SVEUILITE/UNIVERZITET VITEZ TRAVNIK

FAKULTET PRAVNIH NAUKA

doc. dr. Fuad Purievid
PRAVO INTELEKTUALNOG VLASNITVA
1. IZVORI
Kako demo u sklopu ovog predmeta prezentirati savremeni sistem zatite intelektualnog
vlasnitva, koji de u BiH, nadamo se vrlo skoro biti u potpunosti uspostavljen, zato demo
prvo prezentirati vaede propise.
Zakoni:
Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima u BiH (Sl. glasnik BiH, br. 07/02, 76/06 i
63/10).
2. Zakon o industrijskom vlasnistvu
(Sl. glasnik BiH, br. 03/02)
Zakon o igu (Sl. glasnik BiH, br. 53/10)
Zakon o patentu (Sl. glasnik BiH, br. 53/10)
Zakon o industrijskom dizajnu (Sl. glasnik BiH, br. 53/10)
Zakon o zatiti oznaka geografskog porijekla (Sl. glasnik BiH, br. 53/10)
Zakon o zatiti topografije integriranog kola (Sl. glasnik BiH, br. 53/10)
svih pet ovih zakona je u primjeni u BiH od 1.1.2011. godine i za svih pet zakona je
direktor Instituta za intelektulano vlasnitvo BiH donio pravilnike o postupcima priznanja prava iz
predmetnih zakona
3. Zakon o autorskom i srodnim pravima (Sl. glasnik BiH, br. 63/10) u lanu 191. ovog
zakona je navedeno koje odredbe Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima u BiH (Sl.
glasnik BiH, br. 07/02 i 76/06) ostaju na snazi!
Zakon o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava (Sl. glasnik BiH, br. 63/10) u
lanu 48. ovog zakona su pobrojane odredbe iz Zakona o autorskom pravu i srodnim
pravima u BiH (Sl. glasnik BiH, br. 07/02 i 76/06), koje su prestale da vae!
4. LITERATURA:
dr. Slobodan M. Markovid, Pravo intelektualne svojine, Magistrat, Sarajevo, 2007. godina
i
dr. V. Besarovid, Intelektualna svojina industrijska svojina i autorsko pravo, Beograd,
2005. godina.
5. Institut za intelektualno vlasnitvo Bosne i Hercegovine je osnovan Zakonom o osnivanju
Instituta za intelektualno vlasnitvo BiH (Slubeni glasnik BiH, br. 43/04), s tim da Institut
od 1.1.2007. godine djeluje kao samostalna dravna upravna organizacija, koja za svoj rada
odgovara Vijedu ministara BiH. Institut je nadlean za obavljanje strunih i upravnih
poslova u podruju intelektualnog vlasnitva. Institut se finansira iz budeta BiH. Sjedite
Instituta je u Mostaru, a ima ispostave u Sarajevu i Banja Luci.
6. Pojam prava intelektualne svojine
Pravo intelektualne svojine je zajedniki naziv za nekoliko pravnih grana, a tadicionalno se
te pravne grane svrstavaju u dvije grupe:
- autorsko pravo i srodna prava i
- pravo industrijske svojine.
U autorsko i srodna prava se ubraja: autorsko pravo, pravo interpretatora, pravo
proizvoada fonograma, pravo proizvoada videograma, pravo proizvoada emisije i pravo
proizvoada baze podataka.
7. U prava industrijske svojine ubrajaju se: patentno pravo, pravo iga, pravo zatite
oznake geografskog porijekla, pravo zatite industrijskog dizajna, pravo zatite topografije
integriranog kola, pravo zatite biljne sorte, pravo suzbijanja nelojalne konkurencije i
poslovna tajna (know-how).
Sva do sada pobrojana prava ine pravo intelektualne svojine u objektivnom smislu, a
subjektivno pravo predstavljaju ovlatenja subjekata koja ine pravo u subjektivnom
smislu koje objektivno pravo priznaje, npr. patentno pravo je pravo u objektivnom smislu,
dok je patent subjektivno pravo.
8. Jedino pravu suzbijanja nelojalne konkurencije, kao objektivnom pravu, ne korespondira
ni jedno subjektivno pravo, s tim da poslovna tajna i nije pravo, ved faktiki odnos.
Iz svega navedenog, da se zakljuiti da subjektivna prava ine jedan relativno heterogen
skup, ali se ovaj skup ipak moe oznaiti jedinstvenim nazivom pravo intelektualnog
vlasnitva zbog:
- nematerijalnog (duhovnog, intelektualnog) karaktera predmeta zatite i
- ekonomske funkcije koja obezbjeuje da subjekt zatite prisvaja materijalnu korist od
privredne eksploatacije predmeta zatite.
9. Dakle, pravo intelektualne svojine regulie odnos prisvajanja nematerijalnih dobara, a
taj odnos se uglavnom svodi na prisvajanje ekonomske vrijednosti od koritenja
nematerijalnih dobara.
Sutina koncepta prava intelektualne svojine je u distanciranju od stvarnopravne svojine, a
to znai da je potrebno uspostaviti specijalne pravne konstrukcije koje odgovaraju
posebnostima nematerijalnog dobra. Naime, stvarnopravna svojina, kao iskljuivo pravo, u
osnovi sankcionie dranje stvari kao faktiku pretpostavku za njeno ekonomsko
iskoritavanje. Ova pravna konstrukcija nije prihvatljiva za nematerijalna dobra, jer
dravina na takvom dobru nema nuno iskljuivi karakter.
10. Zato, dralac nematerijalnog dobra je svako ono lice koje ima znanje ili neometan
pristup znanju o tom dobru. Dakle, za razliku od stvarnopravne svojine, nosilac
subjektivnog prava intelektualne svojine ne moe nikoga sprijeiti da dri nematerijalno
dobro, ved mu moe samo zabraniti da se tim dobrom koristi.
Na pitanje da li je drutveno poeljno da postoje pravne prepreke koritenja tueg znanja,
ideja i informacija, pravo intelektualnog vlasnitva odgovor daje na sljededi nain: Pravo
intelektualnog vlasnitva je u funkciji zatite subjekata koji stvaraju intelektualna dobra, s
tim da su nain i mjere te zatite takvi da ne ugroavaju razvojne interese zajednice, ved
naprotiv podstiu razvoj.
11. Naprijed navedeni kompromis se svodi na sljedede:
- predmet zatite nisu sva nematerijalna dobra, ved samo odreene vrste,
- uslove zatite propisuje zakon restriktivno,
- sadrina zatite je usmjerena na privredno koritenje nematerijalnih dobara,
- zatita ima raznovsna ogranienja (vremenska, sadrinska, predmetna), to ima za cilj da se
i tedim licima omogudi koritenje zatidenog nematerijalnog dobra, ukoliko je to u opdem
interesu.
12. Da zakljuimo: Sloboda koritenja tuih nematerijalnih dobara je dominantan princip.
Izuzetno, koritenje tuih nematerijalnih dobara je zabranjeno ili ogranieno samo ako je
tako propisano zakonima koji ureuju oblast prava intelektualnog vlasnitva.
13. Uloga trita u pravu intelektualnog vlasnitva
Pod tritem se podrazumjeva oblik ekonomskih odnosa koji karakterizira slobodna
razmjena ekvivalentnih vrijednosti u vidu robe, usluga i novca, to znai da se
podrazumjeva sloboda privrednog poduzetnitva i sloboda konkurencije uesnika u
ekonomskoj razmjeni. Dakle, svojinski odnosi obezbjeuju jednom dobru status
ekonomskog dobra koje je podobno za ekonomsku razmjenu.
Sutinski, nita drugaije nije ni sa autorskim djelima. Dakle, moemo konstatovati da su
sloboda privrednog poduzetnitva i sloboda konkurencije, kao karakteristina obiljeja
trine ekonomije, i ovdje nuan uslov za nastanak i postojanje prava intelektualnog
vlasnitva.
14. Pravo intelektualne svojine kao ogranienje slobode konkurencije
- Da bi jedno intelektualno dobro bilo podobno za ekonomsku razmjenu, ono mora biti
inkorporirano u odreeni proizvod- tjelesnu stvar ili ispoljeno u vidu odreene uslugu, npr.
robna oznaka mora biti utisnuta na robu ili autorsko djelo mora biti umnoeno kao knjige
ili kao DVD ili saopdeno javnosti prikazivanjem, emitovanjem, izvoenjem i sl.
- Zakljuak: Titular intelektualne svojine ovlaten je da zabrani svakom drugom da proizvodi
i stavlja u promet robu, odnosno da prua uslugu u kojoj je materijalizovano zatideno
intelektualno dobro, a ovo znai da pravo intelektualne svojine ima karakter ogranienja
slobodne konkurencije. Prema tome, subjekt koji na tritu privredno djeluje bez
konkurencije ima tzv. monopol, a to predstavlja negaciju principa slobodne konkurencije
kao bitnog elementa trita. Jedan od izuzetaka u kojima je privredni monopol dozvoljen
jeste monopol zasnovan na pravu intelektualne svojine. Potvrda ove konstatacije je
engleski Zakon o monopolima iz 1623. godine, kojim su svi monopoli u privredi proglaeni
nedozvoljenim, izuzev onih koji se priznaju prvom i pravom pronalazau za novi tehniki
pronalazak i to najdue na 14 god.
15. Intelektualno vlasnitvo kao predmet prometa
- esto titular intelektualne svojine nije privredni subjekt pa zbog toga ne moe neposredno
da privredno koristi zatideno intelektualno dobro, npr. autori i interpretatori kao izvorni
titulari subjektivnog autorskog i intepretatorskog prava su uvijek fizika lica koja se, po
pravilu, ne bave privrednom djelatnodu. Da bi ekonomski valorizovali intelektualno dobro,
oni ugovorom prenose ili ustupaju drugome svoje pravo na monopolsko privredno
koritenje zatidenog intelektualnog dobra, a za uzvrat potrauju naknadu za taj prenos ili
ustupanje.
- Ustupanju ili prenosu intelektualne svojine pribjegavaju i privredni subjekti kada su rizici
i/ili trokovi transporta robe ili organizovanja lokalne proizvodnje i ditribucije robe suvie
veliki.
16. Tvorevine i pseudotvorevine
Intelektualna dobra su rezultat ljudskog rada u oblasti umjetnosti, nauke, tehnike i
privrede. Sa stanovita pravno relevantnih kriterija, intelektualna dobra se dijele na
tvorevine i pseudotvorevine.
Tvorevine: To su intelektualna dobra koja su rezultat duhovnog stvaralatva kao psihikog
procesa za koji je sposoban samo ovjek kao pojedinac. Kada vie ljudi zajedniki stvaraju
odreenu tvorevinu, svaki pojedinac u tu tvorevinu ugrauje svoj individualni duhovni
doprinos. S obzirom da pravna lica nemaju psihu, ona ne mogu ni biti stvaraoci
intelektualnih tvorevina.
Autorsko djelo je tvorevina kod koje linost stvaraoca ostavlja najai peat, te je zato u
najvedoj mjeri emanacija (izraz) linosti stvaroca (autora). Taj individualni autorov duh se
kod ovih tvorevina izraava kroz originalnost, kao bitno svojstvo autorskog djela.
17. Prema mjeri linog peata, odmah iza autorskih djela dolaze interpretacije.
Interpretator nema slobodu da interpretacijom mijenja autorsko djelo, nego mora
potovati njegov integritet. Meutim, stvaralaki prostor interpretatora je sasvim dovoljan
i omogudava mu da ostavi svoj osobeni lini peat na interpretaciji. Interpretacija
predstavlja lino tumaenje odreenog autorskog djela od strane interpretatora, kao to su
pjevai, muziari, glumci i sl. Pjeva npr. individualizira svoju interpretaciju bojom i visinom
glasa, linim temperamentom, emocionalnom osjetljivodu i sl.
Tvorevina sa relativno malim osobenim peatom je pronalazak zbog dvije objektivne
okolnosti: 1. Nijedno rjeenje ne moe biti izvan okvira prirodnih zakona; 2. Pronalasci
slue za zadovoljavanje nezadovoljenih praktinih ljudskih potreba. Biljne sorte su po
osobenostima uporedive sa pronalascima, a industrijski dizajn i topografije integriranih
kola se svrstavaju izmeu interpretacija i pronalazaka.
18. Pseudotvorevine, za razliku od tvorevina, nastaju kao plod ili kao funkcija privredne
djelatnosti odreenog subjekta, koji moe biti i fiziko i pravno lice. Karakteristine
pseudotvorevine su oznake koje se koriste za obiljeavanje robe ili usluga-robne i uslune
marke, kao i oznake geografskog porijekla proizvoda. Oznake mogu biti u obliku: rijei,
slova, brojeva, crtea, zvuka ili kombinacija navedenog. U pseudotvorevine spadaju i
fonogrami, videogrami, emisije i baze podataka. Ova intelektualna dobra ne nose
individualni duhovni peat tvorca, pa su zato u praksi njihovi tvorci najede pravna lica.
19. Pravne posljedice podjele na tvorevine i pseudotvorevine:
- Tvorevine ustanovljavaju imovinskopravna i linopravna ovlatenja zatidenog subjekta,
odnosno subjekt je ovlaten da monopolski privredno koristi tvorevinu i da titi svoje
odreene line-idealne interese u vezi sa njom. Najjau zatitu linih interesa imaju autor u
autorskom pravu i interpretator u pravu interpretatora, a ostali stvaraoci tvorevina imaju
znatno nii nivo zatite idealnih linih interesa. Dakle, nivo zatite je direktno
proporcionalan mjeri u kojoj linost stvaraoca daje osoben peat tvorevini koja je predmet
zatite.
- Pseudotvorevine ne utemeljuju nikakva linopravna ovlatenja subjekta zatite, jer one
nisu emanacija linosti.
20. Iskljuiva subjektivna prava i pravno zatideni interes
Subjektivna prava su iskljuiva-apsolutna, ija sadrina varira zavisno od toga da li je rije o
autorskom pravu, interpretatorskom pravu, patentu, igu i sl. Kod autorskog prava
odreeni broj ovlatenja je linopravne, a odreeni broj imovinskopravne prirode, dok su
npr. kod iga sva ovlatenja imovinskopravne prirode.
Postoje sluajevi u kojima subjekt zatite nema subjektivno pravo povodom zatidenog
intelektualnog dobra, ved ima samo tzv. pravno zatideni interes, kao to je u pravu
suzbijanja nelojalne konkurencije gdje se titi individualni, kolektivni ili opdi interes. Zato
se protivpravna radnja nelojalne konkurencije ne moe smatrati povredom bilo kakvog
konkretnog subjektivnog prava, nego je ovdje rije o povredi objektivnih normi prava
suzbijanja nelojalne konkurencije. Okolnost da pravni subjekt, u cilju suzbijanja nelojalne
konkurencije drugog lica ima pravo na tubu, stvara privid da je rije o subjektivnom pravu.
Ta tuba ima za cilj samo da sankcionie graanskopravni delikt sadran u radnji nelojalne
konkurencije.
21. est je sluaj da pravo na tubu povodom jedne ranje nelojalne konkurencije ima vie
razliitih subjekata koji su na razliite naine tangirani povredom, npr. kad privredni
subjekt A neovlateno koristi robnu marku subjekta B za obiljeavanje iste vrste robe, tada
pravo na tubu zbog nelojalne konkurencije ima kako subjekt B, tako i odgovarajude
udruenje potraaa.
Zakljuak: Analizirajudi pravnu prirodu zatite koju pravo intelektualne svojine utemeljuje,
pokazuje se, iz svega do sada navedenog, da je tu rije o mjeavini iskljuivih subjektivnih
prava, pravno zatidenom interesu i faktikoj zatiti. I pored toga to je pravo
intelektualnog vlasnitva jedna heterogena cjelina, ono nije preiroko odreeno, jer poiva
na samo dvije zajednike osobine: 1. nematerijalni ili duhovni ili intelektualni karakter
predmeta zatite i 2. ekonomska funkcija obezbjeuje da subjekt prisvaja materijalnu
korist od privredne eksploatacije predmeta zatite).
22. Materiju prava intelektualne svojine demo izloiti prema kriteriju pravne prirode zatite
koju uiva subjekt zatite za odreeno intelektualno dobro. Po ovom kriteriju, materiju
demo podjeliti u etiri cjeline:
- Iskljuiva prava intelektualne svojine,
- Pravo suzbijanja nelojalne konkurencije,
- Poslovna tajna i
- Meunarodno pravo intelektualne svojine sa najvanijim meunarodnim konvencijama.
23. ISKLJUIVA PRAVA
AUTORSKO PRAVO
Subjektivno autorsko pravo je pravo koje titi moralne (line) i materijalne (imovinske)
interese autora u vezi sa njegovim odreenim autorskim djelom. Moralni interesi autora
tite se na osnovu linopravnih ovlatenja iz autorskog prava, dok se autorovi materijalni
interesi tite na osnovu imovinskopravnih ovlatenja koja su isto sadrana u autorskom
pravu.
Linopravna ovlatenja ovladuju autora da zatiti integritet svog djela i svoju stvaralaku
linost.
Imovinskopravna ovlatenja ovladuju autora da na iskljuiv nain ekonomski koristi svoje
autorsko djelo povodom kojeg autorsko pravo postoji, npr. izvoenjem, emitovanjem,
umnoavanjem primjerka djela i sl. Pored iskljuivih ovlatenja, autorsko pravo sadri i
jedan manji broj relativnih ovlatenja, koja mogu biti line, imovinske ili lino-imovinske
prirode.
U BiH i svim drugim evropskim zemljama, autorsko pravo traje ogranieno vrijeme i to
ivot autora i 70 godina posije njegove smrti. Nakon toga je djelo slobodno za koritenje,
ali se njegov integritet i uspomena na autora i dalje mora potovati.
24. Autorsko djelo kao predmet zatite
Autorsko djelo je ljudska tvorevina koja ima duhovni sadraj, odreenu formu i koja je
originalna. U autorskom pravu rije originalnost ima isto znaenje kao i rije
individualnost, a koju koristi zakonodavac u BiH, to znai da se radi o istom pojmu.
- Ljudska tvorevina je djelo koje je ovjek stvorio svojim radom, s tim da moe koristiti i
ureaje kao pomodna sredstva za svoje stvaranje, pa su i ta djela tvorevine;
- Duhovni sadraj je svojstven ovjeku, jer je ovjek duhovno bide koje stvara sa odreenim
ciljem i smislom, a duhovni sadraj moe biti racinalne i emocionalne prirode. Zato
kreditna kartica, saobraajni znak i sl. ne mogu biti autorska djela jer nemaju duhovni
sadraj sami po sebi, odnosno nisu sredstva neposredne komunikacije izmeu ljudi.
25. - Odreenost forme podrazumjeva uoblienost duhovnog sadraja koja daje tom djelu
identitet, zbog ega se djelo odvaja od linosti autora i postaje podobno za komunikaciju i
privredno koritenje. Zato neuoblieni i neispoljeni duhovni sadraj i nije autorsko djelo jer ne
ispunjava uslov odreenosti forme. Kada se govori o odreenosti forme, ne misli se na materijalnu
formu zahvaljujudi kojoj djelo postaje faktiki pristupano ulima ljudi, npr. knjievno djelo moe
biti saopdeno u vidu knjige ili CD-roma, te se forma tog djela krije ispod materijalne pojavnosti
djela na ovim tjelesnim nosaima. Zato je autorsko djelo, kao duhovni sadraj uoblien u
odreenoj formi - koja predstavlja raspored znakova ili kodova koje ljudi koriste u svojoj
komunikaciji, nematerijalnog dobra. Npr. u knjievnosti autorsko djelo ine sekvence odreenih
rijei i reenica, u oblasti muzike sekvence tonova, a u oblasti slikarstva je to sklop geometrijskih
slika i boja i sl.
26. - Originalnost predstavlja sutinsku karakteristiku autorskog djela i ona je razlog zbog kojeg
zakon priznaje autorskopravnu zatitu za konkkretno djelo. Izvor originalnosti autorskog djela se
nalazi u linosti autora, pa ukoliko autor u svojoj tvorevini izrazi dio svog duha koji je individualan i
razliit od duha drugih ljudi, tada tek njegova tvorevina dobija kvalitet originalnog djela.
Postoje oblasti ljudskog stvaralatva koje su uslovljene praktinim, tehnikim,
funkcionalnim ili logikim stvarima, to ne dozvoljava ispljavanje individualnih crta linosti, npr.
pravljenje spiska stanara ili spiska telefonskih pretplatnika i sl.
Postoje i oblasti ljudskog stvaralatva u kojima je prostor za originalne tvorevine mali zbog
navedenih uslovljavanja, npr. reklamni slogani, katalozi, cjenovnici, jelovnici i sl. Ovo su tvorevine
efemernog karaktera, pa se u literaturi nazivaju sitni autorskog prava.
U uporednom pravu se exempli cause navode tipovi autorskih djela, kao npr. knjievna,
muzika, likovna, dramska, filmska djela, djela primjenjene umjetnosti, tehniki crtei, raunarski
programi-koji se tite kao podvrsta knjievnih djela i sl.
27. Obim zatite autorskog djela
Obim autorskopravne zatite za odreeno djelo determiniran je koliinom odn. stepenom
originalnosti tog djela, pa zato autor originalnog djela sa vedom originalnodu ima ira
pravna ovlatenja od autora sa manjim stepenom originalnosti.
Autorskopravnom zatitom nisu obuhvadene opde ideje, naela, principi i uputstva koji su
sadrani u autorskom djelu, jer su oni u interesu razvoja kulture i moraju biti slobodni za
koritenje.
Problematika obima autorskopravne zatite se pojavljuje i kod pitanja zatite dijelova
autorskog djela i kod zatite naslova autorskog djela.
Dijelovi autorskog djela, kao i svaka faza u nastajanju jednog djela, ako sadri originalne
elemente, uiva autorskopravnu zatitu isto kao i cjelina autorskog djela.
28. Naslov autorskog djela, ovdje treba razlikovati dvije situacije:
- Kada je naslov predmet autorskopravne zatite, neovisno od autorskog prava na djelu koje
je tim naslovom oznaeno, ali je ovakvih situacija u praksi malo.
- Kada naslov nije originalan, nego se smatra sastavnim elementom autorskog djela koje je
njime naslovljeno, onda je naslov obuhvaden autorskopravnom zatitom samog djela.
Ako je naslov autorskog djela dovoljno poznat da neposredno asocira na to djelo, onda se
koritenje istog ili slinog naslova od strane drugih lica smatra radnjom nelojalne
konkurencije, pod uslovima:
- ako se takvim obiljeavanjem izaziva zabuna o identitetu djela i autora i
- ako se njime obiljeava druga vrsta robe ili usluge, pa se tako parazitski iskoritava
popularnost djela i autora.
29. Podjela autorskih djela
Jedina teorijski relevantna podjela autorskih djela je na:
- izvorna djela,
- djela prerade i
- zbirke.
Izvorno djelo u sebi sadri prepoznatljive originalne elemente, to ne znai da njegov autor
ne moe biti inspiriran nekim drugim djelom ili pod uticajem stvaralatva drugih autora. Za
ova djela je njihov autor nezavisan u vrenju svojih autorskopravnih ovlatenja.
Djelo prerade je prepoznatljivo po dva karakteristina elementa preraenog, odn. izvornog
djela:
- u njemu se mogu prepoznati originalni elementi izvornog djela i
- ono sadri dovoljan stepen sopstvene originalnosti.
Razlozi prerade tueg djela lee u izazovu kreativnog variranja poznatog postojedeg djela, a
ne zbog pomanjkanja stvaralake snage autora, npr. u muzici, likovnoj umjetnosti, filmu,
prevoenju knjievnih djela i sl. Djelom prerade se ne smatraju puke tehnike intervencije
na izvornom djelu.
30. Autor djela prerade je zavisan u vrenju svojih imovinskopravnih ovlatenja od autora
izvornog djela (potrebna dozvola autora).
Linopravna ovlatenja autora ostaju neokrnjena, odnosno moraju biti potovana kod djela
prerade, npr. ako izvorno djelo nije objavljeno, ne smije se objaviti ni djelo prerade ako
nema dozvole autora izvornog djela. Zato? Autor moe i zahtjevati da se naznai da je
djelo nastalo preradom njegovog djela i sl.
Zbirka se sastoji od skupa ved postojedih autorskih djela ili njihovih fragmenata. Zbirka je
autorsko djelo ako je njen tvorac ispoljio svoju individualnost prilikom izbora, rasporeda i
organizacije grae od koje se zbirka sastoji, npr. enciklopedije, leksikoni, zbirke poezije,
zbirke sudskih odluka i sl. Ator zbirke se ne rijetko oznaava i kao urednik. Autor zbirke ima
subjektivno autorsko pravo na zbirci.
31. Ali, ako se zbirka sastoji od autorskih djela za koja jo uvijek traje autorskopravna
zatita, onda je taj odnos isti kao izmeu djela prerade i izvornog djela. Dakle, koritenje
zbirke nije mogude bez dozvole autora zbirke i autora djela koja su njen sastavni dio.
Osim imovinskopravnih ovlatenja, i linopravna ovlatenja autora djela koja su sastavni
dio zbirke, ostaju neokrnjena, npr. ako djelo koje je sastavni dio zbirke nije objavljeno, ne
smije biti objavljena ni zbirka, ako nema dozvole autora.
Da li su predmet autorskopravne zatite, npr. zakoni, podzakonski akti, odluke u upravnom
i sudskom postupku i sl.?
32. Neobjavljena, objavljena i izdata djela
Autorsko djelo moe imati tri statusa: neobjavljeno, objavljeno i izdato djelo.
Autorsko djelo je zatideno bez obzira na svoj status, ali pravne posljedice zavise od statusa
u kojem se djelo nalazi.
Neobjavljeno djelo je djelo koje nije izalo iz privatne sfere autora i za njega javnost ne zna,
ali ono uiva punu autorskopravnu zatitu, npr. objavljivanje tueg neobjavljenog djela je
povreda autorskog prava autora djela.
Objavljeno djelo je ono koje je uinjeno dostupnim javnosti od strane autora ili njegovog
pravnog sljednika. Nije bitno u kojoj mjeri je javnost percipirala djelo. Djelo se moe
objaviti samo jednom. Javnost se definira po osnovu tri alternativna kriterija:
- po prvom i osnovnom kriteriju, javnost ini krug lica koji nije unaprijed odreen ni po
veliini, ni po svom sastavu, npr. djelo se moe objaviti u gradskoj biblioteci, neovisno od
njene veliine ili da li je sala puna ili ne.
33. - po drugom pomodnom kriteriju, krug ljudi je odreen po svom sastavu, ali ako je brojano
velik, smatrat de se javnodu, npr veliki sindikalni skup, kongres iseljenika i sl. Broj lica je faktiko
pitanje i zavisi od konkretnih okolnosti
- prema tredem pomodnom kriteriju, ako je rije o djelima koja su po svojoj prirodi
namjenjena unaprijed odreenom krugu lica koji ini javnost, npr. nauna ili struna djela
koja se prvi puta saopdavaju na naunom kongresu strunjaka za pravo intelektualnog
vlasnitva, dakle, bez obzira to je rije o skupu ljudi koji je brojano i po sastavu unaprijed
odreen, on ini javnost.
34. Autorsko djelo koje je objavljeno bilo gdje u inostranstvu, smatra se objavljenim i u
BiH, a objavljivanje nastupa ukoliko to izvri autor ili njegov pravni sljednik.
Posljedice prvog javnog saopdavanja djela od strane neovlatenog lica su da ne nastupaju
pravne posljedice koje se vezuju za status jednog djela kao objavljenog, a ovaj raskorak
izmeu pravne i faktike situacije vezan za objavljivanje predstavlja jednu konstrukciju koja
je u funkciji zatite autorovih interesa. Zato se pravne posljedice objavljenog djela odnose
na pojedine oblike ogranienja autorskog prava.
35. Prema tome, treda lica mogu vriti pojedine zakonom propisane radnje koritenja djela
bez obaveze pladanja naknade (zakonska licenca), odn. bez obaveze traenja dozvole i
pladanja naknade (suspenzija iskljuivih imovinskopravnih ovlatenja). Sve ovo pod
uslovom da je djelo ved objavljeno. Zato je za autora koji ne koristi svoje djelo povoljnije da
djelo ima status neobjavljenog djela. Tako se i rok trajanja imovinskopravnih ovlatenja na
autorskom djelu iji se autor ne zna (anonimno ili pseudonimno djelo) rauna u pojedinim
sluajevima od objavljivanja djela.
36. Izdato djelo je djelo koje je od njegov autora ili njegovog pravnog sljednika umnoeno i
puteno u promet u dovoljnom broju primjeraka, imajudi u vidu vrstu djela i veliinu
nacionalnog trita da zadovolji razumne potrebe javnosti. Koje su razlike izmeu izdavanja
i objavljivanja djela? Prvo, djelo se moe izdati samo putanjem u promet primjeraka djela,
dok se objavljivanje moe izvriti bilo kojim oblikom javnog saopdavanja djela. Drugo, djelo
se moe izdati vie puta, dok se objaviti moe samo jednom. Trede, izdato djelo je uvijek i
objavljeno djelo, dok objavljeno djelo nije nuno i izdato djelo. Objavljivanje i izdavanje
djela se poklapa, ako se izdaje neobjavljeno djelo. Da bi se djelo smatralo izdatim, nije
potreban isti tira npr. u BiH i SAD.
37. Autor i nosilac autorskog prava kao subjekti autorskog prava
Autor je fiziko, a ne pravno lice. Stvaranje autorskog djela je pravna injenica, a ne pravni
posao, pa zato za sticanje svojstva autora nije potrebna poslovna sposobnost, ali se ni
svojstvo autora ne moe stedi posredstvom zastupnika. Zato je autor izvorni titular
(nosilac) subjektivnog autorskog prava.
Svojstvo autora se ne moe prenijeti na drugoga, ali se zato odreena ovlatenja iz
subjektivnog prava mogu ustupiti ili prenijeti drugome, do ega dolazi ugovorom,
nasljeivanjem i ex lege.
Zato, svako lice koje nije autor, a subjekt je odreenih ovlatenja iz subjektivnog autorskog
prava u evropskom pravu, naziva se nosiocem autorskog prava.
Anglosaksonski copyright sistem doputa da izvorni nosilac autorskog prava bude i lice koje
nije autor, npr. kod filmskih djela (producent) i djela stvorenih po narubi (naruilac djela
odn. poslodavac).
38. Koautori i koatorsko djelo
Koatorsko djelo nastaje zahvaljujudi stvaralakoj saradnji dva ili vie lica (koatora).
U uporednom pravu postoje dva koncepta instituta koatorstva: francuski i njemaki.
Po francuskom konceptu je za koautorsko djelo bitna saradnja i volja dva ili vie autora da
rezultate svoga rada zajedniki koriste kao jedinstveno djelo.
Po njemakom konceptu koatorsko djelo mora biti nedjeljiva cjelina stvaralakih doprinosa
dva ili vie autora, to znai da stvaralaka saradnja i nedjeljivost stvaralakih doprinosa su
elementi pojma koautorskog djela po ovom konceptu, koji je prihvaden u BiH.
Tako, lice koje je uestvovalo u naunom istraivanju, a nije u oblikovanju autorskog djela
(u kome su iznijeti rezultati istraivanja), nije koautor tog djela.
39. Dakle, stvaralaka saradnja podrazumjeva faktiku volju dva ili vie lica da se u svom
radu podrede jedinstvenoj ideji tog djela, pa se po tome djela prerade i zbirke i razlikuju od
koautorskog djela. Nedjeljivost koautorskog djela znai da se doprinosi pojedinanih
koautora ne mogu zasebno koristiti. Zato je koautorstvo mogude samo ako stvaralaki
doprinosi pojedinih koautora pripadaju istoj vrsti autorskog stvaralatva, npr. knjievnost,
muzika ili slikarstvo, pa je koautorsko pravo jedinstveno pravo na jedinstvenom predmetu
zatite, ali sa mnoinom izvornih nosilaca.
Ako stvaralaki doprinosi pripadaju razliitim vrstama autorskog stvaralatva, npr. muzika i
knjievnost ili knjievnost i slikarstvo, onda moe biti rijei samo o spojenim djelima.
Pravilo je da je za ostvarivanje i prenos prava obavezna saglasnost svih koautora. Ona se ne
odnosi samo na sluajeve kad jedan koautor eli da raspolae svojim alikvotnim dijelom
imovinskog koautorskog prava. Zato je koautorstvo doivotno i ne moe se razvrgnuti.
Kod trajanja autorskog prava na koautorskom djelu, relevantan je datum smrti koautora
koji je posljednji umro.
40. Koautorstvo na filmskom djelu
Filmsko djelo je tipina vrsta koautorskog djela jer na njemu, po pravilu, stvaralaki
sarauje vedi broj lica.
Kinematografija je prinudni brak izmeu investitora (zastupa ih producent) i
intelektualnih stvaralaca (najede umjetnika). Cilj investitora je profit, a cilj stvaralaca je
autentinost i kreativnost.
Najprivilegovaniji poloaj filmski producenti imaju u SAD, kojima Zakon o autorskom pravu
priznaje ozvorno autorsko pravo (copyright) na filmu. U sistemima, kao to je i u BiH, gdje
koautor ugovorno ustupa producentu odreena imovinskopravna ovlatenja, ojaavanje
pravnog poloaja producenta se vri zakonskim suavanjem broja koautora na razumnu
mjeru i zakonski se odreuje ko se smatra koautorom.
41. Zakonom je propisano da se koatorima filmskog djela smatraju: pisac scenarija, reiser i
glavni snimatelj. Pod odreenim uslovima su to i kompozitor filmske muzike i glavni crta.
Ovo rjeenje diskriminie itav niz lica, npr. autor maske, scenograf, kostimograf i sl.,
meutim ovo istovremeno potvruje i injenicu da autorskopravna pravila koja se odnose
na filmska djela, tradicionalno imaju karakter izuzetka. Izneseno, nikako ne znai da
navedena lica moraju biti smatrana koautorima konkretnog filmskog djela, npr. sasvim je
normalna situacija da filmski snimak odreenog dogaaja bude autorsko djelo, a da u
nastanku tog djela nije bilo scenariste.
Dakle, cilj zakonske odredbe o koautorima filmskog djela je ogranienje kruga koautora
filmskog djela, a ne obavezujude promoviranje u koautore lica koja u konkretnom sluaju
nisu stvaraoci.
42. Autori spojenih djela
Spojena djela kao cjelina daju samo privid jedinstvenog-koautorskog djela. Cjelina koju
ine spojena djela nije nedjeljiva, a to je uslov za koautorsko djelo. Kod spojenih djela
svako djelo ima svog autora i zadrava svoju individualnost. Djela su spojena ugovorom i
zato se mogu raskinuti saglasno izraenim voljama ili pod opdim uslovima obligacionog
prava. Zato ugovor o spajanju djela ima karakter ugovora o ortakluku, a ne autorskog
ugovora, pa zato ni pismena forma ugovora nije neophodna. Primjeri spojenih djela su:
muzika i koreografija u baletu, knjievno djelo i ilustracije u knjizi, a mogude je i spajanje
vie knjievnih djela, npr. u strunoj knjizi i sl.
43. Nastanak autorskog prava
Faktom nastanka autorskog djela, nastaje i subjektivno autorsko pravo, pa zato nije
potrebno preduzimati bilo kakve radnje pred organima uprave ili sudom, da bi autor
postao nosilac autorskog prava. Ova injenica predstavlja osnovnu zazliku izmeu
autorskog prava i prava industrijske svojine.
U uporednom pravu postoje razlike u pogledu shvatanja o tome kada se smatra da je
autorsko djelo nastalo:
1. Prema autorskom pravu SAD, autorsko pravo je nastalo kada je materijalizovano u/na
tjelesnom nosau, odn. kad je proizveden primjerak djela koje moe biti percipirano
ljudskim ulima.
2. U vedini drava, pa i u BiH, nastanak autorskog djela nije uslovljen postojanjem primjerka
djela, ved je dovoljno da je ono dobilo formu koja je dovoljna da se djelo saopdi drugome,
te je ovaj princip neformalnosti ili ne stroge formalnosti svojstven kontinentalnom
autorskom pravu.
44. Sistem po kome je autorskopravna zatita uslovljena izdavanjem djela, u SAD-a se
zadrao sve do 1989. godine. Sistem formalnosti za izdata djela u SAD se sastojao iz 3
radnje:
- stavljanjem rezerve o autorskom pravu (Copyright notice) na svaki primjerak djela u vidu
rijei Copyright, odn. znaka sa godinom prvog izdavanja i imenom nosioca autorskog
prava, npr. , 2011, Fuad Purievid. Ako djela nisu imala rezervu o autorskom pravu, ona
nisu bila zatidena,
- Deponovanje 2 primjerka djela u Kongresnu biblioteku u Vaingtonu. Ovo krenje nije
onemogudavalo nastanak autorskog djela, ved novanu kaznu, a to je bio i uslov za
registraciju djela,
- Registaracija djela u Uredu za autorska prava (Copyright Office), mogla se izvriti tokom
cijelog roka trajanja autorskopravne zatite i nije bila uslov za nastanak autorskog prava,
ved uslov za traenje sudske zatite u sluaju povrede prava.
45. Neizdata djela su se u SAD do 1976. godine titila na osnovu Common Law-a i nisu bile
potrebne nikakve formalnosti, a od ove godine se ova djela poinju titi na osnovu Zakona
o autorskom pravu SAD-a.
Revizijom Zakona o autorskom pravu SAD-a iz 1989. godine, strogost formalnosti je
znaajno umanjena. To je omogudilo SAD-a da te godine pristupe Bernskoj konvenciji za
zatitu knjievnih i umjetnikih djela, to je omogudilo autorskim djelima ije je porijeklo u
nekoj zemlji lanici Bernske unije izvan SAD, da se formalnost zatite u cijelosti ukine.
Zakljuak: Moe se konstatovati da je od 1989. godine sistem neformalnosti zatite u
autorskom pravu vaedi u cijelom svijetu.
46. Sadrina subjektivnog autorskog prava
Sva ovlatenja koja su sadrana u subjektivnom autorskom pravu mogu se podijeliti po dva
osnova:
- Iskljuiva (apsolutna) i neiskljuiva (relativna) prava-koja su primarna; i
- Linopravna i imovinskopravna-koja su sekundarna.
Jezgro subjektivnog autorskog prava ine ovlatenja koja su apsolutne-iskljuive prirode,
tipina su za autorsko pravo i zato ine subjektivno autorsko pravo u uem smislu, pa su
neka ovlatenja linopravne, a neka imovinskopravne prirode
Relativna-neiskljuiva ovlatenja ne ine jezgro subjektivnog autorskog prava, pa meu
njima ima: linopravnih, imovinskopravnih i mjeovitih ovlatenja i ine grupu ostalih
subjektivnih autorskih prva u irem smislu. Ostala prava su zakonske obligacije koje, po
pravilu, vlasnik primjerka autorskog djela ima prema autoru, odn. nosiocu autorskog prava.
47. Linopravna ovlatenja kao subjektivno autorsko pravo u uem smislu
Autorsko pravo prua zatitu putem iskljuivih linopravnih ovlatenja, koja se nazivaju jo
i moralna ovlaenja odn. moralna prava, kao to su:
- Ovlatenja na priznanje autorstva, kojima se autor suprostavlja svim radnjama drugih lica,
- Ovlatenje na naznaenje imena autora, koji je kao pojam razliit i odvojen od priznanja
autorstva,
- Ovlatenje na objavljivanje djela je jednokratna i ireverzibilna (nepovratna) radnja, pa
jednom objavljeno djelo ne dozvoljava ponovo objavljivanje,
48. - Ovlatenje na zatitu integriteta djela ne dozvoljava neovlatenu izmjenu djela. Ovdje je
zanimljivo pitanje sukoba svojinskih ovlatenja koja vlasnik primjerka djela ima na tom primjerku i
autorskopravnog ovlatenja na zatitu integriteta djela. Naime, vlasnik djela nije sankcioniran
autorskim pravom za unitavanje ili izmjenu primjerka djela sve dok takav in nema karakter
javnog saopdavanja djela u neautentinom obliku. Ovo pravilo ima izuzetak, npr. vlasnik graevine
koja je primjerak djela arhitekture, a nalazi se na javnom mjestu, vlasnik tada ima pravo da vri
izmjene gotove graevine sve do njenog unitavanja ako je to motivisano pravnopolitikim
razlozima,
49. - Ovlatenje na suprostavljanje nedostojnom koritenju djela, kao to je npr. koritenje
odreenog muzikog djela kao zvune podloge za pornografski film i sl. Ako je ovakvo ovlatenje
autor dao predutno, to iskljuuje mogudnost sudske zatite od nedostojnog koritenja djela.
Prilikom ocjene da li je konkretni oblik koritenja djela nedostojan, polazi se od uobiajene i
razumne mjere autorske osjetljivosti, to ne iskljuuje i subjektivne inioce autora da se u
opravdanim sluajevima uzmu u obzir.
50. Imovinskopravna ovlatenja
Ovim ovlatenjima se tite ekonomski interesi koje autor ima u vezi sa svojim djelom, kao
privrednim dobrom. Sadrinu svakog imovinskopravnog ovlatenja autora ini po jedna
odreena radnja koritenja djela. Izvorni subjekt iskljuivih imovinskopravnih ovlatenja je
autor, mada on nije u pravilu osposobljen za koritenje djela. Zato se ovo njegovo iskljuivo
ovlatenje u praksi svodi na ovlatenje da on drugome zabrani ili dozvoli koritenje djela.
Ovo ima karakter ugovornog ustupanja imovinskopravnih ovlatenja korisniku, koji autoru
za to plada naknadu-autorski honorar.
Imovinskopravna ovlatenja se tradicionalno mogu podijeliti na ovlatenja na koritenje
djela u tjelesnom obliku i ovlatenja na koritenje djela u bestjelesnom obliku. U prvom
sluaju je u pitanju proizvodnja i promet primjeraka djela kao robe, dok je u drugom
sluaju u pitanju pruanje usluga javnog saopdavanja djela, mada danas tehnika ovu
podjelu relativizuje-internet.
51. Ovlatenja za koritenje autorskog djela u tjelesnom obliku
Ovlatenje na umnoavanje djela predstavlja tjelesni nosa u kojem je inkorporiran
primjerak autorskog djela, pa se umnoavanje moe definirati kao proizvodnja primjerka
djela koje je dostupno neposredno ljudskim ulima ili posredno uz pomod tehnikih
ureaja. Za umnoavanje nije bitna svrha, niti broj primjeraka. Umnoavanje postoji
neovisno od toga je li trajno-npr. tampanje knjige ili prolazno-npr. skulptura u pijesku.
Skidanje ili stavljanje autorskog djela na internet je isto umnoavanje, kao to je i
pretraivanje interneta.
52. Ovlatenje na stavljanje primjerka djela u promet se sastoji u promjeni dravine na
primjerku djela, bez obzira na pravni osnov, npr. prodajom i poklonom, kao i davanjem u
zakup ili na poslugu. Nuenje je isto stavljanje djela u promet, npr. kada se lice poziva,
navodi ili podstie da pribavi dravinu djela. Nema prometa ako su lica povezana linim
vezama (prijatelji, roaci, porodica). U vezi sa ovim ovlatenjem je institut iscrpljenja
(konzumacije) prava, koji je ispljava u injenici kada djelo vie puta promjeni vlasnika, npr.
izdava proda knjigu trgovcu na veliko, ovaj trgovcu na malo, pa se na kraju knjiga proda
pojedinanom kupcu.
53. Autor ima ovlatenje na stavljanje u promet primjerka djela samo do trenutka kad ti
primjerci voljom autora ili njegovog pravnog sljednika, prvi put promjene vlasnika. Dakle,
jedino je izdava u naem primjeru duan da pribavi od autora ovlatenje na stavljanje
primjerka djela u promet, pa otuda se ovaj institut u teoriji naziva iscrpljenje ili
konzumacija prava. Za iscrpljenje je bitno da: 1. Da djelo voljom autora ili njegovog
pravnog sljednika bude u prometu, 2. Pribavilac postaje njihov vlasnik i 3. Vlasnik moe
slobodno dalje te iste primjerke stavljati u promet.
Iscrpljenje ima nacionalni domaaj, pa ako je djelo kupljeno u jednoj dravi, ne smije se
stavljati u promet u drugoj dravi ako nema saglasnosti autora. Zato autor ima mogudnost
da ekonomski kontrolie samo prvu prodaju, jer bi drugaije rjeenje bilo u suprotnosti sa
konceptom trine privrede.
54. Ovlatenje na davanje primjerka djela u zakup ima autor ili njegov pravni sljednik jer
oni vre svoje ovlatenje. Meutim, kad vlasnik primjerka djela, koji je svojinu na
derivativan nain stekao od autora ili njegovog pravnog sljednika, daje te iste primjerke
djela u zakup, on vie nije pod kontrolom autora, jer je zbog instituta iscrpljenja prava
autorskopravno ovlatenje na stavljanje tih primjeraka djela u promet potroeno. Zato
vlasnik primjerka djela moe njime slobodno da raspolae, izuzev da ih daje u zakup, pa
samo autor smije da primjerke svoga djela daje u zakup. U BiH se ovo ogranienje ne
odnosi na davanje primjerka djela na poslugu zbog prirode posla javnih ustanova, npr.
biblioteke.
55. Ovlatenja za koritenje autorskog djela u bestjelesnom obliku
Ovlatenje na izvoenje djela je rezervirano za autora koji izvoenjem zvuno saopdava
javnosti autorska djela linim angaivanjem jedog ili vie lica koja se neposredno obradaju
ulu sluha javnosti, to ne podrazumjeva reprodukovanje ranije proizvedenog i snimljenog
zvuka (play-back), npr. interpretacija muzikog djela na koncertu i sl.
Ovlatenje na predstavljanje djela ini autor vizuelnim ili na vizuelan i zvuan nain, linim
angaovanjem jedog ili vie lica koja se pokretom sa ili bez zvuka neposredno obradaju ulu
vida i sluha publike koja se nalazi u istom prostoru, npr. dramska djela se predstavljaju.
Ovlatenje na prenoenje izvoenja ili predstavljanja ini autor putem tehnikih sredstava,
kao to su zvunik ili ekran, a publika se nalazi izvan prostora u kome se vri izvoenje odn.
predstavljanje.
56. Ovlatenje na emitovanje djela spada u najsloenija autorskopravna ovlatenja, a
zasniva se na tehnikom postupku prenoenja informacija na daljinu putem
elektromagnetnih, elektrinih, svjetlosnih ili drugih signala i to u obliku javnog saopdavanja
djela, pa zato npr. radio stanice taksi slubi, policije, kontrole letenja i sl. se ne smatraju
emitovanjem u smislu autorskog prava. Emitovanje se vri beino (radidifuzija) i ino
(kablovska difuzija). Pored navedenog, emitovanje moe biti i: terestrijalno-zemaljsko,
satelitsko i interaktivno emitovanje.
- Zemaljsko emitovanje podrazumjeva da signal mora istovremeno i neposredno biti
dostupan javnosti-imaocu prijemnika.
- Satelitsko emitovanje u autorskopravnom smislu, danas imamo ved u momentu upudivanja
signala prema satelitu sa ciljem da preko satelita signal postane dostupan krajnjim
primaocima, tako da je ovdje zadrana istovremenost, ali je otpao uslov neposrednosti.
- Interaktivnim emitovanjem se omogudava pojedincu individualan pristup djelu na mjestu i
u vrijeme koje on odabere.
57. Ovlatenje na javno saopdavanje djela koje se emituje je izvreno onda kada je prijem
emisije bio tehniki mogud, bez obzira da li je do njega zaista i dolo.
Ovlatenje na javno saopdavanje djela sa nosaa zvuka i/ili slike vri autor ako je djelo
prethodno snimljeno/umnoeno na nosau zvuka i/ili slike, a publika mora biti okupljena
na jednom mjestu. Pitanje: Kada se u hotelskim sobama puta film iz pomod centralnog
video ureaja koji je povezan kablovskom mreom sa sobnim televizorima, ad li je rije o
saopdavanju djela sa nosaa slike? Ne, rije je o kablovskom emitovanju djela.
Ovlatenje na preradu djela, npr. ako se eli koristiti preraeno autorsko djelo, a nalazi se
na spisku iskljuivih autorovih ovlatenja, tada je lice koje eli da koristi to djelo duno da
od autora pribavi saglasnost i da plati naknadu za koritenje, neovisno od toga da li je u
pitanju djelo prerade ili je npr. izvreno samo tehniko skraivanje teksta.
58. Subjektivna autorska prava u irem smislu (tzv. ostala ovlatenja)
Ovlatenje na pristup primjerku djela ili privremeno preuzimanje primjerka djela daje
mogudnost autoru za pristup djelu, ali bez pretjeranog uznemiravanja vlasnika, zato je ovo
ovlatenje linopravne prirode.
Ovlatenje na zabranu izlaganja originalnog primjerka djela likovne umjetnosti omogudava
autoru da prodajom originalnog primjerka djela u pisanoj formi zabrani kupcu da primjerak
javno izlae, a kupac ima obavezu da to potuje. Nepotivanje nije povreda ugovora, ved
autorskog prava, s tim da se ova zabrana ne moe izvriti ako je kupac muzej, galerija i sl.
Pree pravo autora na preradu primjerka djela arhitekture postoji ako je autor iv, a vlasnik
graevine moe uz razuman napor i trokove stupiti sa autorom u kontakt da izvri
preradu.
59. Pravo slijeenja ovladuje autora da zahtjeva od biveg vlasnika originalnog djela da
bude obavjeten o novom vlasniku i da potrauje dio od cijene po kojoj je taj primjerak
djela prodat novom vlasniku. Razlog nastanka ovog prava vezan je za likovne umjetnike
koji mogu u toku trajanja roka autorskopravne zatite uestvovati u cijeni kada djelo bude
prodato tredem licu. Iz pravnopolitikih razloga ovo pravo se ne moe ostvariti na graevini
kao originalnom primjerku arhitekture i filmskog djela. Pravo slijeenja se sastoji iz dva
ovlatenja: 1. Traenje informacije od prodavca o novom vlasniku i 2. Potraivanje naknade
od prodavca (u BiH je to 5%, a u uporednom pravu od 3-5% od prodajne cijene). Pravo
slijeenja se nasljeuje po opdim pravilima nasljednog prava.
60. Pravo na naknadu od prodaje ureaja i sredstava koji su podobni za umnoavanje
autorskih djela motivisano je iskljuivo praktinim razlogom: prodaja je radnja koja se
evidentira, a prodajna cijena je izvor iz kojeg se bez tekoda moe naplatiti naknada. Zato,
pa ljudi radije sainjavaju sopstveni primjerak djela, umjesto da kupe takav primjerak u
prodavnici. Kljuni problem predstavlja to iskljuivo ovlatenje autora na umnoavanje
njegovog djela ne djeluje protiv lica koja umnoavaju djelo za line nekomercijalne
potrebe, npr. uivanje, usavravanje i sl., to predstavlja najznaajnije ogranienje u
dejstvu subjektivnog autorskog prava. Ovlatenje na potraivanje naknade vezano je za in
prodaje ili uvoza tehnikih ureaja i nosaa zvuka, slike i teksta koji su podobni za
umnoavanje autorskih djela, pa su dunici ove obaveze prodavac i eventualno uvoznik i to
solidarno. Da bi se zatitili autori knjievnih djela, zakonodavac je propisao da lice koje na
komercijalnoj osnovi prua usluge fotokopiranja, obavezno autoru plada naknadu, s tim da
ovu obavezu nemaju oni koji fotokopiranje vre samo za interne potrebe, npr. preduzeda,
ustanove i sl. Kako naknadu ipak nije mogude tano utvrditi, a ni djela koja se umnoavaju,
onda je ovo idealno podruije za angaovanje organizacije za kolektivno ostvarivanje
autorskog prava, pa zato u praksi i nema pojedinanih potraivanja naknada od strane
autora.
61. Ogranienje subjektivnog autorskog prava
U propisivanju ovih ogranienja, zakonodavac nema potpunu slobodu. Osnovni okvir
predstavljaju odredbe meunarodnih konvencija koje propisuju minimalna prava koja
moraju biti priznata u svim dravama lanicama, a zakonodavac nije vezan za ova
ogranienja samo ako odreena prava ne ulaze u minimalna prava. Ogranienja autorskog
prva odnose se samo na objavljena djela, pa kako ogranienje ima karakter izuzetka, zato
se tumai restriktivno. Ogranienja se mogu podijeliti u dvije grupe:
- Suspenzija iskljuivih prava i prava na naknadu i
- Zakonska licenca.
62. Suspenziju iskljuivih prava i prava na naknadu ine ogranienja kojima se potpuno
ukidaju iskljuiva imovinskopravna ovlatenja autora, pa se njima u propisanim
sluajevima dozvoljava tredim licima koritenje djela bez ovlatenja autora ili njegovog
pravnog sljednika i bez pladanja naknade, kao npr. kod:
- Izvjetavanja javnosti o tekudim drutvenim dogaajima,
- Umnoavanja kradih odlomaka za nastavu, ispite ili nauna istraivanja,
- Umnoavanja djela za line i nekomercijalne potrebe, s tim da ovo ogranienje ne vai za
raunarske programe,
- Umnoavanja i javnog saopdavanja autorskih djela u vidu citata, ali da se navede ime
autora, naziv djela i mjesto gdje je djelo objavljeno ili izdato.
Licu koje uz saglasnost autora koristi raunarski program, dozvoljeno je da bez saglasnosti
autora i bez pladana naknade moe: nainiti jedan rezervni primjerak programa, otkloniti
greke u programu da bi ga mogao koristiti i pretvoriti digitalni zapis u izvorni ako je to
neophodno radi kompatibilnosti sa drugim programima ili raunarskom opremom.
63. Zakonska licenca je dozvola koju zakonodavac u propisanim sluajevima daje drugima
da koriste tue djelo bez saglasnosti autora ili njegovog pravnog sljednika, ali uz obavezu
plaanja naknade, dime se iskljuiva imovinskopravna ovlatenja autora pretvaraju u
zakonsku obligaciju odnosno obavezu korisnika djela da plati naknadu. Primjera radi,
dozvoljeno je bez ovlatenja autora, ali uz obavezu pladanja naknade:
- Umnoavati i stavljati u promet primjerak autorskih djela u vidu zbirke, ako je zbirka
namjenjena nastavi i
- Umnoavati i javno saopdavati lanke i fotografije koje su ved objavljene, ako se odnose na
tekuda drutvena pitanja i pod uslovom da autor to nije zabranio.
Kod obe vrste ogranienja, ogranienje se odnosi na imovinskopravna ovlatenja iz
subjektivnog autorskog prava, a ogranienjima podlijeu samo ovlatenja na objavljenim
djelima.
64. Trajanje subjektivnog autorskog prava
U BiH subjektivno autorsko pravo traje za ivota autora i 70 godina poslije njegove smrti, a
ovaj rok je i u zemljama Evropske unije i u SAD-a isti.
Kod koautorskih djela, rok se rauna od smrti koautora koji je posljednji umro.
Kod anonimnih i pseudonimnih djela, rok zatite je 70 godina od objavljivanja djela, a ako
se u meuvremenu utvrdi identitet autora, na raunanje roka se onda primjenjuje opde
pravilo.
Kod kolektivnog autorskog djela, gdje po pravilu spadaju i raunarski programi, rok trajanja
zatite iznosi 70 godina od objavljivanja djela.
Praktino raunajudi, rok trajanja autorskog prava istie 1. januara one godine, koja slijedi
za godinom u kojoj je navreno 70 godina od smrti autora, odnosno od objavljivanja djela.
65. ISKLJUIVA PRAVA
SRODNA PRAVA
U srodna prava spadaju: pravo interpretatora, pravo proizvoada fonograma, pravo
proizvoada videograma, pravo proizvoada emisije i pravo proizvoada baze podataka.
Slinosti sa autorskim pravom su:
- I autorsko i srodna prava imaju za predmet intelektualno dobro, ali se srodna prava moraju
strogo razlikovati od svog nosaa, odnosno od CD, diska, celuloidne vrpce i sl., jer nosa
nije predmet zatite. S obzirom da i srodna prava spadaju u intelektualnu svojinu, i ona su
osnovi iskljuive (apsolutne) prirode.
- Autorsko i srodna prava se u tehnikom i ekonomskom smislu esto poklapaju, pa se zato
meusobno uslovljavaju, npr. interpretacija je oblik koritenja autorskog djela, ali i
zaseban predmet srodnopravne zatite.
66. Uprkos navedenim slinostima, srodna prava su ipak posebna vrsta prava intelektualne
svojine, jer imaju specifian predmet zatite-razliit od autorskog djela i imaju specifine
subjekte zatite.
Ako izuzmemo pravo interpretatora, moemo konstatovati da su subjekti srodnih prava
producenti (fizika ili pravna lica) koja nisu duhovni stvaraoci, ved obavljaju odreenu
privrednu djelatnost. Zato ova prava sadre samo imovinskopravna ovlatenja i njihov broj
je uz to znatno manji od imovinskopravnih ovlatenja u autorskom pravu.
Pored iskljuivih, srodna prava sadre i odreena relativna imovinskopravna ovlatenja
(potraivanje naknade za koritenje predmeta zatite).
Rokovi trajanja srodnih prava su znatno kradi rokova trajanja autorskog prava.
67. Pravo interpretatora, kao vrsta srodnog prava, ima posebna obiljeja koja ga po pravnoj
prirodi i sadrini smjetaju u prostor izmeu autorskog i ostalih srodnih prava.
Interptetator kao fiziko lice svojim duhovnim sadrajem oblikuje interpretaciju, to ga tom
originalnodu ini slinim autorskom pravu.
Zato, pravo interpretatora, isto kao i autorsko pravo, sadri iskljuiva linopravna i
imovinskopravna ovlatenja. Bitna razlika postoji u pogledu duine trajanja, dok autorsko
pravo traje 70 godina poslije smrti autora, pravo interpretatora je ogranieno na 50 godina
od izdavanja snimka ili nastanka snimka interpretacije.
68. PRAVO INTERPRETATORA
Predmet zatite je interpretacija, a kako je interpretacija duhovna tvorevina koju stvara
ovjek, ona je intelektualno (nematerijalno) dobro, to znai da mora biti autorsko djelo,
pa zato interpretatori nisu spikeri na RTV, striptizete i sl.
Rije interpretacija vodi porijeklo od latinske rijei interpretatio, to znai: tumaenje,
objanjavanje, izlaganje, to ukazuje da autor saopdava autorsko djelo.
Neka djela se ne mogu interpretirati, npr. likovna djela, a kod onih koja se mogu
interpretirati, kod jednih je prostor za individualni izraz interpretatora vedi, npr. dramski
tekst, a kod drugih manji, npr. klasina muzika. Za pojam interpretacije nije bitno koliki je
taj prostor, niti u kojoj je mjeri taj prostor iskoriten za lini izraz.
69. Subjekt interpretatorskog prava je interpretator, npr. glumac, pjeva, muziar,
pantomimiar, igra i sl.
Prema opdeprihvadenom stavu u uporednom pravu, dirigent i pozorini reditelj imaju
status interpretatora, dok lica iji je angaman pomodni ili tehniki, nisu interpretatori.
Postoje dvije razliite kategorije mnoine subjekata istog interpretatorskog prava, a to su:
1. Kointerpretatori iji je odnos analogan koautorskim odnosima i 2. Ansambl, gdje treda
lica ureuju odnose sa ansamblom preko zastupnika ansambla, koji ne mora biti lan
ansambla.
Solisti, dirigent i sl., mogu biti gosti ansambla, a ne njegovi lanovi, pa je kod prava takve
interpretacije neophodna saglasnost ansambla i svih gostiju.
Kad kompozitor sam izvodi svoje djelo, ili pjesnik sam recituje svoju poeziju i sl., tada je u
pitanju kumulacija svojstva autora djela i interpretatora.
70. SADRINA PRAVA
LINOPRAVNA OVLATENJA
Interpretatorovi lini ili moralni interesi u vezi njegove interpretacije, zatideni su
iskljuivim ovlatenjima, kao to su:
- Priznanje svojstva interpretatora,
- Da mu ime bude naznaeno na svakom primjerku snimka interpretacije,
- Zatita integriteta interpretacije i
- Suprostavljanje nedostojnom koritenju interpretacije.
U pogledu navedenih ovlatenja postoji potpuna analogija sa korespodentnim
linopravnim ovlatenjima autora.
71. Imovinskopravna ovlatenja
Iskljuiva imovinskopravna ovlatenja su:
- Snimanje i umnoavanje interpretacije,
- Stavljanje u promet primjerka interpretacije,
- Davanje u zakup primjerka interpretacije,
- Prenoenje uivo interpretacije putem tehnikih ureaja publici koja se ne nalazi na mjestu
izvoenja uivo,
- Emitovanje interpretacije uivo je kod interpretatora ogranieno samo na tzv. emitovanje
uivo, npr. direktni RTV prenos koncerta i sl. Znai, kada interpretator da saglasnost za
snimanje svoje interpretacije na fonogram ili videogram, gubi iskljuivo ovlatenje na
emitovanje te interpretacije, ali ima npr. pravo na naknadu od proizvoada fonograma.
- Javno saopdavanje snimljene interpretacije inim ili beinim putem, na nain koji
omogudava pojedincu individualni pristup interpretaciji sa mjesta i u vrijeme koje on
odabere.
72. Neiskljuiva imovinskopravna ovlatenja predviena su samo za sluaj sekundarnog
koritenja interpretacije snimljene na fonogram koji je izdat. Za izdati fonogram vrijedi
analogija izdavanja autorskog djela.
Sva neiskljuiva imovinskopravna ovlatenja svode se na potraivanja naknade za pojedine
oblike koritenja interpretacije.
U vedem broju nacionalnih zakonodavstava prikupljanje interpretatorske naknade je
povjereno proizvoadu fonograma, zato to zakonodavac smatra da je to jednostavnije.
Subjektivno interpretatorsko pravo traje 50 godina od dana izdavanja snimka, ili ako ako
snimak nije izdat, onda 50 godina od dana snimanja interpretacije.
73. PRAVO PROIZVOAA FONOGRAMA
Fonogram je zvuni zapis i nematerijalno dobro koje se mora strogo razlikovati od tjelesnog
nosaa zapisa. Istina, zvuni zapis ne moe postojati bez tjelesnog nosaa zvuka, ali on nije
tjelesna stvar.
Tonski zapis koji je integriran u videogram, npr. film, izgubio je svojstvo fonograma, te se
njegova zatita ne moe ostvariti u okviru proizvoaa fonograma, ved videograma.
Subjekt prava je proizvoa fonograma, s tim da to moe biti i lice koje tuim sredstvima,
ali na sopstveni rizik i odgovornost proizvodi fonogram, to nas upuduje na privrednog
subjekta, a ne na lice koje je neposredno bilo angaovano na snimanju. Dakle, proizvoa
fonograma je samo lice koje je prvo nainilo snimak zvuka ili zvukova.
Proizvoa fonograma je po pravilu korisnik autorskog djela i interpretacije, a moe biti i
korisnik emisije.
74. Pravo proizvoaa fonograma titi privrednu djelatnost, a ne intelektualno
stvaralatvo, pa se zato sastoji samo od imovinskopravnih ovlatenja, od kojih su neka
iskljuive-apsolutne, a neka relativne-neiskljuive prirode.
Proizvoa fonograma ima apsolutna i relativna ovlatenja samo u pogledu fonograma koji
su izdati, to naravno podrazumjeva da je i interpretacija izdata.
Proizvoa fonograma prikuplja jedinstvenu naknadu za sebe i interpretatora, s tim da se
srazmjera naknade odreuje ugovorom, a ako nije ugovorena, onda oni ex lege dijele
naknadu po pola.
Pravo proizvoaa fonograma traje 50 godina od dana izdavanja fonograma, a ako
fonogram nije izdat, onda 50 godina od dana nastanka fonograma.
75. PRAVO PROIZVOAA VIDEOGRAMA
Videogram je kao nematerijalno dobro snimak odreene sekvence slika, koji moe,ali i ne
mora biti praden i snimkom zvuka, pa se i on razlikuje od nosaa slike koji je tjelesni
predmet.
Snimak zvuka se smatra sastavnim dijelom videograma, pa se ne titi kao pravo
proizvoaa fonograma. To znai da lice koje neovlateno koristi videogram kao cjelinu, ili
samo snimak slike ili samo snimak zvuka sa videograma, ini povredu prava proizvoaa
videograma.
76. Subjekt prava je proizvoa videograma. Kako je proizvodnja videograma privredna
aktivnost, zato se proizvoaem videograma smatra privredni subjekt, a ne snimatelj.
Proizvoa videograma je subjekt prava samo pod uslovom da je izvrio prvo snimanje
odreene sekvence slike, a eventualno i pratedeg tona.
Status proizvoaa vedeograma moe se kumulirati sa statusom proizviaa emisije u
sluaju da emisiona TV stanica, za potrebe TV emitovanja, naini sama videogram koji
potom emituje.
Proizvoa videograma je, po pravilu, korisnik autorskih djela, interpretacija i emisija, pa
njegova djelatnost podrazumjeva obligatno ureivanje pravnih odnosa sa nosiocima prava
na navedenim dobrima.
77. Sadrinu prava, s obzirom da je ovo privredna djelatnost, ine samo imovinskopravna
ovlatenja, koja su iskljuive ili apsolutne prirode, osim jednog koje je relativne ili
neiskljuive prirode.
Iskljuiva ili apsolutna ovlatenja su, npr. umnoavanje videograma, njegovo stavljanje u
promet, davanje u zakup, saopdavanje sa nosaa slike i sl.
Jedino relativno ili neiskljuivo ovlatenje je potraivanje naknade od prodaje tehnikih
ureaja i sredstava koja su podobna za umnoavanje videograma.
Pravo proizvoaa videograma traje 50 godina od dana izdavanja videograma, a ako nije
izdat, onda 50 godina od dana nastanka videograma.
78. PRAVO PROIZVOAA EMISIJE
Predmet zatite je emisija u smislu emitovanog radio ili TV programa. Za predmet zatite
nije bitno ta je na programu, npr. autorsko djelo, interpretacija, sportska utakmica i sl.
Nije bitno ni da li program ide uivo ili je prethodno snimljen u vidu fonograma ili
videograma, kao to nema ni znaaja ni da li je emisija emitovana beinim ili kablovskim
putem.
Subjekt prava je proizvoa emisije (fiziko ili pravno lice), mada je to po pravilu privredni
subjekt. Kako je emitovanje sastavni dio pojma emisije, zato proizvoa emisije mora biti
lice koje je izvrilo radnju emitovanja, npr. TV stanica koja ima svoju produkciju i tehnika
sredstva za emitovanje.
79. Sadrinu prava ini privredna djelatnost, pa se zato ovo pravo sastoji samo od
imovinskopravnih ovlatenja apsolutne prirode i jednog relativne prirode.
Iskljuiva ili apsolutna ovlatenja su npr. reemitovanje, snimanje, davanje u zakup i
umnoavanje snimka emisije.
Jedino relativno ili neiskljuivo ovlatenje je potraivanje naknade za emisiju.
Pravo proizvoaa emisije traje 50 godina od prvog emitovanja emisije.
80. PRAVO PROIZVOAA BAZE PODATAKA
Baza podataka je skup podataka, koji kao cjelina, ne ispunjava uslove za autorskopravnu
zatitu, jer nije originalan. Zato baza podataka nije predmet zatite zato to je rezultat
duhovnog stvaralakog rada, ved zato to je rezultat privrednog poduhvata koji treba tititi
od nelojalne konkurencije. Ovo pravilo vai za sve predmete srodnopravne zatite, izuzev
za interpretacije.
Subjekt zatite je proizvoa baze podataka, kod kojeg se, kao kod privrednog subjekta,
tite njegovi privredni interesi.
Pravo proizvoaa baze podataka traje 15 godina od dana njenog nastanka. Ako zbog
auriranja ili usavravanja nastane nova verzija, rok zatite se tada produava za jo 15
godina.
81. Analogna primjena odredbi autorskog prava
Jedan broj kljunih pojmova i instituta koji su ureeni normama autorskog prava, mogu se
mutatis mutandis primjeniti i na srodna prava, kao npr.
- Analogija postoji kod pojmova: objavljivanje, izdavanje, umnoavanje, stavljanje u promet,
davanje u zakup, emitovanje, institut iscrpljenja ili konzumacije prava i sl.
- Analogija postoji i u pogledu ogranienja subjektivnog prava u vidu potpune suspenzije
imovinskopravnih ovlatenja i u vidu zakonske licence. Zato, neophodnost apsolutne
meusobne usklaenosti ogranienja autorskog i svih srodnih prava nalae da se za srodna
prava ne propisuju posebna ogranienja.
82. PRAVA INDUSTRIJSKE SVOJINE
U ova prava spadaju: patentno pravo, pravo iga, pravo zatite dizajna, pravo zatite
oznake geografskog porijekla, pravo zatite topografije integriranog kola i pravo zatite
biljne sorte. Sve ove pravne grane utvruju iskljuivo subjektivno pravo titulara, koja
nastaju odlukom nadlenog upravnog organa u strogo formalnom upravnom postupku, a u
BiH je to Institut za intelektualno vlasnitvo.
83. Upravni postupak u sutini ima pet faza:
1. Podnoenje prijave,
2. Ispitivanje urednosti prijave i eventualno otklanjanje otklonjivih nedostataka, pa zato
samo uredne prijave ulaze u tredu fazu,
3. Ispitivanje materijalnih zakonskih uslova, odnosno sutinsko ispitivanje prijave,
4. Donoenje rjeenja o priznanju prava ili odbijanju, kao i upis prava u odgovarajudi slubeni
registar i
5. Subjektivno objavljivanje injenice o priznanju subjektivnog prava odreenom licu za
odreeni predmet zatite.
Svaka faza postupka i vaenje priznatog prava podlijeu obavezi pladanja zakonom
propisane takse.
Ako stranac eli zatitu intelektualne svojine u BiH, za potrebe voenja postupka pred
Institutom mora angaovati domadeg zastupnika.
84. Patentno pravo
Patent oznaava subjektivno pravo.
Patentno pravo je pravna grana koja sadri propise iz kojih izvire patent, kao subjektivno
pravo.
Patentna isprava je dokument kojim se potvruje postojanje patenta.
Pronalazak oznaava predmet patenta.
Dakle, patent je subjektivno iskljuivo pravo koje za predmet ima patentirani pronalazak,
pa zato patent titi svoga titulara u pogledu privrednog koritenja patentiranog pronalaska.
Patent nastaje odlukom nadlenog dravnog organa i upisom u registar patenata koji vodi
taj organ. Njegovo vaenje je ogranieno na dravu iji organ ga je priznao, a i njegovo
trajanje je ogranieno. Da bi patent bio priznat potrebno je ispunjenje materijalnopravnih i
formalnopravnih uslova.
85. Mali patent ili korisni model ili patent skraenog roka trajanja je pronalazak nieg
inventivnog nivoa u odnosu na klasini patent. Postupak priznanja je kradi i jednostavniji, a
rok trajanja mu je polovina roka trajanja patenta.
Pronalazak kao predmet zatite predstavlja rjeenje odreenog tehnikog problema koji
pripada svijetu tehnike, dok se u SAD i Japanu mogu patentirati i raunarski programi i
poslovne metode, dok u Evropi to nije sluaj.
Pronalscima se ne smatraju: otkrida, nauni zakoni i teorije, uputstva ija se primjena
iscrpljuje u isto mentalnim aktivnostima ovjeka, npr. metoda za uenje stranog jezika i
sl., kao i raunarski programi, a ne smatraju se pronalscima jer nisu tehnike prirode.
Evropa u ovu grupu svrstava i ljudsko tijelo u bilo kojoj fazi formiranja i razvoja.
86. Pronalasci se mogu podijeliti na: pronalske proizvoda, pronaske postupka i pronaske
primjene.
- Pronalazak proizvoda se odnosi na spoljni oblik i/ili strukturu sainjenu od poznatih
materijalnih elemenata, npr. pronalsci ureaja, alata, hemijskih supstanci,
mikroorganizama i sl.
- Pronalazak postupka se odnosi na odreeni niz kao slijed ljudskih radnji koje se
preduzimaju koritenjem predmeta kao sredstava postupka. Ovi pronalasci se dijele na
pronalske proizvodnog postupka (oni se satoje u izmjeni polaznog materijala radi dobijanja
odreenog proizvoda) i pronaske radnog postupka (ovdje ne dolazi do promjene u
supstratu polaznog materijala, ved do promjene spljnjeg stanja ili poloaja materijala, npr.
postupak transporta, dizanja tereta, razvrstavanja i sl.). Ovo razlikovanje je bitno radi
odreivanja sadrine patenta kod oba pronalaska.
- Pronalazak primjene se sastoji u uputstvu o primjeni odreenog poznatog proizvoda ili
poznatog postupka za novu tehniku svrhu, npr. neka materija se koristi kao konzervans u
prehrambenoj industriji, a spoznaja da se ta ista materija moe koristiti za proizvodnju
lijekova, jeste pronalazak primjene.
87. Pronalasci se mogu podijeliti i na: nezavisne i zavisne, kao i na osnovne i dopunske.
Nezavisni odnosno osnovni pronalazak se moe koristiti bez istovremenog koritenja nekog
drugog pronalaska. Zavisni odnosno dopunski pronalazak podrazumjeva istovremeno
koritenje nekog ranijeg pronalska.
Ova podjela ima znaaja za podjelu prijava patenta, podjelu patenata, kao i dejstvo
patenta, a o ovome kasnije.
Pronalsci koji su izuzeti od patentne zatite su oni ije bi objavljivanje ili upotreba bili
protivni zakonu ili moralu, a ova zabrana se primjenjuje najede na pronalske u oblasti
genetskog istraivanja, u kojima se manipulie genetskim materijalom ovjeka, kao to je
kloniranje ljudskih bida, postupke izmjene genetskog sastava ljudskih matinih delija i sl.
88. Da bi ovi pronalasci bili iskljueni iz patentne zatite, pomenuti pronalasci moraju se
primjenjivati neposredno na ivom ovjeku ili ivotinji. Nije humano u isti rang svrstavati
ivot i zdravlje ovjeka i ivotinje, ako se zna da civilizacija rtvuje ivotinju za ljudsku
ishranu i zadovoljstvo, npr. lov, pa bi zato ovu odredbu trebalo brisati iz patentnog prava.
Zabrana patentiranja se odnosi na proizvode i supstance koji se primjenjuju u terapijskom,
hirurkom ili dijagnostikom postupku, a to znai da je dozvoljeno patentiranje
pronalazaka medicinske opreme, pomagala, instrumenata i lijekova.
Ne mogu se patentirati ni biljne sorte, kao skup biljnih individua odreenih karakteristika,
a mogu biljne individue i dijelovi biljaka. Ono to vai za biljen sorte, vai i za ivotinjske
pasmine. Iz zabrane patentiranja su izuzeti pronalasci koji se odnose na bitno bioloke
postupke za dobijanje mikroorganizama.
89. U nacionalnim zakonodavstvima koja poznaju mali patent, po pravilu, zabranjeno je
titi: pronalaske hemijske supstance, mikroorganizme, biljne ili delijske kulture i pronalaske
postupka i pronalaske primjene, zato to zakonodavac smatra da ovi pronalasci spadaju u
sloenije pronalaske.
Uslovi za priznanje patenta su: novost, inventivni nivo i privredna primjenljivost. Ovi uslovi
moraju biti zadovoljeni na dan podnoenja prijave patenta, odn. na dan prvenstva prijave i
ovakvi su danas skoro univerzalno prihvadeni.
90. Novost pronalaska se definie posredstvom pojma stanja tehnike, pa je pronalazak nov
ako nije obuhvaden stanjem tehnike. Ako je pronalazak razliit od svih poznatih, onda se
ova novost smatra apsolutnom novodu.
Stanjem tehnike su obuhvadeni i svi pronalasci koji su sadrani u domadim prijavama
patenata, koje su ranije podnesene, ali jo nisu objavljene. Zato je mogude da pronalazak
ne bude nov u BiH, jer postoji ranije podneena prijava, ali je neobjavljena, a da
istovremeno bude nov u drugim zemljama.
Postoji fikcija da je pronalazak nov iako je sadran u stanju tehnike u dva sluaja: 1. Ako je
neovlateno lice, mimo volje pronalazaa, objavilo taj pronalazak najranije 6 mjeseci prije
dana podnoenja prijave patenta i 2. Ako je pronalazak voljom pronalazaa izloen na
zvaninoj meunarodnoj izlobi najranije 6 mjeseci prije podnoenja prijave patenta za isti
pronalazak.
91. Inventivni nivo pronalazak ima ako ne proizilazi za strunjaka na oigledan nain iz
stanja tehnike. Zato je za utvrivanje inventivnog nivoa pronalaska relevantan samo onaj
segment stanja tehnike koji sadri objavljene tehnike informacije. Kljuni pojam za
tumaenje inventivnog nivoa pronalska je standard strunjaka.
Svi pronalasvi nemaju isti inventivni nivo. Najvii inventivni nivo imaju tzv. pionirski
pronalasci.njima se otvaraju novi pravci tehnolokog razvoja, ali je njih zati i malo.
Najbrojniji su oni koji spadaju u tehnike inovacije. Kod malog patenta, inventivni nivo je
rezultat rada koji prevazilazi rutinsko koritenje stanja tehnike, ali nema inventivni nivo
koji se trai za patent.
92. Privredna primjenljivost pronalaska podrazumjeva mogudnost primjene pronalaska u
proizvodnji robe ili pruanja usluga. Dovoljno je da ta mogudnost bude samo potencijalna,
neovisno od injenice da li je realno da do takve primjene zaista i doe. Od svih
patentiranih pronalazaka manje od 1/10 biva zaista primjenjeno.
U pravu SAD se umjesto privredne primjenljivosti trai korisnost pronalaska, a to znai ako
se pronalazak moe privredno primjeniti, onda on ispunjava uslov za patentiranje.
93. Subjekti zatite kod pronalaska
Pronalaza je jedini izvorni titular prava na patentnu zatitu, On moe sa ovim pravom
raspolagati, tako da pravo na patentnu zatitu moe stedi i njegov pravni sljednik, npr.
nasljednik, ugovorni sticalac ili poslodavac. Kako je pronalazak duhovno stvaralatvo,
svojstveno samo ovjeku, pronalaza zato moe biti samo fiziko lice ili grupa fizikih lica, a
nikada pravno lice.
Kako nastanak pronalaska predstavlja pravnu injenicu, a ne pravni posao, zato za njegov
nastanak nije potrebna poslovna sposobnost, pa pronalazai mogu biti i maloljetnici i
duevno bolesna lica.
Ako je vie lica stvorilo jedan pronalazak to su onda supronalazai pod uslovom da je svako
od tih lica dalo samostalan duhovni doprinos rjeavanju tehnikog problema, pa su zbog
toga zajedniki nosioci jedinstvenog prava na patentnu zatitu.
94. Pronalazako pravo-pravo na patentnu zatitu
Prava pronalazaa ne nastaju podnoenjem prijave patenta ili dobijanjem patenta, ved
dovrenjem pronalaska, pa se to pravo naziva pronalazako pravo.
Pronalazako pravo je iskljuive prirode i sastoji se od jednog linopravnog i par
imovinskopravnih ovlatenja. Jedino linopravno ovlatenje je zahtjev da njegovo ime bude
naznaeno u prijavi patenta i svim drugim patentnim spisima. Ako prijavu podnosi pravni
sljednik, a pronalaza ne eli da navede ime u prijavi, onda uz prijavu treba dostaviti i
pisanu izjavu pronalazaa.
Osnovno imovinskopravno ovlatenje je ovlatenje na traenje i sticanje patenta, pod
zakonom propisanim uslovima. Meutim, pronalaza ne moe da sprijei drugog
pronalazaa da zatrai patent, ako je svojim nezavisnim radom doao do istog patenta.
95. Pronalazak nije dio iskljuivog pronalazakog prava, pa zato tek podnoenjem prijave
patenta i sticanjem patentne zatite nastaje iskljuivo pravo koritenja pronalaska, ali tada
vie ne govorimo o pronalazakom pravu, nego o pravu iz prijave, odn. patentu.
Nakon to se podnese prijava patenta, ona se slubeno objavljuje, ime se pronalazako
pravo preobraava u pravo iz prijave patenta.
Dakle, donoenjem rjeenja uprave za industrijsku svojinu o priznanju patenta i njegovim
upisom u registar patenata, tada se pravo iz prijave preobraava u patent.
Zabrana dvostrukog patentiranja se ostvaruje primjenom kolizionog pravila koje daje
prvenstvo samo jednom pronalazau. Po jednom pravilu, pronalaza koji je prvi nainio
pronalazak ima prvenstvo i ovo pravilo je u primjeni u SAD, po drgom pravilu, prvenstvo
ima pronalaza koji je prvi zatraio patentnu zatitu odnosno podnio prijavu patenta i ovo
pravilo se primjenjuje u ostalim zemljama, ukljuujudi i BiH, pa se datum podnoenja
prijave oznaava i kao datum prvenstva, te se prilikom prijema prijave patenta vrijeme
rauna astronomski.
96. Graanskopravna zatita pronalazakog prava i tuba za utvrivanje svojstva
pronalazaa su u funkciji sudske zatite linopravnog ovlatenja pronalazaa, odn.
izostavljanja imena pronalazaa ili navoenja imena lica koje nije pronalaza.
Pravo na podnoenje ove tube ne zastarjeva, pa se moe podnijeti ak i po isteku roka
trajanja patenta.
Jedino pravno sredstvo kojim se utvruje da podnosilac prijave nije ovlateno lice tj. nije
pronalaza ni pravni sljednik, jeste tuba na osporavanje prava na zatitu. Lice koje ima
pravo na zatitu moe ovom tubom to svoje pravo ostvarivati sve do isteka roka trajanja
patenta.
97. Specifinosti postupka za priznanje patenta
Postupak za priznanje patenta je komplikovan, teak, dugotrajan i skup.
U uporednom pravu postoje tri sistema za priznanje patentne zatite: sistem prethodnog
ispitivanja prijave, sistem odlonog ispitivanja prijave i sistem registracije, a u pojedinim
zemljama postoje mjeoviti sistemi sastavljeni od ova tri sistema.
Do 60-etih godina XX stoljeda, preovladavao je sistem prethodnog ispitivanja prijave. Ovaj
sistem podrazumjeva da uprava za industrijsku svojinu od prijema prijave pa do priznanja
patenta ili odbijanja zahtjeva, po slubenoj dunosti, bez prekida vodi postupak za
priznanje patenta. Kako je broj patentiranih, pa time i objavljenih pronalazaka znatno
manji od broja pronalazaka koji su prijavljeni za patentiranje, to je nedostatak ovog
sistema neadekvatan odnos informacione i pravne funkcije.
98. Izlaz je bio u 70-etim godima XX stoljeda, kada je vedina zemalja, pa i biva SFRJ,
potraila uvoenje drugaijeg postupka za priznanje patenta, tzv. sistem odlonog
ispitivanja prijave. Sutina ovog postupka je u tome da se svaki pronalazak koji je prijavljen
za zatitu slubeno objavljuje od strane uprave u roku od 18 mjeseci od podnoenja prijave
patenta. Znai, sve do slubenog objavljivanja, uprava ne otpoinje sa sutinskim
ispitivanjem prijave-provjera novosti, inventivnog nivoa i privredne primjenljivosti
pronalaska. Ovo ispitivanje uprava zapoinje kada zainteresovano lice postavi zahtjev i
plati propisanu taksu.
99. U manjem broju zemalja, ukljuujudi i BiH, primjenjuje se tredi sistem, sistem
registracije patenta. Po ovom sistemu, poslije slubenog objavljivanja formalno uredne
prijave (do toga dolazi najkasnije 18 mjeseci od podnoenja prijave), uprava donosi
rjeenje o priznanju patenta i upisuje patent u registar, bez njegovog prethodnog
sutinskog ispitivanja, dakle kao neprovjereno pravo. Teret pribavljanja dokaza da
patentirani pronalazak ispunjava uslove za zatitu, u ovom je sistemu prebaen na titulara
patenta ili njegovog pravnog sljednika. Ti dokazi mogu biti: 1. Evropski patent za isti
pronalazak, 2. Patent za isti pronalazak izdat od inostrane patentne uprave ili 3. Patent za
isti pronalazak izdat od inostrane uprave, sa kojom je Institut sklopio poseban ugovor. Ako
izostane podnoenje ovih dokaza, patent istie najkasnije u 10. godini njegovog vaenja.
100. Prijava patenta je podnesak kojim se pokrede upravni postupak za patentnu zatitu
pronalaska.
Prijava se sastoji od: zahtjeva za priznanje prava, opisa i nacrta pronalaska, patentnih
zahtjeva i apstrakta.
- Zahtjev za priznanje prava je tipizirani obrazac, u kome se naznaava: da li je rije o
patentu ili malom patentu, ime i adresa podnosioca prijave i ime i adresa pronalazaa.
- Opis i nacrt pronalaska mora da sadri, pored opisa tehnikog rjeenja i konkretno
uputstvo za bar jedan nain praktine realizacije pronalaska, dok je nacrt grafiki prikaz
istog.
- Patentni zahtjev predstavlja jezgro prijave. Funkcija patentnog zahtjeva je da definira
predmet i obim traene patentne zatite. U jednoj prijavi moe da bude vie patentnih
zahtjeva, bilo jedan nezavisni i vie zavisnih ili vie nezavisnih patentnih zahtjeva.
- Apstrakt sadri kratak rezime karakteristika pronalaska, pa mu je funkcija iskljuivo
informativna, to znai da je bez znaaja za sadrinu i obim zatite.
101. Dovoljna opisanost pronalaska u prijavi se ni u zakonima ni u teoriji ne svrstava u
materijalnopravne uslove, kao to su novost, inventivni nivo i privredna primjenljivost i to
zato to se ovaj uslov ne odnosi na svojstvo pronalaska, ved na svojstvo prijave. Zato se o
ovom uslovu govori kao o formalnom uslovu.
Za jedinstvo pronalaska karakteristina je meusobna povezanost pronalaska
jedinstvenom pronalazakom zamisli, pa zato pravilo: jedna prijava-jedan pronalazak nije
apsolutno. Uz navedeno, jedinstvo pronalaska nema karakter uslova za sticanje patentne
zatite, pa nedostatak jedinstva pronalaska prijavilac moe otkloniti u toku cijelog
postupka. To se ini tako to prijavilac moe izdvojiti odreene pronalaske iz prvobitne
prijave i prijaviti ih za zatitu u posebnoj ili izdvojenoj prijavi.

102. Izdvojena prijava ima za predmet jedan ili vie pronalazaka koji je bio sadran u ranijoj
prijavi, ali koji je morao zbog nejedinstva pronalaska da bude izdvojen u posebnu prijavu
da bi se postupak njegove zatite nastavio.
Podnoenje izdvojene prijave nema karakter podnoenja nove prijave kojim se otpoinje
novi postupak zatite, ved predstavlja osamostaljivanje jednog dijela prvobitne prijave po
kojoj se postupak odvojeno nastavlja.
103. Dopunskom prijavom njen podnosilac trai patentnu zatitu za pronalazak koji
predstavlja dopunu ili usavravanje pronalaska za koji je to isto lice ved trailo ili ved dobilo
patent, pa se zato pronalazak koji je predmet dopunske prijave naziva dopunski
pronalazak, a patent koji se dobija na osnovu dopunske prijave naziva se dopunski patent.
Dopunski pronalazak, da bi bio predmetom zatite, mora sa osnovnim biti objedinjen
jedinstvenom pronalazakom zamisli, pa dopunsku prijavu moe podnijeti samo lice koje je
podnosilac osnovne prijave i to u bilo koje vrijeme, a najkasnije do isteka vaenja osnovnog
patenta.
Dopunska prijava je jedna vrsta povlastice koja se daje podnosiocu osnovne prijave, a
sastoji se u oslobaanju od obaveze pladanja taksi za dopunsku prijavu, odn. dopunski
patent.
104. Kod prava prvenstva, po pravilu, datum podnoenja prijave patenta je istovremeno i
datum prvenstva.
Pravu meunarodnog prvenstva svojstveno je to da prilikom njihovog koritenja dolazi do
pomjeranja unazad datuma od kojeg povjerilac ima prvenstvo zatite.
Sutina meunarodnog prvenstva po Parikoj konvenciji za zatitu industrijske svojine je u
tome to jedno lice, koje je prijavilo pronalazak za zatitu u jednoj dravi lanici Parike
konvencije, ima pravo da prilikom prijavljivanja za zatitu istog pronalaska u nekoj drugoj
dravi lanici ove konvencije, da uiva prvenstvo koje se rauna od datuma podnoenja one
prve prijave.
Prvom-prvenstvenom prijavom se smatra prijava koja, prema propisima drave u kojoj je
podnesena, ispunjava uslove urednosti, tako da joj je priznat datum podnoenja, drugim
rijeima, ta prijava moe biti i povuena, ili se postupak po njoj moe okonati rjeenjem o
odbijanju zahtjeva za zatitom, a da to ne tangira sudbinu potonje-sekundarne prijave koja
se poziva na njeno prvenstvo, ali zato obe prijave moraju imati za predmet isti pronalazak.
Potonja prijava mora da bude podnesena najkasnije u roku od 12 mjeseci od datuma
podnoenja prve-prvenstvene prijave.
105. Lice koje eli da koristi pravo meunarodnog prvenstva mora, pored podnoenja
potonje prijave, da podnese upravi za industrijsku svojinu zahtjev za priznanje tog prava i
to u roku od 2 mjeseca od podnoenja potonje prijave, ali je duno da podnese upravi i
prepis prvenstvene prijave.
Zato, pravo meunarodnog prvenstva uspostavlja fikciju da je potonja prijava podnesena
na dan kada je podnesena prva-prvenstvena prijava.
Kada je u pitanju objavljivanje pronalazaka, treba kazati da je cjelokupna patentna
dokumentacija klasifikovana prema oblastima tehnike na osnovu Meunarodne
klasifikacije patenata, koja obuhvata preko 70 000 klasifikacionih jedinica.
Prije okonanja postupka, podnosilac prijave moe traiti pretvaranje patenta u prijavu
malog patenta.
Osnovna specifinost postupka priznanja malog patenta je da poslije formalnog ispitivanja
prijave, nema objavljivanja prijave niti njenog sutinskog ispitivanja, pa se mali patent
objavljuje, a titularu se izdaje isprava.
106. Nastanak i trajanje patenta kod sistema odlonog ispitivanja prijave ima za posljedicu
da patent nastaje upisom u registar patenata, a vai od datuma podnoenja prijave.
Pravo iz prijave je subjektivno pravo podnosiova prijave koje nastaje u trenutku slubenog
objavljivanja prijave i traje do registracije patenta, a njegova osnovna specifinost je u
tome da ono postoji pod odlonim uslovom da patent bude priznat i registrovan. Zato se
pravo iz prijave vezuje za trenutak objavljivanja prijave, a ne za trenutak njenog
podnoenja? Do objavljivanja prijave, ono je slubena tajna, pa je nemogude oekivati da
treda lica potuju tue pravo za koje niko ne zna.
Kada je u pitanju sudska zatita, podnosilac prijave ima pravo da tui svakoga ko
neovlateno koristi pronalazak koji je predmet objavljene prijave.
Pravo iz prijave je, kao apsolutno pravo, podobno za promet putem ugovora o cesiji ili
ugovora o licenci, a ako patent ne bude priznat i registrovan, u pravilu, zakon propisije da
se ugovori smatraju punovanim sve do donoenja rjeenja o odbijanju zahtjeva za
priznanje patenta.
107. Rok trajanja patenta je 20 godina, a mali patent traje 10 godina raunajudi od datuma
podnoenja prijave, a ne od datuma prvenstva prijave.
Titular se moe odredi svoga patenta, a izjava o odricanju se podnosi upravi za industrijsku
svojinu.
Ako treda lica imaju izvedena ili akcesorna prava na patentu, zakonodavac je odricanje
titulara uslovio saglasnodu tih lica, ali iskljuiva prava tredih lica kao to su licenca, zalog i
sl. moraju prethodno biti upisani u registar uprave.
Nepladanje dospjelih taksi u propisanom roku dovodi do fikcije povlaenja prijave, a patent
prestaje vaiti danom istoka toga roka. Uprava obavjetava treda lica, ako titular patenta
ne uplati godinju taksu, da sami uplate taksu i time odre patent na snazi, a time i svoje
izvedeno ili akcesorno pravo.
Prestanak patenta nastupa danom smrti fizikog lica, odn. prestanka pravnog lica koje je
titular prava, pod uslovom da ono nije prelo na jednog ili vie pravnih sljednika.
108. Ponitaj patenta
Uprava za industrijsko vlasnitvo pokrede postupak za ponitaj patenta ex officio ili na
prijedlog zainteresovanog lica i to u bilo koje vrijeme tokom trajanja patenta ili malog
patenta. Patent se ponitava ako nisu ispunjeni uslovi za njegovo priznanje, a najede zbog
neispunjavanja uslova novosti ili inventivnog nivoa.
Specifinost ponitaja malog patenta se sastoji u tome to se tada prvi puta ispituje
ispunjenost uslova za priznanje tog prava, jer se ovo pravo priznaje u skraenom postupku
bez sutinskog ispitivanja.
Predmet ponitaja moe biti patent u cijelosti ili njegov dio-djelimini ponitaj. Ponitaj
djeluje ex tunc, pa se smatra da patent nije ni nastao. Od retroaktivnosti su izuzeti:
pravomodne sudske odluke o povredi patenta i ugovori o prometu patenta (koji su izvreni
ili u mjeri u kojoj su izvreni).
109. Obim zatite i sadrina patenta
Kao to znamo, predmet zatite kod patenta je pronalazak, a za obim zatite mjerodavna je
formulacija patentnog zahtjeva, a ako formulacija doputa razliita tumaenja, odluujude
je tumaenje prosjenog strunjaka u konkretnog tehnikoj oblasti.
Patent se sastoji od nekoliko imovinskopravnih ovlatenja koja su iskljuive prirode i
djeluju erga omnes za vrijeme trajanja patenta i samo na teritoriji vaenja toga prava.
Po uzoru na podjelu pronalazaka, patenti se dijele na: patente za proizvod, patente za
postupak i patente za primjenu.
110. Patent za proizvod ovladuje svog titulara da proizvodi zatideni proizvod, da ga stavlja
u promet ili da ga nudi radi stavljanja u promet, da ga uvozi ili skladiti radi stavljanja u
promet i da ga upotrebljava.
Patent za postupak ovladuje svog titulara da primjenjuje zatideni postupak i
Patent za primjenu ovladuje svog titulara da proizvodi, nudi i stavlja u promet proizvod
koji je namjenjen za zatidenu primjenu.
111. Ovlatenja za koritenje zatidenog proizvoda
Proizvodnja proizvoda obuhvata sve faze proizvodnje, a ne samo zavrnu fazu koja vodi
neposrednoj finalizaciji proizvoda, s tim da ako nije obavljena zavrna faza proizvodnje u
smislu patentnog prava, smatra se da nije izvrena ni jedna faza proizvodnje proizvoda.
Stavljanje u promet proizvoda moe da bude izvreno od strane ovlatenog ili neovlatenog
lica, s tim da se pod ovim prometom podrazumjeva javni promet ili promet na tritu. Uvoz
proizvoda iz inozemstva je jedan oblik stavljanja proizvoda u promet, koji moe, u smislu
patentnog prava, uiniti samo izvoznik proizvoda iz te zemlje, a ne uvoznik u zemlju uvoza.
Uvoz prizvoda je izvren kada izvoznik preda proizvod u dravinu drugom licu, npr.
uvozniku, kupcu, zakupcu i sl.
112. Nuenje proizvoda moe biti u obliku reklamiranja proizvoda, upudivanja poziva za
prikupljanje ili davanje ponuda za zakljuenje ugovora, izlaganje proizvoda u prodavnici, na
sajmu i sl. Nuditi se moe i proizvod koji nije napravljen, ali je realno, u sluaju potrebe, da
se proizvede i isporui naruiocu.
Kod uvoza i skladitenja proizvoda izvoznik i uvoznik su suodgovorni za povredu patenta
ako uvoznik bez ovlatenja titulara patenta ili pravnog sljednika, stavi proizvod u promet.
Pod upotrebom proizvoda se smatra svaka radnja svrsishodnog koritenja proizvoda.
Kod sva tri ova navedena ovlatenja, iskljuiva ovlatenja titulara patenta su ograniena
institutom iscrpljenja ili konzumacije prava.
113. Ogranienja patenta
Zakon izriito propisuje kada odreena lica imaju pravo da koriste tui patentirani
pronalazak, a da time ne vrijeaju patent.
Za iscrpljenje ili konzumaciju prava bitno je da:
- Proizvod mora biti stavljen u promet od titulara ili pravnog sljednika,
- Trede lice mora pribaviti svojinu na tom proizvodu,
- Iscrpljuju se samo ovlatenja na nuenje, stavljanje u promet i upotrebu proizvoda,
- Ovlatenja se iscrpljuju samo na konkretnom primjerku proizvoda na kojem je svojinu
steklo trede lice i
- Do iscrpljenja dolazi samo na teritoriji drave i kojoj je proizvod stavljen u promet-tzv.
nacionalno iscrpljenje.
Iscrpljenje postoji ne samo u patentnom pravu, ved i kod ostalih iskljuivih prava
intelektualne svojine, uz odreene modifikacije.
114. Radnje koritenja pronalaska koje su u domenu zadovoljavanja linih nekomercijalnih
potreba pojedinca nisu od interesa za sistem patentne zatite, to je i razlog za njihovo
izuzimanje od dejstva patenta, pod uslovom da su svojstva: lino i nekomercijalno,
kumulativno ispunjeni.
Koritenje patentiranog pronalaska u svrhe istraivanja se odnosi samo na istraivanja koja
su tehnike prirode, a ne na ona koja su preteno ekonomske, socijalne ili druge prirode.
Koritenje patentiranog pronalaska radi pripremanja lijekova u apotekama na pojedinani
ljekarski recept, kao i radnja stavljanja tako spravljenog lijeka u promet, izuzete su iz
dejstva patenta.
Koritenje patentiranog pronalaska na transportnim sredstvima u meunarodnom
saobradaju je izuzeto iz dejstva patenta, a koje je ugraeno u zemaljsko, vodeno ili
vazduno prevozno sredstvo koje je registrovano u nekoj dravi lanici Parike konvencije,
a koje se npr. sluajno nalo na teritoriji BiH ili nekoj drugoj dravi lanici ove konvencije.
115. Pravo ranijeg korisnika pronalaska imamo najede kada rade dva ili vie lica
samostalno ili meusobno nezavisno i naine isti pronalazak. Sadrina prava ranijeg
korisnika svodi se na ovlatenje ranijeg korisnika da nastavi sa otpoetim koritenjem
pronalaska u svom pogonu ili preduzedu, s tim da ne moe proirivati vrstu i obim
koritenja pronalaska. Ovo pravo djeluje samo prema titularu patenta, pa nije iskljuive
prirode, ta se ne moe slobodno samostalno prenijeti, ved se moe prenijeti samo ako se
prenosi preduzede u cijelosti.
116. Prinudna licenca je subjektivno pravo na koritenje patentiranog pronalaska koje
trede lice stie na sopstveni zahtjev odlukom uprave za industrijsko vlasnitvo, ukoliko su
propisani zakonski uslovi, s tim da u BiH o izdavanju prinudne licence odluuje Sud BiH.
Osnovni uslov za prinudnu licencu je da nosilac patenta ne eli dobrovoljno da ustupi
licencu za koritenje svog patentiranog pronalaska. Npr. ako titular patenta uvozi u BiH
patentirane proizvode, ime se u najvedoj mjeri ili u cijelosti zadovoljava potranja za tim
proizvodom, tada nema osnova da se zahtjeva izdavanje prinudne licence po osnovu
nekoritenja ili nedovoljnog koritenja patentiranog pronalaska.
Ova licenca se ne moe izdati prije isteka roka od 4 godine od dana podnoenja prijave,
odn. 3 godine od dana priznanja patenta, ovisno od toga koji rok kasnije istie, a moe se i
ukinuti ako prestanu razlozi zbog kojih je izdata. Prinudna licenca moe biti samo
neiskljuiva ili relativna, a nosilac ove licence je duan titularu patenta da plada licencnu
naknadu.
117. Prinudna licenca u korist titulara prava zatite biljne sorte, kao to smo ved rekli, biljne
sorte se ne mogu tititi patentom, zbog ega je ustanovljeno jedno sui generis pravo-pravo
zatite biljne sorte.
Prinudna licenca u javnom interesu se izdaje u sluaju, prvo, neopravdano visokih cijena
proizvoda koji su dobijeni primjenom patentiranog pronalaska, to predstavlja oblik
zloupotrebe monopolskog poloaja na tritu i drugo, u kojima javni interes nalae da se
izda takva licenca, npr. u oblasti zdravstva, odbrane, zatite ivotne sredine i sl. Ova vrsta
licence nije uslovljena nekoritenjem ili nedovoljnim koritenjem pronalaska. Ona je isto
neiskljuiva i ne moe se prenositi, iuzev zajedno sa preduzedem. O izdavanju ove licence
odluuju u pravilu vlade drava, a u BiH, Sud BiH.
118. Ogranienje patenta u vezi sa biolokim materijalom se odnose na genum biljke ili
ivotinje, sekvencu gena, embrion, dijelove biljke ili ivotinje i njihove hormone i sl., pa
tutular ovog patenta, ima iskljuivo pravo na razmnoavanje individua, jer se njihovim
razmnoavanjem vri radnja proizvodnje patentiranog proizvoda. Ovo ogranienje se ne
odnosi jedino na lica koja su ovaj materijal kupila od titulara patenta ili lica koje on ovlasti,
a koriste ga za razmonoavanje na sopstvenom imanju, to znai da ga ne smije stavljati u
promet u svrhu daljeg razmnoavanja.
119. Pravo iga
ig je subjektivno pravo industrijske svojine koje za predmet zatite ima oznaku (znak,
marku) kojom titular iga obiljeava svoj proizvod ili uslugu u privrednom prometu u cilju
razlikovanja iste ili sline robe ili usluge drugog subjekta.
igom se ne titi intelektualno stvaralatvo, za razliku od patenta, jer za oznaku robe ili
usluge u prometu nije bitno da li je ona tvorevina ili nije, ved je bitna njena funkcija
oznaavanja.
ig je iskljuivo imovinsko pravo koje ovladuje svoga titulara da u privrednom prometu
koristi svoju zatidenu oznaku.
ig nastaje odlukom uprave za industrijsku svojinu i upisom u registar igova koji vodi isti
organ.
Ne postoji vremensko ogranienje trajanja iga, a u teritorijalnom pogledu, ig vai u dravi
iji organ ga je priznao i upisao u svoj registar.
120. Oznaka kao predmet zatite moe biti verbalna, grafika, trodimenzionalna ili
kombinovana. Verbalna-rijei, slova, brojevi ili kombinacija; Grafika- slike i boje ili
kombinacija slika i verbalnih oznaka; Trodimenzionalna- tijelo ili kombinacija sa verbalnom
oznakom. Doputena je zatita i zvunih oznaka pod uslovom da se mogu zabiljeiti notnim
zapisom.
Oznake mogu biti fantastine, jer same po sebi nemaju odreeno znaenje, npr. Kodak za
fotoopremu; ili grafizam ili tijelo koje ima opdepoznato znaenje, npr. izraz Dobro jutro
za margarin; ili figura jaguara u skoku za automobil Jaguar i sl.
121. Naelo specijalnosti predstavlja vezu izmeu oznake i odreene vste robe ili usluge.
Izuzetak od naela specijalnosti postoji kod tzv. uvenog-slavnog iga, pa u ovom sluaju
niko vie ne moe zatititi istu oznaku za bilo koju vrstu robe ili usluge. Ukoliko neko lice
neovlatenog koristi ovu vrstu iga, moe biti tueno zbog tzv. razvodnjavanja uvenog
iga.
Funkcije oznake su: 1. razlikovanje od istovrsne robe drugih subjekata, 2. ukazivanje na
porijeklo robe ili usluge, pa je funkcija oznake jedina zatiena na osnovu prava iga, 3.
garantna funkcija i 4. reklamna funkcija.
122. Nain sticanja iga se vri na dva naina: 1. Upotrebom oznake i 2. Registracijom.
Sticanje iga upotrebom oznake je posebnost anglosaksonskog prava, mada ne kao jedini
sistem. Dobar je, jer nastanak zatite uslovljava efektivnim funkcioniranjem oznake u
prometu, a nedostatak mu je jer se teko utvruje datum faktikog poetka koritenja
oznake.
Sticanje iga registracijom preovlauje u svijetu, a primjenjuje se i u BiH. Prednost mu je
zbog visokog stepena pravne sigurnosti, a nedostatak je zato to omogudava sticanje iga
bez efektivnog koritenja oznake u predmetu, to se moe prevazidi obavezom uvoenja
koritenja iga, jer bi u protivnom to znailo njegov prestanak.
123. Uslovi zatite moraju biti ispunjeni, odreeni i zakonom propisani, da bi odreena
oznaka bila zatidena igom.
Opdi uslov za zatitu oznake igom je njena podobnost da slui identifikaciji robe ili usluge
u cilju razlikovanja, to predstavlja distinktivnost oznake.
Uslovi zatite mogu bito pozitivni i negativni, ali uz to ima i onih ije je neispunjenje
apsolutna prepreka zatite, kao i onih ije je neispunjenje relativna, odnosno otklonjiva
prepreka zatite.
124. Apsolutni uslovi su:
1. Distinktivnost oznake koja predstavlja podobnost oznake da slui individualizaciji i
razlikovanju robe ili usluge jedog subjekta od iste ili sline robe ili usluge drugog subjekta.
Ovom uslovu se ne smije prilaziti suvie formalistiki i statino, jer postoje sluajevi u
kojima je nedistinktivna oznaka dugotrajnom i upornom upotrebom za obiljeavanje
odreene robe ili usluge stekla distinktivnost, npr. IBM za kancelarijske ureaje i
kompjutere, BMW za automobile i sl. Ima i obrnutih situacija, gdje su distinktivne oznake
postale opisne, npr. rije friider, kaladont i sl., danas oznaavaju vrstu robe, a nekad
su bile distinktivne i sluile za oznaavanje rashladnih ureaja, odnosno paste za zube.
2. Oznaka ne smije izazivati zabunu u prometu, jer da bi bila zatidena igom, ne smije biti
prevarna niti podobna da izazove zabludu kod uesnika u prometu o odreenim svojstvima
robe ili usluge koja se njome oznaava, npr. oznaka Snjeko za obudu koja nije otporna
na vodu i sl.
125.
3. Oznaka ne smije biti supratna zakonu ili moralu a odnosi se na rijei, slogane ili simbole ije
znaenje moe dovesti do pozivanja na ruenje ustavnog poretka, izazivanje nacionalne, vjeske ili
druge mrnje i sl., npr. nepristojne rijei i slike, imena i slike svetaca, vjerskih simbola i sl., ne mogu
se zatiti igom.
4. Oznaka ne smije sadravati zvanine znakove kvaliteta, pa se takve oznake ne mogu tititi igom,
niti se moe stedi ig za oznaku koja u sebi sadri zvanini znak kvalitete.
126.
Relativni uslovi su:
1. Oznaka ne smije biti istovjetna ili slina sa ranije zatidenom oznakom drugog lica za istu ili
slinu vrstu robe ili usluge, to je analogno patentnom pravu, jer prvonstvo zatite i u
igovnom pravu ima lice koje je ranije podnijelo prijavu iga.
2. Oznaka ne smije biti istovjetna ili slina sa ranije prijavljenom oznakom drugog lica za istu
ili slinu vrstu robe ili usluge, s tim da saglasnost podnosioca ranije prijave otklanja ovu
prepreku.
3. Oznaka ne smije biti istovjetna ili slina oznaci drugog lica, koja je nesumnjivo poznata
uesnicima u prometu ali nije prijavljena niti registrovana kao ig, to se naziva notornim
oznakama, pa se u meunarodnom pravu ovakve oznake tite kao da su registrovane, a
prepreka se moe otkloniti kao i u prethodnom sluaju-saglasnodu.
127.
4. Oznaka ne smije biti istovjetna ili slina uvenoj oznaci, bez obzira na vrstu robe ili usluge, jer
uvena oznaka, bez obzira da li je zatidena igom ili nije, probija naelo specijalnosti tako to se
vie ne vezuje samo za odreenu vrstu robe ili usluge koji se njome oznaavaju. Ukoliko uvena
oznaka nije zatidena igom, na nju se primjenjuju pravila o suzbijanju nelojalne konkurencije, a
saglasnost titulara uvenog iga, otklanja ovu prepreku.
5. Oznaka ne smije sadravati niti podravati naziv ili obiljeje drave ili meunarodne organizacije,
ime ili lik ive, umrle ili znamenite linosti, a eventualna saglasnost, omogudava zatitu igom i
takvih oznaka.
6. Oznakom se ne smije povrjeivati autorsko pravo ili pravo industrijske svojine drugog lica, izuzev
kod date saglasnosti.
128. Subjekt zatite kod prava iga
Pravo na zatitu oznake igom ima svako fiziko ili pravno lice, mada su to najede pravna
lica, ali ima i fizikih lica koja su vlasnici zanatskih i trgovakih radnji. Za ovu zatitu nije
bitno da li subjekt obavlja bilo kakvu privrednu aktivnost i da li to ini u zemlji ili u
inozemstvu, jer uprava za industrijsku svojinu nije ovlatena da provjerava okolnost
privredne aktivnosti.
U savremenoj mareketinkoj praksi se prvo odabere ili naini oznaka, podnese prijava iga,
izvri propagandna aktivnost, a tek zatim pristupi proizvodnji i prometu robe ili usluge.
ig za oznaku ije se koritenje tek planira zove se rezervni ig.
Ako ig slui kao pravno sredstvo za onemogudavanje drugih lica da koriste istu ili slinu
oznaku, takav ig se zove defanzivni ili barani ig, a nekoritenje iga predstavlja razlog za
njegov prestanak.
129. Ako je titular iga jedno lice, taj se ig zove individualni ig, a ako igovi koji slue
vedem broju subjekata za oznaavanje njihove robe ili usluge u prometu, to je onda
kolektivni ig i ig garancije (certifikacioni ig). Kolektivni ig je ig pravnog lica koje u svom
sastavu ima dva ili vie manjih pravnih lica. ig garancije pravnog lica je za odreeni oblik
udruivanja lanova koji posluju sa robom ili uslugom, ali, po pravilu, nisu privredni
subjekti. U aktu o igu garancije navode se uslovi koritenja istog, a odnose se na
jednoobraznost kvalitete proizvoda ili usluga, tehnologije proizvodnje, porijekla proizvoda
ili sirovina i sl.
Pravo na zatitu ima privredni subjekt koji je prvi podnio prijavu iga, to znai, ako dva ili
vie savjesnih lica prijave istu ili slinu oznaku za istu ili slinu robu ili uslugu, pravo
prvenstva zatite ima prvi podnosilac prijave.
Ukoliko uprava propusti da zapazi koritenje notorne oznake za istu ili slinu vrstu robe ili
usluge, korisnik notorne oznake je ovlaten da tubom osporava ig, koja u sutini
prdstavlja tubu za priznanje prava na zatitu na koju ima pravo korisnik notorne oznake,
bez obzira to nije podnio prijavu iga. Ova tuba zastarjeva u roku od 5 godina od upisa
iga tuenog u registar.
130. Specifinosti postupka za priznanje iga
Postupak se pokrede prijavom upravi, a sadri: zahtjev za priznanje iga, reprodukciju
oznake koja se eli zatiti i spisak robe ili usluga na koje se oznaka odnosi.
Mogude je da se datum podnoenja prijave i datum prvenstva prijave ne poklapaju, a to je
u sluaju ako podnosilac prijave koristi pravo meunarodnog prvenstva ili pravo izlobenog
prvenstva, to je ustanovljeno odredbama Parike konvencije za zatitu industrijske
svojine.
Pravo meunarodnog prvenstva pripada licu koje je u jednoj dravi lanici konvencije
podnijelo prvu urednu prijavu za zatitu odreene oznake, pa je tada to isto lice ovlateno
da u bilo kojoj drugoj dravi lanici konvencije zatraiti da mu se prizna prvenstvo zatite
od datuma podnoenja prve prijave, ako je to uinilo o roku od 6 mjeseci, sa istim
sadrajem u odnosu na prvu prijavu. Uz ovu prijavu, u roku od 3 mjeseca, treba dostaviti
ovjeren prepis i prevod prve prijave.
131. Pravo izlobenog prvenstva pripada licu koje je u jednoj dravi lanici konvencije prvi
put koristilo oznaku za obiljeavanje vrste robe ili usluge na zvanino priznatom
meunarodnom sajmu ili izlobi, pa je tada ovlateno da u bilo kojoj drugoj dravi lanici, u
kojoj je u roku od naredna 3 mjeseca podnijelo prijavu iga za istu oznaku i istu vrstu robe
ili usluge, zatraiti da mu se prizna prvenstvo zatite od datuma prvog koritenja oznake na
sajmu odn. izlobi. Uz ovaj zahtjev treba priloiti potvrdu o meunarodnom karakteru
sajma ili izlobe, podatke o sajmu ili izlobi, kao i podatke o datumu prvog koritenja
oznake. Ako je prijava uredna, to provjerava uprava, pristupa se sutinskom ispitivanju
prijave.
Uprava za industrijsku svojinu upisuje ig u registar igova, objavljuje ga u slubenom
glasilu, a titularu iga izdaje ispravu o igu.
132.
Nastanak iga je vezan za donoenje rjeenja uprave za industrijsku svojinu o priznanju iga
i upisom iga u registar igova, s tim da se poetak pravnog dejstva rauna od dana
podnoenja prijave, pod uslovom da ig, po okonanju postupka zatite, zaista bude
priznat.
ig je pravo koje nije vremenski ogranieno pod uslovom da se za njegovo odravanje
upladuju takse u propisanim rokovima.
133. Prestanak iga
Prestanak sa dejstvom ex nunc nastupa u sluaju:
- Neplaanje taksi je obaveza za titulara iga da svakih 10 godina upladuje taksu za
odravanje iga u vanosti, a proputanjem, ig prestaje. Ako titular neplati taksu, uprava
de pozvati nosioca licence, zaloga i sl. da u roku od 6 mjeseci od obavjetenja uplati taksu,
te tako odri ig u vanosti, a time i svoje pravo. Ako taksa nije pladena, ostavljena je i tada
mogudnost titularu iga da, u roku od jedne godine od prestanka iga, podnese prijavu za
ponovnu registraciju iga na svoje ime.
- Titular iga se moe pismenom izjavom upudenom upravi za industrijsko vlasnitvo odredi
svog iga, a ako je u registar upisana licenca, zaloga i sl. na ime drugog lica, do odricanja
moe dodi tek ako se to lice sa time saglasi.
- 134. ig prestaje smrdu titulara-fizikog lica, osim ako je preao na nasljednike, a kod
pravnog lica, prestankom ako nema pravnog sljednika.
- U BiH, ukoliko se registrovani ig ne koristi iz neopravdanih razloga due od 5 godina od
registracije, odn. od dana posljednjeg koritenja, donosi se rjeenje o prestanku iga.
Prestanak sa dejstvom ex tunc nastupa u sluaju:
- Ponitaj nastupa iako je ig priznat, a da pri tome nisu bili ispunjeni svi zakonom propisani
uslovi za priznanje, uprava je tada duna ex officio ili na prijedlog zainteresovanog lica ili
javnog tuioca ponititi ig.
Ako se ponitenje trai zbog neispunjenja relativnih uslova, tada postupak moe pokrenuti
samo lice koje je titular iga odn. korisnik oznake zbog koje se ig ponitava. Ovo lice gubi pravo da
trai ponitaj iga, ukoliko je titular iga savjestan, o ono je vie od 5 godina toleriralo koritenje
tog iga.
Mogude je i samo djelimino ponitenje iga i to samo za odreenu vrstu robe ili usluge.
135. Sadrina zatite
ig je, kao to smo rekli, subjektivno pravo imovinskog karaktera.
Iskljuiva ovlatenja titulara iga su:
- Obiljeavanje robe zatidenom oznakom,
- Stavljanje robe u promet obiljeene zatidenom oznakom, je kao i u patentnom pravu,
ogranieno institutom iscrpljenja ili konzumacije prava. Ali, za razliku od patentnog prava,
u kojem preovlauje princip nacionalnog iscrpljenja, ovdje pretean broj drava prihvata
princip meunarodnog iscrpljenja iga i
- Koritenje zatidene oznake na katalozima, prospektima, oglasima i sl., kao i najnoviji oblik
koritenja zatidene oznake, u vidu internet adrese.
136. Ogranienja iga
Titular iga ne moe zabraniti koritenje zatidenog ili slinog znaka licu koje ga koristi za
oznaavanje svoje robe ili usluge, ako taj znak predstavlja njegovu firmu ili trgovako ime,
koji su steeni na savjestan nain prije podnoenja odnosno prvenstva prijave iga i
Titualr iga ne moe zabraniti drugome da u skladu sa dobrim poslovnim obiajima koristi u
prometu: svoje ime i adresu, naznaku vrste robe, njenog svojstva, koliine, porijekla ili
namjene, kao i igom zatideni znak, ako je to u funkciji naznaenja namjene robe ili usluge,
a naroito ako je rije o rezervnim dijelovima ili priboru.
U ogranienja iga mogu se ubrojiti: institut iscrpljenja prava i zabrana prometa
kolektivnog iga i iga garancije.
137. Obim zatite iga
Opasnost od stvaranja zabune u prometu o porijeklu robe ili usluge ima kljunu ulogu u
odreivanju obima zatite koju ig prua svom titularu.
Zabuna moe biti neposredna i posredna, a nastaje kada su oznake identine ili sline, kod
slinih roba ili usluga i sl.
- Neposredna zabuna postoji kad uesnici u prometu pogreno vjeruju da roba ili usluga
potie od titulara iga, a ne od subjekta koji je tu robu ili uslugu doista oznaio i stavio u
promet.
- Posredna zabuna postoji kad uesnici u prometu pogreno vjeruju da izmeu titulara iga i
subjekta koji je oznaio i pustio u promet odreenu robu ili uslugu postoji odreena
organizaciona povezanost, odreeni odnos poslovne saradnje i sl.
138. Pravo zatite oznake geografskog porijekla
Kad geografsko porijeklo robe preporuuje tu robu potroaima, npr. vicarski sat, kotski
viski, cejlonski aj i sl.,onda se roba lake, skuplje i masovnije prodaje.
Oznake geografskog porijekla se dijele u dvije vrste i to: 1. Imena porijekla i 2. Geografske
oznake, ovisno od stepena ispunjenosti odreenih uslova u postupku zatite.
S obzirom na slinost pravne prirode kolektivnog iga i prava na geografsku oznaku
porijekla, u praksi je moguda zatita geografskog porijekla putem kolektivnog iga. Dakle,
vie subjekata ija robe potie sa odreenog geografskog lokaliteta i ima propisana
kvalitativna svojstva vezana za taj lokalitet, mogu se udruiti u odgovarajudu formu
pravnog subjekta i registrovati naziv tog lokaliteta kao kolektivni ig.
139. Oznaka geografskog porijekla kao predmeta zatite
Predmet zatite je ime ili naziv odreenog geografskog lokaliteta, a moe biti naselje,
planina, uma, visoravan, ostrvo, region, a moe biti i cijela drava, ako je mala pa se cijeli
lokalitet moe zatiti, npr. Kuba za duhan ili Cejlon za aj.
Funkcija oznake geografskog porijekla se analogno titi kao i oznaka koja se titi igom, pa
zato i ovdje vai naelo specijalnosti oznake, to znai da se i ova oznaka mora odnositi na
odreenu vrstu robe ili usluge.
Kod prava zatite oznake geografskog porijekla nema kategorije uvenih oznaka, zbog ega
nema ni izuzetaka od naela specijalnosti, te je rije o oznaci koja ukazuje na geografski
lokalitet sa kojeg roba ili usluga doista potie.
140. Uslovi zatite
Za zatitu oznake geografskog porijekla, neophodno je da se ispune zakonom propisani
uslovi, koji mogu biti pozitivni i negativni, kao to su:
- Oznaka ne smije biti suprotna zakonu ili moralu,
- Oznaka ne smije predstavljati naziv biljne sorte ili ivotinjske pasmine, ali kako se po
pravilu biljke i ivotinje uzgajaju u raznim krajevima svijeta, onda je opravdano da ih svako
ko ih prodaje, gaji ili koristi ima pravo da naziva njihovim imenom, a da pri tome ne vrijea
pravo zatite oznake geografskog porijekla,
- Oznaka ne smije svojim izgledom ili sadrajem da stvori zabunu kod potroaa u pogledu
prirode i karakteristika proizvoda,
- Ne smije stvarati zabunu da proizvod potie iz druge drave, regina ili drugog lokaliteta, jer
u raznim krajevima svijeta postoje lokaliteti sa istim ili veoma slinim nazivom, npr. Pariz u
Arizoni i Pariz u Francuskoj,
- 141. Oznaka usljed duge upotrebe, ne smije biti generina, npr. ako bi proizvoa iz Pariza
htio da registruje naziv Parizer, on ne bi uspio, jer je ta oznaka postala generiki naziv za
tu vrstu robe,
- Oznaka mora biti predmet vaede zatite i koristiti se u dravi porijekla, pa da bi inostrana
oznaka bila zatidena, mora prethodno biti zatidena i koristiti se u dravi porijekla,
- Uzrona veza izmeu odreenih kvalitativnih svojstava robe ili usluge i geografskog
lokaliteta sa kojeg roba potie. Pa npr. kod imena porijekla uslov je da roba ili usluga
duguje svoje specifine karakteristike iskljuivo prirodnim ili/i drutvenim osobenostima
mjesta svog porijekla. Kod geografskih oznaka dovoljno je da konkretan proizvod u pogledu
svog kvaliteta odgovara reputaciji koju ta vrsta proizvoda uiva kod potroaa, ukoliko
potie sa tog lokaliteta. Zbog toga, dovoljno je da se na tom lokalitetu odvija bar faza
pripreme, proizvodnje ili obrade proizvoda, koja mu daje prepoznatljiv specifian kvalitet.
142.
Subjekt zatite moe biti titular subjektivnog prava za zatitu oznake geografskog porijekla
kao fiziko ili pravno lice, a moe biti i udruenje takvih lica.
U pravu zatite oznake geografskog porijekla nema defanzivnih ili rezervnih oznaka, niti
postoji obaveza koritenja zatidene oznake, kao to je u pravu iga.
Pravo na zatitu moe da ima vie subjekata za istu oznaku geografskog porijekla, odnosno
za istu robu ili uslugu, zbog ega princip prvenstva nema nikakvog znaaja.
Postupak sticanja zatite oznake geografskog porijekla je spesifian u odnosu na druge
oblasti prava industrijske svojine. Ostvaruje se u dvije faze: 1. U prvoj fazi se registruje
odnosno ustanovljuje oznaka geografskog porijekla i 2. U drugoj fazi se vri priznanje
subjektivnog prava na zatitu oznake geografskog porijekla. Obje faze se sprovode pred
upravom za zatitu industrijske svojine.
143. Prvu fazu registracije moe da pokrene: fiziko ili pravno lice koje smatra da ima pravo
na zatitu, potom, udruenje takvih subjekata i strani subjekt ako je oznaka geografskog
porijekla ved registrovana u inostranoj zemlji porijekla.
Postupak se pokrede prijavom koja sadri: zahtjev za ustanovljenje imena porijekla ili
geografske oznake, podatke o geografskom lokalitetu i podatke o specifinim
karakteristikama proizvoda odnosno usluge, a ako se trai uastanovljenje imena porijekla,
onda prijava sadri i dokaz o izvrenoj kontroli kvalitete proizvoda.
Ako je zatraeno ustanovljenje imena porijekla, pa se utvrdi da za to ne postoje uslovi, ali
postoje uslovi za geografsku oznaku, podnosilac prijave moe preinaiti prijavu.
Kada uprava upie oznaku u registar imena porijekla ili geografskih oznaka i objavi tu
injenicu u slubenom glasilu, to jo uvijek ne znai da postoji subjektivno pravo zatite
oznake geografskog porijekla, jer tada lice koje ima pravo na zatitu podnosi upravi prijavu
za priznanje svojstva ovlatenog korisnika-to predstavlja subjektivno pravo zatite.
144. Nastanak i trajanje prava geografske oznake porijekla poinje donoenjem rjeenja i
upisom u registar, a ne od dana podnoenja prijave, kao to je sluaj kod ostalih prava
industrijske svojine. Ovo pravo nema roka trajanja, ali postoji obaveza da se obnavlja svake
tri godine.
Kod ovog prava postoji jasna razlika izmeu prestanka registracije oznake geografskog
porijekla i prestanka svojstva ovlatenog korisnika.
Prestanak registracije oznake geografskog porijekla ex nunc nastaje iz dva razloga: 1. Prvi
se tie registrovanja inostrane oznake na osnovu registracije u zemlji porijekla, pa doe do
prestanka registracije u zemlji porijekla, 2. Drugi razlog je pretvaranje registrovane oznake
geografskog porijekla u generiku oznaku, ime ona gubi svoju funkciju.
Ovaj drugi razlog ima dva bitna ogranienja: 1. Oznaka koja je registrovana na osnovu
registracije u zemlji porijekla, ne moe prestati dok traje u zemlji porijekla i 2. Ime porijekla
se ne moe pretvoriti u generiku oznaku, to znai da registracija imena porijekla ne moe
prestati iz tog razloga.
Prestanak ex tunc, odnosno oglaavanje rjeenja nitavnim nastaje ako se dokae da nisu
ispunjeni uslovi za registraciju.
145.
Prestanak svojstva ovlatenog korisnika ex nunc je sa dejstvo pro futuro, npr. zbog:
odricanjem od prava pisanom izjavom, proputanjem obnavljanja prava, smrt fizikog i
prestanak pravnog lica ako nema pravnih sljednika, prestankom registracije oznake
geografskog porijekla i sl.
Prestanak ex tunc nastaje na osnovu prijedloga zainteresovanog lica, po osnovu kojeg
uprava za industrijsko vlasnitvo vodi postupak za oglaavanje nitavnim rjeenja o
priznanju svojstva ovlatenog korisnika, te se nakon toga to rjeenje upisuje u odgovarajudi
registar i slubeno se objavljuje.
Subjektivno pravo zatite oznake geografskog porijekla ovladuje svog titulara da koristi
oznaku u privrednom prometu, ali i da zabrani drugima da to ine. to se tie ovlatenja,
postoji potpuna analogija sa ovlatenjima titulara iga. Ali, ovo subjektivno pravo
ovlatenog korisnika nije u prometu, pa ne moe biti predmet ugovora o licenci, franizi ili
zalozi iz istih zaloga koji vae za zabranu prometa kolektivnog iga i iga garancije.
Titular prava je ovlaten da tredim licima zabrani ne samo koritenje registrovane oznake,
ved i iste ili sline kojima se oznaava roba ili usluga.
146. Pravo zatite dizajna
Dizajn ima estetsku funkciju, ali i funkciju razlikovanja robe jednog privrednog subjekta od
iste robe drugog subjekta, zbog ega u pravu zatite dizajna ima i elemenata autorskog
prava i prava iga, to ga zajedno sa pravom iga i pravom oznake geografskog porijekla,
podvodi pod pojam pravo znakova razlikovanja.
Subjektivno pravo zatite dizajna je kao apsolutno-iskljuivo pravo vremenski ogranieno,
te ovladuje svog titulara da privredno koristi zatideni dizajn i da zabrani drugima da to
ine.
147. Dizajn kao predmet zatite
Dizajn je trodimenzionalan, npr. okvir za naoale, stona lampa i sl. ili dvodimenzionaln, npr.
ara na haljini ili dilimu, to znai da je dizajn vizuelna pojava proizvoda.
Proizvod na kojem je dizajn primjenjen moe biti industrijski ili zanatski, ali on moe biti i
dio sloenog proizvoda ili sam sloen proizvod, to znai da je sutina dizajna da bude
prenesen na industrijski ili zanatski proizvod.
Povezanost predmeta zatite sa konkretnim industrijskim ili zanatskim proizvodom, znai
da i u pravu zatite dizajna postoji naelo specijalnosti.
Kako je dizajn nematerijalno dobro, to znai da materijal od kojeg je jedan predmet
nainjen, u pravilu, nije obuhvaden predmetom zatite. Samo izuzetno, ako je materijal
takav da utie na spoljnji oblik proizvoda, onda i taj vizuelni efekat, a ne materijal sam po
sebi, biva obuhvaden predmetom zatite.
148. Iz zatite je iskljuen dizajn koji je odreen iskljuivo funkcijom proizvoda, jer je
smisao zatite spoljnjeg oblika proizvoda u tome da se titularu omogudi da jedino on moe
da proizvodi predmet zatidenog oblika, a ne da mu se obezbjedi da proizvodi vrstu
predmeta na koji se zatideni oblik odnosi.
Iz zatite je iskljuen i dizajn koji se odnosi na proizvod koji nije dostupan pogledu, pa
proizvod koji je sastavni dio sloenog proizvoda, npr. rezervoar za gorivo u automobilu, nije
predmet zatite.
149. Uslovi zatite dizajna
Zakonom su propisani uslovi zatite dizajna, kao to su:
- Novost dizajna, to znai da je neophodno da dizajn bude nov, kao to je i u patentnom
pravu. Prilikom procjene identinosti, a posebno bitne slinosti odnosno razliitosti,
relevantan je sud koji o tome na prvi pogled ima informirani korisnik. Po analogiji sa
patentnim pravom, i u pravu zatite dizajna postoji fikcija da je dizajn nov, iako je objavljen
prije podnoenja prijave, ali u periodu od najvie 12 mjeseci prije podnoenja prijave ili
protivpravnog objavljivanja od strane tredeg lica.
- Individualnost dizajna je drugi uslov za njegovu zatitu. Pojam individualnosti je po
znaenju jednak ili vrlo slian pojmu originalnosti u autorskom pravu.
150.
Ostali uslovi zatite dizajna su: ne smije biti suprotan zakonu ili moralu, ne smije vrijeati
starije pravo intelektualnog vlasnitva drugog lica i ne smije sadravati ni podravati naziv
ili obiljeje drave ili meunarodne organizacije ili ime i lik ive i umrle ili znamenite
linosti. Ova dva zadnje navedena uslova imaju karakter relativne smetnje za zatitu, jer se
mogu otkloniti pribavljanjem odgovarajude dozvole.
Izvorni subjekt zatite je fiziko lice koje je nainilo dizajn, pa se oznaava kao autor, mada
to ne znai da ima i autorskopravnu zatitu, o emu demo kasnije.
Autor ima iskljuivo ovlatenje da podnese prijavu dizajna, to je njegovo imovinsko pravo,
zbog ega moe biti preneseno pravnim poslom inter vivos i mortis causae. Autorov pravni
sljednik, kao subjekt zatite, moe biti fiziko i pravno lice.
151. Pravo na zatitu pripada autoru dizajna koji je prvi podnio prijavu za zatitu, jer ovdje
postoji mogudnost da dva autora, radedi neovisno jedan od drugoga, naine iste ili bitno
sline dizajne.
Zato, jedino pravno sredstvo na osnovu kojeg se moe utvrditi da podnosilac prijave,
odnosno nosilac priznatog prava zatite dizajna nije ovlateno lice-nije autor ni autorov
pravni sljednik, jeste tuba za osporavanje prava na zatitu, koja je u svemu analogna tubi
za osporavanje patenta.
152. Specifinosti postupka za priznanje prava zatite dizajna
Postupak se pokrede prijavom koja sadri: zahtjev za priznanje prava, opis predmeta zatite
i prikaz predmeta zatite.
Jednim zahtjevom se moe traiti zatita za jedan ili do sto dizajna, pod uslovom da su
svrstani u istu klasu robe prema Lokarnskom aranmanu o ustanovljenju meunarodne
klasifikacije industrijskog dizajna iz 1968. godine.
U pravilu, pravo na zatitu ima ono lice koje je prvo podnijelo prijavu za zatitu, pa se, u
naelu, i datum podnoenja prijave i datum prvenstva poklapaju.
Datum prvenstva prethodi datumu podnoenja prijave samo u sluaju prava
meunarodnog prvenstva ili prava izlobenog prvenstva, garantovanih Parikom
konvencijom za zatitu industrijske svojine, a to je analogno istom pravu kao kod zatite
patenta.
153. Nakon provjere formalne urednosti prijave, uprava pristupa ispitivanju ispunjenosti
materijalnih uslova za zatitu. U toj fazi postupka, mogude je pretvoriti prijavu dizajna u
prijavu malog patenta, dakle patenta skraenog roka trajanja.
Ako pravo zatite dizajna bude priznato, uprava ga upisuje u odgovarajudi registar, a
titularu prava izdaje ispravu o priznatom pravu.
Dakle, pravo zatite dizajna nastaje donoenjem rjeenja o priznanju prava i upisom u
odgovarajudi registar uprave za industrijsko vlasnitvo.
Trajanje prava je ogranieno na rok od 25 godina, s tim to se poetak roka rauna od dana
podnoenja prijave, a ne od datuma prvenstva.
Svi problemi vezani za zatitu dizajna se rjeavaju analogno odgovarajudim pravilima iz
patentnog prava.
154. Prestanak prava zatite dizajna
Pravo zatite dizajna prestaje sa dejstvom ex nunc u sluaju: neplaanja taksi za odravanje
prava u vanosti, odricanja titulara od prava, smrdu fizikog ili prestankom pravnog lica-
ako nema pravnih sljednika.
Pravo zatite dizajna prestaje sa dejstvom ex tunc u sluaju ponitenja prava do ega dolazi
ako u trenutku podnoenja prijave nisu bili ispunjeni zakonom propisani materijalni uslovi
za priznanje prava, to utvruje uprava za industrijsku svojinu.
155. to se tie sadrine zatite, pravo zatite dizajna je iskljuivo-apsolutno i imovinsko
subjektivno pravo, koje ovladuje svog titulara da jedino on privredno koristi zatideni
dizajn i da zabrani svima drugima da to ine.
Iskljuiva imovinskopravna ovlatenja koja ima titular prava zatite dizajna su ista kao kod
zatite patenta i iga.
Postoje ogranienja subjektivnog prava titulara dizajna u korist tredih lica, pa treda lica
imaju pravo da slobodno, npr. koriste tui zatideni dizajn u nekomercijalne ili
eksperimentalne svrhe, ili u svrhu poduavanja ili citiranja i sl.
Titular prava ima iskljuivo ovlatenje da privredno koristi samo zatideni dizajn, dok je
ovlaten da se suprostavi drugima koji koriste ne samo isti dizajn, ved i onima koji koriste
slian, zbog ega se mutatis mutandis pravila iz prava iga mogu primjeniti u pravu dizajna.
156. Odnos izmeu prava zatite dizajna i autorskog prava
Dizajn je zahvaden dvjema oblastima prava intelektualnog vlasnitva: pravom zatite
dizajna i autorskim pravom, zbog ega dolazi do kumulacije svojstva autorskog djela i
dizajna u istoj intelektualnoj tvorevini.
U manjem broju zemalja, gdje spada i BiH, postoji sistem kumulacije zatite, to znai da
autorsko pravo i pravo zatite dizajna ne iskljuuju jedno drugo. Kljuni smisao kumulacije
je u tome da poslije isteka roka ili prestanka prava zatite dizajna, autorskopravna zatita
nastavlja da postoji do isteka roka autorskopravne zatite.
157. Pravo zatite topografije integriranog kola
Rije je o relativno novom obliku zatite industrijske svojine koji je nastao 80-etih godina
XX stoljeda.
Topografija je izraz koji oznaava prostorni raspored elemenata integriranog kola na
jednom ipu, a integrirano kolo je elektronsko kolo ija je glavna karakteristika njegova
kompaktnost, odnosno gusto pakovanje njegovih sastavnih dijelova na malom komadu
poluprovodnog materijala.
Subjektivno pravo zatite topografije integriranog kola je iskljuivo imovinsko pravo koje se
stie u upravnom postupku i vremenski je ogranienog trajanja.
158.
Predmet zatite kod topografije integriranog kola nije poluprovodni materijal sa
integriranim kolom, ved topografija integriranog kola, kao nematerijalno dobro.
Kad su u pitanju uslovi zatite, topografija kao cjelina, ne smije biti opdepoznata meu
kreatorima topografija i proizvoaima poluprovodnikih integriranih kola u trenutku
nastanka topografije.
Uslov za zatitu je da se zatrai u zakonom propisanom roku, i to: 1. Dvije godine od dana
prvog privrednog koritenja topografije bilo gdje u svijetu ili 2. Petnaest godina od dana
njenog nastanka, ako topografija nije privredno koritena.
Izvorni subjekt zatite je fiziko lice, kao stvaralac topografije. Sve do podnoenja prijave za
zatitu topografije, njen autor ima neiskljuivo ili relativno pravo da je koristi i iskljuivo
pravo da podnese prijavu za zatitu. On to svoje pravo moe prenijeti na drugoga pravnim
poslom ili nasljeivanjem, s tim da autor topografije ima i jedno linopravno ovlatenje
koje se tie naznaenja svoga imena.
159.
Specifinosti postupka priznanja prava zatite topografije integriranog kola se sastoji u
tome to autor ili njegov pravni sljednik pokrede postupak za zatitu podnoenjem prijave
upravi, s tim da se jednom prijavom moe traiti zatita samo za jednu topografiju.
Kljuna specifinost postupka je u tome to je podnosilac prijave ovlaten da zahtjeva da se
odreeni dijelovi iz grafikog ili drugog prikaza topografije slubeno ne objavljuju, odnosno
ostanu poslovna tajna podnosioca prijave.
Za priznanje subjektivnog prava zatite, dovoljno je da je prijava uredna, jer se sutinskom
ispitivanju pristupa tek kad i ako bude pokrenut postupak za ponitaj priznatog prava
zatite topografije integriranog kola zbog neispunjenja materijalnih uslova za zatitu.
160.
Pravo zatite topografije integriranog kola nastaje rjeenjem uprave za industrijsku svojinu
o priznanju prava i upisom prava u registar.
Ovo pravo traje 10 godina od dana podnoenja prijave ili od dana prvog privrednog
koritenja topografije, ovisno od toga koji je dan raniji.
Pravo zatite topografije integriranog kola prestaje sa dejstvom ex nunc u sluaju:
odricanja od prava, smrdu fizikog odn. prestankom pravnog lica, ukoliko pravo nije prelo
na pravne sljednike.
Isto pravo prestaje sa dejstvom ex tunc u sluaju ponitaja prava, odnosno kad u momentu
podnoenja prijave nisu bili ispunjeni zakonom propisani materijalni uslovi za priznanje
prava.
Subjektivno pravo zatite topografije integriranog kola je iskljuive i imovinske prirode, pa
je i ono podlono nekolicini ogranienja u korist tredih lica, u koja spada i iscrpljenje ili
konzumacija prava.
161. Pravo zatite biljnih sorti
Stvaranje novih biljnih sorti nalae potrebu da se zatiti intelektualna svojina na novim
biljnim sortama, pa je zato za zatitu biljnih sorti ustanovljeno jedno sui generis pravo, koje
se razlikuje od patenta u pogledu premeta zatite, uslova zatite, sadrine i ogranienja
zatite, kao i roka trajanja.
Da bi bilo rije o sorti, neophodno je da grupa biljaka bude pogodna da se razmnoava i da
potomstvo u neodreenom broju narednih generacija ima iste karakteristike. Ako je to
sluaj, onda sorta dobija ime, npr. Sovignon, Merlot i sl. i pod tim imenima se uzgaja i
koristi.
Uslovi zatite biljne sorte su: novost (na dan podnoenja prijave, biljna sorta mora biti
nova); distinktivnost (jasno se razlikuje od bilo koje druge biljne sorte koja je opdepoznata);
homogenost (biljne individue imaju ujednaene karakteristike) i stabilnost (sorta ostaje
nepromjenjena poslije viekratnih ciklusa razmnoavanja).
162.
Subjekt zatite je stvaralac biljne sorte, a kako je biljna sorta intelektualna tvorevina, to
znai da samo fizika lica mogu biti izvorni titulari prava na zatitu.
Kako je subjektivno pravo zatite nove biljne sorte imovinske prirode, pa se nalazi u
prometu, to derivativni titular prava moe biti fiziko ili pravno lice.
Postupak sticanja subjektivnog prava je podijeljen izmeu uprave za industrijsku svojinu i
ministarstva poljoprivrede, a postupak se pokrede prijavom na tipiziranom obrascu.
Isto kao i u patentnom pravu, podnosilac prijave ima pravo na meunarodno prvenstvo-
prvenstvo mu se priznaje od datuma podnoenja prve prijave.
Rjeenje o priznanju prava zatite biljne sorte se upisuje u registar, ime se konstituie
subjektivno pravo zatite biljne sorte.
163.
Prestanak prava ex nunc vezan je za nekoliko injenica:
1. Minimalan rok zatite po Konvenciji o zatiti biljnih sorti iznosi 20 godina od priznanja
prava, odnosno 25 godina od priznanja prava za sorte drveda i vinove loze. U zemljama
Evropske unije ti rokovi su produeni za 5 godina, pa istekom ovih rokova prestaje
subjektivno pravo zatite biljne sorte.
2. Nepladanje taksi u propisanom roku dovodi do prestanka subjektivnog prava.
3. Pisana izjava titulara prava o odricanju od svoga prava, vodi prestanku prava.
4. Ako se izgubi homogenost i/ili stabilnost biljne sorte, time prestaju uslovi za nastavak
trajanja njene zatite. Ako titular ovog prava ne dostavlja reprodukcioni materijal na
zahtjev nadlenog organa u propisanom roku, to vodi prestanku prava i
5. Ukoliko se titular prava ne odazove pozivu da u propisanom roku predloi novo ime sorte,
pravo zatite te sorte prestaje.
164.
Prestanak prava ex tunc nastupa donoenjem rjeenja o ponitenju priznatog prva, ako na
dan podnoenja prijave nisu bili ispunjeni uslovi za zatitu biljne sorte ili ako lice nije
stvaralac sorte ili njegov pravni sljednik.
Subjektivno pravo zatite biljne sorte ovladuje svoga titulara da se njome koristi.
Obim zatite biljne sorte se odnosi na reprodukcioni materijal, plodove i industrijske ili
zanatske proizvode nainjene od reprodukcionog materijala i/ili plodova sorte.
Zatita se ne odnosi samo na zatidenu biljnu sortu, ved i na slinu, izvedenu i sortu ija
proizvodnja zahtjeva stalno koritenje zatidene sorte.
Zbog ogranienja prava, pravo zatite biljne sorte ne djeluje prema licima koja koriste sortu
za: line i nekomercijalne svrhe, svrhe istraivanja, radi dobijanja druge sorte i kad
poljoprivrednici plodove etve koriste kao reprodukcioni materijal za narednu sjetvu.
Pravo zatite moe biti ogranieno i u javnom interesu, dakle, prinudna licenca u javnom
interesu uz pravinu naknadu titularu prava, kao i iscrpljenje ili konzumacija prava.
165. PROMET ISKLJUIVIH PRAVA INTELEKTUALNE SVOJINE
LINOPRAVNA OVLATENJA
Kao to znate, autor i interpretator imaju vie sloenih linopravnih ovlatenja jer su
autorsko djelo i interpretacija intelektualne tvorevine. Suprotno, pronalaza, autor dizajna,
autor topografije integriranog kola i stvaralac biljne sorte imaju samo po jedno linopravno
ovlatenje-da im ime bude navedeno u prijavi za zatitu.
Linopravna ovlatenja vezana su za linost i ne mogu se prenositi.
Da li je mogude da lice koje nije titular linopravnog ovlatenja izvri na doputen nain
odreenu radnju koja ini sadrinu tog ovlatenja? Mogude je, ali ne na osnovu prometa
linopravnih ovlatenja, ved na osnovu dozvole koju titular daje drugom licu.
166. Kako su linopravna ovlatenja vezana za linost titulara, zato su nenasljediva.
Izuzetak postoji u autorskom pravu kada se titi linost autora i autorsko djelo kao kulturno
dobro, pa je ova zatita moguda od strane nasljednika poslije autorove smrti i nakon isteka
70 godina od smrti.
Vezano za prethodni izuzetak, kad autor nema nasljednika, zakonodavac je predvidio da
linopravna ovlatenja mogu vriti i udruenja autora, ali i institucije u oblasti nauke i
umjetnosti.
Sve to vrijedi za linopravna ovlatenja subjektivnog autorskog prava, mutatis mutandis
vai i za interpretatora, pronalazaa, autora dizajna, autora topografije integriranog kola i
stvaraoca biljne sorte.
167. IMOVINSKOPRAVNA OVLATENJA
U pravilu, imovinskopravna ovlatenja su podobna za promet inter vivos i mortis causae.
Izuzeci su vezani za: kolektivni ig, ig garancije i pravo zatite oznake geografskog
porijekla. Ova tri subjektivna prava nisu prenosiva inter vivos, ali su nasljediva, ukoliko
nasljednik nastavlja da ispunjava uslove za zatitu.
Subjektivna prava koja se sastoje od imovinskopravnih ovlatenja, mogu biti predmet
prometa u cjelini ili u dijelovima, bez ogranienja.
Promet inter vivos imovinskopravnih ovlatenja se odvija na osnovu ugovora ili ex lege.
U sluaju smrti titulara, imovinskopravna ovlatenja se nasljeuju po opdim pravilima
nasljeivanja, ali de ipak predmet naeg daljeg razmatranja biti samo promet inter vivos.
168. Konstitutivni oblik prometa imovinskopravnih ovlatenja
Konstitutivni oblik prometa imovinskopravnih ovlatenja je takav oblik u kojem
imovinskopravna ovlatenja ostaju kod svog izvornog titulara, ali se iz njih izvodi jedno ili
vie uih ovlatenja koja konstituiu-obrazuju novo subjektivno pravo koritenja predmeta
zatite na ime linosti drugog lica-sticaoca. Kad do konstitutivnog oblika prometa
imovinskopravnih ovlatenja dolazi na osnovu ugovora, onda je rije o ustupanju, a ne
prenosu imovinskopravnih ovlatenja.
Autor i interpretator mogu zakljuivati samo ugovore o ustupanju svojih ovlatenja, a ne o
njihovom prenosu, s tim da ova ogranienja ne vae za lica koja su derivativnim putem
stekla odreena imovinskopravna ovlatenja od autora, interpretatora ili njihovih
nasljednika, npr. autor je ustupio izdavau ovlatenja na umnoavanje i stavljanja u promet
primjerka djela, a izdava, kao derivativni sticalac ovih ovlatenja, moe ista ne samo
ustupiti, ved i prenijeti-cedirati drugome.
169.
Konstitutivni nain raspolaganja iskljuivim imovinskopravnim ovlatenjima moe biti
uinjen na iskljuiv ili neskljuiv nain.
Kod iskljuivog ustupanja, ustupilac raspolae svojim imovinskopravnim ovlatenjima na
iskljuiv nain i on sticaoca snadbjeva subjektivnim pravom koritenja predmeta zatite
koje djeluje erga omnes, pa je ugovornu radnju koritenja predmeta zatite ovlaten da vri
jedino sticalac, koji moe svoje iskljuivo pravo dalje ustupati tredim licima.
Ustupanje prava koritenja, koje vri sticalac, moe biti na iskljuiv ili neiskljuiv nain, a
ako ugovorom nije drugaije odreeno, smatra se da je rije o neiskljuivom ustupanju.
Kad ustupilac raspolae svojim ovlatenjima na neiskljuiv nain, on snadbdjeva sticaoca
samo pozitivnim aspektom svojih imovinskopravnih ovlatenja, dok njihov negativni aspekt
zadrava za sebe, to znai da je sticalac bez mogudnosti da se drugom suprostavi-njegovo
pravo nije iskljuivo-ne djeluje erga omnes, ved samo izmeu njega i ustupioca-inter
partes.
U autorskom pravu, sticalac neiskljuivog prava koritenja autorskog djela ne moe svoje
pravo ustupiti tredem, dok u pravu industrijske svojine to moe, ali uz saglasnost ustupioca
izvornog prava.
170. Translativni oblik prometa imovinskopravnih ovlatenja
Translativni oblik prometa iskljuivih imovinskopravnih ovlatenja je takav kod kojeg
prenosilac ovlatenja prestaje biti titularom ovlatenja, dok sticalac postaje novim
titularom tih istih ovlatenja.
Autor i interpretator ne mogu za ivota raspolagati svojim iskljuivim imovinskopravnim
ovlatenjima na translativan nain, ali to moe initi lice koje je od autora, interpretatora ili
njihovog nasljednika ustupanjem steklo iskljuivo pravo koritenja predmeta zatite.
171.
Ugovori o prometu prava intelektualne svojine se baziraju na propisima kojima se u BiH
ureuju ugovori o prometu intelektualne svojine, i dijele se na specijalne i opde.
Specijalni propisi su sadrani u zakonima kojima se ureuje pravo intelektualne svojine.
Opdi propisi su sadrani u Zakonu o obligacionim odnosima, koji ureuju i ugovor o licenci
koji se odnosi na prava industrijske svojine, ali sadre i opda pravila ugovornog prava.
Zato vrijedi pravilo: Lex specialis derogat lex generali, pa se prioritetno primjenjuje
specijalni propis, a opdi supsidijarno.
Najvie specijalnih propisa se odnosi na autorski ugovor i na ugovor o licenci, zbog ega
demo ove ugovore posebno obraditi.
172. Autorski ugovor
Autorski ugovor je ugovor kojim jedno lice ustupa ili prenosi imovinskopravna ovlatenja iz
subjektivnog prava drugom licu, a taj promet, kao to znamo, moe biti konstitutivni ili
translativni.
Osim autora, ustupilac imovinskopravnih ovlatenja moe biti i autorov nasljednik ili drugo
lice koje je nosilac derivativnog prava koritenja autorskog djela, dok autor i njegov
nasljednik ne mogu bito prenosioci, jer to zakon izriito zabranjuje.
U sloenim ugovorima nekada dominiraju elementi drugog ugovora, dok su autorskopravni
elementi sekundarnog znaaja, npr. ugovor o radu, ugovor o djelu i sl., a nekad su
autorskopravni elementi dominirajudi, npr. ugovor o kolektivnom ostvarivanju autorskog
prava ili ugovor o ustupanju imovinskopravnih ovlatenja na koritenje bududeg djela i sl.
173.
Forma ugovora, kada je u pitanju BiH, autorski ugovor se zakljuuje u pisanoj formi, uz
jedan izuzetak, tie se zakljuivanja izdavakog ugovora koji se odnosi na lanke, crtee i
druge autorske priloge u novinama i periodinoj tampi.
Nepotivanje obavezne pisane forme ugovora, povlai za sobom nitavost ugovora.
Da li prema pravu u BiH sticalac prava ima obavezu da koristi djelo ili ne? Ako je volja
ugovornih strana po ovom pitanju izriito izraena, sve je jasno, meutim, ako izriite
odredbe nema, tada se mora pribjedi tumaenju ugovora.
U BiH autorski ugovor, ovisno od volje saugovoraa, moe sadravati i obevezu pladanja
autorskog honorara, ali i ne mora.
Naknada se kod autorskog honorara moe odrediti na razliite naine: paualno; u
zavisnosti od obima koritenja djela; u zavisnosti od ekonomskog efekta koritenja djela ili
kombinovanjem pojedinih od navedenih metoda.
174. Tumaenje ugovora se odnosi na sadrinu autorskog ugovora, a to su odredbe kojima
se vri raspolaganje odreenim imovinskopravnim ovlatenjima i druge meusobne
obaveze ugovornih strana.
U sluaju nejasnode u pogledu sadrine i obima ovlatenja koje se ustupa, odnosno prenosi
ugovorom, smatara se da je ustupljeno, odnosno preneseno manje ovlatenja. To pravilo
se u nauci naziva: in dubio pro auctore-u sumnji, u korist autora, s tim da ovo pravilo vrijedi
samo kod raspolaganja imovinskopravnim ovlatenjima.
Autorsko ugovorno pravo propisuje da se u autorskim ugovorima oigledna nesrazmjera
izmeu dobiti koju ostvari korisnik djela, sa jedne, i ugovorne autorske naknade, sa drge
strane, moe naknadno otkloniti na osnovu specijalnog prava na reviziju ugovora, s tim da
ovo pravo na reviziju nema nikada sticalac imovinskopravnih ovlatenja-korisnik djela, to
znai da je pravo na reviziju dato samo autoru ili njegovom pravnom nasljedniku, a ne
drugim licima koja se mogu pojaviti u ulozi ustupilaca/prenosilaca imovinskopravnih
ovlatenja.
Do primjene instituta revizije faktiki dolazi uglavnom ako je honorar ugovoren paualno, s
tim da se autor ili njegov nasljednik ne mogu odredi prava na reviziju, ali zato pravo na
reviziju ugovora zastarjeva u odreenom subjektivnom i objektivnom roku.
175.
Pravo na raskid ugovora zbog promjenjenih shvatanja autora ili pravo pokajanja se sastoji
u tome da samo autor moe da raskine ugovor ukoliko ocjeni da bi izvrenje ugovora moglo
da nanese tetu njegovom linom ili stvaralakom ugledu zbog okolnosti koje nije
uzrokovao korisnik djela. Te okolnosti su vezane iskljuivo za linost autora, odnosno
promjenu njegovih nanih, politikih, vjerskih, estetskih i drugih uvjerenja, ali pretjerana ili
pataloka osjetljivost autora na sopstveni lini ili stvaralaki ugled ne moe biti uzeta u
obzir za raskid ugovora.
Cilj koji autor eli da postigne raskidanjem ugovora jeste da sprijei da djelo bude
komunicirano javnosti, s tim da autor nema pravo na raskid ugovora ukoliko je promjenio
svoja shvatanja o samom korisniku, pa eli da raskine ugovor s njim, da bi zakljuio ugovor
sa drugim korisnikom.
U cilju sprjeavanja autorove zloupotrebe prva, zakonom je predvieno da autor mora
unaprijed da poloi obezbjeenje za iznos tete koju trpi korisnik, ako bi dolo do raskida
ugovora.
Pored naknade tete, posljedica raskida ugovora je i prestanak korisnika da koristi djelo
kada raskid stupi na snagu, s tim da je autor u obavezi da svom saugovorau naknadi samo
obinu tetu, a ne i izgubljenu dobit.
176. Izdavaki ugovor
U BiH je regulirano nekoliko tipinih autorskih ugovora, a mi demo se upoznati sa
izdavakim ugovorom i ugovorom o filmskom djelu, a samo demo se osvrnuti na ugovor o
narudbi autorskog djela, koji u BiH nije izriito reguliran, ali ima veliki praktini znaaj.
Izdavaki ugovor je autorski ugovor kojim autor ili njegov pravni sljednik ustupa/prenosi
izdavau ovlatenja na umnoavanje djela tampanjem i stavljanje primjerka djela u
promet, a izdava se obavezuje da pribavljena ovlatenja vri i da ustupicu/prenosiocu
ovlatenja za to plati naknadu, ako je ugovorena. Prema zakonu, ove karakteristike su bitni
elementi ugovora (essentialia negotii) u smislu autorskog prava, pa zato ugovor o izdavanju
autorskog djela koje je umnoeno postupkom koji nije tampanje, nije izdavaki ugovor u
smislu autorskog prava.
177. Predmet ustupanja/prenosa u izdavakom ugvoru su obavezno bar dva ovlatenja:
ovlatenje na umnoavanje djela tampanjem i ovlatenje na stavljanje u promet
umnoenih primjeraka djela, s tim da ta ovlatenja mogu biti ograniena predmetno,
prostorno i vremenski.
Obaveza izdavaa da umnoi djelo znai da o svom troku i u sopstvenoj organizaciji
obezbjedi materijal za tampu (papir, boju i sl.), odgovarajudi tehnoloki kvalitet tampe i
korienje primjeraka djela. Izdavaeva obaveza je da i djelo odtampa bez tamparskih
greaka, odnosno sa uobiajeno tolerantnim brojem tamparskih greaka, to znai da se
podrazumjeva i korektura teksta od strane izdavaa, a ne autora.
Meutim, autor je ovlaten da zahtjeva da i on izvri korekturu teksta, a izdava je duan
da mu to omogudi, osim ako je proces tampanja djela zavren ili je u zavrnoj fazi.
Izdava je u obavezi da odredi primjerenu maloprodajnu cijenu primjerka djela.
Ako je ugovorom utvrena naknada-honorar autoru, odnosno njegovom pravnom
sljedniku, izdava je duan da je izvri, s tim da postoji potpuna autonomija volje ugovornih
strana u pogledu odreivanja visine, naina i rokova pladanja naknade.
178. Prema zakonu, broj izdanja i visinu tiraa jednog izdanja odreuju stranke ugovorom,
a ako su strane propustile da to pitanje urede, ono de biti ureeno na osnovu zakonskih
dopunsko-dispozitivnih normi, pa je u tom sluaju izdava ovlaten da izda samo jedno
izdanje, a to se tie visine tiraa, neophodno je primjeniti poslovni obiaj i uzeti u obzir
druge relevantne okolnosti koje mogu ukazati na broj primjeraka koji moe zadovoljiti cilj i
svrhu konkretnog izdavakog posla.
Priprema novog izdanja je prilika u kojoj autor moe unijeti i izvjesne izmjene u djelo, s tim
da njima ne smije promjeniti sutinu i karakter djela, a izdava ne smije uskratiti pravo
autoru da te izmjene unese u djelo, pod uslovom da to ne prouzrokuje trokove izdavaa
koji prevazilaze jedan razumani uobiajen okvir.
Najedi sluaj redovnog prestanka ugovora je njegovo izvrenje u smislu okonanja
tampanja i prodaje cijelog tiraa ugovorenog izdanja.
179. U redovan prestanak ugovora ubrajamo i sluaj kad cio tira nije prodat, ali se obaveza
izdavaa da stavi primjerke djela u promet smatra izvrenom jer je oigledno da, uprkos
savjesnim naporima izdavaa, nema vie tranje za primjercima djela, a vanredno se
ugovor raskida iz razloga koje poznaje obligaciono pravo.
Zakonodavac poznaje tri povrede ugovora, zbog kojih druga strana moe traiti raskid
ugovora, a to su: povreda obaveze autora da preda manuskript u propisanom roku; ako
izdava u propisanom roku ne otpone sa putanjem djela u promet i ako je ugovoreno,
obaveza izdavaa da nakon prodaje tiraa jednog izdanja, u propisanom roku pristupi
putanju u promet primjeraka drugog izdanja.
Zakon izriito regulie i jedan nain vanrednog prestanka ugovora u sluaju kada jedini
primjerak autorskog djela koji je predat izdavau radi umnoavanja, propadne kod
izdavaa usljed vie sile. Tada ugovor prestaje, s tim da izdava ima obavezu da plati autoru
naknadu koju bi mu, prema redovnom toku stvari platio, da je do izdavanja djela dolo.
180. Ugovor o filmskom djelu
Ono to obiljeava ugovor o filmskom djelu je da u trenutku zakljuenja ugovora o
filmskom djelu, ono ne postoji.
Filmski producent, kao bududi korisnik bududeg djela, pojavljuje se istovremeno i u ulozi
naruioca djela.
Ugovor o filmskom djelu ili kinematografski ugovor ili filmski ugovor, kao sloeni ugovor sui
generis ima elemenata ugovora o djelu, ugovora o radu i autorskog ugovora, a mi demo se
preteno baviti ovim ugovorom kao autorskim.
Ugovorom o filmskom djelu kao autorskim ugovorom filmski producent pribavlja autorska
imovinskopravna ovlatenja od dvije grupe autora i povodom dvije vrste autorskih djela.
Prvu grupu autora ine koautori filmskog djela koji producentu ustupaju svoje idealne
udjele u odreenim imovinskopravnim ovlatenjima, a drugu grupu ine autori pojedinih
stvaralakih doprinosa filmskom djelu koje zakon ne smatra koautorima filmskog djela,
npr. autori: maske, scenografije, kostima, koreografije i sl.
181. Dopunsko-dispozitivnom normom zakonodavac je izjednaio obje grupe autora u
pogledu njihovog raspolaganja imovinskopravnim ovlatenjima, pa ako ugovorom nije
drgaije odreeno, svi oni ustupaju producentu sva imovinskopravna ovlatenja na njihov
koautorski doprinos, odnosno njihovo autorsko djelo.
Sva imovinskopravna ovlatenja koja producent pribavlja su iskljuive prirode, pa njihovi
ustupioci imaju obavezu da se uzdravaju od vrenja i ustupanja tredim licima istih
ovlatenja.
Produkti stvaralakog rada scenariste i kompozitora muzike, pod uslovom da je muziki
film za koji je muzika specijalno komponovana, jesu da oni zadravaju ovlatenje na
samostalno koritenje svojih doprinosa izvan filmskog djela, ako ugovr ne predvia
drugaije.
Rok u kojem film mora biti snimljen se odreuje ugovorom, a ako ugovor nema odredbu o
tome, vai rok od 3 godine od zakljuenja ugovora koji predvia dopunsko-dispozitivna
norma zakona.
182. Ako ugovorom nije precizirano drugaije, producent je u obavezi da u roku od jedne
godine od dana zavretka filmskog djela otpone sa bilo kojim oblikom njegovog
koritenja.
Filmsko djelo se smatra zavrenim kada je montiran prvi standardni primjerak filma.
Pored obaveze na vrenje pribavljenih imovinskopravnih ovlatenja, producent ima
obavezu da koatorima filmskog djela i autorima pojedinih doprinosa filmskom djelu, plati
autorsku naknadu.
Za razliku od drugih autorskih ugovora, u mnogim dravama, ugovaranje paualne naknade
nije dozvoljeno u ugovoru o filmskom djelu, pa ovim zakonodavac uzima u zatitu interese
koatora/autora, stvarajudi na takav nain solidan zakonski osnov za ugovaranje naknade
srazmjerno privrednom efektu koritenja djela.
Zakonodavac je utvrdio da ni koautori ni producenti ne mogu samostalno odluiti ta de
biti prvi standardni primjerak filmskog djela, ved mora postojati saglasnost svih njih.
Kako nema dozvole za izmjenu djela bez saglasnosti reisera, to upuduje na zakljuak da je
zakonodavac ocjenio da je reiser najvaniji koautor filmskog djela.
183.
Ugovor o filmskom djelu kao ugovoru o narudbi je varijanta ugovora o djelu koju
reguliraju propisi obligacionog prava, to znai da se ovdje primarno primjenjuju odredbe o
autorskim i srodnim pravima za ugovor o filmskom djelu, a supsidijarno odredbe koje se
odnose na ugovor o narudbi, a potom odredbe ugovora o djelu iz obligacionih odnosa.
Ugovor o filmskom djelu kao ugovor o radu u naem pravu, u kojem je ugovor o filmskom
djelu vrsta autorskog ugovora, specifine radnopravne obaveze i prava ugovornih strana
moraju biti izriito ugovorene.
184. Ugovor o narudbi autorskog djela
Ovaj ugovor je u osnovi ugovor o djelu.
Specifinost ugovora o narudbi autorskog djela je u tome to je predmet obaveze autora
izrada intelektualne tvorevine-autorskog djela, povodom kojeg nastaje subjektivno
autorsko pravo, s tim da je ovo subjektivno autorsko pravo ogranieno samo pravom
naruioca da objavi djelo-privredno ga koristi, pa je zato neophodno izriito predvidjeti
ustupanje svih ili odreenih imovinskopravnih ovlatenja iz subjektivnog autorskog prava.
Izuzetak od ove specifinosti se tie raunarskog programa, jer se ovaj program po pravilu
naruuje radi privrednog koritenja, pa se cilj ugovora ne bi mogao ostvariti bez ustupanja
imovinskopravnih ovlatenja naruiocu, a uz to, raunarski program esto ima elemenata
kolektivnog djela.
185. Ugovor o licenci
Ugovor o licenci je ugovor kojim se vri konstitutivni promet prava industrijske svojine, pa
izraz licenca oznaava novo, derivativno subjektivno pravo sticaoca. Ovaj ugovor je dosta
iscrpno reguliran u Zakonu o obligacionim odnosima.
Ugovor o licenci se zakljuuje u pisanoj formi, pa u BiH i ne proizvodi pravno dejstvo, ako
nije zakljuen u pisanoj formi.
Da bi ugovor o iskljuivoj licenci proizvodio dejstvo prema tredim licima, on mora biti
upisan u registar uprave za industrijsko vlasnitvo.
Licenca moe imati za predmet: patentirani pronalazak, robnu ili uslunu oznaku zatidenu
igom, zatideni dizajn ili zatidenu topografiju integriranog kola, to znai da je rije o
intelektualnim dobrima koja su predmet zatite odreenog iskljuivog prava industrijske
svojine.
Predmet licence ne moe biti robna ili usluna oznaka koja je zatidena kolektivnim igom
ili igom garancije, kao ni zatidena oznaka geografskog porijekla, zato to ova prava nisu u
prometu.
186.
Poslovna tajna (know-how) je u Zakonu o obligacionim odnosima izriito navedena kao
mogudi predmet licence. Meutim, precizno gledajudi, poslovna tajna ne moe biti
predmet licence, zbog toga to ugovor o licenci podrazumjeva promet prava, a kako
poslovna tajna nije predmet iskljuivog prava industrijske svojine, to i nije mogude govoriti
o raspolaganju pravom na koritenje poslovne tajne.
Neregistrovana robna ili usluna oznaka takoe nije predmet iskljuivog prava industrijske
svojine, pa se lice koje takvu oznaku koristi moe zatiti samo na osnovu propisa o
suzbijanju nelojalne konkurencije.
I srodna prava, sa izuzetkom prava interpretatora, mogu se prenositi na konstitutivan nain
putem ugovora o licenci.
U anglosaksonskom pravu, pojam licence i ugovora o licenci odnosi se na cjelokupnu oblast
prava intelektualne svojine, obuhvatajudi i autorsko pravo. Ovo ima osnova, jer nema
sutinske razlike u pogledu pravne prirode autorskog ugovora i ugovora o licenci.
187. Vrste licenci se zasnivaju na vrstama ogranienja (sadrinsko, predmetno, vremensko i
teritorijalno), ali je njihova osnovna podjela na: iskljuivu i neiskljuivu ili prostu licencu.
Iskljuiva licenca nastaje na osnovu ugovora o licenci, kojom se vri iskljuivo ustupanje
imovinskopravnih ovlatenja, dok neiskljuiva licenca nastaje na osnovu ugovora o licenci
kojim je izvreno neiskljuivo ustupanje imovinskopravnih ovlatenja.
Da bi ugovor o iskljuivoj licenci proizvodio iskljuivo dejstvo prema tredim licima (erga
omnes), on mora biti upisan u registar uprave za industrijsko vlasnitvo.
Osnovna obaveza davaoca licence je da faktiki i pravno omogudi sticaocu da koristi
predmet licence na ugovoreni nain, kao i da odgovara za materijalne i pravne nedostatke
izvrenja ugovora, odnosno davalac licence ima i odgovornost za tehniku izvodljivost i
tehniku upotrebljivost predmeta licence.
188.
Obaveza sticaoca licence je da koristi predmet licence, s tim da izvravanje ove obaveze
moe dodi u pitanje zbog okolnosti koje ine koritenje predmeta licence nemogudim ili
prtjerano tekim za sticaoca licence, to se rjeava na osnovu pravila o raskidanju ili izmjeni
ugovora zbog promjenjenih okolnosti.
Danas preovladava i koncept slobodnog prometa iga, to podrazumjeva i mogudnost
njegovog licenciranja.
Bitna obaveza sticaoca licence je pladanje licencne naknade, pa u sluaju da je konkretni
ugovor teretan, a stranke nisu postigle saglasnost o iznosu licencne naknade, smatra se da
ugovor o licenci nije ni zakljuen, jer nema saglasnosti o bitnom elementu ugovora.
Naknada se najede plada u novcu, a moe i u nenovanom obliku,
Novana naknada moe biti neposredna, npr. paualna svota koja se plada odjednom ili u
ratama; rojaliti-naknada u srazmjeri fizikog ili ekonomskog koritenja koja se plada
periodino i trajno; i kombinacija pauala i rojaltija, ali moe biti i posredna, koja se
ugovara kod sloenijih oblika poslovne saradnje, gdje je ugovor o licenci samo jedan od
elemenata te saradnje.
189. Zakonodavac je predvidio i specijalno pravilo za ugovor o licenci, po kojem oigledna
nesrazmjera, bez obzira na iji je teret, predstavlja osnov za ugovornu stranu koja je njome
pogoena, da zahtjeva reviziju ugovornih odredbi o licencnoj naknadi.
Ugovor o licenci se najede zakljuuje na odreeni vremenski period, ali je mogude da se
isti ugovor zakljui i na neodreeno vrijeme, pa se tada okonava otkazom jedne od strana,
uz potivanje primjerenog otkaznog roka.
Da bi ugovor o licenci bio punovaan, on ne smije da sadri tzv. nedoputene restriktivne
klauzule, jer se njima ugovaraju zloupotrebe prava intelektualne svojine od strane davaoca
licence, npr. ogranienje sticaoca da dalje razvija tehnologiju na koju se ugovor odnosi ili
ograniavanje sticaoca da samostalno odluuje o nabavci i koritenju sirovina, rezervnih
dijelova, opreme i sl.
190. Pravo na zatitu intelektualnih tvorevina nastalih izvrenjem ugovora o radu ima
uvijek njen stvaralac, s tim da on ovim pravom moe raspolagati putem ugovora sa
poslodavcem ili, ako ugovora nema, to pravo u odreenom obimu i pod odreenim
uslovima ex lege prelazi na poslodavca.
Pod autorskim djelom stvorenim na osnovu ugovora o radu smatra se djelo koje je
stvoreno tokom trajanja tog ugovora i to izvrenjem radne obaveze zaposlenog. Ako
ugovorom o radu nije predvieno drugaije, zakon propisuje da u trenutku nastanka
autorskog djela ex lege dolazi do knstitutivnog prometa iskljuivih imovinskopravnih
ovlatenja iz subjektivnog autorskog prava, od autora na poslodavca. Sva prava traju
relativno kratko, najede 5 godina od dana nastanka djela. Izuzetak od navedenog pravila
se tie raunarskih programa, gdje, ako ugovorom nije drugaije odreeno, poslodavac
trajno postaje nosiocem svih imovinskopravnih ovlatenja na raunarskom programu.
191. Pronalazak stvoren izvrenjem ugovora o radu nastaje za vrijeme trajanja ugovora ili
najkasnije jednu godinu po prestanku tog ugovora.
Postoje dvije grupe pronalazaka ovako stvorenih: 1. U prvu grupu spadaju pronalasci koje
je pronalaza stvorio izvravajudi svoje redovne radne obaveze ili izvravajudi posebno
naloene zadatke ili izvravajudi ugovor o istraivanju i razvoju i 2. U drugu grupu
pronalazaka spadaju pronalasci koje je zaposleni pronalaza stvorio izvan svojih redovnih
radnih dunosti ili u vezi sa aktivnodu poslodavca ili koritenjem uslova koje je stvorio
poslodavac.
Ako ugovorom o radu nije drugaije odreeno, pravo na zatitu pronalaska iz prve grupe ex
lege prelazi sa zaposlenog pronalazaa na poslodavca.
Kada je rije o pronalascima iz druge grupe, ako ugovorom nije drugaije odreeno, pravo
na zatitu ima zaposleni pronalaza, ali ima i obavezu da sa poslodavcem zakljui ugovor o
iskljuivoj licenci, ako poslodavac to zahtjeva u roku od 6 mjeseci od dana prijema
izvjetaja o nastanku pronalaska.
Svojstvo ex lege nosioca autorskog prava na anonimnom ili pseudonimnom djelu ne moe
stedi lice koje je protiv volje anonimnog autora objavilo njegovo djelo.
192. ORGANIZACIJE ZA KOLEKTIVNO OSTVARIVANJE AUTORSKOG I SRODNIH PRAVA
Autorsko i srodna prava su subjektivna prava koja se efikasnije ostvaruju ako se njihovi
nosioci udrue radi kolektivnog ostvarivanja istih, dakle, u pitanju su ona imovinskopravna
ovlatenja koja se odnose na vrlo uestale i difuzne oblike koritenja odreenih predmeta
zatite.
Korisnici, kao npr. RTV preduzeda, restorani, kafei i sl., koji ele legalno da koriste autorska
djela ne mogu prije svakog koritenja pojedinanog djela stupati u kontakt sa autorom ili
njegovim sljednikom, radi prgovora, sklapanja ugovora i isplate naknade. Ovaj problem se
prevazilazi uz pomod organizacija za kolektivno ostvarivanje autorskog i srodnih prava, pa
je zato organizacija specifino pravno lice koje nastaje kao rezultat udruivanja nosilaca
autorskog i srodnog prava, pa kako znate, vie ni u BiH, ova regulativa nije u
rudimentarnom stadijumu.
193.
Zatita prava intelektualne svojine
Institut za intelektualno vlasnitvo Bosne i Hercegovine;
Sine Qua Non d.o.o. iz Sarajeva;
Udruenje nezavisnih muzikih autora, izvoaa, aranera i javnih linosti UZUS i sl.
194. Status, osnivanje i prestanak organizacije
Osnovno statusno obiljeje organizacije je da je ona pravno lice neprofitnog karaktera, to
nalae da ova organizacija ne moe imati statusni oblik preduzeda-privrednog drutva.
Status organizacije karakterizira naelo specijalnosti, to znai da djelatnost organizacije
mora biti tano odreena.
U okviru jedne odreene specijalizacije, na teritoriji jedne drave, moe postojati samo
jedna organizacija, jer se samo ovim monopolskim poloajem organizacije moe efikasno i
ekonomino osigurati kolektivno ostvarivanje autorskog i srodnih prava.
Organizaciju osnivaju nosioci prava ili njihova udruenja, a u praksi preovladava osnivanje
organizacije od strane udruenja nosilaca prava.
Osnivai organizacije duni su da: donesu akt o osnivanju, konstituiu organe, donesu opde
akte, pribave dozvolu za rad uz prthodno obezbjeenje potrebnih uslova i upiu
organizaciju u registar.
195. Dozvola traje odreen broj godina, sa mogudnodu produenja neogranien broj puta,
a kada organizacija dobije dozvolu, upisuje se u poseban registar organizacija kod uprave
za intelektualno vlasnitvo.
Ugovor izmeu titulara prava i organizacije je sui generis ugovor, koji je sloen i sadri vie
razliitih ugovora, npr. ugovor o konstitutivnom prometu-ustupanju iskljuivih
imovinskopravnih ovlatenja, ugovor o nalogu i ugovor o komisionu. Predmet zatite koji je
posebno podoban za kolektivno ostvarivanje autorskog ili srodnih prava su: zvuna i
zvuno-vizuelna autorska djela, fonogrami, videogrami i emisije. Svi predmeti zatite koji
pripadaju svim titularima prava koji svoja iskljuiva imovonskopravna ovlatenja vre
preko odreene organizacije, ine tzv. repertoar organizacije.
Organizacija uvijek radi u svoje ime, i za tui raun, to ugovoru daje karakter ugovora o
komisionu, kao podvrsti ugovora o nalogu, a titularima prava daje status komitenata
organizacije.
Zato komitenti sa organizacijom zakljuuju ugovor o nalogu, kojim ovladuju i obavezuju
organizaciju da ona u svoje ime, a za njihov raun, naplati naknadu za koritenje predmeta
zatite.
196. Kako organizacija ima obavezu da polae raun komitentima, zato je duna unaprijed
izraditi plan raspodjele ubranih naknada, kako bi komitenti znali mehanizam raspodjele i
prije zakljuenja ugovora sa organizacijom.
Organizacija je duna da pod istim uslovima zakljui ugovor o kolektivnom vrenju
imovinskopravnih ovlatenja u svom djelokrugu sa svakim nosiocem prava koji to eli. U
vezi sa ovim je vano pitanje tzv. autsajdera.
Autsajderi, u smislu autorskog i srodnih prava, su nosioci prava koji svoja imovinskopravna
ovlatenja ne ostvaruju preko organizacije, jer nisu komitenti organizacije.
Zakonom je odreeno da je poloaj autsajdera isti kao i poloaj komitenta, u smislu to
korisnik ne odgovara za povredu autorskog ili srodnih prava autsajdera, a organizacija ima
obavezu da autsajderu plati naknadu za koritenje njegovog djela kao da je on komitent.
Pa i ukoliko autsajder propusti da obavjesti organizaciju da de individualno vriti svoja
ovlatenja, onda postoji fikcija da je on komitent organizacije.
197. Ugovor izmeu organizacije i korisnika moe biti dvojak, ovisno od toga da le je rije o
kolektivnom ostvarivanju apsolutnih ili relativnih imovinskopravnih ovlatenja.
U sluaju apsolutnih imovinskopravnih ovlatenja, organizacija sa korisnikom zakljuuje
ugovor o neiskljuivom ustupanju ovlatenja na odreeni oblik koritenja svih predmeta
zatite sa njenog repertoara, a korisnik se obavezuje da za to plati organizaciji odreenu
naknadu.
U sluaju relativnih ovlatenja, ne vri se promet imovinskopravnih ovlatenja, ved se samo
utvruje iznos naknade koju je korisnik u obavezi da plati.
Visina i nain obrauna naknade koju napladuje organizacija, sadrani su u tarifi
organizacije i taj iznos se krede najvie do 10%.
Korisnik ima dvije glavne obaveze prema organizaciji: da plada naknadu u skladu sa
ugovorenim pravilima i da snadbjeva organizaciju podacima o uestalosti i obimu
koritenja predmeta zatite, a nepotivanjeove obaveze je sankcionirano kao privredni
prestup.
198. Ako organizaciji nedostaju podaci, ona ih moe dobiti i posredno, npr. putem
analogije, analizom uzorka programa to ukljuuje i slobodnu procjenu, ako nema drugog
prihvatljivog naina da se doe do egzaktnijeg podatka.
Kako organizacija na posredan nain ostvaruje i odreene javne ciljeve, to znai da je i
drava zainteresirana da vri nadzor nad ostvarivanjem tih ciljeva. Uz navedeno, istiemo
da organizacija ima monopolski poloaj na tritu, pa se dravnom kontrolom suzbija
zloupotreba monopolskog poloaja organizacije na tritu.
Meunarodna saradnja organizacija se ostvaruje kroz zakljuivanje recipronih ugovora o
saradnji sa inostranim organizacijama, a sankcija za neispunjenje ove obaveze je
drakonska-oduzimanje dozvole za rad. Zato? Jer, prvo, organizacija mora tititi imovinske
interese domadih titulara u inozemstvu, pa ako nema recipronih ugovora, nema ni
kolektivne zatite domadih dravljana u inozemstvu, drugo, posredstvom organizacije
ispunjava se obaveza nacionalnog tretmana stranaca u oblasti kolektivne zatite, pa ako
organizacija nije integrirana u mreu meunarodnih organizacija, onda nema opravdanja ni
da postoji.
199. Sudska zatita iskljuivih prava intelektualne svojine
GRAANSKOPRAVNA ZATITA
Za podnoenje tube zbog povrede prava intelektualne svojine legitimiran je, na prvom
mjestu, titular prava-kao izvorni titular ili njegov nasljednik. Potom, aktivnu legitimaciju
ima i derivativni nosilac iskljuivih imovinskopravnih ovlatenja.
Tueni u sporu zbog povrede prava intelektualne svojine moe biti svako lice koje je uinilo
neposrednu ili posrednu povredu prava intelektualne svojine.
Zahtjevom za utvrenje postojanja povrede prava se trai od suda da utvrdi da je izvrena
povreda prava intelektualne svojine, da je tueni njen uinilac i da je on odgovoran za
povredu.
Zahtjev za prestanak vrenja povrede prava se podnosi kada je povreda ved uinjena i kada
jo traje, odnosno postoji realna opasnost od njenog ponavljanja.
Kod zahtjeva za unitenje ili preinaenje predmeta kojim je uinjena povreda prava, kao i
alata i opreme kojim su ti predmeti proizvedeni, mora se biti oprezno i imati na umu da
ova sankcija grubo zadire u pravo svojine tuenog.
200. Zato unitenje predmeta, alata ili opreme sud moe naloiti samo u mjeri u kojoj je to
nuno i adekvatno za prestanak ili onemogudavanje radnje povrede prava.
Zahtjev za objavljivanje presude o troku tuenog imamo npr. ako je nainjen plagijat
tueg autorskog djela, pa autor nema efikasnijeg naina da promjeni pogreno uvjerenje
javnosti, nego da se presuda u kojoj je utvrena istina objavi u sredstvima javnog
informiranja.
Zahtjev za pruanje informacije se odnosi na zahtjev da tueni prui tuiocu neophodne
informacije koje su relevantne za utvrivanje potpunog injeninog stanja u vezi sa
predmetom zatite.
Zahtjev za povradaj neosnovano steenog se u praksi ne moe razmatrati odvojeno od
zahtjeva za naknadu tete, jer se ista vrijednost umanjene imovine tuioca ne moe
potraivati dva puta, odnosno kao povrat steenog i kao naknada materijalne tete.
201. Zahtjev za naknadu materijalne i nematerijalne tete
Zahtjev za naknadu materijalne tete je osnovan kada je tuilac pretrpio umanjenje na
svojoj imovini stvarnu tetu, kao i onda kada je, isto zbog povrede od strane drugog lica,
bio onemoguden da uveda svoju imovinu-izmaklu dobit, a naknadu je mogude izvriti u
naturalnom i novanom obliku, mada je najedi novani oblik naknade.
Nematerijalna teta je teta koju fiziko lice trpi zbog povrede linog prava, a povrijeeno
dobro se ne moe restituirati, ali se u naturalnom ili novanom obliku moe otedenom
pruiti izvjesna kompenzacija za nematerijalnu tetu.
202. Pravo na tubu za povredu autorskog i srodnih prava nema odreeni rok zastarjelosti.
Zahtjev za prestanak vrenja povrede ne zastarjeva, kao ni tubeni zahtjev koji se odnosi na
povredu linopravnih ovlatenja.
Meutim, zastarjevaju tubeni zahtjevi za naknadu tete i za povradaj neosnovano
steenog, i to u rokovima iz obligacionog prava.
Pravo na tubu zbog povrede prava industrijske svojine, ukljuujudi i tubu za naknadu
tete, zastarjeva u subjektivnom roku od 3 godine i objektivnom roku od 5 godina od
izvrenja povrede prava.
Jedan od meunarodnih standarda u pravu zatite intelektualne svojine je i postojanje
privremene mjere, kao i mjere za obezbjeenje dokaza u graanskom procesnom pravu.
U BiH prvostepenu nadlenost za rjeavanje graanskih/privrednih sporova iz oblasti
intelektualne svojine imaju u FBiH opdinski sudovi, a u RS osnovni sudovi. Drugostepenu
nadlenost u FBiH imaju kantonalni, a u RS okruni sudovi. Po vanrednim pravnim
lijekovima u FBiH i RS odluuju vrhovni sudovi.
203.
Krivinopravna zatita je predviena kod povrede prava intelektualne svojine, pored
graanske, pa su povrede sankcionirane krivinim sankcijama. Neke povrede su
kvalifikovane kao: krivina djela, privredni prestupi i prekraji. Ipak, postoji tendencija
jaanja krivinopravne zatite u smislu irenja kruga inkriminiranih radnji i pootravanja
sankcija-ak i preko 10 godina zatvora u najteim sluajevima, kao i obaveza javnog tuioca
da pokrede krivini postupak ex officio.
Upravnopravnu zatitu objanjavamo kroz upravni postupak za stivanje prava industrijske
svojine, koju u BiH vodi Institut za intelektualno vlasnitvo. Na odluke Instituta doputena
je alba u roku 15 dana Komisiji za albe Instituta, a stranka koja je nezadovoljna
drugostepenom odlukom moe pokrenuti upravni spor pred Sudom BiH.
I inspekcijski organi mogu ex officio i po prijavi zaineresovane osobe ukloniti robu iz
prometa, kao to je i carinska uprava nadlena da preduzima mjere u cilju zabrane ulaska
robe kojom se povrjeuje pravo intelektualne svojine.
204. PRAVO SUZBIJANJA NELOJALNE KONKURENCIJE
Pravo suzbijanja nelojalne konkurencije se tradicionalno ubraja u prava intelektualne
svojine, a tanije u prava industrijske svojine, mada ne utemeljuje ni jedno iskljuivo
subjektivno pravo.
Meutim, faktiki uinak ovog prava u jednom ogranienom segmentu njegove primjene,
na posredan nain daje efekat svojinske zatite intelektualnih dobara, to je razlog
njegovog povezivanja sa pravom intelektualne-industrijske svojine.
Dakle, samo zbog segmenta posrednog izazivanja efekta svojinske zatite, pravo suzbijanja
nelojalne konkurencije se svrstava u intelektualna dobra-industrijsku svojinu, dok ostali
segmenti nemaju nikakve veze sa pravom intelektualne odnosno industrijske svojine.
205. Rije konkurencija mi ovdje suavamo samo na privrednu konkurenciju, odnosno
utakmicu koja postoji u privrednom ivotu.
Zbog svoje sveobuhvatnosti i dinaminosti, konkurencija se moe promatrati kao
ekonomski proces koji se permanentno odvija na tritu, zbog ega je savremena
ekonomska nauka usvojila koncept tzv. funkcionalne konkurencije, tako da se odnosi na
tritu obezbjeuju ostvarivanjem osnovnih funkcija konkurencije. Kao takva,
konkuremcija je pravno dobro najvieg reda, koje se titi ustavom i zakonom.
Prirodan rezultat nekontrolirane konkurencije moe biti koncentracija kapitala, koja dovodi
do gaenja funkcije konkurencije. Kontrola procesa prekomjerne koncentracije kapitala
jedan je od zadataka antimonopolskih propisa, pa se antimonopolskim propisima sprjeava
monopolski ili dominantan poloaj na tritu putem spajanja preduzeda ili kooperacijom
koja ima za cilj eliminaciju konkurencije meu kooperantima, npr. ugovori o podjeli trita
ili o usaglaavanju cijena i sl.
206. Kad su u pitanju propisi o suzbijanju nelojalne konkurencije, osnovni je zadatak prava
da razgranii doputene od nedoputenih sredstava konkurencije, pa se zato uvodi
razlikovanje izmeu nelojalne i lojalne konkurencije, propisujudi da je doputena samo
lojalna konkurencija.
Lojalna konkurencija je poeljna i pravno zatidena ako se zasniva na radu i radnim
rezultatima privrednih subjekata, dok parazitsko iskoritavanje tueg rada ili zloupotreba
drutvene i ekonomske modi koja nije rezultat rada, predstavlja nedozvoljenu, odnosno
nelojalnu ili nefer konkurenciju.
Kada se u pravu suzbijanja nelojalne konkurencije govori o potroaima, misli se na
krajnjeg potroaa. Pravna specifinost krajnjeg potroaa u privrednom prometu je da su
oni subjekti zatite, ali ne mogu sami poiniti djelo nelojalne konkurencije. Sutinska
karakteristika nelojalne konkurencije je da se njome vrijeaju dobri poslovni obiaji, pa se
nelojalnim smatraju radnje npr. povlatenog drutvenog poloaja, uzurpacije tuih radnih
dostignuda, ignoriranje zakonskih i moralnih ogranienja, dovoenje u zabludu drugih
uesnika u prometu i sl.
207. Posredna zatita intelektualne svojine na osnovu propisa o suzbijanju nelojalne
konkurencije
Ova zatita postoji ako se odnosi na dva kumulativno ispunjena uslova, i to:
- Kad privredni subjekt koristi intelektualno-nematerijalno dobro drugog lica i
- Kad to koritenje ima karakter radnje nelojalne konkurencije, odnosno povrede dobrih
poslovnih obiaja u privrednom prometu.
Ako odreeno intelektualno dobro nije zatideno putem jednog od iskljuivih prava
intelektualne svojine, onda se primjenjuju opda pravila graanskog prava, pa intelektualno
dobro pripada licu koje ga je stvorilo ili intelektualno dobro pripada licu koje je ranije
poelo da ga koristi u svoje privredne svrhe.
Zakljuak: Neovlateno koritenje tueg zatidenog intelektualnog dobra najefikasnije se
sprjeava na osnovu odnosnog iskljuivog prava intelektualne svojine, a ne na osnovu
prava suzbijanja nelojalne konkurencije, mada to ne iskljuuje mogudnost podizanja tube
za zatitu od nelojalne konkurencije. Iz do sada iznesenog, zakljuuje se da bez povrede
dobrih poslovnih obiaja nema radnje nelojalne konkurencije.
208. Izazivanje zabune u privrednom prometu i parazitsko iskoritavanje tueg rada ili
ugleda, najbolje se objanjava na primjeru dvije grupe radnji koritenja tueg
intelektualnog dobra, i to: 1. Imitacija tueg proizvoda, usluge ili reklame i 2. Koritenje
tue oznake.
Do povrede dobrih poslovnih obiaja dolazi tek ako se imitacijom: stvara zabuna ili
opasnost od zabune tj. zablude u privrednom prometu o nekom svojstvu proizvoda ili
usluge ili parazitskim iskoritavanjem tueg rada ili usluge, mada je odnosni subjekt mogao
preduzeti mjere da do zablude ne doe.
209. Zbog tendencije da sudovi proiruju polje primjene propisa o zatiti od nelojalne
konkurencije izvan okvira koji postavlja ratio legis, posebno istiemo:
- Imitacija tuih intelektualnih dobara u privrednom ivotu je dozvoljena, jer je osnov
drutvenog napretka;
- Izuzetno, imitacija je zabranjena ako je predmetno intelektualno dobro zatideno
odreenim iskljuivim pravom intelektualne svojine, npr. patent, autorsko pravo i sl.;
- Pravo suzbijanja nelojalne konkurencije nema za svrhu da sprjeava imitaciju, ved je
njegova svrha da sprjeava praksu kojim se vrijeaju dobri poslovni obiaji, pa sa aspekta
prava suzbijanja nelojalne konkurencije, imitacija se moe sprijeiti samo ako je pradena
okolnostima koje ukazuju da je njome izvrena povreda dobrih poslovnih obiaja.
Koritenje tue oznake , samo po sebi, nije nedoputeno. Koritenje tue oznake, kao
radnja nelojalne konkurencije, postaje nedoputeno tek ako su time povrieni dobri
poslovni obiaji, a oblici povrede dobrih poslovnih obiaja mogu se razvrstati u dvije grupe:
stvaranje zabune ili opasnosti od zabune u prometu i razvodnjavanje tue oznake.
210. Dva ili vie privrednih subjekata mogu koristiti istu ili slinu oznaku za istu ili slinu
vrstu robe odn. usluge, pod uslovom da se prostorno djelovanje njihovih oznaka ne
poklapa.
Postoje oznake ije se savjesno koritenje privrednom subjektu ne moe zabraniti, ak i ako
postoji opasnost da on njima izaziva zabunu. To su oznake koje sadre odreene istinite, pa
i neophodne podatke o privrednom subjektu, njegovoj djelatnosti, robi ili usluzi, i koje se
zbog toga ne mogu proizvoljno birati ili mijenjati, pod uslovom da je to koritenje savjesno.
Ako se savjesnim koritenjem oznake u prometu stvara opasnost od zabune, tada privredni
subjekt koji je kasnije zapoeo koritenje oznake na tom prostoru i za tu vrstu robe ili
usluge, ovlaten je nastaviti koritenje, pod uslovom da oznaci doda distinktivni element
kojim de umanjiti opasnost od zabune u prometu.
211. Razvodnjavanje tue oznake
Radnja nelojalne konkurencije postoji i u sluaju kad se koritenjem iste ili sline oznake ne
izaziva zabuna u prometu, ali se umanjuje naglaena jaka reklamna funkcija tue oznake.
U novije vrijeme, zatitu od razvodnjavanja uvenih oznaka koje su zatidene igom, kao
to smo rekli, prua i igovno pravo. Dakle, pravo suzbijanja nelojalne konkurencije se
koristi kao osnov za zatitu od razvodnjavanja samo neregistrovanih uvenih robnih i
uslunih oznaka.
Da bi uvena oznaka mogla da se zatiti od razvodnjavanja, neophodno je da se ispune
sljededi uslovi: 1. Stepen snage obiljeavanja mora dostidi najvedu mogudu mjeru, npr. stav
je sudske prakse da je oznaka za robu ili uslugu opdepoznata ako za nju zna preko 70%
stanovnitva odreene drave; 2. Oznaka mora biti jedinstvena, to znai da ne smiju
postojati druge iste ili sline oznake na tritu i
212.
3. Oznaka mora imati izvjestan stepen originalnosti odnosno posebnosti, npr. zabunu bi proizveo
proizvoad kiobrana ako bi poeo koristiti oznaku Rolls Royce za svoje proizvode. Dakle, da bi
bila nelojalna konkurencija, slinost izmeu oznaka mora u sluaju razvodnjavanja biti veda, nego u
sluaju izazivanja zabune u prometu.
Kada je u pitanju pravna priroda zatite od nelojalne konkurencije, treba kazati da ne
postoji iskljuivo subjektivno pravo na lojalnu konkurenciju, pa zbog toga tuba za zatitu
od nelojalne konkerencije nije u funkciji sankcioniranja povrede subjektivnog prava
tuioca.
Propisi o suzbijanju nelojalne konkurencije su u funkciji istovremene zatite interesa
konkurenata, potroaa i drutvene zajednice, a subjekti koji imaju pravo na tubu nisu
titulari subjektivnog prava, ved imaju samo zakonom zatideni pravni interes.
Zbog nepostojanja subjektivnog prava na intelektualnom dobru, u pravu suzbijanja
nelojalne konkurencije ne postoji ni pravni promet, pa se zbog toga daje samo dozvola za
koritenje oznake ili pronalaska, bez prenosa ovlatenja, jer prometa nema.
213. Graanskopravna zatita od nelojalne konkurencije
Osnov za aktivnu legitimaciju tuioca i tuenog u sporu zbog radnje nelojalne konkurencije
je u ugroenosti legitimnog konkurentskog interesa odreenog lica radnjom nelojalne
konkurencije drugog lica.
Aktivno legitimirani subjekti mogu biti: konkurenti poinioca radnje nelojalne
konkurencije, poslovna udruenja i udruenja potroaa, a tubu moe podnijeti samo
subjekt koji ima pravni interes da trai sudsku zatitu.
Tueni moe biti svaki uesnik u privrednom prometu, npr. pravno lice, poduzetnik, lice
zaposleno u pravnom licu, lice koje je ugovorom obavezano da obavi odreeni posao i sl.
214. U tubi zbog nelojalne konkurencije mogu se postaviti sljededi zahtjevi: za utvrenje
radnje nelojalne konkurencije, za prestanak te radnje, za unitenje ili preinaenje
predmeta, kao i alata i opreme kojim su ti predmeti proizvedeni, objavljivanje presude o
troku tuenog i zahtjev za naknadu tete.
Tuilac koji je fiziko lice ima pravo na naknadu nematerijalne tete samo pod opdim
uslovima predvienih Zakonom o obligacionim odnosima.
Za radnju nelojalne konkurencije nekada je irelevantan subjektivni odnos poinioca prema
poinjenom djelu, npr. sluaj kod koritenja tue robne oznake, a nekada je radnja
nelojalne konkurencije uslovljena radnjom poinioca sa umiljejem ili nepanjom, npr.
nema sluajne imitacije tueg pronalaska.
Ako je u pitanju odgovornost za naknadu tete zbog nelojalne konkurencije, tada poinilac
odgovara samo ako je kriv prema opdim pravilima o odgovornosti za tetu.
215. Zastarjevanje prava na tubu zbog nelojalne konkurencije
Pravo na podnoenje tube zbog nelojalne konkurencije vremenski je ogranieno.
U nekim zemljama zakon propisuje odreene rokove zastarjelosti tube, dok se u drugim
zemljama primjenjuje institut zabrane zloupotrebe prava na tubu.
Prilikom primjene instituta zabrane zloupotrebe prava na tubu, od znaaja je konkretan
oblik radnje nelojalne konkurencije i stepen krivice tuenog, npr. subjekt A nede modi da
dobije sudsku zatitu od razvodnjavanja svoje uvene oznake u sluaju da je dopustio da
proe nekoliko godina od kada je subjekt B poeo da koristi istu oznaku. Zato? To je
posljedica okolnosti da se pravom suzbijanja nelojalne konkurencije ne zasnivaju iskljuiva
prava na intelektualnim dobrima, ved je odnos prisvajanja samo relativan.
216. POSLOVNA TAJNA
(know-how)
Predmet koji ovdje izuavamo, srede se u literaturi i propisima pod razliitim imenima, od
kojih su najeda: know-how ili znanje, odnosno iskustvo ili poslovna tajna.
Termin poslovna tajna smatramo sasvim odgovarajudim i sasvim zamjenljivim sa
terminom know-how.
Kako je poslovna tajna faktiki odnos, ona nema pravnu zatitu, niti povodom nje nastaje
bilo kakvo iskljuivo pravo, ali se ipak tradicionalno izuava u okviru prava intelektualne
svojine. Racionalan razlog lei u injenici da je poslovna tajna nematerijalno dobro i da
faktiki odnos ima privid svojinskog odnosa samo zato to je iskljuiv ili ekskluzivan.
Zato je poslovna tajna specifian pripadak intelektualne svojine, to nikako ne znai da je
male ekonomske vanosti, naprotiv, ona u naelu ima vrijednost istu kao i pravno zatidena
nematerijalna dobra.
217. Pojam i pravna priroda poslovne tajne
Poslovna tajna je korisna poslovna informacija koja nije dostupna zainteresiranim licima,
to znai da ova definicija ima vie elemenata, i to:
- poslovna tajna je informacija-podatak, znai da je nematerijalno dobro, pa se mora
razlikovati od svog tjelesnog nosaa ili drugog materijalnog oblika saopdavanja, npr. kad
neko lice prenosi drugome poslovnu tajnu, predajudi mu tehniku dokumentaciju ili
preuzimajudi obevezu tehnike pomodi, sutina te transakcije nije u predaji dokumentacije
ili tehnike pomodi, ved prenos poslovne tajne. Zato, poslovna tajna kao informacija ima
svojstvo da se moe saopditi-prenijeti drugome na nain da je sticalac moe svrsishodno
primjeniti. Po tome se poslovna tajna razlikuje od vjetine i talenta pojedinca koji nisu
odvojivi od linosti i zato su neprenosivi;
- 218. Poslovni karakter informaciji daje irok spektar pitanja, kao to su: tehnoloka,
organizaciono-finansijska, markentika i personalna;
- Korisnost informacije je razlog za njeno uvanje u tajnosti sa jedne strane, i elja ostalih da
je saznaju sa druge strane i
- Tajnost podrazumjeva da informacija nije bez znatnijih potekoda dostupna
zainteresovanim licima.
Dakle, imalac poslovne tajne nema nikakvo iskljuivo pravo na njoj, pa ukoliko drugo lice
sazna za tajnu, bez obzira da li je ono savjesno ili nije, nema nikakvog pravnog osnova u
pravu intelektualne svojine da se ono sprijei da tu tajnu koristi ili saopdi drugome.
Privredno koritenje informacije ne dovodi do gubitka tajnosti.
Od svih intelektualnih dobara koja se mogu titi nekim od iskljuivih prava, jedino su
pronalasci podobni kao potencijalni predmet poslovne tajne, jer se npr. pojedini tehnoloki
postupci u hemiji, metalurgiji i sl. mogu rekonstruirati na osnovu proizvoda koji je dobijen
njihovom primjenom.
U praksi, pronalasci se tite patentom, a prateda tehnika znanja se uvaju kao poslovna
tajna, pa lice koje koristi ovakve tehnologije, pribavlja licencu za patentirani pronalazak i
pratedu tajnu informaciju.
219. Ranije smo kazali da poslovna tajna nije iskljuivo subjektivno pravo, ved faktiki
odnos, pa zato ne moe biti u pravnom prometu.
Meutim, poslovna tajna je predmet faktikog-ekonomskog prometa jer se moe saopditi-
prenijeti drugom licu. Zato, ni prenosilac, ni sticalac nemaju prvo na koritenje tajne, ved se
samo faktiki njome koriste. Ako sticalac tajnu koristi preko ugovornih ogranienja, on
time ne vrijea prenosioevo pravo na tajnu, jer ona i ne postoji, ved samo kri svoje
ugovorne obaveze.
Ali, u sloenijim ugovorima o transferu tehnologija, po pravilu, drugom licu se ustupa pravo
na koritenje patentiranog pronalaska istovremeno sa prenosom poslovne tajne u vidu
neobjavljenih tehnikih informacija. Takav ugovor ima pravnu prirodu ugovora o licenci
patentiranog pronalaska, koja je kombinovana sa elementima ugovora o prenosu poslovne
tajne.
Kako poslovna tajna nije subjektivno pravo, zato i nema neposredne sudske zatite od
povrede poslovne tajne, a posredan oblik sudske zatite se sprovodi kroz graansko
procesno pravo i to protiv lica koje je ugovorom steklo poslovnu tajnu, pa je koristi
suprotno odredbama ugovora. Ovdje je ipak rije o parnici zbog povrede ugovornih
obaveza, a ne zbog povrede poslovne tajne.
220. Skraenice meunarodnih akata i direktive
Skraenice meunarodnih akata i direktive Evropske zajednice za
zatitu autorskih i srodnih prava su:
Bernska konvencija Bernska konvencija za zatitu knjievnih i
umjetnikih djela, 1886., rev. 1979. god.;
Rimska konvencija Rimska konvencija za zatitu umjetnika
izvoaa, proizvoaa fonograma i radiodifuznih organizacija,
1961.;
Briselska konvencija Briselska konvencija o distribuciji
programskih signala prenoenih putem satalita, 1974. god.;
WIPO Svjetska organizacija za intelektualno vlasnitvo;
WTO Svjetska trgovinska organizacija;
WCT Ugovor WIPO-a o autorskom pravu, 1996.;
WPPT Ugovor WIPO-a o izvoaima i fonogramima, 1996.;
TRIPS Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog
vlasnitva (WTO), 1994.;
Direktiva o kompjuterskim programima Direktiva o pravnoj zatiti
kompjuterskih programa, Direktiva Vijeda EEZ, 1991.;
Direktiva o davanju u zakup i na poslugu Direktiva o pravu
davanja u zakup i na poslugu i o odreenim pravima umnoavanja
u oblasti intelektualnog vlasnitva, Kodificirana verzija, 2006.;
Direktiva o satelitskoj radiodifuziji i kablovskom reemitovanju
Direktiva o koordinaciji odreenih pravila autorskog i srodnih prava
koja se primjenjuju na satelitsko emitovanje i kablovsko
reemitovanje, 1993.;
Direktiva o harmonizaciji rokova trajanja autorskog i srodnih prava,
Kodificirana verzija, 2006.;
Direktiva o bazama podataka Direktiva o pravnoj zatiti baza
podataka, 1996.;
Direktiva o informatikom drutvu Direktiva o harmonizaciji
odreenih aspekata autorskog i srodnih prava u informatikom
drutvu, 2001.;
Direktiva o pravu slijeenja Direktiva o pravu preprodaje u korist
autora originalnog primjerka djela, 2001.;

222. -Direktiva o ostvarivanju prava Direktiva o provoenju prava
intelektualnog vlasnitva, 2004.;
-Direktiva o trajanju zatite
Direktiva o roku trajanja autorskog i
odreenih srodnih prava, 2006.
223. MEUNARODNO PRAVO INTELEKTUALNE SVOJINE
U svakoj dravi na osnovu ijeg zakona konkretni subjekt uiva zatitu za konkretno djelo ili
predmet srodnopravne zatite, nastaje zasebno subjektivno autorsko ili srodno pravo, npr.
norveki autor uiva u BiH zatitu za svoje djelo na osnovu Zakona o autorskom pravu i
srodnim pravima BiH, pa se tako stvara privid da se radi o svjetskom pravu, a prava se u
stvari tite kao nacionalna subjektivna autorska prava, to se vidi iz dva primjera: 1. Pravna
sudbina subjektivnog autorskog prava jednog autora za jedno djelo u jednoj dravi,
nezavisna su od pravne sudbine subjektivnog autorskog prava istog autora za isto djelo u
drugoj dravi i 2. Nacionalni zakoni se razlikuju, pa zato sadrina i rok zatite nisu u svim
dravama isti, pa tavie, u nekim dravama se odreena intelektualna tvorevina ne
priznaje za autorsko djelo, ili se ak titularom zatite smatra drugo lice.
224. Kako prava industrijske svojine nastaju u upravnom postupku, na osnovu odluke
nadlenog dravnog organa, zato se, po pravilu, zatita trai samo u onim dravama u
kojima lice ima ozbiljan privredni interes za njim, pa je i ovdje subjektivno pravo jedog lica
za jedan predmet zatite u jedoj dravi, nezavisno od takvog prava istog lica za isti predmet
u drugoj dravi.
Prema principu teritorijalnosti, npr. ako je povrijeen vaedi patent u BiH (bez obzira da li
je njegov titular domade lice ili stranac i bez obzira da li je povredilac domade lice ili
stranac), spor de se rapraviti prema materijalnom pravu BiH. Ili, ako autor zakljuuje
autorski ugovor za koritenje svog djela u BiH, mjerodavno je materijalno pravo BiH, bez
obzira da li su ugovorne strane domada lica ili stranci i bez obzira u kojoj dravi se takav
ugovor zakljuuje.
Zakljuak: Za pravne odnose u vezi sa neovlatenim ili ovlatenim koritenjem zatidenih
intelektualnih dobara, mjerodavno je pravo one drave u kojoj je dobro zatideno i u kojoj
se ono koristi, dakle, u primjeni je teritorijalni princip.
225. Nedostaci principa teritorijalnosti
Prvi problem se javlja u vezi sa pitanjem da li stranci imaju pravo na zatitu prava
intelektualne svojine, pa je osnovno pravilo za reguliranje prava stranaca, pravo
reciprociteta ili uzajamnosti.
Tri su oblika resiprociteta: formalni, materijalni i efektivni.
- Formalni reciprocitet je zadovoljen kad dvije drave tretiraju stranca isto kao domadeg
dravljanina.
- Materijalni reciprocitet postoji ako domada drava priznaje strancu samo ona prava koja su
domadem dravljaninu priznata u dravi iji je stranac dravljanin.
- Efektivni reciprocitet znai priznanje samo onih prava u obimu, sadrini i trajanju, kakva su
priznata domadem dravljaninu u dravi iji je stranac dravljanin.
226.
Drugi problem je to se nacionalni zakoni od drave do drave razlikuju u pogledu uslova,
sadrine, rokova trajanja i naina prestanka zatite.
Tredi problem je vezan za prava industrijske svojine koja nastaju na osnovu odluke
upravnog organa, jer se vodi komplikovan i skup postupak koji je destimulativan za
subjekte koji trae zatitu.
Prevazilaenje nedostataka principa teritorijalnosti pomodu meunarodnih konvencija, vri
se prevashodno pomodu Parike konvencije za zatitu industrijske svojine zakljuene 1883.
i Bernske konvencije o zatiti knjievnih i umjetnikih djela, zakljuene 1886., koje imaju
karakter univerzalnih konvencija.
U svim oblastima prava intelektualne svojine zakljuen je itav niz viestranih
meunarodnih konvencija, koje se po obuhvatnosti mogu podijeliti na regionalne (za
ogranien broj drava sa odreenog geografskog podruija) i univerzalne ili svjetske
(zakljuuje ih odreen broj drava bez obzira na geografski poloaj i najede su otvorene
za pristupanje drugim dravama).
227. Funkcije meunarodnih konvencija
Osnovne funkcije su:
- Funkcija garancije nacionalnog tretmana stranaca, obezbjeuje da ugovoreni nacionalni
tretman stranaca znai primjenu viestranog formalnog reciprociteta.
- Funkcija garancije minimalnih prava znai da je svaka drava lanica konvencije slobodna
da obezbjedi i prava koja su iznad tog nivoa koji je garantovan konvencijom. Dakle, rije je
o funkciji kojom se tei meunarodnoj unifikaciji ili harmonizaciji materijalnog prava
intelektualne svojine, pa zato minimalna prava sainjavaju zajedniko jezgro nacionalnih
propisa svih drava lanica konvencije.
- 228. Funkcija racionalizacije procedure meunarodne zatite se odnosi na zatitu
industrijske svojine, pa su konvencije iz ove oblasti daleko odmakle u ostvarivanju ove
funkcije, npr. u pojedinim oblastima, kao to su patenti, igovi i pravo zatite dizajna,
predviena je mogudnost podnoenja meunarodne prijave za zatitu i ustanovljeni su
organi za prijem i ispitivanje meunarodne prijave. Tako je u oblasti patenta, na
regionalnom nivou, uspostavljen nadnacionalni sistem za prijavljivanje i priznanje patenta,
npr. evropski patent ili evrazijski patent.
U EU uvedena su nadnacionalna ili zajednika ili komunitarna prava za: ig, pravo zatite
oznake geografskog porijekla (za poljoprivredne i prehrambene proizvode), pravo zatite
dizajna i pravo zatite biljne sorte.
Pravno- tehnika funkcija se odnosi na tehnike postupka kao to je: meunarodni registar
zatidenih prava, meunarodna klasifikacija predmeta zatite, pitanje meunarodnog
priznanja odreenih radnji u vezi sa postupkom zatite i sl.
Neke od konvencija imaju samo jednu od navedenih funkcija, a neke obuhvataju od dvije
do tri funkcije u odreenoj mjeri.
229. VANIJE KONVENCIJE
BERNSKA KONVENCIJA ZA ZATITU KNJIEVNIH I UMJETNIKIH DJELA (BK)
Kao to rekosmo, zakljuena je 1886. godine u Bernu i njome je obrazovana unija drava
lanica konvencije Bernska unija (BU). BiH je lanica ove Konvencije od 1992.
Po ovoj Konvenciji formulirane su garancije nacionalnog tretmana stranaca i garancije
minimalnih prava. Njome su uvedena dva vana pojma: 1. Autor koji u pogledu odreenog
djela uiva zatitu po BK, to ukazuje da se na BK moe pozvati samo odreeni krug autora i
pod odreenim uslovima i 2. Zemlja porijekla djela, zbog ega ovaj pojam utie na
odreivanje stepena i obima zatite koju strani autor uiva prema BK.
Zatidena lica prema BK su autor i njegov pravni sljednik, bez obzira na osnov pravnog
sljedstva, npr. nasljeivanje, ugovor i ex lege. Izuzetak od ovog pravila se odnosi na
zatideno lice u vezi sa filmskim djelom, jer ovdje tu zatitu moe imati i lice koje nije autor
djela, ni njegov pravni sljednik.
230. Da bi jedno lice uivalo zatitu, mora biti ispunjen bar jedan od kriterija koje propisuje
BK-a, kao taka vezivanja, a to su: dravljanstvo autora, prebivalite, mjesto prvog
izdavanja djela, sjedite ili prebivalite producenta filmskog djela, mjesto nalaenja
nepokretnosti u kojoj je materijalizovano arhitektonsko djelo ili djelo grafike ili plastine
umjetnosti.
Zemlja porijekla djela je drava lanica BU, sa kojom je djelo povezano na naprijed
navedeni nain, a prilikom primjene ovih kriterija, primjenit de se onaj koji je prvi ispunjen.
Osnovni pravni znaaj zemlje porijekla djela je u tome to zatidena lica uivaju nacionalni
tretman i minimalna prava u svim dravama BU, izuzev u zemlji porijekla, jer se u zemlji
porijekla djela zatita odreuje nacionalnim zakonodavstvom. Odstupanje od ovog pravila
imamo ako, npr. autor nije dravljanin zemlje porijekla djela za koje je zatiden po
Konvenciji, tada de u toj zemlji imati ista prava kao i domadi autor.
Dakle, samo su dravljani zemlje porijekla u pogledu autorskopravne zatite preputeni
iskljuivo domadim propisima, pa se jedino oni ne mogu pozivati na odredbe BK, iako
spadaju u kategoriju zatidenih lica. Isto tako, propisi zemlje porijekla djela mogu presudno
uticati na duinu roka trajanja autorskopravne zatite za to djelo i u drugim dravama BU.
231. Nacionalni tretman stranaca i minimalna prava zatidenih lica po BK
BK, kao to smo rekli, predvia da zatideno lice uiva nacionalni tretman u svakoj dravi
lanici BU, izuzev u dravi svog dravljanstva.
Opda garancija nacionalnog tretmana, a posredno i minimalna prava su okrnjena u
sluajevima u kojima je dravama lanicama BU data mogudnost da nacionalni tretman
vanredno uslove postojanjem efektivnog reciprociteta sa drugim dravama, npr. u sluaju
zatite djela primjenjene umjetnosti ili u sluaju odnosa izmeu drave lanice BU i drave
koja nije lanica, pa tada BK daje mogudnost solidarnog postupanja drava lanica BU u
odnosu na drave koje nisu lanice BU, ili u pogledu trajanja autoskopravne zatite ili u
sluaju prava slijeenja i sl.
Minimalna prava sadri BK i ona predstavljaju minimalni standard autorskopravne zatite
koju svaka drava BU mora pruiti zatidenim licima. S obzirom da minimalna prava nisu
jasno sistematizirana niti oblikovana jedinstvenom normativnom tehnikom, to oteava
preglednost Konvencije, to je rez. 7 revizija.
232. Minimalno pravo naelnog znaaja je pravo autora na zatitu bez ispunjenja
formalnosti upravne prirode, tzv. neformalnost zatite, to je bio glavni razlog za
odsustvovanje SAD iz BU sve do 1989. godine, pa je neformalnost zatite dopunjena
pravilom nezavisnosti zatite-to znai da postojanje autorskopravne zatite u bilo kojoj
dravi lanici BU je nezavisno od postojanja takve zatite u zemlji porijekla djela.
Minimalno pravo koje je od izuzetnog znaaja za meunarodno autorsko pravo, tie se
minimalnog opdeg roka trajanja autorskopravne zatite. Taj rok iznosi ivot autora, plus 50
godina poslije njegove smrti. Pored opdeg roka, BK predvia i posebne, krade rokove
trajanja zatite za pojedine vrste autorskih djela. Pored minimalnog standarda zatite, BK
predvia i odreena ogranienja autorskog prava, pa je autorsko djelo pod strogo
propisanim uslovima mogude koristiti bez obaveze prethodnog traenja dozvole zatidenog
lica, ali uz obavezu pladanja autorske naknade.
233. Univerzalna-Svjetska konvencija o autorskom pravu (UK)
Ona je rezultat napora da se doe do univerzalnog meunarodnog sporazuma o autorskom
pravu koji je uslijedio tek 1952., kada je u Parizu u okviru UNESCO-a, donesena Univerzalna
konvencija o autorskom pravu (UK). Cilj je bio da se na platformi relativno niskog nivoa
obavezne autorskopravne zatite, obezbjedi lanstvo svih zemalja svijeta, a meu njima
je i BiH od 1993. godine.
Poput BK i UK prua garancije nacionalnog tretmana stranaca i minimalna prava, zatim, UK
odreuje krug lica koja su njome zatidena i drave lanice Konvencije u kojima ta lica
podlijeu iskljuivo domadem zakonodavstvu.
Zatidena lica su autor i drugi nosioci autorskog prava, pod uslovom da su jednom od
taaka vezivanja prikljueni na reim UK, a to su: dravljanstvo autora i mjesto prvog
izdavanja djela, a fakultativno je ta taka vezivanja-domicil.
234.
Zemlja porijekla djela po UK implicitno postoji, jer je tu rije o dravi lanici UK koja se
smatra matinom za konkretno autorsko djelo i u kojoj zatideno lice podlijee iskljuivo
reimu domadeg zakonodavstva, a ne odredbama UK.
Nacionalni tretman se odnosi na zatidena lica koja uivaju u dravama lanicama UK isti
tretman kao i domadi dravljani, izuzev u sluajevima koda je odreena drava lanica UK
istovremeno i zemlja porijekla djela, u smislu ved reenog. Za razliku od BK UK-a predvia
samo jedan sluaj u kojem se odstupa od nacionalnog tretmana i pribjegava
materijalnom/efektivnom reciprocitetu, po kome ni jedna drava lanica UK nije obavezna
da zatidenom licu prizna ui rok autorskopravne zatite, od onog koji je za tu vrstu
propisan u dravi lanici UK, a to su: iji je autor dravljanin (za neizdata djela) ili u kojoj je
djelo prvi puta izdato (za izdata djela).
Kada su u pitanju minimalna prava, po UK je naen kompromis izmeu principa
neformalnosti i formalnosti, pa je svakoj dravi lanici UK ostavljena sloboda da nastanak
autorskopravne zatite uslovljava ispunjenjem formalnosti zatite. Danas u svijetu
preovladava neformalni sistem zatite, pa ovaj formalni sistem i u SAD ima znaaja jo
samo za djela nastala prije 1978. godine.
235. Opdi rok trajanja autorskopravne zatite po UK ne moe biti kradi od 25 godina poslije
smrti autora, a posebni rok trajanja zatite je predvien za fotografska djela i djela
primjenjene umjetnosti, ako su autorska djela, te ne moe biti kradi od 10 godina.
Jedna od najmarkantnijih karakteristika UK je injenica da u njoj nigdje nema pomena o
linopravnim ovlatenjima autora, jer je i to jedan od kompromisa sa amerikim
autorskopravnim propisima koji reguliraju subjektivno autorsko pravo (copyright) i to kao
iskljuivo imovinsko pravo.
Odnos izmeu UK i BK se sastoji u tome, to cilj UK nije da derogira BK, ved da uspostavi
dopunski osnov za meunarodnopravnu saradnju u pogledu onih autorskopravnih odnosa
sa stranim elementom u kojima BK ne djeluje. Tako, u odnosima izmeu drava koje su
istovremeno lanice BU i UK, a povodom autorskog djela ija je zemlja porijekla neka
drava BU, primjenjuje se iskljuivo BK-a. Da bi se sprijeilo istupanje drava iz BU, koje su
istovremeno i lanice UK, predvieno je da, ako je zemlja porijekla djela drava koja je
poslije 1.1.1951. napustila BU, tada nije mogude ostvariti zatitu na osnovu UK u drugim
dravama lanicama BU.
236. Ugovor o autorskom pravu (UAP)
Ovaj ugovor je stupio na snagu u BiH 25.11.2009. godine, a rezultat je rada Svjetske
organizacije za intelektualnu svojinu (WIPO). Da bi smo razumjeli zato WIPO nije pristupio
reviziji BK, ved se opredijelio za donoenje nove, treba znati da je malo prije donesen
Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine-tzv. TRIPS, kojim je ova
materija regulirana u okvirima GATT-a-dananje Svjetske trgovinske organizacije (STO).
Ugovor o autorskom pravu (UAP) sadri odreena pojanjenja BK, zatim izvjesne
modifikacije odreenih odredbi BK, kao i nekoliko novih minimalnih prava i obaveza za
sankcioniranje zloupotreba savremenih tehnikih sredstava u cilju neovlatenog koritenja
autorskih djela.
Sutinski iskorak Ugovora o autorskom pravu (UAP) u odnosu na Sporazum o trgovinskim
aspektima prava intelektualne svojine (TRIPS) je u tome da je autorsko pravo konano
odgovorilo na izazov iskoritavanja autorskih djela putem tzv. interaktivne komunikacije,
npr, internet.
237. Industrijska svojina
PARIKA KONVENCIJA ZA ZATITU INDUSTRIJSKE SVOJINE (PK)
U Parizu je 1883. godine 11 drava potpisalo akt Konvencija za zatitu industrijske
svojine, kojim je obrazovana Unija za zatitu industijske svojine (PU).
PK ima univerzalni karakter, ne samo zbog otvorenosti za pristup, ved i zato to je
ratificirana od strane vedine drava u svijetu, a BiH je lanica PU od 1992. godine.
Zatidena lica su: fizika lica koja su dravljani jedne od drava PU; pravna lica koja imaju
nacionalnost jedne od drava PU; i fizika lica koja nisu dravljani ni jedne od drava PU, ali
u njoj imaju prebivalite ili ozbiljno i stvarno privredno ili trgovako preduzede.
Zemlja porijekla je ona drava preko koje odreeno lice ulazi u krug zatidenih lica, a
osnovni znaaj se sastoji u tome to lice koje je zatideno na osnovu PK, nema pravo da se u
njoj poziva na konvencijsku zatitu, jer je za njega mjerodavno iskljuivo nacionalno pravo.
238. Kada je u pitanju nacionalni tretman, svaka drava PU obavezna je da u svoje
nacionalno zakonodavstvo ugradi bar ona prava koja su propisana u PK, kao to su npr.
pravo meunarodnog prvenstva (za patente je 12 mjeseci, a za igove i dizajn je 6 mjeseci);
nezavisnost patenata i igova priznatih u razliitim dravama, naznaenje imena
pronalazaa, pravo na patent u sluaju zabrane prometa robom na koju se patent odnosi,
sankcije u sluaju zloupotrebe patenta i nekoritenja patentiranog pronalaska, zatita za
uvezene proizvode patentiranog postupka, telle-quelle registracija iga-znai da ig koji je
registrovan u zemlji porijekla, moe biti registrovan takav kakav jeste (fran. telle quelle), ali
i u svakoj dravi lanici PU, pod uslovima da: ne vrijea prava tredih lica, da je distinktivan,
da nije protivan moralu ili javnom poretku i da ne dovodi do radnje nelojalne konkurencije.
U minimalna prava spada i zatita notornih oznaka, rok za obavezno koritenje igom
zatidene oznake i sl.
PK ne ureuje itav niz vanih pitanja prava industrijske svojine, kao to su: uslovi zatite,
postupak zatite, duina trajanja prava, sadrina prava i sl., pa drave lanice PU imaju
slobodu da po svom nahoenju ureuju ta pitanja. Na osnovu ovoga, PK je postala baza za
zakljuivanje viestranih univerzalnih i regionalnih konvencija izmeu drava lanica PU.
239. Meunarodne konvencije i ugovori kojih je BiH lanica
Odluka o ratifikaciji protokola koji se odnosi na Madridski sporazum-aranman o
meunarodnoj registraciji igova, iji je BiH lan od 1992., a sutina se svodi na uvoenje
meunarodne prijave iga, kojom jedno lice moe zatraiti registraciju svoga iga u vie
drava lanica MA, pod uslovom da je lice ved izvrilo registraciju iga u zemlji porijekla, pa
jedna meunarodna registracija proizvodi onoliko nacionalnih igova, koliko ima
naznaenih drava i vai 20 godina, sa mogudnodu neogranienog broja produenja, uz
obavezu pladanje propisane takse;
240.
Odluka o ratifikaciji Ugovora o autorskom pravu svjetske organizacije za intelektualno
vlasnitvo, koja je ved obraena;
Odluka o ratifikaciji Konvencije o zatiti proizvoada fonograma od nedozvoljenog
umnoavanja njihovih fonograma;
Odluka o ratifikaciji Ugovora o izvedbama i fonogramima Svjetske organizacije za
intelektualno vlasnitvo;
Odluka o ratifikaciji Strazburkog sporazuma o meunarodnoj klasifikaciji patenata, prema
kojem se klasifikacija cjelokupne tehnike dijeli u preko 70.000 klasifikacionih jedinica;
Odluka o ratifikaciji muunarodne Konvencije o zatiti umjetnika izvoaa, proizvoaa
fonograma i radio-difuznih organizacija;
Odluka o ratifikaciji Budimpetanskog sporazuma o meunarodnom priznanju depozita
mikroorganizama radi postupka patentiranja;
241.
Odluka o ratifikaciji Ugovora o intelektualnoj svojini za integrirana kola iz 1989. godine
zakljuen u Washington-u;
Odluka o ratifikaciji enevskog akta iz 1999. god. Hakog sporazuma o meunarodnoj
registraciji industrijskog dizajna i dvije obraene univerzalne konvencije, i to:
Parika konvencija o zatiti industrijskog vlasnitva i
Bernska konvencija o zatiti knjievnih i umjetnikih djela
Posebno naglaavam, u BiH je u primjeni Ugovor o saradnji na podruiju patenata, koji je
Vlada RBiH ratifikovala Uredbom o ratifikaciji o saradnji na podruiju patenata donesenog
u Washingtonu 1970., dopunjenog amandmanima iz 1979. i 1984. godine.
242. Evropski patent i proirenje dejstva evropskog patenta
Evropski patent ustanovljava nadnacionalni sistem pravnih normi kojima se ureuje
postupak priznavanja patenta (evropskih patenata) koji neposredno proizvode dejstvo u
dravama lanicama EU, a postupak priznanja evropskih patenata vodi Evropska patentna
organizacija (EPO), kao nadnacionalna organizacija.
Iako EPO nije institucija EU, lanstvo odreene drave u EPO-u je uslov za tzv. evroposku
integraciju te drave.
Za drave u tanziciji, prije punopravnog lanstva u EPO predvien je prelazni status drave
na koju se proiruje dejstvo evropskog patenta, a ovaj status ima i BiH.
243. Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine (TRIPS)
Svrha donoenja ovih novih zakona o zatiti prava intelektualne svojine je normativno-
pravno ureenje oblasti zatite prava intelektualne svojine, usklaene sa pravnim
propisima u Evropskoj uniji koji ureuju isto podruje, i to shodno obavezi iz lana 73.
Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju izmeu Evropske zajednice i njenih lanica i Bosne i
Hercegovine, kao i sa pravilima TRIPS-a.
TRIPS je zakljuen 1994. godine kojim je okonana reforma svjetskog sistema slobodne
trgovine, koja je bila zasnovana na Sporazumu o trgovini i carinama (GATT) i formiranjem
nove STO.
244.
TRIPS je danas najvanija meunarodna konvencija u oblasti intelektualne svojine iz tri
razloga:
1. Regulira cjelokupnu materiju intelektualne svojine postavljajudi visoke standarde zatite;
2. Nijedna drava ne moe biti lanica STO, a da ne bude lanica TRIPS-a, pa se pitanje
postavljanja pristupa TRIPS-u zato i ne postavlja;
3. Sankcije za nepotivanje obaveza su ekonomske sankcije STO, to daje dovoljno garancija
da se potuju pravila TRIPS-a.
Sa stanovita BiH, s obzirom da TRIPS ne ostavlja ni jedno subjektivno pravo intelektualne
svojine bez definicije, pa se time sopstvenim zakonima to pravo ne moe razblaiti, BiH
mora stremiti da svoje propise iz oblasti intelektualnog vlasnitva u potpunosti usaglasi sa
TRIPS-om, zbog ega ovaj meunarodni akt ima veliki znaaj kao orjentir za daljnju
izgradnju ovih propisa. To bi omogudilo da reguliranje ove materije ne bude prepreka
pristupanju BiH i lanstvu u STO-i.
245. Regulativa Evrpopske unije
lanice EU konstituiraju nadnacionalnu zajednicu.
Cilj je da sve drave lanice EU sainjavaju teritoriju jedinstvene drave, a to je smisao
atributa nadnacionalan u kontekstu zatite intelektualne svojine.
Kako se vidi po novousvojenim propisima, iako BiH nije lanica EU, regulativa EU stalno vri
znaajan uticaj na nae pravo intelektualnog vlasnitva.
Jedan od oblika regulative su ved nevedene direktive-smjernice i uputstva, kojima se u
odreenim pitanjima harmoniziraju nacionalni propisi drava lanica EU, dok su vii oblik
regulative pravila -uredbe EU koje imaju karakter nadnacionalnog zakona i neposredno se
primjenjuje u svim dravama lanicama EU.
Nadnacionalna ili komunitarna regulativa postoji, za sada, samo u oblasti prava zatite
oznake geografskog porijekla, prava iga, prava zatite dizajna i prava zatite biljne sorte,
zbog ega se ova prava nazivaju komunitarnim pravima, npr. komunitarni ig.
246. Meunarodno pravo intelektualnog vlasnitva sa aspekta propisa BiH
Da li stranac ima pravo na zatitu intelektualne svojine, kada je u pitanju BiH, mjerodavan
odgovor pruaju nai pravni propisi, npr. Ustav BiH, zakonski i podzakonski akti, kao i
ratificirane i potpisane meunarodne konvencije.
Stranac uiva zatitu u BiH, bar u dva sluaja: 1. Ako spada u krug zatidenih lica, odnosno
lica na koje se odnosi ratificirana meunarodna konvencija i 2. Ako u pogledu prava o
kojem je rije, postoji uzajamnost ili reciprocitet sa dravom iji je on dravljanin.
Izuzetno, svaka drava, pa i BiH, moe svojim propisima odrediti da de priznati odreene
oblike zatite strancu, nezavisno od meunarodnih konvencija i reciprociteta.
POTOVANE KOLEGICE I KOLEGE,
POTOVANE KOLEGICE I KOLEGE,
NA KRAJU,
SRETNO I USPJENO NA ISPITU!
NA KRAJU,
SRETNO I USPJENO NA ISPITU!