Filozofski fakultet u Zagrebu

Odsjek za fonetiku
Kolegij: Ortoepija hrvatskoga jezika I
Profesorice: Gordana Varošanec-Škarić i Gabrijela Kišiček
Studentice: Sabina Fučić i Ivana Kordek

Razgovorni stil
28. studenog 2008.
Sardžaj:

 Uvod
 Definicija razgovornoga stila
 Osobine razgovornoga stila
 Zaključak

 Istraživanje
 Literatura
Uvod

FUNKCIONALNI STILOVI HRVATSKOGA JEZIKA

Znanstveni stil
Administrativno-poslovni stil
Novinarsko-publicistički stil
Književnoumjetnički stil

Razgovorni stil
 Stil svakodnevne (najčešće usmene) komunikacije
 Značajke – nepripremljenost, neslužbenost i
jednostavnost; njime se komunicira neposredno,
prvenstveno dijalogom
 Uvjetovan konkretnim načinom mišljenja – zato i
posjeduje najviše ekspresivnih i emocionalno
obojenih izraza te izvanjezične načine komuniciranja
(geste, mimike i dr.)
 Naziva se još i “familijarnim” i “kolokvijalnim” stilom
standardnoga jezika
 Nekim svojim osobinama podsjeća na žargone –
specijalne jezike pojedinih socijalnih skupina ljudi;
osim žargona takav “tajni” jezik se još naziva i
argoom i slengom
 Razlikuje se i prema kraju u kojemu se rabi, i prema
socijalnoj skupini ljudi koji ga rabe, i prema struci ili
zvanju ljudi koji ga rabe, i prema odgoju i podrijetlu
ljudi koji ga rabe itd.
 Najviše kojekakvih “izama” – vulgarizmi, dijalektizmi,
regionalizmi, barbarizmi – nijedan unutar njega ne
doživljava normativnu osudu kao u drugim
funkcionalnim stilovima = svi su kolokvijalizmi (dakle
ono bez čega ga ne bi bilo)
 I ovdje treba naglasiti (o vulgarizmima) da ne postoji
vulgarnost u jeziku, nego jezikom; nema vulgarnosti
riječi, nego vulgarnosti riječima
 U pisanom obliku razgovorni stil nalazimo u
zapisima, pismima, bilješkama itd.
Definicjia razgovornoga stila

 Neusiljen, prirodan, familijaran, “srednji” stil,

stil koji se rabi u običnome govoru (dakako: u
govoru obrazovanih ljudi), a služi za potrebe
svakodnevnoga sporazumijevanja o tekućim
pitanjima
Simeon, Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva
Osobine razgovornoga stila

 Najštedljiviji funkcionalni stil standardnoga

jezika
 Štedljivost na svim razinama – leksičkoj,
fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj
 Specifičan način komuniciranja (dijalog)
 Izvanjezična sredstva kao kompenzacija
jezičnih sredstava (geste i mimika)
Glagolska vremena
 Isključivo prezent, perfekt i futur I
 Futur I na mjestima gdje bi trebao biti futur II

pr. “Ako ćeš učit, nemoj slušat radio.” – umjesto

“Ako budeš učio, nemoj slušati radio.”
 Redukcija završnog infinitivnog i – općenito
redukcija samoglasnika temeljna značajka
pr. “Al’ nemoj kasnit.” – umjesto “Ali nemoj kasniti.”
 Aorist i imperfekt u specifičnim situacijama koje
zahtijevaju uporabu ekspresivno-emocionalnih
sredstava
pr. “Dođoh ja tamo i rekoh; Bijaše to, moj dragi,
drugačije nego što ti misliš.”
 Aorist za izražavanje budućnosti

pr. “Pazi, čovječe, pogiboh!”; “Odoh ja.”

Neodređeni i određeni oblik pridjeva
 Rabi se određeni

pr. “To je izazvalo veliki problem.” – umjesto

“To je izazvalo velik problem.”
 Posebno naglašavanje neodređenosti –

neodređenim članovima jedan, jedna, jedno

pr. “Tamo je bio i jedan veliki stog sijena.” –
umjesto “Ondje je bio i velik stog sijena.”
Padeži
 Izbacuju se varijantnosti tj. Oblici -og i –oga se
svode na –og, a oblici –om, -omu i –ome na –om
pr. “Vidio sam jednog velikog crnog mačka.”; “Prišao
sam jednom velikom crnom mačku.”
 Instrumental sredstva i društva se poistovjećuju i
izražavaju s prijedlogom s(a)
pr. “Došao sam s vama” i “Došao sam s vlakom.”
(umjesto “Došao sam vlakom.”)
Pridjevi
 Pridjevi na –ov-/-ev- i –in- - po sklonidbi određenog
umjesto neodređenog oblika
pr. “Upoznala sam Ivanovog brata.” – umjesto
“Upoznala sam Ivanova brata.”
Glagolski prilozi
 Ne koriste se (gl.prilog sadašnji i prošli)
pogotovo u složenim rečenicama pr. “Koseći
travu, umorio se.” i “Pokosivši travu, sjeo je
da se odmori.”
 Radije će se reći – “Kosio je travu i umorio
se.” i “Pokosio je travu i sjeo da se odmori.”
Povratna zamjenica
 Povratnu zamjenicu svoj,svoja,svoje često
zamjenjuju posvojne
pr. “Donjet ću moju knjigu.”; “Vaše probleme
ćete rješavat kod kuće.” itd.
Eliptičnost govora
 Izostavljanje podataka koji ne narušavaju

komunikaciju
 Kod ustaljenih izraza tipa bar dan ili dan, ku

noć ili noć, bro jutro ili jutro

 Spomenuta redukcija samoglasnika, zatim

kontrakcija samoglasnika gledo (gledao), ko

(kao); ispuštanje suglasnika ko (iko, neko,
svako...) – tko (itko, netko, svatko) itd.
 Zbog konkretnosti, a ne apstraktnosti (pojmovnosti)
razgovornog stila =
 Česte “eliptične” rečenice poput “Sutra.”; “Sutra, je
l’?” itd., koje odgovaraju na prethodan razgovor
 Moguće “brahilogične” rečenice pr. “Eto, vi k nama,
a mi k vama.”
 Uzrečice i poslovice pr. “Mi o vuku, a vuk na vrata.”
 Asindetske (bezvezničke) rečenice pr. “Duga kosa,
kratka pamet.”
 Takve idiomatične jedinice (poslovice, uzrečice,
pošalice, frazemi) dolaze najčešće iz usmene
narodne književnosti u koju su ušle prvenstveno iz
(raz)govora te se iz njih rađaju šablonizirani
(klišejizirani) izrazi
Spontanost govora
 Redoslijed riječi odgovara slijedu govornikove misli – odstupa od
ritmo-melodijske zakonitosti
pr. “Običnim ljudima je to nerazumljivo” umjesto “Običnim je
ljudima to nerazumljivo” ili “Običnim ljudima to je nerazumljivo.”
 Redoslijed riječi slobodniji nego u drugim funkcionalnim stilovima

pr. “Doći će ti on, ne boj se!”; “Ruku će mu zdrobit!...Makni ga!”

 Oslabljena uloga uvodnih rečenica (koje uvode u upravni govor)
te uvodnih riječi npr. Kad, ako, tada, pritom, prema tome, u tom
slučaju, kad je riječ o tome itd.
 Obezosobljavanje – i iza drugog lica se može naći osoba koja
govori ili iza riječi ‘čovjek’ i ‘ljudi’
pr. “A onda staneš i zapitaš se: Što to radiš, čovječe?!?” ili “A
onda čovjek stane i zapita se(...).”
Emocionalno-ekspresivni karakter
 Odgovara uporaba emocionalno-ekspresivnih čestica poput eto,
evo, gle itd.
pr. “Eto, tako je to!”; “Gle, past će!”
 brojne usklične rečenice (praćene eliptičnošću) – “Ne!”, “Da!”,
“Ma nemoj!”, “Bože mili!”
 Univerzalna sredstva odobravanja tipa super

pr. “Kako je napisano?” – “Super!”; “Kako je bilo na izletu?” –

“Super!”
 Eliptične rečenice karakteristične intonacije

pr. “Čašicu žestokog?”, “S mlijekom?”, “Još nešto?”

 Nestandardni izrazi kojima se postiže neusiljenost i familijarnost
poput “O kej!” i “Kužiš?” (dekomponirano “Žišku?”) – uporaba
ovisi o socijalnoj pripadnosti, obrazovanosti, zvanju, zanimanju
itd.onih koji ih rabe)
“Seljenje” značenja
 Riječima se daje značenje koje im inače ne pripada

pr. bitan dobiva značenje “važan” (“Najbitnije je to...”

– pridjev bitan se ne stupnjuje!); značajan “znatan”
(“Značajan dio pučanstva...”) itd.
 Svršeni gl.dobiti napušta svoju prvotnu tvorbenu

vezu s gl.biti (postojati) i uspostavlja drugotnu s

gl.biti (tući), pa mu nesvršeni oblik glasi dobijati i
pridjev trpni dobijen (dobivati; dobiven) npr. – nije u
skladu s tradicijom hrvatskoga standardnog jezika
 Ukida se razlika značenja prijedloga zbog i radi –

zbog se koristi i za uzrok i za namjeru

Poštapalice
 Jezična sredstva koje govornik rabi prije kakva izričaja da bi dobio
vremena za oblikovanje svoje glavne misli
pr. je li, ovaj, aaa, znate, kako da kažem itd. (“I on je...je
li...konačno shvatio...je li...da...”)
Pleonazmi
 Izrazi koji rečenicu opterećuju s više istih, pa onda i komunikacijski
suvišnih, sadržaja
pr. kako i na koji način, no međutim, oko+br.+ak (oko desetak)
Deprecijativan, pejorativan i vulgaran način izražavanja
 Tj. omalovažavajući, pogrdan i nepristojan način izražavanja –
rabe se augmentativi, pejorativi i hipokoristici s izravnim
značenjem – kravetina, glavurina, nožurda, seljakuša, glavonja,
mlakonja, seljo, šmokljo, žgoljo itd.
 Također i deminutivi sa svojim prenesenim značenjima – sunašce,
djelce, feljtončić, slikarčić, pričica itd.
 U primjeni takva značenja deminutiva važnu ulogu ima
ekspresivna intonacija (timbar) – pogrdno može pretvoriti u
nepogrdno i obratno – pr. “Kravo jedna!”
Naglasak
 Složena naglasana pravila se pojednostavljuju i kad
je riječ o mjestu i tonu i trajanju naglaska
 Dokida različitost mjesta naglaska uvjetovanu
paradigmatskim mijenama uzlaznoga naglaska u
silazni
pr. model prespávati : prèspāvām preoblikuje u
model prespávati : prespâvam (i postupno u model
prespávati : prespávam) te model prenòsiti :
prènosīm u model prenòsiti : pren‶osim (postupno
prenòsiti : prenòsim)
 Rezultat takve preoblike i npr. pašticâda umjesto
paštìcāda, violîna umjesto viòlīna, organizâtor
umjesto organìzātor itd.
Zaključak

 Razgovorni stil utječe najviše na

književnoumjetnički i administrativno-poslovni
stil, a na nj najviše nestandardni
(prvenstveno lokalni) govori
 Ovo su tek “rudamenti” razgovornoga stila
hrvatskoga standardnog jezika
 Njegov temeljit opis tek treba uslijediti
 No prije su toga potrebna ozbiljna prethodna
istraživanja
Istraživanje

 G1 – K.S., Zagreb, 23 godine

 G2 – V.V., Zagreb, 19 godina
 G3 – A.K., Korčula, 19 godina
 G4 - B.Đ., Dubrovnik, 19 godina
 G5 – K.P, Dubrovnik, 20 godina
 G6 – A.Š., Čučerje, 19 godina
 G7 – M.J., Vrbovec, 20 godina
 G8 – S.F., Zagreb, 19 godina
Futur I – Futur II

 G2
 “Ak’ će ić’ ona, onda ću i ja doć’, inače mi se
fakat ne da.”

 G7
 “Ak’ ću imat dost’ vremena, ići ću tam’.”
Futur I – Futur II

 G4
 “Ako me bude zvala, neću joj se javit.”

 G6
 “Ak ćeš mi platit kavu, idem i ja.”
Redukcija završnog infinitivnog i

 G3
 “Ma ja ću poludet.”

 “Ako ću govorit’, svi mućite.”

Redukcija završnog infinitivnog i

 G1
 “Ja ti to sigurno neću napravit’.”

 G7
 “A morao sam ja to zaključit’, nisam fakat¸,
nisam glup, ono..”
Kontrakcija samoglasnika
 G1
 “Joj, daj, kaj te briga, ‘ko će ti kaj reć’.”

 G6
 “Pogled’o me k’o da sam mu ubila nekog’,
katastrofa.”
Kontrakcija samoglasnika

 G5
 “Nisan te skont’o.”
Neodređeni i određeni oblik pridjeva

 G6
 “Pojavio se neki čudni lik i onda je tišina
nastala.”

 G4
 “Neam pojma, neki ozbiljni projekt.”
Glagolski prilozi

 G5
 “Nakon što sam otiš’o po Barbaru, poš’o sam
svirat’.”
Glagolski prilozi

 G7
 “Nakon kaj sam to čuo, fakat mi se zgadila.”
Emocionalno-ekspresivne čestice

 G1
 “Eto, jesam ti rekla da će to tak’ bit.”
 G1
 “Gle, ak se ne pojaviš, dobit ćeš bod manje i
to ti fakat nije dobro.”
 G6
 “E, al’ totalno, totalno smo se izgubili u ovoj
temi!”
Usklične rečenice
 G3
 “Za Majku Božju!”

 G4
 “Fakat!”
Povratna zamjenica

 G2
 “Nisam znao da ćemo ić s mojim autom,
mislio sam da će nas on vozit.”

 G1
 “Da, i mi smo trebale ić našim autom, al je
crk’o.”
Radi/zbog

 G7
 “Nazvo sam ju zbog onog kaj smo prije
pričali.”
Padeži – og(a), -om(e/u)

 G6
 “Ma tog’ smo dana svi ludi bili.”
 G3
 “Najgore je to što je onen tipu pozlela.”
 G4
 “Ma stvar je u tome..”
Padeži – instrumental sredstva
G6
G6: “Zader’o se i lupio šakom o stol. “
G8: “Ma da?”

G2
“Ma profa me gnjavila jer sam pis’o s običnom
olovkom.”
Padeži – instrumental sredstva

 G1
 “Ma ja sam s kemijeskom, baš me briga.”

 G3
 “Kad san išla s avionon doma.”
Padeži – instrumental sredstva
 G5
 “Ne sviran s trzalicom.”
Univerzalna sredstva odobravanja

G8: “I kak’ ti se čini Pupovac? “

G4: “Ma zakon, nikad ga nema! “
G8: “Ma da?”

G5
“A, jes’!”
“Šta jes’, jes’, to valja.”
Univerzalna sredstva odobravanja

 G3
 “E, super, vidimo se sutra.”
Idiomatične jedinice

 G3
 “Ruku na srce, ni’ bila nešto za pohvalit’!”

 G6
 “I svi se grohotom nasmijaše.”
Eliptične rečenice karakteristične
intonacije
 G3
 “’Oćete ‘ko god žvaku?”

 G7
 “Kaj fakat?”

 G2
 “O’š da idemo na kavu?”
Poštapalice

 G1
 “I onda zrak dolazi do pluća, ne?”

 G3
 “Bilo mi je nezgodno, kako bi ti rekla..”

 G5
 “A de facto sam upisan.”
Poštapalice

 G1
 “Izbacio me s predavanja, kužiš?”
 G3
 “E, da, radi tega nisan došla na faks.”
 G2
 Pitanja nisu bila teška, nego, kak bi reko, nisu
baš bila precizna.
 “A takav je život, kaj mo’š?”
Pleonazmi

 G6
 “No međutim, prestala sam to govorit.”
Kolokvijalizmi

 G6
 “Ona je mis’la da će ju profa skužit.”

 G5
 “Ne mogu podnijet njegovog kučka. “
Kolokvijalizmi

 G1
 “Mo’m frendu.”

 G3
 “Bilo je okolo tisuću čeljadi oko faksa.”

 G6
 Sorry kaj dišem..
 G1
 “Brijem da ne’amo danas predavanje, nije

niš’ stavila u obavijesti.”

 G6

G8: A ideš na Matasovića sutra?

G6: … A zicer!
G8: Dobro, pitam sam’.
Vulgarizmi

 G2
 “Baš me briga, je'ote.”

 G3
 “Jebate, smiri se!”
 “Rekla san van da je koza!”
Vulgarizmi

 G1
 “A jebiga sad, nisam mu sve rekla, i šta sad?”

 G5
 “Jeb’o mater, ne mogu nać’ ništa normalno!”

 G7
 “A u kurac, ‘gle kol’ko je sati..”
Izostavljanje podataka koji ne
narušavaju komunikaciju – pozdravi
 G1
 “D’r'veče’ profesore, kak’ ste?”

 G3
 “Ala, bok!”

 G2
 “Fala, ‘đenja.”
Obezosobljavanje

 G3
 “Kad čuješ za takvo što, zapitaš se, kako
dalje?”

 G6
 “Ma ne, ma bude ti neugodno.”
Redoslijed riječi

G8: “Kaj ste radile? Došla si u ‘bus i šta, mislim,

nemre bit’ tak’ grozno?”
G6: “Ma ne, ma čitala sam i tam’ je neka baba
bez veze mi počela.. pričat.. nešto kaj nema
apsolutno nikakve veze..”
G8: “I zato si ti loše volje?”
G6: “Pa da, jer me naživcirala skroz.”
Redoslijed riječi

 G1
 “Ne’am pojma je l’ to ima smisla, al ja sam to
tak’ rekla.”
Redoslijed riječi 

 G1: I, jesi učio za fonologiju u petak?

 G2: Ma nisam niš’ stig’o učit’, učio sam cijelo vrijeme ovu glupu
Opću fonetiku, onak’, ne znam, stvarno mi je to, bez veze mi je to
kaj će najvjerojatnije opet bit hrpa onog starog gradiva i opet..
 G1 : da, apsolutno, to stvarno nema smisla ponavljat sto puta
 G2: da, jer smo to već prošli i kod Horge i kod Bakrana, tak’ da..
 G1: Pa ja mislim da ćemo stić’, ti?
 G2: da, brijem da ‘oćemo, a vjerojatno će se puno ponovit’, i mislim
da će bit’ lagano.
Literatura
 Silić, J. (1997). Razgovorni stil hrvatskoga standardnoga
jezika. Kolo, VI, 4, 483-495.
 Silić, J., Pranjković, I. (2005). Gramatika hrvatskoga
jezika – sintaksa, morfologija, fonologija. Zagreb:
Školska knjiga. 
 Simeon, R. (1969). Enciklopedijski rječnik lingvističkih
naziva, I. dio, Zagreb: Matica hrvatska
Hvala na strpljenju!!!
Sabina & Ivana