AROBNI OBLAK BAJKI

Lic:
IVICA
MARICA
VJETICA
TRNORUICA
SNENA KRALJICA
KAPETAN KUKA
PETAR PAN
ZVONICA
KRALJICA/VJETICA
SNJEANA
DEDA MRAZ

Mjesto i vrijeme rdnje:

Nekd dvno pred oronulim i nputenim dvorcem.

Kd se zvjes digne, Ivic i Mric jedno uz drugo sjede kod mle vtre,
no je oito hldn. U strhu oslukuju umske umove (huk uk i sove,
klepet kril, vjetr...).

1. Pojv
IVICA, MARICA, potom VJETICA
MARICA: Joooj, Ivice, propli smo... Pojee ns vuk!
IVICA: Nee, sestrice, nee. Nem ovdje vukov.
MARICA: Kko nem, bto, p vidi d je ovo nek strn um, ns su
tt i meh ostvili ovdje d umremo od strh.
IVICA: Zto, Mrice, mormo biti hrbri i sekti dn. Strpi se smo jo
mlo i brzo e svnuti.
MARICA: (uje se jk krik neke ptice i lepet kril, nek sjenk preleti
preko njih, on vrisne): Jo, mjko moj!... t je ovo bilo?
IVICA: (i on se od strh streso li se prvi d je hrbr): M, nit
sestrice. To je neto preplo ovu jdnu pticu p je pobjegl... (digne
pogled i rdosno, pozornic se osvijetli plvistom svjetlou)...
Eno, Mrice, pogledj... Mjesec je izo iz oblk i sd nee biti toliko
mrno.
MARICA: D, mnje je mrno, li kd e dn i sunce d se mlo
zgrijemo, smrzl sm se.
IVICA: Sd u donijeti jo drv d stvim n vtru... (krene, on g
vrti nzd).
MARICA: Neeemoj, ne ostvljj me smu... booojim seee.
VJETICA: (ulzi u svjetlost vtre nosei nekoliko suvih grnic, glumi
ljubznost): Evo, djeice, j sm vm donijel drv z vu divnu
vtricu... (stvlj grne n vtru)... Sd e d bude toplije.
IVICA: (skoi spremn d ztiti sestru): Ko si ti? t rdi u ovoj umi?
VJETICA: J sm... ovj... j stnujem ovdje i imm slatku kuicu... sv je
od okolde i drugih sltki, morte d je vidite i probte?
MARICA: D je probmo? Kko to mislite d je probmo?
VJETICA: P zn se kko se neto prob.
MARICA: Zn se, zto i pitm. Prob se hljin ili cipele im i prob
drmske sekcije ili pjevnj, li jo nism ul z probu kue.
IVICA: Sd sm se sjetio ko si ti. Ti si vjetic ...(Mric vrisne i u strhu
skrije iz njeg)... Ne boj se sestrice, nit on nm ne moe.
VJETICA: (zbunjeno se prvd): Bil sm, djeco, bil sm vjetic, li
vie nism, n snu rije. Evo, donijel sm vm drv, nudim vm svoju
kuu d je jedete i sve, sve t elite.
MARICA: Jeste, kd doemo do te kue, on e ns zrobiti i pojesti.
VJETICA: Neu, djeice drg, stvrno neu. Dodijlo mi je d ivim
sm. ivjeemo svi zjedno i biti jedn sren porodic, je li vi?
IVICA: Ne vi.
VJETICA: Kko?
IVICA: Tko.
VJETICA:Zto?
MARICA: Zto!
VJETICA: (scen se osvijetli sunevim zrcim): M djte, djeice, to ste
n krj src?... Evo, svnulo je i mogli bismo lijepo d odetmo do
moje sltke kuice, idemo li?
IVICA i MARICA: (ugls): Ne idemo!

2. Pojv
TRNORUICA i prnji, potom ZLA VILA
TRNORUICA (ulzi urno): U prvu ste, djeco. Ne treb joj vjerovti!
IVICA i MARICA (ugls uz nklon): Ve mldo visonstvo, Trnoruice!
TRNORUICA: Upmtite, jednom vjetic uvijek vjetic.
VJETICA (z sebe zlobno): Otkud se ov koz pojvi?
TRNORUICA: t mumlj, reci glsno ko smije!
VJETICA (glumi ljubznost): Velim d su roz obojeni.
TRNORUICA: Ko?
MARICA: t?
VJETICA: Prozori n mojoj sltkoj kui od sltki.
TRNORUICA: Ne interesujete ns ni ti ni tvoj ...(krikir).. sltk ku od
sltki... (okrene se i rzgled zidine strog dvorc)... Je li djeco, jeste
li ulzili u ovj dvorc? t im tmo?
IVICA: Nismo. Bio je mrk i nismo smjeli.
TRNORUICA: A sd je dn, smijete li sd?... Bojite se?
IVICA: Ne, ne bojimo se.
MARICA: Kd ste vi tu, ve mldo visonstvo, nieg se vie ne
bojimo.
TRNORUICA: P d mlkice virnemo unutr, ?... t kete n to?
IVICA: D virnemo.
TRNORUICA: Ovo je, izgled neki nputeni dvorc, b mi tkv i
treb d se uselim.Idemo.
VJETICA (kd oni krenu): Mogu li i j s vm?
TRNORUICA: Ne!
IVICA i MARICA (ugls): Ne moe!... Odlzi! ... /njih troje uoe u dvorc,
vjetic se primkne vtri, grije ruke i zlobno se smjek, i mlo se trgne
ko d joj se uini d neko dolzi/...

3. Pojv
VJETICA i KAPETAN KUKA, potom PETAR PAN i ZVONICA
KAPETAN KUKA (ulzi oprezno, n jednoj ruci mu je kuk mjesto ke u
drugoj sblj; prie Vjetici i zmhne kukom): H, tu si Petre Pnu, sd
si gotov!
VJETICA (okrene se i zlobno se smije): t je Kpetne Kuk, oorvio si
p ne moe rzlikovti jednu uglednu dmu od onog dern koji ti ve
vijekovim stvr probleme?
KAPETAN KUKA (klnj se): O, oprostite str dmo, ne popih jutros ni
jedn bokl rum p mi se jo vid nije rzbistrio.
VJETICA: Kkv str dm?!... Nism j str, smo me je ivot mlo
pogurio i nboro mi lice.
KAPETAN KUKA: I nos izduio i iskrivio?
VJETICA: D, Kpetne. S ivotom se nije liti i treb g koristiti i
zgrbiti sve to ti pru, ne obzirui se n prepreke.
KAPETAN KUKA: O kkvim preprekm ti govori. Mor d si ti umjesto
mene popil pr bokl rum?
VJETICA: Eto mlos, tmn d prevrim Ivicu i Mricu i d ih odvedem
u svoju kuu gdje bih lijepo ugojil Ivicu i pojel g u slst,
Mricu ostvil z slukinju, pojvi se Trnoruic i sve mi pokvri.
KAPETAN KUKA: to je nisi sbljom ssjekl?
VJETICA: Odkle jednoj stroj, uglednoj dmi sblj?
KAPETAN KUKA: Mor uvijek imti oruje kod sebe, ko ne sblju ond
neku portbl kuburu.
VJETICA: Ne, j se usvm pucnjve.
KAPETAN KUKA: Gdje su sd ti klinci, kko ono ree d se zovu?
VJETICA: Ivic i Mric. Trnoruic ih je odvel u ovj nputeni dvorc.
KAPETAN KUKA (krene): Odoh d je ubijem i d ti dovedem Ivicu i Mricu.
Sekj me tu.
VJETICA: Stni, doi e oni ve smi. D li si i ti to doo n sstnk
to g je szvl Snjen Krljic?
KAPETAN KUKA: D, jvil mi je d doem ovdje, li j ne znm o emu
se to rdi? Sprem li se nek velik hjk n svu dobru djecu cijelog
svijet? D ih sve odjednom zrobimo i porobimo u roblje ne i sluge
ne?
VJETICA (s rdou): I d ih pojedemo sve jedno po jedno?!
KAPETAN KUKA: Ne, j ne volim d jedem djecu. Volim d jedem rep od
krokodil s puno, puno, puno rum.
VJETICA: J ne volim rum, od njeg mi se usno tuc, p mi se ond
djec smiju. Moe misliti, umjesto d me se ple, on mi se smiju.
KAPETAN KUKA: Smiju ti se!... (ljuto)... Kko ti se smiju smijti?! Dj d j
to vidim.
VJETICA: Ne vjeruje mi, e dj tj rum p e vidjeti...
KAPETAN KUKA (izvdi flu i prui joj): Evo, pij, d j vidim tog heroj
koji se smije smijti jednoj tucvoj dmi!
VJETICA (pije): Kloklokloklo... Uh, l je ovo dobro... kloklo... (nstvi d
pije).
KAPETAN KUKA (nervozno): Ej, stnider dmo, popie mi sve... (uzme joj
flu)... Zr ti toliko treb d bi poel tucti? ...(pije)...
VJETICA: Ne, ne treb mi... tuc... toliko. Treb mi smo ... tuc... mlo
p d ponem ... tuc... ... tucti. Evo jesm ti rekl ... tuc... Djec
mi se smiju... tuc...
KAPETAN KUKA (smije se i on): P kko se nee smijti kd tuc ko
neko prvo, prvcijto tuclo.
VJETICA: To nije ... tuc... fer ... tuc. Smijti se ... tuc... gospodine
Kpetne ... tuc... Kuk, p to je bruk ... tuc...
KAPETAN KUKA: Prestni d tuc p u i j prestti d se smijem.
VJETICA: Ali j ... tuc... ne mogu d pres...tuc...tnem s ... tuc...
tucnjem!
KAPETAN KUKA: Znm kko e prestti!
VJETICA: ... tuc... K... tuc... ko? Kko... tuc...?
KAPETAN KUKA: Treb d se prepdne. Treb neko d te prepdne i
ond e prestti s tucnjem.
VJETICA: P jde ... tuc... prepdni me... tuc...
KAPETAN KUKA (rzmilj mlo p se sjeti): Znm kko emo... Okreni se
tu prem grmu ko d mirie to cvijee...
VJETICA: ... M kkvo miriljvo cvijee?!... Cvijee mirie smo djeci
nm zlicm smrdi...
KAPETAN KUKA: Dobro, ond duvj u to smrdljivo cvije i nemoj se
okretti... (polko se spusti n zemlju p puui pree s druge strne
grm i nglo iskoi pred nju s podignutim kukom i sbljom)... B!
VJETICA: t ti je ... tuc..., t se ... tuc... glup ... tuc... glupir ...
tuc...?
KAPETAN KUKA: Pokuo sm d te prepdnem.
PETAR PAN (gls iz vn s puno eh i tjnstvenosti): Probudili ste duh
svih mor! Uznemirili ste g i bie te knjeni!
VJETICA (skrije se iz Kpetn, zgrle se u strhu): Jo, mjko moj.
Gotovi smo.
KAPETAN KUKA (dre vidno uplen): Jooj... Duh svih mor je
njmoniji duh n svijetu i niko se iv nije provuko neknjen z svoje
grijehe.
VJETICA: J se bojim, evo, vidi, prestl sm i tucti!
PETAR PAN (isto ko mlos): Sgnite se i gurnite glve u tj grm...
KAPETAN KUKA (osvre se zbunjeno): Grm?... Kkv grm? ... Koji grm?...
Zto grm?...
VJETICA: Ovj grm, budlo. Urdimo kko zpovijed ko nm se mili
jo ivjeti...(sgnu se i gurnu glve u grm).
PETAR PAN (u letu ili u trku s krj pozornice nbije Kpetn nogom u tur
ovj se zglvi u grmu): Duh svih mor ti lje ovj pozdrv!
ZVONICA (isto urdi Vjetici): I z tebe, vjetice! ...(oboje se skriju iz
drugog grm)...
KAPETAN KUKA (sjede zglvljeni u grmu): Zto si me, ti olinjl vjetice,
nbil nogom u tur?
VJETICA: Nism j tebe, nego si ti mene, blento blentvi.
KAPETAN KUKA (pokuv d se iskobelj): Vdi me odvde d ti ne bi
oi izvdio!
VJETICA (izvli g): Uh, jesi tek ko stotinu dobro uhrnjenih djek.
KAPETAN KUKA (uzme sblju i spremn n borbu osvre se): Znm j ije
je to mslo... Pe ti meni k Petre Pne, ond ti nem sps.
PETAR PAN (kd mu ovj okrene le on se usprvi i rukom mu zbci
eir s glve i opet se skrije): Uj!
KAPETAN KUKA (me sbljom kroz vzduh n sve strne): Evo ti... evo...
evo jo...
ZVONICA (iskoi i brzo nvueVjetici eir n oi): Evo i tebi!
VJETICA: Jooo... Ko je ugsio svjetlo?.... Ne volim no!... Ugsite no i
uplite dn!... J se booojiiiim mrk.
4. Pojv
SNJENA KRALJICA i prenji, potom KRALJICA/VJETICA
/Uz fijuk vjetr i monoton, metlni zvuk zvoni ulzi Snjen Krljic,
po ostlim se vidi d im je odjednput postlo hldno/
SNJENA KRALJICA: t se to ovdje dev?... Zto me tom
sbljom Kpetne Kuk i zto se ti Vjetice igr or bke? Ponte
se ko djec n velikom odmoru u koli!
KAPETAN KUKA (klnj se): Oooo, potovnje mon Snjen Krljice.
Mlo vjebom krtimo vrijeme ekjui n vs.
VJETICA (nespretno se klnj): I j vm se klnjm, krljice svih zl.
Zpovijedjte! Zvli ste ns?
SNJENA KRALJICA: Zvl sm vs, to je tno, li nedostje jo
iKrljic/vjetic iz bjke Snjen i 7 ptuljk, p d budemo svi.
KAPETAN KUKA: A gdje je on, zto ksni?
VJETICA: Ah, on i ono njeno robno ogledlce ...(krikir)...
Ogledlce, ogledlce, ko je njljepi n cijelom svijetu?
KAPETAN KUKA: ... I okolini.
VJETICA: t i okolini? Nem okoline, svijet je svijet.
KAPETAN KUKA (prepiru se ko djec): Im!
VJETICA: Nem!
KAPETAN KUKA: Im!
VJETICA: Nem!
SNJENA KRALJICA: Dost! Prestnite smjest!... Ako se to jo smo
jednput ponovi ispdte iz igre i smi se snlzite z pketie.
KAPETAN KUKA (oboje su vidno uzbueni): Pketie?!
VJETICA: Kkve pketie?
KAPETAN KUKA: Zto pketie?
VJETICA: Kome pketie?
SNJENA KRALJICA: Dost! Rekl sm dost! Zn se, vljd, n kkve
se pketie misli kd se o njim govori pred Novu godinu.
KAPETAN KUKA: Z Novu godinu Ded Mrz dijeli pketie djeci...
VJETICA (plno): A mi niismoooo djec!
KAPETAN KUKA: ...i to smo dobroj djeci.
VJETICA: A niiismoooo miii niii dooobriiii.
SNJENA KRALJICA: Biemo dobri, zto sm vs i pozvl n ovj
dogovor... (osvrne se)... A, evo nm i Krljice/Vjetice... Dobro nm
dol.
KRALJICA/VJETICA (grle se): Bolje te nl, moj Snjen Krljice!
ZVONICA (dok se ovi pozdrvljju tiho): Auu, sve zlo do zloe. t li to
nmjervju?
PETAR PAN: Nit dobro, sigurn sm.
ZVONICA: Trebli bi d bjeimo dok ns jo nisu otkrili.
PETAR PAN: Ne smijemo jo. Treb prvo d vidimo t nmjervju.
ZVONICA: A znmo t nmjervju: D svu djecu porobe i odvedu je u
svoj tjnstveni svijet Snokrj, gdje ive vile, gusri, i izgubljeni
djeci. D im slue do krj svojih jdnih ivot, eto, to nmjervju.
PETAR PAN: Mislim d nije to. ini mi se d plnirju kko d prevre
Ded Mrz p d i oni dobiju pketie.
ZVONICA: E, ko je to, nee im poi z rukom. Sprijeiemo ih, zr ne?
PETAR PAN: D, Zvonice, sd se smiri d ih ujemo.
SNJENA KRALJICA: Dkle, ovko. Sd kd ste se lijepo, i kko
dolikuje njmonijim, ispozdrvljli. D vm objsnim zto sm vs
pozvl.
KAPETAN KUKA (uz nklon): Smo reci gospodrice, Snjen Krljice, z
mene je tvoj elj zpovjed!
VJETICA (nespretno se klnj): I j vm se klnjm, krljice svih zl.
Zpovijedjte!
KRALJICA/VJETICA (smo pogne glvu): Kkvu si to novu zlobu
smislil? Slum.
SNJENA KRALJICA: Evo o emu se rdi. Onj mtori strc s
Sjevernog pol, kog djeurlij jednostvno obovju... m onj...
(pokuv d se sjeti imen)... Ded Led... Ne... Ded Mrz. D, Ded
Mrz. Svke Nove godine dobroj djeci irom svijet dijeli pketie. To mor
d prestne i mi mormo to zustviti kko znmo i umijemo.
KAPETAN KUKA (digne sblju): Ubijmo g!
VJETICA: Pojedimo g!
KRALJICA/VJETICA: Unkzimo g. Zplimo mu kosu i brdu p e mu
lice biti jedn velik opeklin i bie run. Jko run, p g djec vie
nee voljeti.
SNJENA KRALJICA: Sve su to lijepe ideje, li j imm korisniju.
NJIH TROJE: Kkvu? t d mu rdimo?
SNJENA KRALJICA: Nit.
NJIH TROJE: Nit?!
KAPETAN KUKA: Kko nit?
VJETICA: Zto nit?
KAPETAN KUKA: B nit?
VJETICA: Stvrno nit?
KRALJICA/VJETICA: Slum. t nmjerv? Imm osjej d ti je pln
strv. Govori.
SNJENA KRALJICA: Tj mtorc treb uskoro d stigne ovdje i d
odvde krene dijeliti djeci pketie z ovj dio svijet. Mi emo prvo
proni sve ne neprijtelje i s njim se sprijteljiti...
KAPETAN KUKA: Sprijteljiti?!... Biti prijtelj s mrskim neprijteljem
Petrom Pnom?..
VJETICA: ... s Ivicom i Mricom?!
KRALJICA/VJETICA: S Snjenom i njenim ptuljcim?!
SNJENA KRALJICA: D i s Trnoruicom, Kjom, Brendom,
Crvenkpom, Pinokijem i s svim nim vijekovnim neprijteljim.
KAPETAN KUKA: Bljk!
VJETICA: mrc... P j u umrijeti od gldiiii... (ple)...
KRALJICA/VJETICA: Hm... Tek, vrlo tek zdtk... Dlje? t
nmjerv dlje initi?
SNJENA KRALJICA: Kd ubijedimo njih, d smo se, ko, poprvile...
KAPETAN KUKA: Poprvili...
SNJENA KRALJICA: D, d smo se poprvili, Ponudiemo se Ded
Mrzu d mu pomemo oko podjele pketi koristei ne moi.
On e to, nrvno, jedv doekti jer e dobiti n brzini i tko postoje dobre
nse z njeg d sv djec dobiju pketi.
KRALJICA/VJETICA: D mu pomemo?! ... Hehehehe... Slutim zlobu i
to veeeliiikuu zlobu! Ki, govori, gorim od nestrpljenj!
KAPETAN KUKA (Vjetici, tiho): Ne rzumijem nit, neko je ovdje lud.
VJETICA: M ti si lud, budlo jedn. Kko ne shvt? Zs e nm biti
svi pketii n dohvt ruke, ond treb smo d grbimo, grbimo,
grbimo, grbimo, grbimo...
SNJENA KRALJICA: Polko s grbljenjem, prvo treb d pronmo
djecu. Gdje bi mogli sd d budu?
KAPETAN KUKA: Ov mtor vjetic... (on zmhne d g udri)... Ovj,
hou d kem ugledn str dm mi je mlos rekl kko su se Ivic i
Mric i on ... (pogled u Krljicu/Vjeticu)... tvoj Trnoruic skrili u
ovom strom nputenom dvorcu.
SNJENA KRALJICA: Odlino. Ajde d ih nemo, d ih uvjerimo kko
smo se nvodno poprvile...
KAPETAN KUKA (ngleno je isprvlj): Poprvili...
SNJENA KRALJICA: ... i d ih zvdimo s Ded Mrzom.
KRALJICA/VJETICA: Bie teko, k veom, veom, veom teko.
VJETICA: To je nemogue, neostvrljivo. Niko ne moe zvditi djecu i
Ded Mrz!
KAPETAN KUKA: M j bih to po krtkom postupku ...(me sbljom)... fik-
fik i gotovo.
SNJENA KRALJICA: Smiri ivce, Kpetne Kuk, ne treb nm
zlob nego lukvstvo. Prvo emo mlo izmjeti pketie p kd djeci
ponu dobijti lutke i erpice, djevojice vione i brodove, brzo e biti
puno rzorne djece.
KAPETAN KUKA: Hehehehe... Jedv ekm d vidim Crvenkpu s
sbljom i kuburom...
VJETICA: A j d vidim ivicu u hulhopkm.... Hhhhh...
KRALJICA/VJETICA: Znimljivo, veom.... Kko bi tek td izgledl
Snjen u rudrskom odijelu, njeni ptuljci u hljinicm... B d
vidim kko li je sd, d li jo uvijek spv... (uzme ogledlce i ogled se u
njemu)... Ki mi, ki ogledlcemoje, njljep n svijetu dns ko je? ...
(svi oekuju snestrpljenjem t e se desiti i td se s zvunik u
pozdini uje gls)...
GLAS SA ZVUNIKA: Bijel ko snijeg, svijetl lic, crne kose, crvenih
usnic, njljep je ovdje sd Zvonic.
ZVONICA (rdosno iskoi iz grm): J?! J njljep?!
PETAR PAN (brzo je vrti nzd): Sgni se dole...
ZVONICA (dok se ostli osvru n sve strne, tiho Petru): Jesm li
stvrno njljep.
PETAR PAN: M jesi, njljep si smo se sgni i uuti ve jednom,
nstrdemo.
KRALJICA/VJETICA (bijesn): Zvonic njljep!?... On ml gusk
ljep od mene, p to je ktstrof... Propst svijet... Smo d je
uhvtim...
KAPETAN KUKA: Ah, zni tu su, gdje je Zvonic, tu je i Petr Pn....
KRALJICA/VJETICA: ... kose u joj zpliti!
SNJENA KRALJICA: Neete nikome nit zlo nprviti dns. Ne
zborvite t smo se dogovorile...
KAPETAN KUKA: Dogovorili.
SNJENA KRALJICA: M, dobro, de, dogovorili? Mormo biti fini s njim.
Idemo d ih nemo... Smo ljubzno s njim. Zpmtite... (odlze
lijevo)... smo ljubzno, bez primjene sile i sve...
KRALJICA/VJETICA (pokuv udrnjem d poprvi svoje robno
ogledlce): Mor d su se bterije istroile, p ne rdi dobro! (odu).
PETAR PAN (izlze iz grm): Uh, ovo je bilo jko blizu. Umlo zbog tebe i
tvoje ludosti d nstrdmo.
ZVONICA: Izvini, li nism mogl odoliti rdosti... (ushieno)... Zmisli
smo, robno ogledlce ke d sm j njljep n cijelom svijetu.
PETAR PAN: Zmislio sm, sd ti zmisli t bi s nm bilo d su ns
uhvtili?
ZVONICA: P nit ne bi bilo, uo si Snjenu Krljicu... (imitir hldnim
dubokim glsom)... Smo ljubzno s njim. Zpmtite, smo ljubzno,
bez primjene sile i sve!
PETAR PAN: D, li poto mi znmo njihove nmjere, vjerovtno bi ns
negdje ztvorili i onemoguili d o tome obvijestimo ostle i
Ded Mrz.
ZVONICA: U prvu si, li smo sreom ostli slobodni i pourimo do Ded
Mrz.
PETAR PAN: Sekj, Kpetn Kuk je reko d su u ovom nputenom
dvorcu Ivic i Mric.
ZVONICA: I Trnoruic.
PETAR PAN: D, i Trnoruic. Idemo prvo njih d potrimo, p emo svi
skup poi u potrgu z Ded Mrzom... (oslukuje)... Pzi neko
dolzi, skrijmo se... (unu se iz grm)... Smo tiho dok ne vidimo ko je.
5. Pojv
TRNORUICA, MARICA i prenji, potom IVICA
MARICA (ide tik uz Trnoruicu): ... A ond su dole vile i drivle te
ljepotom, dobrotom i svt neto fino, Zl Vil, poto nije pozvn
n proslvu tvog roenj Trnoruice, uklel te je. Je li tko bilo?
TRNORUICA: Jeste, tko se i meni isprili.
MARICA: I ku d si spvl stotinu godin?
TRNORUICA: D, tko ku.
MARICA: Joooj, mor d si neto puno, puno tog lijepog snjl?
TRNORUICA: Ne sjem se d sm it snjl.
MARICA: Hjde, Trnoruice, isprij mi, molim te. Neu nikome kzti...
Jesi li snjl mldog princ?
TRNORUICA: P kd sm g ugledl poto sm se probudil, mislil
sm d snjm, ond sm se jko uplil i poel sm d vritim
ko lud... (smije se)... D si me smo ul ... (krikir): Upomo! ...
Upomo! ... Upomo! ... Provlnik, rzbojnik, ubic!!!...
MARICA (kroz smijeh): A on?
TRNORUICA: On se strno uvrijedio. Reko mi je (imitir): I to mi je
hvl?... Tko mi i treb kd sm bio lud i svoju glvu reskiro zbog tebe,
mmine mze... Nism j tebe princezo poljubio zto to mi se svi ili
neto slino. Poljubio sm te d bih te probudio nkon stogodinjeg sn i
tko te spsio od sigurne smrti.
MARICA: I? t je dlje bilo?
TRNORUICA: Poslije smo se pomirili...
PETAR PAN (iz njihovih le, sjedne n pnj): A ond su se vjenli i
ivjeli u srei i ljubvi do krj ivot... ili po strinski: i Mi i gotov
pri!
TRNORUICA (njih dvije se trgnu, potom se nsmijee): Oooo, legendrni
Petr Pn... st mi je mldiu d te pozdrvim.
PETAR PAN (tetrlno se klnj do zemlje): st i zdovoljstvo su moji,
ve mldo visonstvo. jepi ste nego u slikovnicm.
ZVONICA (ize iz grm): I j se klnjm i Mrici i Trnoruici iko mi je
bjk s Ivicom i Mricom puno bolj. estitm ti, Mrice, n
hrbrosti koju si pokzl d bi spsil svog brt.
MARICA: Hvl ti, Zvonice moj, divn si. Krilc su ti prekrsn. Ivic mi
je esto ito o vim doivljjim.. D li je Kpetn Kuk stvrno tko
strn.
ZVONICA: Jeste.
PETAR PAN: M nije. On je, u stvri jedn veeelik kukvic, vidjee.
MARICA: Mric? Vidjeu g? Kd?
PETAR PAN: Mlos su bili ovdje: on, v Vjetic, Snjen Krljic i
on Krljic/Vjetic iz bjke Snjen i 7 ptuljk.
ZVONICA (ko d se ogled u robnom ogledlu, krikir): Ki mi, ki
ogledlce moje, njljep n svijetu dns ko je?... (dok se svi smiju,
dubokim glsom)... Bijel ko snijeg, svijetl lic, crne kose, crvenih
usnic, njljep je ovdje sd Zvonic...(dok ostli pludirju)... Hvl.
hvl, hvl... Divni ste... (dijeli puse okolo vrtei se ko blerin)... Ljubim
vs!
TRNORUICA: etiri zlie njvee n svijetu, n okupu? Mor d se
sprem veliko zlo. O emu li se rdi?
PETAR PAN: uo sm smo dio dogovor, li sm shvtio sve. ele d se
nprve d su dobre, d se tko dodvore Ded Mrzu, p d ns, svu
djecu ovog svijet, zvde s njim.
TRNORUICA: Nem tog ko moe djecu zvditi s Ded Mrzom.
ZVONICA: One plnirju d pomijeju pketie, p d svko dijete
dobije onj poklon koji ne voli, i d se tko svi nljute n njeg.
MARICA: I d, ond, sve pketie uzmu sebi, zr ne? Mudro su to smislili.
IVICA (dotri iz dvorc): Trnoruice, Trnoruice... (zstne kd vidi i
ostle)... Dobr dn svim... Trnoruice, kd sm bio n njvioj kuli
vidio sm d s jedne strne prem nm idu Kpetn Kuk, n Vjetic,
Snjen Krljic i on Krljic/Vjetic iz bjke Snjen i 7 ptuljk,
s druge, n sonicm koje vuku irvsi, dolzi nm Ded Mrz. t d
rdimo?
PETAR PAN: D se bijemo. D ztitimo Ded Mrz, po svku cijenu.
MARICA (tri po zemlji i uzme jedno drvo): Brzo, nimo neko oruje.
TRNORUICA: Ne vrijedi, Kpetn Kuk im i sblju i onu strnu kuku n
ruci, ostle imju svoje robne moi.
ZVONICA: P t d rdimo?

6. Pojv
SNJEANA i prenji
SNJEANA: J imm ideju.
S V I (rdosno): Snjen!... (rdosno se okupe oko nje)... Snjenice n
lijep!
MARICA: Gdje su ti ptuljci?
IVICA: Ostli su u bjci.
TRNORUICA: Dol si u prvom trenutku d nm pomogne.
SNJEANA: Sve sm ul i vidjel i mislim d imm ideju.
ZVONICA: Kkvu ideju?
IVICA: Govori!
TRNORUICA: Smo pouri, molim te, nemmo puno vremen.
PETAR PAN: D, oni su vrlo blizu.
MARICA: t d rdimo, ki.
SNJEANA: Oni ne znju d mi znmo t nmjervju, zr ne?
TRNORUICA: D, tko je.
SNJEANA: E, p mi emo se prviti d im vjerujemo d su se poprvili,
u dtom momentu e nm ...(poke n djecu u publici)... ov dobr, zltn
djeic pomoi d ih pobijedimo, i tko spsimo Ded Mrz ...(djeci)...
Hoete li nm djeco pomoi?
ZVONICA (kd djec ku d hoe pomoi, svi rdosno pludirju):
Jeee! Djec e nm pomoi. Sd nm niko nit ne moe, kd su djec
n noj strni.
PETAR PAN: Objsni Snjen i njim i nm, kko e nm to djec
pomoi?
SNJEANA: Objsniu n vrijeme, sd immo puno posl. Predlem d
Ivic koji je s njvie kule ovog dvorc vidio Ded Mrz kko s
sonicm dolzi ovmo, d mu poe u susret i dovede g do ns, d
slujno ne promi i ode u drugom prvcu.
IVICA: Znm gdje je sd. Ne brinite, doveu g ovmo... o! (ode)
SNJEANA: Mric i Trnoruic nek sjede ovdje i priju, Petr Pn i
Zvonic e se skriti iz grm i pojvie se kd se svi okupe, j u se
z sd skriti u dvorc. Zpmtite, kd dou vi se prvo ko prestrite,
ond kd vm ku d su se poprvili vi se prvite d im vjerujete i
prijte normlno s njim. J u osttiskriven dok ne doe Ded
Mrz.
PETAR PAN: Smijem li br mlo d se nlim s Kpetnom Kukom?
ZVONICA: J bih rdo Vjetici opet nbil eir n oi... (smije
se)...
D si je smo vidjel... (krikir)... Jooo... Ko je ugsio svjetlo?.... Ne
volim no!... Ugsite no i uplite dn!... J se booojiiiim mrk.
PETAR PAN (Skoi i kroz smijeh pokzuje kko je Kpetn Kuku nbio u
grm): A j sm Kpetn Kuku ovko...
TRNORUICA: Hhh vi ste ludi...
SNJEANA: Dobro je djeco, smirite se... (oni se umire)... D li smo se
dogovorili?
S V I: Jeeesmooo!
SNJEANA: U redu. Poinjemo. Odoh j u dvorc ...( Snjen se u
pozdini neto dogovori s Zvonicom i Petrom Pnom, koji odjurie u
strnu, on ode u dvorc).
MARICA (sjedne pored Trnoruice n trvu): Ajde, Trnoruice, isprij mi
kko je tvoj tt krlj pristo d se odrekne krune i d je pred tvom
princu?
TRNORUICA: Kd sm tti-krlju objsnil d me je tj princ probudio iz
dubokog stogodinjeg sn... (nsmijei se)... Nism mu smjel rei
d me je poljupcem probudio... Td je on sv sretn uzviknuo: Nrode
moj! Izvojevli smo jo jednupobjedu. Jo jednput je dobro porzilo zlo.
Zhvljujui ovommldom krljeviu, n princez, Trnoruic, je iv i
zdrv, i j sm ovog trenutk odluio d g ngrdim. Prii prine...
p kd mu ovj prie, on nstvi: ... ime eli d te ngrdim, o mldi i
hrbri krljeviu?
MARICA: A on te je zprosio? Kko?
TRNORUICA: P, hrbro je istupio pred njeg i reko: V visosti... J
sm jo od svog djed sluo kko je nek zl vil zrl i uspvl
mldu princezu, Trnoruicu. Legend ke jo i to d e doi mldi
krljevi, d e se probiti kroz tu opsnu i smrtonosnu trnovu ivicu,
poljupcem probuditi uspvnu ljepoticu, smim tim probudie se i krlj,
krljic, dvorjni, nrod, i sve to je bilo ivo u toj krljevini, te d e z
ngrdu dobiti ruku mlde ljepotice, Trnoruice, i d e postti krljem te
krljevine. ... N to se moj tt-krlj pobunio, ljutito je reko: Oho, d to
nije mlo previe?... Ruku moje kerke, sd kd sm je opet
dobio ntrg. Nikd! ...Moj mm krljic g je mlo umiril
rijeim: Prvo d pitmo Trnoruicu, t on misli o tome?... Ki, drgo
dijete moje, d li eli d se ud z ovog lijepog, hrbrog i prekrsnog
princ, tnije krljevi?... Te njene rijei su mi dle sngu i hrbrost p
sm duboko udhnul i izgovoril u jednomdhu: D, mjko. elim svim
srcem d postnem njegov krljevn. ... N to je moj tt krlj pomirljivo
reko: P dobro, li krljevstvo i krunu ne dm!
MARICA: Joj, to je dosdn... Kko si g ubijedil d se odrekne i
krljevstv?
7. Pojv
VJETICA, KAPETAN KUKA i prenji, potom KRALJICA/VJETICA i
SNJENA KRALJICA
TRNORUICA (ispod ok gled u ove koji ulze i d oni ne vide i Mrici ih
pokz): Nism j, opet je to urdil moj mudr mm krljic ...(smjei
se)... Rekl mu je: P zr nismo odluili, krlju moj, d se povuemo i
odemo ivjeti kod moje jdne stre mjke? ... Td se tt krlj krtko
pobunio: Ti si odluil., mm je brzo dodl: Svejedno je to. A, evo
nm prilike. Predemo ne krune i krljevstvo nim nsljednicim, mi
se lijepo povui n imnje moje mme, zr ne krlju moj?
MARICA: I krlj se moro s tim sloiti?
TRNORUICA: D, Mrice, pomirljivo je reko: P dobro, biv krljice
moj. Mod je tko i bolje.
VJETICA: Jko dirljiv pri, drg moj Trnoruice... (Mric i
Trnoruic se ko prestre) ... S lijepim i sretnim zvretkom, j volim
kd se bjke tko zvrvju, zr ne Kpetne Kuk?
KAPETAN KUKA (izvjeteno): D, d, d! I j jko volim kd se
bjke sretno zvre... Ne bojte se, djeco, mi nismo vie zloesti. Rijeili
smo d od sd budemo dobri, jko dobri i d s svim vm ivimo u
miru.
TRNORUICA: Kko d vm vjerujemo?
VJETICA: J sm to jo jutros rekl Ivici i Mrici, zr ne Mrice? ...(osvre
se)... A gdje ti je Ivic, ne vidim g?
MARICA: Otio je d doek ...
TRNORUICA (brzo je zustvi): Otio je u ovj nputeni dvorc, n
njviu kulu?
VJETICA: t e tmo d doek?
TRNORUICA: Oblk... robni oblk bjki i d g zustvi kko bi sv
djec iz svih bjki svijet dol ovmo.
KRALJICA/VJETICA: Odlino, td emo svi ivjeti zjedno ko jedn
lijep velik porodic, zr ne, djeice?
MARICA (tiho): Ko je sd ov?
TRNORUICA (tiho): To je ljubomorn vjetic koj je otrovl Snjenu.
SNJENA KRALJICA: D, krljice moj, kd se sve ovo zvri i kd se
svi sretni ukrcmo n tj robni oblk bjki njime emo ploviti oko cijele
Zemlje i svoj djeci rdost pruti. Vie nee biti rtov, li i prevr.
MARICA (tiho): A ovu znm, on je Snjen Krljic, Ivic mi je ito i tu
bjku. Tu je sestrinsk ljubv opet pobijedil.
TRNORUICA: D, li on je njgor i njopsnij od svih zli n ovom
svijetu. Smo jednim potezom, jednim dhom moe d zledi sve oko
sebe. Mormo biti pljive.
MARICA (izvjeteno ljubzno): P ko je tko, rdujem se to ste dole.
KAPETAN KUKA: Doli... (Zvonic i Petr Pn se vrte nosei neto i
brzo se skrie iz 2 grm u pozdini).
MARICA: D, doli. Oprostite mi drgi Kpetne Kuk.
KAPETAN KUKA (osvre se ko d tri nekog): A gdje vm je onj
zloes... ovj onj dobri, dobri dern, hou rei djek? Zr nisu on i on
njegov leptiric...
TRNORUICA: Zvonic.
KAPETAN KUKA: D, Zvonic, s vm? P ovdje su bili?
MARICA: Oni su, ovj, otili suuu... (pokuv d smisli izgovor).
TRNORUICA: Otili su d hvtju leptirove!
SNJENA KRALJICA (s nevericom): D u decembru lovi leptirove?!.. P
to je smijeno.
TRNORUICA: Vi meni ne vjerujete? Hoete rei d lem?... To nije
lijepo, rekli ste d ste se poprvili.
SNJENA KRALJICA: Jesmo, poprvli smo se, li to ne zni...
TRNORUICA: Dost, neu d slum...(uvrijeeno joj okrene le)... To
je uvred z mene!
KRALJICA/VJETICA (izvjeteno, njeno): Ali, duo... N
prijteljic, Snjen Krljic je mlo pogrijeil, im leptirov, nrvno d
ih im i mi vjerujemo d su otili d ih love.
MARICA: Dobro, ko smo i to rzsjsnile...
KAPETAN KUKA: Rzjsnili!
KRALJICA/VJETICA: ... Rzjsnili, hjde d se igrmo!
VJETICA (rdosno tpe rukm): D se igrmo!... J jko volim, d se
igrm!
SNJENA KRALJICA (izneneno): D se igrmo?!... eg d se igrmo!
KAPETAN KUKA (izvue sblju): Gusr!... (vidi kko g Snjen Krljic
ljuto gled)... ovj, ... lim se... ne slui meni ov sblj z borbu, ne
volim j d se borim, j s njom km zube, evo ovko...
SNJENA KRALJICA: Kpetn Kuk s bivom sbljom otvr konzerve
srdin, zr ne Kpetne?
KAPETAN KUKA: D, ve visonstvo, uprvo tko... Otvrm srdine, j
jko volim srdine.
KRALJICA/VJETICA (ogled se u svom robnom ogledlu):
Ogledlce, ogledlce, ko je njljepi n cijelom svijetu?
GLAS SA ZVUNIKA: Ovdje ste, krljice, njljepi vi, li Snjeguljic, koj je
ivjel preko sedm plnin, kod sedm ptuljk, hiljdu je put ljep!
KRALJICA/VJETICA (bijesno udr ogledlo): Kko moe, ti glupo
ogledlo, biti njljep ko je prije ivjelo tmo?... Negdje tmo... Gdje je
sd?

8. Pojv
SNJEANA i prenji
SNJEANA (otro izlzi iz dvorc): Sd sm ovdje, zloest meho
moj!
KRALJICA/VJETICA (izvjeteno ljubzno i rdosno): Drgo, drgo
dijete moje ... (hoe d je zgrli, ov se izmkne)... iv si i zdrv!
SNJEANA: D, iv sm i zdrv n tvoju lost.
VJETICA: Ali, ti dijete ne, grijei...
KAPETAN KUKA: Nisi u prvu, to nije fer...
SNJENA KRALJICA: Dozvoli d ti j objsnim...
SNJEANA: Dost!... Znm z v podli pln. Htjeli ste d ulovite svu
djecu ovog svijet, e sd ete vidjeti kko lovci postju ulovljeni...
(rukom mhne onim u dnu pozornice)... Djte mreu!... (Zvonic i Petr
Pn veliku ribrsku mreo prebce preko 4 zlie, ostli ih brzo vezuju)...
Dobro ih veite, d ne mogu ni d se mrdnu!
KAPETAN KUKA (pokuv d se oslobodi): Ovo je bilo kukviki od tebe,
Petre Pnu, li zgrbiu j ve tebe!
PETAR PAN: Hoe, hoe, l kd n vrbi rodi groe!
VJETICA: Vi grijeite, djeco, nism j vjetic, j sm smo jedn str,
jdn bk...
MARICA: Znmo mi tebe, Vjetice. Dobro te znmo... (djeci)... Je li tko
djeco?... (kd djec odobre)... Tko je, nrvno d je tko, Vjetice!
KRALJICA/VJETICA (pokuv d se oslobodi): M... odveite me... Ne
pripdm j ovdje... J jesm krljic, li nism zl krljic.... Kko
smijete jednu krljicu d veete?!
SNJEANA: A otrovn jbuk koju si mi posll?... (djeci)... Djeco, d li vi
znte bjku Snjen i 7 ptuljk? ... (kd djec odobre)... D li je ovo
t Krljic/Vjetic to me je pokul otrovti? ... (kd djec odobre)...
Jeste, nrvno d jeste!
SNJENA KRALJICA: Dost vie s ovom lkrdijom. Mi smo se
poprvile...
KAPETAN KUKA: Poprvili...
SNJENA KRALJICA: ... i mislim d ne zsluujemo ovo. Odmh d ste
ns odvezli i d ste nm se izvinuli!
TRNORUICA: Niste se poprvili.
ZVONICA: Znmo z vu nmjeru d prevrite i ns i Ded Mrz. ul
sm vs, i ov su dobr djec ul kd ste se to dogovrli... (djeci)...
Jeste li ih uli kd su se dogovrli d prevre i ns i Ded Mrz?...
(kd djec odobre)... Jeste, nrvno d ste uli.
KAPETAN KUKA: Nisu dobro uli. Nisu jutros oprli ui t djeurlij... ovj,
hou d kem, d dobr djeic p nisu dobro uli.
MARICA(djeci): Jeste li, djeco, jutros i vi ko i j oprli i ui kd ste se
umivli? ... (kd djec odobre)... Nrvno d ste ih oprli. Niste
vi zloesti ko ovi u mrei.
KRALJICA/VJETICA: To je neprvd!... Mi emo se liti!
PETAR PAN: Moete, li uprvi vodovod.
SNJEANA: ...(djeci)... Djeco, vi ste uli onu nrodnu poslovicu: Vuk dlku
mijenj li ud nikko? t mislite, t to zni?...(jedno vrijeme rzgovr
z djecom iz publike n tu temu)... Tko je, djeco. Vi ste pmetn i dobr
djec, ne mogu vs lko prevriti zloesti ljudi. I vi ete svi dobiti pketie
od Ded Mrz.
9. Pojv
IVICA i prenji, potom DEDA MRAZ
IVICA (veselo utrv): Dolzi!... Dolzi!... Dolzio!...
S V I: Ded Mrz?!
IVICA: D, Ded Mrz!
ZVONICA (i njim i djeci u publici): Ej, drutvo, hjde d g doekmo
kko dolikuje!
S V I: Kko?!
MARICA: t d rdimo?
SNJEANA: Hjde d pjevmo. Meni su moji ptuljci uvijek pjevli.
PETAR PAN (imitir ptuljk i pjev dubokim glsom): Haj ho, haj ho,
hajho hajho hajho...
TRNORUICA: D pitmo djecu koju oni pjesmu njvie vole... (dogovore
se s djecom, izberu pjesmu i pjevju je, pred krj pjesme dolzii
Ded Mrz).
DEDA MRAZ: Hohohoho... Evo dede s dlek put!
S V I: Dobro nm doo Ded Mrze!
DEDA MRAZ: U dobru vs no drg djeco moj... (pogled u one
vezne)... Ove su vm zlie npokon dolijle?
PETAR PAN: Jeste, Ded Mrze! Pokuli su d prevre i ns i tebe.
DEDA MRAZ: Dobro je to ste bili obzrivi p se niste dli prevriti...(onim
u mrei)... A vi morte ve jednput shvtiti d svk prevr bude
rzotkriven i knjen, jer zdrv rzum, dobr du i isto, iskreno srce,
uvijek pobjeuju... (djeci)... Z sve vs, dobr djeco moj, imm pketi i
sd emo ih lijepo podijeliti.Trnoruic e vs prozivti, vi ete dolziti do
mene, slikemo se i j u svkom od vs dti onkv pketi kkv je i
zsluio svojim ponnjem u ovoj godini. Nek ste mi ivi i zdrvi!
Z v j e s
Viegrd, jesen 2012.