Tatjana Aparac

Biti bibliotekar : juer, danas, sutra

Saetak
U lanku su predstavljena stajalita poznatih teoretiara knjiniarstva o poslanstvu
bibliotekara, njegovim zadaama i potrebnim znanjima i vjetinama u ostvarivanju tih zadaa.
Posebno se upuuje na poznato izlaganje panjolskoga filozofa i politologa Jose rtege !
"aseta iz #$%&. godine kojemu se danas, u doba snana utje'aja raunalnih i
telekomunika'ijskih tehnika na knjigu, knjinine slube i usluge, vraaju nai suvremeni'i
tumaei njegove teze vezane uz poslanstvo bibliotekara i knjigu kao drutvenu potrebu.
Uvod
(aslov ovoga rada mogao bi odmah u itatelja izazvati podozrenje ili ga uputiti na
zakljuak o preten'ioznosti samoga autora. Potrebno je zato odmah se ograditi. )ema koja nas
zanima, naime, puna je kontroverzi i zasigurno ju nije mogue obraditi u jednome radu
ograniena opsega. (amjera nam je stoga naglasak staviti na teorijske rasprave o zadaama i
filozofiji profesije i profesionala'a te uputiti na dominantne teorije o bibliotekaru, odnosno o
njegovim zadaama, znanjima i vjetinama potrebnim da bi se te zadae uspjeno ostvarivale.
*rugim rijeima, zanimalo bi nas to je u sri poslanstva knjiniarstva kao drutveno korisne
djelatnosti i to to ini profesional'em bibliotekara koji je knjiniarstvo odabrao za svoje
ivotno zanimanje.
Poslanstvo bibliotekara, valja odmah kazati, nije lako odrediti. Pokuavali su to mnogi, pa
ak i veliki mislio'i, me+u kojima Jose rtega ! "asset na samome poetku svojega uvenog
izlaganja s uvjerenjem konstatira da je ono ,enormous and frightening,. -arijera je, prema
Jose rtega ! "assetu, ,..../poslanstvo odre+eno drutvenom potrebom koje je pojedina'
slobodno izabrao i prihvatio, a s0mo je poslanstvo bitna sastavni'a ljudskog postojanja. 1ez
,..../ovjeka nema poslanstva ..../,, kae rtega ! "asset i dodaje ,..../bez poslanstva nema ni
ovjeka,. *a je u profesionalnome smislu poslanstvo rezulat pojave drutvene potrebe za
odre+enim djelovanjem, ope je prihvaeno gledite. U sluaju knjiniarstva, ta se potreba
pojavila tek onda kad je knjiga prihvaena kao ,drutveno potrebna,. Premda rtega i "asset
ovu tezu potanko razra+uje, ona nije bila nova niti u njegovo doba. Povjesniari i so'iolozi
knjiniarstva temeljito su se pozabavili razvojem i ulogom knjige u drutvu. (edvojbenim se
danas ini stajalite da je knjiniarstvo duboko ukorijenjeno u kulturu i da odraava potrebe
drutva za komuni'iranjem kroz vrijeme i prostor. 2vaka vea promjena drutvenog ideala
rezultirala je odre+enom mogunou u knjini'i, rekao bi Jesse 2hera, a dunost se
bibliotekara uskla+ivala prema znaenju knjige kao drutvene potrebe.
3a nau raspravu vanim nam se ine stajalita onih teoretiara koji su nastojali proniknuti
upravo u tu vezu, istiui drutvenu odgovornost bibliotekara koju je on prihvatio svojom
slobodnom voljom.
Pokuaji da se opie i objasni poslanstvo knjiniarstva, prema rtega ! "assetu,
neprimjereno su se vezivali uz osobu koja obavlja knjiniarsku djelatnost ili uz apstraktne
ideje kojima se nastoji jednom i zauvijek odrediti to je to knjini'a. 4nogovrsnost i
raznovrsnost bibliotekarovih zadaa uglavnom su se tumaili prirodom poslova koji se
obavljaju unutar knjininih ustanova. 5li, nedostajalo je, ono to uoava i izdvaja rtega !
"asset 6 tumaenje drutvene potrebe zadovoljenju koje profesija tei. )u potrebu on
razumijeva kao stanje u kojemu je knjiga postala drutveno neophodna. 4e+utim, kako se ta
potreba zadovoljava, tko ju usmjeruje i zato, pitanja su koja su duboko srasla sa samom
prirodom knjiniarskoga poziva7 da li je bibliotekar izvritelj politike koju mu namee ira ili
neposredna zajedni'a korisnika, ili se njegov profesionalni rad zasniva na opoj dobrobiti
drutva, s kojom se pojedina zajedni'a korisnika moe ali i ne mora slagati. Prisjetimo se
nekih ranijih gledita.
Zadae bibliotekara
U poznatoj raspravi o ulozi bibliotekara u pro'esima irenja univerzalnog znanja, J. *ur! je
smatrao da bibliotekar mora obavljati tri osnovne dunosti7 da mora sudjelovati i pomagati u
pro'esima uenja, da mora uvati znanje i da mora omoguavati njegovo koritenje. )akva su
*ur!eva stajalita zainteresirala njegove suvremenike .primjeri'e, 2. 8artliba, 9. Pett!a/
okupljene u tzv. Hartlibovu kruoku. 3animljivo je da je u raspravama koje su se vodile u
8artlibovu kruoku znaajno mjesto pripadalo zadaama onih osoba koje su trebale
posredovati u prenoenju znanja i informa'ija. Jedna od bitnih sastavni'a takve mree prema
njegovoj su zamisli bili glavni bibliotekari .chief library-keepers/, koji bi upravitelja
obavjetavali o postojanju knjiga i rukopisa i o moguoj opskrbi novim knjigama. 2lino je
predlagao i ". 9. :eibniz koji je kao bibliotekar bio zaokupljen sre+ivanjem i kodifi'iranjem
postojeega znanja zabiljeenog u knjigama, ali i nainima djelotvorna obavjetavanja o
zabiljeenim i nezabiljeenim korisnim istinama. :eibniza su napose zanimali posebni
postup'i za pohranu i pretraivanje informa'ija stvorenih na osnovi dostupna zabi6ljeenog
znanja, ali i ustanovljivanje polazita za otkrivanje znanja koje nije zabiljeeno.
U svojoj poznatoj knjizi The reformed librarie-keeper .#;<=/ J. *ur! tvrdi da su knjini'e i
bibliotekari zaposleni u njima vrlo vani u velikom pokretu preobrazbe i unapre+ivanja
znanja. )akvo je gledite prevladavalo sve do sredine #$. stoljea. )ada je ve mnotvo knjiga
u knjini'ama, velik broj zaposlenih u knjini'ama, ali zanimanje jo nije drutveno
prihvaeno. (aelo korisnosti knjininih ustanova za drutvo i naelo otvorenosti njihovih
fondova irokim slojevima gra+anstva utje'at e na jaanje svijesti o potrebi za
knjiniarstvom kao drutveno korisnoj djelatnosti. *jelatnost bibliotekara kao promi'atelja
znanja i savjetnika u pro'esima izobrazbe i samoizobrazbe korisnika, postaje sve znaajnijom.
)o je doba u kojemu, primjeri'e, 4. *e>e! #?@;. istie da idealan bibliotekar mora teiti za
tim da fond svoje knjini'e popuni najboljim knjigama o najboljim predmetima, briljivo
pazei na elje svojih posebnih korisnika, te da uz pomo tako probranog fonda mora
promi'ati knjigu i buditi elju za itanjem. 5li, time se ujedno otvara i pitanje koje su to
knjige najbolje i kako izbjei zamku do'iranja ili ak ugroavanja korisnikove slobode izbora.
2vako je drutvo i svako doba tijekom razvoja pisane 'iviliza'ije zr'alilo odre+eni odnos
prema knjizi kao drutvenoj pojavi i prema njezinu koritenju. 2toga je i pitanje njezine
vrijednosti nailazilo na razliita tumaenja, a dunosti su se bibliotekara, kako kae rtega !
"asset, mijenjale izravno ovisei o znaenju knjige kao drutvene potrebe7 demokratsko je
drutvo ker knjige, trijumf knjige koju je napisao ovjek nad knjigom 1ojom i nad
zakonima autokrata. U takvu ozraju otkrivamo dva pristupa tumaenju zadaa bibliotekara.
Prema prvome, bibliotekar ne mora biti profesionala', ve ,aktivist, koji znade kako treba
komuni'irati s korisni'ima i kako ih treba poti'ati na itanje, najee u skladu s vladajuom
ideologijom. Pod utje'ajem teorije i prakse zapadnog knjiniarstva sve vie, ali postupno,
prevladavala drugo gledite prema kojemu bibliotekar treba biti kolovan strunjak ije su
zadae mnogobrojne i ne odnose se jedino na odgojno6obrazovnu funk'iju knjini'e i
knjiniarstva uope, ve i na njihove informa'ijske i opekulturoloke funk'ije. U razdoblju
jakih drutvenih promjena od bibliotekara se, izme+u ostaloga, oekuje da dadu doprinos u
pro'esima demokratiza'ije i to ponajprije na osnovi kvalitetne i djelotvorne organiza'ije
dostupnosti i korisnosti knjininih fondova i informa'ija. Pritom, posebna se pozornost
obraa na utje'aj koji bibliotekar moe imati na tijek komunika'ije koja se ostvaruje izme+u
zabiljeenog znanja i .krajnjeg/ korisnika.
*a bi knjinina djelatnost mogla odgovoriti na potrebe i zahtjeve drutva, potrebno je da
se u njezinu okrilju organiziraju odgovarajue slube i usluge. *jelatnost se knjini'a moe,
prema 2herai, sagledati preko triju sfera iz kojih on izvodi teoriju o njezinoj trostrukoj
odre+enosti7 atomistikoj, sadrajnoj i kontekstualnoj. 5tomistika je sfera predstavljena
knjininim tehnikama, sadrajna ili kon'eptualna intelektualnim sadrajem fonda, a
kontekstualna drutvenim i kulturnim okruenjem u kojemu se obavlja knjinina djelatnost.
5ko su promjene u okruenju znatne i pritom izravno mijenjaju navike ljudi i odnose me+u
njima, kao to je to zabiljeeno primjeri'e u vrijeme pojave tiskarstva ili pak u vrijeme rastue
primjene raunalnih i telekomunika'ijskih tehnika, kontekstualna e sfera snano djelovati na
druge dvije. U takvom kontekstu, suvremeni teoretiari prihvaaju, bez znaajnijih
odstupanja, stajalite prema kojemu bibliotekar mora posjedovati odre+ena opa i struna
znanja i sposobnosti za svrhovito sre+ivanje podataka i koritenje informa'ijskih izvora, ali i
vjetinu prilagodbe novonastalnim uvjetima, da bi mogao odgovoriti na mnoga i raznolika
pitanja svojih korisnika. 1ibliotekar dananji'e, dakle, mora biti upoznat sa svim
mogunostima koje knjini'ama nudi suvremena telekomunika'ijska tehnologija, odnosno
treba razumjeti koje je mjesto knjini'e u mrenome okruenju danas i sutra, da bi mogao
pravodobno uspostaviti odgovarajui sustav usluga prema potraivanjima korisnika izravno
.osobno ili uz pomo vlastita raunalna prikljuka/ ili neizravno .uz pomo drugih
informa'ijskih posrednika/. 1ibliotekar, mora posjedovati znanja i vjetine koje e omoguiti
plodonosan spoj djelatnosti u svim navedenim sferama.
Aaspravljajui o moguim teorijskim osnovama informa'ijske znanosti, J. B. :. Carradane
je isti'ao nunost posredovanja komunika'ijskih medija u ostvarivanju neizravne
komunika'ije. 4e+utim, budui da je prenoenje misli i doivljaja na bilo koji komunika'ijski
medij podlono neredu i grekama, mora se raunati s tim da e se u pro'esima u koje su
ukljueni posredni'i, nered i greke poveavati. Carradane pritom navodi mogue greke u
pripremi odre+enog teksta, njegovu tiskanju, indeksiranju, kodiranju, pohrani i rukovanju.
1ibliotekar kao posrednik u komuni'iranju u tom je smislu jedan od primala'a poruke i jedan
od moguih unositelja DneredaD.
3a E. 8. Aa>skog, knjiniarstvo je sustav djelatnosti u koji su ukljueni zapisi o znanju i
usluge ljudima, ali i intelektualni i materijalni aparat te znanje koje je potrebno da bi se
stvorili uvjeti za podravanje i stvaranje to djelotvornijeg pristupa zabiljeenom znanju.
1udui da, prema njegovu miljenju, knjiniarstvo podrazumijeva sloenu situa'iju u kojoj
se zbiva svakodnevni rad bibliotekara .odgovaranje na upite korisnika, rjeavanje problema,
razvijanje djelotvornijih postupaka za kvalititetne odgovore/, djelatnosti vezane uz otkrivanje
i razumijevanje epistemolokih dis'iplinarnih aspekata i svojstava, te djelatnosti vezane uz
znanstvena istraivanja unutar samog knjiniarstva radi jaanja njegove teorijske osnove,
oigledno pred bibliotekara postavljaju sloene zadatke. (astojei obogatiti korisnikovo
znanje pomou zapisa o znanju i znanja zasnovanih na zapisima o znanju, bibliotekar
poduzima odgovarajue mjere u odabiru i nabavi gra+e, njezinoj zatiti i sre+ivanju. Pritom
se, s jedne strane susree sa strukturalnim i funk'ionalnim svojstvima objekata na kojima je
zabiljeeno znanje i znanje o znanju, te potrebom da te objekte nadgleda, a s druge strane
mora poznavati osobitosti komunika'ijskih pro'esa u kojima se pojavljuje ovjek.
1elkinovo stajalite o vanosti kognitivna pristupa za razumijevanje komunika'ijskih
pro'esa, koji se zasniva na ideji o ovjekovoj per'ep'iji, razumijevanju .cognition/ i strukturi
znanja, ini se prihvatljivim i za tumaenje uloge bibliotekara u tim pro'esima. Eilj je svakog
pretraivanja ili potraivanja informa'ija, naglaava 1elkin, u tome da se usuglase kognitivne
strukture autora s kognitivnim strukturama informa'ijskih djelatnika i korisnika. 1itan su
element u tom smislu razliiti vidovi bibliotekarove predodbe o svijetu koji ga okruuje, o
dokumentima i o korisni'ima, dakle sve ono to se saznaje na osnovi vlastita iskustva ali i na
osnovi znanja i vjetina steenih kroz obrazovni sustav. U tom su smislu, i uloga
bibliotekarskih koli i njihov pristup buduim strunja'ima vrlo vani.
(a tu injeni'u upozorava i 8ans6Peter "eh kada kae da bibliotekarske kole ne smiju
vie poduavati o injeni'ama, ve o tome kako stei odre+ene sposobnosti .npr., samosvijest
i odgovornost, sposobnost za doivotno uenje, otvorenost duha, drutvenu angairanost,
apsolutnu sposobnost upravljanja raunalno pohranjenim poda'ima/ i kako usvojiti i
pridravati se naela profesionalne etike. 1ibiliotekar budunosti, prema njegovu miljenju,
nee biti nuno elektroniki bibliotekar, niti e se njegovo poslanstvo zasnivati samo na brizi
oko ouvanja zabiljeenoga znanja. 1ibliotekar budunosti e generirati, uvati i unapre+ivati
intelektualni i fiziki pristup zabiljeenu znanju. -valiteta buduih knjini'a ovisit e ne samo
o kvaliteti fonda ve i o mogunostima elektronikih slubi da optimalno koriste svjetske
kulturne resurse. Fli, da dodamo, ovisit e o maksimalnom uskla+ivanju slubi zasnovanih na
vlastitome fondu .kako god iroko postavljen bio/ i osiguravanju pristupa svim relevantnim
izvorima.
Rasprave o poslanstvu bibliotekara
tome kako bi se bibliotekar trebao ponaati, ostvarujui svoje poslanstvo 6 osiguranje
pristupa znanju i obavijestima koje zanimaju njegova korisnika 6 u strunoj je literaturi dosta
napisano. *va su motrita posebno prisutna7 jedno prema kojemu je bibliotekar neutralan
posrednik, i drugo prema kojemu bibliotekar treba neutralnost zamijeniti ak'ijom s
odre+enom svrhom. 1iliotekar koji je indiferentan prema prirodi koritenja znanja i
informa'ija, odnosno prema njihovom koritenju u svrhu koju humanizam ne moe prihvatiti,
nije ovjek, ve stvar, tvrdi A. 1enge. 2vaki profesionala', pa tako i bibliotekar, djeluje
unutar odre+enog politikog, ekonomskog, drutvenog i kulturnog okruenja. Postii, stoga,
profesionalnu objektivnost i suzdranost, znai stei umijee balansiranja izme+u efekata tih
djelovanja unutar drutva. U mnogim sluajevima, knjini'e nisu imale problema u
sagledavanju vanosti konteksta svojega djelovanja, niti su bibliotekari propustili prepoznati
razliite drutvene i kulturne skupine i izii u susret njihovim potrebama. Pojava narodnoga
knjiniarstva moda je najbolji primjer za tu tvrdnju, premda je upravo u podruju selek'ije
gra+e u narodnim knjni'ama i uspostavljanju slubi za razliite kategorije korisnika koje one
opsluuju, uoeno mnotvo tumaenja vezanih uz ulogu bibliotekara, njegovu neutralnost ili,
u opre'i s time, njegovu ak'iju.
toj je dvojbi jasno i bez ustezanja progovorio i rtega ! "asset, tumaei da se uz pojam
i pojavu knjige vezuje rastua i nekontrolirana proizvodnja knjiga .postoji ve previe knjiga/,
da je uoljiva nekorisnost mnogih me+u njima .mnoge su me+u knjigama nekorisne i glupe, a
mnogih knjiga nedostaje/ te izvodei iz toga zadau bibliotekara7 da vodi nestruna itetelja
kroz tu selvu selvaggiu. Pritom, on nije neutralan posrednik, ve ,gospodar bijesne knjige,.
)akva gledita rtege ! "asseta naila su na burne reak'ije, napose u 5meri'i, i intenziviralo
rasprave o poslanstvu bibliotekara. Pa ipak, istiu J. C. 2osa i 4. 8arris, nikad dotada nije
nitko, tako poznat i priznat u me+unarodnoj znanosti i kulturi, ukazao na to da zadaama
bibliotekara treba pridruiti jo jednu7 da djeluje kao ,..../filter postavljen izme+u ovjeka i
buji'e knjiga.,
(a ovome mjestu valja nam uputiti na :estera 5sheima, iji je rad imao znatan utje'aj na
profesional'e u 5meri'i u razdoblju nakon 1ellovih teza o postindustrijskome drutvu. U
lanku Not censorship, but selection iz #$<%. godine 5sheim se odupire tezi o nunosti da
bibliotekar utjee na korisnikov izvor nudei mu i sugerirajui mu samo najbolje7 bibliotekari
mogu izabrati najbolje, ali ne smiju propisati najbolje, zakljuuje.
Fnterpreta'ije i misinterpreta'ije teorije o poslanstvu bibliotekara koju je postavio rtega !
"asset, intenzivirale su se ponovo osamdesetih godina s poveanom brigom za poljuljani
ugled bibliotekara u eri snane domina'ije informa'ijskih kon'epata, i s pojavom novih
profila informa'ijskih strunjaka.
)ako se i 5sheim, u lanku iz #$?G. Ortega revisited, vraa osnovnim postavkama
rteginim da bi uputio amerike bibliotekare na ozbiljno sagledavanje implika'ija
,informa'ijske paradigme,. n biljei irinu i dubinu do koje ide novi tehnoloki razvoj i
injeni'u pretrpanosti informa'ijama, da bi uputio na to da bibliotekari trebaju jo jednom u
razvoju svoje profesije promotriti ulogu koju imaju u drutvu 6 kriterij je za bibliotekara u
svakome sluaju potreba pojedinanog korisnika.
(o, ve i prije toga, sredinom pedesetih i poetkom ezdesetih 2hera tako+er ukazuje na to
da je knjini'a kao repozitorij zabiljeenog znanja snaan instrument stalne moi pri
disemina'iji kako *obra tako i 3la, te da tako knjini'a moe biti tetna i krivo usmjerena kao
to moe biti korisna. Prema njegovu tada izreenu uvjerenju, koje e u neto izmijenjenom,
ali ne potpuno drukijem iskazu, ponoviti poetkom osamdesetih godina, ukazujui na sline
probleme, toga puta povezano s primjenom raunalnih tehnika u knjini'ama, proizlazi da bi
knjini'e mogle, ,..../ ako su u rukama onih koji su napustili bibliotekarski sveti 'redo,
odnosno predanost svojemu poslanstvu, unititi osnove demokra'ije i postati instrumentom u
slubi rasta diktature., Fli bi, da tome pridodamo i najnovije rasprave, mogle voditi jo veem
i brem produbljevanju jaza izme+u bogatih i siromanih.
)eza prema kojoj je dunost bibliotekara da omogui pristup znanju i obavijestima svima
pod istim uvjetima, nalazi danas dosta zagovornika. Proizvodnja, upravljanjanje i prodaja
informa'ija, tumai se, sasvim je neto drugo od osiguravanja pristupa. ,..../Pribliavajui se
G#. stoljeu, telekomunika'ijska je revolu'ija u sreditu zbivanja. Blektonika tehnologija
moe Ham pomoi da na+ete posao u nekoj drugoj zemlji ili da itate kongresne spise on line.
4oe povezati studenta s mjesnom knjini'om ili s -ongresnom knjini'om. 5li, to se zbiva
kad djetetovi roditelji ili njegova kola ne mogu nabaviti raunaloI to ako ni Hi nemate
raunalo u svojemu domu. Fnforma'ijska autostrada obeaje bogatsvo obavijesti, ali tako+er
prijeti da produbi jaz izme+u ,informa'ijski bogatih, i ,informa'ijski siromanih,. (ai pre'i
su mudro ulagali u knjini'e kao zajedniko izvorite knjiga. *anas se ini jo loginijim
pomagati knjini'e da nabavljau monu i skupu tehnologiju koja je potrebna za dobivanje
elektronikih obavijesti. (ita nije vanije za budunost nae demokra'ije od osiguravanja
javnosti pristupa obavijestima. 3ato trebamo nae narodne, kolske i visokokolske knjini'e
on line. )ehnoloka se revolu'ija odvija 25*5, F sada je vrijeme da se pomogne Haoj
knjini'i i svim knjini'ama u njihovu nastojanju da osiguraju jednakopravnost na
informa'ijskim superauto'estama,.
vo su samo neke od naznaka bogatstva misli i teza, suprotstavljanja i prihvaanja, koja
nedvojbeno upuuju na to da je poslanstvo bibliotekara vrlo teko jednoznano odrediti. 2
druge strane, ini se da bi i u nas takve rasprave bile, ako ne nune, a ono bar potrebne.
Biti bibliotekar danas, mislei na sutra
Prihvatimo li stajalite o nunosti zasnivanja poslanstva bibliotekara na potrebu da se
drutvu predstave svi zapisi koje je ovjek tijekom razvoja 'iviliza'ije stvarao, prikupljao i
uvao, odnosno da se osigura dostup do zabiljeenoga znanja kad god se za to ukae potreba,
valja se poput P. 9ilsona, zapitati da li je bibliotekar katalogizator, bibliograf, prire+iva
kazala, on line traga, osoba koja odgovara na pitanja, osoba koja pria dje'i prie, koja
planira, ili rukovodiI *a li je bibliotekar osoba koja objedinjuje u sebi gomilu vjetina ili je
pak neto drugoI (jegov je odgovor 6 bibliotekar je spe'ijalist 6 knjinini ekspert, osoba koja
znade kako postaviti, organizirati i odravati djelatnost u knjini'i. 1ibliotekar poznaje
institu'iju knjini'e, znade njezino mjesto u drutvu, i znade je organizirati na nain da
odgovara na zahtjeve drutva.
-oja su mu znanja i vjetine za to potrebniI *a li je informa'ijski strunjak, koji se
usmjeruje prema tritu prijetnja profesiji bibliotekara ili samo ukazuje na to da suvremeno
drutvo, koje svoj razvoj i svoju budunost zasniva na organiziranom posredovanju i
dobavljanju obavijesti, treba 'ijelu lepezu strunjaka, me+u kojima su i nadalje bibliotekari
nezaobilazni profesional'i u tzv. javnom informa'ijskom sektoru. )rebaju li mu pritom nuno
i tehnika i drutveno6humanistika znanja, ili takva znanja valja mudro nadopunjavati jedna s
drugimaI
Hezano uz pojavu raunalne tehnologije i telekomunika'ija u raspravama o potrebnim
znanjima i vjetinama bibliotekara potrebno je uputiti i na gledite prema kojemu
profesional'i trebaju imati prirodoslovno i tehniko, a ne humanistiko6drutveno
obrazovanje. )akvo je gledite vrlo esto u raspravama s poetka sedamdesetih i osamdesetih
godina .npr. Caithorne, 2lame'ka, UrJuart i dr./, kada je nedovoljna snalaljivost, a pokatkad
i odbijanje bibliotekara da prihvate nove tehnike i metode rada, naprosto izazivala na
usporedbu kon'epta o profesional'ima koji u jednoj tako usluno orijentiranoj djelatnosti kao
to je knjiniarstvo, pa i informa'ijske djelatnosti openito, ne uspijevaju odgovoriti na
zahtjeve koje pred njih postavljaju njihovi korisni'i jer su zaokupljeni ulogom uvara
humanistike tradi'ije. )ome je suprotstavljen kon'ept o profesional'ima koji posjeduju
tehnika znanja koja su im dovoljna da uslue svoje korisnike. 4e+utim, pritom se esto
zanemarivao jedan vaan preduvjet za uspjeno funk'ioniranje tog kon'epta u praksi7 nunost
da takav pojedina' pronikne u svrhu svojega djelovanja, da razumije iri kontekst, unutar
kojega je posebno vano mjesto naslje+a u odnosu na potrebe danas i u budunosti. *akako,
razumna e osoba svakako biti sposobna da umjeno koristi svoje humanistiko obrazovanje i
novosteene vjetine, ili e kao osoba tehnike voka'ije eljeti produbiti svoja saznanja o
prirodi posla kojime se bavi. U programima europskih bibliotekarskih kola ovaj pristup,
premda nedvojbeno ugroen nametanjem ideje o informa'iji kao robi i o knjini'i kao
ustanovi koja treba odgovoriti na zahtjeve trita, jo je uvijek zastupljen. Primjetno je,
me+utim, posljednjih godina da se primjeri'e u amerikom obrazovanju, koje je bilo
zaokupljeno dominantnom ulogom trine orijenta'ije i tehni'izma, ukazuje na potrebu
vraanja humanistikoj tradi'iji. )ako je npr. "erhard Easpar, predsjednik 2veuilita
2tanford, u svojemu programu znatno veu panju i sredstva posvetio predmetima iz
humanistike negoli njegov prethodnik za ijeg je razdoblja uprave karakteristino bilo silno
odvajanje sredstava za istraivanja o prirodoslovlju i tehni'i, a znatno zanemarena istraivanja
u drutveno6humanistikim znanostima. 2hera je, uostalom, takav trend najavio jo #$?G.
kada je ukazao na to da ,..../raunala na mogu ovladati podrujem ovjekove glavne
zaokupljenosti, a to je vlastita humaniza'ija, ono to je bit vlastita postojanja7 osjeajnost,
ekspresivna inteligen'ija, ljudska sranost i kreativnost. Fli, kaimo, nisu jo ovladala.
vako iroko postavljene, navedene teze potiu na tumaenje ideolokih i kon'eptualnih
promjena koje utjeu na profesionalni identitet. *a bismo, me+utim, ukratko prikazali o kojim
se zadaama bibliotekara najee raspravlja u strunoj literaturi, i koje sve vidove njegovig
djelovanja treba uzeti u obzir, posluit emo se 2'hraderovom sistematiza'ijom. (aime, on
primjeuje da se u strunoj literaturi koju je prouio funk'ije bibliotekara mogu svesti na
sedam generikih nizova. Prvi niz obuhvaa defini'ije koje polaze od obrazovnih funk'ija
knjinine djelatnosti i zadataka bibliotekara s tim u vezi. *rugi se niz odnosi na funk'ije i
zadae informiranja, trei je povezan s 'iljem da se u korisnika razvija itateljski ukus, a
etvrti ukljuuje nastojanja na tome da se korisni'i potaknu na itanje. 3ada'i bibliotekara
koji proizlaze iz rekrea'ijske funk'ije knjininih ustanova u osnovi su defini'ija iz petoga
niza. Pojedini su autori .esti niz/ isti'ali da je dunost bibliotekr0 da rade na znanstvenim
projektima i time pridonose unapre+ivanju znanja, a u sedmoj su skupini defini'ije onih
autora koji su naglasak stavljali na zadatke bibliotekara u pro'esima upravljanja znanjem.
(edvojbeno je da je pred bibliotekarom danas niz zadaa, ali je njegovo posredniko
djelovanje, od najranijeg doba vezano uz institu'iju knjini'e, a danas i u budunosti sve vie
uz kompjutorizirane mree i mogunosti koje nudi telekomunika'ijska tehnika, i dalje jedno
od temeljnih uporita njegova profesionalnoga identiteta. U ranijim teorijskim radovima u
kojima se nastojao opisati lik bibliotekara i objasniti priroda njegovih poslova i zadataka,
nailazilo se na mnogo vie misli i stavova o odnosu knji6niara prema knjininoj gra+i
negoli prema korisni'ima. F odnos prema gra+i najee se tumaio kao odgovornost
bibliotekara za njezino prikupljanje i uvanje. Poslije se, posebno nakon ezdesetih godina G=.
stoljea, sve vie istie upravo koritenje i odnos bibliotekara prema potrebama i zahtjevima
korisnika, pri emu se kakvoa knjininih usluga prosu+uje s obzirom na umijee
bibliotekara da odabere i sredi knjininu gra+u te prui obavijesti o ukupnoj dostupnoj gra+i
i informa'ijama. "lavni 'ilj struke u tom se razdoblju iskazuje kao osiguravanje raznolikih
usluga lanovima drutvene zajedni'e uz potpuno uvaavanje ljudskih sloboda i prava na
informiranost i kolovanje s jedne strane, ali i uz svijest o profesionalnoj odgovornosti u
uspostavi odgovarajuih slubi i usluga, s druge strane.
Upravo o stupnju bibliotekarovih opih i strunih znanja i vjetina uvelike ovisi kvaliteta
pro'esa u knjininomu sustavu i njegova odnosa s okruenjem, ali i budunost strunjaka
koji mora odgovoriti na mnogobrojne izazove, intelektualne i tehnike prirode, koji nastaju
kao posljedi'a pojaanih promjena u drutvu. (e zagovaramo staro Cossovo stajalite prema
kojemu bi bibliotekar ,..../mogao ponizno i skromno preuzeti intelektualno vodstvo u svojoj
sredini ..../ jer je ,..../zasigurno logina osoba za intelektualnog vo+u ..../ uvar
intelektualnog bogatstva svojega gradaK savjetnik svojim uenja'ima, uitelj svojim
ueni'ima i uvar kljueva od trezora znanja, ali svakako drimo da svojim znanjima i
vjetinama bibliotekar moe znaajno pridonijeti razvoju svakog pojedinog korisnika koji mu
se obraa. Jo vanijim ini nam se zakljuiti da je propitkivanje o poslanstvu profesije,
premda uvijek nuno i izazovno, danas posebno vano 6 koja je svrha njegova djelovanja
danas s mislima na sutra, zasnovana na znanjima koje mu je dalo juer.