Paul Renner

Umijee tipografije
1
Paul Renner
Umijee
tipografije
Tree izdanje
Nanovo priredio Georg Schautz
Naslov originala: Die Kunst der Typographic
Izdalo:
Udruenje grafikih preduzea J ugoslavije
Beograd
Sadriaj
Uvod................................................................................
Pojedina rije
1. Odreeni format p ap ira............................................... 13
2. Izbor veliine p isma........................................................ 14
3. Kako emo ispravno postaviti rije ................... 15
4. Ispravno pismo .................................................................. 19
5. Velika i mala slo va............................................................. 25
6. Spacioniranje ...................................................................... 32
Stranica sloga
1. Iskljuivanje kod runog slo g a..........................................35
2. Iskljuivanje kod sloga sloenog strojem . . . . 37
Knjiga
1. Slika sloga ........................................................................... 39
2. Uvlaenje i puni poetak............................................... 46
3. Priglavni naslov i broj strane...................................... 46
4. Naslovi .................................................................................... 51
5. Poetna slova ...................................................................... 55
6. Isticanje.................................................................................... 57
7. Umetci .................................................................................... 58
8. Napomene ispod linije i biljeke............................ 58
9. Slaganje pjesama......................................................................59
10. Slaganje drama ................................................................. 60
11. Naslov knjige i naslovni a r a k ...................................... 62
12. Kazalo (sadraj)................................................................. 66
13. Veliine knjiga...................................................................... 67
14. Rukopis i izraunavanje njegova opsega . . . . 72
15. Redak na arku i broj a r k a .......................................... 74
16. Prijelom.................................................................................... 75
17. Ilustrirana knjiga ............................................................ 76
asopisi i novino
1. asopis u veliini knjige.............................................. 79
2. asopis u formatu A 4 ................................................... 80
3. Ilustrirani asopis ............................................................ 80
4. Omot asopisa ................................................................. 85
5. Novine ................................................................................... 86
Redni slog, tabele, obrazac
1. Redni slo g ............................................................................... 88
2. Tabelarni sl o g ..................................................................... 97
3. Obrazac.......................................................................................102
Fini slog
1. Ope smjernice ....................................................... . 105
a) Usluge ....................................................... 105
b) N acrt.......................................................................................106
c) Izbor i mijeanje pisama..............................................110
d) Sto treba istaknuti?.......................................................118
e) Bezuvjetno potrebno temeljno pismo . . . . 119
f) Sredstvo isticanja ............................................................121
g) Organski i geometrijski sastav................................129
h) Srednja os ili slobodan poredak............................130
i) Gore tee nego d o lje...................................................132
k) Razmak izmeu redaka ..............................................134
I) Kako da izbjegnemo raskidanost obrisa . . . 135
m) Nejednako iroki ret ci ..................................................137
n) Zakljuak..............................................................................138
2. Normiranje ..............................................................................138
3. Razliita pojedinana podruja.....................................144
a) Obiteljske tiskanice.......................................................144
b) Poslovne tiskanice............................................................147
c) Poasne diplome; poasna pisma i svjedodbe 147
d) Reklamne tiskanice .......................................................151
Boja .....................................................................................................157
Abecedar strunih i zraza............................................................171
Predgovor treem izdanju
Nakon prvog izdanja iz godine 1940. i nakon drugog iz godine 1948.
slijedi, uz manje ispravke teksta, i ovo tree, u ijem sadraju nije nita
bitno izmijenjeno. Tek ponegdje, gdje mu se to inilo potrebnim, sta
vio je prireiva ovog izdanja nove, odnosno druge primjere, da bi
se bolje razumjele pojedine stvori. Na ast autora uz iju je privolu
iznova prireeno ovo tree izdanje moram napomenuti, da njegove
misli, kako rh je on zapisao godine 1940., te njegove poglede i formu
lacije o tipografskom oblikovanju (oni su potpuno neizmjenjeni izne
seni i u ovome izdanju) treba i dalje smatrati smjernicama. To jasno
potvruje i razvoj tipografije u posljednjim godinama, karakteriziran
svijesnom tenjom za naglaenom izradbom oblika i funkcijom. Svi
oni, koji ozbiljno djeluju u tipografiji, pozdravljaju stoga to ponovno
izdanje ove knjige.
elimo, da ona to bolje poslui kao putokaz tipografske umjetnosti
u djelu Gutenbergovu.
Frankfurt na Majni, augusta 1953.
Georg Schoutz
Predgovor fzdavoa
Ovo je djelo namijenjeno runim slagarima. Budui da o tehnici sla
ganja svih slogova govore razni prirunici za slovoslagare, u ovoj se
knjizi vrlo malo govori o tehnikim, a mnogo vie o praktinim i estet
skim zahtjevima. U svim poglavljima knjige opirno se obrauje tipo
grafsko oblikovanje svih vrsta tiskanica. Time je svakom naprednom
slovoslagaru omogueno, da se koristi velikim iskustvom i punim po
znavanjem tehnike formiranja sloga prema opisu pisca ove knjige.
Prevodilac knjige nastojao je, da to jasnije obradi pieve misli. Velike
su potekoe s terminima, koje mi jo nismo definitivno utvrdili na naem
jeziku, pa e to moda initi izvjesne potekoe, zahtijevati od itaoca,
da neke odlomke proita i dva do tri puta. Tako preporua i sam pisac
knjige, jer je djelo pisano za slovoslagare, koji su obvladali osnovne
pojmove u tehnici slaganja.
Posebno je poglavlje u ovoj knjizi namijenjeno upotrebi arenih boja
za postizavanje jaih efekata tiskanica, to e takoer omoguiti pro
irenje vidokruga slovoslagaru kod upotrebe tih boja u svrhu isticanja
pojedinih radova.
Na kraju knjige nalazi se abecedar strunih izraza kao tuma naj
vanijih izraza s podruja tipografije s kratkim opisom, kako bi omo
guio uvoenje naih rijei u strunoj literaturi.
Zagreb, rujan 1960.
Uvod
Svaki tipografski proizvod, poevi od najmanjeg tiskanog h'stia pa do
knjige, mora da zadovolji tri razliita zahtjeva: to je u prvom redu
djelo tipografske tehnike; zato nain rada i upotrebljena sredstva
ne sWju ostaviti neispunjenih elja. Drugo, svaki proizvod zahvaljuje
svoj opstanak naruitelju, koji je imao pred oima odreenu svrhu,
kad ga je naruio, i proizvod gubi pravo da postoji, ako ne moe
posluiti oekivanoj svrsi, a sve odlike, to bi ih jo inae mogao
imati, bezvrijedne su poput onih nitica, pred kojima ne stoji nijedan
broj. I tree: svatko, tko neto tiska ili daje tiskati, podvrgava svoj
dobar ukus javnoj ocjeni. To je utakmica, koju nitko ne moe izbjei.
Moe netko ma kako iskreno uvjeravati, da mu je stalo samo do toga,
do djelo bude tehniki dotjerano i praktiki upotrebljivo, te da on
umjetnike lovorike bez ikakve zavisti preputa drugima, ipak on ne
e moi podijeliti tipografiju u dvije vrste, od kojih bi jedna morala
raunati samo s praktikim i tehnikim, a druga s estetskirrl zahtjevima.
Ono tehniko, praktino i estetsko nisu samostalna podruja tipografije,
nego njezine strane. To su tri zadae, kaje se postavljaju pred svaki
tipografski zadatak. Moemo i od jobuke uvijek odrezati samo ono,
to je dio jabuke, dakJ e lupinu, peteljku ili srilcu, oli ni najotrijim
noem ne moemo tako rastaviti jabuku, da nam jedan dio manje
IH vie prija, a drugi nikako. I tiskanica izgleda ili dobro ili loe, u
svokom sluaju uvijek nekako izgleda. A upravo taj izgled odreuje
joj estetsku vrijednost.
Tipografsko oblik^anje a o tom e biti govora u ovoj knjizi
ima manje -posla s tehnikim, a mnogo vie s praktinim i estetskim
zahtjevima-. Tehnfkom staganja bave se osim toga mnogi prirunici,
a mnogi e jo izii. Nema sumnje, da tehnika uvjetuje oblik djela ;
no tehnici se moe kojeta svidjeti, a strpljivost je papira postala ve
poslovina, tako da i neuspjeli oblik moe biti tehniki bez prigovora.
Cime je dokle uvjetovano oblikovanje? Pravilima? O njima uvijek
mnogo raspravljamo, od vremena do vremena rh opozivamo i nado
mjetamo novima. Tko eli znati, zato neki oblik izgleda dobro, a
drugi loe, teko e se zadovoljiti odgovorom, da se izvjesno pravilo
ovdje potovalo, a ondje ne, nego e se pitati: jesu li ta pravila
11
samovoljno postavljena ili se temelje na zakonima oblika, kojima je
podvrgnuto sve, to ovjek oblikuje. Nepovjerenje prema pravilu nije
neopravdano, jer nam rijetko uspijeva, da 'iz zakona oblika izvedemo
zabrane i zapovijedi Ovi zakoni sainjavaju nerazreivo povezanu
cjelinu, i vrijednost svake pojedine zapovijedi ograniena je istodobnom
vrijednou svih drugih. Tko izuzima jedan zahtjev iz ove cjeline i
pripisuje mu bezuvjetnu vrijednost, preokree smisao u besmisao. Na
dareni stvaralac ne osjea, da ga vee ikakvo pravilo, jer ga od toga
uva njegova umjetnika svijest, da ne ide protiv samih zakona. Zato
se ni oblikovanje ne moe pojedinano propisati. Svaka promjena
teksta stvara novi zadatak i trai novo rjeenje. Kao to se uvod u
ahovsku igru mora ograniiti na to, da govori o prvim dalekosenim
potezima igre, tako se i teorija tipografskog oblikovanja mora zado
voljiti time, da miljenje navede na pravu stazu. Usavriti tu stazu,
sudjelovati u stvaranju, to je lijepa prednost onih koji stvaraju ...
12
Pojedina rije
Da nas mnogi zahtjevi, na koje moramo u isto vrijeme paziti, ne bi
previe zaokupili, poet emo s najjednostavnijom zadaom, pa makar
ona u stvarnosti gotovo nikada i ne dolazi: na odreenoj veliini
papira moramo tampati jednu ili dvije jednako vane rijei. Pojedina
rije, o kojoj govori ovo poglavlje, i stranica sloga, o emu emo
govoriti u iduem poglaviju, osnovne su zadae, po kojima emo upo
znati najopenitije zakone oblika, da bismo se onda kasnije mogli
zadrati na osobitostima.
1. Odreeni format papira
Odreeni format papira gotovo je uvijek etvorouglast. To nam se
samo po sebi ini razumljivim. No ipak treba razmisliti i o onome,
to se samo po sebi razumije. Promatran sa stajalita geometrije,
list papira ravna je povrina. A ravne povrine mogu biti omeene na
najrazliitije naine. Sto u knjigotiskarstvu postoji samo jedna plona
forma, i to pravokutna, to ima svojih praktinih i tehnikih prednosti.
Dovoljno je, do samo zavirimo u likovnu umjetnost, pa da ustanovimo,
kako se i ondje daje prednost etvorokutu pred svim drugim plonim
formama. Pravokutnik je u slikarstvu svih vremena i naroda uobiajeni
format slike. Nalazimo ga i u svakoj drugoj likovnoj i primijenjenoj
umjetnosti, a ponajvie u arhitekturi. No zar on ne bi trebao imati
i estetskih prednosti?
Kod svih umjetnosti zasluuje ono bitno, svojstveno, tipino, prednost
pred sluajnim, sporednim. Znak, po kome se ravna povrina razlikuje
od drugih, jest toj, to ona ima dvije dimenzije, to se dakle dade
izmjeriti dvjema linijama, koje su jedna prema drugoj okomite. Po
tome se upravo razlikuje od tjelesa, koja imaju tri dimenzije, dakle
irinu, duljinu i visinu. Svaka ravna povrina ima tu osobitost, pa bio
njezin obris ma kako neobian. Ali ni kod jedne ravne povrine ta
se osobitost ne pojavljuje tako oito kao kod vodoravno i okomito
ogranienog pravokutnika: obris sam daje irinu i duinu povrine i
tako postoje najrjeitijim izraajem njezine dvodimenzionolnosti.
13
I unutar pravokutne povrine papira dobivaju poseban stepen sve
linije, koje idu paralelno s rubovima, dokle sve vodoravnkre i okomice:
one su glavne linije povrine. Ne lei dakle samo u tehnikom postupku
pisanja i slaganja uzrok, to su slova kod svih naroda poredana jedno
do drugoga vodoravno ili okomito jedno ispod drugog, ve su to
istodobno i estetslki uzroci. im nalkrivimo jedan redak, to ve djeluje
neobino i gotovo izazovno. To je dapae uvijek i besmisleno, ako
istodobno ne moemo vidjeti, to je autor tim nainom htio postio.
Kod izrade pojedinog slova, u najjednostavnijim i najbogatijim sli
kovnim slogovima proizlazi iz tih smjernica sav mir i vrstoa, i one
su u skladu s cjelokupnim obrisom tiskane povrine papira. Svaku
krivulju, koja proizlazi liz vodoravnice ili -iz okomice, osjeamo, kao
da je u pokretu. Ono eli, da je uhvatimo i vratimo u vodoravnicu Ni
okomicu, 'kao to svaka disonaociija tei da nae svoje rjeenje u
konsonanciji. Umjetnikova je zadaa, da mir i nemir tako povee,
da ne nastane ukoeni nemir, nego onaj napeti mir, koji postaje
izrazom ivota.
2. Izbor vetiane pisma
Kako veliko moro biti pismo? Tehniki je doputena poevi od
najmanjih svaka veliina, u kojoj slika sloene rijei ostaje manjom
od zadane povrine papira. I ne izgleda ni u kojem sluaju loe, ako

T I
I S * *
i
O
DOLA ZI
^ Tehniki
NASKORO
^ praktini
^ i estetski
U ZAGREB
O zahtjevi
O
*

Efektan uinak kosih redaka. Ali to sredstvo treba upotrebljavati vrlo oprezno.
14
pismo ispunjava papir gotovo do ruba, no maleno pismo moe isto
tako dobro djelovati, samo ako papir i pismo sainjavaju naravnu
cjelinu. Razlika je naime, imamo li pred sobom list papira, na kome
se ma gdje, sa strane ili u sredini, nalazi koja otisnuta rije, odnosno,
da ii je ta rije otisnuta na papiru sasvim do njegova ruba. Uzak ili i
rok rub papira obino uokviruje otisnutu rije tedljivo ili rasipno. Kad
dakle izabiremo veliinu pisma, moramo paziti na to, da ostvarimo
dobar odnos okvira izmeu istog i otisnutog dijela papira. Ve kod
prvog pokusa otkrit emo, da svaka veliina pisma ima drugi izgled,
ako je u njemu sloena rije slobodna Hi stisnuta, odnosno, ako je bijeli
temelj okruuje abrino ili tek tedljivo.
To je kod svakoga pisma uvijek poneto drugaije, stoga moramo
imati osjeaja, koliko slobodna prostora treba sloena rije, da bi
mogla disali, odnosno, kako je velik opseg, to ga rije jo ispunjava
sa svojim praznim prostorom (aurom.) Onaj dio papira, koji ostane
isti, ne smije nikad djelovati kao praznina, nego kao podloga, na kojoj
poiva pismo i prema tome kao umjetniko sredstvo, koje je potrebno,
do bi pismo dobro djelovalo. Gdje se grijei protiv ovoga dojma, tamo
nam ujedno smeto tvamost papira, ili ako je pismo previe sti
snuto, koo to je to sluaj u oglasnom dijelu mnogih dnevnih novina
smeta nom tvarnost tiskarske boje.
Budui da je ovdje podruje rada vrlo iroko ne moemo, raspravlja
jui formalno, odrediti pravilnu veliinu slova za svaki pojedini sluaj
napose. Ali izbor nam vie nije teak, im se upitamo, koja veliina
pisma najbolje moe sluiiti svrsi lista, koji emo tampati, na koju uda
ljenost mora pismo biti itljivo i mora li ono djelovati upadno ili suzdr-
Ijivo. U veini je sluajeva veliino pisma propisana nepisanim zakonom,
na primjer kod posjetnico ili kod lijenikih natpisa na vratima. Moramo
dakle misliti na praktinu primjenu, pa e biti ispravna samo jedna
veliino slova: ona, koja odgovara svrsi. Svako vee pismo djeluje
previe samosvrjesno i nametljivo, a svako manje premalo je jasno i
preslabo itljivo.
3. Kako emo ispravno postaviti rije
Na kojem mjestu odreene povrine papira moramo otisnuti rije?
Ako isti prostor papira moro sluiti kao okvir, onda je dakako jasno,
da rije mora zauzeti sredinu povrine. Sredino znai: rije je
lijevo i desno jednako udaljena od okomitih rubova papira,* razmak
se s jedne i s druge strane posve podudara. No ako pismo raz-
maknemo jednako doleko od gornjeg ruba papira kao i od donjeg,
init e se, kao da je pismo prenisko. Moramo ga postaviti vie iznad
sredine. Za sve estetske ocjene mjerodavno je ono, to nam se ini
ispravnim od oka. Ako dakle govorimo o sredini, ne moemo nikad
15
~ i n
>-------
i
DD
. 7 ^
10
11
0
u
0
Uz 1. Od dviju jednako dugih i jednako debelih crta vodoravna crta izgleda kraom i
debljom negoli okomita. U jednom znaku (n) ini se stoga i vodoravna crta irom negoli
okomite crte, premda je i ona razmjerno jednako iroka.
Uz 2. Okomita crta izgleda duom od jednako dugake vodoravne crte. No radi kutova,
koji su na kraju dodani na razliite naine, izgleda meutim okomita linija kraom od
jednako dugake vodoravne.
Uz 3. Vodoravna linija podijeljena je u sredini, no budui da joj je dodan kut, ini se,
da je desna polovica kraa.
Uz 4. ! 6. Dva jednako velika lika izgledaju, kao da nisu jednako veliki.
16
Uz 5, 10 i 12. iljaste kutove zapaomo pojaano, to jest, kao da su manje Uljasti. Stvarno,
paralelne linije ina nam se, kao da su nagnute jedna prema drugoj.
Uz 8. Iz istoga se razloga ini, kao da je desna polovica vodoravne linije, koja je
prekinuta kosim linijama, neito vila od lijeve.
Uz 7 i 9. Kvadrat izgleda liri, ako ga razdijelimo okomitim linijama, a vili, ako ga razdije
limo vodoravnim linijama.
Uz 11. i 14. Ako lestarom povueni kruni luk prelazi u tangentu, geometrijski uzeto, nema
kuta. No za oko ima ovaj prijelaz neito odsjeeno, upravo osjeamo prijelom, koji nam
smeta. Oko oekuje postepeniji prijelaz iz ravnog smjera u krivini i opet njeniji prijelaz
iz krivine u ravno, a to su prijelazi, kao to ih imaju sve krivine mehanike.
Zato i ono U, konstruirano u polukrugu i dviju tangenti ima na prijelazu iz luka u ravno
prividne uglove i isto tako valovite linije na prijelazu iz jednog polukruga u drugi.
Winckelmann kae: Kao to na ovjeku nema nilta nalik krugu, tako ni profili nekog
starog suda ne daje polukruga.
Uz 13. To je iesterokut sa zaokruenim kutovima, ali on izgleda, kao da smo uvukli J est
ravnih pruga. Kao odgovor na to presvoenje oko tako sigurno oekuje uvuene linije, da
ovdje vidi prema unutra i prema vani zatitrani obris.
Uz 15. Budui da osam iljastih kutova vidimo pojaanoc, ne izgleda nam estarom povueni
krug okrugao, ve sploSten tamo, gdje ga uglovi kvadrata dodiruju.
Uz 1 do 15. Za onaj nain, kako to promatraju umjetnik, reza pisma i tipograf, nema tu
nikakvih optikih varki. Oni ve unaprijed raunaju s prividnim oblicima. Sto je prividno
lano, to je za njih lano, a Sto je prividno pravo, to je za njih pravo. Ne radi se
dakle o tome, da se toni brojevi, mjere i sastav nadomjeste neodreenim, kolebljivim,
samovoljnim osjeajem, koji nitko ne moe kontrolirati, ve jednostavno treba priznati
mjerodavnom istinsku prividnost, koju moe utvrditi samo izvjebano oko. Ona je doduSe
subjektivna, ali je, kako uenjaci kau, intersubjektivno jednaka. Kod svih je ljudi
dakle podvrgnuta jednakim obmanoma. Budui do sve likovne umjetnosti rade za prividnost,
moramo joj dati pravo svagdje ondje, gdje doe u protivnost s brojevima i mjerama.
misliti na neto, to smo mjerili mjerilom, ve samo o vjerojatnoj sredini,
koju smo procijenili okom, a koja se nalazi iznad one izmjerene. Ako
i slagair kod svoga rada mora raunati i brojiti, ne moemo estetsko
djelovanje ispitati naknadno raunajui i mjerei slog, ve emo to
uiniti posebno na nekom otisku, izrezanom prema zadanom formatu.
Tek kod promotrimo i vidimo, kako to na nas djeluje, moemo pro
suditi, da ti sve dobro izgleda. Na slogu to moe vidjeti samo slagar,
koji na temelju svojeg dugogodinjeg iskustva moe ve na prvi pogled
sebi predstaviti, kako e djelovati otisak.
Vjera u brojeve i mjere dovodi u svim umjetnostima do najgrubljih
pogreaka. Da ovdje jednostavni brojani odnosi, osobito zlatni rez,
dobivaju posebno znaenje, proizlazi iz odnosa broja i visine tona
u akustici, a to se dokazivalo na slikama, iji su autori takoer
vjerovali u znaenje ovih brojanih odnosa. To nije meutim nika
kav dokaz, ve pogrean zakljuak. Pa i onda, kad bi ta tvrdnja bita
ispravna, mogli bi uvijek doi u obzir samo brojani odnosi, koji se
dadu okom spoznati. Razlika je meutim izmeu onoga prirodnoga
i izmjerenoga ve kod najjednostavnijeg brojanog odnosa od 1 .-1
prilino velika. Svaka nam se okomica ini duom, negoli isto tako
dugaka vodoravnica. Pravac, koji je na oba kraja omeen otrim
2
17
/ \
\ k
\ /
A
A A
A
n k
\ /
\ /
A A
\ /
/ \
|-------H i------h-
H 1------1------1------1------h
Kod A i B j u okomite linije razdijeljene tono u sredini, ali mi ne vidimo niega, to bi
odgovaralo razmjeru 1:1. ak i kad ne bi bilo kutova, razmjerna bi sredina podijelila
duinu u neto veu gornju i neto manju donju polovicu.
Dodamo li kutove, taj emo utisak kod A jo znatno pojaati. Kod B nam se ini dioba
prividne sredine mnogo bliom negoli kod A. I kod J imamo takoer u sredini podijeljenu
duinu, no budui da je lijeva polovica jo i dalje razdijeljena, ini nam se duom.
Kod C do H, te kod K i L vidimo duljine, koje su razdijeljene prama razmjeru zlatnoga
reza a : b = b : (a + b). elimo li dakle neku duinu razdijeliti prema zlatnom rezu,
moramo na okretljivoj raunaljki namjestiti broj duine samo na 21,2 i nai 8,1 naprama
duinskom broju kraeg i 13,1 naprama duinskom broju dueg dijela crte.
Za kolovano oko, koje je nauilo ispravno promatrati stvarno vidljive razmjere, dakle
pojave, imaju sve te duine razliite diobe. Prividnom je sreditu dioba najblia kod E,
a najdalje je od njega kod H. Meutim, ni u kojem od est duina ne odgovara dioba
dojmu, to ga ini okomita duina, podijeljena u razmjeru zlatnoga reza. I onaj, tko
bi ovu tu proporciju htio pokazati u nekom djelu, morao bi dakle uvijek raunati s privid-
nou i mjerama od oka. Prema tome ne bi ni on nita smio prepustiti mjerilu.
kutovima, t izgleda poput strelice, ini se kraim nego isto tako
dugaak pravac, na ijim su krajevima tupi kutovi. Promatramo otiske,
a ne primjeujemo, da ih samo onoj moe dobro okom ocijeniti, tko
se ne da zavarati tim pseudoskopskim pojavama. Ispravno je pro
18
tivno. Umjetniki nadaren ovjek ne samo da vidi ono, to znade, ve
i znade, to vidi. On ne e samo zato, jer zna, da je neto tcrko, kod
istinite stvari mimoii pojave, koje imaju svoje odreeno, a nipoto
kolebljivo Hi samovoljno tako.
Ako dakle oku pripada posljednja odluka, onda se ne moramo osvrtati
na broj. Pogled, koji estetski ispituje, protee se na sve veliine redom,
ali ne s nekim apsolutnim mjerilom. U umjetnosti so sve veli6'ne rela
tivne. Isti odlomak od 12 toaka jednog te istog pisma, moe, iako
su malena slova, doista lijepo djelovati, a na drogom listu, nekom
oglasu (plakatu) djelovat e sitno i skromno. Umjetniki je nadaren
onaj, tko tu raznolikost djelovanja osjea i u manje jasnim sluajevima.
(Da bi neto moglo biti predmet estetskog doivljaja, nisu odluni
odnosi veliina nego svojstva oblika, koji imaju odreeni utisak. I
pismu je dan oblik prema slid i prilici ovjeka.)
Da se pismo postavi na sredinu zadane povrine papira, to je ono
prirodno to svatko oekuje. Postavimo II ga ma gdje drugdje, djeluje
tako, kao da smo rije udaljili iz sredine i postavili je na neobino
mjesto. Ova asimetrija, koja iznenauje, moe imati mnogo ara,
moe djelovati skromno, aJ i i izazovno, moe obojenu suprotnost
tampanog i istog dijela umjetniki pojaati i uope tekst uiniti vid
ljivim. Moda se najvea tipografska umjetnost sastoji u tome, da u
slobodnom i nenopetam poretku bez obzira na srednju os izjednaimo
retke i skupine pisama.
esto puto ve svrha, kojoj je namijenjena tiskanica, zahtijeva, da
pismo postavimo sa strane. No o tome e biti jo opirno govora i
na drugome mjestu.
4. Ispravno pismo
Koje pismo trebamo uzeti? Tiskara je vezana na pisma, to ih dobiva
od ljevaa, i na matrice, to i+i moe nabaviti za svoje slagae strojeve.
Mogao bi netko stoga pomisliti, da ona o zahtjevima, koje iziskuje
dobro pismo, i ne treba znati toliko, koliko ljeva slova, koji pismo
proizvodi. Sva je meutim umjetnost poreervja slova uzaludna, ako pri
ruci nemamo upotrebljiva pismo. Tiskara je dakle samo onda sposobna
za rad, ako je sretne ruke, kad nabavlja svoja pisma. Ima pisama,
koja su tako dobra, da ih i osrednja tipografija ne moe sva pokvariti,
ali od mnogih pisama ne moemo nikakvom umjetnou dobiti uinak,
koji bi nas zadovoljio. Pa i onda, kad bismo imdi pri ruci samo dobra
pisma, morali bismo razumjeti govor njihova oblika da bismo znali
s njima postupati, jer slova nisu nikakvi graevni kamenii, nego
ve usavreni pojedinani oblici, koji imaju vlastite osobine i oitu pri
padnost nekom stilu. Postoji dakle vie razloga, zbog ko|ih se valja
potanko pozabaviti problemom pisma.
Naa se evropska pisma sastoje od pojedinih znakova za glasove.
Ali, kao to svaka izireena rije ima svoj vlastiti zvuk, iz kojega ne
ujemo pojedinih samoglasnika i suglasnika, oko njih posebno ne
priviknemo svojemu uhu, tako pisana i tompona rije ima svoj vlastiti
sklop slova, koji nam navikom itanja postaje dobro poznatom slikom.
Kad je no brzinu ponovo vidimo, mi je opet prepoznajemo; no naa
je pozornost, dok itamo, usmjerena samo na to, da razumijemo
smisao reenice. Poznatu sliku rijei jedva da i primamo u svoju
sviijest, a ipogotovu 'nas zauuje, 'kad naiemo na kakvu tiskarsku
pogreku. Sa slikom rijei obuhvaamo ujedno ali tek sasvim izda
leka i zvuk rijei, a kroza nj i smisao rijei, no i to zapravo samo
kao sredstvo, da bi razumjeli ono, to je pisac itavom reenicom
izrekao. To je obian nain, kako ljudi itaju. Osim toga postoje i
drugi. Ljeva slova, koji ispituje itljivost pisma, korektor, koji trai
pogreke, i pisac, koji ispituje govornu formu, itaju drukije.
Da bi italac mogao bez mu'ke shvatiti slike rijei, moraju slova biti
meusobno jednaka, tako da se sastavljaju u to jednostavnije slike,
a mjedno i tako nejednaka, da u svakom nizu slova dobijemo slike
rijei, koje se ne daju zamijeniti, ali ih je lako razlikovati. Ove meu
sobno oprene zahtjeve svako uspjelo pismo dovodi u sklad. Stoga
su i isto ukrasna pisma; kod kojih autori idu predaleko, da bi ih na
raun itljivosti izjednaili u obliku, nesigurna igrarija. Njihovi su se
autori ponosili time, to su nie praktine potrebe rtvovali viima,
estetskima, no u stvarnosti oni nisu spoznali bit umjetnikog pisma, a
time ni problem umjetnosti, koja svemu slui.
Neko pismo djeluje zato tako jednostavno i u sebi skladno, jer su
sve slike rijei oblikovane iz malobrojnih znakova abecede, od kojih
6 slova: e n r i s t dolaze gotovo toliko puta, koliko puta dolaze sva
ostala slova zajedno, i jer su sami ovi znaci izgraeni iz malenog
broja temeljnih oblika. To moemo osobito jasno vidjeti kod rimskog
kapitalnog pisma, iz kojega su proizila sva mlaa evropska pisma.
Oblina slova O ponovo se sasvim ili djelomino pojavljuje u oblinama
slova BC DGP QR S . Uz pravokutna slova EFHLT imamo otro-
kutne znakove A K Ml NV WX Y Z. Sve je nastalo iz najjednostav
nijih povrina: iz kruga, trokuta, etvorokuta. Ve u pismu, koje ne
tei ni za kakvom kienou, kao to je Futura, vidimo obiteljsku
slinost sa slovima, koja su izraena iz tih oblika. U drugim su pismima
znakovi jo sliniji jedni drugima, jer su izraeni razmjernom savre-
nou pojedinih oblika, kojima su obogaeni temeljni oblici.
Naa mola latinskac slova proizila su dodue iz rimskog kapitalnog
pisma, ali tek nakon tisuljetnog razvoja. Ona su pismo za sebe i
pokoravaju se svome vlastitom zakonu oblikovanja. Iz H M N postalo
je hmn, suprotnost temeljnih oblika je ublaena, ali da budu itljiva,
mnogo im pomau gornji i donji produeci, koje slikama rijei daju
lako shvatljive obrise. Prevladavaju okomite i vodoravne crte, a ima ih
20
Vjeb u pismu, koje su polazile
od toga, da izrade istu dekorotivnost
nekog pisma na raun njegove
itljivosti. F. H. Ehmcke, izdava
knjige, iz koje smo uzeli ove primjere,
primjeuje uz to, da je kod
gornjeg primjera blok-pismo,
izraeno irokom stranom crtaeg pera
dekorativno preinaka, kod koje fe
horizontala sistematski rastavljena
od vertikale. Kod donjeg je primjera
ornamentalni princip stvoren jako
naglafenim vodoravnicama, koje
u nizovima presijecaju nagomilane
tanke okomice. Ovo kriianje smjerova
daje slikovnoj povrini izraziti
karakter tekstila.
i u samim oblinama. 'Kose crte ograniuju se na kvwxyz , koje
prema listini normalnog lijevanja ine tek dvadesetinu ukupne koliine
malih slova. Postoji samo nekoliko temeljnih oblika: trup slova i javlja
se opet u visini kratkih temeljnih crta slova r n m u, visina slova na
primjer kod I, a vidimo |e u visinama slova h k b d, oblina slova na
primjer kod o, a javlja se i oblinama slova c e d q b p. I ovdje se odgo
varaju# oblici nalaze ve u neukroenim oblicima Future i zapravo u
bogato savrenim pojedinim oblicima raznih antrkva pisama.
U svakom brino izraenom pismu ima jo i mnogo drugih oblika,
koji su meusobno slini. Tako su svi slini dijelovi jednako uski i
jednako iroki, ne po mjeri, ve od oka. Temeljne crte ne obuhvaaju
samo unutarnje oblike, to pripadaju slovu, ve uvijek sainjavaju
zajedno s temeljnim crtama susjednog slova i obris njegova meu
21
prostora. Neko pismo izgleda dobro samo onda, ako svi ti unutarnji
prostori i meuprostori imaju jednostavan i miran oblik. Zavreci
kratkih slovo, t. j. svih slova, koja su visoka kao slovo m, sainja
vaju zajedniki gornji i donji rub retka. Da bi taj vez redaka djelovao
napeto, treba da pojedinani oblici tih zavretaka budu prividno jed
nako visoki. No utisak iste visine dobivamo samo onda, ako su oni u
stvarnosti razliito visoki. Okrugli oblici na pr. moraju biti neto vii
nego drugi, da bi izgledali jednako veliki. Postavimo na ovo pismo
karticu tako, da se od P i T vide samo jo sasvim tanke linije, vidjet
emo koliko se jo iznad tih linija vide obline slova O i S:
POST
I posao od oka zahtijeva najtoniji precizni rad. Nitko to ne zna
bolje od ljevaa slova. Prvo obrezani probni stupanj, na pr. veliinu
od 16 toaka, ne moemo mehaniki umanjiti ni uveati. U manjim
stupnjevima mora svako pismo tei ire, a do pritom ne gubi svoj
oblik; i nijednom pismu ne e koditi, ako ovu razliku izmeu velikih
i malih stupnjeva provedemo jo odlunije. U manjim veliinama mora
pismo dati to veu i to jasniju sliku. J edni ga zato ine neto tanjim
negoli to odgovara mehanikom sman'jenju, skraujui razmjerno
kratka slova, dok ih drugi neto poveavaju. Konani rezultat po
kazuje, da se razliitim putovima dolazi do istoga cilja. Razmak je
linije pisma, dakle danje granice kratkih slova, od donje i gornje
ivice stoca normiran i odreen ovako:
Kod stoca od 4 5 6 7 8 9 10 12 14 16 toaka
Razmak odozgo 3,1 4,1 4,6 5,1 6,1 6,6 7,6 9,1 11,1 12,1 toaka
Razmak odozdo 0,9 0,9 1,4 1,9 1,9 2,4 2,4 2,9 2,9 3,9 toaka
Kod stoca od 20 24 28 36 48 60 72 84 96 toaka
Razmak odozgo 16,1 18,1 22,1 28,1 36,1 46,1 54,1 64,1 72,1 toaka
Razmak odozdo 3,9 5,9 5,9 7,9 11,9 13,9 17,9 19,9 23,9 toaka
Naalost, ta jedinina linija pisma lei tako nisko, da nijedno od
novijih pisama nema zdrave donje produetke. U takvim pismima to
izgleda kao da su bez korijena, to esto uope ne odgovara njihovu
naglaenu vrstom leanju. Budui da ne moemo ni zamisliti, da
bismo povisili normalnu liniju, moramo se odrei i toga, da posve iskori
22
stimo gornji dio stoca. Slika pisma e s time postati neto manja, o kako
danas ljudi vie vote manja pisma, ne e to nikoga smetati. Donji pro
duced onda opet postaju veliki kao kod klasinih pisama, to iznad
telikih slovo ima dovoljno prostora za akcente i dijakritike znakove.
J edinstveni cjelokupni karakter nekoga pisma ne temelji se konano
na njegovu omo-bijelu efektu. Ono upravo sainjava obojenost knjigo-
tiskarstva kao i svake druge grafike umjetnosti. Skladnost cmo-bijeiog
ne zasniva se samo na pravilnom rasporedu boja i unaprijed izjedna
enoj raspodjeli tiska, ve na to treba misliti, kad se oblikuje svaki
pojedini znak. Tankom obrisnom linijom, kao to je na pr. ona, koja,
urezano u mjedi, slui za voenje pantografa na stroju za graviranje
matrica, odreen je kod uspjelog pisma ne samo oblik slovo, ve i
njihovo crno-bi jelo djelovanje. Svako naime pismo ima odreenu skalu
razliitih sivih tonova, po bila tiskarska boja jo jedamput tako crna.
Sve vrlo tanke crte djeluju ne samo njenije ve sasvim jednostavno
i svjetlije; sve deblje temeljne crte dobivaju na papiru ne samo vei
naglasak, ve su i tamnije, cmije. Ta se pojava tumai kao neka
objektivna iradijacija, nastala zbog naravi svijetla i osobina papira,
i kao subjektivna iradijacija, nastala prirodom ljudskog gledanja.
Bijela povrina odbija sve svijetlo natrag, ali ne poput ogledala u
kutu upada onih zraka, koje je pogaaju, ve ona zbog osobina svoje
povrine rospruje svijetlo na sve strane. I srebro, koje je kao glatko
polirana ploa najsavrenije ogledalo, biva bijelo kao netom pali
snijeg, ako mu galvanskim talogom damo povrinsku strukturu papira.
Na svakoj bijeloj povrini ima dakle uvijek odsijavafua magla svijetla,
koo kod pljuska na ploniku. Zbog ovoga svijetla objektivne i radi
jacije, koje se rasipa, svaki je tisak s ruba osvijetljen, i to je ua crno
otisnuta povrina, to je i svjetlija. Subjektivna iradijacija, zbog koje
rasipajue svijetlo prouzrokuje u ronici oka i druge osobine nae
ljudske optike, djeluje u istom smislu. Toko se moe dogoditi, da neka
jedva uoljiva pogreko na irini temeljne crte kod malih stjpnjeva Hi
kod mehanikog smanjenja vie smeta nego kod velikih. esto je
uope tek ovdje zamjeujemo, jer se ovdje pojavljuje manje kao razlika
u irini, dakle kvantiteti, a vie kao razlika u jasnoi, dokle u kvaliteti.
Kritiki e italac ovdje primijetiti, da otisnuto slovo nipoto ne po
kazuje rubove, koji mekano teku, kao na pr. fotografska snimka pro
zorskog kria (jako osvijetljenog prozora) na fotografsku plou bez
proturefleksnog sloja. Rubovi su naprotiv osobito crni. Ukoliko tome nije
razlog tisak, koji je u knfigotiskarstvu na rubovima uvijek jai, ili pre
obilna boja na nognjeenim rubovima, onda to ima svoj uzrok u simul
tanom kontrastu, koji je opisan u fiziolokoj optici. Mi sve razlike
primjeujemo pojaano; plavo na crvenkasto-utoj podlozi djeluje
intenzivno plavo, crveno djeluje vatrenije na zelenoj, tammosivo djeluje
cmo no bijetof podlozi, a svjertoslvo na cmo|. Otklnemo li od lista
23
tomnosivog ili crnog papira dva komada, te jedan postavimo na pot
puno crni barun, a drugi na bijelu povrinu, iznenadit emo se pri
vidnom promjenom njegove tonske vrijednosti. Simultani kontrast dakle
utjee, da se rub slova inj isto tako tamnim kao i njegova sredina,
ali ne uklanja djelovanje iradijacije. Ona osobito smeta oku tamo, gdje
dvije temeljne crte prave otri kut ili se kriaju. Kod slova M W N K
i t. d. nastaju malene zone, koje iradijacijd dovoljno ne osvjetljuje, ali
kao mrlje tako osjetljivo smetaju ojelovitom utisku mnogih pisama,
pogotovu u malim stupnjevima, da se ti stupnjevi, u kapitelhen slogu
ne mogu ni upotrebiti.
Kod svih pisama ne vidimo tog stupnjevanja svjetlijih i tamnijih sivih
tonova unutar pojedinog slova. U strukturi je grotesknih pisama, da
ne tee za ovim razlikama unutar svih znakova jednog stupnja pisma
iste garniture, ali zato tee za potpuno podjednakim uinkom u sivom.
Ovu je izjednaenost teko postii i zato je rijetko nalazimo bez
pogreke. No gdje je ta izjednaenost uspjela, kod takvog pisma
vidimo osobito jasni prijelaz crno-bijele vrijednosti od stupnja do
stupnja, od garniture do garniture, te je onda prikladnije za temeljno
p'smo pokraj jetkanih autotipija nego ikoje drugo, jer njegova sasvim
jedinstvena tonska vrijednost najvie istie bogate prijelaze fotografija.
Osim ovog crno-bijelog efekta pojedinog slova ima i drugi, koji
nastaje, kad se optiki mijeaju tampani i isti dio papira. To moemo
najjasnije vidjeti na jednoj stranici1knjige. Slika sloga, gledana iz stano
vite udaljenosti, izgleda kao neki sivi pravokutnik. Poveajmo udio
bijeloga u tom mijeanju, poveavajui razmak od retka do retka (pro-
laganje) ili proirujui meuprostor od rijei do rijei irokim iskljuiva
njem ili konano spacionirajui' samo rijei, sivo e u cjelini ili na mjestu,
gdje se nalazi spacionirana rije, postati svjetlije. I ovo optiko mije
anje tampanog i istog oteava ljevau slova posao: svakom slovu
treba s desno i s lijeva* od prave slike dodati toliko mesa, da pismo
u svakoj vezi s drugim slovima dade podjednako sivu plohu. Ako u toj
pripremi neto nedostaje, nastaju, kad se sastanu znakovi, preuski
meuprostori, koje primjeujemo kao tamnije mrlje. Iz istoga razloga
moraju i slova, koja na uskom prostoru imaju vie oblika, tako rfb pr.
a egs biti neto tanja od onih, koja imaju malo oblika, da ne bi djelo
vala tamnije.
.Ove osobine slova, o kojima smo dosad govorili, moemo ispitati
od oka, odnosno okom-, koje je udeeno na slikarske crno-bijele
vrednote (miree oko). To su formalne kvalitete niega reda i tu
moemo poiniti pogreke, izbjei ih i ispraviti. No k tome pridolaze
Ljeva ne kae desno i lijevo, ve sprijeda i straga. Njemu je straga* ono, to je u
otisku lijevo. Kad bi dakle slovo D na strani arka imalo previe mesa, to bi za l|evaa pisma
bilo sprijeda. Ali slagar^ koji, polazi od otiska, te kod slaganja stavlja slovo_ sa okrenutom
signaturom prema vani donese u slagaljku rekao bi straga*. Nesporazumci, koji iz topa
nastaju izmeu slagara i ljevaa, mogu se izbjei, samo ako oni u svakom slua|u na skici
jasno oznae na koju stranu misle.
24
kvalitete viega reda, duevni sadraj, izraz nekoga pisma, dakle
osobine, to ih predlaga nekoga pisma nenamjerno i nesvijesno stavlja
na put, njegovo djelo postaje samo po sebi ogledalom njegova
bia. Tu se nema to uiti i nije potrebno nikakvo struno znanje, da se
zapaze ove vrijednosti, jer se one svakome oitufu ve na prvi pogled;
i nijedan grafolog jo nije pokazao, u kojim se to pojedinanim pote
zima tipografskog slova vidi.
Time elimo zakljuiti prvi uvod u problem oblika pisma, ali na nj emo
se jo vraati kao na glavni problem oblika svake tipografije.
5. Velika i mala slova
Pretpostavimo, da moramo obje rijei Rudolf Horvatinovi otisnuti na
odreenu formatu papira. Propisana je odreena antikva. lako je veli
ina pisma zadana, moemo to jo uvijek sloiti na tri razliita naina:
RUDOLF HORVATINOVI
rudolf horvatinovi
Rudolf Horvatinovi
Pismo naime, koje nazivamo antikvom, ima dva alfabeta i svaki je
od njih, kako smo ve spomenuli, pismo za sebe. No strogo uzevi
mogli bismo antikvom nazvati samo velika slova. Ona su stvarno i
nainjena prema pismu rimske starine, pa se zbog toga mogu i danas,
kao i pred dvije tisue godina, upotrebiti sama za sebe. Kod velikih
slova gotskih pisama i pisama izvedenih od njih, to nije mogue, jer
njihovi oblici nisu nikada ni imali druge svrhe, negoli da nadopunjuju
i obogauju mala slovo, koja im pripadaju. Sama za sebe otisnuta
teko bi se i mogla itati. Sto nam je danas slog u staro rimskom pismu
neto tu i to izigleda nekako sveano, to ne treba posebno tumaiti.
Mnogo vie nas zauuje njegova svakodnevna upotreba u zemljama
engleskog jezika, osobito u samoj Engleskoj. Radi kratkoe engleskih
rijei i radi openite navike tamo ga smatraju vrlo itljivim. Ljevaonice
slova udeavaju ova velika slova prema antikvi tako, da se mogu
upotrebiti zajedno s malim slovima. Ako ih slagar upotrebljava sama
za sebe, mora ih izjednaiti:
dakle ne: RUDOLF HORVATINOVI
nego: RUDOLF HORVATINOVI
No moda bi se velika slova dala tako urediti, da bi se mogla upo
trebiti sama za sebe, a da ih ne izjednaujemo. Budui da bi na
prikl|una| strani pokraj malih slova sve imalo ostati pri starom, moralo
25
bi spotrebno meso nadoliti s lijeva, dakle kako ljevai slova
kau odostrag. Ta'ko lijevana slova, mogli bismo staviti jedno
ispod drugog, a da ih ne izjednaujemo:
Hinko
Vladimir
Antun
Rudolf
Danas izgleda takav neizjednaen niz ovako:
Hinko
Vladimir
Antun
Rudolf
Izjednaiti ne znai svaki meuprostor proiriti, ve samo slova, koja
kod neizjednaenog sloga stoje pretijesno jedno do drugog, tako uda
ljiti jedno od drugoga, da ritam, koji se podudara u temeljnim crtama
svakog 'pojedinog slova, odreuje i razmak temeljnih crta susjednih
slova. Da bi ti razmaci djelovali ritmiki, ne moraju bezuvjetno biti
jednaki. Ludwig Kl ages kae: Osobitost ritmike ralanjenosti sastoji
se ;u tome, da unutar nekog omeenog prostora, izvan kojega se ve
naruava ritam, odstupanje od pravila podlijee nekom stalnom kole
banju veliina, koje se otimo svakoj proraunanosti. Time se ne do
putaju nikakve netonosti, samo je brojevima i mjerama u svim likov
nim umjetnostima naelno nepristupana bezuvjetna briijivost.
Sto se i mala slova antikve smatraju antiknima i latinskima, tome
je uzrok jedna vrlo stara pogreka. Ona su se u obliku, u kojem se
jo i danas upotrebljavaju, prvi put pojavila u kancelarijama Karla
Velikog. Karolinka minuskula (pismo, sastavljeno od malih slova)
djelo je onglosaskih i franakih pisara na dvoru Karla Velikog, a
rezultat je svijesne pisarske reforme, koja je ustvari bila dotjerani oblik
merovinke mintrskule. A treba rei, da merovinka minuskula ne 6toji
rimskom pismu blie nego pismo Zapadnih Gota, Lcmgobarda, Anglo
sasa ili Iraca. Sva ta nacionalna pisma potjeu dodue od rimskog
pisma, osobito od brzopoteznih starih rimskih kurziva, koji prije svega
imaju gornje i donje produetke, ali su ipak stelda sasvim samostalne
oblike. Budui da je pod utjecajem klinijevaca karolinka minuskula
postala pismom papinske drave, koja je stekla univerzalno gospod
stvo, dakle pismom, kojim se rimsko-crkvena knjievnost proirila po
cijeloj Evropi, dobila je ime latinsko pismo. Kao to je poznato,
oblici su ovoga pisma u doba gotskoga stila dobiti osobinu toga
stila. Oblinu je nadomjestio iljati luk, slova su se i retci stisli blie
jedan drugome, tako da konano jedna gotska stranica knijige izgleda
26
Uz povijest evropskog pisma
v i k m m m \ r m i K k K i m i \ ] \ ) i K i i b \ J S ' S
5 1 A 6 M A C O U U l 1 15 Q ?H ' A M I \ N S r t l C I l S C l b
Koso dranim iirokim perom pisana Capitalis rustica.
Stariji rimski kurziv s jedne pompejanske votane ploe. Brzopotezno pismo za pisma i
poslovne biljeike. Dralom (stilus) urezivali su ga u tanki, pocrnjeli votani sloj, koji je
bio stavljen na svijetlu plou od drva ili slonove kosti. Lopatasto proirenim drugim krajem
stilusa mogao se votani sloj opet izglaati.
1 ;
Cjevastim perom (crtaim perom) pisani stariji rimski kurziv. Suprotno od grebenja na
votanoj ploi cjevasto pero doputa neprestano klizanje bez prekida. Usprkos tome
slova su ovog pisma veinom jo nepovezana. Tek u mlaem rimskom kurzivu, slova se piu
sve vie i vie povezano i tako nastaju oblici naih malenih slova.
P ^e C O R - O A T I U 0 R O
I V S U N ' l O l S C i p u L l
e i u s C J U I A .S C R J J >T U Uncijoli
Poluuncijali
S i w c to u k c p e mrD N e h e a e fc rmns s i&to e brnve
T T *^lK rnumyes s m b e s m r N i i n ^^R ^P 0 ^
RciACiwisjenihc ReseiusAfihcR^ PTisipsius
27
con^asata wrap hoiiuty'^vur
unujr Incunc-ojr urmy Inomwlc Pu*.
T ) 'fftw M u 6 ttu ltf4 d |u m a u ic u ffl<
Merovinko pismo vcif{6f<c ' 1 1
snorj t condrcvr*confpicrrft fibi hammc'o&tndcndo dcrthnq
2 yd (i t iriucniJ Vjqup rrudp \nfcr focvurx <pu dcbttr^nde cufu
oxrxxn dtcererr&f ptrnuf Addtc *jpf c cnvrxourc Uomi nu uxnvcst
*J 'xmn mepnozx Imo xngu/boub'oogroiL
Sic tjuxaift Aim zirvra nwruxxn irfcnxn
^ tfTllbiin mA^-cfT)at-jiuuuj^- Pcttio crdm oj-w\n\jliixg
(XuXBqrnxn mbcrxgxfn In J ano ksrcm gifdji
Itudt fo filu uucndun mi d uucnrdun Amhcma uuf^r
fxrrun btf&rvnendt bihmden podere zhca. finniandeom a*j /
KorolinSko minuskula, rezultat pismovnih reformi, izvedenih u kancelarijama i pisarskim
ikolama Karla Velikog. Pismo je bilo roiireno po cijelom evropskom zapadu.
28
[coon lampdS ervdbeuCcrptjitojmS -----
* T itu'nomuu^poisnriVc^Mrt.pmc....----- -*
!limc idjxmomt inqmms <Wt* nurutuu- me qm
ttftrui^rrdiuuu.i>4nftrH)a.*bAuwU5rtT>Ci5 in
t t r
(bjpflfhrccr cnu&'nano Vi^pgu-tqpofrtfjTtfKTt ccfTStii e
oTacctarna>fic vpr - Mjc 'gfnftm fVnflt-'Tnarnl Tejtn cvtT&i oz^^T^/^or^e
ai9 c ffV ni^mfto 1iufcfn fi&nicfytfu-c ivdflchid }9orro r*pr 'Pxibolff 8
trtbuet Aw6e.t^w1niiiicKttvi<fce
2111^^16 iwit<bir4fn^^flelw*^rter.
Q^uul oportuit bornim nnem facer c^cjutd etrmcjui a
omm (Hutio 'diligtmtia mdnftria pro uttUtatrtuot
lamt-.^Tionnc-aTnari cjuidem euboiacm tjuafi preuo
hate cpiocp morto-necefiarte' (one*: etr cum htCfoliginifbal
V
neum. tiomttu9.. Hyppocratt*o .
T Uyjpocvan tu'Gun tOr crtam alio oerarro fi cere'
ra parum profxetenr euocatu*? . -
5i Lumfcriri occupant-aIuujp
N
ON nun<j[d*it*7 lumtnci cj uotp occupantr aluum .
Ht <jui modo rxtnfcvwrtbufparttbaC modofedtuf
ore* redan tur: atrp mrerdumlatos eoscjm prtovtf, inter
dum teretef uidcmu^. StlatiGnt
S
I lati (untracjua pocux dart debetr in tjud /upinum-
Atitr cortex nwn decofta fi r. aur cut dcIietfHimlttr
wnmtum, tie/ byfopum uelpipenf acetabulum ttei
hyfopum fcamonie pavtam .vet ecta prtdieca; muI turn-
alltixm edtdcvur uomaz. Pofterocp dur malt punici cenue^
agcrentur tmr-a c|u*edam ct plane nefancLa.
m aoro cholcbico obngcre N am tom aiu
u t m x tm iis igrtomuuoftfTimam fugam iroe. -
Humanistika minuskula, koja se razvila iz starih oblika Karolinke minuskule
30
kao neko tkani, kao neka tekstura. Mi govorimo o gotskom stilu
i gotskim pismima, ali s ipismom prijevoda Biblije, kaje je nainio
gotski kraty IJ Ifila, a koje se oslanja na grki alfabet, nema to nita
zajedniko. Sto vie, oznaka gotski pojavila se s humanistima, koji
su se opirali vladaijuem stilu. Oni su ga nazvali gotskim, jer su u
Gotima gledali razoritelje antiknog Rima. Tu rije nisu shvaali etno
grafski, ve u smislu vandalski, barbarski. Gothic znai i danas
u engleskom surov, a taiko se naziva i pismo, koje nema nikakvog
sjenenjo, dakle sans-eerif, dok ga u njemakom strunom jeziku
nazivaju Steinschrift, odnosno grotesknim pismom.
Humanisti su posegnuli za onim starim oblikom pisma, iz kojega je
proizalo gotsko pismo, naime za onim iz karolinkih vremena. Taj
renesansni oblik karolinke minuskule nazivamo humanistikim, ali
je tada trebalo mnogo muke, da se vjerno ugleda na karolinko pismo
starih pergamenih rukopisa, u kojima su naena djela rimskih autora,*
vjerovalo se, da je time doista obnovljeno pismo antike, zbog ega
su ga i nazvali littera antiqua horum temporum (staro pismo ovih
vremena) kao suprotnost suvremenom gotskom pismu, koje je bilo
littera modema.
Kad je malo zatim, nakon Gutenbergova pronalaska njemaki tampar
Adolf Rusch a slobodnom gradu Strassburgu iz ove humanistike
minuskule nainio tipografski tip, ije genijalne osobitosti danas vie ne
osjeamo, budui da se odmah 'rtav svijet poeo u njega ugledoti,
preuzelo je i to pismo ime antikva. I tako je nqvee stvaralako
djelovanje nordijsko-germanskog kulturnog kruga, naime franakifi i
onglosaskih pisara u Aachenu i Toursu u vrijeme l^irJ a Velikog i de
monskog rezaa igova i tampara Adolfa Ruscha, postalo u svijesti
ovjeanstva latinskim pismom. Blia je oznaka medieval (srednjo
vjekovni), koja pripada ranijoj klasinoj antikva-formi, a razlikuje se
od kasnije klasicistike antrkve Bod on i ja I Didota. Tu se naime doista
radi o pismu germanskog srednjeg vijeka i njemaki su germanisti 19.
stoljea dobro znali, zato su upravo to srednjovjekovno pismo malih
slova, izbjegavajui to vie rimska velika slova, odredili za tisak
storonjemakih pjesnikih djela.
No taj nain pisanja germanista smatra se danas svim drugim samo
ne starogermanskim. On djeluje revolucionarno i gotovo ve poneto
zloglasno. Ako stoga ne elimo upotrebitj ni sama velika slova, jer
nam to izgleda previe rimski nain pisanja, a ne emo ni da ih se
sasvim odreknemo, preostoje nam da piemo po sadanjem pravopisu:
Rudolf Kelemen
Taj nain pisanja je pravilan. Bez osobita razloga ne treba nikad
odstupiti od njega.
31
Ovako sloenu rije slagar openito ne treba izjednaivati, ali kod
redaka, koji naroito upadaju u oi, .na pr. kod naslova knjiga ili
parolnih redaka; u finom slogu, treba to od sluaja do sluaja posebno
ispitati. Rije, kao to je
Velimir Hegedui
trebat e, ako nemamo podrezanog V*, izjednaiti:
Vel i mi r Hegedui *
Ako sada jo jednom tono pogledamo rije Rudolf Kelemen, smeta
nas, to prvih devet slova ima est gornjih produetaka, dok su slije
deih sedam kratka slova. Kad nastane ovako sasvim nepovoljna po
djela, morali bismo se uvijek pitati, ne bi li bilo bolje da uzmemo slog
s velikim slovima. Odluku moemo stvoriti samo ako znamo, u koju e
se svrhu tiskanica upotrebiti. Kod rijei, koje nisu tako duge, izabrali
bismo nesumnjivo velika slova, ali ovdje e katkada slog s kapitelhen
pismom biti najbolje rjeenje:
R u d o l f K e l e m e n
Kapitelhen ne sainjavaju velika slova nekog manjeg stupnja pisma,
ve je to poseban alfabet, koji ima oblik velikih slova u visini kratkih
slova: IKad bismo zajedno upotrebili velika slova razliitih stupnjeva,
to bi uzrokovalo tehnikih tekoa, koje bi nam oduzele previe vre
mena. Slog s kapiteihenom osobito je omiljen u Engleskoj i moe biti
veoma lijep. Budui da esto puta treba jednu rije sloiti na najrazli-
tije naine, trebalo bi se u tipografiji mnogo ee sjetiti kapitelhen
pisma.
6. Spacioniranje
Neku rije moemo sloiti slovo po slovo, a pripremu svakog poje
dinog slova prepustiti ljevau. Ta'ko je redovno, no u ovoj se pripremi
moemo posluiti, gdje nam se ona ne ini dovoljnom, kao na pr.
u slogu od velikih slova ili u osobito vanim parolnim retcima, pa i kod
velikih stupnjeva malih slova, pomou iskljuka od^jedne toke i
iskljuka i'Z kartona pola toke. Konano moemo rije i spacionirati.
Rudol f Kel emen
Zato se upravo tako rado spacionira? Cesto samo zato, jer bi
nespacionirana rije djelovala preteko ili previe stisnuto. No onda
Mnoga pisma imaju za spojeve iza velikih slova s mnogo mesa matrice, na kojima se
ve nalaze po dva slova (ligature): Ta, Te, To, Tr, Tu, Va, Ve, Vu, Wa, We, Wo.
32
bi uvijek bilo bolje, da uzmemo znatno manji stupanj, te tako izbjeg
nemo. teinu, koja nas smeta- Ako na primjer naslove u jednom
retku, iji je tekst inae sloen nekim njenim pismom (medievalom),
sloimo ovako debelim pismom, kao to je rije
onda ona i ovako spacionirana ostaje preteka.
Spacioniranje meutim proiruje meuprostore, koji dijele slovo od
slova i s ovim poveanim razmacima ne ide usporedo ni samo pismo,-
nfegov vlastiti ritam gubi se pritom. Spacioniranje je stoga mogue
samo kod manjih stupmjeva pisma, a bilo je veoma mnogo raireno
u tipografiji oko godine 1800-, kod se na slovo nije gledalo toliko kao
na prvotno pisani oblik, ve vie kao na elemenat gradmje, koji je
svatko mogao upotrebljavati 'kao neki graditelj. Sto se jasnije u nekom
tipografskom pismu odrazuje ono rukom pisano, to tee djeluje, ako ga
spacianiramo.
Cesto puta je naprotiv potrebno pojedinani redak, koji stoji sam za
se, sloen u malenom stupnju pisma, poneto razvedriti spacioniranjem.
Pogreno je, ako neku rije spacioniranjem izjednaujemo u irini
s drugom nespacioniranom rijei iste vrijednosti. Ako na pr. naslov u
rubrici nekih novina glasi:
tako spacionirati, da on bude jednako irok. Sto je jednake vri
jednosti, moramo jednako i sloiti. Kao i inae u ivotu, tako i u
tipografiji najvei broj pogreaka ne inimo zato, to namjerno n6
bismo izvrili neki opravdani zahtjev, ve zato, to nastojimo zado
voljiti sasvim neopravdanim i besmislenim zahtjevima, da'kle ne iz ne
marnosti, ve iz prevelike revnosti. Nitko ne moe zahtijevati, da svaka
rubrika ispuni itavu irinu stupca. Kraa rije mora i u slogu biti kraa.
Zagreb
ne smijemo nipoto drugi naslov
Ocjena knjiga
Takmi enj e
Neispravno: Ispravno:
K r 1e a
C e 8a r e c
Tadijanovi
Donevi
Krlea
Cesarec
Tadijanovi
Donevi
3
Ritom piimo upropolten je
teinjom, da se stvori ablok*
Naravnim tokom redaka svi su
pojmovi obraeni jednako.
33
Stranica sloga
U prvom smo poglavl'ju razmotrili, kako iz raznolikosti pojedinanih
oblika 'nastaje slika rijei, a sada emo vidjeti, kako iz velikog broja
i nizova rijei nastaje jedinstvo dobro sloene stranice. Pomou glat
kog sloga se postie, da itkost, jasnoa oblika i osobitosti pisma
postigne puni uinak. Meutim to su svojstva, koja pismo mora donijeti
ve iz ljevaonice, 'jer ako njih nema, slagar tu ne moe nita uiniti. Da
bi se te prednosti pisma mogle razviti, ne smiju razmjeri kolumna protu
sloviti razmjerima oblika pisma, a retci ne smiju biti preuski ni preiroki.*
Proloak, dakle razmak od retka do retka, ne smije biti ni premalen
ni prevelik, a meuprostor od rijei do rijei ne smije biti ni preirok
ni preuzak, ve mora prije svega u svim retcima djelovati to vie
podjednako. Nepotrebno je dokazivati, da apsolutna jednakost mrtve
sive linije nije ljepa od brino sloena retka s njegovim malim,
neizbjeivim i tako ivahnim nepravilnostima. Naime, ideal podjedna
kog sloga potpuno smo postigli, im smo izbjegli ono, to nas smeta
kod nejednakog sloga. Dobar izgled pisma 'kvare pogotovu preveliki
razmaci izmeu rijei, bez obzira da li oni na svakom svretku sloga
pojedinano prekidaju redak ili, podijeljeni po itavoj stranici, klize
kao potoii. Meuprostori izmeu rijei ne smiju biti ni premaleni;
svaku sliku rijei mora jasno i bez muke zamijeniti susjedna slika rijei.
Uvijek je dobro, da se retci neto proloe, pa i kod pisama s razmjerno
niskim slikama kratkih slova. Svako pismo ne podnosi bilo kakav pro
loak, jer istom odreena irina retka, razmaci redaka i odreeni raz
maci izmeu rijei daju pismu njegovu najbolju itljivost i najpovoljniji
uinak.
Cestu pogreku, da se vrlo uska pisma slau u irokim kolumnama mjesto u uskim, visokim,
moemo mnogo put izbjei tako, da slaemo dvostupano. Kod takvih _pisama treba izbje
gavati prazne retke, jer time pojedini odsjeci dobivaju opet popreni format.
34
1. Iskljuivanje kod runog sloga
Kao normalan prostor izmeu rijei uzima se trei dio debljine pisma.
Kod pojedinanih stupnjeva obinog pisma on dakle iznosi:
Kod pisma od 6 toaka (nonpareille) 2 ili 3 toke
8 (petit) 2 ili 3
9 (borgis) 3
10 (garmond)............ 3 ili 4
12 (cicero) 3 Hi 4
Manji prostor izmeu rijei openito ima prednost kod frakturnih pisama,
a siri kod ontikve. Meuprostori izmeu rijei moraju biti u pravilnom
razmjeru s veliinom i irinom pisma i prolokom. Vrlo jaki proloak
zahtijeva neto otvoreniji slog.
Ve u slaganju, a ne tek u iskljuivanju, treba uzeti monji meuprostor
pred slovima s mesom, koja stoje na poetku rijei, od slova s me
som, koja se nalaze na kraju rijei, dakle na primjer:
pred velikim slovimo antikve, kao to su A J T V W Y,
pred velikim slovima gdjekojih fraktornih pisama,
nakon toke iza skraenica (I. G. Kovai),
izmeu rednog broja i rijei, koja mu -pripada (1. dio),
nakon apostrofa (znaka, da je na kraju rijei neto isputeno,
no pr. Voss' Louisse).
Neto se vei meuprostor naprotiv uzima nakon upitnika i usklinika
na kraju reenice. Nakon toke na kraju reenice ostaje uobiajeni
meuprostor.
Meuprostor smije se kod iskljuivanja poveati ili smanjiti najvie za
polovicu. Neposredno nakon retka s najveim razmakom izmeu rijei
ne smije slijediti redak s najmanjim razmakom meu rijeima.
Iskljuivanje redaka sastoji se u pravilnom odreivanju razmaka izmeu
rijei. Ono se moe vriti tako, da se razmaci izmeu rijei smanje,
tada to nazivamo stiskanje. Proirivanje razmaka izmeu rijei nazi
vamo rastjerivanje. Od oba postupka treba uvijek biratr onaj, koji
uzrokuje manju promjenu prostora izmeu rijei. Kod osobito irokih
pisama i jako proloenih redaka naelno se radije dodaju iskljuci, a
kod osobito uskih, oduzimlju.
Da bismo zadrali to pravilnije prostore izmeu rijei, moramo kod
stiskavanja ii ovim redom:
1. ispred velikih slova i nakon zareza,
2. ispred rijei s malim poetnim slovom,
3. iza toke i zareza, dvotoja i upitnika,, koji ne stoje na kraju
reenice.
4. no kraju reenice, iza toke, usklinika i upitnika.
Kad proirujemo, moramo se drati obrnutog poretka.
3*
35
J ednako vani prostori izmeu rijei smanjuju se po redu tako, da se
pone s desna, a proiruju, da se pone s lijeva. No ovog e se starog
pravila slagar rijetko pridravati, ako nema osjeaja, jer kod malih
slova zapravo nema mnogo jedna'ko van'ih prostora izmeu rijei.
Izmeu dviju oblina I . .. e c ...) tee emo smanjiti prostor negoli
izmeu dvaju gornjih produetoka (...dl...). Slagar radi uvijek ispravno,
ako u svome radu tei za to pravilnijom slikom sloga. Neto iskjjuka
pred svim reeninim znacima (malo vie pred ? i !) popravlja sliku
sloga. I neravnomjernosti, koje nisu uzrokovali sami prostori izmeu
rijei, treba izjednaiti:
1. Rijei i nizove rijei u velikim slovima,
2. rijei sastavljene pomou diviza: ovdje treba ispred diviza sta
viti ijedan iskljuak iz kartona od pola toke, ako iza diviza
slijedi veliko slovo s mesom.
3. maleni prostor ispred i iza -, kod razlomaka i znakova za stup
njeve r palce (cole) - (,").
Predugaki minusi, kakvi su potrebni za tabele, veoma smetaju kod
izrade sloga, pa na to moramo misliti, ve kad naruujemo pismo.
Ni najspretniji slagar ne e uvijek znati, kako da izbjegne zabranjeno
rastavljanje rijer, eli li u svim retcima postii podjednake prostore
meu,rijeima. to je manje zlo, to moemo uvijek prosuditi somo od
sluaja do sluaja. Pritom moramo uzeti u obzir osobitost zadatka, koji
je pred nama, i eventualne elije naruitelja. Rastavljati se ne smiju:
1. Lina imena i skraene titule od prezimena (Dr. / iKolakovi,
S. S. / Krarnjevi, prof. / tampar)
2. Redni i glavni brojevi od rijei, kojoj pripadaju (15/oujka,
3. / poglavlje, Din / 250, Petar /II.)
3. Kratice, kao to su i t. d., i dr. pa i minus, od prethodne rijei.
Kad rastavljamo rijei, moramo paziti na ovo:
l..Ako se nau zajedno dva samoglasnika, pripadaju dvama slo
govima (moemo ih, dakle, odijeliti: se-oba, avi-on).
2. Suglasnik izmeu dvaju samoglasnika pripada drugom slogu
(po-gon, mo-tor).
3. Ako se nau zajedno dva suglasnika, od kojih je prvi s, , z,
, a drugi ma koji od ostalih suglasnika, oba suglasnika pri
padaju drugome slogu (Mo-star, ka-zna).
4. Oba suglasnika pripadaju drugome slogu i onda, ako je drugi
i, I, lj/ r, v, a prvi ma koji od ostalih suglasnika (pa-sji, sre-bro).
Ako se nau zajedno dva suglasnika u drukijem poretku, svaki
pripada svome slogu (bor-ba, jel-ka).
36
5. Tri suglasnika vladaru se po pravilima pod 3 i 4 {l-stra, mor
ski, kom-plot).
6. Sloenice se rastavljahu prema sloenim dijelovima: is-kopati,
raz-bistriti).
7. Obino se nastoji, da jedan iza drugoga ne slijedi vie od tri
retka, koji se zavravaju rastavljenim rijeima.
Sto manje rijei ima jedan redak, to je tee postii podjednako isklju
eni slog. Preiroki retci, koje danas tako esto nalazimo, veoma brzo
umaraju kod itanja, ali ako retci imaju manje od osam slogova pro
sjeno, teko emo izbjei nepravilno rastavljanje rijei i nejednakost
sloga.
2. Iskljuivanje kod sloga sboenog strojem
Mjere i pravila, koja smo preporuili za slog sloen rukom, vrijede i
za slog sloen strojem, koliko god se toga moemo pridravati.
No slagai stroj ne doputa nikakva dodavanja, ve uvijek samo odu
zimanje, dalde ne doputa, da se prostori izmeu rijei suzuiju, ve
uvijek samo proiruju. Kod strojeva za lijevanje redaka (Linotype i
Typograph) stupa namjesto slijepog materijala, s kojim runi slagar
slae normalni meuprostor, otprilike 3 i po toke jaki paralelni
isktjunik. Ako je sloen posljednji slog retka, poveava iskljunik pro
store izmeu rijei tako daleko, dok se redak ne ispuni. Redak se
smatra uskim, ako ga posljednja rije tako ispunjava, dok se iskljunici
mogu samo malo rairiti, a irokim se smatra, ako su oni odmaknuti,
koliko god se mogu rastjerati. U osobito nepovoljnim sluajevima mora
slagar pokraj iskljunika postaviti jo vrsti iskljuak, jer on moe slagati
u obliku iskljunika svih jaina. Ako su veoma uski retci opet je po
trebno jedan dio prostora izmeu rijei ispuniti manje irokim vrstim
iskljucima od 1, 1 i pol, ili 2 toke; negdje opet treba umetnuti najma
nje jedon iskljunik, da bi redak mogao vrsto istjerati. Kad bi redak
bio prelabav, slika bi sloga bila preuska, ako bi ga uope lijevalo.
Mehanizam za lijevanje radi naime samo onda, ako oba kraja retka
vre pritisak na pobonice, koje dre redak.
Pri upotrebi normalnog meuprostora kod manjih stupnjeva pisma je
slog sastavljen strojem, sloen s normalnim iskljukom od 3Vs toke
(punkta) otvoreniji nego slog sloen rukom, jer se u tom sluaju pro
stori izmeu rijei mogu i suziti. Trebalo bi zato za veliine pisma
od 9 toaka nanie upotrebiti takozvane nonparelne iskljunike, koji
imaju jainu od 2 toke. Oni su svakako neto osjetljiviji i u praksi se
zato nerado upotrebljavaju. Upotreba vrstog isklfuka je zamrena
i moe se uvijek ograniiti samo na iznimne sluajeve, a ako ne postu-
37
parno brino i obzirno, moe nam jo pokvariti sliku retka. Moemo
dakle postaviti slijedea pravila:
1. Svaki redak treba suziti, to se vie moe.
2. Ve od 8 toaka (petit) nanie, a kod malo proloenog sloga
ve kod 9 toaka (borgis) treba upotrebiti uski iskljunik.
3. Svagdje, gdje se kod sloga raenog rukom uzima manji pro
stor izmeu rijei, treba kod sloga sloenog strojem upotrebiti
vrsti iskljuak.
4. Upotrebljavamo li djelomino vrsti iskljuak, moramo paziti,
da iskJ ijunici ne tjeraju prejako, jer inae postaje prevelika
razlika meuprostora izmeu rijei, koje su sloene s vrstim
iskljucima i iskljunicima.
Strojoslagar mora upotrebiti vie iskljtiaka u retku nego runi slagar,
ako eli slagati jednomjerno. Dakle, ni ovdje ne stvarajmo preuskih
redaka! Ali taj savjet dajemo s napomenom, da iroki retci, koji su
danas katkad uobiajeni u ilustriranim knjigama, oteavaju itanje.
Kod monotipa se irina meuprostora izraunava pomou specijalne
raunalj'ke za izraunavanje irine. Prostor, koji preostane nakon po
sljednje rijei, podijeli se na podjednako raspoloive prostore izmeu
riijei. Slog :monotipa moe se stoga suziti kao i runi slog, samo je
potrebna ruka slagara, koja e to izjednaiti.
38
Knjiga
1. Slika sloga
Kad otvorimo knjigu, vidimo uvijek dvije strane odjednom. Da bi te
dvije strane daJ e lijepu sliku, potrebno je, da se ispune ne samo oni
zahtjevi, koje smo dosad spomenuli u pogledu pisma, irine retka,
proloka i iskljuka, ve treba da meusobno odgovaraju i papir, i
format, i siika sloga. Obadvije kolumne moraju biti tiskane tako,
da ne oteuju naglaene zasebnosti svake strane, a da ipak ine jednu
qelinu, to je uokviruje vanjski rub papira. Mi ve znamo, da bi donji
rub papira izgledao znatno manji nego gornji, kad bi bio isto tako velik
i mjeren istim mjerilom. S obzirom na mjeru moramo, a od oka smijemo
uiniti donji rub veim od gornjega, jer kad uzmemo knjigu u ruke i
itamo iz nje, drimo je za donji rub. Isto tako postupamo, ako zbog
zatite nekog grafikog lista izreemo okvir iz papira ili kartona Ni
zalijepimo fotografiju na neku podlogu. Unutarnji rubovi papira obiju
strana dodiruju se i slue, da obje kolumne ovih strana rastavljaju
jednu od druge,- varUjski pak okomiti rubovi papira slue, da obje
strane sloga dre zajedno. Da strane otvorene knjige ne bi djelovale
rastavljeno, nego kao dijelovi jedne cjeline, mora ono, to ih spaja,
djelovati jae od onoga, to ih rastavlja. No budui da se od unutarnjih
rubova papira kod vezane knjige mnogo toga uope ne vidi, a mnogo
toga samo djelomice, pravilo zahtijeva, da svaki vanjski rub papira
kod obje strane bude irok kao zbroj obaju unutarnjih rubova,
te se prema tome na svakoj strani knjige unutarnji rub odnosi* prema
van|skom okomitom rubu papira kao 2 prema 4, a kod osobito irokih
rubova ak i kao 2 prema 5. Zbog toga je obino i gornji rub papira
za poloviou vei od unutarnjeg, a donji dvostruko vei od gornjeg.
J edino kod kvart-formata i kompresnih oprema taj' razmjer nije^ba
dvostruko vei. Dakle:
Oprema
unutra gore vani dolje
obino ..................................
2 3 4 6
obilno proloeno.................
2 3 5 6
neproloeno i iroki format . 2 3 4 5
39
Rubovi papira na
neobrezanoj knjizi
2:3:4 : 6,
na obrezanoj knjizi
strana knjige:
strana sloga 8 : 4,5
Na neobrezanoj
----------------- knjizi rubovi papira
2 : 3 : 4 : 5,
na obrezanoj knjizi
-------------------------------- strano knjige:
------------------------- _ _L___ _ strano sloga 8 : 5
40
No neobrezonoj
knjizi rubovi popiro
2:3:5 : 6,
no obrezonoj knjizi
strono knjiga:
strona sloga 8 4
Na neobrezanoj
knjizi rubovi papira
2 : 3 : 4 . 5.
no obrezanoj knjizi
frana knjige:
strana sloga 8 : 4
41
Klasini kvart-format. Razmjer irine i visine je 3 : 4, razmjer rubova papira na neobrezanoj
knjizi je 2: 3 : 4:5. Sadraj povrine jedne stranice knjige odnosi se prema sadraju
povrine stranice sloga kao 8 prema kojih 4,5, ovdje 8 : 4,7.
No 'kad bismo se kruto, 'nekritiki drali tog starog pravila, to bi nas
moglo dovesti do grubih pogreaka. Radi se naime o tome, jesu Ir
rubovi papira u cjelini uski ili iroki. Unutarnji rubovi papira ne smiju
nikad biti' tako uski, da strane sloga dou preblizu uvezu, jer bi italac
morao silom otvarati knjigu, dok ne podere uvez. Rubovi se smatraju
uskima, ako slika sloga zauzima pet osmina, normalni, ako zauzimaju
etiri' i po osmine, obilni, ako zauzimaju etiri osmine obrezane strane
knjige. iroki rubovi papira izgledahu lijepo, samo ako smo upotrebili
veoma fini papir. Kod. depnih izdanja i na tankom papiru bili bi iroki
rubovi besmisleni.
Ovako izneseni razmjeri najlake e nas dovesti do pozitivnog rezul
tata, ako za podlogu uzmemo neobrezani format, jer je inae donji
rub ipak neto prevelik.* Raun bi po sebi bio jednostavan: irina se
strane podijeli na tri dijela, dvije treine od toga daju irinu retka,
samo mjeru moramo zaokruiti na pune dvanaesterce (cicere). Pre
ostala treina ili tonije reeno razlika izmeu irine stranice i
irine retka razdijeli se opet u tri djela. J edna treina od toga ostaje
unutarnji, a dvije treine za vanjski rub papira. Gornji rub je za polo
Ako knjigovei ne oznaimo odreeni format, on ree gore 23, sa strane 5, a dolje
kojih 8 milimetara. Kod pravila, to smo ih ovdje iznijeli, uvijek smo mislili na neobrezane
rubove papira, jer se brojevi razmjera odnose na uloke (pola veznog uloka, pola krinog
uloka i t. d.).
42
vicu vei od unutarnjeg, a donji dvostruko vei od gornjeg. Iz toga
dobivamo visinu slike sloga, koja je, bolje reeno, uvijek visina odre
enog broja redaka.
Meutim ovakva, raunski odreena slika sloga, smije posluiti samo
kao podloga, na temelju koje emo brino dalje ispitivanje vriti
pomou oka. Za taj posao potreban je obrezani prazni komad papira
i nekoliko pokusnih otisaka. Za silu su dovoljne i savinute dvije strane
u veliini obrezanih strana knjige. Osim toga za ispitivanje moramo
nai i vremena, da prebacujemo izrezane otiske ovamo i onamo i ispi
tujemo, hoemo li obje kolumne postaviti neto dalje jednu od druge
ili blie, da li vie gore ili vie dolje, ne bi li trebalo koji redak oduzeti
ili dodati. Teko da postoji ovjek, koji ne bi imao ispravna osjeaja
za to, samo nas rbunjuie pogled, kad ponemo raunati i mjeriti. Koga
ovdje mue odreeni razmjeri brojaka, postavlja problem, koji tu
uope i ne postoji, a mimoilazi ono, to je stvarno pred njim.
Pogreili bi, kad bismo htjeli ustanoviti irinu i visinu slike sloga, prije
negoli smo to iskuali na obrezanoj strani knjige. Dobar, naime, odnos
okvira moemo dobiti samo onda, ako smo sliku sloga i format knjige
meusobno uskladili. Ako smo dakle utvrdili format i odluili se za
odreenu irmu retka, onda postoji samo jedna jedina sasvim odre-
Admotrifan poredak riraniao doga
43
ena visina slike sloga, kod koje moemo postii dobar poloaj, dakle
dobar okvirni odnos rubova papira. Treba ve unaprijed raunati
s opsegom knjige*, kod tankih se knjiga unutarnji rub vie vidi negoli
kod debljih.
Svi dalji zahtjevi s obzirom na razmjere su neopravdani i samovoljni.
itamo na primjer, da bi strana sloga Ikolumna) trebala imati iste
razmjere kao i strana knjige, te da bi poprena crta, povuena od
unutarnjeg gornjeg dijela prema vanjskom donjem, morala spajati dva
kuta strane 'knjige i dva kuta kolumne. No je li to u ovom ili onom
sluaju mogue, a potrebno nije nikada odluit e samo oko.
Ono ima uvijek pred sobom dvostruku stranu i jednu dvostru-ku
kolumnu, koju rastavljaju unutarnji rubovi papira,- ali ta dvostruka
kolumna, ma do je podijeljena, ostaje jedna cjelina, uokvirena gornjim,
donjim i vanjskim rubovima papira. Obris ovih dvostrukih kolumna
mora meutim uvijek imati druge razmjere negoli dvostruka strana.
Sto su rubovi iri, to ue mora biti ono, to oni uokviruju.*
Ve iz estetskih razloga nije potrebno da obje strane sloga imaju
jednake slike sloga. I asimetrini poredak strana knjige moe lijepo
izgledati. No on uzrokuje tehnike tekoe, pa se zbog toga kod
obinih knjiga ne preporua. Listovi knjige su otisnuti i s druge strane,
* Ako kod slike sloga, Sto smo je prikazali na str. 40./41. spojimo vanjski unutarnji ugao
stranice sloga s unutarnjim gornjim kutom, sukobljuju se produenja ovih dijagonala s unu
tarnjim gornjim uglom strane knjige, ne sasvim tono, ali upravo ondje, gdje se on kod
otvorene knjige vidi. Prema tom su naelu talijanski graditelji Renesanse poredali prozore na
proeljima svojih palaa. Produenje pak prema dolje ne poklapa se meutim s donjim
vanjskim uglom strane knjige, osobito kod uskih formata.
Nerazmjerno visoke i uske stranice sloga
a kod, toga se slova tako utisnu u papir, da na poleini ostane njean
relrjef, atirung, koji ne moemo sasvim odstraniti, ako otisnute arke
i glaamo. Ne pokriva li se kolumna tiska s jedne strane s kolumnom
tiska s druge strane, nego su meusobno pomaknute na pr. za treinu
visine retka, one dvije treine svakog retka, koje su u tisku druge strane
arka to jest kod drugog tiska, djeluju na atirung tiska s prve strane
neto tamnije negoli slobodna treina. Zbog toga je takoer potrebno,
da se retci podudaraju (dre registar). U tom sluaju, osobito kod
dobrog papira, nita ne smeta poleina, koja uvijek pomalo probija.
Ona daje slobodnim stupanim retcima podlogu, za koju bismo voljeli,
da je nema. A zbog toga da tampamo knjigu po uzoru japanskih blok-
knjiga samo s jedne strane to ne bi znailo nikakvu pravu prednost.
BHo je ve i pokuaja, da se strana sloga uini vrlo irokom i niskom,
t. j. da vodoravni, gornji i donji rubovi papira budu vrlo iroki, a oko
miti sasvim uski. Pritom meutim postaju retci tako iroki, dq se. ne
daju dobro itati, a u drugom redu tak'va je dvostruka strana potpuno
nizjednaena s obzirom na dijelove, koji. se vie ili manje istiu.
Otvorena dvostruka strana sastoji se jo. sqipo od vodoravnih pruga.
J ednako je slabo uvjerijiv pokuaj, da e strane sloga naine uskima
? da se produe do gornje i donje granice papira.
Svaka strana u tom sluaju ostaje sama i bez vidljive veze s dvostru
kom stranicom, ona vie nije polovica jedne dvostruke kolumne. Osim
tolga s ovoko uskim rubovima papira, ako se oni ponovo obrezuju,
knjiga se ne moe drugi puta dati uvezati.
Kod reklamnih broura upotrebit emo rado svaku novotariju, ali kod
knjiga svi tehniki, praktini pa i umjetniki razlozi govore za starinsku
sliku sloga.
2. Uvlaenje i puni poetak
Dvostruke strane samo s punim retcima dolaze rijetko. Kao to svaki
govornik zastaje da sabere daha, tako i pisac odlae pero da malo
razmisli, pa novu misao poinje u drugom retku. Zadaa je slagara,
da to ralanjivanje teksta tako izrazi, da ne poremeti zatvorenu je
dinstvenost kalumne. Ovdje dakle moramo zadovoljiti dva oprena
zahtjeva. U tom emo uspjeti, ako svim postavljenim zahtjevima odgo
vorimo tono sa stopostotnom sigurnou. Cim prijeemo preko toga,
povisili smo dodue sigurnost uinka na stotinu i deset posto, ali smo
sigurnost ostalih snizili na devedeset posto, i time ve gotovo rtvovali
zakon jedinstvenosti. Svako je oblikovanje podlono zakonu najmanjeg
potroka snage.
Najmanje emo otetiti zatvoreni obris kolumne, ako novi odsjek ozna
imo samo u njegovu posljednjem nepunom izlaznom retku, ako ga
dakle zapoinjemo puno. No dogaa se takoer, da se ovaj izlazni
redak ispuni do kraja, pa prema tome svri puno. Zato se obino
uvlai prvi redak novog odsjeka. Naalost, gotovo uvijek previe!
Dosta je jedan etverac! J edino kod vrlo irokih redaka i jakog pro
loka moemo redak uvui neto jae. J ako uvlaiti znai razarati
zatvoreni obris stranice sloga, a to nije ni lijepo ni korisno. Ima li tekst
mnogo kratkih odsjeka, i ako je stranica sloga u stupcima, tada puni
poetak ima prednost. Mnoge knjige, sloene bez uvlaenja, dokazuju,
da se puni izlazni retci mogu izbjei.
Nije dobro odsjeke tako rastavljati, da se proloak povea, jer onda
retci vie 'ne dre registarc. Ta i tamo, gdje do toga ne dolazi, kao
na pr. kod mnogih zadaa finog sloga, treba uvijek najprije ispitati,
ne e li se radi veeg proloka osjetljivo naruiti ritam redoslijeda
redaka.
3. iPriglavni naslov i broj strane
Ako rubovi dobro uokviruju stranu i ako smo stranu dobro sloili,
ispravno proloili i na prikladnom papiru isto tampali, dolazi do izra
aja sva ljepota, to je sadrava pismo. Nikakvo tipografsko umijee
46
nmoe pojaati tog uinka. Gdje se javlja potreba posebno zamr
ene i- zakuaste tipografije, tamo veinom nisu ispunjeni ovi osnovni
zahtjevi. Ako su pak ispunjeni, tada zbog vane praktine potrebe nije
teko ovoj savrenoj i po sebi dostatnoj ljepoti nadodati jo neto.
Zbog .toga se odluka o tome, hoe li se neka strana sloga ukrasiti
priglavnim naslovom (ivim naslovom kolumne) ili samo brojkom strane
(paginom ili mrtvim naslovom kolumne) ne moe prepustiti estetskom
rasuivanju. Ne smijemo nikad jednoj knjizi dati priglavni naslov samo
zato, to nam se on svidio kod nekih drugih knjiga. Ako za nj ne
moemo nai nikakva drugog teksta osim pieva imena ili naslova
knjige, moramo se zadovoljiti samo brojem strane.
Ni kod jednostavnog broja strane ne mogu njegovu veliinu ili njegovo
mjesto uope odrediti samo umjetniki razlozi, ve se uvijek moramo
najprije pitati, kakve su praktine potrebe itaoca i na koji nain on
uope upotrebljava knjigu. Zabavni roman, putnu razonodu, proitat
e vjerojatno u vlaku, zatim e ga bacrti ili pokloniti. I kad ne bi bilo
broja strane, ne bi toga ni opazio,- taj mu je broj tek upozorenje, da
je svaka strana dio u cjelini knjige i da u njoj zauzima posebno mjesto.
Prekida li italac itanje vrlo e rijetko oznaiti broj strane, ve e
radije upotrebiti znak za itanje, koji je priloen knjizi. Kod uvezanih
knjiga to je veinom uska vrpca, a kod ivanih uski karton s reklamama,
kojim se ujedno otvaraju neobrezani arci. Ako pak nema nikakva
znaka, nainit e ga italac sam. Zbog sasvim skromnog zadatka, to
je kod ove vrste knjiga ima broj strane, najbolje je taj broj staviti u
sredinu, i to u sredinu donjeg dijela strane. Stavi li se brojka iznad
kolumne, onda se obino na bilo kakav nain zaokrui cjelokupan obris:
------------ ------------ SSSS 33 m SS ------------ 33-------------
Meutim, to gotovo uvijek djeluje kao neka igrarija i pretenciozno,
pa stoga vie odgovara uskim sveiima nego obimnim knjigama.
Najprikladnije mjesto ostaje donji dio knjige. Izloiti broj sa strane,
ima smisla samo tamo, gdje se on zbilja koristi. To katkad biva u skladu
s naslovima rubriko, koji su postavljeni sa strane kod poetka redaka.
Naprotiv u nekom Tienflcu, telefonskom imeniku, adresaru ili inae u
kakvom priruniku ovjek proita koji redak ili najvie kakav kratki
odsjek pa opet zatvara knjigu. Treba li radi toga broj strane biti ovdje
osobito velik? Treba (i ga sasvim upadno staviti izvana? Ne, nipoto!
Ta on e vdo, vrlo rijetko moi itaoca brzo i bez tekoa dovesti na
mjesto, koje upravo trai. Za to mu je potreban drugi putokaz, a to
e biti mudro zamiljen I efektno sloen priglavni naslov strane.
Obje ove vrste knjiga, ralanjeni putni zabavi|a i prirunik, koji se
sastoji ponajvie iz malih, kratkih odsjeka, ine dva pola, Izmeu kojih
se mogu poredati sve ostale knjige; s jedne je strane svaka druga
47
M iga bogatije ralanjena nego roman, ali svaka druga itaoca
bre i zamara, tako da on tu lektiru ee prekida, a s druge se
strane u svakoj drugoj knjizi jedno za drugim ita due negoli u pri
runiku. Osobito veliki broj strane imao bi smisla samo kod knjiga,
koje ^se upotrebljavaju pomou strunog kazala, kazala imena ili
sadraja. A to te brojeve danas smjetaju na najupadljivijem mjestu
obine strane knjige, to nije najsretnija novotarija tipografije.
Vie bi se ljubavi i panje moglo posvetiti slogu priglavnom naslovu kod
znanstvene knjige, .koja je gotovo uvijek bogato ralanjena i jasno
komponirana, a stoji po sredini izmeu obaju polova.
Kao pismo u priglavnom naslovu najvie se upotrebljava manji stupanj
temeljnog pisma. Za to je prikladno i kurzivno pismo,- vrlo je dekora
tivno ovdje pismo kapitelhen,ali kod dugakih rijei nije osobito itljivo.
U frakturi se rado uzima i manji stupanj temeljnog pisma te se spacio-
nira. Pismo se postavi na sredinu, da se iskljui prema unutarnjem rubu
kolumne, to je kod obinih slika sloga teko opravdati. Broj strane valja
ponajvie slagati iz temeljnog pisma, no u veini sluajeva je bolje, da
za to uzmemo onaj stupanj, iz kojega je sloen tekst prrglavnog na
slova. Broj strane i njezin priglavni naslov moraju biti u istoj liniji. Ako
priglavni naslov rastavimo pomou linije od kolumne, prednost ima
tupofina linija. Razmak, koji rastavlja liniju od kolumne, kod veine je
knjiga prevelik. Ve sama linija dovoljno rastavlja, pa je svaki upadljiv
prazan prostor suvian. Zato linija mora biti jednako daleko od pri-
glavnog naslova i od najgomjeg retka kolumne.
Neka nam to zorno prikae nekoliko primjera!
Lijeva strana
176 George Berkeley [1~6
odvoje od osjetila i instinkta, da bi poli za svjetlou vieg principa,
da bi rasuivali, meditirali i razmiljali o prirodi stvari, u njihovu
duhu nie na hijlade sumnja o stvarima, koje su im ranije izgledale
potpuno razumljive. Njihovu pogledu se razotkrivaju predrasude i
zablude osjetila i nastojei da ih isprave razumom, oni neosjetno
dospjevaju u udne paradokse, potekoe i protivurjenosti, koji se
Desna strana
177] Rasprava o principima ljudske spoznaje 177
- protivurjenosti u razne filozofske sekte, tako da najmudriji ljudi
. misle, da, je nae neznanje neizljeivo. Pretpostavljajui da to nastaje
iz prirodne tuposti i ogranienosti naih sposobnosti. I sigurno da
je poao, koji zaista zasluuje nae napore, da se strogo istrae prvi
(' principi ljudske spoznaje, da se oni proreetaju i ispitaju sa svih
straha, naroito zato, to postoje neki razlozi za sumnju, da one
48
Kako na prednjoj stranici vidimo, neke knjige imaju u ivom naslovu
strane svih svojih dvostrukih strana ne samo s vanjske strane, nego i
iznutra lijevo i desno brojke strane u uglatoj zagradi. U sredini lijeve
strane je ime pisca, a nasuprot tome naslov knjige. 2ive glave stranica
mogu, meutim, imati i stalno iste naslove.
Lijeva strana
158 TEM EL J NA NAELA
ne vri svoje pravo upravljanja neposredno
nego preko izabranih organa: radnikog sa
vjeta i upravnog odbora. Kao najvii organ
upravljanja poduzeem, radniki savjet ima
vrlo vanu funkciju. Prema odredbama lana
23. Osnovnog zakona o upravljanju drav-
Desna strana
T EM EL J NA NAELA 159
moe imati samo ona prava, koja mu izriito
daje zakon, kao na pr. da saziva sjednice i
njima predsjedava, da sastavlja prijedlog
dnevnog reda zasjedanja, vodi rad sjednica
i t. d. Obzirom na sve to protuzakonita je
praksa onih poduzea, u kojima predsjednik
Na primjer, vrlo lijepo sloena knjiga njemakog pisca Hackera Sto
je ovjek sadrava uvod, poglavlje O temeljima Zapada (u tri di
jeta1), ovjek u kaosu (u est dijelova) i Sto je ovjek u 24 dijela.
Ovo posljednje poglavlje ispunjava polovicu knjige, a dalo je i naslov
cijeloj kmjizi. Na svim lijevim stranama nalazi se naslov knjige, a na
desnim uvijek naslov navedenih poglavlja. Posljedica je toga, da se
u drugoj polovici knjige desno i lijevo pita: Sto je ovjek? i to
nekom upornou, koja nam se do posljednje strane ini nijemom,
unato pievim pokuajima, da odgovori na to pitanje. Knjiga je na
pisana odlinim, pjesnikim jezikom i nema iz opravdanih razloga
nikakva kazala. Isto joj tako ne bi trebali ni naslovi strana.
Lijeva strana
256 Temelji psihologije JJ 3.
ovim upravo navedenim sluajevima izgleda vladanje
uroenika, koje su lijeili Evropljani, nerazumno, pa
ak i neobjanjivo. Ovi su posljednji zbog toga ve i
prema svom temperamentu, vie ili manje iznenaeni,
ljuti, obeshrabreni, ili negoduju na aljiv nain. Jedni
se ozbiljno srde, a drugi slijeu ramenima. A nitko se
Desna strana
18. Pojsm osjeaja u psihologiji 257
zbog svojevrsne nunosti inherentne prirodi stvari, t. j.
dubokoj razlici mentaliteta i jezika, najvei dio doku
menata, kojima nauka raspolae za prouavanje primi
tivnoga mentaliteta, moe koristiti samo s najveom
opreznou i poto smo ga podvrgli temeljitoj kritici.
Prvi istraivai gotovo uvijek iskrivljuju ustanove i
Takav je ivi naslov opravdan, ako je knjiga ralanjena na vie po
glavlja, od kojih svako opet obuhvaa stanovit broj paragrafa. Pri-
glavni naslov u cijelosti ispunjava svoju zadau, jer nam odmah daje
znati, na kojem se mjestu ove nadasve jasno i logiki ralanjene
knjige nalazimo.
Lijeva strana
372 48. pogl. Bogovi pol aze u boj
glasno zazvei straan tit Ahilejev: ali iljak probode
samo dva gornja mjedena sloja. Dva unutranja sloja
bijahu od kositra a na srednjem, zlatnom sloju zape
koplje. Sada zamahne kopljem Pelejev sin. Ono pogodi
tit Enejin u izvanjski rub, gje je bila najtanja mjed i
najtanja volujska koa. Emeja se zguri i u strahu digne
50
50 pogl . Borba Ahi l cj a i Skamandra 373
Desna strana
Kad su Trojanci i njihov progonitelj stigli do korita
hirovite rijeke, razdvojie se bjegunci. Jedni udarie
prema gradu preko polja, kuda je dan prije toga Hektor
kao pobjednik naganjao Grke. Preko njih navue Hera
debelu maglu zaprijeivi tako njihov bijeg. A drugi,
ljuto stisnuti uz rijeku, bacahu se u njezine bune viro-
4. Naslovi
Osim novog odsjeka, koji oznaujemo izloznrm retkom, a veinom i
uvlaenjem, ima meutim i jaih odsjeaka za ralanjivanje teksta.
Oni sainjavaju osobito kod znanstvenih knjiga dobro smiljen
i umjetniki izgraen sastav pojedinih dijelova, koji su meusobno
ravnopravni ili je jedan vaniji od drugoga. Razdiobe te vrste upoznali
smo ve, kad smo govorili o priglavnom naslovu. Odsjeci viega reda
poinju na novoj strani. Hoe li slobodan prostor iznad prvog retka
biti velik ili malen, to je stvar stila i ukusa i tu ne moemo postaviti
nikakva pravila. No razumije se, da te poetne kolumne moramo
u itovoj knjizi obraditi jednako, te bi im morali odgovarati i naslovi
uvoda, predgovora, kazala, indeksa i tako dalje.
Kod manje zamanih pododjelaka isputamo samo toliko redaka, koliko
to zahtijeva naslov. Slobodan prostor ne smije praviti prevelikih praz
nina u strani sloga, ali i naslov ne smije djelovati previe zbijeno. Mo
emo ga sloiti u veem ili debljem stupnju, a rijetko e biti potrebno,
da bude ujedno i vei i deblji. Cesto je ve dovoljan stupanj tekstovnog
pisma, a katkad smije biti i manji. Preveliki naslovi djeluju nezgrapno i
nametljivo* t. j. kao da ovjek pie za nekog itaoca, koji teko
shvoa. Izabrati dobro pismo za kratak, slobodan redak, koji se ima
odrati pokraj nekog duljeg teksta u glatkom slogu, pa ga ak i nad
vladati, osnovna je zadaa tipografije, koja se uvijek namee i o ijem
sretnom rjeenju zavisi ne samo umjetniki uspjeh sloga knjige, ve i
svih akcidencija. Sva pravila mogu zatajiti zbog mnogostrukosti i raz
nolikosti sluajeva1, koji se pojavljuju. Mjesto njih spomenut emo neko
liko smjernica:
1. uvajmo se izbora pretekog pisma. Ve smo govorili, kako u
umjetnosti mora biti samo stopostotna sigurnost, a ne stotinu i
deset postotaka i da sve ono to je previe, uzrokuje isto
tako tetu kao i ono to je premalo. Raditi s najmanjim ulogom
sredstava nije nipoto navika i osobina plaljivca ili oprezna
ovjeka, jer upravo oni trae stotinu i deset postotaka sigur-
4*
51
nostl, i zbog toga npostiu nita; uspjeh postiu samo oni,
koji poznaju stvari. Sigurnost je tajna svake neoptereenosti i
vjetine.
2. Treba se uvati i prevelike raznolikosti. Gdje treba sloiti na
slove razliitih rezova i u razliitim stupnjevima, tamo treba
tako provesti razliku, da se jasno raspozna, koji je naslov va
niji i koji mu stepen pripada. Naslov se moe sloiti j u pismu
teksta, ako .je po svome poloaju dosta uzdignut. Najljepe pri
rune tiskanice imaju samo jednu jedinu veliinu pisma, ne zato,
to bi se tu i'z nevolje pravila vrlina, ve zato, to se sigurna
vjetaka ruka osjea ba tamo, gdje su sredstva ograniena.
3. Bilo bi pogreno paziti samo na to, da se naslov snano uzdie
od temeljnog pisma i da uz njega dobro izgleda. Isto tako
manje je vano i to, da temeljno pismo daje lijepu sliku pokraj
veih stupnjeva naslova. Kad naime dva razliita pisma stavimo
jedno kraj drugoga, mijenja se njihov izgled, katkad u njihovu
korist, ali esto i na njihovu tetu. Treba uvijek paziti na to, kako
e djelovati promjene. Obzir prema tekstovnom pismu odreuje
mjeru svih drugih pisama, to ih pokraj njega elimo upotrebiti.
Naslov moemo staviti u sredinu ili na poetak retka. Pravilno je isklju
ivati ga prema sredini, ali to sasvim ne odgovara bitnoj osobini
pisma, njegovoj usmjerenosti na desno. I sva su tipografska pisma, neka
vie, a neka manje vjerno preuzela poteze rukopisa. Ti su oblici nastali
pokretom desne ruke, pa imaju dakle odreeni karakter smjera. Tko
pie od lijeva na desno, poinje redak lijevo.
Tipovi tipografskih slova, koja jedva da sakrivaju ono rukopisno, kod
drugih je to sakrivenije, ali se jo uvijek opaa. Rimska kapitalna slova
izgledaju na prvi pogled kao oblici nekog pisma uklesanog u kamen, a
klasicistika antikva opet pisma urezanog u bakru, a da izvjesna usmje
renost u desno ipak nije uoljiva. Futura je jednom pokuala, da tri
izrazito desnosmjema slova, koja prema listini normalnog lijevanja
sainjavaju vie od petine itave koliine malih slova nadomjesti nepo
kretnim formama n, m i r, ali ta se slova nisu uvela. ini se, da nijedno
evropsko pismo ne moe biti bez desno usmjerenih oblika slova n,
m i r.
Tako se od pronalaska knjigotiskarstva svaka tipografija koleba izmeu
stila, koji nastoji uzeti u obzir tu dinamiku, tu usmjerenost pisma na
desno, ime potuje njegovo rukopisno porijeklo, dakle izmeu dina
mike tipografije, koja se iskljuivanjem prema lijevo jednako nalazi
u starim pergamentskim rukopisima kao i u najnovijoj reklamnoj tipo
grafiji, i izmeu arhitektonskog stila, koji znakove pisma uzima kao
kamenie neutralne po obliku, te njima najradije gradi strogo sime
trine graevine. Sve u svemu, praktine su i tehnike prednosti obaju
52
st hl ova podjednake. Ipok nema sumnje, da je tipografija srednje osi
s obzirom na ukoenost oblika francuske antikve ovdje vie na mjestu
negoli kod ikojeg pisma s rukopisnim duktusom.
Da nejednako iroke retke iskljuujemo nadesno, to se protivi biti
pisma, koje se ako ve ne pie, a ono bar uvijek ita s lijeve strane.
Trebalo bi izbjegavati te nelogine naine sloga.
a b ________________
J ednake koliine rijei: a u nejednako irokim retcima iskljueni prema sredini, b isklju
eni prema desno i c prema lijevo, c je naravni oblik pjesnikoga sloga, b protivi se desno-
smjernosti naiih evropskih pisama, d je naravni oblik proznoga sloga, naime jednako iroki
retci s kraim izlaznim retkom.
Ako naslove iskljuujemo ulijevo, lake emo se odrei uvlaenja kod
prvog retka svakog odsjeka. S time se sasvim dobro slae uobiajeni
smjetaj priglavnog naslova. Sasvim kratke priglavne naslove mogli
bismo koji put staviti i kao biljeku na rubu kraj najgornjeg retka.
Razmak naslova od prvoga ret'ka onoga odsjeka, kojemu priipada,
rijetko se ispravno odmjeruje. Ako uzmemo tri prazna retka, pa naslov
stavimo na visinu srednjeg retka, stajat e neto previsoko. Prostor
izmeu njega i odsjeka, koji mu pripada, trebao bi biti neto manji
nego prostor izmeu njega i preanjeg odsjeka. Sto on u ovom
stoaju ne dri registar, to je manje zlo od onih, na koja treba jo
raunati.
No isto bi tako biJ o nepravilno, kad bismo naslov postavili prenisko.
Koja je to ispravna visina, u kojoj on mora stajati, da bi se najbolje
iskoristio -bijedi prazni prostor kao podloga i da bi ujedno bio dovoljno
slobodan od preanjeg odsjeka, a da ipak nagJ asi svo|u pripadnost
slijedeem, o svemu tome ne e biti razilaenja u nazorima, ako malo
razmislimo.
63
Kbd poetnih kolumni s mnogo praznih redaka ispred prvog retka
izostavlja se priglavni naslov, ali se gornja granica strane sloga moe
naznaiti pomou jedne linije. Katkad se i mjesto toga u visini prvoga
retka stavlja naslov novoga odsjeka, pogotovu ako stupanj pismo nije
Debelom linijom naznaeni naslov stoji tono u sredini. Njegov
je razmak od slijedeih redaka, kojima pripada, prevelik.
Naslov stoji neto nie. Tako i mora biti.
velik i Oko naslovi u itavoj knjizi nisu prekratki. Ne bi bilo zgodno
s priglavnim naslovom sasvim izostaviti i brojku strane upravo kod
poetnih kolumni, jer kazalo upuuje itaoca veinom na takve strane.
Zato je treba sloiti manjim pismom i staviti u zagradu u sredini na dnu
strane. Staviti je u zagradu, to ovdje ima svoj smisao, jer znai, da taj
manji broj zastupa pravi broj strane, koji inae nalazimo gore. Ne bi
meutim imalo smisla, da sve strane knjige oznaimo brojevima u za
gradi. TrebaJ o bi uope, sa zagradama to vie ted|eti, jer tekst u
zagradama, kao da se izdvaja od ostalog. Moemo dakle staviti u
54
zagradu malu digresiju, oko elimo malo zastraniti, pa nakan za
grade opet nastaviti svoj tok misli. Ali neki dodatak, koji sasvim lijepo
spada u tekst, ne treba stavljati u zagrade,- to je pogotovu suvino,
ako smo razliku dodatka oznaili manjim stupnjem pisma ili stavljanjem
u poseban redak:
AN N A BO LEYN
(prema jednoj slici u Windsor Castleu u Londonu)
Meu poetne kolumne, kod 'kojih je otpao naslov strane, ne ubrajamo,
dakako, strane, koje samo sluajno poinju nekim naslovom, dok se
naslovi jednakog reda inae nastavljaju na preanji odsjeak.
5. Poetna slova
Poetne kolumne prije su se gotovo uvijek ukraavale inicijalima. Oni
su najljepi ukras briljivo sloene i isto tampane knjige i mogu knji
gama, koje su tampane istim pismom, dati sasvim drugaiji karakter.
Ali kod knjiga, nainjenih bez ljubavi j na loem papiru, inicijali dje
luju kao brHjantno prstenje na prljavoj ruci.
Najmanje pretenciozan oblik inicijala jest veliko poetno slovo iz
neto veeg stupnja pisma, a postavlja se na prvi, malo uvueni redak.
Inicijal mora biti tono u istoj liniji s retkom. Vei inicijali stavljaju se u
prostor, koji smo stvorili time, to smo uvukli vie redaka. Njegova
slika mora biti tono u liniji s najdonjim od redaka, koji su uvueni
radi njega.
E
Ispravan pojolaj
manjih inicijala
55
G
Ugraivanje veih
inicijala
esto puta emo morati turpijom oduzeti meso pojedinom slovu, ako
u oskudici pravih inicijala uzmemo velika slova nekog veeg stu-pnja.
Ona su veinom preteka i zato to uvijek ostaje samo pomo u nevolji.
Danas moramo osobito upozoriti na to, da se kod rzbora inicijaJ a
mijeaju stilski oprena pisma. Veinom manjka ono najnunije, jer se
nastoji jeftinim sredstvima svratiti pozornost na tipografsku umjetnost.
Mnogi uvlae prvi redak kraj u-krasnog slova neto manje od slije
deega, da. bi oznaili, da on pripada inicijalu. To je nepotrebna sitni-
avost, a osim toga i loe izgleda. Nekada se naprotiv izmeu inicijala
i temeljnog pisma posredovalo na taj nain, to se nekoliko slova ili
itav redak, nadovezanih na inicija-le, sloilo u kapitelhen pismu ili ak
velikim slovima. Brino uvanim knjigama moe ovakav poneto sta
rinski ukras jo i danas dobro pristajati. Ako poeci poglavlja imaju
ugraene inicijale, onda treba dosljedno i kod ostalih odsjea'ka uzeti
pune poetke, ako ne elimo nastalu prazninu zbog uvuenog jetka
ispuniti nekim znakom ili ornamentom. Tko meutim ne moe jae da
uvlai redaik, neka se zadovolji kako smo to ve preporuili
manjim inicijalima, koji se postavljaju na prvi, neto uvueni redak.
U nekim 'knjigama i u tiskanicama nalazimo ukrasnih slova svake vrste,
ija veliina nije ni u kakvoj vezi s pismom i smislom teksta. Onome,
tko je odgovoran za oblik, najozbiljnije preporuamo, neka bude
oprezan i neka se upita, nije li ova pretjerana ljubav prema tako
besmisleno velikim inicijalima u neku ruku odraz njegova karaktera,
koji se kako kau grafolozi oituje i u rukopisu i potpisima s pre
tjerano veli'kim poetnim slovima. Osobita Ijubav^prema oblicima, koji
imaju 'karakter neeg, to se istie i po tome neeg, to djeluje domi
nantno, pokazuje uvijek potrebu autokritike. Ako pritom istodobno po
stoji i patos, nazivamo to eljom za veliinom. U istom karakteru
56
pismo, ovo je znak, da se radi o jakoj samosvijesti. Nestaje li sklada
s opim duktusom, mislimo naprotiv na astoljublje, slavohlepnost,
lanu ednost, tatina, tajnu oholost. Ispitajmo zatim, jesu li visinom
pojaa*ne majuskule ujedno iroke i uske ili su pretjerano iroke. Ono
prvo pokazuje veliku osjetljivost osjeaja asti radi nezadovoljene po
trebe za isticanjem, a ovo drugo naduvenost, aroganciju, pa katkad
ak i bojesno preq'enjivanje samoga sebe tako kae Klages.
6. Isticanje
Istiemo li pojedine rijei i itava tekstovna mjesta, ugroavamo zatvo
ren i miran cjelokupni dojam strane sloga. Istaknute rijei izgledaju
dobro samo onda, ako su u neku ruku podjednako podijeljene preko
dvostruke strane i ako nemaju nekih upadljivih razlika u svjetloi, kao
na pr. poneko koso pismo kraj antikve. Prvorazredni pisci znaju tako
pisati, da italac i bez tipografske pomoi naglaava rijei, koje treba
naglasiti. Nuno je meutim isticanje kod znanstvenih knjiga svake
vrste, a osobito kod akcidencija.
Veoma poznato, ali i najgore sredstvo isticanja je: spacionirani slog.
Kod frakture veinom i nema drugoga. Spacionirane rijei unose svi
jetle pruge u stranicu, koja je inae podjednako sloena. Zbog njihove
uobiajene slike rijei, koja je razvuena u irinu, tee ih je itati, ali
one nesumnjivo upadaju u oi. Ne moe se zanijekati, da ovakav nain
isticanja djeluje bez obzira na sve prigovore protiv spacioniranja, izne
sene u prvom poglavlju (str. 33.).
Spacioniramo li meutim dui niz rijei ili itave odsjeke, umanjili smo
itljivost tako, da se na koncu istie jo samo namjera isticanja, dok
same rijei, od kojih smo htjeli dobiti snaan govor, jedva jo primje
ujemo u svijetloj magli.
Ako spacioniranu rije ne okruuje dovoljna koliina nespacioniranog
sloga, onda se ona ne istie,- zato je bolje ne isticati je na takav nain,
jer obino rijei, koje moramo istaknuti, na pr. u slogu kataloga, stav
ljamo na poetak retka (str. 89.).
Mnogo je prikladniji za isticanje pojedinih rijei ili niza rijei kurziv.
Isticanje debelim pismom jest sredstvo, koje snano djeluje i kome se
rijetko odupire zatvorenost kolumne, pa ga ne treba upotrebiti bez
vrlo vana razloga. J o je prikladniji slog s kcupitelhenom kojim se rado
slue anglosaksonske zemlje. Isticanje pojedinih rijei u skupini rijei
ili stremi sloga pomou boje stavlja slagara pred teku zadau, koja
se dade rijeiti samo u rijetkim sluajevima. Kod veine papira ne
moemo postii, da se linija u boji tiskane rijei tono podudara. Bolje
je zato^upotrebiti druga sredstva (str. 164.).
Vrlo loe i nemirno djeluje, ako istodobno istiemo I spacioniranim
debelim pismom. Posve je besmisleno, kad netko smatra, do se uinak
67
isticanja moe jo pojaati, oko pojedine rijei sloene u debelom
pismu i spacioniro. Uinak isticanja debelog i spacioniranog pisma
temelji se na kontrastu svijetlo-tamno. Debelo pismo je tamnije, a
spacionirano je svjetlije od temeljnog pisma. Spacionirati debelo pismo
meutim ne znai pojaati tu suprotnost, ve je oslabiti. Ima jo mnogo
drugih sredstava, kojima moemo neto istaknuti. U estom poglavlju
vratit emo se jo na to pitanje. O boji e takoer biti jo kasnije
opirno govora Istr. 157.).
7. Umetci
Za slog umetaka, koji nadopunjuju ili proiruju tekst, sloen u temelj
nom pismu, uzima se manji stupanj temeljnog pisma. Pritom moramo
paziti, da ispravno odmjerimo proloak: on je uvijek ispravan, ako ne
smeta, odnosno kad se ini, da je manje pismo proloeno isto tako
kao i vee. Ako je proloak obilan, treba manji stupanj manje prola-
gati nego vei; no veinom moemo ostati kod jednakog proloka.
Tu meutim nema pravila.- odluuje samo izgled.
Sve manje stupnjeve pisma u nekoj knjizi moramo uvlaiti jednako kao
i temeljno pismo. Ako uvlaenje kod temeljnog pisma iznosi jedan
etverac, mora iznositi etverac temeljnog pisma i kod manjih stupnjeva.
8. Napomene ispod linije i biljeke
Isto vrijedi za proloak i uvlaenje kod napomene ispod linije.'Nju
rastavljamo od teksta ili jednom ne prefinom linijom ili samo dovoljnim
razmakom. Rastavna linija 'kroz cijelu irinu slike slogo manje je upa
dljiva i bez sumnje izgleda ljepe nego komad od etiri iili pet cicera,
kako se nekad stavljalo.
Ako na svakoj strani ima vie napomena ili ako se one ne nalaze na
dnu strane, ve su sakupljene na kraju knjige, odnosno svakog odsjeka,
upozoravamo na njih malim uzdignutim brojkama. Te brojke stoje iza
rijei, na 'koju se napomena nadovezuje, odnosno na kraju reenice,
ako se napomena odnosi na itavu reenicu. Brojka ne treba nikakve
zagrade. Suvino je, to neki i uz same napomene stavljaju ove male
uzdignute brojke. Ali ta novotarija sve vie iezava.
U onim knjigama, koje nemaju previe napomena ispod linije, treba
radije uzeti zvijezdice, jer se jedna jedina nota na jednoj strani zapravo
ne moe oznaiti brojkom 1. Nau li se meutim na istoj strani dvije ili
tri napomene, moemo si pomoi s dvije ili tri zvjezdice.
Naelno se napomena ispod linije ne lomi, nego se stavlja ispod strane,
kojoj pripada. Kad' se dogodi, da se na neku osobito dugu napomenu
ispod linije upozorava tek u jednom od posljednjih redaka, a radi se
58
o desnoj strani, tada se obino ostatak napomene, koja se ima staviti
dolje, tako prelomi, da svaka od obiju slijedeih strana, koje onda
stoje jedna nasuprot drugoj, dobivaju po polovicu toga ostatka. Kod
Bodonia dapae itamo.- Moramo li biljeke smjestiti na dnu strane,
ne smijemo smetnuti s uma, da ih moramo podijeliti na obje strane,
koje lee jedna nasuprot drugoj, tako da odnosne strane, kad otvo
rimo knjigu, budu potpuno simetrine. Ovom zahtjevu meutim mo
emo udovoljiti samo onda, ako biljeke, koje pripadaju lijevoj strani,
imaju isto toliko Ni vie redaka negoli biljeke, koje pripadaju desnoj
strani.
Marginalije su rubne napomene (postranini rub strane). Kao prave
napomene nalazimo ih rijetko. One nerazmjerno poskupljuju slog
knjiga, a izgledaju dobro, samo ako su rubovi papira iroki. Danas im
je uglavnom svrha do upozore na pojedina mjesta u tekstu, te su oso
bito omiljele u reklamnoj tipografiji, gdje veinom u jednom retku nado
mjetaju naslov. Ako biljeke na rubu imaju vie redaka, valja ih na
lijevim stranama iskljuiti udesno, a na desnim stranama ulijevo, da
bi se uvijek oslanjale na stranu sloga. Tehniki bi bilo zgodnije, kad
bismo ih mogli zatvoriti u sredinu jer tek kod prijeloma vidimo, na
kojoj e strani stajati ali to ne izgleda lijepo. Prvi redak mora biti
tono u liniji s retkom teksta, kojemu pripada.
9. Slaganje pjesama
Pjesme bismo mogli itati da ih sloimo kao nevezani govor, dakle u
glatkom slogu, ne oznaujui stihova ni strofa. Ali to onda ne bi bilo
slaganje pjesama. Kod -rtjih poinje svaki vers (stih) versc u iz
vornom smislu rijei, dakle ne strofa s novim retkom. Retci mogu
biti kod stiha, istoga metra, na primjer kod heksametra .razliito
iroki. Kod slobodnijih metara moe ta razlika biti znatna. Nitko dosad
nije prigovarao zbog nejednako irokih redako, oni su, tavre, tako
postali slikom i prilikom metrike vezanosti, pa je zazorno i nelijepo
proznim tekstovima davati takav tipografski oblik jer to djeluje smi
jeno. I zato takvi tekstovi, koje sasvim protiv volje itamo skandi
rajui, t. j. naglaavajui arze i teze, gube svoju ljepotu. Izmeu za
sebnog ritma dobre proze i ritma poezije tako je temeljita razlika, da
ju je i tipografija morala potovati.
Neko su vrijeme sve poetke stihova, dakle poetke svakog retka
slagali velikim poetnim slovom, omraena rije verzal i potjee
odatle. Od toga se danas opet odustalo, a odluku o tome trebao bi,
gdje je to mogue, donijeti sam pjesnik.
Slog pjesama moe i mora uvijek biti sloen podjednako. Najbolje je
upotrebiti iskljuak, koji odgovara starom troetvrtincu, dakle onom,
o kome smo govorili na 35. stranici. Ako je redak osobito irok, a pro-
59
loak veoma obilan, odnosno, oko pismo tee vrlo iroko, bolje
je upotrebiti vei, a kod kratkih redaka i uskih pisama manji iskljualc
Poetak nove strofe veinom oznauje uvueni stih. Ako to ne bi bilo
dovoljno, ostaje jedan redak prazan. Budui da retci moraju pasati
drati registar (pristajati), ne smije razmak od strofe do strofe biti
proizvoljno velik.
Slog pjesama moe samo onda pruiti lijep izgled, ako je slika sloga
dobro odmjerena i ako je u ispravnom odnosu prema formatu papira.
Najbolje je, da se slika sloga ravna prema prosjeku redaka, koji su
u knjizi najiri. Nije 'nikakva nesrea, ako koji put moramo neobino
irok redak lomiti, smijemo ga dapae katkad izuzetno pustiti, da
prijee irinu sloga. Budui da se zbog atirunga i prozirnosti papira,
koja se gotovo uvijek javlja, zapaa tisak poleine, dobivamo u ita
voj knjizi u neku ruku zatvorenu sliku sloga.
Upravo kod pjesama nije ni od kakve koristi, da prejakim pismom
i neproloenim slogom jo posebno naglaavamo nepravilnost izlazaka
pojedinih redaka.
Budui da se pjesme vie obraaju uvstvu itaoca negoli njegovu
razumu, ne bi se naslovi nikada smjeli presnano uzdizati iznad te
meljnog pisma. Gotovo u svim sluajevima dovoljno je samo temeljno
pismo. Ni ivi naslov kolumne nema io traiti u zbirkama pjesama
pogotovu u kolskim knjigama ili znanstvenim izdanjima.
10. Slaganje drama
Osim naslova, koji dramu dijeli u inove (akte), a inove dalje u prizore
(scene), treba tipografskim sredstvima uvijek oznaiti jo ime osobe,
koja govori, i scenske napomene. S obzirom na svrhu izdanja, donijet
emo i odluku, hoemo li se posluiti razlikama, koje jae djeluju ili
su manje upadljive. Razlike mogu biti velike, ako se drama J iska samo
za glumca, koji e iz nje uiti. Ako pak treba dramu pruiti itaocu
kao pjesniko djelo, onda ne smijemo prekoraiti mjeru one upravo
doputene razlike, jer su i scenske napomene tek rijei pjesnika neop
hodno nune za razumijevanje samoga djela. Osobito su za to pri
kladna pisma, koja omoguuju da upotrebimo velika slova ili slog u
kapitelhenu, a osim toga imaju jo kurziv.
Ako je isticanje ve provedeno drugim tipografskim sredstvima, onda
nije potrebno, da nakon imena osoba stavljamo dvije toke kao i
zagrade kod scenskih napomena. Slog drame u prozi^nije naroito
teak, a niti slog u stihovima nije nerjeiv problem. Tee je meutim
tipografski svladati mijeanje stiha i proze, uobiajeno kod Shake-
spearea, pogotovu oko najdulji stihovi priblino dostiu irinu kolumne,
odreenu od proznih redaka.
60
Kod drama u stihu stavljaju simena osoba obino u poseban redak,
koji se iskljuuje u sredinu, no ta sredina ne moe nikako da djeluje
kao sred'ma slike sloga. eljena simetrija tu je posve rasklimana. To
se osobito jasno vidi onda, ako pojedine rijei jednoga stiha izgovara
vise osoba za redom, pa se te rijei slau s odgovarajuim uvlae
njem, da bi se mogla raspoznati njihova meusobna ovisnost.
V OJ V ODA
Kako ste Proteju dragi? Turio, kako ste?
Vidje li tko od vas Englamoura skoro?
TURI O
J a ne.
PROTE J
Ni ja.
VOJ V ODA
Vidjeste Silviju?
PROTEJ
Ni nju.
V OJ V ODA
Pobjec, dakle, Valentinu slugi,
A Englamour bje taj, to je otprati.
Znatno bolji poredak redaka u dramskom slogu stihova vidimo u pri
mjeru, koji dalje objavljujemo. U njemu su imena osoba postavljena sa
strane uz prvi redak pripadajueg odsjeka. Ovdje i kapitelhen slova
u imenima osoba djeluju vrlo lijepo.
V o j v o d a : Kako ste, Proteju dragi? Turio, kako ste?
Vidje li tko od vas Englamoura skoro?
T u r i o : J a ne.
P r o t e j : Ni ja.
V o j -v o d a : Vidjeste Silviju?
P r o t e j : Ni nju.
V o j v o d a : Pobjee, dakle, V alentinu sl ugi
A Englamour bje taj, to je otprati.
Ako imena osoba sloimo velikim slovima temeljnog pisma, ona kod
mnogih pisama djeluju preteko. Stoga je bolje, da ona budu manja,
jer time vie dolazi do izraaja rije, koja se u tom tekstu izgovora.
61
11. Naslov knjige i naslovni arak
Prije se openito obiavalo, a i danas to vrijedi kao pravilo, da se
pred prvi orak knjige, koji poinje so stranicom broj 1, stavi naslovni
arak. No budui da je za knjigoveu nezgodno, a za vrstou uveza
nepovoljno, ako prvi (i posljednji) arak knjige nisu itavi arci, sve se
vie prakticira, da naslov knjige bude na prvom arku. Ako arak u tom
sluaju sadrava i kazalo, moramo ga tiskati na kraju. Pravi naslov
knjige nalazi se redovito na treoj strani. Na prvoj se strani oznai
samo ime pisca i naslov knjige, najbolje sasvim jednostavno u pismu
teksta ili u neto veem stupnju od njega. Slagati ovaj krai naslov
kao pravi naslov knjige, samo s malo manjim pismom i bez oznake
nakladnika1, ne bi odgovaralo njegovoj beznaajnosti. J edan jedini
redak u visini najgomjeg retka kolumne bez ikakva isticanja posve je
naravan i tako ine nakladnici, koji su poznati po uzornoj opremi
knjiga. Druga strana mora pod svaku cijenu ostati prazna, a po mogu
nosti i etvrta, samo na njoj mora stajati Copyright-bil jeka, jer tako pro
pisuju Amerikanci. Moramo li sta-vitf neku posvetu, smjestit emo je na
petu stranu, a najbolje je sloiti je takoer u temeljnom pismu, bez
ikakve kienosti, na nain, koji daje to jednostavniji cjelokupni obris
redaka. Ako je uope potrebno neto istaknuti, neka to bude vrlo
suzdrljivo.
Zatim slijede predgovor, kazalo i uvod. Ako su ove naslovne strane
oznaene -rimskim brojevima i tiskane posebno, onda na prvoj strani
prvog arka zapoinje uvod ili sam tekst knjige. O smjetaju kazala
treba uvijek malo razmisliti. Kazalo je promailo svoju svrhu, ako ga
ne moemo odmah nai. Ako -je predgovor dugaak, stavit emo sadr
aj na -kraj knjige, ukoliko nemamo neki opravdani razlog, da ga
stavimo -naprijed. U svakom sluaju spada kazalo onamo, gd-je najbolje
slui itaocu. Vea ili manja -udobnost kod izradbe knjige smiju naelno
tek u drugom redu odrediti njegovo mjesto.
Naslove pojedinih dijelova, predgovora, uvoda kao i kazala ili dru
gih oznaka, to ih jo knjiga moe sadravati, valja sloiti, kako
odgovara naslovima u samoj knjizi.
Bez vana ra-zloga ne treba odstupati od temeljnog pisma. Knjiga
mora na svakoj strani imati isti karakter oblika, ona mora, ma gdje
je otvorimo, imati isti izgled i osobitost. Treba stoga izabrati tako
lijepo temeljno pismo, da svakome bude ao nadomjestiti ga nekim
drugim pismom. Ako pak moramo mijeati pisma, treba pripaziti na
ono to emo u tom pogledu rei u uputama o finom slogu (str. 120.).
Pravi naslov knjige spada meu najzahvalnije, ali i najtee zadatke,
koje pred nas postavlja knjiga. Katkad ih je zbog toga gotovo i
nemogue rijeiti, jer se od naslova oekuje usluga-, koja se istodobno
ne -moe izvesti. Mi nadov treba da predstavi knjigu itaocu asno i
62
sveano, kako to pripada ovako ceremonijalnoj radnji, a to je u
naelu i njegova prava zadaa, ili on treba itaoca pouiti o svemu,
to bi u pogledu poznavanja knjige moglo biti znaajno, a. to se
nalazi na najrazliitijim mjestima knjige, dijelom sprijeda, dijelom
straga. Oba je uinka mogue samo u rijetkim sluajevima spojiti
jedan s drugim. Trebali bismo se stoga odluiti, da obje ove razliite
zadae i podijelimo na dva razliita dijela u knjizi, i to na taj nain,
da se u glavnome naslovu spomene pravi naslov knjige i ime pisca,
te uz to jo nakladnik i mjesto izdanja, a sve druge obavijesti da se
sjedine na nekom drugom mjestu knjige, koje bi se lako moglo nai.
Zato je najprikladnija ona strana, na kojoj su se te oznake mogle
nai,prije negoli je augsburki tampar Ratdolt sloio prvi naslov knjige:
Do tog vremena knjige nisu imale svoje naslovne stranice, nego su se
svi podaci o knjizi tampali na kraju knjige. Potrebno bi bilo tampati
jo jednom itavi naslov knjige i uope najsavjesnije objaviti sve, to je
prema naelima znonstvene bibliografije vrijedno znati. Kad bi se
uveo taj oblik tiskarske oznake, ne bismo podatke o knjizi vie traili
na drugom mjestu, a naslovna strano knjige, osloboena ostalih zada
taka, mogla bi postati kao neka sveana ulazna vrata za itaoca. Osim
toga tipografija same tiskarske oznake bila bi najjednostavnija na svi
jetu: posve bi bio dovoljan glatki slog, prikladan oblik za sve stvarne
obavijesti.
Ni reprezentativni naslov knjige ne smije liiti nekom triumfalnom luku.
Preveliki stupnjevi pisma, koje jo uvijek nalazimo ovdje, imali su smi
sla, kad se slog unutarnjeg naslova upotrebljavao i za tisak vanjskog
omota. Pismo vanjskog naslova knjige mora biti u izlogu knjiare ve
izdaleka itljivo. Njemu stoji na raspolaganje i itava prednja povrina
knjige, dok se unutarnji naslov knjige mora ravnati prema slici sloga
knjige, te samo svraati pozornost itaocu,'koji otvorenu knjigu dri
u ruci na uobiajenoj udaljenosti. Ni u kojem sluaju, mje rvuno, da
ve u unutarnjem naslovu gledamo veliinu stranice sloga, ali bi slog
bio pogreno sloen, kad bismo listajui dalje nali manju ili veu
stranu sloga, negoli smo to naslutili, kad smo pogledali naslov.
Kad biramo pismo, moramo misliti na to, da unutarnji naslov pripada
knjizi, da je i on njezin organ. Ako je mogue, treba i na naslovnoj
strani upotrebiti temeljno pismo knjige, bar u onom retku, kojim ozna
ujemo nakladnika. Kod veih formata morat emo meutim potraiti
vei stupanj tekstovnog pisma. I sva ostala isticanja moramo onda
sloiti veim stupnjem temeljnog pisma, osim ako su ve u samoj
knjizi rubrike sloene iz nekog drugog pisma. Ponekad smo naime
prisiljeni, da kao temeljno pismo knjige uzmemo neko dodue itljivo
i izjednaeno pismo, ali bez ljepote. Zato se u veim stupnjevima rado
izabira neko zaniml|ivije pismo, ali tako da se ono moe upotrebiti
samo poevi od nekog odreenog stupnja, t. j. sve manje stupnjeve
63
Dr aguti n Tadi j anovi
BLAGDAN ETVE
SA BRA NE P J ESM E
Izdavako poduzee
ZORA i SEL J A K A SLOGA
ZA GREB
I
Simetriki sloena naslovna strana knjige.
64
DOI VLJAJI
DOBROG VOJNI KA VEJKA
ZA SVJETSKOG RATA
ROMAN U ETI RI DI J EL A
J AROSLAV HASE K
I L UST RI RA O: J O SE F LADA
ZA GREB 1958
Asimetri&i sloena naslovna tirana knjige. Djelovanja takve stranice dolazi do punog
izraiaja tek kad se otvori knjiga, pa se vidi i nasuprot stojea (prazna) lijeva stranica.
5
65
uipotrebit emo u temeljnom pismu, a sve stupnjeve, koji su vei od
temeljnog pisma, u ovom drugom. Naravno, da ono mora po stilu
odgovarati temeljnom pismu.
Nejednako iroki retci naslova obino se iskljuuju u sredinu. Na taj se
nain samo s imenom pisca, samim naslovom i oznakom izdavaa
moe sloiti skroman ali dostojanstven naslov knjige, koji lijepim sig-
netom moe jo dobiti na izraajnosti.
Ako se naslovom moraju izvriti jo neki drugi zadaci, kao to je to
veinom sluaj kod znanstvenih i tehnikih knjiga, onda se mirne due
moemo odrei stroge simetrije srednje osi i sve prema smislu pregled
no sloiti u slobodne grupe. Naroito naglaavanje slike sloga kao
asimetriki sloenih naslova* nije nuno, jer je lijeva strana, koja lei
nasuprot ovoj uvijek prazna. Ovu posljednju treba meutim uvijek
promatrati kao vanu komponentu oblika te dvostruke strane, i u
cjelini ne smije s obzirom na podjelu prostora biti nikakva nesklada.
Oiti sklad izmeu tiskane i iste povrine zahtijeva osobito fin osjeaj,
za kojt nema nikakva recepta. Razumije se, da i unutarnji dio knjige
mora biti prilagoen asimetriki poredanom naslovu, bilo to postra-
ninim ulaganjem broja strane ili meu naslovima ili pak ilustracijama
i slikama u tekstovnom dijelu. Odluka o tome, hoe li neki naslov knjige
bi-tf sloen simetrino ili asimetrino, ovisi uglavnom o tipografskoj
strukturi unutarnjeg dijela knjige, a ova opet esto obvezatno odaje
ovaj ili onoj nain oblikovanja. Na primjer, slog pjesama i drama u
sti'hu ostat e u liku jedne posebne ili dvostruke stranice uvijek asime
trino djelo i nita ne bi bilo naravnije nego da se i naslov, uvez i
zatitni omot izrade u tom smislu.
Ako nasuprot naslovu na lijevoj strani stoji neka naslovna slika ili kod
djela u vie svezaka cjelokupni naslov zbirke, onda imamo drugi za
datak, te moramo paziti, da ta dvostruka stranica lijepo izgleda. Ako
naslovna slika ima veliinu sloga, onda treba dapae razmisliti i o
tome, hoemo li uokviriti simetrian naslov. Dvostruke naslove treba
izbjegavati. Oni esto stavljaju slagara pred nerjeive zadatke. Bolje
je na treu stranu staviti naslov zbirke bez oznake izdavaa, a na
petoj sam naslov sveska. Takvim poretkom pritedjet emo sebi oajne
i tek rijetko uspjele napore, da obadvjema nasuprot stojeim sime
trinim ili asimetrinim naslovnim stranicama dademo potrebnu ravno
teu.
12. Kazalo (sadraj)
Kazalo je esto puta doista nepotrebno. Ono je potrebno samo kod
knjiga, koje se sastoje od raznovrsnih sastavnih dijelova ili su obilno
ralanjene. Tu ono mora itaocu dati brz pregled o sastavu knjige
te redoslijed i poredak dijelova, kao i omoguiti, da ih brzo nae.
66
Da su navedene brofke brojevi strana, na to ne treba posebno upo
zoravati i zato je bolje, da rije strana, koja se jo uvijek stavlja
iznad niza brojaka, sasvim izostane.
Da se jasno oznai stepen odsjeka i pododsjeka, prave se uvla
enja, koja od stupnja do stupnja ne smiju iznositi vie od etverca.
Kod dugakih kazala moe jo biti isticanja i naslova, ali I tu se treba
zadovoljiti s najmanjom dovoljnom razlikom, esto e biti dovoljno
i samo pismo, u -kojem je sloen tekst. O istokavanju govorit emo
kod rednog sloga (str. 91.).
SA DRA J
7 Atomska fizika i slika svijeta
81 Atomi kroz vjekove
129 Uloga atoma u ivotu svemira
185 ovjek i atom
195 Popis literature
197 Popis slika
Ako se kazalo sastoji od sasvim malenih rijei, ne moramo iskoristiti
svu irinu retka, da ne dobijemo preiroku istokanu povrinu. To uvijek
kvari istou strukture redaka. Nelijepo istokavanje redaka moe se
izbjei na vie naina, na pr. ta-ko, da se niz brojaka u kazalu ne
slae, kao to je uobiajeno, prema natrag, ve ispred poetaka
redaka (vidi primjer gore).
Kao pismo dolazi u obzir samo pismo teksta knjige ili moda neki
manji stupanj od njega. Ve smo spomenuli, da se kazalo uvijek mora
lako nai i da naslov mora biti sloen prema drugim naslovima u
knjizi.
13. Veliine knjiga
Svako nakladno poduzee trebalo bi imati odreenu veliinu svojih
knjiga. Veina njih izlazi s dva do tri vlastita formata, a poneka ih
imaju i vie. (i tim veliinama izlaze sve njihove knjige do onog
razmjerno malenog dijela, za koji nikad ni u budunosti ne e biti
normiranih veliina. Prednosti ovih razumnih ogranienja nitko ne ospo
rava, a ono bi dakako bila i vea, kad ne bi gotovo svako nakladno
poduzee imalo druge vlastite formate.
Kod bi se nakladnici mogli sloiti u pogledu normiranih zajednikih
veliina, onda bi se, ne od danas do sutra, ve u toku vremena,
prema tome ravnali tvorniari papira, graditelji brzotisnih strojeva,
dobavljai ostaloga materijala, potrebnog za knjigu i uvez, pa i
dobavljai materijala, potrebnog za otpremu knjiga, a knjiiorstvo bi
tada konano osjetilo blagodat normiranja, koje je kod drugih grana
5*
67
ve davno provedeno u korist (proizvoaa i potroaa. Smisao cjelo
kupnog normiranja moe uvijek samo biti, da se spretnim zahva
tom pomogne postepeno i samo od sebe nastalo pribliavanje odre
enim, osobito povoljnim veliinama, koje radi toga imaju i prednost,
te da se ovim ve prokuanim veliinama pribavi openito priznanje.
Umjesto ovih pojedinci su pokuali uvesti nove formate, koji odstupaju
od openito uobiajenih i iskuanih formata; zaista je to dogaaj,
kojemu nema primjera u povijesti normiranja. Nove veliine knjiga
nisu zbog toga istisnule stare, ve su pridole starima, te tako sada
imamo vie formata negoli prije. Time dakako nismo postigli svrhu
normiranja. Do ovih se veliina meutim dolo, jer se smatralo, da
treba stvoriti niz, koji u prvom redu od veliine do veliine ima uvijek
dvostruku povrinu, da bi se man'ji format uvijek mogao dobiti savi
janjem prvoga veeg, i koje u drugom redu imafu isti odnos irine
i visine. No to je oboje mogue samo onda, ako se kraa stranica
odnosi prema duoj kao stranica jednog kvadrata prema njezinoj
dijagonali, dakle kao 1 prema j/2. Konkretno to znai, da preko polo
vice dijagonale kvadrata nacrtamo novi kvadrat, preko njegove
polovice dijagonale opet drugi kvadrat i t. d.
Wilhelm Ostwald je ve g. 1911. postavio normne formate, te je
polazei od jednog centimetra doao do slijedeih jedinstvenih
formata: cm 1 -1,41; 1,41 -2; 2-2,83; 2,83-4; 4-5,66; 5,66-8;
8 11,3; 11,3 . 16,- 16 . 22,6 22,6 . 32,- 32 . 45,3; 45,3 - 64it.d.
Odibor za normiranje poao je od formata A 0, kojeg je povrina 1 m2,
te je doao do slijedeih formata, koji bi trebali vrijediti kao mjere
gotovih komada, kao konani formati:
Niz A Niz B NizC NizD
Neobrezani arci:
Razred 1 mm 610 860 710*1030
konani formati:
0 mm 841 -1189 1000-1414 h
917-1297
771-1090
1 594 - 841
707-1000 648-917
545-771
2 420-594 500-707
458-648
385-545
3 297-420
353-500
324-458
272-385
4 210-297
250-353
229 - 324
192-272
5 148-210
176-250
162-229
136-192
6 104-148
125-176
114-162
96-136
7 74-105
88-125
81-114
68-96
8 52-74
62-88
57-81
48-68
i t. d.
68
Niza D su se kasnije svi odrekli i kao normirane vrijede danas samo
knjige i broure u formatima A 4 do A 8. Za izraunavanje ovih nizova
formata nije bila potrebna nikakva vjetina. Neshvatljivo je samo,
kako se onda moglo vjerovati, da se time neto uinilo za normiranje
formata knjige. Normni su se formati pokazali odlinima i dobro
se uveli kod crtaih papira i paus-papira, kod slubenih tiskanica i
obrazaca svake vrste, a osobito kod poslovnih tiskanica, pisama,
omotnica, raunskih obrazaca i slinog. Format DIN A 6 postao je
dapae jedinstvenim formatom potanske karte. Ali kod knjige ne daju
osobine DIN-formata nikakvih prednosti: knjiga nema nita od toga,
to se svaki format moe dobiti savijanjem prvog veeg i to su
svi formati jedan drugome geometrijski slini. Nikada ne moemo
knjigu u formatu A 5 tampati na jednakom papiru kao knjigu u for
matu A 4, jer smjer toka papira dakle uzduni smjer role u kojoj
se reu arci, a koji je mnogo otporniji, mora uvijek tei popreno
na retke, ako ne elimo, da vezana knjiga pravi valove. Geome
trijska pak slinost veliina nije zapravo nikakva prednost, ve istie
sasvim potrebnu i razumnu protivnost izmeu uskog oktav-formata
i irokog kvart-formata. Sigurno bismo bili dalje doli s normiranjem,
da nismo izlegli ovo kukavije jaje DIN-formata. Danas se sve protivi
normiranju veliina knjige i to je ne samo shvatljivo, ve u ovom asu
dapae i srea. Tko naime paljivo promotri kune formate naih
nakladnika, te ih usporedi s veliinama knjiga, kakve su bile u vrijeme
pred stotinu godina, teko e moi utvrditi, da su postale ljepe i
praktinije. Naravno pribliavanje idealnoj mjeri ovdje je oevidno
ve poremeeno, a mi vjerujemo u ono, to je propovijedano kroz
stotinu godina u svim estetskim i tipografskim udbenicima, vjeru
jemo u ljepotu jednostavnih odnosa brojki. Od sedamdeset i etiri
manja standardna nakladnika formata samo pet formata imaju odnos
1 prema V~2~
10,5.15 12-17 13,3-187 14,8-20,8 147-22,8
a samo dva posljednja odgovaraju otprilike formatima DIN A 5 i C5.
Velik broj drugih veliina knjige, koje oko, kolovano na klasinoj
knjizi, smatra preirokima, mogu se veinom svesti na jednostavne
brojane odnose. Format 18 - 24 odgovara odnosu 3 :4. Izdavai oso
bito vole razmjer 2 :3, koji je vie ili manje tono podlogom formatima:
11.5-17,3 12 -18 13 19,5 13,5-20,4 14 -21
14 -21,3 14,5-22 15 -22,5 15 -22,8 15,1-22,5
15.5-23,2 15,5-23,3 15,5-23,5 16,5-24,5 18 .27
69
Najugodnije nas se jo meu kunim formatima izdavaa doimahu
oni, koji imaju odnos zlatnoga reza:
8-11 11,5-18,4 12-19,3 12,2-19,5 13,9-22,2
Ali time nije opravdana vjera u tu divina proportfone. Sve je to na
protiv pridonijelo, da su lijepi formati 18. stoljea: 11 -19,1,- 11,5-20
i t. d. u stotinu godina morati davati uvijek mjesta sve nezg-rapni-ji-ma.
(Knjige bi s vremenom mogle postati i ire da kod njihova obrezivanja
ne otpada dvostruko vie od irine negoli od visine, a na to moda
svaki proizvoditelj nije mislio.) Malo je vjerojatno, da se pritom radilo
0 promjeni ukusa, jer su upravo oni izdavai, koji su poznati po svom
dobrom ukusu posegli za uskim formatima.
Da li je upravo format -knjige pitanje dobrog ukusa? Bstetsikim ra
zlozima imaju i ovdje prednjaiti praktiki kao nii, ali preteniji.
Knjige, koje su odreene samo za itanje, ne bi smjele biti preiroke,
jer irina retka od kojih 9 centimetara kod veliina obinog pisma od
8 do 10 toaka daje najbolju itljivost. Preobilni rubovi papira nisu
meutim ni lijepi ni praktini. Preiroke knjige su nezgodne za dranje
kod Photvorimo. Odreena (stanovita) visina knjiga te vrste znai samo
prednost,- naime, na taj nain bolje iskoritavamo stalke za knjige,
a one postaju uske j lijepa oblika, to je uvijek ugodno vidjeti. Protiv
prevelikih opsega govori izmeu ostalog i ograniena izdrljivost
izdavakih uveza na stroju, koji sve vie i vie potiskuju runi uvez.
Velike knjigovenice upotrebljavaju danas uvez, ija izdrljivost zado
voljava sve zahtjeve, koje vlasnik moe traiti za svoje knjige, dok
ih ne posuuje. Knjige ne smiju biti prevelike ili preteke. Izdavai i
knjigovenice ne e da priznaju ovih ogranienja, no treba samo
pogledati u vlastiti ormar s knjigama. Ni Buckram-korice ni polukone
korice najljepih boja ne mogu sakriti, da je teki blok knjige izgubio
svoj oblik, iako knjigu rijetko itamo, ta tedimo je sasvim protiv
svoje volje, jer nam preiroki retci brzo umaraju ako i jer kr>jiga sa
svojom teinom od tri (kilograma brzo zamara zglob ruke. Danas na
ime za vrijeme itanja vie ne stavljamo -knjige -kao u staro doba na
stalak. Izdavai znanstvenih knjiga su ini se vrsto uvjereni u
to, da svaka vanija knjiga mora svoju vrijednost pokazati i^na vagi.
Ipak prva izdanja Kanta su tanki, spretni formati, kao i grko-rimski
klasici nakladnog poduzea Georg Muller (kasnije Propylaen Verlag)
1klasina izdanja Tempel-Verlaga, koja su izala u isto vrijeme. Prije
laz od velikih formata na format knjige isto je tako kriv kao i obratno.
elimo li uope nekoj knjizi dati izgled -palae, onda velikom formatu
bezuvjetno pripada i prikladno veliko pismo i sjajna oprema. Samo
neka nitko ne misli, da se takva divot-izdanja -mnogo itaju. elimo
li nekom autoru podii spomenik u srcu naroda, ne stvarajmo nikakvih
monumentalnih izdanja, koja kao nedirnuti ukras zavruju svoj opstanak
70
u ormaru premorenih velezaslunrka, ve iznesimo na trite zgodna,
lagana, lako itljiva i prije svega jeftina izdanja u depnom formatu.
Osobita sklonost izdavaa za veliki iroki format znanstvenih knjiga
ima dakako veinom druge razloge: izdavai jednostavno ele, da
to vie teksta strpaju u jedan svezak, te se zbog toga slae s malo
proloka u malenim stupnjevima i irokim retcima bez obzira na itlji
vost, pa je knjiga izvana ugledna, iznutra neugledna, poput palafi
sfine kuerine, koja trna mnogo stanova. Umjesto jedne nepriline i
teko itljive knjiurme uinimo napokon opet dva ili tri prikladna sveska!
No ima sigurno mnogo knjiga, koje zahtijevaju irok format. Na to
nas mogu ponukati osobiti tipografski zadaci kao tabelarni slog ili
ilustracije, koje u ugodno itlpvim irinama retka jo ne dolaze do
punog izraaja. U tom sluaju moramo od dva zla birati manje. Ako
se ve moramo odrei prikladnosti depnog formata, nije potrebno
da rtvujemo i ugodnu itljivost. Treba ve jednom napustiti misao, da
sve knjige moraju imati isti razmjer izmeu visine i irine. U velikim
ilustracijama i irokog formata, najbolje je od uskog formata tako
prijei na iroki, da se tekst moe sloiti dvostupono. Radi toga knjiga
ne mora postati mnogo via. Stori kvart-formati, kod kojih visina pre
korauje irinu otprilike za etvrtinu, mogu izgledati vrlo lijepo, pa ni
protiv samih albumskih formata nema se naelno to primijetiti. Kao
to ljepota neke slike manje zavisi o formatu slike negoli o tome,
ispunjava ii ono tako svoj format, da ne doemo na pomisao, da bi
on mogao biti i drukiji; tako je i s ljepotom knjige jer ona mnogo
manje zavisi o formatu negoli se openito misli. Mnogo je vanije,
da se format ravna prema potrebama sloga, a slog prema ugoaju
itaoca, o to znai, da se nikad ne dobije dojam, da su retci preiroko,
a ilustracije preusko ispale zbog formata knjige. Kad bismo pak htjeli
sprijeiti ovoj utisak, onda bismo morali raspolagati sasvim drugim
standardnim formatima negoli danas. U stvarnosti se naime izdavai
moraju veinom ravnati prema uobiajenim formatima araka, kojih
ima na zalihi, ako ne ele, da imaju previe otpadaka. Odluujemo
se dokle prema stvarima; koje moemo posve promijeniti svojim
silama. Taj papir se izrauje u rolama, koje se mogu rezati u orcima
samo tako, da najmanje dvije petine imaju krivi tok vlakanaca. a
losno fe to ljudi nisu naistu, odakle ima poeti svako normiranje.
Oblik i format predmeta koje ovjek upotrebljava, ima se odrediti
prema njegovoj prikladnosti, a prema ovim formatima morao bi se
ravnati i format svih materijala i stro|eva potrebnih za proizvodnju.
Ne smijemo, obratno, okrnjiti upotrebljivost, ravnajui se prema for
matima materijala, koji se izrauju bez obzira na konani produkt.
Ovdje je dakle prije svega vano, da budemo naistu s upotreblji
vou povoljnih formata knjige. Od toga smo danas jo daleko i po
treban je dugogodinji rad izdavaa, koji nemaju predrasuda, a svi-
71
jesni su odgovornosti i imaju tankoutni osjeaj za oblik, koji slui
svrsi. Tek onda bismo mogli misliti na normiranje formata knjige.
Da su knjige prikladne, to ne znai uvijek, da ih je lako staviti u dep
ili drati bez muke u ruci, kad ih itamo. Na svoj su nain prikladni
za rukovanje prirunici. Leksikon ili bilo koji drugi slian prirunik
smije biti velik i teak, jer, dok mi radimo, on lei pokraj nas na
pisaem stolu i mi ne itamo iz njega, kao to itamo ili bismo htjeli
itati iz nekog sveska svjetske povijesti. Kod prirunika se zaista radi
0 tom, da u jednom svesku sadre to veu koliinu teksta, ali zbog
toga se ne bi smjela rtvovati itljivost. I jo jednom naglaavamo:
svako normiranje moe uvijek vrijediti samo za 8090% normalnih
knjigo i one e zahtijevati kojih pola tuceta normiranih formata. Za
druge e nakladne publikacije uvijek biti ispravne veliine, koje se
sasvim udaljujiu od norme. Pa ni normirane veliine, kad bi se jednom
mogle pronai, ne bi se nikad dale uvesti od danas do sutra.
14. Rukopis i izraunavanje njegova opsega
Rukopis, koji se daje u tiskaru, mora biti napisan itljivo ili pisaim
strojem. Pojedini se listovi smiju ispisati samo s jedne strane, da se
kod razdiobe na slagare, ako je potrebno, moe razrezati. Ispravci,
promjene i umeci ne ine rukopis preglednijim. Prije nego se rukopis
slae, treba osobito ispitati itljivost onih mjesta, koja nisu svakome
razumljiva. Opseg i trokove tampe moemo izraunati samo ako
je rukopis napisan podjednako i isto. Neitljiv rukopis prouzrokuje,
pogotovu ako se radi o znanstvenim djelima, pogreke, koje je prilino
teko i skupo ispraviti. Zato se uvijek isplati, da rukopis, prije nego
ga predamo tiskari, dademo prepisati u isto. Prijepis mora brino
pregledati koji strunjak, najbolje sam autor, jer prepisivai openito
odgonetavaju teko itljive rukopise s jo manje iskustva negoli dobar
slagar.
Slagari i meteri (metteuri) morali bi svakako jo u rukopisu upoznati
razne dijelove knjige. Zbog toga treba sve naslove istoga stepena
podcrtati olovkom iste boje, poetak i svretak napomene ispod linije
treba oznaiti posebnom bojom. Svakome djelu treba dodaji uputu
koja sadri sve, to slagar mora znati, da bi mogao zapoeti rad.
Bilo bi esto uistinu najbolje, da svaki rukopis, prije negoli ga predamo
slagaru, dademo na pregled strunjaku za rukopise, tako da^se slagar
moe drati rukopisa, i da ne mora dugo razmiljati i istraivati, to
znae pojedini znakovi.
U rukopisu ne sm'ije biti sumnje ni o tome, gdje treba poeti punim
retkom, a gdje uvui redak. Za to je najbolje upotrebiti znakove za
novu alineju. Nadalje treba oznaiti pismo, stupanj pisma, irinu retka
1 proloak. Treba podsjetiti, da te napomene moemo staviti samo
72
ondo, ako znamo format papira i visinu slike sloga. S time smo utvrdili
i opseg, pa e biti dobro, da ne stavljamo spomenute oznajce, a da
ujedno ne izraunamo i opseg. Najbolje bi bilo, da uzmemo prazni
popir, kako bismo se uvjerili o tome, da li veliina i poloaj strane
bdgovarafu i formatu knjige.
Da bismo mogli izraunati opseg, izbrojimo najprije slogove ili slova
rukopisa. (Slogove moemo izbrojiti i tako, da obadvije ruke posta
vimo pred sebe na stol kao da sviramo na glasoviru, pa poluglasno
itamo tekst jednoga retka i pritom, poinjui s lijeva, dakle malim
prstom lijeve ruke, kod svakog sloga diemo i sputamo prst. Ako
kod posljednjeg sloga po drugi puta uzdignemo kaiprst desne ruke,
redak ima 17 slogova. Odbrojimo, na primjer, est redaka i uzmemo
iz njih aritmetiku sredinu. (Kod tih sedam brojenja koja imaju po 17, 16,
12, 12, 15,13 i 13 slogova, sedmi dio cjelokupnog broja slogova iznosi
98 :7 = 14.
Kod rukopisa, koji su pisani strojem, bolje je izbrojiti slova, jer su
ovdje svako slovo i svaki prostor meu rijeima jednako iroki. Pro
zirnim ravnalom iz celuloida, koji nam kao broja redaka uvijek stoji
pri ruci, moemo bez muke odrediti srednju irinu retka, da ga s desna
tako postavljamo na nejednako iroke krajeve redaka, i da pritom
nepokrivena prazna mjesta kraih redaka budu od oka jednaka slo
vima irokih redaka, kojo smo pokrili ravnalom. Slova tih srednjih irina
redaka izbrojimo tako, da i sva-ki prostor meu rijeima i svaki znak
ubrojimo kao jedno slovo. Zatim ustanovimo prosjeni broj redaka
na stranici i broj ispisanih listova.
AJ co safd elimo izraunati opseg, koji e dati knjiga kod odreene
slike sloga, izbrojimo po prije naznaenom postupku srednji broj
slogova redaka i srednji broj redaka na strani. Kad pomnoimo oba
broja, dobivamo srecfnji broj slogova na strani knjige. Tim brojem
moramo podijeliti ukupni broj slogova u rukopisu, da dobijemo broj
strana knjige. Isto tako postupamo, ako brojimo slovg. Ako na primjer
rukopis ima 127 listova s 32 retka, a svaki redak ima prosjeno 67
slova, onda ima knjiga sa stranom od 30 redaka, od kojih svaki ima
prosjeno 54 slova:
127-32-67 .
------------------= 169 strana.
54-30
Ili, ako rukopis ima 450 listova s 31 retkom na svakoj strani, a probni
slog pokazuje, da 7 pisanih redaka daju 5 tiskanih, onda 'knjiga sa
stranom od 27 redaka daje:
450-31 -5
= 370 strana
7-27
Ali te emo retke bre izraunati pomou pokretne raunaljke.
73
Kod prvog smo primjera uzeli, da rukopis ima 32 retka, a slika sloga
30 redaka. Tih 127 strana rukopisa (na raunaljki postavimo 32 na 30),
ako mjesto 30 redaka uzmemo 32, daju ne 127, nego 136 strana. Bu
dui da tiskani redak ima po naem raunu prosjeno samo 56 siova,
dok ih redak rukopisa ima 67, to e kad broj 56 postavimo na 67
tih upravo izraunatih 136 strana rukopisa po 30 redaka (taj ruko
pis jo ne postoji, ve smo ga samo izraunali), ako mjesto 56 uzmemo
67 slova, dati: 169 strana knjige.
Isto tako postavimo kod drugog primjera broj 31 na broj 27 i time
proitamo, da bi rukopis morao imati ne 450 strana, ve 519 strana,
kad bi imao samo 27 r'edaka na svakoj strani. No budui da 7 redakp
rukopisa daju 5 tiskarskih redaka, postavimo sad broj 5 na broj 7 i
vidimo, da je iz tih 519 strana rukopisa po 27 redaka nastalo 370
tampanih stranica. Okretljiva raunaljka, koja nam je, kad mjerimo
slike, neophodno potrebna, i ovdje se moe bolje upotrebiti negoli
raunalo, jer iz nje moemo, ako ima uobiajeni promjer od kojih
14%cm, isto tako jasno itati, kao i kod raunala od 47 cm duine.
J o emo se njome poblie upoznati u slijedeem poglavlju, (str. 82.).
Knjiga se meutim ne sastoji samo od tekstovnih strana. Zato e ko
naan raun izgledati na primjer ovako:
Poveani broj strana radi poetnih i zakljunih kolumni 8
strane te ks ta .................................................................... 370
prazne strane ..................................................................... 4
naslovne strane, ukljuivi i kazalo.................... 12
Svega 394
To u tiskarskom jeziku znai 24 arka po 16 strana, k tome pola arka
i 1 list. Za ovaj jedini list bio bi meutim knjigoveki rad razmjerno
skuplji, pa se obino uzimaju tiri etvrtine ili jo bolje, itav arak.
Prazne strane ispune se, gdje se to moe, oglasima izdavakog
poduzea. I izdrljivost uveza trpi od toga, ako knjiga poinje ili
svravg etvrt-arcima ili listovima, koji lee jedan na drugome, jer
prvi i zadnji arak moraju zajedno s koricama izdrati itav teret di
zanja knjige i teret dranja knjige u rukama.
15. Redak na arku i broj arka
Na prvoj strani tampanog arka, dakle u knjizi s arcima od esnaest
strana vidimo na 1., 17., 33., 49. i t. d. kod veine knjiga u lijevom
donjem uglu u malenom stupnju ime pisca i naslov knjige. Ova
norma ima zadau, da kod uveza sprijei zamjenjivanje s drugim
knjigama. Na istoj strani nalazi broj arka (signatura), a na treoj strani
arka (3, 19, 35, 51 i t. d.) ista brojka sa zvjezdicom.
74
Od tih oznaka italac nema ni najmanje koristi, jer slue iskljuivo
onima, koji rade na izradbi knjige. Budui da mnoge knjige ni nemaju
lih redaka u arku, ini se, da kod velikih knjigovenica ova pomona
sredstva, koja potjeu jo iz doba runog uveza, vie nisu potrebna.
Da li su arci dobro poredani, to se ve na prvi pogled vidi iz t. zv.
nestalne signature na veznom uloku (Bundstegu), koje na svakom
novom arku stoje sve nie i nie.
Treba dakle razmisliti u pojedinim sluajevima, ne bismo li mogli isto
postii s manje upadnim sredstvima. Ako meutim moramo ostati kod
retka arka, nemojmo bar spacionirati ime pisca, niti ga postavljati
kraj spacioniranog naslova. U svakom su sluaju uvijek dovoljna
poetna slova ili koja rije ili broj za prepoznovanje, ali i to treba
sloiti to sitnije.
16. Prijelom
Svaku knjigu obino slae vie slagara. Njihov slog oblikuje zatim u
strane, prelama ga, jedan jedini slagar, koji se jo naziva metteur-
en-pages, skraeno i metteur (iprelama). Prijelom nije uvijek sasvim
jednostavan, osobito onda, ako meter mora znati, kako se dijeli knjiga.
Pritom treba paziti na slijedee upute:
1. Nijedna strana ne smije imati kao prvi redak izlazni redak.
2. Ispod naslova odlomka, koji poinje pri dnu strane, moraju
. biti na|manje jo tri retka.
3. Zakljune kolumne, nazvane i izldne ili zavrne kolumne, ne
smiju biti prekratke.
4. Treba po mogunosti izbjegavati, da posljednji redak na kraju
strane bude redak s uvlaenjem.
5. Treba po mogunosti izbjegavati rastavljanja rijei na kraju
desne strane, osobito neuobiajena rastavljanja kao i ona, koja
ne odgovaraju sastavu rijei.
6. Kod svih poetnih kolumni i unutar strana sloga, kod svih
naslova istoga stepena i uope na svim mjestima knjige, koja
su jednako vana, mora prazni prostor biti jednako velik. Kad
mjerimo prazni prostor, moramo paziti na to, da retci mogu
pasati (drati registar).
7. Napomene ispod linije moraju poeti na onoj strani, gdje se
nalazi znak za tu biljeku.
Prijelom nije uvijek sasvim jednostavan, osobito ako dolaze mnogi
izlasci, mnogi naslovi i napomene ispod linije. Gdje nema izlasko treba
nesumnjivo neto rtvovati, ali izabirui manje zlo. Katkad moramo
unijeti koji izlazni redak, tako da retke pred tim iznova sloimo i
75
suzimo. Ako ih ponovo sloimo i rairimo, moemo dobiti i koji novi
redak. Pri tom naravno gubimo mnogo na ljepoti ravnomjerno isklju
enih redaka. Preiroki meuprostor rijei bez sumnje smeta vie negoli
neobino kratak izlazni redak. Tu i tamo moramo prazni prostor nad
novim odlomkom nainiti za redak veim ili manjim, ako nemamo dru
gog izlaza. Na tekstu ne smijemo nikada nita mijenjati, pa ak ni
kratiti. Skratiti 'koji put stranu sloga za jedan redak, smatra se tekim
umjetnikim nedostatkom. Na to smo se morali priviknuti u slogu dra
me i ve je nabaeno pitanje, ne bi li se to moglo uzeti u obzir kao
manje zlo i u slogu proze. Teko je na to odgovoriti potvrdno, jer
e gotovo uvijek padati u oi i smetati nedostatak redaka. Djela
s mnogo izlazaka, biljeaka ispod linije i naslova a osobito pak slog
drame je to tee prelomiti, to je manje redaka na jednoj strani.
17. Ilustrirana knjiga
Ilustracija se prosuuje s dva sasvim razliita stanovita: moemo je
promatrati kao nezavisno crtako djelo, koje nalazimo u knjizi ili pak
kao sastavni dio, kao organ ove knjige, kao djelo prave knjigotiskarske
umjetnosti. Ilustracija slii ovdje zidnoj slici. Freska na zidu je samo
stalno slikarsko djelo, umjetniko djelo za sebe, te se, ako ga skinemo
sa zida, moe odrati i u kojem muzeju, kako to dokazuju Botticellieve
freske u Louvreu. A istodobno je bitna zadaa ove zidne slike, da
kao povrina odreenih razmjera i specijalne kakvoe povrine u
zajednici s drugim zidnim povrinama pomogne stvoriti umjetniki
oblikovano plastino tijelo, dakle uoblieni prostor. Ona je dakle tako
er djelo, u najmanju ruku umjetniko sredstvo likovnog umjetnika; koji
je izradio djelo. Savrena bi ilustracija bila slikovna povrina u irini
retka, po mogunosti i u visini strane sloga, s crno-bijelim efektom,
a u skladu s pismom. Taj se efekat mora postii iskljuivo grafikim,
dakle rukopisnim sredstvima. Cjelina mora djelovati poput zidne slike,
te bi idealni zahtjev moda bio, da kao dobra zidna slika i ne ide
za tim, do bude prozor, s kojega bi ovjek uivao vie ili manje lijep
izgled, nego da kao reljef uvijek ostane zidom.
Imo mnogo lijepih i poznatih primjera za dobru ilustraciju, ia'ko se
ona udaljila od idealnog zahtjeva zidne slike. Stari pergameni rukopisi
imaju pored velikog pisma, koje je napisano crnom bojom i irokim
perom, minijature s mnogo boja, koje kao da su slikane pod povea
lom, a ipak je harmonija savrena. Ilustracije Adolfa Menzela su veoma
daleko od ideala zidne slike, ali opet neosporno spadaju meu naj
ljepe, to uope postoje. Umjetniki stepen ilustracije rezultira iz
osobina, koje u grafikoj umjetnosti nalazimo i izvan knjiga, a ne iz
dekorativnih vrednota, koje koriste knjizi kao jednoj vrsti cjelokupnog
umjetnikog djela. Tu specifino grafiku vrijednost mi mjerimo po suge
76
stivnoj snazi, kojom nam ilustracija daje, da doivimo poglede umjet
nika i do sudjelujemo u njegovom svijetu sanja, u njegovu osobitu
nainu doivljavanja svijeta. S punom smo pomnjom najprvo govorili
samo o svijetu umjetnika, a ne o svijetu pjesnika, ijem je djelu ilustra
cija ipak ravna. Nezavisno naime od specifino-grafike vrijednosti
i isto tako nezavisno od osobina, koje ukrauju knjigu, ali dakako ne
u protivnosti s objema ovim kvalitetama, ima svaka ilustracija jo jednu
posebnu literarnu vrijednost. Mi je cijenimo to vie, to nam sretnije,
duhovitrje i s vie fantazije tumai tekst.
Sasvim je opravdana elja, da se kod svake ilustracije nau na okupu
sve tri ove vrednote, ali sve elje ne mogu se u svako vrijeme ispuniti,
a plodovi, otkinuti prerano od drva umjetnosti, vie ne dozrijevaju.
Moda idemo ususret novom cvatu fresko-stila,- tada e opet biti ilu
stracija, koje spajaju krutu izgradnju freske sa svim vrednotama, to
ih slobodna grafika moe dosei. A dok do toga doe, treba imati
strpljivosti i oprezno njegovati sve, to ima pravi grafiki uinak, pa
makar to u knjizi kojiput bilo i grubo. Prava dekorativna kvaliteta je
obuzdana snaga, a uistinu doivljenu euritmiju (harmoniju) moemo
oekivati samo od umjetnika, koji su puni temperamenta, koji svojiu
revolucionarnost savijaju pod strogi zakon knjige. Umjetnosti i knjizi
bolje sluimo, ako im dademo priliku, da se stave pod stegu, negoli
da iz straha pred nekim neuspjehom predamo narudbu kakvom
dekorateru bez krvi.
Naruitelj je knjige dakle preesto pred jedva rjeivim zadaama. Naj
lake je, ako se ilustrator zadovoljava s punim slikama i ako pravo
dobno moe doi do sporazuma o veliini kolumne. Kod originalno-
grafikih tehnika, a prije svega kod drvoreza i kod radirunga moi
e se crta sigurno drati ugovorenog smjera. U tom je sluaju
zadaa tipografije, da stranu sloga ispuni podjednako, koliko se samo
moe, nekim pismom, koje djeluje mirno. Svaka tipografska izvjeta-
enost bila bi ovdje loa. Podjednak crno-bijeli uinak strane sloga je
potrebna folija za snanije akcente ilustracije, koje se uzdiu od rvje,
ali u njoj moraju brti i pripremljeni i smjeteni. To je lake postii kod
glatkog sloga proze negoli kod sloga pjesama i drame.
Ako pak ilustracija genijalno prelazi preko svih obzira onoga, to
tipografija moe uiniti, ne smijemo tu pogreku ilustratora jo munije
istaknuti strogom arhitekturom knjige, ve mora i tipografija izgledati
vrlo slobodno i bezbrino. U praksi se dakle tipografija knjige ravna
prema ilustracijama, a time je naravni odnos ilustracije prema knjizi
postavljen na glavu. Trebalo bi zapravo najprije sloiti i prelomiti
tekst, a prostor za ilustracije ostaviti slobodan, pa onda povjeriti crtau,
da na ovim slobodnim mjestima u knjizi prema pismu naini ilustracije,
tono onako, kao to se fresko-slikaru stavlja na raspolaganje dovreni
i obukanf zid. U doba, kad je evala bibliofilija, tako se kalkad doista
i radilo. Ako su ilustracije, koje se moraju otisnuti zajedno s tekstom,
77
velike crne povrine, bolje ih je kod osobito vrijednih knjiga otisnuti
u posebnom tiskovnom toku, da pismo ne dobije vie boje nego je
to potrebno za njegovu sliku.
Katkad se dogaa, da slike tampamo u nekom drugom tiskovnom
postupku. Ako je ikako mogue, treba izbjegavati fotomehaniku repro
dukciju i omoguiti umjetniku, da sam crta neposredno na kamenu
ili cinku.
Slike na itavoj strani esto tampamo na posebnom papiru, te se istom
kod uveza razdjeljuju po knjizi. Da se ti pojedinani listovi ne moraj-u
zaljepljivati, izrauju se po tonim mjerama formata dotinog arka,
te se zgodno izlue u takvoj veliini, da se pomou malenog savitka
mogu uiti zajedno s arkom. Ali papir, na koji otiskujemo ilustraciju,
mora harmonirati s papirom knjige u boji, a ako je mogue, i u struk
turi. Na to se naalost ne misli uvijek.
Ilustracija znanstvenih knjiga bila bi vrlo zahvalan posao za drvoresca.
U Engleskoj su upravo na tom podruju primjenom drvoreza postigli
uzorne rezultate. Samo crtaki prikaz daje jasnu predodbu oblija
i olblike bilo koje ive ili mrtve stvari i s time se ne moe takmiiti ni
najbolja fotografija.. Osim toga se s galvana prema drvorezu dobije
bolji otisak negoli s bilo koje autotipije. Bilo bi poeljno, da se taj
engleski primjer i kod nas pone openito nasljeivati, jer bismo se na
taj nain samo vratili jednom starom obiaju. Treba se pouriti, jer e
inae drvoresci kod nas izumrijeti.
78
asopisi I novine
1. asopis u veliini knjige
Razlikujemo tri vrste asopisa: prvo asopis u oktavu, drugo ilustrirani
struni asopis u kvartu ili A 4 i tree ilustrirani asopis u foliju.
Tipografija asopisa u formatu oktava jednaka je tipografiji knjige,
te u ovim asopisima nailazimo na sve one tipografske pogreke, na
koje smo upozorili u prijanjim poglavljima. Za taj tip asopisa osobito
vrijedi sve ono, to smo spomenuli o formatu knjige. Nakladnikovoj
elji, da u izlogu djeluje velikim formatom i da mu tamo izloeni ili
izvjeeni svezak slui kao neki mali reklamni plakat, ne treba rtvovati
itljivost redaka uzimanjem preirokog formata i preiroke strane sloga.
Takvi knjievni i znanstveni asopisi imaju drugih uspjenih sredstava
reklame. Njihovi bi se nakladnici morali odluiti za zgodni format
knjige, koji jo i danas imaju neki najstariji i najugledniji asopisi, po
gotovu u inozemstvu, a to je prije bilo i kod nas obiaj. No naalost,
upravo, je bibliofilija svojim prekrasnim, kratkotrajnim luksuznim pi
smima usmjerila astoljublje mnogih nakladnika krivim putem. Knji
evni mjesenici i polumjesenici ispunjaju svoju zadau u duhovnom
ivotu naroda najbolje onda, kad ne tee ni za kakvom raskoi te
doputaju sebi samo jedan luksuz: da budu to jeftiniji,
lako je sigurno, da svi kupoi ne uvaju sveske i ne daju ih vezati,
ipak valja slog tako urediti, da se brojevi jednog godita ili nekog
odreenog kraeg vremenskog razmaka mogu uvezati u jednu pri
kladnu knjigu. Stoga se na strane ovih svezaka, odreenih za uvez,
redom stavljaju brojevi, a sa zadnjim se sveskom alje naslov i kazalo.
Naslov i oglasne strane ne oznauju se brojevima. U inozemstvu rade
katkad i drukije, pa naslov stavljaju na poetak prvog, a kazalo na
kraj posljednjeg od onih svezaka, koji su odreeni za uvez, te se
oboje upagtnira.
Svi vaniji prilozi sloe se u temeljnom pismu, te oni zauzimaju i
najvei dio asopisa. Zatim slijedi u svakom broju Pregled ili slino
nazvani odsjek, u kojemu asopis iznosi svoj stav prema nedavno
rzalim knjigama ili prema bilo kakvim dogaajima s podruja, koje
obrauje taj asopis. Ovaj se dio obino slae pismom manjega
stupnja. Koliko je naslov strO-ne nepotreban kod mnogih kn|iga, toliko
79
ikoristan i umjestan kod ovih asopisa; on dajsvsku preglednost.
Na lijevu se stranu veinom stavlja naslov, broj i dan izlaska, a desno
naslov priloga, 'koji se nailazi ili poinje na toj dvostrani, O svemu
ostalome, to se tie izbora pisma, proloka, poloaja i slike sloga,
uvlaenja, naslova, poetnih kolumni i inicijala, vrijedi sve ono, to smo
spomenuli ve u prijanjem poglavlju. Ako tim asopisima dademo
razuman format knjige, ne trebamo imati nikakva pretjerana straha
pred prazninom. Nipoto nije potrebno, da svaku izlaznu kolumnu ispu
nimo kakvom pjesmicom ili nekom osobitom misli. Suprotno tome, pre
tjerano iroki rubovi prikladni su samo kod vrlo lijepih papira.
2. asopis u formatu A 4
Prije uobiajeni 'kvart format strunih asopisa danas je gotovo sasvim
nadomjeten formatom A 4.
U normnom listu Din 826, naznaen je format (210X297 milimetara),
mjera slike sloga (167 247 ili 171 250 milimetara), razmak izmeu stu
paca 12 toaka i poloaj (16 :20:27:30 ili 14:19 : 25 :28 milimetara).
Odbor za norme mogao je u tom pogledu konstatirati radostan uspjeh;
gotovo su svi tehniki asopisi preuzeli ove mjere. Time je olakana
nabavka klieja za tekstovni kao i za oglasni dio, a nitko ne e ustvr
diti, da su time to su se odrekli individualnog formata, asopisi izgu
bili ar, to su ga moda i prije imali.
Kod mnogih asopisa ovoga formata nalazimo promjenu dvostupanog
oblika: vidimo naime jedan iroki stupac u temeljnom pismu i kraj
njega uzak stupac u pismu znatno manjega stupnja s kraim biljekama
i vijestima, koje se inae skupljaju na kraju sveska. Ako ovako redamo
slog, moramo prije svega paziti na to, da pravilno odmjerimo pro-
loak. Potujemo li inae ukus tipografije, ne moe se nita primijetiti
protiv ovokve podjele. Razlika u veliini izmeu stupnjeva pisma, upo-
trebljenih u oba stupca, moe biti znatna, a da se ipak ne ometa
susjedstvo dvaju razliitih tekstova, koji meu sobom nemaju nita
zajedniko.
J ednaki stupanj pisma unutar jednog asopisa zahtijeva i isti proloak.
Nikad ne smijemo neki prilog razmaknuti poveanim prolokom. Tipo
grafski je poredak ve unaprijed promaen, ako asopis ne podnosi
izlaznih redaka.
3. Ilustrirani asopis
Mnogo tee, ali i najzahvalnije probleme postavljaju ilustrirani asopisi
u folio-formatu. Oni postaju iz godine u godinu sve interesantniji,
kako ve napreduju foto-mehanika tehnika, offset i dubokotisak, a
osobito je njihov napredak u vezi s nezadrivim prodiranjem vieboj
nog tiska, kome bez sumnje pripada budunost.
80
Kod onih vrsta asopisa, o kojima smo dosad govorili, imamo uvijek
jednaku sliku slogo, a katkad dapae i normiranu, pa je za svaki
novi prilog utvren stupanj pisma, irina retka i proloak, im znamo,
u koji e dio asopisa on biti uvrten. Ove asopise velikog formata
moemo slagati tek onda, kad smo izmjerili tekst i slike, ako dakle
imamo tono izraunani i izraen nacrt, ogledalo. Urednitva aso
pisa upotrebljavaju za to posebne predloke s jedinstvenom slikom
sloga i podjelom na retke. Ako se u tom uvjebamo i pazimo, moemo
to tako izmjeriti, da slagar tono izae s tekstom. Cesto se meutim u
slikovni dio namjerno stavlja samo jedan dio teksta, a ostalo se stavija
na kraju u stupce oglasnog dijela. Naime trokovi proizvodnje vei
nom nadmauju kod ovih asopisa utrak, to ga donosi prodaja.
Zato nakladnik treba jo novaca, koje mu daju oglaivai, da im se
uvrste oglasi. Treba dakle itaoca navesti na to, da uistinu pazi na
oglasni dio i zato su nastavci u stupcima oglasnog dijela tako omiljeni.
Ta mogli bismo kako smo ve spomenuli slike i tekst tako izmjeriti,
da oni bez ostatka ispunjaju za njih odreeni prostor. Dakako, da ne
moemo staviti mnogo slika, ako one moraju biti velike. Ali uvijek
zavisi o koliini teksta, to ga moramo staviti ispod slike, hoe li ko
nano biti vie slrka ili teksta.
O tome, kako u ovom sluaju treba izvriti mjerenje, nema jo nikakve
literature. Zato u ovdje dati opirnu uputu na temelju vlastitog isku
stva u radu, a budui da moramo ovako mjeriti ne samo kod ilustri
ranih asopisa, ve na svim moguim podrujima finog sloga, osobito
kod reklamne tipografije, govorit emo o temi, 'koja zapravo spada
u esto poglavlje.
Kad mjerimo tekst i slike, moramo uvijek, ako je ikako mogue, odjed
nom obraditi obadvije strane, koje dolaze jedna nasuprot drugoj.
Katkad to ne ide, kao na primjer onda, kad jedan arak asopisa
moramo pripremiti za tisak prije nego jo raspolaemo materijalom za
arak. U tom je sluaju potrebno, da onaj, tko izraunava, naini i
spremi duplikat svoga nacrta onih strana, koje mora izmjeriti bez
strana, to lee nasuprot, kako bi te strane, za koje e naknadno pra
viti nacrt, mogao uskladiti s onom, koju je ve izmjerio.
Obino imamo takav tekst, na kome -ne smijemo nita mijenjati; no
katkad moramo i sami naznaiti, kako dug smije biti tekst, koji treba
napisati uz slike ili moramo u nacrtu predvidjeti i prostor za odreeni
broj slogova. Katkad1smijemo i koji redak izbaciti ili zahtijevati, da se
danome tekstu doda jo nekoliko redaka. Uz neto vjebe i panje
moemo meutim raunati sa svakom mogunosti i tako mjeriti, da se
tim olakicama ne moramo sluiti.
Ako je potrebno, da se sami odluimo, koje emo fotografije Ili kakve
druge slike sasvim izostaviti, odnosno, ako moramo sami odrediti,
to e biti vee, a to manje, moramo dobro proitati rukopis. Zatim
izraunamo opseg rukopisa. Budui da je ovaj veinom napisan stro
6
81
jem, 'izbrojimo slova na nain, koji smo opisali u prijanjem poglavlju
(str. 73.). Na -primjer: imamo rukopis od 56 redaka, a u svakom retku
rukopisa dolaze prosjeno 72 slova (pritom smo dakako prostore meu
rijeima i znakove uraunali kao slova), dok smo za redak, irok 22
cicera, u kome elimo sloiti slog, izraunali prosjeno 62 slova (ubro
jivi znakove i prostore meu rijeima). Tada uzmemo pokretnu raou-
nalj'ku najbolje metalnu te postavimo broj 62 unutarnjeg kruga
na broj 72 vanjskog kruga i traimo vei broj, koji stoji nasuprot broju
56. Preporua se, da kod rukovanja raunaljkom, ve unaprijed mi-
Raunaljko iz lakog metala.
Promjer: 17,5 cm. Promjer skale: 14,5 cm
slimo i izraunomo, mora li etvrti traeni broj biti vei ili manji nego
trei, jer ako plou upotrebimo samo mehaniki, moglo bi radi ne
panje doi do kruipnih pogreaka. U navedenom je sluaju jasno, da
slog od 56 redaka mora dati vei broj redaka, ako umjesto 72 slova
u redak stane nj'Ph samo 62, a vei broj, koji stoji nasuprot 56, jest65.
Predloak sloga dat e dakle 65 tiskarskih redaka od 22 cicera irine.
Zbog isticanja slika nacrt veinom trai, da neki retci budu ui, a drugi
iri. Tada opet uzimamo u ruke raunaljku. elimo li znati, koliko e
redaka rukopisa trebati za 60 tiskarskih redaka od 10 cicera irine,
utedjet emo na poslu pronalaenja srednjeg broja slova tiskarskog
retka irine 10 cicera, ako jednostavno ustanovimo, koliko e za to
trebati tiskarskih redaka od 22 cicera: moramo samo 10 postaviti na
82
22, pa nai 'broj 60 nasuprot manjemu broju 27. Taj nas raun moe
potlpu-no zadovoljiti. J edino u sluaju ako bismo htjeli tono znati,
koji e dio teksta u rukopisu otpasti upravo na tih 60 uih redaka,
mogli bismo raunati dalje, te bi postavivi 62 na 72 dobili 23
retka rukopisa, koji daju 27 tiskarskih redaka od 22 cicera, da'kle 60
redaka irine 10 cicera. Kod bogato ilustriranih svezaka turistikih
reklama ovakve se promjenljive irine redaka uz sli'ke pojavljuju ee.
Sliku sloga (ogledalo) da'kle nacrt, moemo uz pomo raunaljke na
ovaj nain tono izraunati i izmjeriti. Da mnoimo i dijelimo, kako
smo spomenuli na str. 73. to bi ovdje znailo preveliko oduzimanje
vremena.
Mjerenje slika pomou ove raunaljke vri se ve otprije. Kao slikovni
materijal stoje nam na raspolaganju ili predloci umjetnikih djela,
na ijim se odnosimo irina i visina ne da nita promijeniti, ili prirodne
snimke, koje najjae djeluju, ako obreemo njihove rubove. U tom je
sluaju najbolje, ako izmeu svih fotografija, koje moramo izmjeriti,
pronaemo najpovoljniji izrezak, te ovaj pravi kut pomou olovke
njenim, lakim crtama, koje se opet daju izbrisati, ucrtamo na bijeloj
poleini otiska. U tu svrhu postavimo otisak na mutnu staklenu plou,
koja je odozdo obasjana ili ga jednostavno kod dnevnoga svijetla
stavimo na staklo zatvorenoga prozora. Tom se predradnjom upozna
jemo sa slikovnim materijalom, kojim raspolaemo i zato se ovo utro
eno vrijeme u svakom sluaju isplati, osobito ako se radi o velikim
poslovima.
Ako su tekst ir sliko povezani preko dvije stranice, onda je najbolje, da
skiciramo poredaj samo mjerom od oka. Neku uputu za to ne moe
se dati u ovoj knjizi, jer bi to odvelo izvan podruja tipografije. Ali
treba podsjetiti na to, da od okomica i vodoravnica izlazi svaki mir
i vrstina, dok kose linije unose u sftku strane pokret i ivot. Moramo
se dakle na svakoj strani brinuti, da sve odgovara, t. j. da visine ili
irine budu jednake, a da ba ne bude poeljna ili potrebna neka
stroga simetrija. I prividno sasvim asimetrini porea| moe na neki
nain u simetriji viega reda nai svoju rqynoteu. Da se svaka dvo
strana vee na neku odreenu normalnu sliku sloga, to u velikim ilu
striranim asopisima uope nije potrebno. Bijedni ostaci neke ovakve
norme mogli bi dapae smetati. Naprotiv, u ilustriranim brourama, na
primjer u reklamnim svescima, ne bi nikad trebalo odbaciti ovakvu
povezanost. Prirodne se snimke mogu meutim uvijek izmjeriti s rubom,
koji otpada. Neka dakle bude tako velik, da nam kod obrezivanja
savinutog (falcanog) arka ili ivanog primjerka otpadnu otprilike tri
milimetra vanjskog ruba. Najbolje je, da onaj, tko ima posla s takvim
nacrtima, redovito kritiki i paljivo promatra, to su u tom pogledu
kod nas i vani uinili drugi.
Ako na primjer s neke prirodne snimke ucrtamo na bijeloj poleini
fotografskog otiska prikladan izrezak slike od 12,3 17,5 cm, te kasnije,
6*
83
izraujui dalje nacrt, pronaemo, da nam treba slika u irini od
13,5 cm, napisat emo olovkom, koja se lako dade izbrisati, na poleini
fotografije:
od 12,3 17,5
na 13,5
Kod svih podataka o formatu prvi broj znai irinu, drugi visinu. Sada
postavimo na raunaljci broj 12,3 na broj 13,5, pri emu manji broj
bolje.oitamo na unutarnjem prstenu, a vei na vanjskom, te naemo
nasuprot 'broja 17,5 broj 19,2 pa ga unesemo u svoju biljeku mjere
na poleini otiska:
od 12,3 | 17,5
na 13,5 | 19,2
No nemojmo odmah promijeniti postav raunaljke, jer nam se moe
dogoditi, da, radei dalje, ustanovimo, kako nam visina od 19,2 cm
ne odgovara. Moda smije slika prema naem nacrtu biti visoka
samo 17 cm. U tom sluaju izbriemo brojeve s desne strane, postavimo
dolje kao visinu broj 17 namjesto 19,2 te na raunaljci naemo nasu
prot njemu kao manji broj 15,5. Naa biljeka za mjere dakle izgleda
ova'ko:
od 12,3 | 15,5
na 13,5 |T7,0
Sad meutim moramo istraiti, da li je izrezak slike 12,3-15,5 uope
mogu, jer smo prije ucrtali kao povoljan izrezak slike oko 2 centimetra
veu visinu. Ustanovimo li, recimo, sada, da bi sasvim lijepo izgledalo,
kad bismo visinu skratili za 11 milimetara, prema emu bi dakle visina
smjela biti ne 15,5 nego 16,4 mm. Tada nam samo preostaje, da promi
jenimo irinu izreska slike, pa emo dakle izbrisati broj 15,5 i nado
mjestiti ga brojem 16,4:
od | 16,4
na 13,5 | 17,0
zatim emo na raunaljci kad broj 16,4 postavimo na 17 nasu
prot broju 13,5 pronai broj 13, tako da konana biljeka mjere iznosi:
od 13,0 | 16,4
na 13,5 \~T7fl
Pri tome smo u-zeli, da. izrezak slike, :koji smo najprije izabrali i ucrtali
na poleinu otiska, ostavlja od irme slike toliko slobodna prostora,
da je moemo bez potekoe uiniti 7 milimetara irom. Ove promjene
moramo izvesti i na ucrtanom izresku slike, da bi reprodukcioni foto
84
graf znao, to treba raditi. J o je potrebno sliku oznaiti brojkom, koju
je najbolje staviti u malen krui, ako je ne piemo olovkom u boji,
a isti broj napiemo i u ogledalo sloga zbog evidencije mjesta za
svaku sliku. Fotografiju, s kojom smo tako postupili, moemo uvijek
nanovo izmjeriti za druge svrhe.
Moramo ii sliku, mnogo poveati, nabavit emo originalne negative.
Njih je lake nabaviti nego se to u poetku ini i negoli to mnogi
urednici slute. Ta fotograf ivi od toga, to se njegove snimke sviaju
i sam je, 'kad i ne bi bio astoljubiv, ekonomski zainteresiran o tome,
da se njegove snimke dobro i otro reproduciraju u novinama.
Pogreka je svih poetnika, to ele staviti previe slika. A gotovo
svaka slika gubi, ako nije dosta velika. Katkad se meutim zahtijeva
od nas, da stavimo mnogo slika. U tom je sluaju najbolje postupati
tako, da slike, koje najsnanije djeluju, budu vee, a one druge neto
manje.
Potpise ispod slika (legende) treba slagati iz to manjih i to svjetlijih
slova, ali ona moraju biti itjliva. Ovi su potpisi nuno zlo, jer slike
izgledaju bez njih bolje,- no veinom su bezuvjetno potrebni, esto puta
ak i zanimljivi. Tu se uz neto fantazije i tipografske domiljatosti
mogu razliiti interesi izjednaiti na zadovoljstvo svih. Ako pak slika
vrijedi samo zbog potpisa, odnosno, ako potpis mora biti itljiv pod
svim okolnostima, pa i kod nepovoljnog svijetla, na pr. u eljeznici,
onda ga, dakako, moramo sloiti drukije nego u umjetnikim knji
gama. Slika u svakom sJ uaju djeluje to bolje, to je potpis dalje od nje.
Naslovi su kod ilustriranih asopisa nada sve vaan sastavni dio
strane. Ljevaonice slova donose osobito zbog njih na trite nepre
stano nova, veoma lijepa akcidenna i parolna pisma. Mnogi naklad
nici i tiskare zaposluju nadarene grafiare, da piu i crtaju te naslove.
To moe imati mnogo ara, ali to ne smiju nikada raditi oni, koji ne
raspolau nadarenim crtaima slova, jer pismo, koje nije vrlo dobro
pisano, djeluje nezgrapno, pa bi bilo prijeko potrebno, kad bismo i
tu bHi kritiniji; ta imamo dovoljno uistinu upotrebljivih akcidennih
pisama.
4. Omot asopisa
Omot asopisa ima dvostruku zadau: da bude poput plakata reklama
za asopis i ujedno da titi sam asopis, asopise u oktav formatu
koji su sHni knjigama, najvie ljudi kupuju, ako je vani naznaen
sadraj. Tipografija srednje osi s kazalom sadraja nije najsretnije
rjeenje, jer kod toga nastaju sluajni i esto runi obrisi, koje bar ne
bismo trebali jo naglaavati upotrebom debelih pisama. Kad bismo
stavili imena pisaca i naslove priloga jedne ispod drugih, bio bi
sadraj pregledniji (str. 96.).
85
Kod u-potrebe velikih .pisama, neki esto puta dijele naslov asopisa
na vie redaka..
I NFORMATOROV
PRI RUNI K
ZA KADROVE
5. Novine
Tipografija novina je -podruje za sebe i u okviru ove knjige, koja
se bavi opom tipografijom, moemo je dotai samo povrno. Novine
se slau i tampaju takvom brzinom, da. zauuje, kako uza sve to jo
dobro izgledaju. Njihovi tipografski nedostaci u ljepoti uglavnom su
isti kao i nedostaci knjige, o kojima smo govorili u treem poglavlju.
Mrnoge bismo od njih mogli izbjei, a da ne usporimo tempo proiz
vodnje. Novine se slau slagaim strojem, veinom lijevanjem redaka.
Njihovo pismo moralo bi -uvijek imati jasnu, otvorenu i razmjerno veliku
sliku; slova ne bi' smjela biti predebela, a ne bi smjela imalli ni prefinih
crta, ve bi prije svega morala biti to itljivija. Svi se ovi zahtjevi
meutim mogu sasvim sjediniti s najviim estetskim zahtjevima, pa se
moemo nadati, da e jo mnogi poi primjerom Timesa, koji je
kako je poznato dao za sebe izraditi vlastiti trp slovo sa svim oso
binama, koje novine trebaju. Da prostor izmeu rijei kod novina ne
smije biti preuzak, to je razumljivo, ali katkad nalazimo i preiroke
razmake. Kad bismo ih neto ue iskljuivali i izostavljali praznine
nakon svake zakljune toke, dobili bismo odmah bolju sliku, a to nita
ne bi kodilo itljivosti.
Uvlaenja su kod novina veinom prevelika. Upravo kod stupanog
sloga moramo oprezno uvlaiti, da kolone ne djeluju rzrezuckano.
etverac je sasvim dostatan, jer je novi odsjeak obino najavljen
ve izlaznim retkom. Naslov strane (ivi naslov kolumne] je kod novina
praktian i ujedno lijep, jer spaja sve stupce novinske strane. Njegovo
je pismo veinom neto debiije i vee nego pismo teksta. Od kolumne
teksta rastavlja se linijom, koja je meutim gotovo kod svih novina
(i asopisa!) previsoka. Ve smo u prijanjem poglavlju (str. 48.) spo
menuli, da se priglavni naslov moe od kolumne rastaviti ili razmakom,
koji odgovara prostoru praznoga retka, ili linijom. Ova mora biti jed
nako daleko od najgornjeg retka strane kao i od priglavnog naslova,
jer inae rastavljamo priglavni naslov od najgornjeg retka razmakom i
Osimtoga jo linijom, to je nepotrebno r zato pogreno. Linija mora ne
samo rastavljati, ve ujedno i priglavni naslov strane i kolumne opet
spajati u jednu cjelinu.
Protiv rastavljanja stupaca stupanom linijom, nemamo ni najmanjeg
prigovora. Treba je izbjegavati samo u knjigama i asopisima, dok se
novine s mnogo svojih naslova, od kojih se mnogi proteu i preko dva
86
sti>pca, mogu tih linija teko odrei. Da rastavljamo stuipce proirenim
prostorima izmeu njih, to bi stranicu uinilo nemirnom.
Ve smo u prijanjem poglavlju upozorili na nepotrebne zagrade.
Napomena
(Telefonska vijest naieg dopisnika)
sloena u najmanjem pismu i stavljena u poseban redak, dovoljno
se razlikuje od tekstovnog pisma i bez zagrada; pa i potpisi ispod
slika rijetko trebaju zagrade.
Naslovi su u novinama naroito vani, jer tkogod novine kupuje
povremeno, ili ih dobiva redovito, nema vremena i volje, da ih ita
onako, kako se obino itaju knjige, ve samo pogleda ono, to mu
se ini vanim, a to se obino moe razabrati iz naslova. Zato se
osobito na prvoj strani, koja se izlae kod prodavaa novina ili u
kavani, stavljaju svi zanimljivi naslovi, a esto se njima i upozorava
na sam lanak, koji zapoinje negdje u unutranjosti novina. Novine,
koje se uglavnom prodaju na ulici, koje dakle manje raunaju s redo
vitim pretplatnicima, kazuju sve zanimljivo u parolnim retcima ve na
prvoj strani. Katkad su ti parolni retci tam pani crvenom bojom ii i se
bar podvuku crvenom linijom.
Fotografsko reprodukcija naroitih dogaaja osobito privlai itaa i
kupea novina i zato vidimo, da su u svim zemljama bulevarski listovi
na prvoj stroni uvijek ispunjeni iskljuivo slikama i parolnim retcima.
Postoje ve debele knjige, koje raspravljaju samo o tome, kako bi se
ta prva strana uinila jo privlarrijom.
Naslovi novina iskljuuju se veinom prema sredini, jer se tamo najbolje
uzdiu iz bijele povrine, koja je radi njih ostala praznom. Stupanj
pisma je obino bez potrebe prevelik. Isto bismo djelovanje, pa ak
i jae, postigli, kad bismo uzeli manja slova, koja daju mnogo laki
pregled nad itavom stranom, pa se lake mogu i stupnjevati prema
razli atom znaenju i aktualnosti sadraja.
Tipografski pokuaji, da se to pobolja, ne smiju, dakako, nikada
ispustiti iz vida razliiti karakter novina. Postoji na primjer stari, veliki
dnevnik koji u otmjenoj suzdrljivosti svoje tipografije postaje ogledalo
drutva, to ne vie i ne gestikulira, kad se zabavlja. Zatim imamo
mladih borbenih listova, koji bi htjeli initi historiju. Njihove su parole
djelotvorno oruje i politiko propagadno sredstvo. Konano ima i
uzbudljivih bulevarskih listova, koji raunaju na plaljivo napetu rado
znalost svojih itaa i koji sve, to se dogaa, dramatiziraju. Svaka
od tih novinskih vrsta trai svoj vlastiti tipografski stil i najazi ga. Kad
bi novine u svojim rubrikama i parolama samo neto manje htjele
upotrebljavati razliita i to ljepa pisma, te kad bi znale izbjei
malene pogreke, to smo ih ovdje spomenuli, pribliile bi se opet
korak blie postavljenome cilju. O oglasnom dijelu asopisa i no
vina govorit emo u slijedeem poglavlju.
87
Redni slog, tabele, obrazac
1. Redni slog
Mi nemamo uvijetk pred sobom samo suvisle reenice, koje unutar
veeg odsjeka slijede jedna za drugom u jednakim retcima. esto
se tekst raspada u krae samostalne dijelove, iji je redoslijed oznaen
brojem ili je alfabetski od'reen natuknicom, koja se stavlja ispred
svakog dijela. Tu se veinom radi o nabrajanjima bilo koje vrste. Iz
takvih se tekstova sastoje prirunici, a nalazimo ih pomijeane s drugim
tekstovima i u katalozima, drutvenim tiskanicama, programima, obi
teljskim oglasima i reklamnim tiskanicama svih vrsta. Ali ma gdje se
s njima sreli, treba ve unaprijed tipografiju cjeline urediti tako, da se
ta nabrajanja mogu sloiti pregledno i logiki. To se meutim uvijek
ne deava, pa i samim iskusnim majstorima tipografije izbjegnu
pogreke. U knjizi nalazimo takva nabrajanja u kazalu sadraja, u
stvarnom registru i indeksu imena, u popisu slika i tome slino. Samo
stalni dio nabrajanja esto se sastoji samo iz par rijei. U nekim knji
gama dolaze ona i razasuto po tekstu.
Ta nabrajanja moemo sloiti i neprekidno, a pojedine dijelove rastaviti
samojednom tokom ili bolje tokom i zarezom, za razliku od toaka
uz skraenice, koje u takvim tekstovima dolaze esto. Takav je nain
.slaganja prikladan svagdje, gdje korisniku knjige prua veu prednost
najvea tednja prostora negoli bolja preglednost pojedinih nabrojenih
predmeta, na pr. kod turistikih vodia. U Baedekeru vidimo stoga na
mjestu rednog sloga ovaj oblik:
PANSIONI: H.-P. Belvedere, 60 krev., P. 30-50 L.;
P. Canalli, 30 krev., P. 3040 L.; Villa Serena,
28 krev., P. 3040 L.; P. Rapallo, 15 krev. P.
3040 L.; Villa Ginefta, 13 krev., P. 28-30 L.;
P. Select, 16 kr^v.,P. 25-30 L.; P. J olanda, 24 krev.,
P. 28-30 L.; i t. d.
Slog je pregledniji, ako svaki samostalan dio poinje novim retkom.
Da uvlaimo prvi redak, to fe rnae uobiajeno kod novih stavaka,
to se ovdje ne preporua.
88
Sect. m, tel. vino secco, njem. der Trockenbear-Wein,
djelomino ilatko, djelom, polu-gorko, jako vino u Ito-
liji i panjolskoj; novija oznaka zo iampanjac.
Sectator, m., I., pratilac, sljedbenik, pristala.
Secte, f., I., sljedba, vjerska stranka, koja se izdvo
jila iz vee crkvehe zajednice.
Time se naime, sakrije spona u kolumni, koja ima posluiti, da se nae
pojedini dio. U veini sluajeva bit e potrebno, da se natuknica
uzdigne iz ostaloga teksta, samo kad se jednostavno navodi literatura,
ne e to biti bezuvjetno potrebno. Slog s velikim slovima, koji u tu
svrhu upotrebljavaju a Engleskoj, u veini sluajeva nimalo ne pojaava
itljivosti stranih rijei, jer su one veinom mnogo due:
RUNGE, PHILIPP OTTO: Spisi, fragmenti, listovi. Izdao
E. Forsthoff. DM 9,80
MLADI SCHOPENHAUER: aforizmi i dnevnik (Piper)
DM 3,80
TUKIDID: Povijest peloponeskog rata (Lambert Schnei
der), DM 8,
WAIS, KURT, Mallarme. Pjesnik konca proiloga vijeka
(Beck), DM 16,
WILCHELM RICHARD: Gunderode. Pjesma i udes. (So-
cietfit) DM 3,80
Lake se ita rije, istaknuta kosim pismom:
RosenbergAdolf, Bakrorez u koli i pod utjecajem Rubensa
(Rubensovi rezai).
WillemsA., Les Elzevier, Bruxelles 1880.
Vrlo je efektno, kad natuknicu ostavimo djelomino ili sasvim slo
bodnom, a najjednostavniji je nain, kad sve retke, koji ne poinju
natuknicom, vise ili manje uvuemo. Tu moemo uvui, koliko elimo:
J e f i . Stavko: Ilirska antologija. Knjievni dokumenti
ilirskog preporoda, Zagreb 1934.
G u d e I, Vladimir: Stogodiinjica hrvatskog preporoda,
Zagreb 1936.
O r t n e r, Stjepan: 2ivot i rad Pavla Stoosa, hrvatskog
pjesnika, Zagreb 1907.
Primjer nam pokazuje, da stacioniran je natuknice slabo koristi. Ve
smo upozoriti na to (str. 67.), da spacioniranje istie samo onda, kad
se tako sloena rije pojedinano nalazi u dovoljno velikoj skupini
nespacioniranih rijei. Efekat isticanja poiva samo na toj suprotnosti,
jer spacionirati znai razvui sliku rijei, a time i poneto smanjiti
itljivost.
89
Najefektnije maemo istaknuti natuknicu, ako je sloimo u debljem
pismu, zato ima prednost kod svih prirunika, osobito kod rjenika:
Peripherie f. obodnica, periferija.
Periode f. razdoblje n.; periodisch povremen, perio-
dian (-na, -no).
Perkussion f. kucanje n.: perkutieren kucati; (med.)
kucajui pretraiti plua.
Obino se onda odreeni podaci iste vrste ponavljaju u istom redo
slijedu. Ako ima dovoljno mjesta poinju podaci, koji su meusobno
jednako vani, okomito jedan ispod drugoga:
PANSIONI H-p. Belvedere 60 krev. P. 30SO L
P. Canali 30 P. 30-40 L.
Villa Serena 28 P. 30-40 L.
P. Rapallo 15 P. 3040 L.
Villa Ginetta 13 P. 28-30 L.
P. Select
15 ..
P. 25-30 L
P. J olanda 24 P. 28-30 L.
Znakovi za rastavijanje sloga su kod tog rednog sloga zapravo nepo
trebni i zato otpadaju. Od sluaja do sluaja treba odluiti, kako da
leko smijemo ralaniti tekst. Svrha je tiskanice tako raznolrka, da
ne moemo ve unaprijed rei, da li se dade opravdati zahtjev za
veim prostorom. Tako se na pr. kod popisa knjiga slau brojevi i
imena pisca vodoravno jedno ispod drugog, a izvan toga samo jo
cijena:
1899. Mareti, dr. Teme: Gramatika i stilistika hrvat
skoga ili srpskoga jezika, tampom i nakladom
knjiare L. Hartmana (Kugli f Deutsch), Zagreb,
700 str. ISO.
1904. Surmin, uro: Hrvatski preporod. Knjiga II.
(od godine 1836. do 1843.), sa Sest slika, 287
stranica. Zagreb, tisak Dionike tiskare 100.
No mogli bismo staviti, kad bi to zahtijevala svrha, da jedno ispod
drugoga poinju jo mjesto izdanja i godina izlaenja. Uz ovako
pregledan poredak nije nuno isticati neto drugim pismom:
Arldt, Th. Die Entwicklung der Kontinente und ihrer
Lebewelt
Blaringhem, L Mutation et Traumatismes. Etude sur revo
lution des formes vegetales
Davenport, C. B. Statistical Methods with special reference
to biological variation, 2nd edition
Leipzig 1907.
Paris 1904.
New York 1908.
90
Ako pojedini dijelovi nabrajanja nisu istoga stepena, ve su meu
sobno nadreeni ili podreeni, oznauje se odnos stepena pojedinih
dijelova brojkama (I, II, III, 1, 2, 3 i t. d.J , slovima (A, B, C, a,
b, c, a, 0, y i t. d.) i uvlaenjem stupnjeva podreenih dijelova:
1. Nazalni vokali. Artikulacija se moe najbolje podijeliti
na etiri momenta:
a) oralni dio nazalnog vokala
b) sam nazalni vokal
c) slijedei, obino oklusivni nazalni konsonant
a prema poetnom nazalnom glasu
0 prema poetnom spirantu
d) oralni konsonant.
U sluaju, kad oskudijevamo prostorom i osobito onda, kad se neto
nabraja preko itave strane, moemo posljednje lanove niza, ovdje
da'kle one, koji su oznaeni grkim slovima, sloiti prikljuno na pret
hodni redak, dakle prikljuiti.
Osobito se esto na toj nain ralanjuju nizovi kod kazala sadraja
u znanstvenim djelima. Tu se onda pomou toaka tekst spaja s
brojkom, koja oznauje stranicu:
IX. Nasljeivanje ........................................................................... 248
1. Teorije o nasljeivanju............................................... 248
2 Substancija nasljeivanja ......................................... 252
3. injenice nasljeivanja ............................................... 254
a) Nasljeivanje priroenih sposobnosti 254
b) Nasljeivanje steenih sposobnosti................... 256
Viezna men kasti brojevi slau se tako, da istoznamenkasti brojevi dou
okomito jedan ispod drugog. Niz toaka mora dati dovoljno prostora
i najduemu, dokle veinom troznamenkastom broju. Meuprostor od
toke do toke ne treba biti vei negoli je redoviti razmak meu
rijeima, dakle kod stupnjeva od 8 i 9 toaka najvie 3, a kod stupnjeva
od 10 i 12 toaka najvie 4 toke. Prva toka ne treba nigdje stajati
neposredno iza rijei. Naravno, toke ostaju obine to jest ne slau se
dakle debelo ako dolaze iza rijei, koja je istaknuta debelim pismom:
Luc Dietrich, Terre .................................................................... 45 fr
Slova, koja slue za oznaivanje, slau se i u frak turn om slogu
ontikvom, a u antikva slogu veinom u kurzivu. Ona se tako stavljaju
jedna ispod drugih, da ne poinju okomito jedno ispod drugoga, ve
91
svravaju okomito jedno ispod drugoga. Bolje je, da iza broja nema
zagrade, a toka se stavlja samo iza broja, ali ne iza slova. Dakle
ne 1.), 3.), A., a., ve 1., 3., A, i t. d.
Stvarno kazalo i popis imena imaju esto samo jednu rije u svakom
retku i uz to po jednu brojku, koja oznauje broj strane, a katkad
i vie brojaka, ako upuuj-u na razna mjesta u knjizi. Te se brojke slau
ili prikljuno
Carpenter 20
Carrel 140, 141, 142
Castle 263, 319, 324
Cattaneo 104
Cayan 20
ili su spojene s tekstom nizom toaka:
Carpenter ......................................... 42
Carrel ................................................. 140, 141, 142
Castle ................................................. 263, 319, 324
Cattaneo................................................................. 104
Cayan ........................................................................ 20
Treba izbjegavati preiroki niz toaka, te je bolje slagati ue, a da se
ne iskoristi irina slike sloga. Registri se i onako slau u vie stupaca.
Ako jedna natuknica vrijedi za vie odsjeaka, ne ponavlja se, nego
se nadomjeta crticom.-
Krbek dr. I. : Zemljina zajednica, Zagreb 1922.
Stranka u upravnom postupku, Zagreb 1928.
Diskreciona ocjena, Zagreb 1937.
Moe se oznaiti i navodnim znacima, no onda treba ostaviti slobodan
prostor za itavu rije:
Fotokemika.................................................370
ploe.....................................371
papir za kopiranje .. 373
- filmovi ...............................375
92
Minus ima prednost radi toga to rijei, koje slijede iza nje, mogu
u itavoj koloni poeti okomito jedna ispod druge, mokar su rijei,
nadomjetene minusom razliito dugake. Tako je lake slagati, a uz
to i ljepe izgleda:
Fotokemika ............................................. 370
ploe .................................................... 371
papir za kopiranje........................ 373
filmovi ................................................. 375
U akcidennom slogu moemo meutim ba namjerno ponavljati jednu
rije:
J ugovinil produkti za selo i grad
J ugovinil produkti za sunce i kiu
J ugovinil produkti za ukras i dnevnu upotrebu
J ugovinil produkti za djeju igru
J ugovinil produkti za odjeu i obuu
U rednom se slogu uvijek iskljuuje ulijevo. No katkad moemo i
pokraj nizova, koji su ispravno iskljueni ulijevo, nai i niz, koji je
iskljuen udesno. S takvim sredstvom postie se mirno ogranienje
skupine. Tako nalazimo na primjer na kazalinom oglasu mjesto uobi
ajene oblike:
Aga Hasanaga
Hasanaginica
Sultanija
Fata
Meho
Ahmed
Beg Pintorovi
Zarifhanuma
Ummihana
Imotski kadija
Tetka Hata
Tetka Aia
Ibrahim
Husref
Robinjica Vlahinja
Svata stareina
njihova djeca
rodbina kadijina .
Emil Kutijaro
Vika Podgorska
Dubravka Gali
J elena Luli
Stanko Majnari
urica Lovrekovi
Amand Alliger
Ivona Petri
Ela Hafner-Gjermanovi
J urica Dijakovi
Mica Selcu I in
Gizela Humi
Ljudevit Galic
Adem ejvan
Mira 2upan
Viktor Leljak
93
ovoj s udesno iskljuenim imenima glumaca:
Aga Hasanaga
Hasanaginica
Sultanija
Fata
Meho
Ahmed
Beg Pintorovi
Zarifhanuma
Ummihana
Imotski kadija
Tetka Hata
Tetka Aia
Ibrahim
Husref
Robinjica Vlahinja
Svata stareina
njihova djeca
rodbina kadijina
Emil Kutijaro
Vika Podgorska
Dubravka Gali
J elena Luli
Stanko Majnari
urica Lovrekovi
Amand Alliger
Ivona Petri
Ela Hafner-Gjermanovi
J urica Dijakovi
[ Mica ekulin
Gizela Humi
Ljudevit Galic
Adem ejvan
Mira upan
Viktor Leljak
I onoj, tko se ne dri grevito pravila, a katkad rado daje manje,
da bi dobio vie, vidjet e, da je u ovakvim sluajevima rtva
prevelika, a rtvom postignuti dobitak premalen. Naa fantazija uvijek
rodo nadopunjuje geometrijski jednostavan obris, pa i onda, kad ga
zavreci redaka postiu somo tu i tamo. Kad pok trebamo potpuni
pravi kut onda je bolje, da ga oznaimo linijama (str. 135.).
esto nam moe pomoi jednostavna preinaka, kao na pr. kod liste
suradnika nekog znanstvenog prirunika, koju ovdje prikazujemo she
matski. Tu su prezimena suradnika otisnuta debelo, a njihova rmena
i boravino mjesto odmah kraj toga obinim pismom, dok su znan
stvena podruja, koja se obrauju ispred imena u kurzivu, iskljuena
udesno.
94
Spomenuti najprije imena, a onda iskljuivi prema sredini znan
stveno podruje, to je sigurno bolje ve zato, to se u tom sluaju
imena prikljuuju neposredno na rubriku, postavljenu u malen okvir.
Cjelina djeluje naravnije i ima mirniji obris, a preglednost se ne gubi:
Iskljuivati udesno pismo, koje i tee udesno, dakle prema kraju rijei,
mjesto prema poetku rijei, protuprirodno je kod nabrajanja ve zato
besmisleno, jer slog ralanjujemo u niz samo zbog toga, da se
podaci iste vrste mogu u svakom dijelu brzo pregledati, ali pogled
ne trai svretke ili sredine rijei, nego poetke rijei. Treba dakle
poetke rijei nonizati jedne ispod drugih, da budu kao na tekuoj
vrpci spremni za pogled.
Zato nije sasvim ispravno iskljuiti niti sadraj nekog asopisa na omotu
prema sredini. Time dodue nastaje simetrina slika, no taj je oblik
u najboljem sluaju samo dekorativan, jer ne govori nita. I kod popisa
osoba jedne drame bila bi tipografija srednje osi sasvim kriva.
L I CA DRA M E
Marko Kraljevil
Stevan Radoslavii
Stanko
Timotija
iro, otac Stevanov
Krmar Vaso
Pop Rade
Zvijeri i, bogat trgovac
Mile, Vasov sin
Slijepac Avram
Mosta, Stankova supruga
Hasan-Muru, bosanski pafia
Omer, njegov tajnik
Jedan tamniar
Kolo seljana. Puk
Turski straari
95
Upravo redni slog trai od slagara osobito brian rad, zato ga kod
velikih slova, ko|a su postavljena okomito jedno ispod' drugih, valja
izjednaiti tako, da se uzme u obzir meso:
n e : Heinrich n eg o : Heinrich
Viktoria Viktoria
Adelheid Adelheid
Eduard Eduard
Mirko Breyer Iz povijesti knjige i tiskarstva
Bratnko Mileti Za jedinstvenu terminologiju
VladimiT Gmajniki Nekoliko rijei o prijelomu knjige
Franja Leinkol Pregled inozemnih strunih asopisa
Franjo Mesaro Mijeani slog na slagaem stroju
Stjepan Gaparac Runa stereotipija u dnevnoj praksi
Ivan Kranjc Reproduktivna fotografija
Oznaavanje sadraja na omotu nekog asopisa u rednom slogu. Jednostavna ograda od
linija je dovoljna, da obris uini mirnim. Poredak je pregledan i djeluje neizvjetaeno.
Listopad 1952. Sadraj
Mirko Breyer, Iz povijesti knjige i tiskarstva
Branko Mileti, Za jedinstvenu terminologiju
Vladimir Gmajniki, Nekoliko rijei o prijelomu knjige
Franja Lein'kol, Pregled inozemnih strunih asopisa
Franjo Mesaro, Mijeani slog na slagaem stroju
Stjepan Gaparac, Runa stereotipija u dnevnoj praksi
Ivan Kranjc, Reproduktivna fotografija
Isti sadraj iskljuen prema sredini. Meutim oblik,dobiven ovim iskljuivanjem prema sredini,
nema tako snane ljepote, da bi zbog njega trebalo rtvovati preglednost.
96
2. Tabelarni slog
J ako ralanjeni redni slog lii tabeli, iz koje su izvaene lini-je:
Redni
broj
Naziv izdanjo
Broj
svezaka
Cijena
kompl.
111
Enciklopedija J ugoslavije 8 16.000
112
Pomorska enciklopedija 7 14.000
113 Opa enciklopedija
6 12.000
114
Enciklopedija likovnih umjetnosti 4 8.000
115
Muzika enciklopedija 2 4.000
116 umarska enciklopedija 2 4.000
117 Bibliografija 25 50.000
Istu bismo sliku lako mogli postii i u tabelarnom slogu. Razlika je u
tome, to slagar ne iskljuuje svaki redak, ve pojedine stupce (kolone)
slae za sebe na prikladan uzak format, koji ovdje ne treba izii na
puni cicero. Tabele, koje se slau na stroju, imaju taj oblik rednog sloga.
Danas se upotrebljava jo samo toliko linija, koliko zahtijeva pre
glednost. Prije je to bilo drukije, jer su se tabele najprije radile u
bakrorezu, a kasnije i u kamenotisku, a kod tih je tehnika bilo zgodno
sve podijeliti linijama u pregratke, pa usred tih pregradaka napisati
tekst. U knjigotiskarstvu je meutim slaganje uzdunih i poprenih linija
posao, koji zahtijeva mnogo vremena. J ednostavniji je postupak, da
poetke rijei tako postavimo jedan ispod drugoga, da se stupci ve
time jasno istaknu jedan od drugoga, te vie ne trebaju nikakvih
uzdunih linija, koje bi ih rastavljale. Nekoliko poprenih linija sasvim
je dovoljno, da razdioba tabele bude sasvim jasna, ako se ne radi
o kolonama s vieznamenkastim brojevima, koje ne moemo iskljuiti
prema naprijed i koje radi toga redovito moramo rastaviti uzdunim
linijama.
Kod tabele razlikujemo glavu i noge. Noga je sve, to nije glava,
dakle pravo tijelo tabele. Kod podjele tabele moramo uzeti u obzir
tekst, odreen za nogu tabele. Tekst, odreen za glavu tabele, moramo
smjestiti to bolje, a moemo ga podijeliti na vie sasvim kratkih redaka.
Za nudu, ako ba nemamo drugog izlaza, moemo ga postaviti i
popreno ili skratiti. U nogama tabele to nije doputeno. Uvijek e biti
dobro, ako ve unaprijed mislimo na glavu, no radi nje ne smiju
u slogu noge tabele nastaviti ni suvie stisnuta mjesta ni rupe.
7
97
Tekst u rubrikama iskljuen u sredinu.
B
r
i
g
a
d
e

u

N
a
r
o
d
n
o
o
s
l
o
b
o
d
i
l
a

k
o
j

b
o
r
b
i
R
e
d
.
b
r
.
N
a
z
i
v
F
o
r
m
i
r
a
n
a
S
a
s
t
a
v
I
s
t
a
k
l
a

s
e

u

b
o
r
b
a
m
a
5
7
.
A
r
t
i
l
j
e
r
i
j
s
k
a

b
r
i
g
a
d
a

1
.

d
i
v
i
z
i
j
e
2
1
.

X
I
.

1
9
4
4
.

e
t
i
r
i

d
i
v
i
z
i
o
n
a
n
a

S
r
i
j
e
m
s
k
o
m

f
r
o
n
t
u

3
.

X
I
.

1
9
4
4
.

i

u

p
r
o
b
o
j
u

f
r
o
n
t
a

1
2
.

I
V
.

1
9
4
5
.
5
8
.
A
r
t
i
l
j
e
r
i
j
s
k
a

b
r
i
g
a
d
a

2
.

d
i
v
i
z
i
j
e
1
5
.

I
I
I
.

1
9
4
5
.

e
t
i
r
i

d
i
v
i
z
i
o
n
a
z
a

o
s
l
o
b
o

e
n
j
e

B
r

k
o
g
a

u

t
r
a
v
n
j
u

1
9
4
5
.
5
9
.
A
r
t
i
l
j
e
r
i
j
s
k
a

b
r
i
g
a
d
a

2
1
.

d
i
v
i
z
i
j
e
2
0
.

X
I
I
.

1
9
4
4
.
t
r
i

d
i
v
i
z
i
o
n
a
n
a

S
r
i
j
e
m
s
k
o
m

f
r
o
n
t
u

u

s
i
j
e

n
j
u

1
9
4
5
.

i

u

p
r
o
b
o
j
u

1
2
.

I
V
.

1
9
4
5
.
6
0
.
A
r
t
i
l
j
e
r
i
j
s
k
a

b
r
i
g
a
d
a

2
2
.

d
i
v
i
z
i
j
e
1
7
.
1
1
1
.
1
9
4
5
.
t
r
i

d
i
v
i
z
i
o
n
a
u

p
r
o
b
o
j
u

S
r
i
j
e
m
s
k
o
g

f
r
o
n
t
a

u

t
r
a
v
n
j
u

1
9
4
5
.
6
1
.
A
r
t
i
l
j
e
r
i
j
s
k
a

b
r
i
g
a
d
a

2
3
.

d
i
v
i
z
i
j
e
k
r
a
j
e
m

1
9
4
4
.

e
t
i
r
i

d
i
v
i
z
i
o
n
a
n
a

d
o
n
j
e
m

t
o
k
u

U
n
e

k
r
a
j
e
m

t
r
a
v
n
j
a
6
2
.
A
r
t
i
l
j
e
r
i
j
s
k
a

b
r
i
g
a
d
a

1
6
.

d
i
v
i
z
i
j
e
1
8
.

X
I
.

1
9
4
4
.
t
r
i

d
i
v
i
z
i
o
n
a
n
a

V
a
l
p
o
v
s
k
o
m

m
o
s
t
o
b
r
a
n
u

u

o

u
j
k
u

i

p
r
i
j
e
l
a
z
u

D
r
a
v
e

u

t
r
a
v
n
j
u

1
9
4
5
.
6
3
.
A
r
t
i
l
j
e
r
i
j
s
k
a

b
r
i
g
a
d
a

3
6
.

d
i
v
i
z
i
j
e
1
6
.

X
I
I
.

1
9
4
4
.
t
r
i

d
i
v
i
z
i
o
n
a
n
a

V
a
l
p
o
v
s
k
o
m

m
o
s
t
o
b
r
a
n
u

u

o

u
j
k
u

i

p
r
i
j
e
l
a
z
u

D
r
a
v
e

u

t
r
a
v
n
j
u

1
9
4
5
.
6
4
.
A
r
t
i
l
j
e
r
i
j
s
k
a

b
r
i
g
a
d
a

5
1
.

d
i
v
i
z
i
j
e
1
2
.

X
I
.

1
9
4
4
.
t
r
i

d
i
v
i
z
i
o
n
a
k
o
d

B
a
t
i
n
e

u

s
t
u
d
e
n
o
m

1
9
4
4
.

i

n
a

V
a
l
p
o
v
s
k
o
m

m
o
s
t
o
b
r
a
n
u

u

o

u
j
k
u

1
9
4
5
.
J adnoatavni|a ja i preglednija ulijavo iakljuani teka! u tbbali.
B
r
i
g
a
d
e

u

N
a
r
o
d
n
o
o
s
l
o
b
o
d
i
l
a

k
o
j

b
o
r
b
i
R
e
d
.

b
r
.
N
a
z
i
v
F
o
r
m
i
r
a
n
a
S
a
s
t
a
v
I
s
t
a
k
l
a

s
e

u

b
o
r
b
a
m
a
5
7
.
A
r
t
i
l
j
e
r
i
j
s
k
a

b
r
i
g
a
d
a

1
.

d
i
v
i
z
i
j
e
2
1
.

X
I
.

1
9
4
4
.

e
t
i
r
i

d
i
v
i
z
i
o
n
a
n
a

S
r
i
j
e
m
s
k
o
m

f
r
o
n
t
u

3
.

X
I
.

1
9
4
4
.

i

u

p
r
o
b
o
j
u

f
r
o
n
t
a

1
2
.

I
V
.

1
9
4
5
.
5
8
.
A
r
t
i
l
j
e
r
i
j
s
k
a

b
r
i
g
a
d
a

2
.

d
i
v
i
z
i
j
e
1
5
.
1
1
1
.
1
9
4
5
.

e
t
i
r
i

d
i
v
i
z
i
o
n
a
z
a

o
s
l
o
b
o

e
n
j
e

B
r

k
o
g
a

u

t
r
a
v
n
j
u

1
9
4
5
.
5
9
.
A
r
t
i
l
j
e
r
i
j
s
k
a

b
r
i
g
a
d
a

2
1
.

d
i
v
i
z
i
j
e
2
0
.

X
I
I
.

1
9
4
4
.
t
r
i

d
i
v
i
z
i
o
n
a
n
a

S
r
i
j
e
m
s
k
o
m

f
r
o
n
t
u

u

s
i
j
e

n
j
u

1
9
4
5
.

i

u

p
r
o
b
o
j
u

1
2
.

I
V
.

1
9
4
5
.
6
0
.
A
r
t
i
l
j
e
r
i
j
s
k
a

b
r
i
g
a
d
a

2
2
.

d
i
v
i
z
i
j
e
1
7
.
1
1
1
.
1
9
4
5
.
t
r
i

d
i
v
i
z
i
o
n
a
u

p
r
o
b
o
j
u

S
r
i
j
e
m
s
k
o
g

f
r
o
n
t
a

u

t
r
a
v
n
j
u

1
9
4
5
.
6
1
.
A
r
t
i
l
j
e
r
i
j
s
k
a

b
r
i
g
a
d
a

2
3
.

d
i
v
i
z
i
j
e
k
r
a
j
e
m

1
9
4
4
.

e
t
i
r
i

d
i
v
i
z
i
o
n
a
n
a

d
o
n
j
e
m

t
o
k
u

U
n
e

k
r
a
j
e
m

t
r
a
v
n
j
a
6
2
.
A
r
t
i
l
j
e
r
i
j
s
k
a

b
r
i
g
a
d
a

1
6
.

d
i
v
i
z
i
j
e
1
8
.

X
I
.

1
9
4
4
.
t
r
i

d
i
v
i
z
i
o
n
a
n
a

V
a
l
p
o
v
s
k
o
m

m
o
s
t
o
b
r
a
n
u

u

o

u
j
k
u

i

p
r
i
j
e
l
a
z
u

D
r
a
v
e

u

t
r
a
v
n
j
u

1
9
4
5
.
6
3
.
A
r
t
i
l
j
e
r
i
j
s
k
a

b
r
i
g
a
d
a

3
6
.

d
i
v
i
z
i
j
e
1
6
.

X
I
I
.

1
9
4
4
.
'
t
r
i

d
i
v
i
z
i
o
n
a
n
a

V
a
l
p
o
v
s
k
o
m

m
o
s
t
o
b
r
a
n
u

u

o

u
j
k
u

i

p
r
i
j
e
l
a
z
u

D
r
a
v
e

u

t
r
a
v
n
j
u

1
9
4
5
.
6
4
.
A
r
t
i
l
j
e
r
i
j
s
k
a

b
r
i
g
a
d
a

5
1
.

d
i
v
i
z
i
j
e
I
Z

X
I
.

1
9
4
4
.
t
r
i

d
i
v
i
z
i
o
n
a
k
o
d

B
a
t
i
n
e

u

s
t
u
d
e
n
o
m
u

1
9
4
4
.

i

n
a

V
a
l
p
o
v
s
k
o
m

m
o
s
t
o
b
r
a
n
u

u

o

u
j
k
u

1
9
4
5
.

e
t
v
r
t
g
o
d
i

n
j
a

p
r
i
s
t
o
j
b
a
z
a

u
r
e

a
j
e
o
d
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

D
i
n
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
>
o
o
d

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
D
i
n
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
c
d
0
M
j
e
s
.

p
r
i
s
t
o
j
b
a

z
a

p
l
i
n
i
.
o
o
d
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
D
i
n
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
C
L
o
d
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

D
i
n
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
0

-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
C
Q
D
i
n
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
U
l
i
c
a
:
I
m
e
:
B
r
.

p
r
o
s
t
o
r
i
j
a

K
o
m
e

s
e

u
r
u

u
j
e
:
T
v
o
r
n
i
c
a
T
v
o
r
n
i

k
i

b
r
o
j
K
o
n
-

A
m
p
e
r
a

s
t
a
n
t
a

I
V
o
l
t
i
O
b
l
i
k
B
r
o
j

s
v
i
j
e

a
M
j
e
s
t
o

p
o
s
t
a
v
e
K
o
l
i
k
o
b
r
o
j
a

a
N
a
p
o
m
e
n
a
D
a
n
o

i
t
a
n
j
a
S
t
a
n
j
e

b
r
o
j
i
l
a

p
o

v
i
S
o
j

t
a
r
i
f
i
R
a
z
l
i
k
a
V
i
s
.

T
a
r
.

K
w

c
b
m
S
t
a
n
j
e

p
o

n
i
i
o
j

t
a
r
i
f
i
P
l
i
n
W
/
S
c
b
m
N
i

a
t
a
r
i
f
a
K
w
h
I
z
n
o
s

v
i

e

t
a
r
i
f
e

o
d
n
o
s
n
o

p
l
i
n
a

W
/
S
D
i
n

I

p
I
z
n
o
s

n
i

e

t
a
r
i
f
e

o
d
n
o
s
n
o

p
l
i
n
a
D
i
n

I

p
N
a
j
a
m

B
l
o
k
n
i
n
a
t
a
r
i
f
a
z
a
u
r
e

a
j
e
i
D
i
n
l

p
,
D
i
n

p
S
v
o
t
a
D
i
n

!

p
U
k
u
p
n
i

i
z
n
o
s

r
a

u
n
a

D
i
n

I

p
.

w
.

E

P
N
a
s
u
p
r
o
t

t
o
l
i
k
i
m

l
i
n
i
j
a
m
a

p
i
s
m
o

s
e

n
e

m
o

e

o
d
r

a
t
i
.

C
j
e
l
o
k
u
p
n
i

d
o
j
a
m
:

n
e
p
r
e
g
l
e
d
n
o
l

e
t
v
r
t
g
o
d
i

n
j
a

p
r
i
s
t
o
j
b
a

t
a

u
r
a

a
i
a
.
D
i
n

D
i
n
M
j
a
s
.

p
r
i
s
t
o
j
b
a

z
a

p
l
i
n
d

D
i
n
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
i

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

D
i
n
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
D
i
n
<
o
j

p
r
o
s
t
o
r
i
j
a
:
K
o
m
a

s
a

u
r
u
C
u
j
e
:
N
a
p
o
m
e
n
a
i
D
a
n

|

o

i
t
a
n
j
a
S
u
n
j
a

b
r
o
j
i
l
a

p
o

v
i

o
j
-

t
a
r
i
f
i

I
n
i
o
|
3
,
V
i
l
a

t
a
r
i
f
a

K
w

.

c
b
m
P
l
i
n

W
/
S

.

c
b
m

-
5
N
i
i
a

t
a
r
i
f
a

K
w
h
I
z
n
o
s

v
i
l
e

t
a
r
i
f
e

o
d
n
o
s
n
o

p
l
i
n
a

W
/
S
D
i
n

i

p
U

i
n
a
k

u

W
I
z
n
o
s

n
i

e

t
a
r
i
f
e

o
d
n
o
s
n
o

p
l
i
n
a
B
l
o
k
t
a
r
i
f
a
K
o
l
i
k
o
b
r
o
j
a

a
N
a
j
a
m

n
i
n
a
u
r
e

a
j
e

D
i
n
-

p
U
k
u
p
n
i
i
z
n
o
s
S
n
a

n
i
j
e

p
i
s
m
o
.

P
o
j
e
d
i
n
e

s
e

r
i
j
e

i

n
e

i
s
t
i

u

v
e

i
m

p
i
s
m
o
m
,

n
e
g
o

d
e
b
e
l
i
m

p
i
s
m
o
m
.

M
a
n
j
a

j
e

r
a
z
n
o
l
i
k
o
s
t

l
i
n
i
j
a
.
Treba upotrebiti samo neophodno potrebne linije, a osobito izbjegavati
sve dvostruke linije i prije tako omiljene debelo-fine (okvirne) linije,
jer na prikljunim mjestima doju runu sliku.
II
Rastavni efekat jednostavnih poludebelih linija je isto tako snaan.
Treba1upotrebiti i to manje razliitih linija. J aa linija rastavlja glavu
tabele od noge tabele.
Kao pismo najprikladnije je jednostavno, sasvim itljivo obino pismo,
a osobito je dobro groteskno pismo (Steinschrift). U knjigama i novi
nama bit e najbolje temeljno pismo, a ako je potrebno, uzet emo
njegov manji stupanj. U katalozima, prospektima i reklamnim tiskani
cama moemo za tabele, razasute po njima, izabrati i 'koje osobito
pismo; tabelarni se slog uope moe obraditi s vie slobode.
Pi-smo u rubrikama glave tabele stavlja se u sredinu, dok se u nozi
tabele iskljuuje ulijevo. Kad bismo pismo u stupcima noge tabele
htjeli takoer postaviti na srednju os, dobili bismo nametljive i besmi
slene figure i meuprostore. To bi bilo i nepregledno, jer pogled i
taoca, 'koji prati irinu stupaca, trai kod pregleda sadraja tabele
poetke rijei. Oni dakle moraju biti jedan ispod drugoga nanizani
i pripravljeni za itanje.
3. Obrazac
Obrazac, zvan i formularom, odreen je za to, da bude ispunjen
pisaim strojem ili rukom, a slui u razliite svrhe: na pr. da se nekoj
ustanovi dostave podaci ili da se olaka saobraaj s uredima, odnosno
meusobna veza pojedinih ustanova. U velikim poduzeima, u trgo
vini i industriji obrasci se upotrebljavaju sve vie.
Da li neki obrazac dobro Izgleda ili ne, trebalo bi prosuditi tek onda,
kad je ispunjen. Na to moramo osobito misliti, kad biramo pismo.
Za obrasce su najprikladnija pisma, kojima ne smeta susjedstvo slova
pisaeg stroja i kraj 'kojih i sama slova pisaeg stroja izgledaju dobro.
Tipografski poredak zavisi o svrsi obrasca, o kojoj moramo dobro
razmisliti, ako elimo nai neki oblik, koji ne e jednostavno preuzeti
sve zle osobine starijih obrazaca. To je, dakako, u prvom redu dunost
onoga, koji pravi nacrt sloga. Ako se o slogu savjesno i jasno ne
razmisli, ne moe ga spasiti ni najvrsnija tipografija.
102
Mnogi se retd sastoje od rijei i dijelova rijei, te ostavljaju prostora
za nadopune, koje treba napisati na otisnute prazne linije za pisanje.
Retd, odreeni za Ispisivanje, ne smiju imati premalene razmake. Uobi
ajeno je 18 do 24 toke (punkta). Razmad od 14 do 16 toaka
su mogui, ali nas prisiljavaju, da piemo sitno. Ako obrazac treba
ispisati pisaim strojem, onda razmaci izmeu redaka moraju iznositi
4,25 mm ili nekoliko razmaka ove normirane mjere. Linije za pisanje
ne smiju biti preteSke, nqvie tupo-fine, a veinom su dostatne i fine
linije. Moraju i tono drati liniju, moraju dakle biti u istoj visini linije
pisma (str. 22.). Izmeu rijei linije za pisanje treba ostaviti normalni
razmak meu rijeima. Samo ako neki odlomak rijei treba nadopuniti
rukom, nastavlja se linija odmah do njega, dakle bez iskljuka na rije.
Budui da se veina obrazaca uva u registratoru, nuno je ostaviti
slobodan rub s lijeve strane od 20 do 25 mm.
Kod tabela, koje esto dolaze u obrascu treba paziti na sve, to
smo o toj temi spomenuli ve u prijanjem odsjeku. Osobito treba
izbjegavati sve dvostruke linije i sve debelo-fine, jer daju loe pri
kljuke. Treba uope upotrebiti to manje linija, osobito ako su razli
ite. Budui da je za svaku vrst napomene u prozi najitljiviji i naj-
naravniji oblik glatki slog s jednako irokim retcrma i jednim manje ili
vie kratkim izlaznim retkom, to treba, gdje se moe, mnoge razasute
napomene i upozorenja sabrati na jednom jedinom mjestu, a ne raz
dijeliti ih po svim moguim mjestima obrasca. Kod potrebnih isticanja
i kod izbora pisma za naslove treba paziti na to, to smo o tom spo
menuli na str. 51. i 57.
Poredak itava obrasca neka bude jednostavan i miran, koliko god
to doputa dioba obrasca, esto puta propisana svrhom upotrebe.
Treba nastojati, da se mnoge pojedinane skupine, koje se ne daju
izbjei, sastave u jedan veliki, jednostavni cjeloviti oblik, ali ne doda
vanjem bilo kakvih sredstava, to ih svrha obrazaca bezuvjetno ne
naloe, ve strogim poretkom cjeline. Ne valja dakle pojedine skupine
praviti tako, da svaki oblik bude oblikovan samo za sebe, a da se ne
uklopi u cjeloviti oblik. Tipografija srednje osi moe biti osobito opasna
po spajanje pojedinih skupina, jer ona prije rastavlja, negoli spaja.
Meu obrasce spadaju nadalje razne svjedodbe, dekreti, pozajmnice.
Kad ih prosuujemo s umjetnikog stanovita, uvijek je odluno, da
li ispunjeni obrazac izgleda kao stvar iz jednog komada. Treba dakle
ve unaprijed raunati s time, kako obrazac mora biti ispunjen, prije
nego doe u ruke onoga, za koga je odreen.
Harmoniki moe zopravo biti takav obrazac samo onda, ako se sla
garu povjeri i da ga ispuni. To bi bilo ee puta mogue, nego li se
danas misli. I sastav teksta morao bi ve unaprijed raunati s time,
kako e djelovati, kad se u nj utisne ime.
Ako se meutim obrazac popunjuje rukom ili pisaim strojem, sav
tipografski sjaj izgleda bijedno, osim ako je pisar umjetnik, te se
103
njegovo pismo uklapa u obrazac, a da to ne smeta. Omiljena tehnika
za takve, rukom 'popunjavane obrasce bio je bakrorez ili gravura u
kamenu sa svojim kienim engleskim pismom (Ecriture angJ aise), koju
su uredski pisari umjeli tako fino dopisati, da je cjelokupni dojam
ispunjenog obrasca bio sasvim jedinstven. Danas se takvi obrasci
izraeni u tehnici gravure popunjuju pisaim strojem. Ako je dakle ve
unaprijed sigurno, da e obrazac biti ispunjen pisaim strojem, onda je
na mjestu skroman, praktian DIN-format i stvarna, jasna, besprije
korna tipografija sa slovima, koja svojim izgledom harmoniraju sa
izigledom slova pisaeg stroja. Ako k tome izaberemo osobito lijep
papir, zadovoljili smo skromnoj potrebi lu'ksuza. Imamo li sredstava
za to, treba uvijek dati prednost pravoj tehnikoj proizvodnji cjeline.
O tipografiji pojedinih tiskanica te vrste govorit emo jo u slijedeem
poglavlju.
104
Fini slog
1. Ope smjernice
Fini slog je takoer izraz za rije akcidenni slog. Pod akcidencijom
se prije razumijevalo sve to zapravo nije bio knjigotisak ili novinski
tisak, dakle narudbe nadletava, poduzea, trgovina, drutava, gra
ana povodom osobitih dogaaja, kao i sve druge narudbe, koje se
uz stalne zadatke sluajno pojavljuju u tiskarama u kojima se tiskaju
knjige ili novine. Budui da ove zadae postavljaju velike zahtjeve
na umijee slagara, povjeravaju se slagaru, koji ima za to poseban
dar, slagaru akcidencija; s time se u vezi onda uobiajilo, da se
sve teke zadae, dakle i slog naslovnih strana u knjizi i oglasni slog
u novinama, nazivaju akcidennim slogom.
Nema sumnje, da je fini slog najzanimljiviji dio tipografije, iako su
njegove umjetnike mogunosti otkrivene mnogo kasnije od onih, to
ih prua izradba knjiga.
Tko bi se meutim zanimao samo za nj, toga molimo, da ne pone
itati tek ovdje. Knjiga je tako rasporeena, da se sve ono naelno
obrauje tamo, gdje se prvi puta pojavi. tota, to se tie finog
sloga, nai emo ne samo u prijanjem poglavlju, gdje je bilo govora
0 tabelarnom slogu i tipografiji obrazaca, ve i u prvim poglavljima,
koja su bila posveena najelementarnijim zadacima. Slijedee smjer
nice neka nam jo jednom dozovu u pamet i nadopune ono, to smo
ve spomenuli.
a) Usluge
Nijedan se zadatak finog sloga ne moe smatrati rijeenim, ako djelo
ne prua naruitelju onu uslugu, za koj:u ga je on odredio. To je prvi
1 najmanji zahtjev, a ne protivi se onim najviim i posljednjim, da
rjeenje tipografske zadae mora u svakom sluaju i umjetniki zado
voljiti. Ali ljepota, koja je sama seibi svrhom i koja ne donosi nikakve
koristi poslu, bila bi neodriva i u tipografiji. Za slobodno umjetniko
djelovanje ima dosta drugih podruja. Pretenciozne rzvjetaenosti su
105
ne samo beskorisne, ve i tetne. Kad kipar klee figuru, nitko ne pita,
to iz nje moe nastati, no na isklesani stoli mogli bismo meutim i
sjesti. I svaki prijatelj umjetnosti radije e sjesti na ugodan stolac, koji
nije umjetniki izraen, nego na onaj, koji je majstorski izraen, a nije
ugodan. Zato je prvi zakon svake umjetnosti, koja slui ovjeku, da
njezina djela budu korisna i upotrebljiva. Stoga se i kod svake izradbe
finog sloga moramo prije svega pitati: emu ima sluiti gotova tiska
nica? Moramo uti ne samo izriito navedene elje naruioca, ve
treba pokuati da odgonetnemo i njegove elje, kojih nije izrekao. Ne
smijemo samo uzeti u obzir podatke i nazore stvarnog naruitelja,
koji uvijek ne zna sve i rijetko kae sve to hoe, ve moramo nasto
jati, da na zadatak gledamo tako, kao da smo sami idealni naruitelji,
koji poznaju svoje prave interese i znaju ih zastupati.
b) Nacrt
Kod izradbe finog sloga veinom se preporuuje, da najprije nainimo
skicu. Skiciranjem pokuavamo da tono ustanovimo, kako bi najbolje
izgledala gotova tiskanica. Fantazija, koju za to trebamo, postaje
dovitljiva, ako imamo pred oima pravi format i papir, odreen za
tiskanicu. Oboje nam mora biti poznato, prije nego ponemo s na
crtom. Razumije se, da ne smije biti nikakve sumnje o tome, u kojoj
se tehnici ima izraditi, da li u plonom tisku, dubokotisku ili u knjigo
tisku. Dodue, za offset i za dubokotisak slaemo na isti nain kao i
za knjigotrsak, ali dubokotisak i offset doputaju, da pismo prelazi i
preko slike, to katkad i rado iskoritavamo. Najotriju sliku ima pismo
u knjigotisku, u offsetu ono djeluje tromo, u rasternom je dubokotisku
esto nemirno i nejasno u obrisu. No budui da ploni tisak i duboko
tisak doputaju, do slike tampamo tonski ispravno i na hrapavu i tvrdu
papiru, to se oni sve vie ire, a osobito tamo, gdje se radi o velikim
koliinama. Kod skupocjenih izdanja trebalo bi tampanje teksta po
mogunosti prepustiti knjigotisku, pa makar se slike izradile i u nekoj
drugoj tehnidi. Najotriju i najvjerniju reprodukciju neke slike jo uvijek
daje klie (autotipija) otisnut na papiru za umjetniki tisak i zbog toga
treba dati knjigotisku i sada u reklamnoj tipografiji prvenstvo, koje se
jedva moe osporiti.
O uobiajenim i normiranim formatima govorit emo jo opirnije
(str. 138.). Ako je tono utvren papir i format, onda najprvo izreemo
iz papira, odreenog za tisak, uzorak u pravoj veliini, a ako se radi
o djelu, koje obuhvaa vie listova, nainimo bianco-primjerak.
Tko eli s uspjehom skicirati, mora prije toga izdrati vjebe strplji
vosti u tipografskom skiciranju. Nije dovoljno da nam kao polazna
toka za tipografsko skiciranje poslui samo povrno steeno znanje
u pisanju nekog pisma. I ma da je vjetina u pisanju za primjenjeno
106
grafiko stvaranje ne samo korisna, ve i bezuvjetno potrebna, samo
s time ne emo u tipografskom skiciranju doprijeti daleko. U tipogra
fiji ne smijemo nikad zaboraviti, da ovdje imamo iposla s ve odree
nim tipografskim pismima, ije je pojedinane oblike ve davno odre
dila ruka umjetnika. Dobro poznavati tipografska pisma to je zbog
toga prva pretpostavka, da tipografski sloene retke moemo i u skici
oznaiti. Razmatranje o tipografskom pismu dovest e nas nuno do
spoznaje o onom slikovitom u razliitim karakterima pisma. U tu svrhu
najbolje e nam posluiti potpuni uzorci alfabeta. Oni su temelj vjebe
u skiciranju. ak ni izvjebani majstori u skiciranju ne mogu biti posve
bez predloka, jer je pri t. zv. skiciranju po narudbi kod crno otisnutih
redaka vrlo korisno tono reproducirati uzorke slova.
Za samo skiciranje upotrebljavaju se olovke s razliitim stupnjevima
tvrdoe, da bi se mogla reproducirati razlika izmeu tanjih i debljih
pisama, o osim toga Irk na papiru koji je crtan olovkom, moe se lako
izbrisati. Najbolji je dakle lagan papir za pisai stroj.
Neophodno je potrebno tipografsko mjerilo iz metala ili iz celuloida,
no celuloidna mjerila treba katkad kontrolirati, jer se mogu i znatno
smanjiti. Vrlo je zgodno, ako imamo pri ruci dva metalna trokuta.
Treba li u nacrt unijeti rasterna jetkanja, od kojih jo nemamo nikakvih
otisaka, uvaljamo runim valjkom bojom arak poneto hrapava papira,
izreemo \z toga eljene veliine te rh zalijepimo na etiri ugla pelika-
nolom u nacrt.
Tipografska skfca nije nikad sama sebi svrhom, ve uvijek samo po
mono sredstvo,'koje i onome, tko pravi nacrt, pomae, da bi doao na
dobru misao, da bi tu misao prikazao i time je podvrgnuo vlastitoj i
tuoj kritici.
Tipografska skica je povran nacrt, koji prikazuje poredak razliitih
elemenata sloga i treba da dade priblinu sliku o tome, kako e ka
snije izgjedati gotov slog. Tipografska skica ispunjava svoju svrhu
samo onda, ako se zbilja prema njoj moe raditi. I po tome se poznaje
kolovani tipograf, koji zna to je pismo, a to raspodjela prostora,
te izrauje skice, to ih moe izvesti i onaj tipograf, koji nije verziran
u skiciranju, jednostavno zato jer sve pae onako, kako je ski
cirano. Skica omoguuje i suradnju drugih slagara. esto puta je ona
uope nacrt, odreen za to, da bude izveden od drugih. I konano,
skicu moemo pokazati i naruiocu, da bi on dao svoj pristanak, Hi
da bi mogao predloiti, to da se promijeni, prije nego se zapone
izvoenjem. To e njemu pritedjeti mnogo novaca, a slagaru mnogo
ifutine.
U svakom je sluaju potrebno skicu tako nainiti, da se moe i izvesti.
Treba se dakle drati tipografskih mjera, te raunati s razliitim pi
smima, koja nam s obzirom na svoju veliinu, vrstu i koliinu stoje na
raspolaganje, a predviena su i u nacrtu. Zbog toga se esto puta
ne moe strogo luiti posao onoga, koji skicira, od slagarova rada.
107
Mnogoputa je potrebno da vee retke zbog pokusa najprije sloimo,
da ne bismo raunali s neispravnim mjerama. To je potrebno osobito
onda, ako pojedine dijelove treba da izrade drugi slagari, ili da budu
sloeni u strojnom slogu. Marljivom vjebom moemo meutim po
stii, da kod raznoliko irokih redaka odnos razliitih irina skiciramo
tono onako, kako e to pokazati i kasnija izvedba u slogu. No u
procjeni apsolutnih irina redaka moe se prevariti i izvjebani slagar.
Onaj tko pravi nacrte, rjeava uvijek -pojedinane sluajeve. On mora
stoga nastojati, da svojom tehnikom skiciranja, ve u nacrtu, pomou
danog teksta uvijek oznai ono osobito djelovanje odreene slike
redaka.
Kao kod svih stvari, tako i svi slagari ne mogu neku skicu tehniki
savreno izraditi. No oni moraju biti u stanju, da neku skicu sloga
itaju, da je razumiju i mogu uiniti razumljivom, te da prema nekoj
skici mogu brzo i dobro slagati. Tko vlada tipografskim skiciranjem,
koje ukratko nazivaju i stenografijom tamparstva, taj je uvijek u pred
nosti pred onima, koji ne vladaju tom tehnikom. Njemu ta sposobnost
postaje vie planirajuim predhodnim radom u stvaralakom smislu,
jer mu uteuje urbu pri radu, a osim toga skica mu omoguuje i da
skrati vrijeme slaganja. No sposobnost skiciranja omoguuje jo neto
drugo, to je vano za obrazovanje ukusa. Pomou tipografskog ski
ciranja se slagar upoznaje s bogatstvom oblika, to ga u figurama
svojih slova sadrava svako pismo i s formom kao oblikovnim ele
mentom za tipografski poredak. Pritom se najjae razvija i sposobnost
dobre primjene tipografskih pisama i ostalih sredstava za oblikovanje.
Izradba tipografske skice je najosebujniji posao slagara i tipografa
uope. On e najbolje poznavati osobitost tehnike slaganja, ako je
na temelju svog naunog zanata stekao sposobnost, da najprije u
skici vidi konaan izgled svojega rada i da to realizira.
Pri planiranju veih tiskarskih poslova, mjesto skice radi se nacrt. Da
bi pak netko mogao izraditi nacrt opsenijih tiskarskih radova, za to
je potrebno imati jo vie znanja u crtakom i oblikovalakom po
gledu. Da bi bio potpuno siguran u svoj uspjeh, ovdje je potrebno,
da osposobljeni tipograf kao specijalist provede najprije pripremno
planiranje i da se pokraj toga brine za sve ono, to zahtijeva dobra
tehnika sloga i konaan dobar uspjeh. Otrim okom prati on sve faze
u toku rada, osigurava planirani oblik tiskanice i garantira time njezinu
kvalitetu. Njemu uz bok stoje slagari akcidencija, koji su osposobljeni,
da ono, to je planirano, i isto izvedu. U duhu istinske suradnje izmeu
obli-kovaoca i tehniara uspijeva svaka zadaa u primjerenom vre
menu, jer su ve prije nego to je poeo rad na tome svi oni, koji kod
toga sudjeluju, o svemu dobro razmislili i dogovorili se.
Pri prethodnom planiranju industrijskih tiskanica neophodno je po
trebno uska suradnja izmeu naruioca i obli-kovaoca. Grafiki tehniar
e bolje uspjeti izraditi ispravni oblik industrijskog prospekta negoli
108
akcidenni slagar, jer e onaj prvi, zahvaljujui svom manuelnom
radu na specijalnim tiskanicama biti sigurniji u uspjeh. To znai i za
tiskaru stanovitu prednost, *kofu e svatko i iskoristiti. Ima naravno i
izobraenih tipografa, koji su u stanju da planiraju tako neto.
Iz razliitih primjera, objavljenih u ovoj knjizi, vidi se, da- se parolni
retci naelno sasvim skiciraju, dok se retci pisma u manjim stupnjevima
skiciraju u maniri crta. I jedno i drugo oznaivanje tipografskih redaka
treba da odgovara stvarnom toku pisma. Iz skiciranih parolnih redaka
treba da se jasno raspozna karakter i duktus pisma.
Od svih metoda skiciranja, to ih praktiari primjenjuju, ima prednost
skiciranje pomou obine iljaste olovke ili iljaste olovke u boji. Te
melji se na naelu da se postavlja crta do crte, dok se ne postigne
potrebna irina slova koje treba da se skicira. Treba da izbjegavamo
izvlaenje -kontura s naknadnim rafiranjem, jer se time uvijek izla-
emo iskuenju, da skiciramo preiroko.
Da bismo mogli skicirati tipografska pisma, potrebno je da dobro po-
znajerrro oblike tog pisma. Spretnost ruke moe se postii samo mar
ljivim skiciranjem, to je stvar vjebe, hoemo li dobro pogoditi irinu
ili debljinu nekog pisma. Za poetak je dobro da vuemo po dvije
pomone linije u razmaku kratkih slova, dakle u visini slova odre
ene vrste pisma. Kod sitnih pisama se retci naznauju t. zv. mani
rom crta. Olovka za skiciranje dri se poput dirigentskog tapia.
Odgovarajuim kosim dranjem olovke postiu se uske, ili ire sive
crte. Retci se kod tog nai-na unose na papir prostoruno, dokle bez
pomonih Irnija i bez upotrebe ravnala. Nepravilnosti, koje pritom
nastaju, vrijeaju svojom pokretnou, koja tjera udesno, ivi obris
uobiajenih redaka. Nae li se u nacrtu bijelo pismo na crnoj pod
lozi (negativni retci), moemo se prije svega zadovoljiti skiciranim
prt-kazom. Kod toga tuiramo u nacrtu kineskim tuem (skribtolom)
plohu, koju treba crno otisnuti, te po njoj skiciramo ili upisujemo pismo
irokim perom i tekuim bjelilom za pokrivanje (dekvajsom)
* Tekue bjelilo za pokrivanje nainimo lako, da iz lube bjelila, lio go neka poduzea za
grafike poalove osobilo dobro proizvode, islisnemo neilo boje u jedan plitak porculanski
loni, pa tu pastu izmijelamo drvenom liicom, lio smo ja sami izrezali, te dodamo
nelto vode i par kapi tekue gumiarabike, tako da nastane rijetka kala. Taj je postupak
daleko bolji, negoli da iz tube premazujemo boju kako se to obino radi kistom
namoenim u vodu. Gumiarabika topi se u hladnoj vodi.
109
Bolji je postupak da pismo otisnemo bijelom bojom na bijelom papiru,
te jo vlani otisak premaemo irokim mekanim kistom, koji smo sa
svim namoili u skribtol. Masna bijela boja ne prima vodeni tu, pa
ostaje jasna slika bijelog pisma. Kad se osui, izreemo potrebnu
plohu. Moemo uiniti i tako, da pismo otisnemo crnom bojom na
tankom celofanu, pa otisak kopiramo na papir, koji je osjetljiv na
svijetlo. Svi ovi postupci daju tako otru sliku, da je moemo zalijepiti
i u isti probni otisak, ako jo nemamo klieja za otisak bijelog pisma
na crnoj podlozi.
Treba li plohu, na koju dolazi pismo u bijeloj boji, dakle u boji papira,
dobiti -neku drugu, a ne crnu boju, uzet emo mjesto crnog tua neki tu
u boji ili inae koju prikladnu vodenu boju, kojom emo premazati
bijelo otisnuti otisak. Ako meutim planiranu tiskanicu moramo tampati
na papiru u boji, tako da pismo ne bude bijelo, ve u boji ovoga
papira na plohi crne ili neke druge boje, otisnut emo za svoj nacrt
pismo u boji, koja odgovara jednoj od ovih papira, te premazati otisak
onom vodenom bojom, koja odgovara eljenoj boji plohe. Katkad je
dosta, da na nacrt u crno-bijeloj boji stavimo celofanski list u boji.
Uza svu panju, koju moramo posvetiti skici, ne smijemo zaboraviti,
da se tipografska umjetnost ne smije prosuivati prema ljepoti, a
pogotovu ne prema improviziranosti nacrta. Nacrti arhitekata su kat
kad grafike dragocjenosti, a slikareva skica esto je ljepa negoli
samo slika1, izraena prema skici. Tipografska skica meutim nikad ne
zahtijeva, da je smatramo samostalnim djelom. Tek kad je izradimo
u slogu i tisku, neminovno se vidi, to na njoj ima umjetniku vrijednost.
Zato nacrt mora biti takav, da moemo sebi jasno predstaviti, kako
e ta izradba izgledati. Samo se pak po sebi razumije, da ona skica,
koja je odreena za naruioca, smije izgledati i neto privlanije,
no tada je i te kako nuno, da se izvede prema nacrtu.
c) Izbor i mijeanje pisama
Izbor slova ima u finom slogu osobitu vanost, jer nam je jedno
jedincato pismo rijetko kad dovoljno. Stilski isti slog s jednim pismom
pretpostavlja, da imamo pri ruci brojne garniture pisama. Tiskare imaju
meutim esto mnogo pisama, a malo garnitura i radi J oga jnoraju
mijeati pisma. Posljedica je toga, da se za fini slog sve vie i vie upo
trebljavaju slagai strojevi. Kod duih tekstovnih skupina, koje treba
sloiti u veliinama obinog pisma unutar akcidennog sloga, radi se
prije svega o tome, da se ugodno itaju. One ne moraju kod reklamnih
110
tiskanica uope biti sloene upadljivo ni u kakvu izrazito akcidennom
pismu, jer zadaa, da se privue italac, pripada ovdje drugim dije
lovima tiskanice. Efektno emo pak taj mamac sloiti to lake, to su
due tekstovne skupine mirnije i prije svega svjetlije u cjelokupnome tisku.
Zato je i proizvodnja pisma krenula dvama sasvim razliitim smjero
vima. Ona ostaje na uobiajenu putu, dok proizvodi obina pisma za
a b c d e f g h i
a b c d e f g h i
a b c d e f g h i
a b c d e f g h i
a b c d e f g h i
a b c d e f g h i
a b c d e f g h i
a l c l f i i
* l < > f 5 jr <
ab c d ef gh i
abc def gh i
abc f c ef gbi
a b c toef g Ij t
a b c b e f g h i
abc f t ef gbi
a b c b e f g b i
a b c b c f g t i
o b c De f g b t
a B c b e f g f j i
abc def gh i
k 1
k 1
k
k 1m n o
k l m n o p q r
k l m n o p q r
k i t * i n e t
(t I vi i j? r
k l mn o p q r
k l mn o p q r
k l mn o p q r
k l m n o p q r
k l mn o p q r
k l m n o p q r
I I m n o p q r
f I m n o p q r
f I m n o p q r
f I m n o p q r
f I m n o p q t
u v w x y z
u v w x y z
u v w x y z
u v w x y z
u v w x y z
s t u v w x y z
u v tv xy z
U V W K I f J
f t u v v v pey x.
s t u v w x y z
s t u v w x y z
f 6t U 010 * J 3
f t u b to x n
f s t uv v e x y z
f e t u o mr p 3
f 6t u t? to j; y j
f H u o to ; b j
f 6I U 0 tl) I p $
f 0t U 0TP p %
f 5 t u x>u>jl y 3
m n o p q r s t
m n o p q r s t
l m r r o p q r f s t
p q r st
S t
k l m n o p c j r f s t
* t
111
knjige i due tekstovne skupine finoga sloga, i tu nastoji samo da
popravi raspoloive temeljne tipove pisma, a da ih bitno ne mijenja.
Za slog naslova i parolnifi redaka i za manje opsene akcidencije
iznosi iz godine u godinu nova pisma, koja su podvrgnuta promjenlji
vosti mode i koja smiju sebi dopustiti i poneku slobodu.
Nain i metoda, kako tipograf mijea slova, jesu sigurno mjerilo
njegova osjeaja za stil. Protustilsko mijeanje pisama u finom slogu
postalo je tako openitim i svakodnevnim, da se umjetnika vrijednost,
koja trai nove putove, moe istaknuti samo stilskom istoom i time,
to odbacuje sve jeftine efekte. Tu nas vie nita ne moe iznenaditi;
svijet se navikao na to, da se pisma mijeaju najsmionije, tako da
danas moe iza'zvati dojam samo disciplinirana tipografija, koja po
tuje osobitost pisma.
Koja se pisma smiju mijeati, a koje ne? Da odgovorimo na to pitanje,
moramo jo jednom tono razmotriti oblike naih pisama. Pritom je
najbolje, da velika slova uope ne uzmemo u obzir, jer se ova ne
daju meusobno usporediti. Ona naime sainjavaju kod antikva pi
sama, kao to ve znamo, pismo za1sebe: pismo rimske antike; velika
slova gotskih pisapna su meutim proizala iz pisanih ukrasnih slova,
koja su se uvijek upotrebljavala samo u vezi s minuskulom. Ako sada
sastavimo oblike ovih malih slova te ih meusobno usporedimo i su
protstavimo po mogunosti nekom zaista tuem nacionalnom pismu,
na primjer arapskom, onda nam pada u oi prije svega slinost svih
tih evropskih pisama, o kojima se katkad govori, kao da su zbilja
sasvim razliita podrijetla.
Protivno od svih alfabeta raznih evropskih pisama, koji su medusobom tako slini, svakako
nam izgleda tue nacionalno arapsko pismo.
Ta ^linost znakova objanjava se njihovom povijeu, a J o je ve
vie od tisuu godina povijest jednog jedinog pisma: karolinke minus-
kule. Figure ove karolinke minuskule poprimile su pod prevlau
gotskog graevnog stila njegove stilske osobine,- no njihovi su te
meljni oblici ostali oevidno isti, tek to je slovo i dobilo toku, a
u kasnijem gotskom kurentnom pismu nastali su jednostavniji oblici
slova a i g, a koji su preuzeti u pismo Schvvabacher i u frakturu,
ali i u latinski kurziv. Humanisti su se zatim vratili starom jo ne goti-
ziranom obliku, a taj renesansni obli'k karolinke minuskule nazivamo
112
danas humanistikom mirtuskulom. Ona je bila temelj, prema kojem je
Adolf Rusch u Strassburgu rezao antrkvuc, koja je postala svjetskim
pismom. I gotska minuskula upotrebljava se u razliitim oblicima kao
tipografsko pismo, ta ona je, kako znamo, postala pismom prvih tam
panih djela. Obadva dakle oblika zapadnog alfabeta, koja su pro-
izala rz karolinke min usku le, renesansni oblik (antikva) i gotizirani
oblik (zapravo gotikog i okruglogotikog vaboherskog pisma i
frakture) doivljavaju kao tipografska slova u doba baroka, empirea i
u najnovije vrijeme jo dagnje statistike promjene, koje meutim uvijek
ostavljaju nedirnutim njegov temeljni oblik.
No upravo ove malene promjene odreuju njihovu stilsku pripadnost,
a esto puta i njihovu vremensku povezanost. Prije moemo zajedno
upotrebiti pisma, koja doista izgledaju sasvim razliito, negoli dva
slina pisma* kod kojih je drukija uprvo samo ta stilska pripadnost,
Zato izgleda vrlo runo, ako uz neko temeljno pismo u medievalu
sloimo naslov u francuskoj antikvi ili u nekom modernom pismu,
koje mu odgovara po stilu:
Clebrite, Uloire
II kut qu un honnte homme ait l'esume publique sans
y avoir pens et pour alnsi dire malgr lui. Celui qul l'a
cherche donne sa mesure.
Ili obratno, medievalno (srednjovjekovno) isticanje uz francusku antikvu:
Vanlt
Cest sou vent Icmobiledeluvonilequi uengugel'homme
amonlrer loulc l'nergiedeson ome. Du kois ojout a un
acicr poinlu kit un dard-. deux plumes ajoutes ou bois
font unefledic
Izraivaima prvih tipografskih slova sluili su kao uzor oblici pisma
pisanih knjiga. Kada se nakon pronalaska knjigotiskarstva knjige vie
nisu pisale, ostala su rukopisu samo jo dva radna podruja: doku
menti kancelarija i areno mnotvo vijesti i notica u poslovnom i pri
vatnom ivotu. Pismo knjigd izradilo je najstvarniji i najjasniji oblik
slova, a kancelarijska kallgrafija najkieniji; iz nje su potekli kurzivi,
8 113
ali I prva frakturna pisma. Najmlai izdanak iz te grupe pisama je gra
virano reljefno pismo posjetnica-, izraenih u elinom tisku. Najvie
se promijenilo brzopotezno kurentno pismo, rukopis dnevnoga ivota.
Tokom vremena iskoriteni su kasniji oblici rukopisa takoer kao uzor
za nova tipografska pisma, te ona slue u reklamnim tiskanicama esto
za slaganje -parol-nih redgka. Ali ova tipografska pisma s izrazito ruko
pisnim karakterom odgovaraju ili srednjovjekovnim pismima Hi klasi
cistikoj (francuskoj) antikvi. Legende na pr. sa svojim izrazito kosim
dranjem pera zahtijeva medieval kao temeljno pismo:
At a woman's dinner, one of the toasts was,
"Woman! Without her, man is a brute." But the
compositor set it up, "Woman! Without her man,
is a brute." So be it. Hope you don't find any wrong
use of commas in this book.
dok francuskoj antikvi bolje odgovaraju sva pisma, koja imaju neto
od karaktera graviranog reljefnog pisma iz vremena oko 1800. god.:
D tfaut savoir faire les folies, que nous demande faire
notre caractere.
Naime veoma fini erifi klasicistike anfrkve su i sami nainjeni prema
graviranim pismima 18. stoljea:
Sondcrbarc ficllige
Gleldi dem berQhmten Hulman, dem helligen Affen Indlens,
erwelsen die Eingeborenen auch dem fast ebenso grofien
Bunder Shnllche Ehrfurcht und belisclgen ihn in keiner
Weise. Die Folge davon 1st, dafl die Bunder sidb ebenso
114
Zato i nije mogue, da pravo gotsko pismo mijeamo s francuskom
antikvom. Njemu odgovara samo medieval.
jBonfirur
0 faudrait pouvoir Unir les contraires: lamour de la vertu
avec rindiffrence pour Topinion publique, le gout du
travail avec rindiffrence pour l a gloire, et le soin, de la
sant avec rindiffrence pour la vie.
Kod fraktura moemo razlikovati dvije sline grupe: prvo starije
frakture i sve, to je danas nainjeno prema njima
Ein Nimmersatt
txr JJwmger to* aJtoulrourf* Ijl unfHUbar, Gr bcbarf ttylkb
mlntoflen* fo old on Tlabrung, al* feln elgene* Jtdrpcr*
gaokbt betrdgt, urtb ^Olt ti nU&t ttber jroblf tunton obnc
a onda klasicistike i bidermajerske frakture, iji su najpoznatiji za
stupnici Ungerova, J ean Paulova i Walbaumova fraktura.
Koko imd Hassan
Ttte id} auf Oem2Mau*n glujj reijlc, bcad)ten mir rinttf
Xagctf (SiniDobnrr dne* Uferborfe* fflnf frifdj gefangenr
3Reer(a$m 311mQ3erfaof. Der *Prrip mar nirbrig; idj faaffr
fie in Orr $offnung, eine luflige JHrifrgefrllfcfjafi an i^nm
311brfommm imO banO (TenebeneinanOer am c^ifftfborb
Prvoj grupi pristaje samo medieval, kod druge se dodue moe upo-
trebiti medieval, ali ovdje bolje odgovara klasicistika antikva.
115
Futura pristaje radi svoga neutralnoga karaktera oblika gotovo svim
pismima, a isto tako i klasinoj antikvi (medievalu):
Die Katze als Mutter
Zweimal im Jahre, zuerst Ende April oder An fang Ma
dann wieder zu An fang des August, bekommt die
Hauskatze drei bis sedis Junge, weldie blind geboren
kao i klasicistikoj ili francuskoj antikvi:
Rattenpintscher
Kreuzt man den Pintsdier mit einer kleinen Bulldogge.
so erh&lt man den Rattenpintscher, der untcr dem Namen
Bullterrier bekaont ge worden isL Er leistet Unglaub-
U cjelini moemo dakle razlikovati dvije skupine pisama: prva obu
hvaa sva pisma sa stilskim oznakama renesanse, barok i rokoko, druga
sva pisma empirea i bidermajera. Pisma se svoke skupine mogu meu
sobno upotrebiti, ali pisma jedne skupine ne smiju se nikad mijeati
s nekim pismom druge skupine. Kod svih se meutim modernih pisama
mora paziti na to, da li pripadaju prvoj ili drugoj skupini.
Poseban poloaj zauzimaju ovdje gotska pisma. Starija gotska pisma
slau se samo s prvom skupinom, ukoliko se uope dadu mijeati.
No ima gotskih pisama osamnaestoga stoljea, osobito engleskoga
podrijetla, 'koja se mogu mijeati i $ pismima druge skupine. I bider-
majerska kancelarijska gotica je pismo druge skupine.
Kod mnogih pisama, koja. danas stoje na raspolaganju tiskarama za
runi i strojni slog, esto puta je teko tono oznaiti (definirati) stil
ske prizvuke pojedinih pisama. Da ne poinjamo grijeke kad biramo
pisma, moemo se pri mijeanju pisama ravnati i prema naelu izvje
snog poretka pismovnih oblika. Priloeni poredak pisama jednakih
temeljnih poteza, iznesen po grupama, moe-nam posluiti 'kao sigurno
uporite, da se odluimo, koja emo pisma staviti zajedno. Na tome,
kako meusobno harmoniraju osobitosti u povlaenju crta unutar oblika
pojedinih slova, temelji se i tajna stilskog mijeanja razliitih pisama.
Postoje tri glavne skupine oblikovnih elemenata u naim tipografskim
pismima i to:
1. pisma u ijim se crtama osjea ja-k kontrast dvaju elemenata,-
2. pisma, kod kojih se ta suprotnost dvaju elemenata osjea u
blaem obliku i
3. pisma, kod kojih se osjea samo jedan oblikovni elemenat,
optiki jednako jake crte.
116
Hm
DVA ELEMENTA
' 4 M
Kod tako cvane klasicistike aotikve
osobito je naglaen jaki kontrast izmeu
temeljnih i tankih crta. Pisma s istim
oblikovnim elementima moemo bez
oklijevanja zamijeniti.
II
Hm
(om
DVA EL EMENTA
i t v i t c ss
Pisma, kod kojih je ublaen kontrast u
crtama pojedinih slova, mogu lijepo
stajati jedna uz druga. Sva medievalna
pisma imaju tu karakteristiku,
i zato se mnogo primjenjuju.
III
Hm
Hm
P j m
4]m
DVA ELEMENTA
K n j i n i c a
U pisma, kod kojih su crte optiki
jednako debele, ubrajaju se sva
groteskna i egipatska pisma
(egyptienne). Ona su osobito
prikladna za tiskanice s tehnikim
sadrajem.
Ako mijelamo pismo s jednakim temeljnim potezima pri pisanju, ona e uvijek odavati
harmoniju, zo ko|om je.vrijedno teliti.
117
Sigurno je, da ima pisama, koja emo s obzirom na osobitost njihovih
temeljnih poteza teko svrstati u prvu ili drugu, u drugu ili treu sku
pinu. Stoga e u pojedinim sluajevima biti mogue, da nekom pismu,
to smo ga predvidjeli za mijeanje, stilistiki odgovara kao temeljno
pismo neki tip iz jedne i iz neke druge skupine.
Svako nepromiljeno mijeanje pisama djeluje osobito nesretno, ako
se ne radi o malenim, nego o veim pismima, kod kojih dolaze do
izraaja pojedinani oblik i njihove stilske osobine. I oglasni dio nekih
novina i asopisa daje tipografu sjajnu priliku da dokae svoj ukus i
stilski osjeaj, ali oglasni dio nije nipoto knjiga s uzorcima pisama.
Stilski isti akcidenni slog zahtjeva pisma s mnogo garnitura i mo
gunostima isticanja. Mijeanje pisama veinom je samo pomo u ne
volji i lo nadomjestak za garniture, koje nam nedostaju, ono mnogo
vie dokazuje muni nedostatak, negoli stvarno bogatstvo pisama.
Kad biramo pismo, moramo misliti i na to, treba li ono biti iroko
ili usko. Uska pisma pristaju samo uskim formatima, te izgledaju loe,
oko su retci iroki ili ako pojedini tekst, sloen u uskom pismu, ima
s lijeva i s desna toliko slobodna prostora, da bi bilo dovoljno mjesta
i za pismo normalne irine. Pa i kao -uzorak, na primjer za poslovna
pisma, koja su napisana s prilino irokim pismom pisaeg stroja iz
gledaju bolje manja, ne preuska pisma.
d) to treba istaknuti?
Kad izabiremo veliinu pisma, dakle kad odreujemo veliinu pisma,
odredit emo najprije veliinu parolnih redaka, to jest najveeg pisma
koje dolazi. A budui da jedno udeavamo prema drugome i jedno
elimo dovesti u sklad s drugim, to emo se pri tom izboru drati
slijedeih misli.
Najprije zamislimo, da je itav rukopis prepisan pisaim strojem bez
jkakva isticanja i da na njemu ne moemo vidjeti, to treba istaknuti.
Ta jedva da ima koji tekst, koji ne bismo mogli i u glatkom 9logu
saopiti itaocu. Svagdje ondje, gdje se neto samo saopuje, upo
trebljava se obian glatki slog s jednako irokim retcima i jednim kraim
izlaznim retkom.
Zadaci se finog sloga dakako razlikuju od svih ostalih time, to njima
elimo postii neto vie negoli samo jednostavno saopenje. U svakom
se dakle pojedinanom sluaju radi o tom, da spoznamo tu osobitu
namjeru. Ako smo s time na istu, onda itajmo itav tekst polagano
i kritiki do kraja i pronalazimo rijei, reenice ili skupine rijei, koje
valja istaknuti u glaflkome slogu i tako sloiti, da se moe postii
posebna namjera. Svaki ispravno shvaeni i uspjeli fini slog je samo
via organizirana forma sloga uope, i na njemu bi se uvijek trebalo
vidjeti, da je proiziao iz glatkog sloga. Glatki slog i fini slog odnose
118
se meusobno kao nii i vii organizmi u prirodi. Samo formalna tipo
grafija polazi od dekorativne podjele povrine, dok organska, logika,
svrsishodna tipografija ne dijeli povrinu, nego ralanjuje slog. Uinci,
koji se imaju izvesti iz dijelova teksta, to ga valja ralaniti, oituju
se iz njegova smisla, u najmanju ruku za onoga, koji je shvatio svrhu,
za koju je gofova tiskanica odreena. Nema nita savrenije negoli
]e zaista dobro sloena stranica knjige, samo ako je pismo dobro. Ni
u graditeljstvu ne ralanjujemo graevinu zato, to bi jednoprostoma
graevina bila manje savrena negoli vieprostorna, nego zato, to
graevina obino moe posluiti svrsi, koju graditelj od nje oekuje,
samo kao graevina, podijeljena u vie pojedinanih prostorija,
odreenih i ureenih za posebne svrhe. J ednoprostoma graevina
spada oduvijek sjetimo se Panteona! - meu najznaajnija djela
graditeljstva.
J edno jedino isticanje pored samog glatkog sloga bilo bi po sebi naj
efektnije, jer svako drugo isticanje slabi ono prvo, a svako tree
oslabljuje znatno efektnost. No kad ralanimo parolne retke, u ne-
ralanjenom dijelu emo jo uvijek nai kojeta, to trek>a izraditi
kao posebne organe, dakle to treba istaknuti. S druge strane ima
mjesta, koja moraju sasvim stupiti u pozadinu, koja dakle u usporedbi
s temeljnim pismom valja sloiti tako sitno, kao to se u knjizi slau
biljeke na7dnu ili na rubovima.
Meu dijelovima teksta, koje valja istaknuti, bit e zatim svakojakih
razlika u jaini, i to mora biti na prvi pogled uoljivo. No ovdje
nam se nalae, da se drimo mjere; morali bismo se zadovoljiti s tri,
najvie etiri stupnja. Ne treba ni zbog toga, to nas veseli deko
rativni uinak jakih suprotnosti, upotrebljavati vie pisama ili veliina
pisama, negoli to bezuvjetno zahtijevaju svrha i smisao. Kao to svaki
lan organizma na slici predstavlja cjelinu, tako se i u svakom dijelu
tiskanice mora jednako odravati cjelina i zato je pogrena svaka
raznolikost, koju ne zahtijeva svrha. to je jednostavnija i jedinstvenijo,
to je bolja. J ednostavnost moemo postii i kad jasno ralanjujemo i
kad neto naglaeno istiemo (str. 167). Tko meutim ve poinje s
tekim i sumornim temeljnim pismom, jedva e moi izbjei, da isticanja
ne budu prevelika i preteka. Takva se tipografija istie u mnogim ogla
sima i reklamnim tiskanicama. No ako elimo imati komornu glazbu,
moramo birati svijetlo i njeno temeljno pismo. I ono podnosi vrlo
snane okcente i stupnjevanja.
e) Bezuvjetno potrebno temeljno pismo
Da bi italac razliito velike stupnjeve pisma doista mogao shvatiti
kao isticanje onih dijelova teksta, koji je sloen u njima, mora biti i
dovoljno teksta, koji nije istaknut. Svakome naime isticanju osnova je
temeljno pismo, koje .upravo time, to nije istaknuto, daje isticanju
119
J U L I O K UH NER
opunomoeni zastupnik poduzea
J UGOALAT NOVI SAD
Zagreb I I I ., Rumarinka 7 Telefoni 41-047 i 41-048
Simetrian poredak posjetnice jednog trgovakog zastupnika
s idealnim podom redaka.
smisao i mjeru. Temeljno je pismo norma, polazna toka za ljestvicu
svih velikih stupnjeva, u kojima je sloeno neko tekstovno mjesto, koje
treba istaknuti. Ako se temeljno pismo vie ne raspoznaje, onda uspo-
rednosti razliitih stupnjeva i vrsta pisama nedostaje napetost, te se
ini, kao da je jedno pero prebijeno. Kod akcidencija s malo rijei
katkad je sigurno teko, da ovu jezgru temeljnog pisma ostavimo
netaknutom. Ali to mora biti i to se uvijek moe. Nema akcidencije,
siromanije rijeima, negoli je naslov, ako on na pr. glasi:
Tu ve iz smisla moemo razabrati da se zapravo istie naslov II)
i ime pfsca (3), te je uobiajeno i opravdano, dg naslov sloimo neto
snanije negoli ime pisca. Naslov naime oznauje, kako se zove ta
knjiga, a jedan pisac moe napisati mnogo knjiga. Za temeljno pismo
dakle ostaje samo rije od 12) i oznaka izdavaa (4). Kod knjige
veeg formata ne emo moi da uzmemo kao temeljno pismo na
slova tekstovno pismo knjige, ve emo izabrati neko vee pismo od
njega. Imamo li kakvu lijepu signetu izdavakog poduzea, moi emo
takav zadatak tipografski rijeiti bez potekoa. Kad bi meutim ovaj
zadatak doao u ruke previe marljivom ovjeku, koji bi smatrao
potrebnim, d&>rije od, jer je nevana, sloi u nekom manjem
stupnju, ili to je isto da oznaku izdavaa sloi u nekom veem.
J ezini savjetnik
od
Mirka Cerovca
Izdava: Birotehnika
(1)
(2)
(3)
14)
120
Karl Nase Oberstdorf u AllgSu
Telefon gume i gutapersko
Oberstdorf azbeitni proizvodi
921 pogonsko remenje
Stalna izloiba Frankfurt n/M Fichtestrasse 16 Telefon 44006
Asimetrian poredak poslovne karte s jako ralanjenim tekstom.
Glavni (parolni) redak s oznakom mjeita istie se iznad ostalog teksta, koji je sloen jednakim
temeljnim pismom i efektno djeluje.
temeljno bi pismo propalo i vie se ne bi jasno razlikovalo, to je
istaknuto, a to nije. Stupnju isticanja bilo bi oduzeto tlo, na kome
ono poiva. Ta se pogreka ini na podruju finog sloga ee, nego
ikoja druga, a ne moe se lako ni izbjei, jer su tekstovi gotovo uvijek
dui negoli kod naslova knjige.
J ednostavna karta zastupnika (posjetnica) morala bi se, na primjer,
opsegom teksta najvie pribliiti naslovu knjige. I tu treba upotrebiti
ono neizbjeno temeljno pismo. Ime posjednika karte i poduzea,
koje predstavlja, ovdje vrijede kao isticanja prvoga i drugoga reda.
Ta isticanja ne bi bilo uputno slagati u nekom prejakom pismu. Vei
nom e biti dovoljan stupanj pisma koji je neto vei od temeljnog.
Privatni karakter te male tiskanice bit e time bolje oznaen.
f) Sredstvo isticanja
O svim smo gotovo sredstvima isticanja govorili ve u prijanjim po
glavljima. Da ih jo jednom ponovimo!
1. Slog u velikim slovima
2. Slog u kapitelhenu
3. Slog u kosom pismu (kurziv)
4. Slog u nekom debelom pismu
5. Slog u veem stupnju pisma
6. Slog u nekom drugom pismu
7. Postavljanje onog dijelo teksta, koji se ima istaknuti,
u slobodni prostor
121
8. Isticanje pomou linija i okvira
9. Isticanje pomou posebnog upozoravanja
10. Isticanje pomou spacioniranja
11. Pismo u boji
12. Stavljanje pisma na obojenu (pa i crnu) plohu.
Uz 1. Latinska velika slova su pismo za sebe, pismo rimske antike.
To je sveano, monumentalno pismo, i ne moe se upotrebiti za svaki
tekst. Duge rijei u ovom pismu su teko itljive
VANPLANSKI PROI ZVODI
ELEKTROI NDUSTRI J SKE STRUKE
Zato ga ne moemo upotrebiti ni kod sugestivnih parola
OPASNOST NA SVAKOM KORAKU
VOZI OPREZNO I POLAGANO
Ovdje je bolji uobiajeni nain pisanja, a najbolje u pokrenutom padu
redaka:
Opasnost na svakom koraku!
Vozi oprezno i polagano!
Uz 2. Slog u kapitelhenu je osobito dobro sredstvo isticanja u-nutar
jedne skupine rijei, ako rije, koja se ima istaknuti, nije predugaka.
Uz 3. Slog u kurzivnom pismu je najbolji oblik isticanja unutar skupine
rijei. Naalost sva kurzivna pisma sve vie i vie gube svoj stari ruko
pisni karakter. Tipografi ne znaiju, to bi zapravo zapoeli sa suprot-
nou izmeu stojeeg i kurzivnog pisma i tee za tim, da se ona
umanjf. Pritom se sve vie gubf ar i onaj efekat kurziva, kojim mo
emo neto istaknuti.
Uz 4. i 5. Isticanje pomou debeloga pisma najefektnije je unutar jedne
skupine rijei, ali je i najnemirnije. Ono je opravdano i dobro svagdje,
gdje isticanje ima najveu vanost zbog svrhe, kojoj e tiskanica slu
iti, tako na pr. kod reklamne tipografije i kod obrazaca svih vrsta,
ali ni'kad u reprezentativnim tiskanicama. Za naslove i parolne retke
je debelo pismo sasvim naravno, a gotovo uvijek zadovoljava debelo
pismo istoga stupnja. Samo ondje, gdje je potrebno neto snanije
istaknuti, uzima se vei stupanj debelog pisma.
Poetnici polau preveliku vanost na uinak veih stupnjeva pisma.
Vanije je meutim svakom retku i svakoj skupini ostaviti dovoljno
122
slobodna prostora, da bi cjelokupni utisak ostaft svijetao i pregledan.
Zato snanija i zbijenija pisma imaju prednost pred spacioniranim. Ali
ni sa samim debelim pismima ne poveavamo jasnou. Prije svega ne
smijemo nikad rtvovati jedinstvenost i bezuvjetnu itljivost bilo kakvim
dekorativnim crno-bijelim efektima. J esu li osobito snane i djelotvorne
suprotnosti potrebne, poeljne ili doputene, o tome bi u prvom redu
trebalo odluiti s obzirom na smisao i svrhu zadae, koja je pred nama.
Uz 6. Ve smo upozorili, kako se nepromiljeno mijeaju pisma (str.
110.). Razliita pisma mogu u ruci* tipografa, koji dobro razumije govor
formi razliitih pisama, postati upotrebljivim umjetnikim sredstvom,
koje pomae tiskanici, da najjae djeluje. No mnogo ee se to radi
samo zbog nedostatako neophodno potrebnih garnitura i zbog po
manjkanja svakog osjeaja zg stil.
Uz 7. Slobodno postavljanje dijela teksta kojeg elimo istai, spome
nuli smo ve kod rednog slogo. Natuknica se istakne tako, da se svi
ostali retci uvuku
llirizam: Matija Smodek, Ivan Derkos, J anko Dra-
kovi, J osip Kundek, Ljudevit Gaj, Vjekoslav
Babuki, Stanko Vraz i dr.
Doba apsolutizma: Mirko Bogovi, Dragojlja J arne-
vieva, J anko Tomfoor, Luka Boti, J anko Jurko-
vi, Adolf Veber-Tkalevi i dr.
Slobodno postavljanje moe ii mnogo dalje, te rije postaje naslovom:
PRODAJ A
SA U GA S M O TO R na drvo, 24Kws, stabilan,
s jednim zamanjakom i kompresorom, kao i jedan
dinamo-generator marke Buk za izmjeninu struju,
novoniklan, nerabljen, prodaje poduzee Una,
Hrvatska Dubica
N AMJ ESTENJ E
V I O L I N I S T A ZA K O N C E R T, slobodan
odmah, trai namjetanje. Po elji dajem na upo
trebu jazz (Schlagwerk), Ponude na upravu pod
123
ili rubnom biljekom, Eoja ima ulogu naslova:
Upozorenje! Kad nastupi hladno vrijeme ili se povea
Takav poredak nalazimo veoma esto u reklamnim tiskanicama, jer osi
gurava osobito dobru preglednost. Na rub sa strane postavljenu rije
esto otiskujemo crveno, postaje dakle zapravo rubrikomc, Hi se sloi
u kojem manjem stupnju neto debljeg pisma. Ima i mnogo drugih
oblika slobodnog postavljanja, tako na pr. moe' rije, koju valja istak
nuti, postati sastavnim dijelom i neistaknutog sloga:
Radio u suvremenom drutvu
Predavanje e se odrati u subotu
dne 17. studenog o. g. u prostorijama
drutva (Zagreb, Trg rtava faizma br. 7).
Predava drug Petar Pavlovi.
Poetak tono u 17 sati.
Za lanove i po njima uvedene prijatelje
ulaz slobodan.
Najsmioniji je oblik slobodnog postavljanja ako tekst postavimo koso*.
brzina stroja, potrebno je crnoj boji pri
mijeati tiskarskog ulja, arenoj boji paste
protiv erupanja u koliinama do 5,0.
U tom sluaju dodaje se i 3% suila.
Povodomotvorenja Potansko-telegrofske
i telefonske izlobe Udruenje radio-amatera
Narodne Republike Hrvatske
asti se pozvati Vas na predavanje
124
Izbalansirati itave 'koso postavljene skupine rijei uspijeva tek rijetko,-
lake je to, ako se koso postavlja samo jedna jedina rije. Katkad se
takva rije otiskuje u svjetlijoj boji, kakvu inae upotrebljavamo za
podloge.
Uz 8. Najprimitivniji je nain, kad se neto istie tako, da se retci
podcrtavaju. Taj je nain isticanja gotovo uvijek nespretan i upropa-
uje dobar dojam mnogih akcidencija. Najpodnoljivije je, ako pod
crtavamo linijama u boji. Mnogo je bolje upotrebiti linije tako, da
omeuju jednu jednostavnu geometrijsku plohu ili bar naznauju nje
zine granice. Time nam je olakono, da izgradimo cjelinu.
A l k o ho l i z a m j e n e p r i j a t e l j s o c i j a l i z ma
Suvremeno opremljeni tiskarski
zavod u Zagrebu trai
2 elektriCora
2 rona slagara
t dnkografa
1bakra-jetkaCa
Ponude s naznakom prakse
ialju se na poSt. pretinac 717
Zabiljeite sebi
datum
20- 4- 60
za konferenciju
iefova raunovodstva
u dvorani III.
Tehnikog fakulteta
^ P RI GO DN A K U P N J A ^
Ako raspolaemo i drugom bojom, bojom isticanja (str. 162.), rado
je uzimamo za ove okvirne linije.
125
Najjae isticanje je crno polje s bijelim pismom:
NAJ NOVI J I MODELI OBU E
To je izvanredno jako efektno sredstvo, da neki tekst istaknemo, ali ga
treba upotrebljavati tedljivo. Nema nita gore od tamne strane oglasa,
gdje ima vie crne plohe s bijelim pismom negoli bijele plohe s debe
lim pismom. J edim je efekat toga, da sve postane neitljivo jer se
mnogo lake ita crno na bijelome nego obratno i da italac nerado
uzima u ruke novinski, list, na kojemu je crna boja, obilno upotrebljena.
Nadasve oprezni moramo biti, kad upotrebljavamo linije bilo koje
vrste unutar jednoga linijskog okvira, dakle osobito kod oglasa, koji
se obino rastavljaju od susjednih oglasa linijskim okvirom, ali i kod
svake druge tiskanice, koja ima okvir. Okvir, koji elimo staviti unutar
drugog okvira, mora uvijek biti mnogo manji. Sve linije, to ih ovdje
umeemo, razdjeljuju uokvirenu povrinu tako temeljito, da se kod
oglasa esto ini, da pred sobom imamo dva ili tri oglasa, a ne jedan.
Dobro emo uope uiniti, uzmemo li linije samo onda, kad sva druga
sredstva zataje i kad smo na istu s time, koju zadau imaju linije
izvriti. Svaka linija, koja nije neophodno potrebna, smeta.
Uz 9. Ako elimo posebno upozoriti na kratke odsjeke, koje treba
istaknuti, posluit emo se kvadratima, krugovima, zvjezdicama i t. d.:
U naoj Radionici metalne industrije
izraujemo vagonete, skretnice, okretaljke, loita
za piljevinu i t. d.
lijevamo sve odlijevke od strojnog lijevanog eljeza
varimo elektrino i autogeno
popravljamo lokomotive za uskotrane eljeznice
vagonete
izraujemo eline konstrukcije u zakovanoj i za
varenoj izvedbi
vrimo sve vrste metalizacije s raznim metalima
kao i naponsko i normal izaijsko arenje.
126
Slijedee skupine tekstova uzete su iz velikih oglasa od itave strane:
O
da ima fakultetsku spremu ili manju s 8
godina prakse u privredi.
O
da ima najmanje 3 godine prakse u vanj
skoj trgovini i 2 godine prakse u metalo*
preraivakoj struci.
po mogunosti da poznaje najmanje jedan
strani jezik.
O
da ispunjava ope uvjete za prijem u slu
bu privrednih organizacija, a u prvom
redu da nije kanjavan ili pod istragom.
Sudjelujemo na Meunarodnom
zagrebakom velesajmu u jeseni 1960.
Posjetite nas u paviljonu domae
industrije, Stand 192.
Hrastove blistale, bolnice, redanu duicu, redane pragove,
te hrastove, jasenove, orahove i brijestove kladarke i samice,
hrastove, jasenove i bukove popruge
Sve vrsti orahovih, hrastovih, bukovih, topolovib,jasenovib
i brijeslovib furnira
umske proizvode: trupce, jamsko drvo, felje^nilke te-
sane pragove, ogrjevno drvo taniruko drvo i cijepanu duicu
Uz 10. Spacionirorri se slog istie samo onda, ako se nalazi u sredini
jedne skupine rijei, koja nije spacionirana. Kod aikcidendja su te sku
pine rijei rijetko dovoljno velike. Fini je slog takoer, jer je veinom
ve sam po sebi obilno ralanjen, tako nemiran, da vie ne podnosi
nemir, to ga spacionirana rije unosi u slrku jedne skupine rijei.
Spacioniranje je zbog toga ba kod finog sloga najmanje prikladno
sredstvo isticanja, ono veinom zapravo i ne istie, ve samo djeluje
neuredno. Katkad se uope i ne spacionira zato, to se rije bezuvjetno
eli istaknuti, ve jer se time hoe proiriti redak, da bi postao isto
tako irok, kao to su i drugi retci, dakle kad elimo sloiti blok.
Blokove, dakle skupine jednako irokih redaka, moemo sa sigur
nou sloiti samo onda, ako smijemo promijeniti ili izvrnuti red rijei.
Nijedan se strunjak ne e ustruavati, da mu posljednji redak bude
neto krai. Blokovi se, osobito u tipografiji srednje osi, uporno opiru
tome, da se pojedini retci istiu u cjelokupnom obliku.
127
U svakom je sluaju teta, to je prouzrokuje onaj, tko samovoljno spa-
cionira, vea, negoli je korist, koju moe donijeti blok dobiven na
ovaj nain.
Spacioniranje pojedinih rijei ili reda-ka, koji stoje slobodno (u slo
bodnom prostoru) ne koristi dodue njihovoj itljivosti, jer rijei postaju
razvuene, ali to umanjuje suprotnost izmeu tamnog otiska i bjeline
papira. Spacioniranje unosi vie svijetla, ali ne pojaava efektnost
redaka u slobodnu prostoru, ve je naprotiv slabi.
Informator Informator
Ako spacioniramo vee stupnjeve pisma, smeta suprotnost izmeu na
ravnog ritma, koji se nalazi u pojedinim slovima, i ritma spacioniranja.
Kod manjih se stupnjeva pisma meutim moe lijepo upotrebiti ovo
sredstvo, da se rasvijetli jedan jedini redak.
Trai mo
etveromagazinski Linotype-Mixer za naroite slogove
i Multimagazin-Linotype-ldeal s proirenom klavijatu
rom za 34 tipke.
P r o d a j e m o
dvomagazinski Linotype-Mixer, opremljen s dva normal
na magazina, koji primaju oko 1400 matrica. Klavijatura
je pokretna i omoguuje lako ienje i odravanje.
Teka je pogreka, kad unutar jedne skupine rijei istodobno istiemo
na taj nain, to spacioniramo redak i jo upotrebljavamo debelo pi
smo. To pobuuje nemir u najviem stupnju.
Debelo se pismo istie, jer je tamnije nego temeljno pismo. Njegov
uinak isticanja slabimo, ako ga opet spacioniramo i time uinimo
svjetlijim. Sasvim je dokle besmisleno, kad jainu debelog pisma elimo
pojaati time, to ga spacioniramo.
U pogledu 11. i 12. toke spomenuli smo mnogo toga u poglavlju:
Boja u okcidennom sloguc. O tome e jo usput biti govora u slije
deem poglavlju, (str. 157.).
128
g) Organski i geometrijski sastav
U povijesti razvoja organizama moemo razlikovati dvije razliite ten
dencije: jedna je od njih ralanjivanje, koje se razvija sve vie, zbog
pojedinih zadataka, to ih zahtijeva cjelokupni organizam, a kojih on
kao neralanjena cjelina ne moe ispuniti. Zbog toga se stvaraju
specijalni organi. Meutim ti specijalizirani i u izvjesnim granicama
osamostaljeli organi i udovi usredotouju se prema centru sve stroe.
Kod visoko razvijenih organizama vodi do stvaranja jednog centralnog
nervnog sistema, koji vie ili manje prevladava.
Tome odgovara zadaa organske tipografije: raznolikost oblika,
koja je nastala iz praktinih razloga i postala nunom, zahvatiti u je
dan vrlo jednostavan cjelokupni oblik, koji se dade jednim pogledom
obuhvatiti. Ne moemo dovoljno naglasiti, kako kod razumne tipo
grafije ralanjivanje ne nastaje radi toga, da oblik bude bogatiji,
ve ono slui samo tome, da cjelina uope postane sposobnom za
upotrebu. Prvo se umjetnika zadaa meutim sastoji u tome, da cjelini
usprkos neizbjeivog ralanjenja, koje se praktiki zahtijeva, dademo
oblik, u kome ni jedan dio ne djeluje pojedinano, u kome je sve
poredano jedno prema drugome, usklaeno jedno prema drugome.
ovjeku je potreban vidljiv red. On vjeruje, da ve u sasvim nepravil
nim mrljama, kakve vidimo na vlanim zidovima Hi bijelom pijesku,
gleda njemu poznarte najjednostavnije geometrijske oblike. Znaajno
je u tom pogledu bilo otkrie kanala na Marsu: prvo, naime, to su
ljudi vjerovali, da vide njihov posve ravan tok, i drugo, to su iz te
tobonje' pravilnosti doli do zakljuka, da su ih izgradili ovjekoliki
stvorovi. Nietzsche je jednom rekao: Primjeujem, da svi krajolici,
koji mi se stalno sviaju, uzo svu raznolikost imaju jednostavnu geo
metrijsku shemu linija. Bez takve matematike pravHnosti ne bi ni
jedan kraj bio neto, to bi nas razveseljavalo kao neka umjetnina.
ovjeku se dakle sviaju samo stvari, iji je oblik razumljiv. Ali
postaje dvije vrste spoznavanja: pojmovna spoznaja reda predmeta u
vrste i rodove, neki predmet spoznajemo na pr. kao drvo, zatim
kao lisnato ili igliasto drvo, kao lipu ili jablan, ili omoriku i napokon
kao neku specijalnu vrstu lipe Hi omorike. Spoznaja obl?ka, koja pri
pada meu zadae likovnog umjetnika, ide slinim putem: i ovdje
stavlja onaj, koji spoznaje, individualni oblik, to ga susree u prirodi,
u vrste i rodove i podvrste oblika, te i ovdje poinje s najgornjim,
najopenitijim vrstama, ustanovljuje dakle, da je drvo kuglastog,
valjkastog ili unjastog oblika. On to moe ustanoviti, jer u stvari
prirodni oblici imaju zauujuu jednostavnost i pravilnost, tako da ih
veinom moemo svesti na elementarne, tipine i jednostavne oblike,
oto je jednostavniji oblfrk, to je i razumljiviji, a najjednostavniji su od
svih oblika geometrijski: kugla, valjak, unj, kocka, prizma, piramida
i t. d. Oni s najvie smisla zastupaju najopenitije vrste oblika okruglog,
uglatog, iljastog i itav sustav njihovih vrsta i podvrsta.
Ako o tome malo razmislimo, razumjet emo, zato je zadaa svake
tipografske, umjetnosti, da oblikuje to jednostavnije i lako pregledne
oblike, te da nije dovoljno stvarati nesuvisle jednostavne pojedinane
oblike, ve da sve mora biti poredano u jednu odreenost oblika
najvee jednostavnosti. Zbog toga uope i nije potrebno, da se pre-
snano naglaava obris pojedinih dijelova, kao to se to dogaa,
kad uzmemo previe nezgrapna pisma, jer uvijek odluuje samo zatvo
reni cjelokupni oblik. Teka i velika pisma treba dakle upotrebiti kao
temeljno pismo samo onda, kad je i kolumna, to je oni sainjavaju,
i sama cjelokupni oblik i ako ona, to kod razliitih irokih redaka,
iskljuenih prema sredini uope nije uvijek sluaj, doista ima miran
i jednostavan obris.
h) Srednja os ili slobodan poredak
Dobar cjelokupan poredak mora u sebi sadravati ispravnu sredinu
izmeu mira i pokreta. Budui da se ve ralanjivanje, to ga uvjetuje
svrha tiskanice, brine za nemir i pokret, to je stvar umjetnikog raspo
reda, da umiri oblike. Mir dolazi od vodoravnih i okomitih crta, dakle
s glavnim linijama, to teku paralelno s obrisom etverouglaste po
vrine papira. Svaki pokret dolazi od linija i obrisa, koji vode iz tih
glavnih smjerova. Svaki od njih zahtijeva protupokret. Ako su svi
nejednako iroki retci iskljueni prema sredini, onda se izjednaenje
dobiva samo po sebi. Svakom naime pokrenutom obrisu u lijevoj polo
vici odgovara isti takav u desnoj (simetrian), dakle pokrenut .u pro
tivnom smjeru. Radi toga tipografija srednje osi djeluje tako mirno
i kao da je sama sebi dostatna, u sebi zakljuena, sveana, esto
monumentalna, te uope i ne odgovara tekstovima, koji se obraaju
itaocu nekom izvjesnom ivou. Smijemo na srednju os sloiti repre
zentativni oglas, iji je parolni redak samo ime poduzea, no ako
se parolni redak obraa itaocu snanim glasom nametljivosti, ako
mu eli preporuiti neku robu, sugerirati neko miljenje ili ga natjerati
na neko djelo, onda je mogu samo slobodniji asimetrian poredak,
koji ne ide za tim, da druga strana izgleda kao slika u zrcalu.
Pa ni on nije u pravom. smislu asimetrian. Simetrija naime znai
skladnost, a ne zrcalnu jednakost, i nitko ne e osporiti, da se skjad-
nost, odmjerenost svih dijelova moe postii i tako zvanim asimetrinim
poretkom, ako on mora izgledati dobro. A njega moemo i ovdje
postii isto tako dobro kao i onda, kad iskljuujemo prema sredini.
S tom slobodnijom tipografijom strujnica mora se fini slog sve
vie povezivati, jer u naelu on jedva ima to birati: u svakom poje
dinom sluaju jedno je ispravno, a drugo krivo. Sluajevi pak, u kojima
je uope neki* strogo simetrian poredak mogu, rjei su od onih,
kod kojih ustrajanje kod tog poretka ne odgovara smislu zadae, te
130
Izrauje uspjeno i kvalitetno
u svojim odjeljenjima:
Dio forme, iloien
no srednju os, unutar
slobodnog tipografskog
poretka. Skupina
srednje osi ovdje
polako stupa u
pozadinu, ime
cjelokupna asimetrina
forma nije ugroena.
sl agarnl
monotypeu
strojosl agarnl
IZIAIIJE B8NEJI8 knjl gotl sku
kvalitetu sve poslove l nkograf l jl
IZPODIOfiJA: f otol i tograf l jl
IEPI0D0K0I JE.
offsetu
TISKA I OVEZA
bakrotl sku
knji goveni ci
GRAFIKI ZAVOD HRVATSKE
ZAOHl. FIAIIOPAISIA 10
postaje uzrokom umjetnikog neuspjeha. Simetrian i asimetrian slog
ne iskljuuju se na tqj nain, to se ne bi mogli izmijeati u jednoj
tiskanici. Ali na srednju os sloeni dijelovi slobodnog poretka veinom
se odupiru stapanju u veliki cjelokupni oblik i vrlo su esto krivi, to
se poredak raspada u nevezane dijelove. Tipografija srednje osi oso
bito je pogrena tamo, gdje se neto nabra|a, kao to smo to vidjeli
raspravljajui o rednom slogu. Nabrajanje te vrste iskjluivati prema
sredini, to se protivi biti rednog sloga, jer oko, dok ita, ne trai sre
dine, nego poetke rijei. Poeci rfjei moraju stoga sainjavati niz,
stajati u redu, a ne sredine rijei. To je izvor pogreaka, koji se u
najviim podrujima tipografske vjetine ivo osjea.
I mnoge druge vrste finog sloga naelno zahtijevaju slobodniji pore
dak, na pr. iroko podruje obrazaca i sve ono, kod ega treba rau
nati s tako mnogim raznovrsnim dijelovima, da ih je naprosto nemo
9* 131
gue staviti jedan ispod drugoga. (Kod veine reklamnih tiskanica,
pogotovu kod oglasa u asopisima s velikom nakladom, postaju slika
i crte, znak robe i druge reklamne konstante sve neophodnijim
sastavnim dijelovima, pa smo prisiljeni na slobodniju asimetrinu ti
pografiju. Da ona zahtijeva najmanje isto toliko umjetnikog osjeaja,
i da je i sposobna za isto takve umjetnike uinke kao i simetrina,
ne treba danas vie ni posebno naglaavati. esto se tipografija sred
nje osi upotrebljava samo zato, to je njome lake slagati.
i) Gore tee nego dolje
Najtei redak uvijek oekujemo u gornjem dijelu stranice. Ako ga koji
puta, na primjer kod naslova knjige, naemo u donjem dijelu, imamo
osjeaj, kao da ga ondje dri neka nevidljiva ruka i kao da bi se
odmah elio popeti na mjesto, koje mu pripada, im bi nestalo jake
zapreke. Svoju stabilnu ravnoteu on nalazi tek u lebdeem stanju
na odreenu mjestu u gornjoj polovici strane.
Toj osobitoj pojavi srodna je druga: mi oekujemo, da svako slovo
bude gore tee nego dolje i da se osnovni crtei 'prema dolje pone
to suuju.
Kod prvoga slova H, koje stoji ispravno, imaju osnovne crte neto od
one neoptereenosti na sigama1ili ledenim svijeama u piljama, te
glavne crte vode odozgo prema dolje. Kod drugog, na glavu postav
ljeni oblici H pritiskuju temeljne crte na redak, kao to debla stabala
teko pritiskuju na tlo, a pokazuju prema gore.
S tom pojavom povezano je i staro pravilo trorednog pada, da od
tri nejednako iroka retka drugi po irini bude gore, a najkrai dolje:
i ii
132
Takva je skupina redaka stvarno u ravnotei samo u tom obliku. Pro
matramo li je i kao skupinu, ona vodi pogled prema dolje, dakle
u smjeru, kako je t itamo. Ako su meutim vanjski retci izmijenjeni:
onda je skupina usmjerena prema gore. Kod dobrih naslova knjige
upuuje tada na veu povezanost unutar koje se nalazi izjednaenje,
to njoj samoj nedostaje.
S time je u vezi jo jedna daljna pojava, s kojom treba raunati i u
najslobodnijem poretku. Kad bi u naslovu knjige oznaka izdavaa
dolje na strani bila isto tako iroka kao najiri redak u gornjem
dijelu strane, ona bi djelovala preiroko. A ta se pogreka esto
javlja, jer mnogi smatraju, da ve u naslovu knjige moraju naznaiti
irinu, a ako je mogue, i visinu slike sloga.
Slobodan redak u donjem dijelu strane mora biti neto ui; oekujemo
dakle i ovdje neko suavanje prema dolje. To se, razumljivo, ne zbiva
kod retci itave strane zauzimaju punu irinu slrke slogo, ve samo
ondje, gdje dolaze vei prekidi, kao to je to sluaj kod naslova
knjiga. Mnogi pokuavaju, da s pomou osobito tekih linija ili dvo
strukih linija iznad retka s oznakom izdavaa oznae irinu slike sloga
za koju meutim nitko ne pita, dok gleda naslov da bi time
opet uspostavili ravnoteu, to |u je poremetio teak redak naslova.
Sta bi tu trebalo izjednaiti, moe prosuditi samo onaj, koji znade
voditi rauna o osobitom prebacivanju teita prema gore.
PRI POVI J ETKE
AUGUSTA CESARCA
Ovoj skupini pojava pripada takoer injenica, da dva retka, sloena
velrkim slovima, izgledaju ljepe, ako su slova gornjeg retka neto
vea negoli slova donjeg retka.
PRIPOVIJ ETKE
AUGUSTA CESARCA
Uope, svaka skupina jednako velikih redaka lako izaziva dojam,
da su gornji od oka udaljeniji retci manji nego donji, koji su bl'ri oku.
133
Zato kod rimskih natpisa uvijek vidimo, da je pismo gornjih redaka
vee negoli pismo donjih redaka. To nam ne upada u oi, kad stojimo
pred samim kamenjem, ve istom na fotografiji, jer je kad sliku
jako umanjimo razmak oka od gornjih i donjih redaka gotovo
jednak. I kod klasinih naslova knjiga uvijek vidimo, kako se stupnjevi
pisma u donjim dijelovima oprezno suavaju. Ovdje treba meutim
izbjei jednu opasnost: suavamo radi toga, da se dobije utisak,
kao da povrina nije nagnuta prema natrag, ve se prije naginje
k itaocu. To mora, dakle, biti izvedeno protivno perspektivnom uma
njenju. Oblici, koji se mogu meusobno usporediti, poredani u uma
njenom mjerilu jedan do drugog, daju predodbu prostorne dubine:
PROSTORNOST
PROSTORNOST
PROSTORNOST
PROSTORNOST
P ROST ORNOST
Ako dakle pretjeravamo u razlici veliina, postiemo upravo ono, to
su stari tipografi tim sredstvom htjeli sprijeiti.Treba ispitati doista dobre
naslove knjiga i zatim druge tiskanice, kako su brino stupnjevi pisma,
promatrani i s toga stanovita, udeeni jedan prema drugome.
Mogli bismo navesti jo slinih pojava, a sve one ako ih ne potu
jemo prouzrokuju pogreke, koje smetaju. One su meutim opasne
samo onima, koji se oslanjaju na broj i mjerilo, a ne na svoje oi.
Stvar je dakle osjeaja, da se teita tipografskih izraajnih sredstava
jednako raspodijeli po odreenoj povrini. Kod asimetrinog poretka
to je zbog nunosti da horizontale i vertikale budu optiki izjedna
ene tee, nego li kod simetrinog.
k) Razmak izmeu redaka
Razmjetaj redaka u skupine treba izraziti i razmacima izmeu redaka.
Unutar jedne skupine razmaci su veinom isti, u najmanju ruku uvijek
kod redaka istoga stepena. No najea je pogreka, kad se isti
razmaci zadre i tamo, gd'je bi pomou razmaka izmeu redaka tre-
bolo jasno istaknuti i razliku u stepenu i pripadnost dvjema razliitim
skupinama.
Krau kolumnu ili skupinu rijei ne smijemo nikada proredom svesti
na visinu neke druge, koja ima vie redaka. Niti spacioniranje niti
prolaganje ne smijemo zloupotrebiti. teta je vea nego korist, jer
raznolikost razmaka izmeu redaka smeta vie nego raznolikost u
visinama kolumni.
134
U starijim raspravama o slogu naslova itamo, da kod naslova knjige,
koji je iskljuen prema sredini, najdonji redak jedne skupine mora biti
ujedno gornji redak slijedee skupine. To je stanovite, ini se, u de
vetnaestom vijeku mnogo pridonijelo propasti sloga naslovnih stranica,
ispravno je meutim, da razmaci izmeu redaka, koji dijele naslov
od neke skupine rijei ili pojedine slobodne retke Ina pr. u naslovu
knjige), rmaju dvostruku zadau. Svaki meuprostor uokviruje ujedno
odozdo pismo, koje se nalazi iznad njega, a odozgo uokviruje pismo,
koje se nalazi ispod njega. Razmak izmeu redaka odluuje o tome,
da li neki redak ini skupinu sam za sebe ili zajedno s onim, to je iznad
njega, odnosno s onim, to stoji ispod njega. J ednostavna jasnoa tih
odnosa, kod koje nema nesporazumaka, jest rezultat munog rada,
premda se on kod gotove tiskanice ne vidi.
I) Kako da izbjegnemo raskidonost obrisa
Ve smo upozorili na to, da oblik ne ralanjujemo tipografski radi
toga, da on bude bogatiji, nego zato, da cjelinu uinimo prikladnom
za upotrebu. Svrha je umjetnikog oblikovanja da se nastali djelo
mini oblici opet sastave u jednu cjelinu i zato moramo govoriti i o
tipografskim umjetnikim sredstvima, koja slue spajanju. Najefektnije
je sredstvo uokvirivanje. Okviri i linije ne rastavljaju samo i ne istiu
samo, ve i pomau, da se nemiran obris jedne skupine spoji u jedan
jednostavan mirni oblik.
Katkad je za to dovoljna ve jedno okomita linija, s kojom zakljuujemo
rascjepkani obris mnogih nejednako irokih redoka, ili prolazimo nejed
nako iroke retke dugim linijama, pa dobivamo dojam povrine:
UVOZIMO SVE VAE POTREPTINE
IZ R AZIT E Izvozimo sve vae
_ produkte
svoj u Zel j u ______________
Radimo s itavim
svijetom!
li ih uokvirimo pojedinano:
Na Drini uprija, roman Din 250.
Gospoda Glembajevi, drama Din 180.
135
odnosno u cjelini:
KAKO DA SE RIJ EIMO MUHA I KOMARACA
1. Zatvori sve prozore i vrata
2. PoStrcaj sobu dobro Flitom i to
nekoliko puta
3. Ostavi sobu zatvorenu 10 min.
Shematski prikaz rednog sloga, kod kojega rub sloga svakog pojedinog niza, usmjeren ulijevo,
preuzima funkciju stvaratelja urednosti i preglednosti. Sto retci, koji udesno slobodno izlaze,
ine obris itave povrine nemirnim, to |e manje zlo, negoli kad bi retci posljednjeg niza
bili udesno iskljueni. itaoev pogled trai uvijek poetak retka a taj je dobro markiran
time, Sto je iskljuen ulijevo. To je vanije negoli apsolutni etverokutni oblik itavog sloga.
Iz jednog kataloga:
katkad je ve dovoljno, da tekst
uokvirimo jednom vrlo njenom
tokastom linijom, da pojedine
skupine pisma obuhvatimo
u jednu mirnu povrSinu.
Birozavod
birotehniki izdavaki zavod izdaje
Radni odnosi u privredi . . Din 980.
Zakon o stanbenim odnosima Din 850.
Stambene zadruge . . . . Din 800.
Osim togo Birozavod izdaje u najskorije
vrijeme knjigu T. Vujoevia i L. Todorovia
Sluba socijalnog osiguranja u privrednim
organizacijama
Knjiga izlazi iz tampe krajem oujka 1960.
Ostale knjige:
Personalna sluba . . . . Din 1200.
Ugovor o kupnji i prodaji . Din 900.
Registar pravnih-propisa . . Din 800.
136
Meu sredstva, kojima se oblikuje povrina, ubraja se i obiljeavanje
tokama Istr. 91) i tonska povrina, na kojoj je pismo bijelo, a povrina
crna, Hi je pismo crno, a povrina bijela. Meutim, vrlo nemirno djeluje,
ako su no istoj tonskoj povrini svijetli dijelovi pisma na tamnoj podlozi,
o drugi tamni dijelovi no svijetloj podlozi.
m) Nejednako iroki retci
Uspjeli fini slog djeluje uvijek lako i neusiljeno, on nije nikada silom
utjeran u ukoenu shemu oblika. On nipoto ne zazire od toga, da
retke, koji zbog nejednakog broja svojih slova imaju razliitu irinu,
ostavi takvima, kakvi jesu. Ako su retci1kratki, ne smeta ta tipografija
strojnica ni u kojem sluaju.
Uvijek je pogreno, ako se jednakost irine redaka iznuuje spacioni-
ranjem. Slaganje nejednako irokih redaka esto nam se namee kod
tekuih (duih) tekstova. Ono je na mjestu uvijek, kad se radi o pre
radbi kratkih tekstova, koji u finom slogu esto dolaze. Skupine sloga
s retcima, koji udesno imaju slobodan izlazak, danas su ve postale
bitni sastavni dio asimetrine tipografije. Tim prirodnim nainom sla
ganja sluimo se, da bismo postigli bolju strukturu redaka. Spoznalo
se, da se kratki tekstovi s vezanim iskljuivanjem ulijevo i udesno ne
mogu besprijekorno slagati, a da pritom ne doe do nepravilnosti,
neizbjeivih u toj struci, kao to su veoma razliiti razmaci izmeu
pojedinih rijei, loe rastavljanje, neopravdano spacioniranje i sline
stvari. Prigovor pak, da takva slobodna skupina sloga izgleda poput
sloga pjesme i da je zbog toga neispravna, nije na mjestu. Tu se radi
jedino o dobrom obliku, koji se kao takav u praksi iskazao. Ni itlji
vost takvih tekstova nije u tom sluaju smanjena. Prigodice se na
taj nain slae i slog s opsenijim tekstom, ma da bi se pritom moglo
postii i besprijekorno iskljuivanje ulijevo i udesno, a tako se radi
samo zbog specijalnog efekta, koji se time postie. Samo esteta ve
oma finog osjeaja mogao bi osjetiti ritam nepravilnih svretaka tih
redaka, to ga stvara tokav slobodno obraeni blok sloga s uskim
razmacima izmeu pojedinih rijei i s jednako jakim prolokom. On
NaSa
Istraivanja
ponaanapredak
tlpniraflje
FREUNDORFER
kopirni lakovi
su ve nekoliko decenija
poznati i cijenjeni
po cijelom svijetu
137
se temelji na potpunoj obradbi svake pojedinosti, na istoj tehnici
sloga, koja mora djelovati u svakom pojedinom retku. Veliki cjelokupni
oblici neke tipografije, mogu napokon samo onda uspjeti, ako
su i njezini pojedini dijelovi isto sloeni. A najvaniji pojedinani
dio u tipografskom oblikovanju tvori slika rijei i retka. O tome smo
ve opirno govorili u prvim poglavljima ove knjige.
n) Zakljuak
Kod svake se dakle vrste finoga sloga radi prije svega o tome, da to
vee dijelove teksta sloimo u temeljnom pismu. Kod veih tekstovnih
skupina ono bi trebalo biti svijetlo, dobro itljivo i ne preveliko. Po
trebna isticanja valja stupnjevati logiki i svrsishodno, a pri tom se
valja ograniiti na to manje razliita pisma i njihove stupnjeve, da
efekat parolnog retka, koji prevladava nad ostalim isticanjima, ne bi
bio povrijeen nemirom cjeline. Cjelokupni poredak ima se brinuti za
to, da najvaniji dio stra-nice, koji ima privui na sebe pozornost
itaoca, bude dovoljno slobodan i da pogled, zahvaen tim mjestom,
bude dalje voen tako, kako to odgovara namjeri naruitelja i svrsi
tiskanice. Za to je potreban strog poredak i podreenost svih dijelova.
To je isto tako mogue u tipografiji srednje osi kao i u slobodnijem
poretku. Treba izbjegavati svaku izvjetaenost, ograniiti se na nuno,
uvati se sasvim formalne ukoene podjele povrine i zadovoljiti se
ralanjenjem koliko to uvjetuje svrha onih posebnih organa,
to ostaju usko spojeni s cjelinom, kojoj slue. Budui da ve to
ralanjivanje donosi u cjelinu dosta nemira i ivota, treba se svim
sredstvima brinuti za mir, jednostavnost, izjednaenost i red. Prije
svega budimo oprezni, kad biramo pismo. Ako ono ne vrijedi, uza
ludna je sva umjetnost tipografije. Raspolaemo li meutim lijepim
pismom, ve svaki redaik, dapae svaka rije pokazuje bogatstvo
oblika, te se gotovo moe rei, da sva tipografska umjetnost ide samo
za tim, kako se od tog umjetnikog efekta, koji se ve nalazi u glat
kom slogu, ne bi previe rtvovalo, ukoliko svrha tiskanice zahtijeva
bogato ralanjeni fini slog.
2. Normiranje
O normiranju formata govorili smo ve, kad smo raspravljali o formatu
knjige. Koliko su bili bezuspjeni dosadanji pokuaji, da se normira
format knjige, toliko je sretan i uspjean bio rad odbora za norme
na podruju akcidencija. Bezbrojne e se zadae, nema sumnje, i
ovdje uvijek opirati svakom normiranju, no u pravilu, koje takve iznimke
samo potvruju, najbolje je uzeti normirani format.
138
DIN 198 pokazuje mogunosti upotrebe A-formata. Preporuaju se
slijedei formati:
A 1 594X841 mm
i A 2 420X594 mm za vozne redove
geografske karte
plakate
natpise poduzea
A3 297X420mm za poslovne obrasce
poslovne knjige
plakate
natpise poduzea
jelovnike i popise pia
A 4 210X297 mm za listovne papire
slubena pisma
akcije
poslovne knjige
karte za kartoteku
kataloge
raune
jelovnike i popise pia
reklame
asopise
A 5 148X210 mm za polu-listovne papire (memorandume)
knjige
, karte za kartoteku
kataloge
raune
natpise poduzea
jelovnike i popise pia
reklame
A 6 105X148 mm za dopisnice
iskaznice
broure
kalendare
karte za kartoteku
blokove za biljeke
ekove
natpise poduzea
jelovnike i popise pia
depne knjiice
robne i poslovne kartice
reklame
A 7 74X105 mm za kalendare, na kojima se listii otkidaju
iskaznice
posjetnice
blokove za biljeke
depne knjiice
reklame
139
DIN 476 oznauje DIN formate A-reda i dodatne nizove B, i C, koje
mi ve poznajemo (vidi str. 68.). Dopunski prijedlog objanjava ozna'ke:
pojedinani list (visoko ili popreno), listovna traka (na pr. VaA4),
arak (A 4 dvostruko), poloaj, jedinicu kopiranja, biljenicu, blok!
knjigu, svitak i svezak, nadalje razliita savijanja (na pr. A 3 na A 4
savinuto na A 5, cikcak-savijanje), ugaono savijanje.
DIN 827 radi o sastavu, vrstoi i upotrebi pgpira. Razlikuju se etiri
kvalitete materijala (I. do IV.) i est kvaliteta vrstoe (1 do 6). Zatim
je za najrazliitije svrhe upotrebe oznaena kvaliteta normalnoga
papira, pri emu se razlikuje devet razreda pisaeg papira (1, 2a,
2b, 3, 4a, 4b, 6a do c), etiri razreda tiskarskog papira (8a do d) i
4 razreda papira za umatanje (5a i b, 7a i b). Tko radi za ustanove,
mora taj list poznavati.
DIN 1831 daje uputu, kako se ispituje papir u pogledu otpornosti
protiv guvanja i trljanja, kako se odreuje uzduni smjer (tok stroja)
i popreni smjer, kako se ispituje vrstoa savijanja, kako se utvruje
debljina i teina po kvadratnom metru, prostorna teina i sadraj
pepela, kako se utvruje drvena praina, kako se ispituje vrstoa
Ijepljenja, kako se odreuje sklonost pouivanju, ispravnost boje, gu
stoa masnoe i konano, kako se razlikuje pravi pergament papir i
pergament nadomjestak, te li'jepljeni i naravni karton.
DIN 676 sadri propise i shemu za listovne papire u formatu A 4.
Na svaki nain uzeta je u obzir svrha upotrebe lista. Poiljaocu i piscu
pisma priteuje se briga, kako e tono postaviti papir, a povrh toga
ne treba jo jednom ispisivati adresu, koja se nalazi na sGrnorn arku,
te se pojavljuje u prozoru normalne kuverte. Primalac lista nalazi
meutim podatke, to ih prigodice treba, kod svih normiranih glava
listovnih papira na istom mjestu, a osim toga je dovoljno mjesta pred
vieno i za uvodne biljeke i biljeke o obradbi. Naznaen je i obra
zac nastavka listovnog papira. Prednosti normiranog listovnog papira
su tako oite, da se ono sve vie uvodi, pa ak i tamo, gdje se ljudi
ne mogu sprijateljiti s prozoriima na kuverti. Kod nacrta normiranog
listovnog papira treba paziti, da se polje, u koje se ima upisati adresa,
moe oznaiti na najrazliitije naine, ali po mogunosti ne s etiri
ugla r j , kako ih predlae list normi. Gornja granica polja oznaena
je potanskom adresom poiljaoca, isto tako i donja pomou retka sa
uvodnim rijeima za znak i datum iznad ega esto nalazimo jo tu-
pofinu liniju u boji. Lijevo polje granii s rubom, treba dakle naznaiti
samo desnu granicu. Najbolje je oba retka iznad i ispod polja tako
sloiti, da onaj, koji pie, ima ovdje uporite za to, da zna, kako da
leko smjje pisati u desno. Drastinija sredstva oznaavanja suvina
su i radi toga, jer onaj, koji pie, dobro poznaje svoj listovni papir.
Normirana glava lista je, tono uzevi, samo obrazac, odreen za
nadopunu pomou pisaeg stroja. Treba stoga podsjetiti na sve, to
smo o tome ve spomenuli u prolom poglavlju.
140
Da li ve umjetnike mogunosti prua normirana ili nenormirana
glava fistovnog papira, na to pitanje se moe odgovoriti, somo ako
meusobno usporedimo listove ispisane pisaim strojem te po mogu
nosti listove, koji se uvaju u stalku za listove (registatoru) i one, koji
su opremljeni biljekama za obradbu. Pritom se veinom mnogo gubi
od ljepote nenormirarvrh glava Kstovnih papira, dok se tada tek pravo
istie vrijednost glava listovnih papira, sloenih prema DIN 676, i bez
obzira na ikakve praktine prednosti.
DIN 677 obrauje memorandum u formatu A 5, 148 -210 mm visoki ili
popreni (kver). Ovo se iz mnogih razloga sve vie nadomjeta listom u
formatu A 4.
DIN 679 govori o poslovnoj potanskoj karti u formatu A 6 (105-148
mm), koji je postao potanskim formatom u cijelom svijetu. Na strani
za pisanje ima ona kao svi normirani uzorci rub za kopanje, gore
znak i datum>dolje potanske i poslovne podatke. Budui da adresu
poiljaoca sadri ve sam naslov onoga koji kartu upuuje, moe
strana s markom ostatii neotbnuta. Ukoliko treba na nju otisnuti naslov
poiljaoca ili neku reklamu s tekstom, odnosno klieam, za to emo
I
Shematski prikaz pol tonike karte (zaljepnice), tiskane prema
propisima. U gornjem dijelu, koji e, kad se karta ispile, biti
previnut unazad, te e onda initi donju polovinu prednje strane,
otisnut je lijevo naslov poliljaoca. Desna polovica ostaje slo
bodna za adresu.
141
Shematski prikaz ispravno sloenih rauna u formatu A 4 (210 297 mm).
upotrebiti donju polovicu lijeve strane. Treba li se potanska karta
ispisati strojem, dolazi u obzir samo karta za lijepljenje. U svakom' se
sluaju obje strane potanske 'karte tampaju glava kod nogu.
DIN 681 Poslovna karta je kao robna karta ujedno odreena, da se
uva u kartoteci, koja bi, kad bi se ta karta openito uvela, mogla
postati dokazom porijekla robe. Ima veliinu potanske karte A 6.
DIN 4991 sadri podatke za raune u normnim formatima A 4, A 5, i
A 6. Glavni format A 4, glava rauna je jednaka kao kod glave listov-
nih papira. List norma sadri znaajne upute i razjanjenja. Smijemo
moda dodati, da se umjetniki nadareni tipograf ovdje, kao i u svim
drugim normnim listovima, ne smije dati zastraiti od navedenih pri
mjera. Oni mu ni u kojem sluaju ne moraju biti uzorom, i jedva daju
naslutiti, to moe postii oprezna tipografija, koja ispravno raspodje
ljuje akcente, ako se upotrebi prikladno pismo na temelju ovoga nor-
miranja. Treba se samo uvati prevelikih pisama i prejako zatvore
nih pojedinanih povrina, koje ne mogu unii u cjelovitu sliku lista,
v.e se treba zadovoljiti slobodnijim i otvorenijim oblicima.
DIN 678 oznauje formate kuverata. To su za sve A-formate odgo
varajui C-formati, a za C-formate odgovarajui B-formati. Ima tri
vrste kuverata u obliku omota, depa ili kesice.
142
DtN 680 (izdaniod kolovoza 1952.) oznauje tri vrstkuverata sa
prozoriem. Pokraj poznate kuverte u formatu C6 (144:162 mm)
ima jo jedna vea u formatu C5 (162 -229 mm), za iist A 4, koji se
savija samo jednom u sredini, i vrlo praktina, elegantnija kuverta
u formatu 110-220 za dvaput savinuti list A 4. Tim se formatom odbor
za norme vratio zdravom naelu, da se format normira, to daje
najbolje rezultate, ako i nije uzet ni iz kojeg niza formata.
DIN 825 oznauje velik broj formata za natpise poduzea i k tome
smjernice u pogledu rupica za umetanje i rub.
DIN 4999 sadri mjere za normirane blokove (4 do A 8) i blokove za
kopiranje (A 4 do A 6), osim toga poprenu (kver) treinu A 4 = 99-210
mm. I veliina 120 210 mm, koja ne ide ni u jedan DIN-niz, smjetena
je ovamo,- ponovo radostan zna'k, kako se sve vie shvaa, da su
provjereni formati prikladniji za normiranje i onda, ako ne odgovaraju
formuli: 1 : V 2.
DIN 5000 oznauje normiranu veliinu savinutih listova za turistike
reklame s V3 A 4 = 99 -210 mm. Iz A 2 dobivamo dvanaest, iz */* A 2
kap i iz A3 dobivamo est, iz A 4 dobivamo iz arko. Tome odgo
vara kuverta od 110-220 mm.
DIN 5001 obrau|e iskaznice, njihove formate, mjesto i veliinu even
tualnih fotografija i propise za obrazac.
DIN 5002 kae poneto lakonski, da se formati A3 do A 6 imaju
uzeti kod jelovnika i popisa pia visoko ili popreno (kver). List upuuje
uostalom na normni list DIN 476, o kome smo ve ovdje govorili,
a iji dopunski prijedlog oznauje savinute i za upotrebu prikladne
oblike (list, arak, poloaj i t. d.).
Listovi DIN Fanok 51 do 62 obrauju bolnike obrasce.
DIN 6802 (izd. travanj 1936) daje mjere normiranog plakata, koji je
ovdje nazvan oglasni arak. Polazei od 1/1 arka (A 1 zaokrueno
na 59 84 cm), dobivamo dvostruki arak 84-119 cm, trostruki arak
84 -178 cm.fi etverostruki arak 84 238 cm.
K ovim etirima formatima dolaze jo ovi za polovinu iri:
Kod svih plakata, koje treba lijepiti na oglasnim ploama, mora ostati
prozni rub od 2 cm. Normni list sadri i podatke o mjeri oglasnih
mjesto i razdiobi oglasnih povrina.
IV2 arka ........................
II/2 dvostrukog arka
11/2 trostrukog arka
1V2 etverostrukog arka
59- 126 cm
119 -126 cm
126-178 cm
126-238 cm
.143
Moda je, pokoji italac razoaran, to ga ne vodimo do konkretnih
pojedinanih zadataka, to se dakle nai izvodi uvijek prekidaju tamo,
gdje oekuje uputu, kako .bi to sad zapravo trebalo uiniti. Svaka je
pouka meutim u umjetnikim stvarima ili neobavezan nazor pojedinca
(tada ona u najboljem sluaju pravi modu) ili pokuava prikazati
zakone oblika, koji vrijede izvan vremena. U tom sluaju mora zastati
tono tamo, gdje ti zakoni prestaju vrijediti. Da ih ljudi potuju, to
je samo preduvjet svakog uspjeha. Oni oznauju uvjete, koje valja
ispuniti, ali nikada ne propisuju unaprijed, to treba u konkretnom
sluaju uiniti. Propisati neki odreeni put, bila bi ista samovolja.
I samo normiranje poslovnog lista doputa jo svaku slobodu kretanja
u odreenim granicama. italac je ve odavna zapazio, da je piscu
bilo mnogo stalo do toga, da se mnoge samovoljno uinjene ograde
uklone s puta i da se ploa sa zabranom stavi samo ondje, gdje
prijeti sigurna teta. Kod svih umjetnosti prouzrokuju ljudski propisi
i ljudska pravila zle posljedice, ako ne ostaju u punom skladu sa
zakonitou, koja se temelji na sutini pojedinih stvari, a protivi se
svakoj-ljudskoj samovolji. Budui smatramo, da smo sve naelno spo
menuli ve na prijanjim stranama, ne moramo se ovdje na tome dulje
zadravati.
3. Razliita pojedinana podruja
a) Obiteljske tiskanice
(Posjetnice
Veliina je posjetnice ve odavna ista i to unutar jednog ne prevelikog
prostora, koji je podvrgnut modi. Format od 10,5 7,4 cm, to ga je
odredio odbor za norme vii je za 1 do 2 centimetra od onoga, ope
nito uobiajenog. U inozemstvu nalazimo jo manje formate, tako
8,6 5,4 cm, 8,6 4,9 cm, 8,1 4,7 cm i sline. Ako se radi o posjetnici
branog para, format je jo iri, na primjer 11,7-5,2 cm, da bi iri
tekstovni redak ljepe stao na povrinu. Posjetnica ene veinom je
manja od posjetnice mukarca. Uvijek moderne veliine vidimo u izlo
zima vodeih specijalnih poduzea.
Posjetnica je stvar poslovne konvencije. Ako netko da'kle daje izraditi
posjetni-cu, mora se i prepustiti- tipografskoj predaji.
Osobita je dra bakroreza u razlici izmeu temeljnih crta i tankih crta.
Njene se, tanke crte tek sasvim lagano urezuju u -bakar, a ire se
crte dublje urezuju u metal. Strojar trlja boju u te udubine, a zatim
isti povrinu ploe, tako da papir primi samo boju, koja se zadrala
u udubinama. Sire crte dobivaju dakle deblji i znatno tamniji sloj boje.
(Kome je jasan taj tehniki postupak, taj e razumjeti i to, da je
144
francuska antikva sa svojim nadasve finim tankim crtama proizaJ a iz
oponaanja pisama, ugraviranih u bakru.) Za tipografiju posjetnice iz
toga proizlazi meutim, da je pismo, u kome se slae ime, temeljno
pismo posjetnice. Titule i oznaka stana, pa bili jo jedamput tako
opseni, stoje prema imenu u onom odnosu, u kome je i napomena
ili biljeka ispod linije prema temeljnom pismu knjige,* no nikad ne
postaju temeljno pismo, iz koga se ime istie kao naslov. To moe
izgledati pomalo sitniavo, no tipografski se poredak ravna prema
tome. Podjela tih podataka, koji se u bakrotisku tako njeno i neu-
padno povlae u pozadinu, vri se sasvim bezbrino. Oni se ne ura
unavaju i nemamo muke, da za naznaku stana, koja stoji u donjem
desnom uglu karte, stvorimo izjednaenje na lijevoj strani. Ako taj
uobiajeni poredak zadrimo i kod posjetnice, izraene u knjigotisku,
mora pismo tih podataka biti tako lagano i maleno, da doista stupi
sasvim u pozadinu iza imena. AH da je ime otisnuto debelo ilr polu-
debeio, to zabranjuje konvencija. Pa ako netko i nije kolovan grafo-
log, ipok bi kad bi na nekoj posjetnici naao debelo otisnuto ime
doao na svakojake misli.
Na posjetnicama, izraenima u knjigotisku, ide se za tim, da se izbo
rom pisma oponaa lijepo gravirana reljefna karto. Ali klasino, tipino
tipografsko pismo ima uvijek prednost, jer kod njega nitko ne e oeki
vati posebnog ara, to ga ima pismo, ugravirano u bakru, pa zato
ne e ni aliti za njim.
Mnoge karte uope nisu posjetnice u drutvenom smislu, ve osobit
oblik poslovne karte. Na stranici 120. vidimo primjer posjetnice zastup
nika, koja spada u ovu vrst tiskanice. U tom je smislu sve doputeno,
to se zadrava u granicama dobrog ukusa. Ovamo ubrajamo origi
nalne posjetnice mladih umjetnika, na primjer grafikih slikara i arhi
tekata. Ali tko ne posjeuje samo ljude, za koje ili s kojima radi, ve se
jo kree i u drutvu, morao bi strogo razlikovati obje vrste posjetnica.
Oton Kooafevi gcom*ear K NO
Pula, Matljm Gupca 18
10
Posjetnica s asimetrinim
slogom (umanjena).
145
Objave roenja
Obavijest o roenju djeteta je obiteljska tiskanica, koja je najmanje
podvrgnuta nekoj konvenciji. Format je, s obzirom na malo novoro
ene, esto droestan; osobito je sitna kartica, na kojoj se katkada
otisne samo ime djeteta, pa se svijetloplavom ili ruiastom vrpcom pri
vrsti na prvu stranicu jedamiput savinute objave.
Obavijest o zarukama i vjenanju
Formati se uzimaju prema tome, to moemo u trgovini dobiti, jer
kuverta mora pristajati papiru. iNazupanic rub je sumnjiv ukras, jer
je on samo rijetko originalan. Objava zaruka sastoji se od dviju suprot
nih stranica, koje imaju visok ili poprean (kver) format. Tipografska
se potekoa sastoji u tome, to lijeva strana, na kojoj roditelji za
runice objavljuju zaruke svoje keri, ima veinom vie teksta negoli
desna strana s objavom samoga zarunika. Preporuuje se neko svi
jetlo pismo, koje ako je ikako mogue ne emo otisnuti u tamnoj
crnoj boji, da se previe ne upozori na nedostatnu ravnoteu. Ali
tekstovi, koji meusobno odgovaraju, moraju biti na istoj visini. Upravo
objave zaruka j enidbe mogle bi se i mnogo slobodnije i prema vla
stitom ukusu sloiti. No gdje poinje sloboda, tu prestaje mogunost
pouke.
Osmrtnice
Obavijest o smrti valja sloiti jednostavno i strogo prema obiaju.
Svaka originalnost djeluje tu muno. Imena preostalih lanova obitelji
treba poinjali u pravom rednom slogu okomito jedna ispod drugoga.
Treba sej^loniti svakoga jeftinoga ukrasa.
Pozivnice
Pozivi spadaju u vrstu obrazaca, jer se ime pozivanoga unosi na po
zivnicu rukom ili pisaim strojem. Otmjena konvencionalna forma je
karta, na primjer u veliini 16,5-11 cm ili 20-12,5 cm, izraena gravira
nim pisanim engleskim pismom u bakrotisku. Budui da se danas poziv
nica obino ispunjava1pisaim strojem mogla bi se izraditi i u knjigo-
tisku. U tom sluaju trebo kao i kod sviti obrazaca izabrati neko mirno
temeljno pismo, koje podnosi tip pisaeg stroja, i izbjegavati svako
snanije isticanje. Dovoljno je, da se neto vee sloi samo ime doma
ina. Eventualne upute u pogledu odijela i slino trebo sloiti znatno
manje, tako da govori samo mirni cjelokupni dojam glavne skupine.
146
b) Poslovne tiskanice
0 normiranim formatima -poslovnih tiskanica ve smo govorili Istr. 138.).
Bez velikog razloga ne bismo smjeli odstupiti od njih. I o tipografiji
normiranog list. papira Istr. 140) ve smo takoer govorili. Ovdje mo
ramo kao i kod svih vrsta obrazaca ve unaprijed raunati sa slikom,
to e je pismo, pisano pisaim strojem i opremljeno svim nadopisanim
biljekama, pruati u stalku za listove (registratoru). Mnoge nenormi-
rane, na srednju os postavljene glave listovnih papira izgledaju lijepo
samo tako dugo, dok se njima sluimo. Normirana glava list. papira
tada je uspjela, pretpostavivi, da tipografija ve unaprijed rauna sa
pismom pisaeg stroja. Tipografsko pismo ne smije stoga biti ni preveliko
ni preteko, te mora i razmjerno odgovarati pismu pisaeg stroja.. Sve
treba biti svijetlo i otvoreno. Neprisiljena tipografija slobodnih linija
bolja je nego nasilno iznuene zatvorene povrine i blokovi strogo
geometrinog obrisa. Poslovno pismo mora ispuniti j zadau reklame,
mora reprezentirati poduzee. Zato je nuno, da sve poslovne tiska
nice imaju isti tipografski izgled, tako da svatko odmah prepozna
njihovu zajedniku pripadnost. Iznad svega moe pridonijeti obiteljskoj
slinosti svih poslovnih tiskanica jednog poduzea, ista boja teksta i
papira, a gdje je mogue, i znak naklade ili zatitni znak. Zeli li
neko poduzee do mu poslovne tiskanice budu luksuzne, a ako za
postavljeni zahtjev ne bi bio dovoljan ve samo dobar papir, onda se
1ovdje, kao i kod svih reprezentativnih obrazaca preporuuje neka
od finih tiskarskih tehnika bakrotiska, elinog ili slijepog tiska u vezi
s knjigotiskom.
Ali ivo treba odgovarati od svake preraskone tipografije, jer se pre
velika nastojanja oko nekog tipografskog umjetnikog djela konano
razbijaju na tome, to k tome neizbjeivo pridolazi pismo pisaeg
stroja poiljaoca pisma. Glava listovnog papira mora biti u skladu sa
itavim listovn'rm papirom, zoto je na mjestu poneto umjeren izgled
cjeline. Tko tu osjea potrebu raskoi, neka se zadovolji time, to e
izabrati skuplji -papir i tiskarski postupak.
Raun mora imati, kako to propisuje list normi Istr. 142.), glavu poslov
nog papira. Kod linije treba pripaziti na ono, to smo ve spomenuli
u poglavlju o tabelarnom slogu (str. 97.). Ne smiju se dakle upo-
trebiti preteke linije uvijek su dovoljne tupofine a treba izbje
gavati i sve dvostruke linije. Ako -raspolaemo drugom bojom, prepo
ruuje se, da se linije otisnu u boji.
c) Poasne diplome, poasna pisma i svjedodbe
Samo se osobito sveane isprave, ukoliko se ne povjeravaju umjet
nicima pisama, tiskaju kao cjelina te onda spadaju meu najzahvalnije
zadatke precizne tipografije. No tipografija se mora ee pozabaviti
io* 147
Shematski prikaz ispravno sloenih glava listovnih papira o formatu A*.
148
Shematski prikaz ispravno sloenog listovnog papira u formatu A 4, pri ijem se oblikovanju
pazilo na to, da se list ni u kojem sluCaju ne savija preko Itampanih mjesta. Gornja shema
predviena je za trokratno savijanje prema propisu DIN i za upotrebu kuverata C6 s pro-
zorfiem 014 142 mm), a donja za dvokratno savijanje arka u krilnom pregibu za ku
vertu bez prozorfio. Po rasporedu prema donjoj shemi adresa primaoca stoji na slobodnoj
povriini. Predvieno je i ispravno ispisivan|e pisaim strojem, koje dosljedno zahtijeva
ulijevo vezano pisanje (pa i samog pozdrava). Time je postignut uredan cjelokupni oblik
ispisanog listovnog papira.
149
s neto ednijom vrstom isprava, a to je diploma. Pod diplomom se
danas razumijeva isprava o podjeli akademskih asti, o primitku u
neko znanstveno drutvo ili slino. Ne moe svaka kola ispostavljati
diplome, a naslov diplomiranog inenjera i diplomiranog ekonomiste
smije upotrebljavati samo onaj, tko je s uspjehom svrio odreene
kole. Kod tipografije se ponajvie rauna, da e se ime u diplomu
ucrtati rukom. Takve diplome dakle pripadaju u kategoriju obrazaca,
te ponovo podsjeamo na ono, to smo ve spomenuli o tome. Naj
prije treba razjasniti pitanje, na koji e se nain unijeti ime onoga,
kome e se podijeliti diploma. Najbolje izgleda, oko se izvri natisak/
a to je ee mogue negoli se to danas dogaa. Svaki bi primalac
diplome rado podnio te neznatno vee trokove.
No ako se ime mora naknadno unijeti pisaim strojem, treba izabrati
pismo, uz koje e dobro pristajati slova pisaeg stroja. Tipografsko
pismo dakle ne smije biti previe koso ni previsoko, preteko ni pre-
tamno, a ne smije biti ni preusko. Cjelokupni dojam mora biti lagan i
izrazit, te se drugom bojom i slijepim tiskom moe pojaati do svea
noga dojma. Budui da diplomu uvijek izdaje neka ustanova, koja ima
peat ili grb, to nam veinom stoji na raspolaganje i kliej, koji s obzi
rom na visoki stupanj dananje ukrasne grafike ima veinom dekorativne
kvalitete; dakle grb ili signet jednostavnog cjelokupnog izgleda. Ako je
cmobijeli efekat toga klieja preteak, treba ga otisnuti u boji ili ak u
slijepom tisku.
Potpisi mogu okrnjiti cjelokupni utisak diplome. Zato se preporuuje,
da se ve kod tiska, bar slijepim tiskom ogranii polje, na koje imaju
doi potpisi. Koliko god je potrebno posvetiti svu moguu panju i
brigu pojedinanim skupinama, ipak se ne smije zanemariti, da se
svemu dade miran i geometrijski najjednostavniji izgled, da se ta cjelina
tako odmjeri j postavi na popir, da ga isti rub papira uokviruje
naravno i neprisiljeno. Diploma je reprezentativna tiskanica i zato je
ondje potreban sveani mir tipografije srednje osi i geometrijski naj
jednostavniji cjelokupni dojam. Nikako nije dovoljno nejednako iroke
retke jednostavno iskljuiti prema sredini, kako se to veinom dogaa.
To moe dati vrlo melijep, rastrgam i rascjepkan cjelokupni dojam.
Uope, svaka pogreka kod razmjerno velikih stupnjeva pisama, koja
se upotrebljavaju u ispravama i slinim reprezentativnim tiskanicama,
smeta deset puta vie nego kod manjih stupnjeva i formata, na koje
se postavljaju manji zahtjevi. Zato treba najveu panju posvetiti ve
iskljuivanju u glatkom slogu (str. 35.). Ako dolaze rijei ili itavi retci
s latinskim velikim slovima, treba rh izjednaiti (str. 28.1.
Ako se radi o pojedinanom listu, mora imati jedan glavni akcent, koji
dominira nad svim, ali on ne smije biti nikad u donjem dijelu lista
(str. 132.). Ako tekst zahtijeva, da jedan od najdonjih redaka dobije
najved stupanj pisma, treba predloiti, da se to promijeni, a ako to
150
nije doputeno ili se ne moe, treba kojim god razumnim ukrasom
u gornjemu dijelu, na pr. grbom ili slinim, nadjaati ovaj redak i
potisnuti ga na drugi stepen.
Upravo kod tako velikih stupnjeva pisma potrebno je pridrati temeljno
pismo za sve, to se ne mora bezuvjetno istaknuti Istr. 119.). Premda
je poeljno, da se za isticanje upotrebi to manje razliitih veliina
pisma (str. 118), ipak mora uvijek jedan redak biti najvei, ali nikad ne
izgleda lijepo, ako toj najvei stupanj pisma dolazi u vie redaka. Oso
bito smetaju dva jednako velika verzalna retka. Ako oni slijede nepo
sredno jedan za drugim, gornji izgleda neto prelagan i premalen
Istr. 132). Ne treba ni spominjati, koliko je kod tako velikih i reprezenta
tivnih tiskanica potrebno, da se sretno izabere pismo. Ono ne smrj
imati neobuzdanih rukopisnih poteza, ve mora biti izraeno strogo,
monumentalno, kao pismo na grobnim ploama, uklesano u kamenu.
U najmanju ruku moraju visine kratkih slova biti ozbiljne i gotovo geo
metrijski jasne. Ako je pismo usko i pokazuje izrazito gotski stil, morale
bi i kolumne biti uske r visoke. Moe se i neko normalno iroko pismo
upotrebiti i u visokim formatima, ali uska pisma izrazito gotskog stila ne
u niskim irokim kolurnnama (str. 34.).
Na velike inicijale ve smo upozorili (str. 55.). Oni izgledaju nadasve
ponosno i sveano, ako su umjetniki uklopljeni u stranicu. No gdje
nedostaje smisao za strogu arhitekturu cjeline, oni djeluju neto pre
tenciozno, ako ne i naduto.
Tfskantee ove naroite vrste, kojima pripadaju i adrese, dakle sve
ane izjave kod jubileja i drugih prigoda, esto su i bojom ukraene.
Kod tog se ukrasa ne radi toliko o tome, u kojoj je tehnici izveden.
Naravno, da tisak s drvoreza djeluje osobito dobro, ali ima i predivnih
primjera ukrasa, to ih je umjetnik prostoruno uslikao u tiskanicu,
a da bi se uzrok tome, to je neto uspjelo ili nije, smjelo traiti samo
u onom tehnikom. Mnogo je vanije, da ukras bude strogo stiliziran
i da ne tei za Huzfcmistiicim prostornim efektom. Prikazane vitice,
biljke i likovi smiju pokazivati najvie dubinu jednog plonog reljefa,
kao to je to bio obiaj u veliko vrijeme minijatura. Prikazivanje pro
stora ne pripada u taj monumentalni stil natpisa.
d) Reklamne tiskanice
Reklamne tiskanice spadaju meu najzanimljivije tipografske zadatke.
Ni na kojem se podruju ne pokazuje tako jasno stil sadanjice,
neoptereen nikakvom tradicijom. Moda je to zato, to se ovdje
Argusovim oima pazi na to, da ni najsmionija fantazija izraivaa
ne napusti onaj put, koji je odreen svrhom tiskanice. Reklamne tiska
nice naime esto puta stoje mnogo novaca, a moraju svome nargitelju
151
uviijek donijeti jo vie koristi. Sva je tipografska umjetnost na njima
promaena, ako ih ne moemo upotrebiti kao reklamna sredstva. Mo
ramo dakle bit? na istu s time, to je zapravo reklama, da bismo mogli
razumjeti, kako neka tiskanica moe reklamno djelovati.
Onaj, tko daje reklamu, nastoji oito druge ljude navesti na to, da rade
i misle, kako on hoe. Tako reklamira i poslovan ovjek. Sa svim
svojim reklamnim sredstvima, meu koja spadaju i tvorevine reklamne
tipografije, on eli postii, da onaj, kome se nudi smatra ponuenu
robu dobrom i korisnom, pa ak i najboljom, to je uope u toj vrsti
ima, i tako neophodno potrebnom, te se odluuje, da je kupi. Onaf
pak, koji nastoji pridobiti, 'ne ide samo za tim, da nekoga nagovori,
da kupi robu, ve eli kupca jo uvjeriti da kupac to ne ini nikome
drugome za ljubav, ve samome sebi korist. Da, kupac mora kupljenu
robu hvaliti i time joj i sam praviti reklamu. Svaka se dakle dobra
reklamna tipografija mora svijesno staviti u slubu te propagande.
Uspjeh svake propagande posve je uvjetovan kvalitetom same robe,
koju je Henry Ford jednom usporedio s otricom sjekire. Tupom sje
kirom ne da se deblo lako oboriti. Sigurno je, da roba ne smije nakon
prodaje razoarati kupca.
Efektna je neka reklamna tiskanica samo onda, ako joj uspijeva, da
na sebe svrati pozornost. Nije dovoljno, da tiskanicom proe samo
letei pogled onoga, koga ona treba privui. Makar to na njoj mora
ga i prenuti iz n'jegovih misli ili sanja, mora djelovati poput zvonca
na telefonu. Kao to na glas zvonca uzimamo u ruke slualicu te se
javljamo, a da ne zinamo, tko je nazvao, odnosno to eli neznanac,
tako i na reklamnoj tiskanici mora neto privui na pogled. Gdje
slualac nije privuen, uzalud je sve umijee sugestije.
Kod 'mnogih reklamnih tiskanica pripada taj zadatak, da privue pa
nju itaoca, parolnom retku. U tom sluaju on mora biti tako kratak,
da mu moemo obuhvatiti smisao i ako ga na brzinu pogledamo. Po
stoje meutim i druga sredstva, da privuemo pozornost na tiskamcu,
a nita nije prikladnije za to od dobro izabrane slike, bio to crte ili
reprodukcija neke fotografije. Ali ne postoji nita, to bi na svakom
mjestu i u svako doba udaralo u oi. Snaan parolni redak na mae
mirnoj stranici privlai nepogreivo pogled na sebe,- no ako je itavo
stranica u novinama, koje su odreene za ulinu prodaju u velegradu,
ispunjena ogromnim parolnim retcima, onda jedan redak potiskuje dru
gi, pa jedan veliki redak tada ne djeluje jae od mnogo manjeg retka
na mirno i uredno sloenoj strani nekih drugih novina. Ni u reklamnim
se tiskanicama dakle uope ne radi o apsolutnoj veliini nojprivlaivije
toke, ve o relativnoj. Djelovanje je sasvim uvjetovano mirom ili ^nemi
rom ostaloga. Brijeg od tisuu metara izgleda velik, ako se die no
obali mora, ali u visoravni on je umjerena uzvisina. Ako se u nekoj
sobi ivahno govori, moe se preuti i kad netko snano pokuca no
152
vrata. Mora li dakle neki parolni redak privui na sebe pogled, onda
je dobro, da itavu preostahj stranicu sloimo to svjetlije, jedno-
mjerno i mirno.
No ne smijemo osjetljivost ljudi za vanjske podraaje zamiljati previe
mehaniki. Najgrublji optiki podraaj nije uvijek najefektniji. U mla
dosti, ali i u ivotu odraslih, zapaanje je nagonski dar, a zapaene
osobine postaju vrlo brzo sredstva, koja privlae rli strae. Tek poste
peni proces razoaranja dovodi nas do toga, da stvori vidimo onak
vima, kokve jesu, ali i to je esto samo ljubav prema istini.
Treba li sada takav ovjek biti doveden do toga, da ita reklamnu
tiskanicu, valja raunati s tom nagonskom fantazijom. Glavna toka
reklame mora itaoca pogoditi u njegovu vitalnu duu, a ta ima
jo vie strana nego ona, koja tako neodoljivo privlai sve neprivueno
i poluprivueno. Zbog toga su brzo razoarale i crvene i crne krunice
i kvadrati, koji su nekad bili tako omiljeni kao mamac na reklamnim
tiskanicama. Prije e sretno formulirani parolni redak postati udicom,
koja vie ne e pustiti ribice, kad ona jednom zagrize. Najefektniji
mamac ostaje i u tom pogledu crte ili fotografija. Oboje je zbog toga
postalo sastavnim dijelom svih reklamno-tipografskih zadataka, bez
kojih ona jedva moe biti.
No time se nacrt sve vie i vie oslobaa iste tipografije. Danas se
on esto prenosi u reklamne urede, u kojima sastavlja reklamnog
teksta ve unaprijed slono surauje s crtaem, fotografom i tipo
grafom i gdje ni jedan od njih ne stavlja drugoga pred gotovu anje-
nicu. S obzirom na visoku cijenu oglasa u rairenim asopisima i
novinama isplati se, da dobro razmislimo ne samo o tekstu reklamne
tiskanice, ve i o njezinom vidljivom obliku i da ih dobro izradimo.
Povrh toga niu se ti oglasi veinom prema dobro promiljenom planu
u serijama sasvim sline opreme. Reklamni strunjak, koji vodi reklamni
rat, alje ih po svojoj volji kao oklopna borna kola u bitku. U Americi
se u novinama pojavljuju vrlo mnogi oglasi, koji su izraeni u etvoro-
bojnom tisku. Time se stvaraju novi putovi (s novim opasnostima!), koji
odilaze jo dalje izvan podruja prave tipografije. I kod nas e prije
ili kasnije doi do toga.
Tipografsko oblikovanje reklamnih tiskanica moe uspjeti, samo ako
najprije dobro promislimo, koju je zadau namijenio pojedinim dijelo
vima teksta reklamni strunjak, kad je sastavljao tekst. Ta je zadaa
temeljito drukija osobito kod akcidencija s mnogo rijei i tada treba
razlikovati izmeu poneto vaarskih dijelova teksta, koji treba da
itaoca u neku ruku uhvate za dugme ogrtaa, i drugih, esto vrlo
dugih dijelova teksta, to se obraaju na itaoca, ija je pozornost
ve pridobivana. Ti dui tekstovi moraju biti ugodni za itanje. Uzeti
napadno, neuobiajeno, manje itljivo pismo, bila bi to stoga pogreka.
Upasti naime u oi i prikovati pogled, to je zadaa parolnog retka
153
f jo jodnoga 'Mi dvoju isticanja. Imamo dakle i tu opet sve uzroke,
da ^poemo od svijetlog i lako itljivog temeljnog pisma, u tom
sluaju djeluje snano ve i maleni stupnjevi nekog debljeg pisma.
elimo li pak na pr. na oglasnoj strani osigurati osobit uinak parolnog
retka, mora drugi dio oglasa ostati to mirniji. I kod svakog drugog
zadatka .reklamne tipografije treba tedjeti sa sredstvima. to je manje
isticanja, to su ona efektnija, to je mirniji i svjetliji cjelokupni dojam,
to energinije djeluje ono malo akcenata. Rijei i retke, koji upadaju
u oi, treba postaviti slobodno. Stoga sve govori protiv stisnute, su
morne i teke tipografije. Spomenuta sredstva, kojima moemo kod'
uskih, nejednako irokih redaka postii mirne povrine, dobro su nam
dola ba kod reklamne tipografije (str. 135.).
Poduzea, koja s uspjehom reklamiraju, paze osobito na to, da se
sve, to ona daju u javnost, odmah poznaje po neke vrsti obiteljskoj
slinosti. Otuda njihova osobita ljubav prema izvjesnim bojama. Sje
timo sna primjer uto-crvenboje kod Shellovih benzinskih stanica.
I kojekakve reklamne konstante donose uspjeh, kao robni znaci ili
zatitne marke. Prije svega meutim pripada tome izvjestan tipografski
stil, koji se moe oitovati ne samo u poslovnim tiskanicama, to jest u
listovnim papirima, raunima i t. d., nego i u ostalim reklamnim sred
stvima. U izvjesnim je dakle granicama potrebno, da se iz'e ususret
toj opravdanoj elji naruioca. Budui da naime uspjeh u reklami ve -
nom ima onaj, koji jednom naini drukije, negoli jdotada bio obiaj,
to ova tenja za posebnim stilom ne smije postati nekom udobnom ili
upornom postojanosti na uobiajenu kolosijeku. Nema naprotiv nijed
nog podruja tipografije na kome bi tako dobro doli i bili korisni smio
nost u pronalaenju, duhovitost i ala, kao upravo ovdje. Fantazija
se tu mora drati samo jednog pravila, da ne izgubi iz vida svrhu
reklame i posebnu vrst italaca, 'kojima -je tiskanica namijenjena, i da
ostane u granicama dobroga ukusa.
Svaka bi se reklamna tipografija morala odlikovati vedrim raspolo
enjem, Ijubeznou, koja pridobiva, i skromnou, imse uspjean
prodava, prodava as obino razlikuje od bezuspjenog. Dakle,
nikakav gromki patos ni u tekstu ni u tipografskom obliku; sve neka
bude neprisiljeno, lako i bez gra.
Ilustrirani katalozi i reklamni svesci
Veina katailoga spada meu zadatke rednog sloga (Reihensatz), o
kojemu smo govorili jo u etvrtom poglavlju, a mnogi i meu zadatke
tabelarnog sloga, koji smo takoer obrad.li tamo. Tei je slog, kad u
katalogu treba donijeti i sliku nabrojenih predmeta. Donosimo li foto
grafiju predmeta, moramo je i uzdii od njezine okoline. To radimo ili
tako, da itavu pozadinu slabije kopiramo, te samo istaknuti predmet
154
ima snane razlike izmeu svijetlog i tamnog, ili upotrebimo drugu boju,
na primjer zelenu, ako treba predmet prevui nekom zelenom zatitnom
bojom. Obino meutim ne idemo ni za kakvim prostornim efektom,
ve pozadinu sasvim pokrijemo, tako da preostaje jedino slika pred
meta, koja djeluje to prirodnije i plastinije. Pritom dobivamo katkad
posve divlje, rastrgane i nepravilne obrise. Tada moramo pokuati, da
usprkos njihovoj bezoblinosti izgradimo strane, koje mirno djeluju.
U tom emo uspjeti, samo ako nam je itav slog to mirniji i laki, oko
se dakle ve unaprijed odreknemo svakog pokuaja, da tim nestanim
oblicima suprotstavimo neto to je isto tako teko. Prepustimo otiscima
slika, kao neizbjenim injenicama, neosporivo prvenstvo i drimo
zbog toga sve tekstovne dijelove u strogom redu. Veza izmeu slike
i teksta postie se onda pomou brojki, koje opet moemo iskoristiti
tako, do iziemo ususret potrebi oka za geometrijskim redom. Da se
oznai zajednika pripadnost slike i teksta, zato se rado upotrebljava
druga boja, ako slika ne stoji pokraj svojega teksta. Brojke postavimo
na primjer u male krunice u boji ili vuemo obojene linije od teksta
prema slid, koja mu pripada.
Geometrijski jednostavne povrine esto postiemo to lake, to se
tekst izmjenjuje s tabelama. Tu smijemo koji puta upotrebiti i poneku
snanu dekorativnu liniju. Moemo zamisliti i najslobodniji oblik tabe
larnog sloga.
Kod kataloga te vrste ne zaboravimo boje; one su umjetniko sredstvo,
koje se ne da nadomjestiti, ako nam je stalo do toga, da ublaimo
suprotnosti, te da i kod onih mogunosti, koje se jedva daju svladati,
postignemo utisak, da smo tome posvetili veliku panju. Raspolaemo
li s dvije boje, moemo ve na nov i iznenaujui nain boju temelj
nog pismac (str. 164.) prilagoditi prema boji isticanja, no obje moraju
biti u skladu s bojom papira. Papir u laganom tonu moe mnogo toga
izjednaiti, to nismo svladali tipografskim sredstvima.
Sastavnim elementima, to su ih postavili naruitelj i svrha tiskanice,
ne treba bez osobita razloga dodavati nove. Izostavimo dakle po
mogunosti svoku nepotrebnu plohu u boji s negativnim retcima, jer
se time bez potrebe i bez vidljive koristi samo jo pojaava nemir
cjeline. Treba izbjegavati i linije, koje ne umiruju i pojednostavljuju.
Snano temeljno pismo mogue je samo ondje, gdje kolumna, sastav
ljena od njega, prevladava itavom slikom strane. Ako je pak ono
samo jedan od sastavnih elemenata pokraj drugih, pogotovu pokraj
drugih snanijih, dakle na pr. pokraj snanih drvoreza, koji reprodu
ciraju dijelove strojeva ili strojeve, u tom se sluaju preporuuje, da
izaberemo njeno i svijetlo temeljno pismo. Ne zvui logino, no staro
je iskustvo, da pokraj tekih slika lagano pismo izgleda bolje negoli
neko teko. Maleni, debelim slovima sloeni naslovi naglauju onda
horizontalu, koja nadasve umiruje.
155
Mnogi oglasi, letci i svesci, koji slue reklami, bogato su ilustrirani.
Formati su im katkad normirani, ali katkad i sasvim uski i visoki, tako
da ne doputaju nikakva bijela ruba na papiru. Tada otiskujemo kfi-
eje u rasteru s otpadajuim rubom, tako da oni ispunjavaju itavu
stranu. Kad mjerimo otpadajui rub, dodajemo otprilike tri mili
metra, koji onda kod obrezivanja otpadnu. Ako se dakle radi o itavoj
strani, treba dodati 6 mm visine (gore i dolje) i tri milimetra irine
(izvana).
Za broure te vrste potreban je tono izraen i proraunat nacrt. Kako
se mjere i izraunavaju slike i tekst, pokazali smo u etvrtom poglavlju.
Kod itavog se niza svezaka moe dogoditi, da za opsene sveske
bude propisan broj strana, na koje valja smjestiti odreeni tekst i neki
broj slika. U takvim je sluajevima najbolje, da dani materijal najprije
tako razdijelimo, da znamo, koliko od toga ima doi na jedan arak.
Da sve slike budu otprilike jednako velike, to bi bilo dosadno i nera
zumljivo. Bolje je, da najljepe i najefektnije budu to vee, a mjesto
za njih, ako je potrebno, pribavit emo tako, da druge slike budu
manje. U svakom sluaju treba izbjei, da jedna slika napola pokrije
drugu, jer to daje besmisleni efekat dubine.
Najbolje je i najnaravnije, da slike izrezujemo etverouglasto. Figuru
moemo staviti na papir i bez pozadine, iako to strojaru oteava po
sao. Najslobodnije e raditi onaj, tko sam mnogo fotografira i ima
oko za bitne stvari. Tko pak znade raditi poveanja i sluiti se aero-
grafom, sam e sebi izraditi predloke za jetkahje u rasteru. Povea
nje e razapeti na jakom kartonu, koji je s obje strane zalijepljen bije
lim papirom, te e ga na ovom ili onom mjestu u finim prijelazima
prevesti u bijelo te sastaviti sa isjecima iz drugih poveanja. Ti se
isjeci mogu ponekad i slobodno montirati.
156
Boja
Meu najefektnija izraajna sredstva tipografije spada boja: boja
kojom se na papiru otiskuje pismo, linije, klieji i t. d., pa sama boja
papira, a katkada jo i boja tonske plohe otisnute na papiru, na koju
dolaze pojedini dijelovi teksta. Onaj, tko pravi nacrt, mora tono
naznaiti boju, u kojoj treba izraditi tiskanicu. Bilo bi, to se ukusa i
novca tie, sasvim nerazborito, da strojar bez tonih uputa ini niz
pokusa, pa da bira meu njima. Strojar ima ve dosta posla, da svojim
tiskarskim bojama naknadno mijea tonove predloka, koji su esto
puta mijeani u nekoj drugoj tehnici. To meutim uvijek uspijeva, gdje
je oznaka boje u nacrtu dobro smiljena. Razmotrimo malo, o emu
treba ovdje dobro promisliti.
Kad govorimo o boji, dolazi lako do nesporazumaka, jer mi plavetiJ o
neba, dakle boju, to je ima neki predmet, ili se ini, da je ima, nazi
vamo isto tako bojom kao i plavilo, to ga kod prodavaa kupujemo
u prahu ili u tubama. Nastojat emo, da se razumijemo usprkos tom
nedovoljnom nainu izraavanja.
U knjigotiskarstvu se najee upotrebljava crna boja: crno na bijelom,
to je najbolji kontrast, to ga poznajemo.* Crno i bijelo oznauju kat
kad sasvim openito tamno i svijetlo.
Ve smo u prvom poglavlju upoznali bogatstvo sasvim osobitih crno-
bijelih zokreto, koji su sadrani u pojedinim znakovima pisma, u retku
i u kplumni kao etverouglastoj povrini odreene tonske vrijednosti. I
bez neke druge'boje moemo dakle koloristiku zadau vie ili manje
dobro rijeiti dijelom uz pomo ljevaa, a dijelom uz pomo slagara,
koji ako podjednako stavlja razmake, sretno izabire isticanja i vjeto
daje cjelovit poredak dovodi posao ljevaa do sretnog zavretka.
To je jedna strana svakog tipografskog problema forme, te bi sve
pokuaje rjeenja neke tipografske zadae trebalo uvijek preispitati u
* No budui da mnogi papiri, koje mi nazivamo bijelima, niiu svjetliji od svijetlo utih, i
budui da u drugu ruku mnoga tiskarska crna boja nije tamnija od tamnoplave boje,
osobito onda, ako je tamnoplava boja otisnuta na svijetlouti papir, to serije psihololkih
pokusa mogu dokazati, da plavo na utome daje joi veu suprotnost negoli crno na bi|elome.
Izvjeltoji o pokusima te vrste, koji se u reklami uzimaju vrlo ozbiljno, govore nam malo,
oko nije tono oznaeno nijansiranje boje, s kojom su izvrleni pokusi.
157
tom smislu, da li je i crno-bijeli uinak dobro ispao. Osobito valja
isticanja u akcidennom slogu i kod jednobojnog tiska pomnjivo do
vesti u jasan cmo-biijeli odnos prema temeljnom pismu, a koje ni samo
nikad ne smije biti .pretamno. Ta crno-bijela ljestvica morala bi biti
tako velika, da se u svakom sluaju osigura mogunost razlikovanja, ali
nikad toko velika, da se posve 'izgubi jedinstveni cjelokupni dojam.
Tiskanica ne mora stoga djelovati mutno ili splonjeno; njezine jedin
stvenosti ne emo ugroziti ni jakim suprotnostima, ako postoje posredni
stupnjevi i ako je sve brino udeeno jedno prema drugome. Vea
razlika mora postojati, ali ne izmeu temeljnog pisma i najnieg
stupnja isticanja, ve izmeu naglaenog retka i isticanja, koje je drugo
po jaini.
Ali kad govorimo o obojenosti neke tiskanice, rijetko kad mislimo na
onaj delikatno nijansirani crno-bijeli uinak, ve mislimo na viebojne
tiskanice i sluimo se nainom izraavanja, koji nije samo u knjigo-
tiskarstvu izazvao svakojakih nezgoda, ako se obojenim smatraju samo
iste arke boje, a ne misle i lemljeni tonovi. Tako su neki pod devizom:
V.e boje u slici grada! abojali kue areno, kao one kuice u kutiji
igraaka, jer su pod radou boja shvatili uitak u arenom. No iste
boje i arene boje, to nije jedno te isto, i nazvati pojedine iste boje
arenima, to je sasvim 'krivo. areno to moe biti samo skup boja.
Nazivamo li neki ilim arenim, onda time ne mislimo rei, da on ima
osobito lijepe boje, ve naprotiv, da na njemu neto nije sasvim u
redu. Perzijski ilim prekrasnih boja ili mozaike u Montrealu ili pro
zorska stakla katedrale u Ohartresu ne e nitko nazvati arenima,
premda u njima prevladavaju najie boje.
Velika ljubav prema istim bojama ne dokazuje nipoto jo sama po
sebi neki osobit smisao za boje. Da ista boja ne bi djelovala areno,
potrebno joj je susjedstvo neutralnih lomljenih tonova,- ali je zabluda,
koju izriu samo ljudi bez smisla za boje, da se svaki ton boje moe
izmijeati iz nekoliko istih boja. Upravo veliki koloristi meu slikarima
imali su bogatu paletu svih moguih zemljanih boja i upravo su oni
u ono doba; kad se stvarala fizikalna nauka o bojama, ustanovili, da
su boje siva i crna za koloriste nada sve vane boje. Renoir je dapae
crnu boju nazvao kraljicom svih boja, a ikad su Degasa pitali, koje li on
tajanstvene pigmente upotrebljava, da u svojim slikama postie tako
arobnu snagu svijetla, on fe odgovorio, da to dolazi samo od sivih
tonova, to ih postavlja meu iste boje. Srednjovjekovni slikar na
staklu mogao bi rei, da arkost boja njegovim crkvenim prozorima
daje olovni lem. Svi su veliki koloristi na svoj nain sauvali iste boje
od toga, da postanu arene.
No ako posluamo nekoliko kolskih recepata, nismo nita uinili. Kao
to se bez muzikalnog sluha ne moemo baviti glazbom, tako i s bo
jama moe raditi samo onaj, tko ima smisla za sklad boja. Taj se
smisao moe u izvjesnim granicama kolovati, ali se ne moe nado-
158
mjestiti, najmanje pak bilo kakvim mehanikim radom na nekom zvrku
(Drehscheibe). Sve okretljive krugove boja, na kojima bismo eljeli
oitati obojene trotonske ili etverotonske zvukove, treba odbaciti.
Cesto susreemo ljude, kojima je priroen nepogreiv ukus u pogledu
bojo. Priini li nam se kad, da ga nemaju, nemojmo prerano utvrivati,
da tu nedostaje svaki talenat. Danas ima toliko prigoda, da se ukus
rzoblii i upropasti, da nam je esto samo do toga, kako bismo spasili
neku upropatenu darovitost.
Prije nego se netko pone uiti i raditi s bojama, morao bi najprije doi
do spoznaje, koje boje uope postoje. Pod bojom se ovd'je ne razumi
jeva tvor boje, pa ni obojenost pojedinog predmeta, nego upravo ton
boje. Poinjemo s istim tonovima boja, dakle s bojama, kojima uope
nije primijeana crna. Meu njima zauzimaju osobit stepen tonovi, u
kojima boja daje svoju najveu ljepotu, u kojima dakle njihova snaga
nlije oslabljena ni prevelikom vjefloom ni tamnou. No ta je sred
nja povoljna svjetloa kod plavog tamnija nego kod utog. 2uto, koje
je tako tamno, kao intenzivno plavo, ne nazivamo tamnoutim, ve
smeim. Smee je opsean pojam boja. Tako naime nazivamo i za-
krete tamnoutog, koji se prelijevaju u crvenkasto j zelenkasto. Pore
damo li iste boje tako, da najsliniji tonovi budu jedan pokraj dru
goga, dobivamo spektralni niz. Od crvenoga dolazimo preko naran
astog do utog, odatle preko zelenog, plavog i ljubiastog natrag
do crvenog. Zato se boje mogu poredati na krunici. Budui da boje
prelaze jedna u drugu ne postoji dakle odreeni broj prijelaznih stup
njeva, ve ih ima bezbrojno mnogo, pa se nikad ne emo sloiti u
tome, koji dio toga kruga pripada pojedinim zakretima boja. Svatko
e, dakako, najmanje sline boje postaviti kao dijametralno suprotne
toke promjera, ali koje emo od mnogo crvenih zakreta s njima pri-
podnim komplementarnim zakretima zelenog poredati tono pravo
kutno prema nekom odreenom plavom i njegovoj protubaji za to
nema u podruju boja nikakvog vrstog uporita. Boje ne moemo
mjeriti na isti nain kao tonslke visine, te je zbog toga isto tako krivo
kao i neumjetniki iz trodjelnosti ili etverodjelnosti boje htjeti dobiti
trotonske ili etverotonske zvukove.
No kao zorno sredstvo krug boja je nenatkriljiv, osobito onda, oko ga
nainimo kao obojeni dvostruki stoac. Tada ponajprije ispunimo samu
plohu kruga, tako da polazei od svake iste boje, kojo trna svoje
mjesto na krajnjoj liniji kruga, poredamo nijanse te boje na crti, to
vodi do sredita kruga, i onda te nijanse pomalo gube na istoi, a
da ne mijenjaju smjera boje, dok se u sredini kruga ne sastanu u
apsolutno neutralnom sivom. Oko toga se dakle sredita slau u kru
govima, koji imaju isto sredite, jednako zagasite, jednako sive boje.
Njihove su fcx>je to otrije, to se vie pribliavamo vanjskom rubu kruga.
Kroz sredite te plohe kruga moemo zamisliti os, na kojoj bi bHi po
redani svi sivi tonovi, koji posreduju izmeu apsolutnog crnog i opso-
159
lutnog bijelog. Spojimo li meutim te konane toke osi, to predstav
ljaju mjesto potpuno bijelog i potpuno crnog, s rubom plohe kruga,
nastaje obojeni dvostruki stoac, u kojem svaka boja ima svoje mjesto.
Svaka ista boja, a da se ne pomuti, da dakle ne postane zagasita,
moe ipak biti svjetlija ili tamnija. I te iste boje, to ih jo nazivamo
>svjetlojasnim i tomnojasnimc, zauzimiju itavu plohu dvostrukog
obojenog stoca. Sto se dublje povlae te boje s ove plohe u unu
tranjost, to su i zagasitije, a to se vie pribliavaju tamnom vrhu
stoca, to su tamnije, dok uvijek postaju sve svjetlije, to vie dospijevaju,
u blizinu bijelog vrha stoca.
Dvostruki stoac bojo s bijelo-sivo-crnom osi
Okomito prema osi slau se u slojevima boje jednake svjetloe i
tarrmoe. Tono uzevi morao bi krug, budui da izmeu intenzivno
utog i intenzivno plavog postoji znatna razl'rka u svjetloi, stajati
koso prema osi, tako da uto bude blie bijelom, a plavo crnom
vrku stoca.Trodimenzionalnom liku tog idealnog obojenog dvostrukog
stoca odgovara trostruka mogunost mijenjanja: svaka boja moe biti
svjetl ija ili tamnija
ia ili mutnija
topli ja ili hladnija
nego neka druga boja. Toplije ili hladnije znai neku promjenu smjera
boje u krugu boja, koja promjeno odgovara okretajima magnetske igle.
Postoji topao pol u utocrvenom i hladan pol u plavozelenom, dakle
u bojama vatre i leda. Prema tome razlikujemo kod svake boje za-
krete, koji su blie utocrvenom negoli topliji, od zakreta, koji su
blie plavozelenim negoli hladniji. O toj trostrukoj sposobnosti mije
njanja mora biti naistu svatko, tko bi se elio s drugima sporazumjeti
0 bojama, i tko eli baratati s bojama ne samo prema osjeaju, ve
1svijesno. Ali krug boja i obojeni dvostruki stoac samo su usporedbe, to
su simboli, pomona zorna sredstva. Oni su izvrili svoju ulogu, ako
smo razumjeli taj trostruki odnos svih boja, koje se mogu zamisliti.
Bit harmonije boja la'ke je izraziti na samim obojenim stvarima.
160
Prvo, to nam udara u oi, kad napustimo idealnu sferu obojenog dvo
strukog stoca s njegovim dobro poredanim i apsolutnim tonovima boja,
te se vratimo obojenim predmetima, jest, da tu uope nema apsolutnih
boja, na primjer apsolutnog sivog ili crnog ili bijelog, ve da su ovdje
sve boje relativne. I zato je dobra priprava za svako umjetniko svla
davanje boje, da otrimo svoje oko za meusobni utjecaj svih boja,
koje u isto doba vidimo.
Kad prvi puta metnemo malene komade to neutralnijeg sivog papira
na vee listove papira jako razliitih boja, iznenauje nas raznolikost
sivih zakreta, to ih vidimo pred sobom. Na crvenom listu lei zelen-
kastosivi komad papira, na zelenom crvenkasto-sivi. Sivi komad, koji
lei na bijelom arku, izgleda mnogo tamnije nego na crnom. A znamo,
da svi ti sivi komadi papira potjeu od istog arka, imaju dakle jednaku
sivu boju, no u to ne moemo vjerovati. Prividnost nam prejako govori
protiv toga.
Ve iz toga bismo mogli zakljuiti, da ne moe biti apsolutno lijepih
ni apsolutno runih boja. Ako nam se neka crvena boja osobito svidi,
te je isto toko izmijeamo, ipa otisnemo na nekom drugom papiru,
moemo se gorko razoarati. Drugi papir ne mora uope u obinom
smislu rijei biti druge boje. Kao to je za slikara konj bijelac nojobo-
jenija od svih ivotinja, a snijeni pokriva najobojenija haljina zemlje,
tako i bjelina papira ima za onoga, tko je nauio potovati boje,
najvee bogatstvo u obojenim tonovima i nije lako nai dvije vrste,
koje bi imale uistinu jednaku boju.
Otkuda meutim to, da nam se ista boja jednom svia, a u nekoj
drugoj cjelini ne? U okviru ove knjige moemo dati samo nekoliko
uputa. I preporuujemo svakome, kome je ozbiljno stalo do toga, da
upotpuni svoj ukus u pogledu boja, neka prije svega po mogunosti
odstrani obojene nakaze iz svoje blie okoline i neka istodobno za
pone sakupljati sve, to ima osobito dopadljive boje. Za to nije
potrebno mnogo novaca, jer priroda ne ini pogreaka, te najljepe
boje nalazimo na okruglo izbruenu ljunku u koritu rijeke, na kukcima,
dnevnim i nonim leptirima, na liu umskog tla, kad to lie gnjije,
na perju ptica i na cvijeu, da, to se boja tie, svuda je lijepo,
gdje ovjek nije poeo bojadisati. No u muzejima, zbirkama i izlozima
staretinara nalazimo takoer obojenih dragocjenosti, to ih je stvorila
ovjeja ruka. Ne moemo ih ponijeti kui, ali nitko nas ne prijei,
da ih brino razmotrimo i da razmislimo o tajni njihove ljepote. Treba
samo nauiti, da ih promatramo tako, da se ugledamo u njih, kao to
glazbeno nadaren ovjek slua neki koncert. No na emu poiva tajna
lijepe boje?
Mi ve znamo, da bi nas taj ton boje, koji nam tako Ijubezno i laskavo
zvui, odnosno onaj, iji nas ponosni sjaj oduevljava, mogao susresti
i u drugome sastavu, a da nas se ni najmanje ne dojmi. Tu je isto tako
kao i u glazbi. Neki nas akord moe potresti veoma duboko, ako ga
ii
161
ujemo na odreenom mjestu neke muzike cjeline, ali gubi taj svoj
smisao i postaje zvukom, koji nita ne govori, kad ga na pr. ujemo,
dok traimo po radiju, kad je naime izvaen iz svoje glazbene cjeline!
Isto tako i svaka boja, koja nas na prvi pogled zapanjuje, kao da
neto tako lijepo jo nikad nismo vidjeli, ima tu svoju jednokratnu i
neusporedivu l'jepotu samo od susjedstva boja, u kojem je prvi put
nalazimo. Ne smijemo dakle paziti samo na nju, ve moramo promo
triti i nastojati, cr razumijemo itav onaj opseg boja, koji djeluje
na nju. Tek tada vidimo uzorke u umjetnosti i prirodi tako pravilno,
da iz njih moemo neto nauiti za vlastiti rad. No budui da vlastitim
rodom ovjek najbre napreduje, to treba 'nastojati, da tempera-bojama*
po sjeanju rekonstruiramo obojene sastave te vrste. Za to je dovoljna
jednostavna shematska forma, ako ona reproducira umetanje, smjetaj
boje u njezin obojeni temelj. Po sjeanju to tonije znai: pomno
promatrajui stekli smo uvid u zadatak, to je ima izvriti ta okvirna
temeljna boja i uope naj'blie susjedstvo boja. Promatrajui uzorak
traimo odgovor na pitanja: na kojem temelju stoji boja? Kakav je
odnos boje, koja je na sebe svratila nau pozornost, prema obojenoj
pozadini s obzirom na trostruku mogunost promjene: svijetlo-tamno,
isto-mutno, toplo-hladno? Koja se jo boja uzdie iz temelja? U
kakvu je ona odnosu prema svima drugima? Kako se uklapa, a da
ne ugrozi djelovanje najsnanijeg isticanja? Ne smijemo dakle pro
matrati tako, da primamo bez ikakvih vlastitih misli, da jednostavno
uivamo, ve moramo gledati s razumijevanjem, gledati u skladu
s iskustvom, to smo ga ve stekli. I sad pokuajmo, da tu zajedniku
igru, to smo je spoznali i promotrili, tako reproduciramo jednostavnim
vrpcama u boji ili shematskim figurama, da se uoi izmjenina pove
zanost triju ili vie boja. Ne uspijeva li to odmah, pokuajmo drugi
ili trei puta. Doskora emo ustanoviti, da su boje izgubile poneto
od svoga djeHovonjo; usprkos svojoj tupoj tempera povrini one
* Tempera-boja ima prednost pred prozirnom (lazurnom) vodenom bojom zbog togo, jer ona
gotovo neogranieno omoguuje popravke i izmjene tona. No radi se o tome, da se boje,
koje sluajno nastanu, usklade upravo s onim atirungom boja, koji smatramo ispravnim.
Sklad boja ne poiva na grubim razlikama, nego na atirungu, nijansi. Svaka je epo-
krivna boja bez sumnje slinija tiskarskoj boji, koja je u pravilu prozirna boja. No najviie
se radi o tome, da se sasvim odreeni ton boje u svome odnosu prema drugima moe tako
mijeati, kakvim ga zaisto elimo imati, a da se pritom iskljui svaki sluaj. To je pak
mogue samo kod pokrivnih boja. Ako je taj odnos boja jednih prema drugima u pokrivnim
bojama jednom duhovnom obraen neizmjenjivo i jasno ostvaren kao uzorak boje iskusnom
tamparu ne e biti teko, da jednaki odnos boja izmijea i sa svojim tiskovnim bojama,,
pa ako se sad radi i o nekom drugom karakteru boja. Suglasnost boja ne ovisi toliko o tome
tvarnom karakteru .boja, koliko o utvrenom odnosu boje prema boji. Ovo pak moe kod
dvaju parova boja od kojih se jedan sastoji od pokrivnih, a drugi od prozirnih boja
biti ista, unato neuklonjiypj raznolikosti pojedine pokrivne i pojedine prozirne boje.
162
gotovo djeluju poneto nemoterijalno i produhovljeno. Tu je uistinu iz
vren neki duhovni uinak, koji se rijeima ne da dalje opisati. I ove e
rijei mod da razumije samo onaj, koji 'je sam jednom radio s bojama
na ovaj ili slian nain. Slikar bi rekao, da boja poinje zvonih.
Kad smo marljivo izvjebali oi i fantaziju, obratimo steena iskustva
na materijal tiskara. Izotreno oko vidi tek sada, da je bijeli papir
sumarna oznaka za svijetle papire najrazliitijih smjerova boja. Hladni
ili topli zakreti 'lomijene crne boje stoje na njima ili tvrdo ili mekano,
otro ili harmonino. Kako je teko prema nekom papiru za knjige
(Werkdruokpapier) nai prikladan papir za predlist (Vorsatzpopier),
a pogotovo je nemogue nai pcrpi-r za umjetniki tisak (Kunstdruck-
paper) i papir za knjige, koji bi jedan drugome odgovarali (uti
ahamois) papir za umjetniki tisak je presnano tomran, nedostaje
nam neki tek malo toplo tonironi papir za umjetniki tisak. Bijel.
veinom nekako prelazi u hladno-crvenkasto.
Osim takozvanih bijelih papira postoje meutim i mnogi drugi papiri
u boji. Moramo nauiti, da radimo i s njima, jer u finom slogu igraju
veliku ulogu. I tu bismo morali biti mnogo izbirljiviji, te od proizvoaa
zahtijevati- sve otvorenije boje. Korisno je, da iz knjige uzoraka i otpa
daka sakupimo sve uzorke raznog papira u boji. I tada ponovno
nainimo pokuse svojim tempera-bojama ili tiskarskim bojama, ako
ih imamo. Isprobajmo, koja bi tamna boja najbolje pristajala obojenom
papiru. U njoj emo otisnuti temeljno p'rsmo i zato emo je nazvati
bojom temeljnog pisma. Traimo li neku drugu boju, koja dobro
izgleda prema ovome prvome papiru i papiru u boji, moramo misliti
na to, da je ta boja odreeno za tampanje istaknutih dijelova,- mora
dakle imati sline osobine kao i klasino crvenilo rubrinih redaka.
Mnoge akcidencije djeluju runo areno, jer onaj, tko je birao obje
boje, nije pazio na sasvim razliite zahtjeve, to se postavljaju na
boju temeljnog pisma i na boju istaknutih dijelova. Prva boja,
koja je ili crna ili treba da stupi na mjesto crne, mora uvijek biti tamnija
i tupija od druge, koja stupa na mjesto crvene. Ova druga, boja isti
canja, treba da bude vatrenija, ali i svjetlija. Obje boje moraju biti
vrlo dobro usklaene s bojom papira. Najbolje*je, da boja temeljnog
pisma ostane pritom u smjeru boje papira, ali neka u svakom sluaju
bude prije topla negoli hladna. I to je ona priguenija, tamnija i
mutnija, to svjetlija moe onda biti boja isticanja.
Vrlo je korisna vjeba, da s nekoliko poteza kistom u tempera-boji
na obojenim komadiima papira svake vrste isprobamo dvije razliite
tiskarske boje u svim moguim promjenama. Tada emo brzo postati
kritini i prema onome, to moemo vidjeti na akcidencijama. Obino
se ne iskoriuju dovoljno ni mogunosti njeno obojenih papira ni
mnoge prigode, da se crna boja nadomjesti nekom nijansiranom.
1 1 -
163
Ako nismo naistu s tim odnosom boje temeljnog pisma i boje isticanja,
init emo neprestano najtee pogreke. Svatko dodue znade, da
druga boja ima vie vatre, ali malo tko misli na to, da prva usprkos
tome ima i mora imati
Za fino rublje najbolji je Zlatorog sapun
sve vie snage. Kad jednu jedinu rije otiskujemo u boji temeljnog
pisma u retku, koji je otisnut u boji isticanja ona djeluje mnogo jae,
negoli ako samo nju otiskujemo u boji isticanja u retku, koji je otisnut
bojom temeljnog pisma.
Za fino rublje najbolji je Zlatorog sapun
Budui da se naslovi i parolni retci, koji se otiskuju u boji isticanja,
veinom slau u veim stupnjevima slova i debljim pismima, lako se
smetne s uma, da ta boja ne samo rasvjetljuje, ve uza svu vatru,
to je ima, i oslabljuje. Kod toniranih papira pogotovu mogu nastati
sasvim slabi dojmovi, dko pismo, koje emo otisnuti u drugoj boji,
nije dovoljno snano ili ga spacioniramo. Due tekstovne skupine,
otisnute u drugoj boji, ne daju se obino itati. No ta je druga boja
prikladna osobito za to, da se neka teka forma, na pr. signet, zatitni
znak ili mamiloc, harmoniki uklopi u slog, te emo je koji puta u tu
svrhu uzeti sasvim blijedu, ako u .posve beznadnim sluajevima ne
dademo prednost u slijepom tisku.
Druga boja istie to jae, to je tedljivije upotrebimo. Upotrebiti je
razumno, ali u prvom redu svrsishodno, to pripada meu najotmjenije
ari tipografije. Tiskanica postie svoju najveu ljepotu boja, ako je
u prvom redu boja papira njena, otmjena i vrlo svijetla, a drugo,
ako je boja temeljnog pisma vrlo priguena, u tom sluaju ona
uope ne treba da bude pretjerano tamna, i tree, ako je boja isti
canja vrlo rijetka, jer samo tako dolazi do najsnanijeg izraaja
njezina vatra, njezina prava ukrasna vrijednost.
Budui da boje, kojima danas raspolae tipografija u viebojnom tisku,
ne odgovaraju tim uvjetima, to je teko izbjei utisak arenila. Ako
na pr. na zadnjoj strani omota, otisnutog plavom, crvenom i utom
bojom u dubokom tisku raspolaemo za otisnutog sloenog oglasa
samo tim trima bojama, najbolje je, da za boju temeljnog pisma iza
beremo plavu, ma kako brla ista, te da uz to upotrebimo crvenu, samo
edljivo. 2utu je najbolje uope ne upotrebiti. Tko upotrebljava vie
164
sredstava, negoli |e to dobro za taij posao, i to samo zato, jer Mi ima,
ne e doi nikad do stila, jer imati stil, to prije svega znai moi
pregorjeti i biti 'jednostavan.
Unije uvijek izgledaju dobro, ako su otisnute u boji isticanja. Budui
da smo ve opirno govorili o uslugama, to ih one mogu iskazati tipo
grafiji, pokazat emo samo nekoliko primjera:
Ne ra
Ne rda
vri
vri
od elika
od elika
Lijepo
Li|epo
izgleda
izgleda
i
Bojom isticanja treba da se sluimo tedljivo. Ova nam usporedba pokazuje, da se rijei s
okvirom u boji bolje istiu, negoli u drugom primjeru, gdje smo boje upotrebili obratno.
Na isti nain kao kod retka s pismom nastaje i u crtkanim (isjenanim)
linijamo i u dobrim okvirima od nekoliko linija pjenuava siva boja.
Uz svijetlocrvenu boju to izgleda vrlo lijepo i tako nam ve kod dvo
bojnog tiska svaka boja iz svojih bogatih mogunosti nijansiranja daje
beskrajno mnoge mogunosti:
Ima lx>ja, koje na plohi stoje sigurno i pouzdano, i drugih, za koje
nam se ini, da se povdae iza plohe. To su boje, u kojima vidimo
i daleke bregove ili dim cigarete ispred tamnog zida ili mlijenu vodu
za zube. Tih boja, koje kao da se povlae, treba se uvati. Svi topli
zakreti izgledaju openito bolje, pa i crno boja dobiva, osobito kad
otiskujemo na toplo tonirani papir, ako tu crrtu boju poneto lomimo
u tamnosivo-smeu.
S temeljnim pismom u boji jedva da emo moi izvesti neto, to raz-
veseljuje. Ako k drugoj boji ima doi jo neka trea, ne e biti dobro,
da to opet bude neka bpja isticanja. Dvije boje isticanja ima|u malo
smisla, one sve samo ine arenim. Bolje je, da trea boja onda bude
boja tonske plohe. Ona nikako ne smije postati dosadni ahamois
tonskih ploho, kakve su nekad bile u modi. Tu treu bojaj treba iza
brati tako, kao da se radi o tome, da se uz papir, na kome emo
otisnuff, pronae prikladan papir u nekom drugom tonu. Pismo naime,
165
GRAFI KA REVI JA
Struni asopis za unapreenje grafike djelatnosti FiNRJ
RADEE
/>//
3
TVORNI CA BOJA
CHROMOS
/Papir
TOVARNA
DOMJ MENTSOG
I X KARTNEGA PAPI RA
RAOBCE. NJ I VI CE 31
U gornjoj grupi od dvaju redaka je premalen udio boje temeljnog pisma u odnosu prema
bjelilu papira, koje okruuje te retke. Da je u susjedstvu tih dvaju redaka vite boje temeljnog
pisma, boja isticanja vie bi doSla do izraaja. <
Linije u boji kao ukrasno sredstvo dobro djeluju. Ispravno upotrebljene, one mogu na viie
naina popravili cjelokupni izgled tipografije, kao to se vidi i iz ovih triju malih primjera.
Posebno upozoravamo na pjenuavo sivilo redaka, koji su dodani tim linijskim slogovima.
166
600
TONA
rashladnog ureaja
sa prijevoz smrznutih tereta: mesa, ribe, mlijenih proizvoda,
voa, povra i t. d. imat e brodovi Jugolinije* Kijeka, na
liniji Jadran PSAJadran. Osim toga, oni e imati i posebne
tankove za prijevoa 1.000 tona biljnog nlja i elektrinu venti
lacija a skladitima, kao i Air condition14(klimatizac. ureaj)
u prostorijama posade i patnika. Vakno je napomenuti, da e
ti brodovi imati i dva ureaja, koji se prvi puta upotrebljavaju
u naoj trgovakoj mornarici, a to su Cargo Care1* ureaji,
kojima se regulira postotak vlage u skladitima.
NOVI BRODOV I
Tri od est modernih linijskih brodova ui e
u eksploataciju na Un|jl aa USA do septembra I 960.
Prvi Treblnje ve u martu 1960.
Ti e brodovi zajedno s dosadanjim
brzim linijskim brodovima ove relacije:
Hrvatska", Srbi ja", Crna Gora",,Slovenija I Makedonija"
davati redovito I frekventni servis domaoj robi.
Nae geslo: Brzina i sigurnost!
J UGOLI NI J A
RI JEKA, OBALA MARALA TITA 19
Poleino jadnog dvobojnog prospekta u DIN A 5, ija je prednja sirana bila grafiki rijeena.
Primjer nam prikazuje viestruko mijeani slog iz iste sfomilije pisma* s naglaenim istica
njem i tedljivo upotrebljenom bojom isticanja. Ona pridonosi dobrom ralanjavanju cjeline.
Slog u bloku i sa slobodnim izlaznim retcima nadopunjuju sa u pokrenutu sliku sloga.
167
stavljeno na tu tonsku plohu, mora izgledati isto tako lijepo, kao i
ono, koje je neposredno otisnuto na papir. Boja u tonu ploha mora
biti dovoljno svijetla, da bi se moglo dobro itati pismo, koje emo
staviti na nju i da bi uope dovoljno ostalo plohom. Da lijepe slika
nje tapeta i zidova budu svijetle, za to postoje valjani razlozi. Sto
naglaeno mora biti plohom to mora u dovoljno obilnoj mjeri i odba
civati razasuto plono svijetlo. S tom se dakle bojom tonske plohe ne
mogu otisnuti znakovi pisma, eventualno vrlo veliki stupnjevi,kaje meu
tim ne smijemo staviti u 'neposredno susjedstvo i odnos prema ostalom-
pismu. Moemo ih postaviti sasvim na rub papira, ako je ikako mogue
popreno ili koso u sredini papira, a retke obinog pisma prevedemo
preko -njih kao preko vodenog znaka.
Na obojenoj plohi mora pismo biti ili samo svijetlo na tamnom ili
samo tamno na svijetlom. Dui tekstovi u svijetlom pismu, a na tamnoj
podlozi daju se zaudo jedva itati usprkos velikoj razlici u svjetloi.
Malene prigodne tiskanice mogu se. pomou posebnih formata i savi
janja, a u vezi s njenim bojama temelja, izraditi vrlo lijepo. Maleni
listovi, otisnuti na osobito dobrim papirima, esto su tako savijeni, da
dobivaju krila, koja ne pokrivaju sasvim, a njihova se ploha razlikuje od
glavnog lista po tome, to imaju ton druge boje.
Ako su meutim druga i trea boja ive boje isticanja, treba ih upo
trebljavati osobito tedljivo. Na primjer jedna mala novogodinja
tiskanica: debelo pismo na bijelom papiru, kolumne sa pismom zeleno
uokvirene poludebelim linijama, koje otpadaju, dakle seu do ruba
papira a u praznim retcima izmeu pojedinih odsjeaka nalazi se niz
crveno tampanih masivnih zvjezdica. Tipograf je dakle i kod naslova
odiustao od svake boje isticanja, iako je raspolagao ak dvjema bo
jama. Odrekavi se njih, postigao je, da tiskanica ne djeluje areno.
Sve, to je u boji, samo je relativno svijetlo i relativno tamno, relativno
isto i relativno mutno. Kad u reklamne svrhe fotografiramo djevojku
obuenu u rublje, stavit emo je pred taman zid, da rublje na slici
ne bi izgledalo sivo, ve bijelo. U reklamnoj tiskanici meutim pre-
ostaje malo od te tamne pozadine, te rublje, pored bjeline papira,
ipak djeluje sivo i tamno. Tu' onda pomae otpadajui rub (str. 83).
Moemo ii i dalje, pa i ostale stranice, koje trebaju primiti tekst
reklamne tiskanice, otisnuti plohu nekom bojom u tonu. Ako vre ne
mamo bijelog papira, s kojim bismo je usporedili, rublje e ostati
sjajno, bijelo, pa i kad u stvarnosti dubokim i snanim sivim tonovima
oznauje plastiku djevojakog tijela. Veliki modni asopisi pokazuju
nam bezbrojne primjere mirni'h i vrlo ivih tonskih ploha 'koje slue,
samo za to, da se svijetlim mjestima slike dade snaga svjetloe, koju
bi im inae susjedstvo bijelog papira oduzelo, i da se na taj nain
istakne vrijednost prikazanih svijetlih djelovanja.
168
PLES GIMNASTIKA
PROGRAM PODUKE
ANA ROJE
k o l a z a d r u t v e n i p l e s
S P L lt - F R ANK O P ANS K A 12
'Otiskujemo li jedno preko drugoga temeljno pismo i boju isticanja, esto emo postii
odreeni efekt.
No tim se sredstvom moramo oprezno slu2iti.
S malo tipografskih elemenata takva kompozicija mole dobiti ritam i napetost, kako je kod
tiskonice te vrste i paialjno.
169
Tko koluje svoj ukus y pogledu boja, taj e nakon nekog vremena
opaziti, da postoje stalno sve kritiniji. 2eli li kupiti neki materijal u
boji, -najvie e mu se dopasti upravo onaj najskuplji. To moe zbilja
postati neprilino. Svemu e moi neto da prigovori, jer sve vee
znanje, bilo koje vrste, ini ovjeka punijim pretenzija. Ali vie nego
obilno, nadoknadit e mu se to time, to e sad u muzejima i u prirodi
otkrivati ljepote, mimo kojih je prije prolazio i ne osvrui se na njih.
I ne samo da e ih otkrivati udei se hladno, ve e ga one duboko
i usreiti. Sto e postajati sve kritiniji i prema svojim vlastitim djelima,
to ga -ne treba ozlovoljiti. Tko jednom pone biti zadovoljan sam sa
sobom, toj se ve popeo na posljednju preku svojih Ijestava. On je
na visini, no tko moe rei, da su ljestve bile dovoljno visoke?
170
Abecedar strunih izraza
(I tuma najvanijih njemakih izraza s podruja tipografije)
Abbrechen otkidanje. Ofkidanje pojedinih dijelova slova moe se
dogoditi i u kalanderu. Zato se govori o kalanderski vrstim slo
vima. (Kalander je snana prea za utiskivanje, a slui za izrodu
ljevake forme matrica iz koje se lijeva ploa za tampu stereo-
tipijska ploa). Osobito su ugroeni podsjeeni, dokle prebaeni
dijelovi. Budui da u ovoj knjizi elimo sve promatrati sa stanovita
tipografskog oblikovanja, to nas ovdje monje smeta deranje (otra-
vanje), ve vie estetski nedostatak, koji nastaje time, to otkidanje
prekasno opaamo. Gdje se radi o podjednakoj slici sloga, tu se bez
podrezivanja jednostavno ne moe biti, osobito kod velikih slova kao
to su F P T V W Y. Ona olakavaju prikljuak velikih slova na slije
dea mala slova.
AbfaUender Rand otpadajui rub. U novije se vrijeme autotipije pri
rodnih snimaka rado snimaju tako, da od njihove slike, kad se obre-
zuju, otpadne otprilike tri milimetra irok rub, pa onda nemaju bijelog
papirnog ruba. I linije se katkad tampaju otpadajue dakle preko
ruba obrezanog papira (str. 83).
Abrichten (J ustieren) podlaganje. Podlaganjem dovesti visinu klieja
na visinu pisma, da se dobije ispravan otisak klieja zajedno sa slogom.
Achtelpetit osmina petita. Najmanja jedinica tipografskog sistema,
dakle jedna tipografska toka (punkt).
Akzidenzen akcidencije. Tako se nazivaju sve tiskanice, koje ne
ubrajamo meu vea djela (knjige), novine ili asopise.
Anlagen Ulona strana na tiskaem stroju na koju se ulau arci.
Arci se ulau rukom ili aparatom. Ako se brino ulau, tisak se prve i
druge strane podudara, a to je veoma vano kod viebojnog tislka.
Anmerkungen napomene. Kod najstarijih tiskanica stavljali su napo
mene veinom kao rubne biljeke (marginalije), kasnije kao biljeke
ispod linije. Danas ih rado stavljaju na kraju knjige. U tekstu je naj
bolje upozoriti na biljeku ispod linije zvjezdicom. Malenu, povienu
brojku upotrebljavamo samo ako na jednoj strani redovito dolazi vie
biljeki ispod Irroje, a osobito onda, ako napomene slijede tek na kraju
171
veeg odsjeka ili knjige. Pred samu napomenu stavlja se puna brojka.
Nema smisla, da i ovdje uzmemo malenu brojku. Mnoge male biljeke
bolje je sloiti u tekstu, da'kle 'kontinuirano (str. 58).
Arabische Ziffern arapske bfojke. Leonardo (Fibonacci) iz Pise, koji
je kao dijete ivio sa svojim ocem pisarom u Bugei (Bougie), uveo je
oko god. 1200. u Evropu u magrepskom obliku arapske brojke (Gobar
brojke), to su potekle iz Indije. U Njemakoj ih je udomaio Adam
Riese (rod. 1489. u Staffelsteinu kod Bamberga). To su poetna slova
indo-baktrijskog pisma.
Ausgleichen izjednaenje. Podjednaka podjela bijelog prostora
izmeu slike slova, rijei ili redaka. Ri'jei, sloene iz velikih slova
antikve, moraju se izjednaiti, osobito u veim stupnjevima j kod nepo
voljnih povezivanja pojedinih slova.
ne PHILADELPHIA nego PHILADELPHIA
ne William nego William
Ausschluss is'kljuak: metalni 'komadii, koji su nii otprilike, sedminu
ispod visine pisma, a slue za rastavljanje rijei i ispunjavanje retka.
Mjere njihovih veliina podudaraju se s veliinama pisma. Postoje
etverci, poluetverci liskljuci) te iskljue i (spacije) od 3, 2, 1 i pol,
i 1toke.
Bastardschriften bastardna pisma. Tako se nazivlju mijeana pisma,
osobito pisma, koja nastoje sloiti forme gotskih pisama s formama
antikve, tako okruglogotska (semigotska1), nadalje Eckmannovo i Beh-
rensovo pismo na prekretnici posljednjeg stoljea. U franGuskom su Ba
starde pisana slova, koja nisu uska i kiena kao engleska pisana
slova (ecriture anglaise), ali ni iroka i okrugla kao okruglo pismo
(ecriture ronde). Stoga se naziva i Moyenne.
Beschnerden obrezivanje. Ili je knjigovei propisana neka veliina
ili on ree samo toliko, koliko je potrebno, da bi no zahvatio svaki
list, dakle od donjeg ru'ba papira kojih osam, od vanjskog sa strane
pet, a od gornjeg dva milimetra. Poloaj kolumni mora biti tako odre
en, da otvorena dvostruka strana obrezane knjige lijepo izgleda
(str. 39).
Blei olovo, glavna sastojina metala za slova, koja sadri 67% olova,
28% antimona i 5% kositra (kalaja).
Blockieren blokirati: ostaviti mjesto zia izvjesno slovo, koje se jo
ne moe sloiti, jer je no tom mjestu rukopis neitljiv ili nepotpun, od
nosno ako slagar ne raspolae odgovarajuim slovom. Blokira se
172
izvrnutim slovom, t. i. otiskuje snoga (podnoje) slova. Toko oti-
srruto mjesto zovemo blokirano slovo.
Bogensignatur signatura arka, brojka na arku, malena brojka smje
tena na prvoj i treoj strani svakog arka na donjem rubu (str. 74.).
Borgis (od bourgeois u smislu obian, opegraanski): veliina pisma
od 9 toaka.
BriHant brilijant veliina pisma od 3 toke.
Na ovoj slici, koja prikazuje slovo u naravnoj veliini, sama je slika prika
zana u crnoj boji, dok su obje temeljne crte slova H na pismovnoj liniji.
Sl.ku nosi glava, koja lei na nogamac. Na donjem dijelu prednje strane
izljevka, svakog slova nalazi se urez, koji se zove signatura. ProSirenje u
smjeru toga ureza, a to je ujedno smjer linije retka zove se debljina Dickte.
ProSirenje u smjeru okomite temeljne crte togo H, dakle u smjeru koji je
okomit na redak, zove se stoiac. Cjelokupna visina slova od podnoja do
slike zove se visina slova, a razmak od noge do povrSine temeljac, koja
nosi glavu slova, zove se visina trupa.
Buchslobe slova kojim se sloe ili otiskuje. Pronalazak knjigotiska u
biti |e pronalazak lijevanog slova, jer se pomou rezbarenih slova oti
skivalo ve * ranije. Slovo imade visinu od 66V3toaka = 23.566 m/m.
To je njemaka jedinica mjere za visinu slova, no neke tiskare imaju
i svoju posebnu visinu slova (t. zv. kunu). Proirenje slova u pravcu
irine retka naziva se debljina i sasvim je odreeno samo slikom
slova i estetskim zahtjevima, da se dobije to bolja slika rijei, pa
ma kako se slova meu sobom povezivala. Okomitu stranu slova
(u smislu visine kolumne) nazivamo stoac (Kegel), a poveanje, su
protno od debljine slova, oznauje se tipografskim mjerama. Na do
njem dijelu uzdune stranice slova nalazi se signatura (Marka). To su
urezi, po kojima slagar osjea, da li slovo stoji ispravno u slagaljci.
Raznolikost ureza omoguuje, da se razlikuju slina pisma istoga
stupnja. Na vrhu slova je ravna ploha, na kojoj se nalazi glava sa
slikom pisma. Visina slova do ravne plohe naziva se visina slova.
Vanjske dijelove glave, koji se ne otiskuju, zovemo meso. Udubljena
mjesta unutar slike slova, ko|a se takoer ne otiskuju, zovu se punca.
Punca je takoer nosilac klina, kojim su se prvobitno utiskivala spo
menuta udubljenja unutar slike slova. Takav klin bio je tako izraen,
da se udarcem u glatku povrinu zaglavka slova tono reproducirao
unutarnji oblik slike slova. Istim klinom (puncom) moglo se izraditi
vie slova. Kod starijih fraktura imaju slova a, b. b, Q. b. 0, q i d isti
unutarnji oblik. Udareni ig isturpijao se do vanjskog obrisa slike slova.
Tako nastali grubi oblik slike slova doraen je dlijetom. Takav nain
rada gotovo je pao u zaborav, ali ga neki rezai igova primjenjuju
jo i danas. U novije se vrijeme pisma uope vie ne reu, nego se
matrice bue-graviraju prema abloni.
173
Buttenpapier runi papir, papir rune proizvodnje (jer se pravi ru
kom u abru), rukom nainjeni papir ija se kvaliteta ne da postii
ni jednim strojnim nainom. Budui da njegova debljina nije nikad
apsolutno podjednaka, to je najprikladniji za tisak na runoj prei,
gdje se moe njime raditi u navlaenu stanju. Naravni abreni rub
je vrlo lijep, dok je umjetni nezgrapan pokuaj imitacije.
Canon, vidi Kanon.
Chemigraiphie kemigrafija: zavod za jetkanje, a onda i postupak,
koji se primjenjuje u zavodu za jetkanje kod izradbe klieja, osobito
jetkanje perocrtea i jetkanje sa linijskom mreicom.
Cicero cicero, veliina pisma od 12 toaka.
Defekte rezervna slova, koja kod slaganja u slagarskom ormariu
idu kraju, odnosno manjkaju, te se ili nadoknauju iz rezervnih
zaliha slag orne, koje se nazivlju rezervno slova ili naknadnom na
rudbom (naknadnim lijevanjem).
Del. skraenica od deleatur, neka se prekrii (odstrani).
Didot glasovita tamparska i slovoljevaka obitelj u Parizu. Od njih
potjeu najljepi rezovi francuske antikve. Tipografski sistem, to su
ga uveli Francois-Ambroise(17301804) i njegov sin Firmin (17641836)
preuzela je danas veina zemalja. Francois-Ambroise je takoer pro
naao glatki nerebrasti (Velin) papir.
Divi vezica znak rastavljanja. Kod vezice unutar sloenih rijei ne
stavlja se iskljuak od 1toke (spacija), no postranino meso susjednog
slova ili prethodne toke nakon skraenice treba na drugoj strani
prema slici izjednaiti.
Doppelmittel dvostruki srednjak veliina pisma od 28 toaka.
Doppelkolumne dvostruka kolumna. Kolumne dviju stranica, koje
stoje jedna nasuprot drugoj.
Druck, Drucken otisak, otiskivanje. Tiskarska forma, na iju su povr
inu nanosni valjci nanijeli jednaki tanak sloj boje, otisne se snano na
papir da oduzme boju. U knjigotisku to je mogue izvesti na tri razli
ita naina:
1. Popir se uloi na zato prireenu napravu, te se pomou jednako
ravne tiskovne povrine, eljezne ploe, preko koje je u tu svrhu
dobro napeta navlaka pritiskuje na>formu (runa prea, zaklopni
stroj) nain tiska ploa prema ploi.
174
2. Papir sa dJ mdrom izvri okretaj iznad ravne forme te pri tom oti
skuje nain tisika pritiskom cilindra prema ploi.
3. Tiskarska forma je poluokrugla ploa privrena r>a cilindar za
ploe. Oba su cilindra tako podeena da se u brzom okretanju
jedan od drugoga odmataju te pritiskuju papir o formu. Nain
tiska: (rotacioni stroj) pritiskom cilindra prema cilindru.
Strojevi otiskuju brzo i jednakomjerno, ako se posluuju struno, od
govaraju svim tehnikim zahtjevima, te se po vrijednosti i ne moe
postii rad runih prea, s -kojima se paljivo postupa. Kako emo
oprezno privui polugu (ruicu), koliko emo upotrebiti snage, kako
zaustavljati i usporavati hod stroja, to ovisi o linom osjeaju, a moe
se prilagoditi i osobinama papira. Oni se otiskuju u vlanom stanju,
to nije mogue kod brzotisnih strojeva, iji je hod usporen. J ednako
mjerni otisak mogu je kod runih prea, kao i brzotisnih strojeva samo
onda, ako se struno posluuju.
Druckverfahren tiskovni postupak. Postoje bezbrojne vrste tiskovnih
postupaka, di svi oni pripadaju jednoj od ovih triju vrsta: visoki tisak,
ploni tisak i duboki tisak. Kod visokog tiska boja se nanosi valjkom na
povrinu forme, koja se otisne na papir. Sto treba ostati bijelo, mora
zato biti nie negoli povrina za tisak, da ne doe u dodir ni s vdj-
cima ni $ papirem I kod plonog se tiska itava povrina navalja
bojom, samo se povrina najprije tako priredi, da boju prihvate jedino
ona mjesta, koja se imaju otisnuti. Kod dubokog tiska su konano ta
mjesta udubljena, boja se nanosi na itavu formu, ali se s njezine po
vrine opet isto obrie ili se kod tiska u rasteru pomou Rakela
skine, tako da na papir doe samo boja, koja ostane u udubinama.
175
Duodez dvanaestina arka, veliina 'knjige s arcima od 12 listova
24 strane.
Durchschuss proloak. Da bismo poveali razmak izmeu redaka,
mi jh prolaemo (prorjeujemo). Proloke, kojima se slagar u tu svrhu
slui, zovemo openito prolocima. Razlikujemo meutim proloak
u uem smislu rijei, 'pod im razumijevamo samo proloke od 2, 3 i 4
dvanaesterca (cicera) duljine i tanke uloke (reglete), koje su duljine
2,3, 4 i 5 konkordanca-. Oboje postoje u debljinama od 1toke l1/a pe-.
tita), V/2 toke (Vb cicera), 2 toke (1/4 petita, 3 toke (V4 cicera) i
4 toke P/2 petita). Neproloeni (kompresni) slog podnosi malo pi
sama. Svako pismo izgleda najbolje uz izvjestan proloak. Prolaganje
se osobito preporua kod nepravilnih obrisa, na pr. u pjesnikom ili
dramskom slogu.
Edition edicija, izdanje. Upotrebljava se veinom u smislu: zbirka.
Egyptienne Egiptiene, vrst antikve bez tankih crta, a s jakim zavr-
vrnim crtama (erifima). To je pismo pisaeg stroja. Primjer:
Str oj opi sno pismo Memphis obian, poludebeli, debeli
Einfassungen okviri, ukrasni komadi, lijevani u visini pisma, a dadu
se sastavljati. Vrlo lijepe okvire rezao je u 18. stoljeu Rosart. Od
okvira, to ih danas nalazimo, zasluuju osobitu pohvalu radi svoje
openite upotrebljivosti okviri, to ih je Emil Rudolf Weiss izradio za
Weissovu frakturu.
Einpossen podudaranje, t. j. posao, da se podudaraju forme, oso
bito t. zv. pass-forme, dakle one forme, koje su odreene za vie
bojni tisak, a od kojih je svaka odreena za tisak u drugoj boji.
Englische Linie engleska linija. U sredini debela, a na krajevima u
prijelazu tanja u raznim duljinama i debljinama. Tko je eli upotrebiti,
neka prije dobro promisli, ima li na tom mjestu smisla izrazito nagla
avati sredinu.
Errata pogreke,- tiskarske pogreke ili oznaka tiskarske pogreke.
Exemplar primjerak, komad, otisak.
Exlibris iz knjiga, knjina naljepnica, oznaka na knjizi, malen listi
od tankog papira, to ga vlasnik lijepi u svoju knjigu. Dovoljno je, ako
je na listiu oznaeno ime vlasnika. Grb ili bilo kakav s:mbol moe
ovdje dobro djelovati (rijei Iz knjinice nisu tu ba sretno pogoene.)
Facette faseta, kosi rub klieja. Tu se zabiju avlii, kojima se jetkana
metalna ploa fototipi'ja ili autotipija ili klieja u bakru privrsti na
drvenu podlogu. Kod preirokog kosog ruba (fasete) nastaje razmak
izmeu pisma i slike, koji katkad moe smetati.
Falzen savijanje (falcanje). Strojevi za savijanje, koji prije treega
preloma razrezuju arak i time spreavaju lomove i guvanje, rade
176
isto tako tono kao i najbolje savijaice (falcericec). Savijanje rukom
je uvijek potrebno kod abrenog (runog) papira ako se pravi a-
breni rub prije tiska *ne odree kod ulaganja.
Folio folio, polovina arka, veliina knjige s arcima po dva lista =
4 strane.
Form forma povrina, koja se ima otisnuti. Forma ima obino 16
strana, koje se otiskuju na prvoj strani dvostrukog arka, a kad se arak
okrene, otiskuje se na drugoj strani arka. Dvostruki arak, koji se po
dijeli u sredini, daje dva tiskarska arka po 16 strana. Tiskara mora u
tom sluaju pravodobno naruiti dvostruki format papira. 'Kod tiska
s jedne i kod tiska s druge strane arka u dvije forme otiskuje se naj
prije unutarnja forma (druga forma ili sekunda), jer obino ima manje
poetnih kolumni, te je stoga lake odrediti poloaj (format, registar),
a istom onda se otiskuje vanjska, prva ili prima forma.
Format format, veliina knjige. Ima: folio, dvojka, s dva lista, dakle
etiri strane,- kvart, etverac, s 4 lista, dakle 8 strana; oktav, osmerac,
s 8 listova, dakle 16 strana: duodez, dvanaesterac, s 12 listova, dakle
24 strane,- sedez, esnaesterac, s 16 listova, dakle 32 strane. Vei oktav
format naziva e leksikonski format. O DIN-formatima vidi str. 138.
Veliine knjiga, koje su nekad bile u obiaju, dobivale su se tako, da
se arak savinuo, odnosno lomio jedomput (folio), dvaput (kvart), triput
(oktav), etiri puta (duodez i sedez). Pri tom su dakle veliine ponaj
prije postajale sve manje, a folio i oktav su u drugom redu ui od
kvarta. S obzirom na dananju izradbu papira nemaju ti meusobni
odnosi normnih veliina vie nikakva smisla. Novo normiranje veliina
knjige ne polazi vie od njih, ve od povoljnog formata uobiajenih
vrsta knjige i tipova knjige. Naime uzduni smjer papira mora uvijek
ii popreno prema retcima, dakle s hrptom knjige. Zbog toga ne smi
jemo isti papir upotrebiti za kvart i oktav-knjige ni onda, kad to
doputaju mjere.
Fralctur fraktura, zapravo skupno ime za sva pisma gotikog stila,
protivno od antikve. Danas se pod frakturom ponajvie razumij^/a
odreena vrst gotskih pisama, koja se nadovezuju na Theuerdank-
tpove, a razlikuju se od gotskih, okruglogotskih i vobeherskih
pisama.
Fundament temeljna ploa, dio stroja ili rune pree, na koju se
smjesti forma za tisak.
GaJvano galvanotipija, bakreni kliej, imitacija drvoreza, fototipija
ili autotipija jetkana u galvanskom talogu.
Garmond veliina pisma od 10 toaka (punktova), deseterac, na
zvan garmond prema francuskom rezau slova Garamondu.
Gamrtur pismovna garnitura. Svako pismo, koje ljevaonica izradi,
dobiva neko ime, a to pismo, koje nosi jedno te isto ime, dolazi ili u
177
nekoj garnituri, no veinom se to pismo ponavlja u vise njih, kao
uspravna ili koso, kao obina, poludebela, trietvrtdebela ili debela,
kao uska ili iroko garnitura. Moda bi se za to mogla uvesti rije niz.
Gerippt rebrast. Kod se izrauje abreni papir, papirnati se mate
rijal, koji se kao tekua kaa nalazi u abru, izradi pomou okvira,,
ije dno sainjava fino iano sito, rune forme. Trag tog ianog sita
su rebra papira. Protivno: glatki Velin papir, dakle papir, koji ima
povrinu vrlo finog pergamenta (velina). Nain izradbe ovoga papira-
pronaao je Frangois-Ambroise Didot.
Gestrichene popiere premazni papiri bojom ili kredom. Papir za
umjetniki tisak proizvodi se iz sirovog papira. Ti papiri su prevueni
slojem kazeina premaza tih papira sastoji se iz: blanc-fixe, chyna-
daya i satin bijelila, a zatim se sui i satinira. Time se dobiva povrina,
na kojoj moemo otisnuti kleje sa najfinijim rasterom. U crno-bijelom
otisku nemo vjernije reprodukcije od dobre autotipije na papiru za
umjetniki tisak. Ali osim. sjajnih papira za umjetniki tisak, na kojima se
moe najbolje otisnuti, ima i polu-zagasitih i zagasitih papira, koje
ako ih promatramo due vrijeme postaju manje nelagodni za nae
oko. Papiri za umjetniki tisak vrlo su osjetljivi, zato se ide za tim, da se
prilagodi pogodnost za tisak na satinironim naravnim papirima.
Geviert etverac. Njemaka rije za kvadrat, no kvadrat je u da
nanjem tamparskom jeziku neto drugo. etverac je iskljuak, koji je
debljine'koliko i njegov stoac. etverac od 10 toaka ima dakle i
irinu od 10 toaka. Kvadrati imaju i debljinu stoca veliine pisma.
Zato se njima osobito ispunjavaju izlazni retci, a dugi su 2, 3 ili 4
dvanaesterca (cicera). Poluetverac je iskljuak, koji je irok polovicu
svoga stoca. Stara treinka etverca se nadomjeta sistemnim isklju-
cima (spacijama) od 1, 2 ili 3 toke.
Goldener Schnitt zlatni rez (pravilo). Neka je duljina razdijeljena
po zlatnom rezu, ako se itava duljina odnosi prema duem dijelu
duljine kao ovaj prema kraem dijelu duine. To prilino tono odgo
vara razmjeru od 21,2 :13,1 = 13,1 :8,1. Zlatni rez nema veze s teh
nikom, ve mora da u sebi, prema miljenju onih, koji u njega vjeruju,
krije tajnu ljepote. Uistinu meutim brojenje i mjerenje zasljepljuju
prema onome, to se oku ini i to dakle moe biti podvrgnuto samo
estetikoj ocjeni. Ako prema zlatnom rezu podijeljena duina ima
neku prednost, ona se sastoji u tome, to se ovdje vei i manji dio
mogu jedan s drugim dobro usporediti, jer pripadaju istom redu veli
ina, i to su im ujedno^unutar toga istoga reda veliina, razlike ^li
ina oevidne. Ali tu odliku imaju i sve veliine, koje su priblino
jednako razdijeljene. To je dakle temeljito drukije negoli u glazbi, gdje
i najmanje udaljavanje od nekog odreenog odnosa dovodi do nez
grapnog nesklada.
178
Grad stupanj, mjerodovna veliina pisma, odreena prema tokama
(punktovima). Oznake za veliine pisma vidi na str. 189.
Gravieren gravirati, grepsti ili dupsti ilom ili iglom po metalnoj ili
drvenoj povrini. U ljevaonici slova taj se posao graviranja obino
izvede unaprijed, tako da se gruba forma iga dobije rezanjem
turpijanjem. IzboHo (punca), kratki elini klin, tako se isturpija, da
udaren u ig (koji se jo nije ukrutio), dade unutarnju formu slike slova.
Zatim se ig isturpija sve do vanjskog obrisa slike slova. Na taj nain
dobivena gruba forma jo se jednom obradi dlijetom.
Groteskschrift groteskno pismo, kameno pismo, antikva bez tankih
crta. Ono dakle poka-zuje temeljne forme antikve bez ikakvih sporednih
crta. Groteskno je kod njega samo ime.
GutHochtermachfne gijoirati, stroj za ugraviranje ukrasnih linija i
uzoraka, na pr. na dionicama, novanicama i t. d.
Hcrfbfett poludebelo. Razlikuju se obina, poludebela, trietvrtde-
bela, debelo i naroito debela pisma (zapravo garniture jednoga
pisma), nadalje na pr. sasvim fine linije (V10 toke), fine (1/s toke),
tupofine (3/io toke), poludebele (V2toke), trietvrtdebele (3/4 toke)
i debele (Vi toke), linije s 1 tokom (osmina petita linije).
Hofbgevievt poluetverac, vidi etverac, Geviert.
Illustration ilustracije neke knjige; zorni prikaz sadraja slikovnim
prilozima (str. 76).
Imprimatur neka se tiska, izraz, kojim se oznauje, da je slog
odobren za tisak. (Ne koe se imprimatur ve imprimatur.)
Index indeks, rije s mnogo znaenja, ili popis sadraja ili registar.
I za registar treba radije birati rije, ko)o tonije oznauje o emu se
radi: kazalo imena ili stvari.
Initiate inicijali. Vidi str. 56.
Inkunabeln inkunabule (njemaki Wiegendruoke) nazivaju se djela,
tampano u 15. stoljeu.
Inserate oglasi. Postoji loa predrasuda, da oglasi izgledaju to bolje,
to je vie raliitih akcidennih pisama na jednoj oglasnoj strani. Na
protiv, oglasna strana izgleda lijepo somo onda, ako je sloena to
jedinstven i je i stilski to ie.
Hiterpunldion interpunkcija, reenini znak. Razlikujemo slijedee
reenine znakove: zarez, toku i zarez, toku, upitnik, usklinik, ve
zicu, zagradu minus i navodnike.
Itaffc, ItaEque talijanski; engleska i francusko oznaka za latinsko
koso pismo (kurziv). Izraz dolazi iz Italije, gdje je 1501. g. bio uveden
u knjigotisku.
igsHeren prireivanje. Matricu, dobivenu utiskivanjem elinog iga
u bakar Hi galvanskim putem, treba prirediti, da se moe lijevati.
12*
179
Kalenderzeichen kalendarski znaci.
r ovan
oujak
n blizanci on rak
svibanj lipanj
ft lav
srpanj
nj djevica ==vaga
kolovoz rujan
IH. korpion
listopad
t strijelac
studeni
5 div9koza = vodenjak x riba
prosinac sijeanj veljaa
Sunce
nedjelja
)) Mjesec <$ Mars 5 Merkur
ponedjeljak utorak srijeda
2J. J upiter $ Venera
h Saturn
etvrtak petak
subota
mnoge druge.
Kaikulation kalkulacija, izraunavanje cijene. Mnogim ispravcima
(korekturama) ona moe biti znatno poviena.
Kanon kanon, veliina pisma od 36 toaka. Krupni kanon. Veliina
pisma od 40 toaka.
Kapitalchen kapital'ke. Po narudbi dodaju se obinim veliinama
anti'kve i slova ovoga pisma. Imaju visinu kratkih slova (visinu slova m),
ali sliku velikih slova: Kapitelhen.
Kegel stoac, veliina, pravilno proirenje metalnog slova u smjeru
Okomitih temeljnih crta njihove slike slova. Kod iskljuka je to dakle
proirenje u smjeru irine, visine kolumne, dakle okomito prema retku,
prema irini. Mjere stoaca iznose po nekoliko tipografskih toaka.
Klischee 'kliej. Tonije su oznake: jetkanje perocrtea i jetkanje sa
linijskom mreicom.
Kolonel kolonel, veliina pisma od 7 toaka.
Kolumne kolumna, slog jedne strane.
Kolumnentitel (priglavni naslov strane). Mrtvim naslovom kolumne
nazivamo jednostavnu brojku strane, a ivim, ako uz to dolazi i tekst.
Kod ivog naslova 'kolumne najbolje je, da se brojka nalazi gore, u
istom retku sa priglavnim naslovom, izvana. Priglavni naslov se isklju
uje prema sredini, dakle ne pomaknut na pr. na unutarnji rub kolumne.
Brojka strane trebala bi biti sloena iz pisma i veliine pisma, u kojoj je
sloen priglavni naslov. Samo ako to zahtijeva neka praktina potreba,
koja se odmah moe uvidjeti, moe biti jedamput vea. Naravno mjesto
mrtvog naslova kolumne, dakle broja strane, jest sredina. Pomaknuti
broj na vanjski rub ima smisla samo kod knjiga, ije brojke strana ita
lac doista koristi, a to je, ako dobro promislimo, ipak rijedak sluaj
(str. 46).
180
Kompress neproloeni slog. Slog je neproloen, ako se slovo, koja
ine jedan redak, dodiruju sa slovima redaka, koji stoje iznad i ispod
njega, ako dakJ e retci nisu rastavljeni nikakvim prolokom.
Kopfateg zaglavni uloak. Uloak, koji granii s glavom kolumne.
Polovica njegove irine daje gornji rub papira neobrezane strane knjige.
Korpus korpus (tijelo), garmortd, veliina pisma od 10 toaka (na
zvan tako prema nekom izdanju djela Corpus juris).
Korrektur korektura,- ispravak, zapravo itanje korekturnih otisaka,
zatim oznaivanje naenih pogreaka ili eljenih promjena, a konano
i ispravak, to ga slagar vri na slogu. Budui da se kod strojnog
sloga, gdje se retci lijevaju, kod svakog ispravka mora iznova sloiti
redak, moe se pritom uvijek poiniti i nova pogreka.
kapitalni ili tjemeni uloak
1
o I
1
o
_ o j ! !
o
W
o !
3
3 j
3
c
1 s
i i
v
e
z
n

krini ili zaglavni uloak

B | i
!
^ 8
i
^ 1
i i
7
i
2
!
3
'c 1
3
I
"5
c
i
5 !
1 T5
a>
i
Oznake uloaka kod forme arka u kvartu.
Kreuzsteg krini uloak; uloak, koji dijeli slog na dvije jednake
pole preko srednjeg uloka tiskarske forme.
Kunstdruckpopicr papier za umjetniki tisak vidi Gestrichenes Papier.
Kursive kurziv; koso, leee latinsko pismo. Najstariji kurziv uinjen
je oko 1500. g. prema talijanskom rukopisu.
Kustos uvar. U starim se knjigama mogla na desnim stranama ispod
posljednjeg retka nai jo jedna rije, s kojom je poinjala slijedea
strana. Custos je dakle Ixlio >nad ispravnim redoslijedom strama.
Lebender Kolumnentitel ivi priglavni naslov kolumne, v. Kolum-
rientitel.
181
Ligatur ligatur dvojnik, na. jedinom stocu, zajedno izliveni dvostruki
glasovi (vezani glasovi), na :pr. d), eh, ff, fi, fl, U, ft, ff, ft, fe, ^u frakturi a
ff, fi, fl, ae, oe u antikvi. Ligatura ck umjesna fe samo za dvostruki
glas k. Ono ck, koje se u slavenskim jezicima drukije izgovara, ostaje
rastavljeno i u vlastitim imenima.
Lmien lini.je, slau se od metalnih pruga visine slova s razliitim
stocima i razliitim, ali uvijek razmjernim duinama. Ako se metalna
pruga tampa u punoj debljini stoca dakle nema mesa, naziva se linija
debelome. Ako debljina linije, koja se ima tampati, iznosi samo 3U ili
V2 odreene debljine stoca, govorimo o trietvrt-debeloj ili poludebeloj
Linije od 1 toke sasvim fina
fina
tupofina
poludebela
trietvrt debela
debela
Dvostruke linije
Linije od 2 toke sasvim fina
----------- fina
----------- tupofina
----------- etvrt debela
------------ triosmine debela
~ poludebela
1 trietvrt debela
debela
Tokaste linije
Valovite linije
182
etvrtpetitnoj ili osmina petitnoj liniji. Debljina slike fine linije je 1/s
toke, dok, kako smo ve spomenuli, debljina slike jedne poludebele
linije uvijek iznosi polovinu stoca dokle kod debljine od 1toke polo
vicu toke, a kod debljine stoca od 2 toke jednu toku. Osim jedno
stavnih linija, kojih ima u svim debljinama, ima dvostrukih linija, debelo-
finih i tokastih linija, nadalje rafiranih (crtkanih) linija, koje nazivamo
i sive linije, ravne i valovite (aurne) linije, te najrazliitije valovite i
okvirne linije. K tome pridolazi jo obilje raznoliko sastavljenih (kombi
niranih) linijo. Da bi bile to izdrfjivije, te se linije redovito izrauju
iz mjedi.
Ijnotype^Setzmaschine slagai stroj Linotyp, najstariji slagai stroj
zo Ijevanje redako. Izumio ga je u Americi Ottmar Mergenthaler, ro
dom iz Wurtemberga.
Majuskel majuskula, veliko slovo. Vidi minuskel.
Makulatur makulatura, odtampani, ali neupotrebivi arci. Oni
mogu biti odstranjeni kod tampanja, dakle kod tiska upropateni arci,
pokvareni arci, odnosno mogu iz svih moguih drugih razloga biti
odreeni za unitenje ili za to, da zavre kao papir za pakovanje ili
za zamatanje.
Manuskript manuskript, rukopis, tiskarski predloak rukopisa (str. 72).
Marginafien marginalije, rubne biljeke. Slau se posebno u uskim
kolonama, pa se onda kod prijeloma dodaju kolumni, kojoj pripadaju.
Trebale bi biti tako iskljuene, da svi njihovi retci imaju isti razmak od
ruba kolumne. Njihov najgornji redak mora biti tono u liniji s retkom,
na koji se rubna biljeka odnosi (str. 58).
Mediaval medieval renesansno antikva pismo. U okviru antikva-
pisama oznaka za stariju, prvobitnu formu antikve, suprotno od fran
cuske antikve empire-stila, koju su rezali Bodoni i Francuzi, a koja je
nasljedovala bokrorezno pisma 18. stoljea, ima vrlo fine tanke crte i
poteze dolje, te snane temeljne crte. Mediaval je kasnolatinski izraz,
a znai srednjovjekovni. U Njemakoj se pod tim prije razumijevalo
gotsko pismo. Obiaj, da je tako nazivlje antikva starijeg stila, preuzet
je iz Engleske.
Metteur en pages prelama, meter, veinom zvan samo metteur
(meter), jest prelama, neke vrsti nadslagara, koji vodi slog nekog djela,-
dijeli rulcopis na slaganje u glatkom slogu (u stupcima*) na vie po
monih slagara, te onda slog lomi na stranice i arke. Pravila, koja
treba pritom uzeti u obzir, sabrana su na str. 75.
Minuskel minuskula, maleno slovo, protivno od majuskole.
Mignon minjon, storija oznaka za colonel, veliina pisma od 7
toaka.
Missol misal, starija oznaka za veliine pisma od 4 i 5 dvamaeste-
raca (cicera).
MHtel srednjak, veliina pisma od 14 toaka.
183
Monotype monotip, slagai stroj, koji ne lijeva retke od jednoga
komada, ve pojedinana slova.
Nonpareille nonparel, pismo od 6 toaka.
Norm norma, redak za raspoznavanje arka, redak arka, skraeni
naslov knjige na prvoj stranici arka, lijevo dolje, pokraj brojke arka
(signature). Ne treba nikad zaboraviti, da se taj redak, koji nagruje
ljepotu arka, moe opravdati najvie kao pomono sredstvo, da se
ispravno saberu arci u knjigovenici. Trebalo bi redok arka nado
mjestiti neupadnom skraenicom, znakom ili nekom brojkom, ako ba
netko misli, da se norma ne moe sasvim izostaviti.
Oktav oktav, osmina arka, format knjige, iji arak ima osam listova,
dakle 16 strana. Razlikujemo maleni oktav, veliki oktav i leksikonski
oktav. Ako je papir vrlo debeo, postiemo bolji uvez, oko se forma
dade tako staviti u stroj i tampati, da se dadu izrezati i ivati arci po
4 lista po 8 strana.
Pagina strana, oznaka stranice, brojka strane, takoer mrtvi naslov
kolumne. (Str. 46.).
Papier papir. Prema izradbi razlikujemo: runi (abreni) papir
i strojni papir,- prema kakvoi povrine rebrasti papir i ravni (velin)
papir. Nerebrasti ravni (gladak je neto drugo nego ravan) papiri
imaju kod otiska na cilindarskim strojevima prednost. Lijepi, jako re
brasti runi papiri su se prije uvijek (navlaeni) tampali na runoj
prei. Njihova izrazita narebranost oteava otisak, osobito kod male
nih stupnjeva pisma. Papir za tisak je ili nekeljen, odnosno veinom,
bolje reeno, polukeljen. Potpuno keljen naziva se papir, na kome
se tinta za pisanje ne razlijeva. U gotovo svim papirima sadran je
drvni materijal (celuloza), u manje vrijednima i drvna praina, radi koje
se papir brzo raspada. Kapljica phlorogluzina, stavljena na papir,
pokazuje sadraj drvne praine svjetlijim ili tamnijim crvenilom. Mnogi
papiri rado erupaju, drugi prae, trei su opet tako jako nabijeni
elektricitetom, da se arci dre jedan drugoga. Neki sadravaju malene
rnkrustacije, koje oteuju pismo. esto su upravo najljepi papiri oso
bito prozirni, ako su to isti papiri od krpa s malo punila. Stoga bi prije
svake narudbe papira trebalo predati tiskari nekoliko probnih araka
i dati, da se ispita, koliko je taj papir prikladan za tisak. Ako kod
ilustriranih knjiga nije dovoljan za tisak slika obian papir za knjige,
treba izbjegavati razlike u obojenosti i kakvoi povrine, jer to previe
smeta. Za tisak autotipija postoje premazani i satinirani papiri za umjet
niki tisak, ali i nepremazani naravni papiri, koji su ili otro satini
rani ili umjereno satinirani strojno satinirani. I ovdje treba uvijek, da
se prije narudbe klieja odreuje raster, pitati za savjet strunjaka.
Za tisak rastera u dubokotisku i za offset prikladni su i nesatinirani
papiri.
184
Papierformat format papira No rotacionom stroju tampa sna
papir s kotura, na koji inamotana vrpca papira od kojih 48 tisua
metara duine. Na svim drugim strojevima otiskuje se na papir u pravo
kutnim otvorenim arcima i rezanim na razne formate.
U trgovini ima velik broj razliitih veliina papira, a jo vie ima razli
itih veliina knjiga. Svi pokuaji, da se i tu naini reda, imali su
zapravo uspjeha samo kod pisaeg papira i papira za pisae strojeve.
No ni tu se ne moe sve odrediti u normnim veliinama, jer strojevi za
knjienje i uredski ureaji prisiljavaju na upotrebu drugih formata. Ali,
koliko je mogue poslovni svijet upotrebljava normirana pisma, obrasce,
kartice i t. d., te nema razumnog razloga, da se ovdje izabiru drugi
formati.
Kad se normirao papir za knjige, polazilo se uvijek sa stanovita, da
se iz jednoga arka jednokratnim savijanjem mora dobiti uski folio-
format, dvokratnim iroki kvort, a trokratnim uski oktav-format. Izvjesnim
brojem normnih veliina, izgleda, da je udovoljeno svim potrebama.
Dvoitruki arak Arak Kvart (obrez.) Oktav
Roman 54-78 39-54 19 -26 13 18,5
Post 59 92 46-59 22,5 28,5 14,5-22
Royal 64-95 48 64 23,5-31 15,5-23
Gross Royal 70 -100 50 70 24,5 34 17 -24
Kad je g. 1911. Wilhelm Ostwald objavio svoje prijedloge, prema
kojima bi trebalo normirati formate, on je vrsto stao no gledite, da
se svaki manji format mora uvijek dobiti tako, da se savlne slijedei
vei, a da se izbjegne izmjena uskih i irokih formata, uinio je on
duu stranu tako vefikom, kolika je dijagonala kvodrata, koji ima stra-
nina duina krae formatne strane. Ako takav format razdijelimo u
sredini, svaka polovica ima opet isti razmjer. Njemaki odbor za norme
je prihvatio tu misao i tako su kod normiranja knjige bile ispunjene
mnoge elje, kojih vie nitko ne usuuje postavljati, jer se kod strojnog
papira mora uzeti u obzir uzduni smjer papira, pa se radi toga
iz istoga arka ne mogu izrezati kvart i oktav formati ni mnoge
druge elje, kojih nitko nije ni postavio, da bi naime svi formati morali
imati isti smjer. Normirati treba uvijek samo ono, to se upotrebom
ve dugo pokazalo valjanim. Zato bi normiranje trebalo polaziti samo
od iskuanih veliina knjiga. Ako imamo iz arka izrezati samo pojedine
listove, no pr. u veliini potanskog oktava (14% -22 cm) Iz arka
50 70 ne emo arak savinuti na uobiajeni nain, ve emo izrezati
devet takvih veliina. Arak daje onda devet koristi.
185
atr'rze patrica, ig, elini peat, koji je utisnut u bokor, da se tako
naini matrica, format za lijevanje slova.
Perl peri, veliina pisma od 5 toaka.
Petit petit, veliina pisma od 8 toaka. U strunom se jeziku za jednu
toku kae jo osmina petita, za dvije toke etvrtina petita, a za
IV2toke katkad osmina cicera, za 3 toke etvrt cicera.
Prime prima, prva ili vanjska forma arka, koja se otiskuje s dvije
tiskae forme, dakle forma, na kojoj se nalazi prva- strana sloga, strana
arka, s brojkom arka (signaturom). Sada ta prva strana sloga (kolumna)
nazvana je prima, ali to nije ispravno, jer sekunda nije druga strana
sloga, ve druga unutarnja forma arka s treom stranom sloga kao
prvom ove druge forme.
Punkt toka, jedinica tipografskog mjernog sistema.
Punkt toka, stavlja se na kraju svake reenice, nazvan zakljunom
tokom, zatim za oznaku kratice (skraenika toka), nakon brojke
oznaka rednog broja (1= jedan, 1. = prvi).
Regletten reglete, tanki uloci u duljini od 2, 3, 4 i 5 konkordanca.
Imaju isti stoac kao i proloak, dakle 1, 1V2, 3 i 4 toke. Njima se
prolau retci, to jest proiruje se rdzrnak izmeu redaka.
Reppoduktiorvstechniken reprodukciona tehnika, postupci za repro
dukciju, u knjigotisku prije svega drvorez te jetkana fototipija i autotipija.
Revision revizija, veinom slrojna revizija, dakle pregled strojnog
otiska, kod kojega se pazi osobito na to, jesu li uklonjene pogreke,
oznaene u korekturnom arku, koji je odobren za tisak. Tisak naklade
moe zapoeti istom nakon toga natpregleda.
Revision revizija. Otisak sloga nakon ispravka', oznaenog u korek
turnom otisku, dak-le nakon autorskog itanja.
Rubrika rubrika, naslov nekog odsjeka knjige, koji se nekad vei
nom pisao crvenom bojom (str. 51). Rubrike u novinama (str. 87).
Rupfen erupanje. Ako se boja prejako lijepi, jer u boji rma suvie
suila-, a papir je slabe povrinske vrstoe, mogu se kod otiska malene
estice papira istrgnuti i zalijepiti za formu.
Satinieren satinirati, glaati papir. To se vri u strofu za glaanje,
kalanderu. Papir se ovdje provodi kroz vie valjaka, koji se sastoje od
jednog glatkog metalnog valjka i jednog hrapavijeg, papirom prevu
enog valjka. Pritisak jednog valjka o drugi ini papir zbijenim i glat
kim: ako se glatki valjak bre okree, moe se papir ulatiti do sjaja.
Safz slog. Rije, koja znai mnogo toga. J ednom oznauje slova,
koja sloi slagar, dakle slog nekog rukopisa, ali i razliitije vrste sla
ganja, negoli ih tu ima: gladak slog, mijeani slog, slog u stupcima,
186
okcidenni slog, slog muziki-h nota, matematiki, kalendarski, tabe
larni, brojani stog i t. d'. Konano znai slog i odreeni izbor u nekoj
odreenoj mnoini kod kupnje pisama, linija, okvira i si.
Schattierung sjenenje (nijansiranje). Ploni reljef, koji se moe pri
mijetiti na poleini otisnutog arka, ako svijetlo pada jako sa strane.
Schmitzen maz,- mrljati; prljati; davati neotar otisak. Na rubu
kolumne, gdje cilindar najprije dotie formu, slova esto ostaju nejasno
otisnuta. Uzrok je tome, to navlaka cilindra nije tona. Pojedino se
slovo slabo otiskuje, ako niie dovoljno vrsto iskljueno, te se klima.
Schondruck tisak s prve strane; jednostrani tisak, koji se najprije vri
na jo neotisnutom arku, za razliku od otiska s druge strane t. j. koji
kasnije slijedi na poleini.
tniof lilof (ic uc fafkalnturum: &C
magruf tnfuper' muncrtbo ornatu
rum pollicemuH Mope kotrntriinv
rokcLifparctur' irrtperar: ctgnaCu
magnificcncuL erga eofufuf ct cti^
fmcmloftnb>inditinbUfdonacr'*-
addtrcj, pisttr rea auri talenta duo.
cratrrctru^pneftarteem talenti pori
do umuf addir omnem duierforu.
omatutn. Mteur ad b<cc Eleazavo tfio
rofdeocm jrgcntnfpedik> (ufiultoC
currj Ut formulo rdx>cjtut'ad illov-
decufe^mruntur; cdica infuper
caletttatnmnta ftoUfdeccnvpur
puia: coronamcj, dccentttn.; tutucS
bifTviafad centum/ pfnalaf'^*
pdueT/cratrrefj. aureofadlakuntna
Humanistika minuskula kao primjar rukom pisanog pisma u knjizi.
187
Schrift pismo. Da razjasnimo smisao ovog strunog izraza, kop
znai mnogo toga, pokuat emo jednom s podjelom na vrste, rodove
i individue. Individuum je, kako znamo, posljednja mogua poddioba
na vrste i rodove. Do ga dalje dijelimo, to bi nas dovelo do dijelova,
koji vie ne spadaju pod vrste i rodove, pod koje spada individuum.
Svako individualno pismo pripada nekoj odreenoj vrsti i podvrsti,
koje emo ovdje oznaiti s A, B i 1, 2 i t. d., a svaka vrst pripada
rodu I. ili II.
I. Pisma, koja su pisana rukom:
A Pismo knjige, pismo pisara knjiga, koji su Gutenbergovim prona
laskom ostali bez posla.
B Krasnopis kancelarija, koji se upotrebljavao u ispravama, diplo
mama, naredbama i okrunicama vladajuih slojeva.
C Kurentno pismo, uobiajeno pismo graana u privatnom i po
slovnom saobraaju.
II. Tipografska pisma, slova
A Antikva-pisma. Prvo i najstarije bijae pismo strasburkog graa
nina Adolfa Ruscha.
Antikva-pisma imaju slijedee podvrste:
1. Medievalna pisma, koja se dre najstarijih uzoraka antikve.
Stil: renesansa.
2. Klasicistika francuska antikva s vrlo tankim crtama. Stil:
empire.
3. Egyptiene s gotovo jednakim temeljnim crtama, tankim crtama
i zavrnim crtama. Stil: 19. stoljea i sadanjice.
B Tako zvana gotska, bolje reeno franaka pisma i njihovi
izdanci.
Razlikujemo .-
1. prava gotska pisma s osobitim okomitim i uskim slovima,
2. polugotsko ili okruglogotsko,
3. vabahersko (Schwa bacher]
4. fraktura.
Kao to naime neki ivotinjski rod (sisavca) ili neku konjsku vrstu ne
moemo nikad drukije susresti negoli u nekoj ivoj ivotinji, tako i
ove rodove pisama i vrste susreemo samo u pojedinim stvarnim pi
smima, koja kod tipografskih pisama imaju posebno ime, kao to to
biva kod pravih individua. To je ue znaenje rijei pismo. Svako od
tih pojedinanih pisama s vlastitim imenom ima daljne podvrste, koje
168
meutim nisu vise .pisma, ve garniture, nastavci, sastavci, izdanci
nekog pismo. Pregled moemo najbolje narniti ovako:
Stojee I obino, poludebelo, trietvrtdebelo, debelo, naroito
Koso J debelo, svijetlo i t. d.
J ednom ih dakle razlikujemo po smjeru temeljnih crta, kaje mogu biti
okomite ili nagnute, drugi put prema veoj ili manjoj debljini slike
slova k emu tu i tamo dolaze obrisne forme svijetle garniture te
osobito uske, katkad i osobito iroke garniture.
Svaka se garnitura izrauje u stanovitom broju raznih veliina pisma.
Da i veliine pisma nose vlastita imena, to nema smisla, jer se tu uope
ne radi o individuima. '-Katkad su neki u tiskarskoj oznaci skupocjenih
knjiga krivo naveli francuske oznake veliine pisama kao bizarna
imena nekog individualnog pisma. Ispravnije je nazivati veliine pisama
prema broju toaka, to se sada sve vie i vie uvodi. Stara imena jesu:
brilijont................. ... 3 toke srednjak ................... 14 toaka
dijamant............... ... 4 toke tercija........................ 16 toaka
peri ...................... tekst .............. ......... 20 toaka
nonparel .......... dvostruki cicero....... 24 toke
kolonel................. dvostruki srednjak 28 toako
petit .................... dvostruka tercija 32 toke
borgis ................. kanon, trocicero 36 toaka
korpus (garm.) ... ... 10 toaka dvostruki tekst (rijetko) 40 toaka
cicero.................. i t. d.
Vea se pisma ve dugo nazivaju prema broju toaka ili viekratniku
cicera (dvanaesterca), dakle etiri cicera, pet cicera i t. d., a plakatna
pisma prema (konkordancima).
Ponovimo dakle jo jednom ukratko: veliina pisama su podvrste garni
ture pisma, garniture su podvrste pisma, pojedinanog pisma, koje
nosi jedno Uatieno) ime. Ono pripada jednoj vrsti pisma, a vrste
pisma su podvrste rodova pisama. Mnoga nova pisma, za koja se na
prvi pogled ini, da se ne daju uvrstiti u ovu shemu, jesu pisma, rezana
prema rukopisnim vrstama, navedenima pod I. B. i C.
Tako kurziv prema talijanskom kancelarijskom pismu u vremenu oko
g. 1500., fraktura prema rukopisu pisarskog majstora iz kruga cara
Moksimilijana; Civilit je rezao god. 1557. Robert Granjon u Lyonu
prema tada (u Francuskoj) jo uvijek gotskom kurentnom pismu,- zatim
sva dijelom elegantna, dijelom ivahna pisma novijeg i najnovijeg
vremena.
at. J fefvfg/
Primjer tipografskog piima, koje se razvilo iz gotskog kurentnog pisma.
189
S c h r i f t h o h e visina pisma, visina slova od noge do slikovne povrine.
Normalna njemaka visina iznosi 62% toke.
Sekunde sekunda, protivno od prime-, druga forma; druga, unu
tarnja forma tamparskog arka. Njezina prva strana arka, a katkad
se pod sekundom misli i ta trea kolumna i broj arka sa zvjezdicom.
Signotur: signatura, mala brojka arka, koja se nalazi na dnu prve i
tree strane sva'kog arka.
Signet signet poslovna marka izdavaa ili tampara. Dobra signeta
olakava slaganje naslovnih stranica i akcidencija.
Spalte stupac. Imaju li 'knjige, sloene u obinim stupnjevima pisma
preirok format, nastojimo da slog razdijelimo u dva ili vie stupaca,
da bi oko bez potekoe nalo poetak slijedeeg retka. I ovdje treba
paziti na. to, da uvueni poetni redak ne bude najdonji redak kolumne,
niti da izlazni redak bude najgornji redak stu-pca (kolumne). Ako ne
moemo nikako postii, da oba stupca jedne izlazne kolumne dobiju
jednak broj redaka, treba desni stupac nainiti za jedan redak krai
negoli je lijevi. Puni poeci prikladni su upravo kod sloga u stupcima.
Linije izmeu stupaca treba kod knjiga izbjegavati (kod novina vidi
str. 86).
Spiess mrlje, iskljuak, koji se otiskuje. Ako je slagar iskljuio
preslabo ili ako forma prije tampanja nije bila dovoljno zatvorena,
odnosno, ako je pismo novo ili jo vrlo glatko, moe se iskljuak pri
tampanju dii u visinu i tako se otisne zajedno s tekstom. Istim se
imenom nazivaju tanke crne crte (Spiess) izmeu pojedinih slova, to
ih kod strojeva za lijevanje redaka prouzrokuju istroene matrice, koje
se vie ne prileu jedna uz drugu.
S t e r e o t y p i e r e n stereotipi ran je, lijevanje ploa.
Sy m m e t ri e simetrija i asimetrija. Simetrija zapravo znai ravno
mjernost. Kad bismo tu rije htjeli upotrebiti u tom prvotnom i ope
nitom smislu, onda bi trebalo nazvati simetrinim i svaki asimetri
an poredak, koji uope ne tei za srednjom osi, ukoliko je umjetniki
uspio, jer i on mora imati euritmiju i ravnomjernost. No sad se uobi
ajilo, da se o simetriji govori samo ondje, gdje postoje dvije zrcalno
jednake polovice ili bar obrisi, a svi se ostoli poreaji nazivlju asime
trinima. Mogli bismo ostati kod tog naina izraavanja, no ne bismo
smjeli zaboraviti, da razlika ipak nije tako protuslovna naravi kako bi
to rije! dale naslutiti. Razlika vie poiva na tome, to simetrian pore
daj kod kojega svaki pokrenuti obris nalijevo od srednje osi ima
svoj protupredmet nadesno od osi poiva na savreno odmjerenoj
ravnotei u sebi, te je slovima svean, naglaeno samosvijestan i dje
luje suzdrlfivo, dok umjetniki uspjeli asimetrian poredaj ne nalazi
svoju ravnoteu tako neposredno, ve posredno kao da lebdi u nekoj
190
nevidljivoj arabeski, tako da djeluje sve pokretnije, ali i skromni[e i
prije svega svrsishodnije. Na Dalekom su Istoku zato simetriju i asi
metriju suprotstavili kao izraze dviju svjetovnih nazora. Ima izvje
snih zadaa, kod kojih je simetrian poredaj nudan, i drugih, kod
kojih bi bio sasvim promaen. Simetrija je ispravna svagdje ondje,
gdje tiskanica mora imati ponosan, samosvijestan, svean izgled. Na
protiv, prodoran jezik reklamne tiskanice nalazi svoj primjeren izraaj
prije u nekom pokrenutom simetrinom poredaju. Na pitanje, koji je
poredaj -ubiti laki za itanje, ne da se naelno uope odgovoriti. Ako
je ispravno sloeno, bit e openito oboje jednako itljivo, samo je kod
nizova (rednog sloga) potrebno, do se poeci a ne sredine rijei svr
staju u red, no vea Hi manja ugodnost za itaoca ili ak za slagara
bila bi inae jedva odluna za jedan ili drugi poredaj. Odluno e
uvijek biti, to je simetrinom poredaju svojstvena jedna odreena
izraajna vrijednost, a asimetrinom druga, te da e uvijek samo jedna
ili druga odgovoriti karakteru zadae.
Tangjerraster tangrrni raster, ogledni raster. Svaka cinkografija ima
svoj posebni tangimi raster te muterijama stavlja na raspolaganje
ogledne otiske i probe.
TerKa tercija, pismo od 16 toaka.
Text tekst, pismo od 20 toaka.
Typographisches System tipografski mjerni sistem. J edinica za mjeru
je toka. U metar ide 2660 toaka. U slagarskom rjeniku su vanije vee
jedinice: osmerac ili petit, dvanaesterac ili cicero, 48-erac ili cjelina,
konkordancija. Slagari jo uvijek rado nazivaju toku osminom petita,
za toku i po kau osmina cicera, za dvije toke etvrt petita, za 3
toke etvrt cicera i t. d. Tipografska mjera je neophodno potrebna za
svakoga, tko ima posla s tipografskim oblikovanjem. Preraunavanje
na milimetre i centimetre, to ga ovdje dajemo, moe biti samo pomo
za sHu.
1 tipografska toka = 1/2660 m
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
toka
0,37 075 1,13 1,50 1,88 2,26 2,63 3,01 3,38 376 4,11 4,51
mm
1 cicero = 12 tipografskih toaka
1 2 3 4 5 6 7 8
cicera
0,451 0,902
9 10
1,353 1,804 2755
11 12 13
2,706
14
3,158
15
3,609
16
cm
cicera
4,06 4,51 4,96 5,41 5,86 6.32 6,77 7,22 cm
191
17 18 19 20 21 22 23 24
7,67 8,12 8,56 9,02 9,47 9,92
10,37 10,83
cm
25 26 27 28 29 30 31 32 cicera
11,27 11,78 12,18 12,63 13,08 13,53 13,98 14,43 cm
1 konkordanc = 4 cicera
1 2
3 4 5 6 7 8 9 10
konkor-.
danca
1,80 3,61 5,41 7,22 9,02! 10,83 12,63 14,43 .16,24 18,04 cm
11 12 13 14 15 16 17 18 19 20
konkor-
danca
19,84 21,64 23,46 25,26 27,07 28,87 30,67 32,48 34,28 36,09 cm
Oberschlog priglavak, prazni prostor iznad sloene kolumne, ispu
njen pomou retka reglete. To se jo njemaki naziva i Vorschjag,
dakle prazni prostor iznad prvog retka kod poetnih kolumni, koji se
u formi ispuni u'locima.
Umschlagen okrenuti okrenuti arke, koji su tampani s jedne
strane, u smjeru s lijeva na desno.
Umstulpen preokrenuti preokrenuti arke, tampane s jedne strane,
od sprijeda prema natrag.
Unterschlag podnoa'k stranice, donji zakljuak sloene kolumne
pomou retka-podnoka ili tankih uloaka (regleta).
Vaka# prazna strana. U slagarskom jeziku to znai praznu stranu
u veliini kolumne, ispunjenu ulocima. Ona u formi dolazi na ono
mjesto, gdje u tisku ima jedna strana arka ostati prazna, na pr. na
poleini skraenog naslova.
Versalien verzali, velika slova nekog pisma.
Weltformat (jedinstveni) format. Prvi Ostvvaldov pokuaj, poduzet
jo u predratno doba, da se normiraju veliine papira (str. 68).
Widerdruck tisak s druge strane na poleini arka, koji je ve otisnut
s jedne strane.
192