Sociofonetski pristup

naglašavanju u općem hrvatskom

 Kolegij Ortoepija 1
Profesorica Gordana Varošanec-Škarić
Asistentica Gabrijela Kišiček
Studenti Marko Bezak i Borna Siriščević
 Socionfonetika kao grana sociolingvistike
bavi se proučavanjem fonetskih varijabli
koje su uvjetovane socijalnim kontekstom.
Sociofonetski pristup sastoji se u
istraživanjima provedenima u govornoj
populaciji i bavi se živim, govorljivim
jezikom te jedan od načina istraživanja je
praćenje odstupanja od kodificirane norme
pojedinog jezika( standarda).
Uvod:
 U posljednje vrijeme učestalija su istraživanja naglasnih
oblika budući da se novoštokavska četveronaglasna
norma sustavno opire tijekom godina nekim naglasnim
oblicima u verificiranoj govornoj normi.( Varošanec-
Škarić, Govor, 18.)
 Dakle, uobičajeno je gledište da naglasak treba
prilagoditi književnom sustavu. To znači ako su u
verificiranoj normi zabilježeni silazni naglasci na
unutarnjem ili zadnjem slogu višesložnih riječi trebali bi
se prilagoditi standardizaciji tako da preskoče za slog i
postanu uzlazni ili da na mjestu silaznih naglasaka
postanu uzlazni, tzv, prilagođeni naglasci.
 Drugi je problem zbog neutralizacije u govoru
kratkosilaznoga i kratkouzlaznog naglaska,
primjerice: jèzik- , -
 No, hipotetički je sociofonetska opreka
poželjnosti između ta dva naglasna oblika
neznatna u odnosu na neke sociofonetski
neprihvatljive naglasne oblike tipa: bez dinara,
časopis, televizija, indikator itd.(Varošanec-
Škarić, Govor, 18.)
Ispitanici:
 Ispitanici su bili studenti fonetike 2. i 3. godine
Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Ocjenama od
1 do 7 označavali su stupanj poželjnosti
parova izografnih heterofona. Zatim je
pomoću statistike dobivena vrijednosna ocjena
određenog oblika.
 U ovom ispitivanju istraživala se poželjnost za nekim
kategorijama naglasnih oblika u kojima se uporabna
norma ne slaže uvijek sa kodificiranom. Procjenjitelji
te norme bili su studenti fonetike, a parovi izografnih
heterofona koje su procjenjivali bili su neki oblici
genitiva i dativa, prijelazni oblici, europeizmi na -or i
–izam, posuđenice i toponimi. Ispitivao se i odnos
prema neutralizaciji brzog i sporog naglaska. U želji
za standardom su potpuno neprihvatljivi oblici poput
bez dinara, u govoru, u oblaku, za djecu, niz vodu,
televizija, indikator itd. Ipak ne postoji opreka u
stupnju poželjnosti između brzog i sporog na istom
mjestu. Dakle prijelazni oblici možda nisu potrebni.
1. Imenice tipa časopis:
2. Neki genitivni, lokativni i dativni oblici:
3. Europeizmi na –or i –izam:
4. Posuđenice na –ija i –er:
5. Prijelazni oblici:
6. Toponimi:
 7. Neutralizacija u govoru
kratkosilaznoga i kratkouzlaznog:
Zaključak:
 Standardna hrvatska prozodijska osnovica jest
novoštokavski četveronaglasni sustav, a u kodifikaciji bi
se trebale uzeti obzir neke silnice verificirane u govoru.
Prelaženje silaznog naglaska, oslabljeno ili neoslabljeno,
ne bi trebalo biti obavezno unutar prozodijske riječi u
nekim opisanim kategorijama riječi. U hrvatskoj
standardnoj prozodiji prirodna je pojava da silazni
naglasak bude i može biti u sredini riječi, pogotovo u
nekim toponimima, imenicama stranog podrijetla( na
posljednjem slogu), nekim genitivnim oblicima te u
složenicama hrvatskog i stranog podrijetla.
Zaključak:
 Sociofonetska istraživanja opisuju stanja
skolebanja, silnice koje su u nekom aktivne u
prihvaćanju nekih oblika, ne propisuju standard,
ali u duljem vremenu utječu na njega. Ne može
se u standardologiji u potpunosti zanemariti volja
govornika o poželjnosti standardnih oblika. Ne
treba se bojati da će to generirati standardološki
prozodijski kaos.
 Osjećaj standarda jest aktivno stanje, živost,
nikako ne mrtav umjetno stvoreni jezik. Zna se
da standard nikad neće biti ni kaotično stanje ni
petrificiran pravilima govorni standard.
 Literatura

 Gordana Varošanec-Škarić: Poželjnost nekih

kategorija izografnih naglasnih
heterofona( Govor, 18.)
 Razlikovna prozodija, Ivo Škarić( Jezik, 48.)
 Vladimir Anić: O jednom akcentskom procesu
u različitim službama književnog jezika