1

UVOD


O SOKRATU
Izvori:
Platon (prije svega: Apologija, Kriton, Fedon, Symposion, Teetet i rani dijalozi). Ksenofont
(Uspomene o Sokratu, Gozba, Apologija). Aristofan (Oblaci). Aristotel (Metafizika)

Literatura: Ivo Bruns, Izd. Meyer (IV, 427 i d., 435 i d.). Heinrich Maier,
Werner Jaeger, Gigon.

Biografski podaci (469.-399.): Sokratov je otac bio klesar, majka primalja. Nikako, dakle,
nije bio otmjena podrijetla, ali je bio graanin Atene. Vodei skroman ivot bio je materijalno
neovisan zahvaljujui skromnom nasljedstvu i dravnoj potpori koju su dobivali svi Atenjani
(kazalini novac i tomu slino). Izvravajui svoje vojne obveze, borio se kao hoplit
1
u
peleponeskom ratu kod Deliona i Amfipolija. Ispunjavajui neizbjene politike dunosti,
predsjedao je Vijeem 406. godine i zalagao se za pravdu nasuprot podivljaloj gomili koja je
zahtijevala pogubljenje vojskovoa poslije bitke kod Arginuskih otoka. Ipak, nikada nije
traio znaajniji poloaj ni u dravi ni u vojsci. Njegova ena Ksantipa nije igrala nikakvu
ulogu u tom ivotu.U ovom seminaru u vam probati to blie prikazati Sokrata i njegov
ivot, te njegovo dijelovanje tokom njegovog ivotnog puta do same smrti. Uz samu
usporedbu s drugim ljudima koji su djelovali na slian nain kao i on (Budha, Konfucije i
Isus).





















1
Hopliti su bili pjeaci iz 7. do 4. stoljea pr. Kr. koji su nosili teko oruje (ma ili koplje)
2



LJUDI SUDBINE: SOKRAT




Iz zapisa koji postoje govore da je Sokrat bio ruan, buljavih oiju. Imao je tupasti nos, debele
usne i debelu trbuinu, a njegova zbijena tijelesna graa davala je nalik kao da je satir
2
ili
silen
3
. elina zdravlja i lakoom je podnosio sve vrste napora i hladnou.To je slika starijeg
Sokrata, a o mladim danima nema ni rijei niti se spominje. Odrastao je u Ateni, monoj,
bogatoj i procvjetaloj nakon perzijskih ratova. Bilo mu je gotovo etrdeset godina kada je
zapoela tragedija peloponeskog rata (413.). Tek je od tog vremena postao poznatom javnom
figurom. Najraniji dokument predaje Aristofanovi su Oblaci (423.) koji ga ismijavaju.
Doivio je poraz, katastrofu Atene (405.). Njegov se duhovni razvoj moe otkriti samo
posredno. Sokrat je poznavao filozofiju prirode Anaksagore i Arhelaja. Doivio je prodor
sofistike i usvojio je njezinu vjetinu. Nije ga zadovoljilo ni jedno ni drugo. Filozofija prirode
nije pruala pomo ovjekovoj dui. Dodue, sofistika je postavljanjem pitanja mogla mnogo
postii. Ali u nainu na koji je to inila, grijeila je u novatorskom umiljenom znanju ili u
nijekanju svake vrijednosti tradicije. U ovom vrtlogu miljenja Sokrat nije ponudio nikakvo
novo uenje, pa ak ni uenje o odreenoj metodi, koja bi ve sama po sebi bila dovoljna.
Kada je spoznao nesposobnost prirodne filozofije za prvotna pitanja, i kako je u sofistici uoio
pokvarenost, znao je da ni neko drugo ogranieno miljenje nije ono pravo. No, ponijela ga je
svijest o vlastitom pozivu, boanskom nalogu. Premda uvjeren u taj poziv kao to su to bili
uvjereni proroci, ipak nije bio u posjedu objave poput njih. Nikakav mu bog nije naloio
prenijeti ljudima to mu je on otkrio. Nije imao niega drugog do zadae da, jer je i sam
ovjek, traga zajedno s ljudima. Sokratov razgovor bio je temeljna zbilja njegova ivota:
razgovarao je sa zanatlijama, dravnicima, umjetnicima, sofistima, heterama. ivot je
provodio, kao i toliki Atenjani, na ulici, na trgu, na vjebalitima, sudjelujui u gozbama.Bio
je to ivot u razgovoru
sa svim i svakim. Meutim, ta vrsta razgovora bila je Atenjanima neto posve novo,
neuobiajeno: razgovor koji uzbuuje, uznemiruje, plijeni duu u samoj njezinoj biti. Ako je
stvarnost razgovora bila ivotnim oblikom slobodnog Atenjanina, onda je razgovor sada, kao
sredstvo Sokratovog filozofiranja, postao neim posve drugim. Iz same je naravi stvari za
istinu neizbjeno da se otkriva samo pojedincu u zajednitvu s pojedincem. Da bi postao
jasan, Sokratu su trebali ljudi, a bio je uvjeren kako je i on potreban njima. Ali prije svega
mladiima. Sokrat je elio odgajati. Sokratovo odgajanje se nije temeljilo na nabacivanju
svoga znanja i svojih spoznaja drugoj osobi nego u pomaganju da se ta osoba sama snae i
pronae sebe u svemu tome otkrivajui im samo istinu. Dakle sokratovo otkrie da otkrivanje
istine, dolazak u nedoumicu i prisila na razmiljanje i miljenje, esta postavljanja pitanja i
suoavanje sa odgovorom i istina je ono to zapravo povezuje i zbliava ljude.





2
Satiri (gr. , styros - , Styroi) u grkoj mitologiji poluljudi su i poluivotinje koji opsjedaju ume i
prate Pana ili Dioniza. Prikazivani su na razliite naine, ali najei je prikaz satira kao mitolokog bia koje je napola jarac, a
napola ovjek. Satiri, za razliku od ostalih bogova, nisu besmrtni nego su polubogovi
3
Silen , boanstvo povezivano s plodnou koji je bio na elu satira
3








LJUDI SUDBINE: SOKRAT



Sokratovo traenje istine i uenje se ne temelji na propagandi ili utjerivanjem, ne osniva
nikakvu svoju kolu niti stranku niti poziva na udruenje ljudi. Nema reformni program za
dravu niti sustav znanja. Kao to je sam izjavio ne obraa se publici i skuptini - uvijek se
obraa pojedincu. Ako je filozofija uenje onda Sokrat nije filozof. U sklopu grke povijesti
filozofije kao povijesti teorijskih pozicija za njega nema mjesta. Sokrat je bio bitak-na-putu u
miljenju sa znanjem neznanja. Sokratovo miljenje prelazi sve okvire, noeno je istinom koja
je dotaknuta samo u formama znajueg neznanja, noeno je vjerom da se istina i stvarnost
ukazuju samo potenom miljenju. To je Sokratova specifinost i znaenje: on radikalizira
kritiku do kraja, a ipak ivi pod apsolutnom instancijom, koja se moe zvati istina, dobrota,
razum. Jaspers, 2008,17. to god se u realnosti dogodilo, ovdje ostaje za njega vrsto
stajalite. Ono se ne rasplinjava u beskonanoj metamorfozi stvari. No kada doe do nesree,
kada se na nj srui nepravda i uniti ga vlastiti polis, onda on potpuno ivi prema aksiomu:
bolje je podnositi nepravdu nego je nanositi. Tako je Sokrat 399. godine doveden pred sud
pod optubom: Sokrat se ogrijeio o zakon jer ne vjeruje u bogove domovine, poklonik je
vjerovanja u neku novu vrstu demonskog, kvari omladinu. Sokrat je, oigledno, desetljeima
ignorirao optube. Za njegova ivota nije postojala literatura koja bi branila njegovu
filozofiju. On sam nije napisao nijednu rije. Sokratova smrt odredila je njegovu sliku i
njegov utjecaj.
On je muenik filozofije. Ali je i sud o pravnom ubojstvu najveeg graanina Atene dovoen,
jednako tako, u pitanje: Sokrat se, navodno, bez tekoa mogao spasiti odgovarajuom
obranom. Prkosei ljudskoj snazi, Sokrat je namjerno ismijavao suce. Nije htio izbjei
pogubljenje lako izvodivim bijegom. Nije pokazao nikakvu spremnost na priklanjanje
nepisanim konvencijama zajednice. Sokrat je sam izazvao svoju smrt, on je nju traio; nije
rije, dakle, ni o kakvom pravnom ubojstvu ve o pravnom samoubojstvu. Platonovo
opisivanje Sokrata i njegove smrti je labud koji umire pjevajui. Labud koji je osjetio blizinu
smrti i pjevao iz sve snage, radujui se to se pribliavaju Bogu jer su njegove sluge.











4










LJUDI SUDBINE: SOKRAT



Ni u koje vrijeme se nije bojao smrti ve je govorio kako je samo njegova sudbina pomaknula
vrijeme odlaska. Premda Sokrat nije ostavio nikakvo djelo, nikakvo uenje,a najmanje neki
sustav, zapoeo je najjai pokret grke filozofije. On traje sve i danas. U epohi
prosvjetiteljstva Sokrat stoji u znaku mislioca neovisnosti i moralne slobode. Sokrat se
spominje zajedno s Kristom. Sokrat i Krist zajedno se suprotstavljaju grkoj religiji.
Sokratova samospoznaja je put spoznaji boga. Sokrat je uvidio da se ovjek moe usuditi
pribliiti boanskom samo sa istim duhom, neuprljan zemaljskim osjeajima. Sokratovo
miljenje prelazi sve okvire, noeno je istinom koja je dotaknuta samo u formama znajueg
neznanja, noeno je vjerom da se istina i stvarnost ukazuju samo potenom miljenju. Budui
da nije ostavljao nikake zapise i da se samo spominje u raznim razgovorima i pjesmama, da
imamo opise Aristotela, Platona i drugih, postavlja se pitanje o njegovom postojanju ali
zahvaljui Platonu i opisima, Sokrat ima vie izgeda od Konfucija, Isusa ili Budhe da je
postojao. Zato se Sokrat spominje s Budhom, Konfucijem i Isusom? - zato to su sva
etvorica pridonjela razvoju kasnije filozofije. Sokrat je napredovao miljenjem, kod Budhe je
to meditacija i odgovarajui nain ivota, kod Konfucija obrazovanje koje je vie od pukog
uenja, a kod Isusa predavanje Bojoj volji bez osvrtanja na svijet. Sokrat i Isus su umrli
nasilnom smru zbog sila ovoga svijeta; Budha je izveden na svoj put kroz stvarnost
umiranja; Konfucije je vidio smrt, a da joj nije pridavao bitan znaaj. Svi oni odnose se prema
smrti i patnji kao prema pravom fundamentalnom stanju ljudskog opstanka. Sokrat i Isus su
kao povijesna stvarnost izrasli do uzora kakvi su postojali u mitu i pjesnitvu u drevna
vremena. Ljubav prema neprijatelju: etvorici sudbonosaca ukazuje se univerzalno
ovjekoljublje bez ostatka. Sokrat kae u Kritonu: Ako netko doivi zlo, nepravedno je
uzvratiti zlom. Onaj koji je doivio nepravdu, ne smije ponovno napraviti neto
nepravedno.





5





LJUDI SUDBINE: SOKRAT


Usporedimo Isusa i Sokrata: Isus pouava objavljivanjem Radosne vijesti, Sokrat uvlaenjem
u miljenje. Isus zahtijeva vjerovanje, Sokrat dijalektiku miljenja. Isus djeluje neposrednom
ozbiljnou, a Sokrat neizravno, ak i kroz ironiju. Isus iznosi to je spasenje, Sokrat povod da
se za njim traga. Zato su ba Sokrat, Budha, Isus, Konfucije imali tako djelotvoran utjecaj, a
ne drugi? Ono malo u to povijesna kritika ne dira ini to neshvatljivim. Ovi su ljudi bez
svjetovne moi, bez demagokih i sofistikih arolija duhovno osvojili ljude kroz odricanje,
trpei i sami. Oni djeluju i kasnije protiv prikrivanja i izvrtanja koja razaraju, oni postaju
polazite novih pokreta zahvaljujui ponovnom sluanju njihovog izvornog glasa. Njihova se
veliina pokazuju u tome to ne prestaju djelovati. Njih etvorica su svojim vjerovanjima i
nastojanjima u samog ovjeka doveli sami sebe do savrenstva svojih umova, a takoer
ujedno i pojedince koji su vjerovali i traili istinu poput njih. Isus je patio u svojem ivotu ali
nikad nije traio svoje spasenje nego je uvijek tragao za istinom i pokuavao kroz svoju patnju
doi do razumnog rijeenja, a tako i Sokrat premda mu je naneena velika nepravda on nije
traio izlike ili osloboenje ili neto drugo nego je pokuavao izvui iz toga svega pravu
bistrinu i istinitu realnost.





















6









ZAKLJUAK


Sokratovo miljenje kao filozofija s postavljanjem pitanja o svemu, kao instanca na putu za
pronalascima odgovora o kojima nita ne zna, u svjetovnom kao umni razgovor nadilazi sve
postojee. I kao takav ostaje sve do danas gdje se i mi danas zapitamo dali su takvi ljudi kao
to su Sokrat, Budha , Konfucije i Isus zapravo postojali ili su to samo prie i mitovi, koji
nam pokuavaju uljepati prolost ovjeanstva. Pratei Sokratovu filozofiju miljenja i
postavljanja pitanja moramo i mi sami sebi postaviti pitanje u to vjerujemo i koja je zapravo
istina jer samim postavljanjem pitanja potiemo sami sebe na uenje i razmiljanje, a time i
sami sebe poboljavamo kao osobe. Svaka osoba ili ovjek na ovom svijetu je jedinka sama
za sebe i svi se razlikujemo, ali kad je pitanje znanja i elje za istinom mislim da bi svi trebali
biti isti, da bi svaki ovjek trebao imati volju i elju za svojim razvijanjem i napredovanjem
da postane bolji i kompletniji kao osoba. Jer osoba koja je spremna za svaku nedau i svaki
dogaaj kao i sam Sokrat postaviti pitanje zato se to dogodilo i razvijati misli i straivati
pravu dubinsku istinu je sposoban opstati. Sokratu , Budhi, Konfuciju i Isusu kao >>Ljudima
sudbine<< moemo zahvaliti jer su postavili temelje dananje filozofije jer su ve u ono
vrijeme dokazali da su ljudi bia koja su sposobna traiti znanje i dobiti istinsku spoznaju o
ivotu, da nisu samo ovce koje e slijepo pratiti neije naredbe.






















7









LITRATURA


Jaspers, Karl (2008), Ljudi sudbine (Sokrat, Budha, Konfucije, Isus), Zagreb:AgfM
http://hr.wikipedia.org/wiki/Sokrat