijest. Aristofanovi Oblaci
18
SOKRAT
prikazuju Sokrata koji se bavi filozofijom prirode, nebe-
skim pojavama i podzemnim stvarima, koji nijee na-
slijeene bogove, na njihovo mjesto stavljajui zrak i
oblake, koji pouava vjetini sprovoenja neega to ak
moe biti i nepravedno, i koji svoje pouavanje naplauje
u novcu. Nama poznati Sokrat je inio upravo suprotno.
Kasnije su zamjerke postajale sve brojnije: Sokrat je, na-
vodno, zavodio na nerad, koristio interpretaciju pjesni-
ka da bi na njima temeljio prijestupnika uenja, dok su
se u njegove uenike ubrajali i tako nenarodno nastro-
jeni ljudi kao to su Alkibijad i Kritija. Ta tako zapanju-
jue neistinita slika moe imati svoj uzrok u tome to je
Sokrat u mlaim danima doista bio upuen u filozofiju
prirode i sofistiku, a prije svega stoje slovio kao pred-
stavnik novog filozofskog pokreta uope; pokreta ko-
jem se odupiralo raspoloenje naroda. Narod je zami-
jenio sofistiku s onim tko ju je prevladao. J er, nain tog
nadilaenja putem novog etosa miljenja bio je nepod-
noljiv. Sokrat je neprekidno pitao, navodio na temelj-
na ljudska pitanja, a da ih nije sam rjeavao. Zbunjenost,
svijest o podreenosti, kao i pretenzija koja je iz njega
izbijala, izazivali su ljutnju i mrnju. J edna je takva re-
akcija Hipijina: Ti bi uvijek htio druge ispitivati i dovo-
diti u kripac, a da sam nikada ne odgovara i ne otkriva
svoje miljenje. J a ne elim da me zavarava... (Kseno-
font). Tako je Sokrat 399. godine doveden pred sud pod
optubom: Sokrat se ogrijeio o zakon jer ne vjeruje u
bogove domovine, poklonik je vjerovanja u novu vrstu
demonskog, kvari omladinu.
Sokrat je, oigledno, desetljeima ignorirao optube.
Za njegova ivota nije postojala literatura koja bi brani-
la njegovu filozofiju. On sam nije napisao nijednu rije.
19
Nije se otmjeno povlaio i nije kultivirao neku kolu u
zatvorenom krugu nego se stalno izlagao iroj javnosti
na ulici. Premda je uvijek razgovarao samo s pojedinci-
ma, Atenjanima nije davao mira.
Sokratova obrana dostie vrhunac u reenici da mu je
bog dao nalog da svoj ivot posveti ispitivanju sebe i dru-
gih. Ovaj zadatak mije dodijelilo boanstvo kroz orakul,
snove i sve mogue znakove kojima se uope boanska
volja oglaava ovjeku. On je taj nalog prihvatio. Zato
mora i ustrajati na ovoj poziciji prezirui opasnost i smrt.
Pokoravat u se vie bogu nego vama, i dokle god bu-
dem imao snage i daha neu prestati traiti istinu, upo-
zoravati vas i prosvjetljivati, i da svakom od vas s kojim
me sluaj spoji probudim savjest na moj uobiajeni na-
in: Kako to, brate moj, da se ne brine i ne vodi rauna
o uvidu, istini i to veem uzdizanju svoje due?
Njegova obrana prelazi u napad na suce: Ako me pogu-
bite, sebi ete nanijeti veu tetu nego meni. Njega, do-
due, mogu ubiti, prognati, liiti graanskih prava. Mno-
gi to mogu smatrati velikom nesreom. J a, meutim,
ne drim to za zlo nego sam nain na koji nepravedno
ovjeka liavate ivota. Atenjani bi se ogrijeili o poklon
koji im je podario bog poslavi im Sokrata: J er ako mene
pogubite, neete lako nai drugoga takvoga koji bi, ma
koliko to smijeno zvualo, bio mamuza koju je bog po-
dario vaem gradu... tko e vas bez prestanka upozora-
vati, buditi, koriti... No moda ete, slino onom kojeg
iz sanjivosti budi obad, udariti po meni u svom gnjevu
da bi preodgojili svoj kasniji ivot. Meutim, u suza-
ma preklinjati suce, kao to je obiaj, nije ni primjere-
no, ni pravo ni pobono. J er sudac nije ovdje da pokla-
nja pravdu nego da presuuje, nije ovdje da se ponaa
susretljivo nego da izrie pravdu prema zakonu.
20
SOKRAT
Sokratova smrt odredilaje njegovu sliku i njegov utjecaj.
On je muenik filozofije. Ali je i sud o pravnom ubojstvu
najveeg graanina Atene dovoen, jednako tako, u pi-
tanje: Sokrat se, navodno, bez tekoa mogao spasiti od-
govarajuom obranom. Prkosei ljudskoj snazi, Sokrat
je nadmeno ismijavao suce. Nije htio izbjei pogublje-
nje lako izvodivim bijegom. Nije pokazao nikakvu spre-
mnost na priklanjanje nepisanim konvencijama zajed-
nice. Sokrat je sam izazvao svoju smrt, on je nju traio;
nije rije, dakle, ni o kakvom pravnom ubojstvu ve o
pravnom samoubojstvu. Takvo shvaanje, koje umjesto
ubojica okrivljuje ubijenog, gubi iz vida da Sokrat svoje
boansko pozvanje - da djeluje zbog istine - ne rasipa
na neko pristojno prilagoavanje prosjenoj neisti-
nitosti. On je bio istinski muenik, to jest svjedok.
Meutim, argumenti protiv teze o pravnom ubojstvu
ipak su vrijedni panje, i to ne za procjenu Sokrata nego
za itatelja tekstova o njemu. Kao i sve sokratovsko, tako
ni njegova obrana nije liena opasnosti za nae razumi-
jevanje, nas koji dolazimo kasnije. Spomenuta obrana
ima svoju vanost samo u vezi sa Sokratovim filozofi-
ranjem. Apstraktno shvaena, ona stvara u itatelju po-
greno unutranje raspoloenje, dovodi ga do ogoreno-
sti, prkosa, pogrenog duhovnog uzdizanja. Sam itatelj,
umjesto da se uklopi u Sokratovo osnovno dranje, po-
staje, naprotiv i sam ponosan, bahat, jer on i nehotice So-
krata doivljava bahatim. On uiva u vrijeanju naroda i
sudaca. A grijei time to izvodi opa pravila iz Sokrato-
ve apologije i stvara od njih apstraktni uzor. Samo onaj
koji sokratovski misli mogao bi poput Sokrata autenti-
no raditi i umrijeti. Ve se Platon ne bi tako ponio.
Drukije shvaanje prvo je obrazloio Hegel: Atena je
bila u pravu jer je branila svoju bit; Sokrat je bio u pravu
21
jer je otpoeo novu epohu ijaje pretpostavka bila raza-
ranje te biti. Takva apsolutizacija povijesti i takva estet-
ska objektivizacija u traginom konfliktu ini se potpu-
no neprimjerena Sokratovom sluaju. Silne metamor-
foze duha epoha ne znae apsolutno pravo svake epohe
i time vie razliitih prava. U svim epohama zrai ono
to vrijedi za ovjeka - ako se ljudi pojavljuju kao ljudi.
Ono to se ini podlijee viem sudu nego to je to sud
povijesnog razumijevanja. Stoje istinito, a to pogre-
no i nisko ne smije biti zamagljeno u traginoj viziji.
Pomirenje sa Sokratovim smaknuem nemogue je osim
putem njega samog. On je umro bez prkosa i optube -
ne osjeam nikakav poseban gnjev prema onima to
su me osudili i optuili - to su bile njegove posljednje
rijei. Uvjerenje: za pravednog ovjeka ne postoji zlo, a
njegov sluaj bogovi nee ostaviti na cjedilu.
Meutim, njegova je posljednja rije glasila: Objavlju-
jem vama koji ste me osudili: nakon moje smrti brzo e
vas stii kazna. Broj e onih koji e od vas traiti polaga-
nje rauna rasti; ja sam ih do sada zadravao. Oni e po
vas biti utoliko opasniji ukoliko su mlai. Naime, vara-
te se ako vjerujete da ete uklanjanjem ljudi zaustaviti
poruge na raun vaeg nepotenog naina ivota.
6. Platonova idealizacija Sokrata: Sokratova slika u Plato-
novim dijalozima nije izvjetaj u smislu povijesne re-
alnosti scene, voenja razgovora, reenica. Meutim,
premda nije izvjetaj, nije ni pjesnitvo. Ono to je Pla-
ton izmislio, bilo je izmiljeno u smislu te stvarnosti,
u stvarnosti te tajanstvene osobe mislioca kojoj je ne-
mogue nai paralelu. Ta nam slika postaje bliska uku-
pnou dijaloga koji se meusobno nadopunjavaju. Ako
22
SOKRAT
bismo htjeli razlikovati razliite likove u vremenskom
slijedu dijaloga, kao kasnije u plastici, onda bi oni ipak
bili povezani u vidu modifikacija jedinstva. Ova cjelina,
viestrano raskriljena sama je idealizirana stvarnost. U
njoj je apsurdno traiti realnost u smislu povijesno-fi-
lolokog eruiranja injeninosti koja podlijee fotograf-
skoj i fonografskoj mjerljivosti. Onoga koji negira povi-
jesnu realnost ne moemo uvjeriti dokazima. Platon je
morao biti tu, vidjeti i prenijeti Sokratovu stvarnost. Za-
hvaljujui Platonu moemo vidjeti ono to je on vidio:
Sokrata prije njegove smrti (Apologija, Kriton, Fedon)
- i za ivota (Symposion, Fedar).
Sokratova smrt prua sliku vedre oputenosti u nezna-
nju, ispunjenu neiskazivom sigurnou.
Neznanje je poetak i kraj svakog govorenja o smrti. So-
krat promilja: oni koji se pribojavaju smrti umiljaju
kako znaju ono to se ne zna. Moda smrt predstavlja
najveu sreu, a oni se smrti boje kao da znaju daje ona
najvee zlo. Mogu se odvagati mogunosti: smrt ili nije
nita, bez osjeaja bilo ega, kao poinak bez sna; ita-
vo vrijeme tada ne izgleda due od jedne noi najljep-
eg spavanja. I lije smrt pak selidba due na neko drugo
mjesto, tamo gdje se nalaze svi umrli, gdje pravedni suci
govore istinu, gdje se mogu sresti i nepravedno osueni
i pogubljeni, gdje traje nastavak ivota u razgovoru da bi
se dalje istraivalo tko je mudar, i gdje se ostvaruje neo-
pisiva srea razgovora s najboljim ljudima. Ma kako sta-
jale stvari sa smru, za dobrog ovjeka zlo ne postoji, ni
u ivotu ni u smrti.
Sokrat, koji upravo treba iskapiti pehar otrova od ku-
kute, eli uvjeriti prijatelje kako svoju trenutnu situa-
ciju ne smatra nekom nesreom. Podsjeajui na sagu
23
o labudovima koji umiru pjevajui, on kae onima koji
aluju: ini se da od moje, vi vie cijenite vjetinu pro-
ricanja u labudova, koji im osjete blizinu smrti najvi-
e i najjae pjevaju, radujui se to se primiu bogu ije
su sluge... J a, meutim, vjerujem da sam njihov pri-
jatelj, vjerujem da sam posveen i da sluim istom bogu
od kojeg sam dobio isto tako snanu mo vidovitosti, te
jednako vedro izlazim iz ivota.
Kada Sokrat razvija argumentaciju besmrtnosti, onda
izgleda daje uzrok te smirenosti sigurnost besmrtnosti
due koja je izvan svake sumnje. Ali, ta bezuvjetnost
besmrtnosti je takva da sloboda sumnje lei u isprav-
nom djelovanju i misaonom traganju za istinom. Do-
kazi su naknadna osiguravanja. I zvjesnost se ne po-
sjeduje kad je racionalno dokazana. Sokrat, naprotiv,
govori o riziku ivljenja u smjeru besmrtnosti. J er pre-
dodbe o besmrtnosti jesu potpuno opravdano vjero-
vanje koje zasluuje da mu se predamo. J er rizik je lijep,
a duh zbog smirenja zahtijeva one predodbe koje djelu-
ju kao arolije. Meutim, kako bi osujetio svaku izvje-
snost kao vlasnitvo znanja, Sokrat ponovno sve preno-
si u neodreenost temeljnog raspoloenja: Ako je ono
to govorim istina, onda je dobro biti u to uvjeren; ako
preminuli pak vie nema to oekivati, onda neu, bar
ne u ovim posljednjim trenucima prije smrti opterei-
vati prisutne jadanjima. Ovo moje neznanje nee, me-
utim, dugo potrajati.
Kriton je upitao Sokrata kako eli biti sahranjen. Sokra-
tov odgovor: Kako hoete. Samo me morate uhvatiti i
sprijeiti da pobjegnem. Pritom se mirno nasmijeio i
rekao: Kriton nikako da povjeruje kako je ovaj Sokrat
ovdje koji s vama razgovara moje pravo ja. On, naprotiv,
24
SOKRAT
vjeruje da sam onaj kojeg e zamalo vidjeti mrtva... Da-
kle, kai daje to moje tijelo koje pokapa onako kako ti
drago i kako misli da bi obiaju najbolje odgovaralo.
Raspoloenje prijatelja okupljenih oko Sokrata u tim
trenucima prije njegove smrti izmjeano je na udesan
nain s oajem i ponesenou. Suzama i nepojmljivom
sreom oni su uzdignuti u neshvatljivu zbilju. Nespo-
sobni su razbistriti svoje osjeaje, razapete izmeu bla-
enstva zajednikog vjerovanja sa Sokratom i beskraj-
ne boli zbog gubitka jedinstvenog ovjeka.
Sokratu u smrti nema nieg traginog. Vi, pak, Simija i
Kebete, i vi drugi, kasnije ete, svaki u svoje vrijeme kre-
nuti tamo; ali mene ve sada, kako bi rekao pjesnik tra-
giar, zove sudbina. A to znai daje datum smrti po-
stao beznaajan. Sokrat je jai od vremena.
On prijateljima ne dozvoljava jadikovanje. Mora se
umrijeti u pobonoj utnji. Dakle, utite i suzdrite se.
J er Sokrat trai zajednitvo u smirenoj istinitosti, alo-
pojke ne ujedinjuju. S Ksantipom se prijateljski oprata,
kuknjava mu je postala strana. Uzlet due uspijeva u mi-
ljenju dokle god je ono ostvarivo, a ne u preputanju boli
koja je ispranjena od misli. Dodue, nas ljude ubivanju
nadvladava bol i mi tuimo. No to mora prestati u pret-
posljednjem; u posljednjem mora otpasti u korist mira
prihvaanja, sporazumijevanja sa sudbinom. Sokrat je taj
veliki primjer: tamo gdje bi priliila razarajua bol, izra-
sta veliki, ljubavlju ispunjeni mir koji otvara duu. Smrt
vie nije vana. Ona se ne prikriva, ali stvarni ivot vie
nije ivot u smjeru smrti, nego ivot u smjeru dobroga.
U trenucima dok Sokrat pred licem smrti izgleda ve
posve udaljen od ivota, ipak ostaje okrenut svakoj ma-
loj ljudskoj stvarnosti, kao to su dobrota i briljivost
25
straara. On dri na umu ono to se prilii: Bilo bi po-
eljno kupanje prije ispijanja pehara s otrovom kako bi
se enama utedio trud oko kupanja moga lea.
Patetika se rasplinjava u trezvenosti i humoru. Obje su
zraenje mira. Duevni mir Demokrita lei na bezazleni-
joj ravni jedne samosvjesne, estite, skromne ljudskosti.
On nije iskusio potresenost u ijem prosijavanju je tek
izrastao onaj drugi, dublji, umniji Sokratov mir. Sokrat
je slobodan zahvaljujui izvjesnosti u neznanju onoga u
ijem je smjeru preuzet rizik itava tog ivota, i na kra-
ju, smrti.
Fedon zajedno s Apologijom i Kritonom pripada malo-
brojnim, nenadoknadivim dokumentima ovjeanstva.
Ljudi antikog vremena koji su se bavili filozofiranjem,
itali su ga sve do kasnih stoljea i uili se umirati u smi-
renosti suglasja s vlastitom sudbinom, ma koliko tragi-
nom.
Ne smije nas zavarati hladna atmosfera ovoga stava. Na-
ime, ti se spisi ne mogu itati bez ponesenosti u samom
miljenju. Tu nalazimo pretenziju lienu fanatizma, naj-
viu mogunost bez utemeljenja u moralu, otvorenost
za jedinu toku bezuvjetnog. Prije nego je dosegne, o-
vjek ne smije napustiti sebe, u njoj pak moe mirno i-
vjeti i umrijeti.
Sokrat je u ivotu prikazan kod Platona i pored jasno-
e svoje pojave kao lik ija tajanstvenost see do tjele-
snosti. elino zdravlje omoguuje mu odsutstvo sva-
ke potrebe, kao i sposobnost da mnogo popije. Nakon
cjelonone pijanke Sokrat vodi duboki filozofski raz-
govor s Aristofanom i Agatonom. A kada su i ta dvojica
pozaspala on ustaje i odlazi. Krenuo je u licej, okupao
se i proveo itav dan kao i obino, a nakon toga je otiao
26
SOKRAT
kui odmoriti se. No on se zna ponaati i vrlo neobi-
no. Zastaje na putu razmiljajui, zurei pred sebe. Zna
tako provesti i itavu no. S dolaskom jutarnjeg rume-
nila on se moli suncu i odlazi dalje. Ruan je kao si-
len, a ipak ima neku arobnu privlanu snagu. Ne moe
se podvesti pod nijednu normu; on je udesan (atopos),
neshvatljiv; ono to on jest, to govori i radi uvijek izgle-
da kao da znai i neto drugo.
Ono to Sokrat jest, to Platon prikazuje u Gozbi kroz Al-
kibijada kao mladia plemikog podrijetla koji u ivotu
iznevjerava Sokrata. On govori o Sokratu obraajui mu
se u nesputanom zanosu, ponesen njemu neshvatljivom
ljubavlju:
Tvrdim daj e najvie nalik oni m silenima koje slikari prika-
zuju kako sjede, a kad ih se otvori vidi se da u sebi sadre ki-
pove bogova.
Kada ga netko slua, uzbuenj e i oaran. J a bih vam pod za-
kl etvom mogao kazati to sam pretrpi o od njegovih govora
i to j o uvi jek trpi m. Kad ga, nai me, sluam, srce mi kuca
mnogo snani je nego pl esai ma koji padaju u koribantski
zanos, i naviru mi suze kad ujem rijei ovoga ovjeka. A dok
sam sluao Perikla i druge odl i ne govornike, njihove bih go-
vore nalazio dobri ma; ali nita sl i no nisam osjeao da bih
pomi sl i o kako neu moi ivjeti onakav kakav jesam. On me
nagoni priznati kako se ne bri nem sam za sebe, kako mi j o
mnogo toga nedostaje, a bavi m se atenskim poslovima. Sto-
ga silovito, kao pred sirenama, zatvaram ui i bjei m koliko
mogu. J er j e on jedi ni ovjek od kojeg sam iskusio da se ne-
koga stidim. I esto bih se radovao to ga ne vi di m meu lju-
dima; a opet, uvjeren sam, kad bi se to dogodi l o da bih to j o
tee mogao podnijeti.
Budite uvjereni da ga nitko od vas ne poznaje. Al i j a u vam
ga otkriti. Vi di te daj e Sokrat zaljubljen u l jepotane, i da se
uvijek vrzma oko njih i da j e zanesen. To j e on samo izvana
navukao na sebe, kao izdubljeni silen. Ali kada se on otvori,
27
slutite li koliko j e on pun mudrosti iznutra? Znajte da nje-
mu nije stalo do toga j e li netko lijep, ili bogat, ili ima li ka-
kvu drugu odliku koju gomila smatra sreom. On dri da sva
ta dobra nemaju nikakve vrijednosti, ali on to ne kae, nego
svoju ironiju i alu na raun ljudi zbija ti jekom cijeloga i vo-
ta. A kada se uozbilji i otvori, ne znam j e li itko vi di o boan-
ske kipove unutra. No, j a sam ih j ednom prilikom ugledao, i
uinilo mi se da su tako boanstveni i zlatni, tako savreno
lijepi i divni.
Trezvena Ksenofontova slika nemalo se razlikuje od ide-
alizirane Platonove slike, mada joj u svojoj sri ne pro-
turjei. Ksenofont vidi pojavnosti prednjeg plana, Pla-
ton vidi dubinu. Ksenofont ocrtava jednog moralnog
ovjeka kojem nedostaje rigorizam uslijed liberalnosti
poznavatelja ljudi. Platon vidi ljudskost jedne neiscr-
pne prirode i u tome neto vie od same prirode. Kse-
nofont uoava pregrt pojedinosti i pojedine misli, vidi
vrijednost, zdravlje i razum, spremanje Sokratove mane
ocijeniti jednako razumnim, ali nita ne nalazi. Platon
prodire u bit Sokratova bia, koja se putem usporedbe
treba uiniti dostupnom, i koja u svojim pojavnostima
samo na simbolian nain postaje shvatljiva, te zastaje
pred granicama na kojima prestaje svaki sud u predoa-
vanju izuzetnog. Ksenofont poznaje stvari, on obuhva-
a Sokrata, skupljajui sve o njemu i izvjetavajui. Pla-
tonje dirnut i dospijeva preko Sokrata u zanesenost koja
tek kroz itav Platonov ivot iznosi na vidjelo to je sve
lealo u stvarnosti i istini Sokratovoj. Ksenofont prika-
zuje jednog pomalo pedantnog racionalista koj em j e na
umu korist; Platon pak nekoga koga u miljenju pokre-
e eros, koji misaono dotie svjetlo onoga to je uope
dobro. Obojica ostaju kod ovjeka, nijedan ga ne idolizi-
ra, meutim sam ovjek i njegova mogua istina su kod
28
SOKRAT
Ksenofonta jedno prozirno, iscrpljivo racionalno-mo-
ralno bie koje kod Platona govori iz neiscrpne dubine,
u poletu iz nedokuivosti u nedokuivo njegova ivot-
nog bia.
7. Povijest utjecaja: Sokratova smrt na eksplozivan nain do-
nosi na svjetlo njegov filozofski utjecaj. Suoen sa stra-
nim dogaajem, krug je Sokratovih uenika obuzet za-
daom obavjetavanja o Sokratu, svjedoenja o Sokratu
i filozofiranja u Sokratovom duhu. Nastaje sokratovska
literatura ija je najznaajnija pojava Platon. I spostavi-
lo se tonim Sokratovo predskazanje: njegovi e prijatelji
unositi nemir. Premda Sokrat nije ostavio nikakvo djelo,
nikakvo uenje, a najmanje neki sustav, zapoeo je najja-
i pokret grke filozofije. On traje sve do danas.
Meutim, zanimljivo je sljedee: Sokrat se ne odraava
jednoznano u svojim uenicima. Ne nastaje odreena
kola, nego itavo mnotvo. Sve se one pozivaju na So-
krata kao na svoje ishodite. Ostvaruje se svijet misao-
no proturjenih mogunosti. I sam Sokratov lik posta-
je raznolik. Zajedniko je samo ovo: svi su oni u dodiru
sa Sokratom iskusili promjenu. Ono to je otpoelo sa
Sokratovom smru, i to nikada nije prestalo, tako da
do dananjeg dana onemoguava jednodunu ocjenu o
njegovoj stvarnosti, upravo to je ta neukidiva raznovr-
snost njegova utjecaja.
Toka koja iz sebe raa raznovrsnost lei u miljenju. Oni
koji su bili u dodiru sa Sokratom postali su drugim ljudi-
ma zahvaljujui miljenju. To miljenje prua neizvje-
snost u sjedinjenju s onim to je jedino bitno. Mi, ljudi,
u miljenju doseemo nau najviu mogunost, a ipak,
zahvaljujui miljenju padamo i u nitavilo. Miljenje
29
predstavlja istinu samo onda kada u sebi nosi ono to
putem njega postaje prezentno, ali istodobno predstav-
lja neto vie od miljenja. Platon to zove dobrim, vje-
nou bivanja; ali to je udesno platonovsko tumaenje
Sokrata. Zahvaljujui Sokratu miljenje izbija na vidjelo
s najveom prezentnou i najveom opasnou. Kon-
takt s njim ima kao posljedicu onu okrilaenost koju su
iskusili svi sokratovci. Odmah nakon Sokrata dolo je
do raskola u tom nainu miljenja. J esu li svi oni misli-
li kako posjeduju sokratovsko miljenje, a nije ga nitko
posjedovao? Lei li ovdje ona neunitiva pokretaka sna-
ga koja sve do danas nije prispjela svomu cilju, ali moe
rasti do nesagledivog?
Nabrajaju se sokratovske kole: Dok Ksenofont samo iz-
vjetava, one su ve okarakterizirane ostvarenjem odre-
enih naina miljenja: megarani (Euklid) su razvili lo-
giku i eristiku, pronali najznaajnije zakljuke-zamke
(laljivci), a meu njima je Diodor Kron pronaao ude-
snost misli o mogunosti. - Elejska kola (Fedon) je vr-
ila dijalektika istraivanja. - Kinika kola (Antisten)
polaje putem lienosti potreba i unutranje nezavisno-
sti, negiranja obrazovanja i kulture. I z nje potjee Dio-
gen iz Sinope. - Kirenska kolaje razvila etiku iz prirode
i uvjetovanosti zadovoljstva, hedonizam. - Platon, koji
je nasuprot svim jednostranostima, zahvaljujui opsegu,
dubini i sposobnosti razvoja poveo veliku struju sokra-
tovskog filozofiranja u budunost, izbjegao je sve te slije-
pe ulice. - Nijedna od tih filozofija nije Sokratova. Mora-
le su sve biti zacrtane kao jedna mogunost u njegovom
miljenju koja se zrcali u odsjaju ovih brojnih slika.
Kasnije se to inilo drukijim. Predodbe o Sokratu na-
taloile su se ispred njegove stvarnosti koja samo njima
30
SOKRAT
prosijava. Otuda su mnogi, gotovo svi filozofi antikoga
svijeta i pored meusobne netrpeljivosti mogli u Sokra-
tu vidjeti inkarnaciju ideala filozofa. Tako se on, jedin-
stven, odrao stoljeima.
Crkveni su oci visoko cijenili Sokratovo ime. U njemu
su vidjeli prethodnika kranskih muenika, poput njih
je umro za svoje uvjerenje, poput njih je bio optuen za
izdaju nasljeene religije. J o vie: Sokrat se spominje
zajedno s Kristom. Sokrat i Krist zajedno se suprotstav-
ljaju grkoj religiji (J ustin). Samo je jedan Sokrat (Ta-
cit). Origen vidi zajednike crte kod Sokrata i Isusa. So-
kratov uvid u neznanje priprema vjerovanje (Teodoret).
Sokratova samospoznaja je put spoznaji boga. Sokrat je
uvidio da se ovjek moe usuditi pribliiti boanskom
samo sa istim duhom, neuprljan zemaljskim osjeaji-
ma. On je priznao vlastito neznanje. Budui da se, me-
utim, iz njegovih razgovora ne moe izvesti jasan stav o
najviem dobru, on posvuda samo potie, zastupa i izno-
va osporava, svako treba izvui iz toga ono to mu odgo-
vara (Augustin).
Dokle god su prva kranska stoljea stajala u sjeni anti-
ke, cijenili su i Sokrata. U srednjem vijeku ugasio se spo-
men na njegovo ime. Povremeno se jo javlja: J ehuda
Halevi vidi u Sokratu predstavnika najsavrenije mudro-
sti kojoj je, meutim, zatvoren put prema boanskom. S
renesansom se Sokrat iznova javlja. On ponovno oivlja-
va s nezavisnim filozofiranjem. Erazmo je mogao zabi-
ljeiti: Sancte Sokrates, ora pro nobis. Montaigne je So-
kratovo miljenje razotkrio kao skepsu i prirodnost, a u
tome, prije svega, oputenost u sposobnosti umiranja.
U epohi prosvjetiteljstva Sokrat stoji u znaku mislioca
neovisnosti i moralne slobode. Za Mendelsona je to bio
31
ovjek moralnog savrenstva i dokaza o bogu i besmrt-
nosti (Fedon). Sve je to, meutim, bio samo poetak. Tek
je Kierkegaard iznaao izvorni pristup Sokratu i - u su-
vremenom svijetu - dosada najdublje tumaenje Sokra-
ta, njegovu ironiju i majeutiku, njegovog djelovanja kao
povoda da se nae istina, a ne kao posrednika istine. Ni-
etzsche je u Sokratu vidio velikog kontrahenta traginog
sadraja helenstva, intelektualista i osnivaa znanosti,
kob helenizma. itavog se ivota hvatao ukotac sa So-
kratom, blizak njemu, a u vlastitoj svijesti, njegov naj-
radikalniji protivnik. Sokrat mi je toliko blizak, da se
gotovo uvijek borim s njim. Kako e filozofija izgleda-
ti u budunosti pokazuje se u nainu na koji Sokrat po-
kazuje svoj utjecaj.
U osvrtu bi se gotovo moglo rei daje Sokrat, u svojoj
stvarnosti i poznat i sasvim nepoznat, postao mjestom
u koje su razliite epohe i razliiti ljudi ugraivali svoje
vlastite probleme: bogobojaznog, smjernog kranina,
samouvjerenog ovjeka razuma, genijalnost demonske
osobnosti, proroka humanizma, ak povremeno i poli-
tikog ovjeka koji pod maskom filozofa prikriva svoje
planove za grabljenje vlasti. On sve to nije bio.
Neto novo donijelo je moderno filoloko istraivanje.
Poevi od Schleiermachera ono gradi Sokratovu sliku
pitajui: to se na osnovi izvora moe saznati od Sokra-
tove povijesne stvarnosti? Ono razvija metode povije-
sne kritike i pokuava predoiti svoj rezultat u slici So-
krata koja je oiena od pjesnitva i legende.
Meutim, rezultat zaudo, nikako nije neka jednoduno
priznata znanstvena slika Sokrata. Rezultat je, naprotiv,
razjanjavanje pitanja o mogunosti jedne povijesne sli-
ke uope, ako ne i mnotvo disparatnih slika. Uzaludni
32
SOKRAT
su pokuaji ujedinjenja kritikih rekonstrukcija Sokra-
ta. Vrijednost izvora, Platona, Ksenofonta, Aristofana,
Aristotela, svaki se put istie, tj. odbacuje. Najradikalni-
ju konzekvenciju povukao je Gigon: budui da o Sokratu
nema povijesnih izvjetaja, nego samo pjesnitvo, i kako
nikada nije bilo pismenih Sokratovih biljeki, nemogue
je konstruirati neku Sokratovu filozofiju. On proglaava
jalovim potpadanje pod fascinaciju Sokratove zagonet-
ke. On, dodue, priznaje kako ne moe biti puka sluaj-
nost to Aristofan bira upravo Sokrata za predstavnika
bezbone filozofije izmijeane sa spoznajom prirode,
prosvjetiteljstvom i sofistikom, to je upravo Sokrat a
ne neki drugi sofist pogubljen 399. godine, i to je upra-
vo on postao uzor pravog filozofa u knjievnosti koja je
jednako vrijedna po rangu i opsegu. Ali, zbog ega, kae
Gigon, to ne znamo. Moramo odustati od povijesnog So-
krata.
Tome se suprotstavljaju pokuaji kritikog kombinira-
nja, naprimjer, prema Schleiermacherovoj teoriji: Sto
je to Sokrat jo mogao biti pored onoga to Ksenofont
o njemu izvjetava, a da ne proturjei karakternim cr-
tama i ivotnim maksimama koje Ksenofont odreeno
postavlja kao sokratovske? to je on mogao biti, kadaje
Platonu dao povoda i pravo da ga u svojim razgovorima
prikazuje onako kako to ini? Znanstvenici koji ipak ne
ele odustati, upueni su na povijesni takt: da pomo-
u usporedbi i kombiniranja konstruiraju istinskog po-
vijesnog Sokrata.
Ako znanost ima karakter uvjerljivosti, onda znanost ov-
dje poluuje kao rezultat ili jedno nita ije mjesto za-
uzima skup toposa i anegdota, koje su se i inae javlja-
le i bile prenesene na Sokrata, ili pak proturjei samoj
33
sebi tvrdei kako izvlai vie nego to to kritike meto-
de mogu dati, a onda je rezultat mnotvo neusklaenih
slika koje se izdaju za kritike, to, dakle, nije nikakva
znanstvena spoznaja.
U tom je sluaju Sokrat, na primjer, prethodna stepeni-
ca prije Platonove filozofije i pronalaza puta prema poj-
mu (Zeller prema Aristotelu); ili: on nije nikakav filozof,
nego moralni revolucionar, prorok, tvorac jednog etosa
samokontrole i samodovoljnosti, samooslobaanja o-
vjeka (Heinrich Maier); ili: on je Sokrat svih Platonovih
dijaloga, tvorac uenja o idejama, uenja o besmrtnosti,
idealne drave; sve o emu Platon izvjetava je povijesna
istina (Burnet, Taylor). Tim pozicijama suprotstavlja se
Werner J aeger sa svojim razumnim metodskim postup-
kom: Sokrat ima poneto od svega toga, ali uz ogranie-
nja (prije svega se uenjakasnijih Platonovih dijaloga ne
mogu pripisati Sokratu); za sve to je o Sokratu ispjevano
i miljeno mora postojati mogunost u samom Sokratu.
Treba poi od izuzetnog, neposredno posvjedoenog So-
kratovog djelovanja. Time J aeger energino ukazuje na
injenino stanje, a ujedno ide i dalje od filologije, ako
je ona znanost i uvjerljivo dokazuje.
8. Trajno znaenje Sokrata: Nakon studiranja predaje svat-
ko zadrava po jednu Sokratovu sliku. U ovim neodre-
enostima mogunosti, i pokraj znanja neizvjesnoti for-
mira se slika Sokrata koju smatramo pravom slikom, a
ne fingiranim pjesnitvom. Ako Sokrat izgleda skriven
prema mjerilu jednoznane realne oiglednosti, onda
njegova ljudska snaga, njegovo divno bie ipak nezao-
bilazno stoji pred oima. Nemogue je ne stvoriti neku
povijesnu sliku Sokrata. Vie od toga: imati Sokrata pred
34
SOKRAT
oima predstavlj a neophodnu pretpostavku naeg filo-
zofiranja. Moda se smije rei: danas nema filozofira-
nja bez Sokrata, makar se on doivljavao samo blijedim
sjajem iz prolosti! Nain kako se doivljava Sokrat tvo-
ri osnovnu crtu miljenja.
Odreeno nefilozofsko razumijevanje Sokrata nastupi-
lo je ve neposredno nakon njegove smrti i moe se nai
u pseudoplatonskim dijalozima. Kleitofont predbacuje
Sokratu: Ti potie, ali ne pokazuje to se treba initi.
Lijepo je hvaliti pravednost i jednodunost meu prija-
teljima. I istina je, ako se kae daje smijeno brinuti se
o svemu drugom, a pritom zanemarivati vlastitu duu.
Meutim, Kleitofont eli znati to je to djelo pravedno-
sti, a uje samo: ono to je probitano, to odgovara du-
nosti, to je korisno i donosi neku prednost. Nikada ne
uje odreenu svrhu. Stoga Kleitofont pita: zar je poti-
caj sve? Zar nam tijekom cijelog ivota zadatak treba
biti poticanje onih koji jo nisu potaknuti, a njihov opet
da kod drugih ine isto? Stoga Kleitofont kae Sokratu:
glede poticanja tenje za vrlinom nijedan ovjek ti nije
ravan. Nekome tko jo nije potaknut na vrlinu ti znai
sve. Ali onima koji su poticaj ve primili, ti moe zama-
lo biti preprekom da dosegnu najvie ciljeve vrline. Sto-
ga Sokrat treba u odnosu na njega odustati od razgovora
koji samo potiu i pripremaju, i da mu priopi ono to
se na njih nadovezuje. Kleitofont zahtijeva upute. - Ov-
dje se u dobronamjernom obliku pokazuje neto to se
neprekidno ponavlja sve do dananjih dana. Od filozo-
fije se zahtijeva neto to ona ne moe pruiti i izraa-
va nezadovoljstvo. Trai se gotova istina koja se samo u
vlastitoj unutranjoj aktivnosti miljenja moe izvorno
dosegnuti.
35
Tom je razoaranju bliska druga reakcija. I znuuje se
ono to se eli, Sokrata se zaogre maginom aurom, pre-
tvara ga se u spasitelja ili arobnjaka. To se dogodilo u
Teagesu. Tu pie: Druei se sa Sokratom, mnogi su za-
panjujue napredovali, ak i onda kada su se samo nala-
zili u istoj kui zajedno s njim, i to: vie kada bi bili u istoj
sobi, jo vie ako bi pogledali u Sokrata, a najvie ako bi
sjedili neposredno pokraj njega i doticali ga. - Mo raz-
govora koji budi preokrenuta je u magiju jednog erotski
obojenog prisutstva. Tomu odgovara objektiviranje So-
kratovog demonskog glasa u proroansku rije. To vie
nije onaj glas koji uvijek nijee samo u Sokratu, nego je
jedan njemu dani organ koji Sokrat treba upotrijebiti
radi drugih. Neki je ovjek izgubio ivot jer nije sluao
demonski glas koji mu je Sokrat priopio.
U prvi tren ovo izgleda kao gotovo neprimjetan prijelaz u
shvaanju Sokrata, a time i filozofije. Meutim, zapravo
je rije o ponoru izmeu ivog bivanja razuma u Sokra-
tovoj stvarnosti i jednog legendom obavijenog lika koji
podlijee maginim silama. Veliina Sokratovog utjeca-
ja je u tome to se, suoblino njegovu biu, ove klice nisu
dalje razvile. One su bile mogue, ali se nisu mogle odr-
ati u trezvenosti razuma koji voli - trezvenosti koja iz-
bija iz Sokrata.
Od Sokrata nadalje poinje djelovati potpuno oslobaa-
nje, aujedno i tajanstvenost miljenja. Naivnost znanja
nije vie mogua za onoga tko je upuen u ovo miljenje.
To osloboeno miljenje je sada sebi samom postalo ve-
liko pitanje. Zahtjev da se ivot utemelji u onom to se
razrjeava u miljenju, i samo u miljenju, te da se vjera
u razum uini ishoditem i mjerilom - taj zahtjev se ne
moe ispuniti posjedovanjem znanja u smislu pregledne
36
SOKRAT
i operativne tehnike. Kasnije se, dodue, samoosvjetlja-
vanje miljenja diferenciralo, razjasnilo i istodobno ui-
nilo raspoloivim gnoseoloke metode i logike operaci-
je, a time omoguilo snano potenciranje miljenja. No
to uvijek ostaje obuhvatno tlo miljenja bez kojeg se ono
to je samo logiki shvaeno pretvara u tehniku i postaje
besmisleno u mnogostrukosti dezorijentiranog umije-
a. Miljenje se ne moe zatvoriti u savrenom milje-
nju miljenja.
To sokratovsko miljenje nije ni zasnivanje filozofskog
itanja ifriranih spisa bivstva, koje je u predsokratov-
skoj filozofiji bilo izvedeno u velikom stilu. Ali u sokra-
tovskom miljenju je to metafiziko miljenje istodob-
no nalo svoju prekaljenost i opravdanje.
Miljenje predsokratovaca je bilo naivno, a sofistiko
miljenje miljenja reflektirano. Sokrat je prodro kroz
oba miljenja u rasvjetljenju koje je iznova inilo veli-
anstvenu novu naivnost, zahvaljujui kojoj je ovjeku
koji se samom sebi poklanja u svom samo-pripremanju
omogueno ivjeti. Sokrat je s bezgraninom refleksijom
sofista koju je usvojio pokuao u unutranjem djelova-
nju ostvariti i probuditi samu supstancijalnost milje-
nja, a ne rasap ljudske supstance.
Stoje miljenje - tome su se domiljali svi kasniji sokra-
tovci. Meutim, za praksu stvarnog miljenja, to je pi-
tanje ostalo otvoreno sve do dananjeg dana. I nitko, u
teoretskom nastojanju, nije bio u stanju rei to to mi-
ljenje zapravo jest.
Meutim, to je uvijek miljenje. Aristotel je karakteriza-
cijom Sokrata kao pronalazaa pojma (naime, kazivanja
koje polazi od pojedinanog, te odreenja opeg) ustvr-
dio neto to on sam, nakon to mu je Platon omoguio
najljepi razvoj, moda vie nije razumio.
37
Sokratovo miljenje prelazi sve okvire, noeno je isti-
nom koja je dotaknuta samo u formama znajueg ne-
znanja, noeno je vjerom da se istina i stvarnost ukazuju
samo potenom miljenju. Odatle se to miljenje odvija
u prostoru koji znai vie od miljenja. Miljenje snosi
odgovornost za to da se ovo drugo uje u samom sebi, a
snosi krivnju ako sklizne u puko domiljanje pojmova i
njihovu bezdanu igru.
To je miljenje suoeno s dvjema stranputicama koje je
mogue izbjei. Mogue je skrenuti u moralizam u vidu
apstraktnog opravdanja onog to je ispravno. S druge
strane, ono svoje opravdanje moe potraiti u iracio-
nalnom. I zbjegavajui oboje, upravljeno je na mislivost
onoga to je prisutno kao izvjesnost i intaktnost u sva-
kom autentinom inu miljenja.
To je miljenje koje ovjeku ne doputa zatvaranje. Ono
ne doputa odstupanje onome tko se ne eli povrijedi-
ti, ono uznemirava slijepu volju za sreom, zadovoljstvo
u nagonskom i uskogrudnost egzistencijalnih interesa.
To miljenje raskriva i predstavlja otvoreni izazov opa-
snosti.
U podruju Sokratovog utjecajnog djelovanja postoji sa-
mouvjeravanje a ne ispovijest. Ovdje je mogue prija-
teljstvo u kretanju istine, a ne stvaranje sekti u vjerova-
nju. U svjetlu ljudski mogueg, Sokrat susree drugog na
istom nivou. On ne trai sljedbenitvo. Stoga pokuava
autoironijom neutralizirati ak i nadmo svoga bia.
38
RASPRAVE 0 LJ UDI MA
KOJ I SU POSTAVI LI
MJ ERI LA/LJ UDI MA
SUDBI NE
a) Metoda razumijevanja: U pogledu metode za njihovo ra-
zumijevanje ispostavlja se ista situacija. Svi tekstovi za
koje znamo nastali su nakon njihove smrti. Filoloko-
povijesna kritika ustanovljuje meusobnim usporei-
vanjem tekstova i istananim analizama njihov nasta-
nak iz ve postojeih usmenih predaja, a u tekstovima
ini vjerojatnim njihove slojeve prema blizini i udalje-
nosti od prvobitne stvarnosti. Ona pokazuje legendarne
i mitske nanose, a nerijetko prikazuje i njihovo preno-
enje s drugog mjesta. Ponekad dolazi do gotovo uvjer-
ljivo sigurnih, esto vjerojatnih, ali najee samo mo-
guih rezultata.
Meutim, na tom se putu ne moe dobiti slika povijesne
realnosti. J er, izolaciju povijesno sigurnog injeninog
stanja zavrava u minimumu koji je u svojoj osiromae-
nosti beznaajan. Ako se uklanjanjem nanesenih sloje-
va eli dospjeti do poetne realnosti ovih velikih ljudi,
onda ona izmie. Ne postoji nijedan pouzdani povijesni
161
izvjetaj. Gotovo svaka toka predaje podlijee povije-
snoj sumnji. Na kraju je postalo mogue da se posumnja
i u postojanje ovih ljudi - kao to se to dogodilo s Bud-
hom i I susom - jer izgleda da se oni sasvim gube iza sve-
ga to predstavlja legendu i mit. Apsurdnost ovih kon-
zekvenci budi sumnju u putove same kritike.
Povijesna stvarnost spomenutih velikana moe se samo
osjetiti, a zatim s vjerojatnou spoznati, u izuzetnoj si-
lini njihovabistva u svijetu koji ih okruuje i njegovih re-
zonancija putem potomstva. Taj se utjecaj moe dokazi-
vati ukoliko se izriito dovodi u vezu s njima. Slike ovih
velikana zamijeene su od poetka. Njih su stvorili kasniji
narataji koji su spoznali sebe u njihovom sljedbenitvu.
Te slike i same predstavljaju novu povijesnu realnost.
Podsjeamo na situaciju koja se odnosi na I susa. Povi-
jesno-kritiki istraivai nam govore: O I susovom ivo-
tu ne moemo nita pouzdano znati: evanelja su napi-
sana da bi vjerskoj zajednici bila objavljena vjera. Ona
predstavljaju kompilaciju predaja, pria, zbirke izreka i
parabola, koje, dodue, potjeu iz onog stoje I sus rekao,
ali koje su nemalo proirene onim to je on, po shvaa-
nju vjernika, mogao rei. Njegova ivotna povijest se ne
moe rekonstruirati kao razvoj.
Povijesna kritika se ne moe odbaciti. Ona spreava jed-
nostavno prihvaanje cjelovitog sadraja evanelja kao
povijesne stvarnosti. Prepoznaje se mitsko u tumaenji-
ma Isusa koja su odmah i zapoela - Mesija, Krist, Kyrios,
Boji Sin; za povijesnu sliku Isusa mala je korist od onoga
to Ivan kae, a nikakva od onoga stoje tek mogue misliti
iz situacije zajednice i formiranja Crkve. Sve ovo je nova
povijesna realnost, ali to vie nije I susova realnost.
Meutim, ostaje irok prostor mogunosti. Brojni dije-
lovi otpadaju kao legende, fond pouzdanog je neznatan.
162
RASPRAVE O L J UDI MA KOJ I SU POSTAVI LI MJ ERI L A /L J UDI MA SUDBI NE
I zmeu toga prostire se iroko polje onoga to je mogue,
to je povijesno nevjerojatno ili vjerojatno tono. Samom
sebi evidentno promatranje vri odabir na ovom polju po
principu unutarnje povezanosti stvari i dogaaja.
Kao i svakom vremenu, tako je i nama zadatak da ljude
sudbine sagledamo u slici kao realnost, ali pod novim i
drukijim uvjetima. Kroz potpune kritike analize pre-
daje priprema se nunost da poznavatelj na kraju u do-
kumentima vidi putem njih. Na izvorima se omoguuje
urastanje slike u sebe. I skrenom se ovjeku ona uvijek
iznova mora pojaviti. On moe dopustiti da ga ova stvar-
nost neposredno oslovi, ak i kad je prekrivena onim to
ne spada na nju. Mi smijemo, poput svakog drugog vre-
mena, neposredno baciti pogled, neovisno od determi-
niranog, fiksiranog vjerovanja. Putem kritike ovo pro-
matranje poprima svoju mjeru, granice i pretpostavke.
Ali na ovako izborenom tlu samo pogled ostaje uvijek
izvoran. On je kao takav nedokaziv i ne nalazi svoje sa-
draje putem zakljuka. Ono to je pregledano postaje,
na obrnutom putu, nit vodilja u kritici, ali na nain da
samo nita ne dokazuje nego postavlja pitanja dokazi-
vosti. I z kritike sumnje udruene s obuzetou preda-
jom svak put raste riskantni pothvat da se usprkos sve-
mu stvori slika povijesne stvarnosti.
Metodoloko poklapanje u shvaanju ove etvorice ne
ukida se razlikama u mjeri realnosti koju mislimo dose-
gnuti. Ako se postavlja pitanje kojeg od njih bolje i vie
poznajemo, onda primjerice poznavanje I susa i Sokra-
ta izgleda vjerodostojnije od Budhe. Ako se postavlja pi-
tanje autentinosti rijei, onda se u Budhinu moe vie
posumnjati nego u Sokratovu, I susovu ili Konfucijevu.
Meutim, sve su one podlone sumnji. Nama svaki od
163
ovih likova poprima svoju osobitu jasnou. Ali, svjetlo u
kojem vidimo tu jasnou kao da ima karakter odstupa-
nja: ono je realistiki prisutno za Sokrata, magino us-
hieno za Isusa, tipizirajue, poput arobne apstrakcije
kod Budhe, i kao svijetla trezvenost kod Konfucija. J e li
Sokrat opipljivije prisutan i istodobno cjelovitiji zato to
ostala trojica nisu nala svoga Platona? I li, jesu li moda
pouzdanije I susove rijei zato to apostoli nisu bili pje-
snici i nisu svjesno oblikovali nikakvo duhovno djelo?
Sama kritika zavrava u tezi o nepoznavanju. U tom slu-
aju stvarnost kao daje nestala. Tomu se suprotstavlja po-
gled na stvarnost. eli li se odrati, moe se opravdati:
Ovoj etvorici je, prije poetka znanstvene kritike, cje-
lokupna predaja dala visoko mjesto. Meutim, ono to
je stoljeima tako izuzetno utjecalo na unutranje dra-
nje ljudi nosi u sebi preduvjerenje daje zaista i postoja-
lo. Nemogue je da iz nitavnosti nekog ovjeka nastane
veliina u slici koja nudi slutnju visoke due. I zvor ove
slike morao je i sam biti neto izvanredno.
Vidljivo je da djelotvorni utjecaj nastupa odmah za i-
vota, da prvo prelazi iz samog opipljivog ovjeka, a ne
iz neke slike. A mi smo i sami poneseni kuanjem ovog
utjecaja u koji se ne moe sumnjati. Prodornost djelo-
vanja na nas jo i danas injenino je stanje koje nije ni-
kakav racionalan dokaz, ali je duhovno uvjerljiva uputa.
Ovi ljudi su jo vidljivi zato to su djelotvorni.
Kritika naginje tezi: sluaj. Nije rije o izvornoj veliini,
nego su samo zahvaljujui sluaju neke situacije, kao i
novim sluajnostima u toku duhovne i politike povijesti
ova imena postala kristalizacijske toke koje su po sebi
samo trunje praine, zamjenjivo s bilo kojim drugim. Ne
oni, ve drutvo, zajednice i crkve, anonimne duhovne
164
sile, neto posve drugo a ne oni nalo je u njima, nakon
to je kristalizacija jednom poela, vrsti oslonac dabi ga
optoilo mitovima i duhovnim sadrajima. Ova je toka
u svojoj poetnoj realnosti postala nevidljiva, i to s pra-
vom jer je poetak bio irelevantan.
Protiv ovakve teze buni se i sama naa svijest o stvarno-
sti. Povijesno gledano, oigledno je tono daje dolazilo
do izuzetnih metamorfoza slike, do prekrivanja i krivo-
tvorenja, i daje prije svega dolazilo do potpunog izvrtanja
smisla i srozavanja smisla na praznovjerje. Presudno je,
meutim, to stoji li na poetku trun praine ili veliina.
Moe li sluaj stvoriti ni iz ega neto trajno? Kod poli-
tikih dogaaja to moe izgledati drukije kada ovdje, iz
sluajnosti neke situacije, neki sluajni ovjek zbiljskim
djelovanjem stekne prolaznu, relativno izvanjsku mo,
a ipak ostane bez pozadine. On ne moe postati duhov-
no djelotvoran u punom smislu, ne moe trajati.
Kritika ui da se velikani mogu shvatiti kao izdvojen slu-
aj nekog, u njihovo vrijeme rairenog tipa ljudi. Sokrat
je bio isti kao i obuar Simon ili kao i sofisti, Konfucije
je bio jedan od lutajuih knjievnika i savjetnika, Bud-
ha jedan od mnogih tadanjih osnivaa monakih redo-
va. I sus je bio jedan od onih Zidova koji su se predstav-
ljali kao mesija i bili pogubljeni. Ovo istumaenje tipo-
va pouno je, ispravno iz sociolokog vidika, dok je za
bit tih ljudi upravo nekarakteristino. Povijesna jedin-
stvenost velikana postaje kroz pokuaj takve kvalifikaci-
je donekle jasnija. Oni nisu okarakterizirani tipom, ve
osobitou i posebnou svog bia. Zato su ba Sokrat,
Budha, I sus, Konfucije imali tako djelotvoran utjecaj, a
ne drugi? Ono malo u to povijesna kritika ne dira ini
to neshvatljivim. Ovi su ljudi bez svjetovne moi, bez
demagokih i sofistikih arolija duhovno osvojili ljude
165
kroz odricanje, trpei i sami. Oni djeluju i kasnije pro-
tiv prikrivanja i izvrtanja koja razaraju, oni postaju po-
lazite novih pokreta zahvaljujui ponovnom sluanju
njihovog izvornog glasa. Njihova se veliina pokazuju u
tome to ne prestaju djelovati.
Kako treba postupati kada se u sadanjim uvjetima ski-
cira slika ovih velikana? Pretpostavlja se obuzetost nji-
hovom stvarnou. Samovolja subjektiviteta se ne smi-
je suprotstaviti povijesnoj spoznaji nego povijesnu spo-
znaju treba koristiti za predoavanje iskustva bez kojeg
samo ovakvo znanje ne bi imalo nikakvog smisla.
Pri skiciranju slike neophodna je kontrola prenesenih
svjedoanstava. Ona se odvija prema sljedeem princi-
pu: predaja se prema objektivnim odnosima povezuje
u idealnotipsku konstrukcij u koj a postaj e uvj erlj iva za-
hvaljujui unutarnjoj koherenciji, ukoliko takva uspi-
jeva temeljem svjedoanstva iji je izbor u smjeru ove
konstrukcije. Takvim idealnotipinim konstrukcijama
od kojih se mnoge spajaju zbog duhovnog sadraja ve-
likana, treba pridodati pogled na polaritet unutar cje-
line. Veliina lei i u opsegu proturjeja koja se dre na
okupu. Ova je konstrukcija usmjerena na izvornost, za
razliku od odstupanja i izvrtanja koja mnotvo preda-
ja od poetka prate, a kasnije i preplavljuju. Sama se ta
odstupanja moraju razumljivo prikazati u svim smje-
rovima. I zvor poprima veu jasnou na taj nain to se
temelj mogunosti otklona sagledava u samom izvoru.
U isti se mah osnauje obrana protiv pogrene kritike
stvari koja odstupanja dri za samu tu stvar.
Prikaziva mora, meutim, znati da nijedna slika ne mo-
e biti apsolutno punovaea. A prije svega: da tako lako
izgovorene principe tumaenja nikada nee stvarno is-
puniti.
166
b) Zato ova etvorica?I ma i drugih koji se mogu imati na
umu: Abraham, Mojsije, I lija; Zaratustra; I zaija, J ere-
mija; Muhamed; Lao-tse, Pitagora. Ali, po opsegu i vre-
menskom trajanju, nijedan od njih ne dosee povijesni
utjecaj ove etvorice. J edini koji je imao povijesno us-
porediv opseg utjecaja, Muhamed, ne moe se uspore-
ivati u pogledu dubine bia.
Ova etvorica ne pripadaju nijednom obuhvatnom tipu.
Njihova povijesnost, a time i jedinstvenost moe se do-
segnuti samo u obuhvatnoj povijesnosti bitka ovjekova
koji se posve razliitim nainima u njima iskazuje. Pro-
nai ovaj zajedniki korijen postalo je mogue samo na-
kon to je ovjeanstvo postalo komunikacijska cjelina
i kad je naizmjenino doznavalo o svojim sudbonosnim
ljudima. Prije je za velike dijelove ovjeanstva svaki od
njih bio onaj J edini, i on je to, po znanju ostalih, u pot-
punosti ostao do danas.
c) Zajednike crte i razlike izmeu ove etvorice: Ovi su
ljudi postali sudbonoscima zahvaljujui svom dranju,
ponaanju, egzistencijalnim iskustvima i zahtjevima na
koja su filozofi upravljali svoj pogled kada bi dospjeli do
sredine svojih zadaa. Oni su, svako u svom podruju, iz-
vrili najvei utjecaj na kasniju filozofiju. Na ono to im
je u duhovnom pogledu zajedniko, i kako se u tome od-
mah pojavljuju osobite razlike, neka u interesu filozofi-
je bude ukazano prema sljedeim tokama:
1. Socioloki treba ustanoviti da, prema podrijetlu potjeu iz
najvie aristokracije (Budha) i iz naroda (Sokrat, Konfuci-
je, I sus) ali da nijedan od njih nije bio iskorjenik, nego je,
naprotiv, pripadao odreenoj zajednici i obliku ivota.
Psiholoki upada u oi maskulini karakter sve etvori-
ce. Nisu imali smisao za obitelj, mada su trojica (Sokrat,
167
Konfucije, Budha) bila oenjena (pritom njihovbrak nije
igrao nikakvu ulogu). Meutim, prisno su vezani za svo-
je uenike i sljedbenike. Maskulini stavje bio injenica,
nije proizlazio iz volje ili principa.
2. Ova etvorica ne odgovaraju tipu proroka kojeg karakte-
riziraju vizije, ekstaze, neposredno sluanje Bojega gla-
sa i vienje njegova lika, te misija i nalog, odreeni sadr-
aji Boje volje koji su im otkriveni radi objave. Ali ova
etvorica dijele zajedniku crtu analognu ovim proroci-
ma. Poneseni su idejom sluenja boanstvu, pozvani su
od njega (Sokrat, Konfucije, I sus) ili su pak u slubi nu-
nosti spasenja (Budha). Meutim, sadraj koji prenose
ne zahvaljuju neposrednom otkrivenju. Poput proroka
oni poznaju usamljenost, mir i prosvjetljenje u medita-
ciji. No, oni su proroci u obuhvatnijem smislu. U njima
se neto raskriva. Svijet nije u redu. Radikalna se pro-
mjena iziskuje i zahtijeva. Oni su obuzeti, mi ne znamo
ime. I skazuju neto to se ne moe primjereno izre-
i. I zraavaju se u metaforama, dijalektiki proturje-
no, u replikama razgovora, bez fiksacije. Naznauju to
se treba raditi, ali tako da se to ne moe stvarno shvatiti
prema nekoj tehnici odnosa izmeu svrhe i sredstava,
a jo manje kao program nekog novog poretka svijeta.
Oni prodiru kroz konvencionalno, kroz dotad samora-
zumljivo i jednostavno zamislivo. Stvaraju novi prostor
i nove mogunosti, i ispunjavaju ga zaecima koji nigdje
nisu privedeni kraju.
3. Preobraaj: Nisu bitni djelo i sadraj nego ivotna stvar-
nost koja je poetak ljudske promjene u svijetu. Tko ih
eli razumjeti mora i sam iskusiti promjenu, bilo u po-
novnom roenju bilo u pomaku egzistencijalne svijesti,
168
u prosvjetljenju ili pouci. Njihovi se zahtjevi nigdje ne is-
crpljuju u uputama; pretpostavka razumijevanja onoga
to su donijeli na svijet jest vlastiti preobraaj u sluaa.
Taj preobraaj kod Sokrata je napredovanje miljenjem,
kod Budhe je to meditacija i odgovarajui nain ivota, kod
Konfucija obrazovanje koje je vie od pukog uenja, a kod
Isusa predavanje Bojoj volji bez osvrtanja na svijet.
4. Smrt i patnja: Sokrat i I sus su umrli nasilnom smru
zbog sila ovoga svijeta; Budha je izveden na svoj put kroz
stvarnost umiranja; Konfucije je vidio smrt, a da joj nije
pridavao bitan znaaj. Svi oni odnose se prema smrti i
patnji kao prema pravom fundamentalnom stanju ljud-
skog opstanka.
Sokrat je umro u sedamdesetoj godini ivota u zrelosti
i miru, u vedrini koja nije pomuena ni entuzijazmom
ni ostacima straha ivotnoga nagona. On posjeduje opu-
tenost umijea umiranja. Pala mu je u dio blaga smrt
trovanjem od kukute. I strajao je bez patetike mueni-
tva. Meutim, bez svoje smrti moda ne bi povijesno po-
stao onaj u ijem je liku djelovao, moda pogled njegovih
sljedbenika, pogled Platona ne bi ugledao onaj lik koji im
je zasvijetlio u svoj svojoj veliini samo u potresenosti
smrti, prekaljivanjem samih mladia, i koji je onda jo i
u sjeanju rastao iz samoga sebe.
I sus je na kriu umro mlad, u tridesetoj godini. Umro je
smru koja je u najveoj mjeri jeziva i poniavajua. itav
uas i jad nasilne smrti stoje u njemu pred naim oima.
On se opirao i prihvatio je kao Boju volju. Bez nje Isus ne
bi postao Krist, ne bi uskrsnuo kao predmet vjerovanja.
Sokrat i I sus predstavljaju nainom svoje izazovne smrti
i umiranja odgovore na pitanja o smrti. U njima je zapad-
ni svijet prepoznao sebe na posve razliitim putovima:
169
u Sokratu kao zrcalu umijea umiranja koje u najveoj
pritjenjenosti i muci to prelazi mjeru podnoljivosti
ipak nalazi oslonac transcendencije.
Sokrat i I sus su kao povijesna stvarnost izrasli do uzora
kakvi su postojali u mitu i pjesnitvu u drevna vreme-
na. Oni u ljudskoj tjelesnosti predoavaju ono to je bilo
mitski sagledano u likovima Gilgamea, J oba, u Bojem
sluzi Deuteroizaije, u junacima grke tragedije. Svjetski
aspekti mita: postojanje je patnja, djelovanje je nadilae-
nje patnje, ali svaka velika djelatnost propada - prisutni
su u Sokratu i I susu. Obojica su, kao nitko drugi, potre-
sli i uzdigli; Sokrat kao filozof koji propada zbog svijeta,
Isus kao ovjek koji kao takav nije mogu u svijetu, o-
vjek koj i j e vezan samo za Boga.
Patnja i smrtna prijetnja imaju svoju stvarnost na na-
in i u mjeri u kojoj se razumiju: jesu li su pretrpljene u
oaju, podnose li se hrabro - prihvaa li se smrt kada je
povrijeeno ljudsko dostojanstvo kao jedini izlaz - da li
se patnja i smrt doivljavaju i prenose u znanje o uplete-
nosti u sudbinu i krivnju, ime se u samoj traginoj svi-
jesti uspinju do izbavljenja - podnose li se u jadikova-
nju bez optuivanja mirno kao u Kini i I ndiji.
Nemilosrdnost liena suosjeanja nae je svakodnevno
stanje. Najstranije se stvari mogu dogaati oko nas, mogu
biti nanesene ovjeku od ovjeka - obuzeti smo saalje-
njem i ostajemo nepomini u strahu da bi to moglo i nas
snai, ali se iznova bacamo upostojee, potpuno zaborav-
ljajui i prekrivajui koprenom. Ono to je prostorno da-
leko i anonimno ne izaziva u nama ak ni saaljenje.
Takvo nije bilo dranje sudbonosnih ljudi. Oni nisu pod-
legli naoj prosjenoj nematovitosti. Za Budhu i I susa
patnja i smrt su prava stvarnost ovog svjetovnog bitka
koju su nadili svojim ivotom, vienjem i miljenjem.
170
I skazali su to u neshvatljivom: vjeni su samo nirvana i
kraljevstvo nebesko. Sokrat i Konfucije gledali su smrti
u oi daje ona izgubila svoju bitnost.
5. Ljubav prema neprijatelju: etvorici sudbonosaca
ukazuje se univerzalno ovjekoljublje bez ostatka. Ono
krajnje, odnos prema neprijatelju koji je nanio neprav-
du, postavlja im se kao pitanje. Meutim, na njega ne
odgovaraju identino. Radikalni zahtjev ljubavi prema
neprijatelju nalazi se jedino kod Isusa. Na zahtjev uzvra-
anja dobroinstvom nailazi se i kod Lao-tsea. Konfu-
cije, meutim, odbacuje Lao-tseov zahtjev. ak tovie:
Na dobroinstvo uzvratiti dobroinstvom, na neprija-
telj stvo pravednou. Sokrat kae u Kritonu: Ako net-
ko doivi zlo, nepravedno je uzvratiti zlom. Onaj koji
je doivio nepravdu, ne smije ponovno napraviti neto
nepravedno. Koliko god netko patio zbog nekog, ne
smije nadoknaivati pretrpljenu nepravdu, niti nanijeti
zlo, ne smije se braniti uzvraanjem zla. Sokrat zna
za potpunu neobinost ovog zahtjeva i kae: Za poklo-
nike ovog vjerovanja i njihove protivnike nema meu-
sobnog razumijevanja, ve neizbjeno, samo meusob-
ni prezir. (Sokrat, dodue, suprotno govori kod Kseno-
fonta). Budha ui o univerzalnoj ljubavi koja nikakvom
zlu ne prua otpor, koja u beskonanoj blagosti trpi i ini
dobro svemu ivome.
6. Pitanje izlaska iz patnje i smrti istodobno je pitanje od-
nosa prema svijetu.
Sokrat trai kroz miljenje u svijetu samog sebe i svoj put
u zajednitvu s drugima. Svojim pitanjima ide do krajno-
sti, uznemiruje sigurnost koja ivi i stvarna je i koja ne
zna da neto ne zna. On postie nadilaenje svijeta bez
171
KARL J ASPERS: L J UDI SUDBI NE
njegove negacije. On odustaje od totalnog znanja, kao i
od totalnih sudova, ograniavajui se u neznanju u ko-
jem istina i stvarnost postaju prezentne.
Njegovje put tako teak jer nae ljudsko ustrojstvo e-
zne znati to jest na objektivno odluan, vidljivo opipljiv,
predmetno pouljiv nain.
Budha se upinje da u meditaciji i izvansvjetovnom ivotu
postigne nirvanu i napusti svijet. Njegova je patnja bila
bezgranina kao supatnja. Vjerovao je daje naao spa-
senje: ukidanje bivanja u cjelini, ali ne nasilnim unite-
njem koje bi za posljedicu imalo samo novo bivanje, ve
putem nadilaenja u utrnuu. To je odricanje bez prisile
u duevnom miru.
Granica je ovog Budhinog znanja je ogranienje doiv-
ljavanja opstojeeg, a time i svih duhovnih sadraja due
to su joj pripali ulaskom u svijet. Time se blii i ogra-
niavanje same supatnje, jer je takva samilost sposob-
na vidjeti samo mali opseg mogunosti ljudske patnje,
skoro iskljuivo elementarno vitalnih. Odatle izostaje:
razvoj ljudskog bia gotovo ozbiljenjem u svijetu, u uzle-
tu pojava spoznajnih sadraja u svijetu.
tovie, sve to je bitno, zakljueno je u znanju; mogu-
nosti svijeta su zapravo izgubljene u svojoj nebitnosti.
Konfucije eli da se ovjek u svijetu oblikuje obrazova-
njem i da ovaj svijet ouva u njegovu unaprijed obliko-
vanom vjenom poretku. On eli da u uvjetovanostima
svijeta, iz ideje prirodnog ovjeko-bitka postigne njego-
vo ispunjenje. On to smatra moguim jer je sam svijet
podreen taou, idealu, on nije rukovoen koriu i pro-
bitkom u egzistencijalne svrhe.
Njegova granica i neuspjelost njegove ideje svijeta lee
u tome to kod nesree i neuspjeha samo jadikuje i trpi
u dostojanstvu, ne primajui iz nevolje poticaj.
172
I sus je, prodirui svim svjetovnim porecima u provoe-
nju neograniene radikalnosti, ne negirajui svijet sve
uvjetovao Nebeskim kraljevstvom podignutim na sma-
ku svijeta, i odatle prema vjenoj validnosti svekoliko
procjenjivao kao dobro ili loe, istinito ili lano. Suoen
s propau svijeta I sus upravo u buntu ispunjava bezu-
vjetni etos u suglasnosti s Bojom voljom.
Njegova je granica u tome to za trud u svijetu ne moe
vie biti nikakva interesa.
Sokrat je djelatan u slobodnoj, neplaniranoj komunika-
ciji, bez kole i institucije. Budha osniva monaku zajed-
nicu da bi uz preduvjet ostvarenja apsolutnog etosa, sva-
kom prokrio put do nirvane, a kroz monahe koji su do-
stigli cilj omoguio da se postojee koje ovdje ipak traje
jo neko odreeno vrijeme iskoristi za uenje oslobaa-
jueg znanja za sve ljude do kojih se moe doi. Konfuci-
je osniva kolu da bi obrazovanjem udoredno formira-
nih dravnika vratio svijet u njegov autentini poredak.
I sus proklamira i daje da se razglasi smak svijeta i Boje
kraljevstvo.
Svi oni ele nadii svijet, jedni dizanjem ruku od njega,
drugi pretvaranjem anarhije u ispravan svijet ureenjem
svijeta. Svi su zahvaeni nadzemaljskim. Njihovo pona-
anje u svijetu, izlaz iz nesree, premauje i u volji za po-
retkom ljudsko stvaranje i planiranje, jer time upravlja
jedna druga instanca.
Shematski se moe rei: Sokrat ide putem miljenja u
svijetu kao ljudski um; taj put odlikuje ovjeka i pred-
stavlja njegovu mogunost. Budha tei brisanju svijeta
putem gaenja volje opstanka. Konfucije eli razvitak
svijeta. I sus je kriza svijeta.
173
njegove negacije. On odustaje od totalnog znanja, kao i
od totalnih sudova, ograniavajui se u neznanju u ko-
jem istina i stvarnost postaju prezentne.
Njegov je put tako teak jer nae ljudsko ustrojstvo e-
zne znati to jest na objektivno odluan, vidljivo opipljiv,
predmetno pouljiv nain.
Budha se upinje da u meditaciji i izvansvjetovnom ivotu
postigne nirvanu i napusti svijet. Njegova je patnja bila
bezgranina kao supatnja. Vjerovao je daje naao spa-
senje: ukidanje bivanja u cjelini, ali ne nasilnim unite-
njem koje bi za posljedicu imalo samo novo bivanje, ve
putem nadilaenja u utrnuu. To je odricanje bez prisile
u duevnom miru.
Granica je ovog Budhinog znanja je ogranienje doiv-
ljavanja opstojeeg, a time i svih duhovnih sadraja due
to su joj pripali ulaskom u svijet. Time se blii i ogra-
niavanje same supatnje, jer je takva samilost sposob-
na vidjeti samo mali opseg mogunosti ljudske patnje,
skoro iskljuivo elementarno vitalnih. Odatle izostaje:
razvoj ljudskog bia gotovo ozbiljenjem u svijetu, u uzle-
tu pojava spoznajnih sadraja u svijetu.
tovie, sve to je bitno, zakljueno je u znanju; mogu-
nosti svijeta su zapravo izgubljene u svojoj nebitnosti.
Konfucije eli da se ovjek u svijetu oblikuje obrazova-
njem i da ovaj svijet ouva u njegovu unaprijed obliko-
vanom vjenom poretku. On eli da u uvjetovanostima
svijeta, iz ideje prirodnog ovjeko-bitka postigne njego-
vo ispunjenje. On to smatra moguim jer je sam svijet
podreen taou, idealu, on nije rukovoen koriu i pro-
bitkom u egzistencijalne svrhe.
Njegova granica i neuspjelost njegove ideje svijeta lee
u tome to kod nesree i neuspjeha samo jadikuje i trpi
u dostojanstvu, ne primajui iz nevolje poticaj.
172
I sus je, prodirui svim svjetovnim porecima u provoe-
nju neograniene radikalnosti, ne negirajui svijet sve
uvjetovao Nebeskim kraljevstvom podignutim na sma-
ku svijeta, i odatle prema vjenoj validnosti svekoliko
procjenjivao kao dobro ili loe, istinito ili lano. Suoen
s propau svijeta I sus upravo u buntu ispunjava bezu-
vjetni etos u suglasnosti s Bojom voljom.
Njegova je granica u tome to za trud u svijetu ne moe
vie biti nikakva interesa.
Sokrat je djelatan u slobodnoj, neplaniranoj komunika-
ciji, bez kole i institucije. Budha osniva monaku zajed-
nicu da bi uz preduvjet ostvarenja apsolutnog etosa, sva-
kom prokrio put do nirvane, a kroz monahe koji su do-
stigli cilj omoguio da se postojee koje ovdje ipak traje
jo neko odreeno vrijeme iskoristi za uenje oslobaa-
jueg znanja za sve ljude do kojih se moe doi. Konfuci-
je osniva kolu dabi obrazovanjem udoredno formira-
nih dravnika vratio svijet u njegov autentini poredak.
I sus proklamira i daje da se razglasi smak svijeta i Boje
kraljevstvo.
Svi oni ele nadii svijet, jedni dizanjem ruku od njega,
drugi pretvaranjem anarhije u ispravan svijet ureenjem
svijeta. Svi su zahvaeni nadzemaljskim. Njihovo pona-
anje u svijetu, izlaz iz nesree, premauje i u volji za po-
retkom ljudsko stvaranje i planiranje, jer time upravlja
jedna druga instanca.
Shematski se moe rei: Sokrat ide putem miljenja u
svijetu kao ljudski um; taj put odlikuje ovjeka i pred-
stavlja njegovu mogunost. Budha tei brisanju svijeta
putem gaenja volje opstanka. Konfucije eli razvitak
svijeta. I sus je kriza svijeta.
173
7. Uenje i objava-. Sva etvorica priopavaju. Svoj poziv do-
ivljavaju kao djelatnu zadau. I zlaze na drumove, putu-
ju, neprekidno obraaju usmeno u diskusiji, ili pak kroz
pitanje i odgovor u uenju koje se kao takvo izlae i mi-
jenja, ve prema situaciji.
Budui da se kod nijednog ne radi o pukom znanju nee-
ga, nego u preobraaju u misaonom unutranjem inu,
postavlja se pitanje kako se uope moe u drugog do-
segnuti najdublje sredite due. Na njega se odgovara
praktino, a ne kroz teorijsku raspravu. Zajednika im
ostaje svijest o obraanju najdubljoj unutranjosti koja
lei prije svake djelatnosti i odnoenju na neto to ima
bezuvjetnu vrijednost - na sam bitak, na vjenost, na
Boga, na poredak koji se ukazuje u uzorima, ili kako se
ve sve to drugo zove i koje time to je miljeno na tako
predmetan (objektivan) nain, vie i ne predstavlja ono
to zapravo jest.
Pitanje tko je uope prijemiv za ovakva uenja kod
Budhe dobija odgovor: Uenje pripada razumnima, a
ne budalastima, I sus pak veli: Pustite djecu k meni!
Sokrat razlikuje, njegov demonski glas zabranjuje kada
nepodobni trae njegovo drutvo. Konfucije vodi rau-
na o darovitosti. I sus se obraa svima.
Usporedimo I susa i Budhu: I susovo evanelje stoji u
sklopu zbivanja uzrokovanog Bogom. Onaj koji prati
I susa dospjeva u zanos koji ima svoj izvor u trenutku
najstranije odluke. Budha objavljuje svoje uenje pa-
sivno tumarajui, u aristokratskom miru, bez nagova-
ranja, ravnoduan prema uvijek istom svijetu. I sus ima
svoj korijen u Starom zavjetu, Budha u indijskoj filozo-
fiji. I sus zahtijeva vjerovanje, Budha uvid.
Usporedimo I susa i Sokrata: I sus pouava objavljiva-
njem Radosne vijesti, Sokrat uvlaenjem u miljenje!
174
I sus zahtijeva vjerovanje, Sokrat dijalektiku miljenja.
Isus djeluje neposrednom ozbiljnou, a Sokrat neizrav-
no, ak i kroz ironiju. I sus zna za nebesko kraljevstvo i
vjeni ivot, Sokrat o tome ne zna nita pouzdano, on
ostavlja pitanje otvorenim. Obojica neprestano uznemi-
ruju ovjeka. Meutim, I sus objavljuje jedini put, a So-
krat oslobaa ovjeka, neprestano ga podsjeajui na od-
govornost u slobodi. Obojica predstavljaju najvii zahtjev,
meutim, I sus to ini s odreenim sadrajem, a Sokrat u
neodreenim, beskonano odredljivim prostorima. Isus
iznosi to je spasenje, Sokrat povod da se za njim traga.
8. utnja i neznanje: Sva etvorica poznaju i naglaavaju
utnju. Oni ne preuuju; meutim, njihova najdublja
istina moe samo neizravno postati priopiva, ak i za
njih same. Stoga govore u parabolama, na trenutke po-
staju nijemi, izriito uskrauju odgovor na pitanja koja
smatraju neprimjerenima.
Nitko od njih nema interesa za metafizike spekulaci-
je, za poznavanje prirode. Postoje iroka podruja koja
uope ne ele upoznati. Uz to ide, na presudnoj granici,
njihovo naglaeno neznanje. Gdje se ne moe dosegnu-
ti znanje ne treba gubiti vrijeme s mislima koje nemaju
uinka. Ni u velikim pitanjima nije nuno znanje ako o
njemu ne ovisi spasenje due. Postoje brojne nasljeene
ivotne forme i uobiajeni poreci kojih ima dovoljno u
svijetu, i kojih se moemo pridravati tamo gdje ne do-
laze u sukob s osnovnim ciljem.
e) Na odnos prema etvorici sudbonosnih ljudi: Ova etvo-
rica nisu filozofi u onoj mjeri u kojoj im je njihova zna-
nost bila nebitna, u kojoj je filozofija miljenje na putu i
pod pretpostavkom znanosti. Pogreno je shvatiti Sokrata
175
(na osnovu jedne Aristotelove reenice) kao osnivaa in-
duktivne znanosti ili pak samo kao kariku u znanstvenom
progresu. Njih etvorica nisu zastupljena u filozofiji ne-
kim racionalnim pozicijama koje se mogu navesti. Oni
nisu napisali nikakva djela. Trojica od njih slove u veli-
kim vjerskim zajednicama kao osnivai. Njima zvui ap-
surdno da se ljudi poslani od Boga smatraju filozofima. U
kom se smislu moe polagati pravo na njih i u filozofiji?
Njima nije bitna religija u smislu onoga to predstavlja
obrednu i crkvenu religioznu stvranost vjerskih zajedni-
ca. Oni su povijesna stvarnost koja provokativno postoji
i za filozofiju i za crkvenu religiju, uskraujui prisvaja-
nje od strane filozofije ili religije u smislu iskljuivog po-
sjeda. Filozofija moe polagati pravo na inspiraciju isku-
stvima ovih velikana i njihovom osobnom stvarnou.
I zvornost i ivot na vlastitu odgovornost bez prethod-
no danog okrilja zajednice za ono to ine - ovo postoji
kod Isusa, Budhe, Konfucija, ali jednako tako i kod So-
krata. Sva su etvorica nastupila kao Sudbonosci, koji to
jesu, ne stvarajui od sebe uzor (rije J a sam Put, Istina
i ivot iz I vanova evanelja sigurno nije I susova rije).
Meutim, oni su postali takvim uzorima, utisnuli su pe-
at ljudskom bitku, a da pritom njihova neiscrpnost nije
mogla biti prikladno fiksirana u zakonu i misli. I tek im
je onda lik izmijenjen do poboanstvenja.
Za filozofiranje oni su ljudi. A kao ljudi sa svojim speci-
finim karakternim crtama moraju imati granice, svo-
jom povijesnou moraju biti lieni openitosti vaenja
za sve. Ima ih vie; nema vrijednosti samo i iskljuivo po-
jedinac. Odatle je svaki od njih apsolutiziran kao jedini,
istinski po sebi, samo tamo gdje je kod ljudi takvog uvje-
renja njihova slika pretrpjela preobraaj u kojem gube
karakter prirodnog ljudskog bitka.
176
Sadraj stvarnosti etvorice ljudi sudbine predstavlja
iskustvo temeljne ljudske situacije i uvjerenost u ljud-
sku zadau. Oni je iskazuju. Time dopiru do graninih
pitanja na koja daju odgovore. I pak, ono to im je za-
jedniko, ostvarenje posljednjih ljudskih mogunosti, u
svom sadraju nije neko jedinstvo. Uz to, oni se ne mogu
u nekom agregatu spojiti u cjelinu istinitog. Oni stoje u
stvarnoj meusobnoj vezi, jer polazei od ljudskih mo-
gunosti ive, pitaju i odgovaraju, ali stoje i disparatno
jedan pored drugog, nespojivi u pojedinom ovjeku koji
bi, primjerice, istodobno kroio njihovim putevima.
I pak, zajedniko im ostaje sljedee: u njima se oglaava-
ju iskustva i poticaji ljudskog bitka u krajnostima. Ono
to je tu bilo bitno uvijek je bitno i za filozofiju. Ova su
se etvorica pokazala kao povijesno nezaobilazna zahva-
ljujui svojoj stvarnosti i nainu miljenja. Oni su postali
izvor filozofiranja i podstrek za otpor u kojem se tek oni-
ma koji se opiru razjanjavaju stvari. Do danas je osta-
lo otvorenim pitanje kako se filozofski odnosimo prema
njima, i kako se oni meusobno odnose u oima onog tko
ih sve percipira, kao i to to oni predstvaljaju bez organi-
ziranih religija za koje slove kao osnivai i autoriteti.
Na filozofski odnos prema njima je ovaj: mi smo obuze-
ti onim to je njima zajedniko, jer zajedno s njima sto-
ji mo u situaciji ljudskog bitka. Nijedan od njih nam ne
moe biti nebitan. Svaki izgleda kao uznemirujue pita-
nje koje je postavljeno nama.
Postajemo svjesni da u vlastitoj stvarnosti ne slijedimo
ni jednog od njih. Ako osjeamo distancu izmeu oz-
biljnosti ovih velikana i problematinosti vlastitog i-
votnog tijeka, spoznat emo nunost iznalaenja nama
mogue ozbiljnosti. Oni sudbonosni ljudi pri tome e
postati orijentiri, a ne uzor za oponaanje. Meutim, u
177
pogledu sadraja moemo ih neodreeno slijediti u jed-
nom: u dirnutosti izazovom njihove ozbiljnosti.
Svaki od ove etvorice nalazi svoju veliinu u onom to
je neusporedivo kod drugih. Sokrat i Konfucije poka-
zuju puteve kojima i mi moemo krenuti, makar ih i ne
dosegnuli. Slijedimo Sokrata u postavljanju pitanja pod
neshvatljivom najviom instancom na putu unutranje
djelatnog miljenja, a Konfucija slijedimo u ostvariva-
nju prirodne humanosti.
I sus i Budha su prisutni na drukiji nain. I sus ui lju-
de, suoen sa smakom svijeta i nebeskim kraljevstvom,
etici Propovijedi na gori, neostvarivoj u svijetu. Budha
pokazuje put koji iz svijeta vodi u nirvanu. Obojica ive
u ravnodunosti prema svijetu to proizlazi iz krajnjeg.
Njih faktino, ako uope, slijedi vrlo mali broj ljudi.
I kod Sokrata i kod Konfucija postoje sadraji miljenja
koji danas ne mogu biti i nai, ali njihov je nain milje-
nja jedan od puteva za nas. Nasuprot tomu, kod I susa i
Budhe nije nam uskraen samo sadraj, nego i oblik i-
vota i miljenja - ili se oni pak mogu odabrati zajedno s
konsekvencama bez kojih bi sve ostalo bilo nepoteno.
Nasuprot tomu, kao pitanje za nas oni su od jedinstveno-
ga znaaja. Mi znamo to jesmo i to radimo samo kada
stojimo u njihovoj sjeni.
Pretpostavljam da itelji Zapada s manjim iznimkama
daju isti sud kod nepristranog predoavanja. J edino za-
nemarivanje presudnih momenata i zamagljujua prei-
naenja doputaju privid principijelnog sljedbenitva u
odnosu na Isusa i Budhu. Meutim, uvjete sljedbenitva i
njegove neizbjene konzekvencije jasno e vidjeti ovjek
koji filozofira. Samo mu je onda mogue u konkretnoj si-
tuaciji svoga ivota, ovdje i sada, znati to radi i to eli.
178
BIBLIOGRAFIJA
I. I zvori:
Biblija:
Sveti spisi Staroga zavjeta, prijevod E. Kautzsch,4. izdanje, za izdavaa A.
Bertholet, Tiibingen 1922-1923.
Biblijski tekstovi Staroga i Novoga zavjeta, za izdavaa E. Kautzsch. Novi
zavjet, prijevod C. Weizsacker, 3. izdanje, Tiibingen 1911. Novozavjetniapo-
krifi, u njemakom prijevodu E. Hennecke, Tiibingen 1924.
Budistiki kanon (Palikanon):
Pri jevodi K. E. Neumanna: Govori Gautame Budhe iz due zbirke
DI ghanikayo, 4. svezak, Miinchen 1927-1928. Govori Gautame Budhe iz
sredinje zbirke Majjhimanikayo, 3. svezak, Miinchen 1922.
Zbirka ulomaka - Pjesme redovnika i redovnica Gautama Budhe, 2. izdanje,
Miinchen 1925. - Put istine (Dhammapadam), 2. izdanje, Miinchen 1921.
Dighanikaya, izbor i prijevod O. Franke, Gottingen 1913.
Budhini govori iz Anguttara-Nikaya, prijevod i tumaenje Nyanatiloka, 5.
svezak, Miinchen-Neubiberg o. J . (1922).
Samyutta - Nikaya, njemaki prijevod W. Geiger, 2. svezak, Miinchen -Ne-
ubiberg 1925-1930.
Budhini govori, prijevod H. Oldenberg, Miinchen 1922.
Pali - budizam u prijevodu iz budistikog Pali-Kanona i Kammavace od K.
Seidenstiickera, 2. izdanje, Miinchen-Neubiberg 1923.
Kineski kanon:
Pet kanonskih knjiga: Su-king, Si-king, I -king, Liki, Tun-tsiju.
Spisi konfucijanizma: Ta-hio, Lun-yu, Tun-Yung, zapisiMeng-tsea.
Si-king; kanonska kineska pjesmarica, njemaki prijevod V.v. Strauss, He-
idelberg 1880.
I -King, Knjiga Promjena, njemaki prijevod R. Wilhelm
KungFu Tse, I zreke (Lun Yu), njemaki prijevod R. Wilhelm, 2. izdanje,
J ena 1914.
Li Gi, Knjiga vrline (odatle Ta-hio, Tung-Yung), njem. prijevod R. Wilhelm,
J ena 1930.
Su-king, engleski prijevod J .Legge, Oxford 1879.
Hans Haas: Poune izreke Kung-tsea iLao-tsea u misaonom poretku, Leip-
zig 1920.
179
Platon:
Opera, uredio loannes Burnet, tomovi I -V., Oxford o. J .
Sabrana djela, njemaki prijevod O. Apelt, Leipzig 1911-1920.
Djela, prijevod F.Schleiermacher, I ,1 - I I I , 1.2./3. izdanje, Berlin 1855-
-1862.
Dijalozi I -I V, prijevod E. Salin (Apologija, Kriton, Fedon - Teteet - Eutifron,
Lahes, Karmides, Gozba, Fedar), zbirka Klosterberg, Basel 1945-1952.
Lexicon Platonicum, F.Ast, 3. svezak, 1835, Neudruck Berlin 1908.
Ksenofon:
Sjeanja na Sokrata, Sokratovo suenje, Gozba, O umijeu voenja doma-
instva; njemaki prijevod Osiander i Schwab, 5.izdanje, Stuttgart 1872.;
Umijee voenja domainstva 1828.
I I . Literatura:
Beck, Hermann:
Budha i njegovo uenje, Stuttgart 1958.
Bruns, I vo:
Knjievni portret Grka u etvrtom i petom stoljeu prije Krista, Berlin 1896.
Bultmann, Rudolf:
I sus, Berlin (1926., 2. izdanje 1929.).
Chantepie de la Saussaye:
Prirunik iz povijesti religija-, etvrto, dopunjeno izdanje, izdava A. Ber-
tholet i E.Lehmann, 2. svezak, Tiibingen 1925.
Crow, Carl:
Konfucije, dravnik, svetac,putnik (orginal: Majstor Kung), izd. na njema-
kom, Berlin 1939.
Dibelius, Martin:
1. I sus, Berlin 1939.
2. Poruka I susa Krista - stare predaje zajednice u priama, izrekama i go-
vorima, Tiibingen 1935.
Emerson, Ralph Waldo:
1. Traganja; s engleskog G. Fabrieius, Hannover 1858.
2. Zastupnik ovjeanstva, njem. prijevod H. Conrad, Leipzig 1903.
Forke, Alfred:
Povijest stare kineske filozofije, Hamburg 1927.
Franke, O.:
Povijest kineskog carstva, 4. svezak, Berlin 1930-1948.
Gabelentz; Georg von der:
Konfucije i njegovo uenje, Leipzig 1888.
Gigon, Olof:
Sokrat - njegova slika u pjesnitvu i povijesti, Bern 1947.
180
BI BL I OGRAFI J A
Hoffmann, Ernst:
Platon, Ziirich (1950).
J aeger, Werner:
1. Paideia, 3. svezak, Berlin 1934-1947.
2. Teologija ranih grkih mislilaca, Stuttgart 1953.
Kern, Heinrich:
Budizam i njegova povijest u I ndiji, njem. prijevod H. J acobi, 2. svez., Lei-
pzig 1882-1884.
Koopen, Friedrich:
Budhina religija, 2. svez., Berlin 1857-1859.
Maier, Heinrich:
Sokrat - njegov rad i njegovo mjesto u povijesti, Tiibingen 1913.
Meyer Eduard:
Povijest starina:
Svezak 3: Perzijsko carsh'o i Grci, 2.izdanje, Stuttgart 1912.
Svezak 4: Perzijsko carstvo i Grci (3. knjiga: Atena. Od mira 446.g. do kapi-
tulacije Atene godine 404.g. pr. Kr.), 2. izdanje, Stuttgart 1912.
Oldenberg, Herman:
Budha, 7. izdanje, Stuttgart 1920.
Pischel, Richard:
Budhin ivot i uenje, Leipzig 1917.
Schayer, Stanislav:
Uvod u povijest mahayana uenja o spasenju, Freiburg 1921.
Schwartz, Eduard:
Najvaniji karakteri iz antike knjievnosti (odatle: Sokrat i Platon, Po-
libije i Posejdon, Ciceron, Diogen i Krates, Epikur), Berlin, 1902,4. izda-
nje, 1912.
Schweitzer, Albert:
Povijest istraivanja I susuova ivota, 5. izdanje, Tiibingen 1933.
Stenzel, J ulius:
1. Studije o razvoju platonske dijalektike od Sokrata do Aristotela, 2. izda-
nje, Leipzig i Berlin 1931.
2. Sokrat; u Pauly - Wissowa, Realencyklopiidie, Stuttgart 1926.
Stube, Rudolf:
1. Konfucije, Tiibingen 1913.
2. Konfucijevo doba, Tiibingen 1913.
Wilhelm, Richard:
1. Kung-tse, Stuttgart 1925.
2. Kung-tse ikonfucijanizam, Berlin 1928.
3. Kineska filozofija, Breslau 1929.
181
POGOVOR
LJ UDI SUDBI NE
SOK RAT (469-399. p.n.e.), Budha (oko 560-480. p.n.e.),
Konfucije (oko 551-479. p.n.e.), I sus (s njim poinje nae ra-
unanje vremena emu su se usprotivili Nietzsche i Over-
beck)... Zato su ba ova etvorica poluila tako fascinantan
utjecaj na pojedince, narode, kontinente, na mislilake,
vjerujue, vladajue i ine egzistencije tijekom milenija?
I z kojeg i kakvog zbiljskog povijesnog konteksta dolazi
mo uvjeravanja ovih ljudi sudbine (jedan od moguih
prijevoda J aspersova zapisa) - jer su bili personifikacijom
neke sudbine, ali i sama sudbina, tovie, u sljednicima i
nasljednicima, i njezino obogotvorenje. Zauujue je daje
Konfucije jedini meu njima za sobom ostavio pisani trag u
iju se autentinost do dana dananjeg ne prestaje dvojiti?!
Bili su stalno na putu, na hodoaima, na hodoljubljima,
na trgovima, na poljskim i umskim stazama, u vrtovima
i umama, bili su, tako rei, svoji koraci i svoj glas. Tako
su doli na glas i za nas, koji ga, kako kae Kierkegaard za
Krista, nismo uli kao Toma, a ipak, usprkos izostanku tog
argumenta, da ne kaemo, dokaza - vjerujemo?! I ma li
posve suvremeni filozofijski, odnosno hermeneutiki po-
kuaj povratka zaboravljenoj retorici prolih vremena svoj
posljednji temelj u ovom mjerodavnom etveroglasju?
Za J aspersa, iz perspektive njegove filozofije egzistenci-
je, osobito iz perspektive njegovih spisa Filozofiranje i
Filozofijska vjera, postali su i ostali sudbonosnima zbog
svoga ivotnog dranja, egzistencijalnog iskustva i zahtjeva
to su ih postavili ponajprije sebi, a onda i drugima, tako
183
rei, svakome. Razotkrili su se nainom svojega egzisten-
cijalnog ophoenja s onim to J aspers naziva graninim
situacijama, uzimajui pritom i same sebe kao argumen-
tum adhominem - za ono to su propovijedali, obznanjivali,
iziskivali, traili, molili, nudili jamili su svojom ljudskom,
iz dananje perspektive moglo bi se rei, i vie nego ljud-
skom egzistencijom. Sokrat i I sus umrli su nasilnom smru
zbog konkretnih moi ovoga svijeta; Budha j e izveden na
svoj put kroz zbiljnost umiranja; Konfucije j e zagledan u
smrt ne pridajui joj nikakav bitni smisao. Svi oni odnose
se prema patnji i smrti kao prema fundamentalnom po-
tezu ljudskog tu-bitka. I z njihova odnoenja prema smrti
razotkriva se onda njihov odnos prema povijesnom svi-
jetu, a onda i prema svijetu i/ili svjetovima to ovaj ovdje
svijet transcendiraju. Shematski se moe rei: Sokrat u
svjetovnom kao umni razgovor nadilazi postojee; Budha
ide k utrnuu svjetovnog; Konfucije zaziva mijenu svijeta
njegovim uzgojem na tradiciji; I sus predstavlja radikalni
raskid s postojeim zagledan u kraljevstvo nebesko. Sve to
oni priopuju, pa i onda kad ute! J aspers ih re-kreira, ne
kao uzore koje treba slijepo oponaati, nego kao ori -
jentire u problematinom tijeku svakog od naih ivota.
J er su oni i naa zbilja.
Najzad, za J aspersa ova etvorica nisu vie samo konti-
nentalne veliine, to jedna neovisna o drugoj iri svoj utje-
caj bez interferencija - svijet je postao komunikacijskom
zajednicom te se o istovjetnostima i razliitostima, blizini
i daljini, razumljivosti i nerazumljivosti onoga to su nam
ostavili u naslijee tek ima ozbiljno misliti, i opet - ispo-
etka. J e li zahtjev da se na njih misli kao na sudbonosne
ljude, a ne sudbonosna boanstva - bi li J aspersov ui-
telj Kierkegaard tako rekao - posljedica sablazni u koju
je zapao i J aspers?!
184
POGOVOR
(- )
Karl J aspers rodio se u uglednoj njemakoj graanskoj
obitelji 1883. godine u Oldenburgu. Nakon humanistike
gimnazije studira pravo u Heidelbergu i Miinchenu. Po-
inje pobolijevati na pluima, bolest e postati njegovim
cjeloivotnim pratiteljem. Nakon lijeenja u Sils-Maria,
gdje se neko lijeio i Friedrich Nietzsche, mislilac koji je
toliko utjecao na nj, odluuje se za studij medicine u Berli-
nu, Gottigenu i Heidelbergu. Godine 1909. postaje asistent
na vodeoj njemakoj psihijatrijskoj klinici da bi se 1913.
habilitirao za psihologiju i postao izvanredni profesor. Go-
dine 1919. prelazi na Filozofski fakultet i postaje redovni
profesor filozofije. Godine 1937. objavio je provokativnu
knjigu o Nietzscheu, zbog ega ga nacistiki reim alje u
prijevremenu mirovinu i zabranjuje mu javne nastupe i
objavljivanje. Tako e J aspers postati kunim zatvoreni-
kom, moglo bi se rei, taocem Hitlerova Reicha, najpo-
znatijim antinacistikim intelektualcem koji nije otiao u
emigraciju, a ipak je iv doekao slom nacionalsocijalizma.
Tijekom uznikih godina, hrabrio je sebe i svoje rijeju:
J a sam Njemaka! Kasnije, mnogo kasnije, zbog svega
onoga to je iza tog gesla stajalo nazvanje: Savjest Njema-
ke! J aspers je umro u Baselu (vicarska) 1969. godine.
Godine 1932. objavio j e u tri dijela svoje sredinje djelo
Filozofija: Filozofijska orijentacija u svijetu; Rasvjetljenje
egzistencije;Metafizika. Danilo Pejovi, jedan od najznaaj-
nijih mislilaca poslije Drugog svjetskog rata u nas, u osvrtu
na J aspersovu filozofiju zapisao je: Bitak u svom ukupnom
dosegu iskuava se kao rastrganost i slomljenost. Na grani-
ci znanosti zapoinje filozofija kao traganje za iskonskom
egzistencijom, na granici egzistencije zapoinje iskustvo
metafizike, to se u kasnom djelu javlja pod imenom filo--
185
zofske vjere u ono obuhvatno. Kantovske teme - svijet,
dua i Bog prikazuju se u obzoru egzistencijalnog miljenja
i kritike tradicionalne metafizike na tragu Kierkegaarda
i Nietzschea. Od metafizike preostaju samo ifre zadane
ovjekovu gonetanju, koji iskuava svoju nemo u grani-
nim situacijama kao to su borba, sluaj, krivnja i smrt, a
sustajanje je ono posljednje. I u Filozofiji, potom u Filo-
zofskoj vjeri te drugim spisima iz tog vremena, J aspers e u
filozofiju egzistencije kao egzistenciju filozofije proniknuti
kao u rasvjetljenje puta egzistencije koja je u konkretnom
povijesnom svijetu opet i opet upuena na transcenden-
ciju. U tom kontekstu nee prestati traiti srodnu duu,
odnosno, egzistencijalnu komunikaciju s onim drugim, sa
ivim i mrtvim suvremenicima - sudbonosni ljudi na
tom su putu miljenja neto poput steaka, njih se ne da
ignorirati a da se ne izgubi, da se ne kapitulira pred izazo-
vima vremena. No kao to e upozoriti u Duhovnoj situaciji
vremena iz 1931. godine, sjeanje ne iskljuuje metafiziku,
a onda i kaznenu, moralnu i politiku odgovornost dana-
njice, ovjeku nikakva prolost ne moe rei kako da se
ponaa.
Otuda J aspersov zahtjev da se poput njegova uitelja Maxa
Webera izae, tako rei, na ulicu i tamo filozofira. Kao to
su to inili Krist, Budha, Sokrat i Konfucije. No nisu li tako
zaobilazno postali uzorima umjesto orijentirima, a
upravo je tako neto J aspers htio izbjei?!
186
BI LJ EKA O AUTORU
KarI J aspers rodio se u 1883. u Oldenburgu, a umro 1969. u
Baselu. Studirao je pravo, medicinu i psihologiju. Od 1916.
bio je profesor psihologije, od 1921. profesor filozofije u He-
idelbergu. Godine 1937. lien je slube, 1945. iznova postav-
ljen. Od 1948. do 1961. bio je profesor filozofije na Sveuilitu
u Baselu. J aspersa se smatra jednim od glavnih zastupnika
egzistencijalistike filozofije.
187

Knjiga - Jaspers - Sokrat

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Knjiga - Jaspers - Sokrat

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Karl J aspers

You might also like