Professional Documents
Culture Documents
2013 14 Sociologija 1 Predavanja Tekstualno
2013 14 Sociologija 1 Predavanja Tekstualno
e delovati na
postizanju zajednikih ili grupnih interesa ( izazovima kolektivnog delanja u
temi II);
4. teorija tranzicije politikog reima (pokreti bujaju u fazama kolapsa autoritarnih
reima i pre uspostavljanja politikih partija, kada veinu socijalnih tema partije
pokuavaju da integriu u svoje programe).
5. teorija postmaterijalistikih vrednosti (postulira da porast obrazovanja stanovnitva i
irenje postmaterijalistikih vrednosti ( pogledati definiciju u okviru teme II) vodi
jaanju (urbanih) socijalnih pokreta meu srednjom klasom).
Socijalni kapital kao vaan resurs
56
Akteri urbanih socijalnih pokreta mogu biti pripadnici razliitih socijalnih slojeva. Budui da
su situacije na koje pokreti reaguju lokalne, obino se vezuju za pripadnike istog ili oblinjih
susedstva. U tom smislu istie se i da norme i mrena interakcija koje nastaju iz asocijacija
licem u lice omoguuju pripadnicima susedstva da efektivnije postiu zajednike ciljeve. Ta
mrena interakcija se naziva i socijalnim kapitalom susedstva.
Socijalni kapital susedstva je tim vei ukoliko je susedstvo heterogeno, te pripadnici razliitih
socijalnih pozicija (nosioci razliitih drutvenih uloga i statusa) mogu aktivirati razliite
resurse (od fizikog rada, do umea sastavljanja pravnih pritubi, aktiviranja medija,
ostvarivanja kontakata sa lokalnim institucijama, i sl.). U tom smislu smatra se da je socijalni
kapital homogenih susedstva iji su stanovnici na donjem delu tratifikacijske lestvice nizak,
jer socijalna povezanost aktera na horizontalnom nivou (meu akterima bliske socijalne
pozicije i refleksivnosti, zasnovane na tzv. bonding - vezujuem socijalnom kapitalu) u
ovom sluaju ne generie adekvatne strategije za prevazilaenje nekog problema (okolnosti)
(u najboljem sluaju veze mogu pomoi strategije preivljavanja u datim okolnostima).
Kod socijalno heterogenih susedstva (ili homogenih ali kod pripadnika najviih drutvenih
slojeva) prepliu se socijalne interakcije po horizontali i po vertikali (sa predstavnicima
neposrednih institucija, sa ljudima/ organizacijama razliitog socijalnog miljea, to ini tzv.
bridging - premoujui socijalni kapital). Ovaj tip socijalnog kapitala smatra se
pretpostvakom uspenosti urbanih socijalnih pokreta.
Urbani zahtevi
Zahtevi urbanih pokreta fokusirani su na
1. pitanja kolektivne potronje (stanovanje, zdravstvo, obrazovanje, komunalne usluge)
odnosno na uslove i kvalitet njene provizije,
2. na zatitu susedstva od fizikog propadanja i socijalnog ugroavanja,
3. na zahteve za veim uticajem u lokalnim institucijama i na kreiranje servisa koje te
institucije obezbeuju,
4. na zahtev za veim uticajem na visinu lokalnih poreza i namensku upotrebu sredstava
prikupljenih po osnovu lokalnih poreza.
57
Tip urbanog zahteva moe da varira i u zavisnosti od urbanog konteksta. Globalni gradovi (
tema IV) su potencijalna mesta najotrijih konflikata, jer u njima postoji kritina masa
nezadovoljnih gradskom vlau koja servisira globalnu korporativnu mo na raun lokalnog
stanovnitva i lokalne ekonomije, siromanih i iskljuenih, ali, neretko i kritina masa za
ksenofobine pokrete. Gradovi koji se promoviu kao inovativni centri esto mogu provocirati
ekoloke pokrete i pokrete koji se zalau za ravnomerniji i sporiji rast (slow growth
movements)
Transformacija urbanih socijalnih pokreta (pogledati temu VIII: transformacija
modela upravljanja)
Tokom 1970-ih godina urbani pokreti su bili sastavni deo irih drutvenih pokreta i pokazivali
su relativnu koherentnost i jedinstvenost u zahtevima za poboljanje kolektivne potronje..
Budui da su korisnici kolektivne potronje bili i pripadnici srednjih slojeva, a ne samo
radnike klase (ireg ili ueg segmenta zavisno od tipa dravne intervencije), ovi pokreti su
imali jak socijalni kapital. Mnogi od ovih pokreta doprineli su proirivanju opsega socijalnih
prava u gradovima razvijenih evropskih zemalja (u domenu socijalnog stanovanja, javnog
prevoza, i sl. ( videti o znaaju zabrinutih graana u temi II)
Promene u modelu upravljanja gradovima i privatizacija potronje znaajno su uticali na
promenu aktera i zahteva urbanih socijalnih pokreta u poslednjim decenijama. Njihov fokus
pomerio se od politikog pitanja to pravednije redistribucije (dostupnosti) urbanih resursa
svim socijalnim grupama, ka pitanjima socijalne integracije kroz trite rada i mogunosti
iskazivanja identiteta razliitih socijalnih aktera u prostoru. Iako se time raspon ciljeva
pokreta proiruje, pojam javnog dobra kao okosnice urbanih pokreta znaajno se
relativizuje.
U kontekstu erozije tradicionalnih socijalnih prava i restrukturiranja institucija socijalne
drave ( tema II), prebacivanja odgovornosti za urbane servise sa javnog sektora na
socijalne partnere, te ukljuivanja organizacija treeg sektora u proviziju servisa, dolazi do
institucionalizacije mnogih pokreta, te oni od aktera koji kreiraju urbane zahteve postaju
akteri koji administrirau i sprovode programe urbane obnove i socio-prostornog ukljuivanja.
To, u najveoj meri, uslovljava da savremeni urbani pokreti naputaju radikalnu ideologiju.
Programi urbane obnove, s druge strane, afirmiu podizanje kapaciteta aktera siromanih
58
podruja, a posebno jaanje njihovih kapaciteta samopomoi kroz meusobno umreavanje,
to nailazi na ogranienja neodgovarajueg (vezujueg) socijalnog kapitala ovih susedstva.
Otuda su este kritike da takvi programi, ukoliko ne doprinose razvoju premoujueg
socijalnog kapitala, imaju za cilj prevashodno rastereenje lokalne (socijalne) drave, a realni
efekti ne doprinose prevazilaenju getoizacije susedstva.
Urbani pokreti kao partner unutar koncepta urbanog reima
Unutar koncepta urbanog partnerstva socijalni pokreti, naelno, stiu manipulativni prostor
da se, u manjoj ili veoj meri, suprotstave nejednakostima koje donosi savremeni
kapitalistiki poredak (reim akumulacije kapitala tema VI). Jaanje participativne
demokratije trebalo bi da ide na ruku urbanim socijalnim pokretima jer su pitanja kojima se
oni bave esto suvie konkretna da bi postala deo agende klasinih politikih partija.
Istraivanja, meutim, pokazuju da su pokreti koji nastaju uz potporu agenata treeg sektora (i
uz podrku lokalne vlasti) nedovoljno integrisani u urbano partnerstvo (zbog jaanja uticaja
aktera van lokalne sredine na nacionalnom ili internacionalnom, globalnom nivou, i/ili
slabosti samih aktera pokreta). To namee potrebu da urbani pokreti, po definiciji fokusirani
na lokalne socijalne probleme, steknu sposobnost da simultano prelaze sa nivoa na nivo i
povezuju se sa mreom slinih pokreta van lokalnih okvira. U protivnom, ak i meu
radikalnijim pokretima, dominira minijaturizacija lokalnog delovanja, kojom se ne dopire do
kljunih nosilaca drutvene moi odnosno odluivanja.
Pokreti srednjih slojeva
Porast obrazovanja stanovnitva i irenje postmaterijalistikih vrednosti tokom 1970ih godina
nametalo je tezu o jaanju (urbanih) socijalnih pokreta meu srednjom klasom, to se u
osnovi nije potvrdilo. Postoji odreeno suprotstavljanje neodrivom modelu razvoja gradova,
na primer, poput akcija izazivanja saobraajnog kolapsa vonjom bicikala, i sl., meutim,
pokreti koji podrazumevaju angaovanje viih klasa poznatiji su po pragmatinim naporima
da se sauvaju postojee privilegije i kvalitet ivota, a posebno su uspeni u borbi da se
neeljeni sadraji ili stanovnici ne lociraju u njihovom susedstvu i/ili da se dislociraju ka
drugim (siromanijim) susedstvima. Pokreti su poznati pod skraenicom NIMBY not in my
backyard (ne u mom susedstvu), i mogu biti nosioci ksenofobije.
59
Neki pokreti srednjih slojeva su progresivniji i bave se kritikim preispitivanjem procesa
privatizacije u sferi stanovanja i komunalnih slubi, a najradikalniji pokreti (nove levice ili
anarholiberalni) tee izgradnji alternativne socijalne i ekonomske infrastrukture,
organizovanjem kooperativa u domenu stanovanja i usluga, osnivanjem alternativnih
kulturnih centara u naputenim fabrikama ili drugim objektima.
Skvotiranje
Skvotiranje nije uvek i organizovani pokret sa jasnim socijalnim zahtevima, te treba praviti
razliku izmeu skvotera koji pribegavaju zaposedanju odreenog prostora iz nude (nemaju
krov nad glavom), i onih koji postaju skvoteri iz ubeenja (najee pripadnici srednjih
slojeva), kada skvotiranje prerasta u pokret (neretko se u okviru istog prostora nalaze akteri
oba tipa). Zaposednut prostor se, dakle, koristi za stanovanje i/ili se pretvara u drutvene
centre, koji postaju mesta susretanja i kulturnih dogaanja (alternativnog usmerenja).
Skvotiranje kao pokret afirmie pravo na stan i urbani prostor, nasuprot spekulativnim
tendencijama na tritu nekretnina koje takvo pravo dovode u pitanje. Osim politikih ciljeva
(bliskih radikalnoj levici), istiu se i ciljevi ouvanja istorijskih graevina i spreavanje
njihovog ruenja (u cilju izgradnje globalizovanih nemesta).
Frekventni slogani skvoterski pokreta: svako ima pravo na krov nad glavom; svakom
oveku kua, svakoj kui ovek; stan pripada onom ko u njemu ivi; zauzmi, naseli, oivi;
kada iveti postane liksuz, skvotiranje je tvoje pravo.
Drutveni centri nastali skvotiranjem u paniji deo su ireg antikapitalistikog pokreta, obino
autonomnog ili anarhistikog. Novi krivini zakonik iz 1996. godine je proglasio skvotiranje
krivinim delom i lokalne vlasti pristupaju masovnom iseljavanju mnogih kua i socijalnih
centara, a na skvotere se ak primenjuje i zakon protiv terorizma (zatvor i do 15 godina).
Slino je i u ostalim evropskim gradovima gde se nakon bujanja pokreta tokom 1960ih i
1970ih, u 1980im pootravaju reakcije lokalne vlasti. Budui da su skvoterski prostori iste
meke lokacije (naputene fabrike, skladita, dokovi) na koje se fokusiraju krupni projekati
urbane revitalizacije sa ekskluzivnim predznakom (nekada upravo prepoznajui dinamiku
koju lokacija dobija zahvaljujui skvoterskom pokretu), u najboljem sluaju pristup lokalne
vlasti je samo privremena tolerancija.
60
Pokreti marginalizovanih grupa
Marginalizovani ljudi i prostori ostaju dugo tihi jer ne poseduju adekvatno znanje kome i na
koji nain treba da upute svoje zahteve usled poveane kompleksnosti demokratske procedure
upravljanja (ukljuivanje aktera privatnog sektora i sl.) Pored generalno niskog socijalnog
kapitala niih slojeva, i klasna dekompozicija, socioprostorna disperzija i fragmentacija nove
urbane sirotinje dodatno oteava aktivizam marginalnih grupa.
U poreenju sa sredinom 20 veka, protesti marginalnih grupa danas se uglavnom svode na
krae i poare a znatno su manje povezani sa industrijskim konfliktima i organizovanim
pokretima, te uglavnom ukljuuju bande mladih pripadnika potklase ( tema III) u
depriviranim delovima grada (centralnim ili perifernim). Koristei destrukciju urbanih
resursa marginalizovani akteri zapravo skreu panju na svoju nemo da mobiliu i artikuliu
svoje zahteve i da budu prepoznati kao graani.
Takva praksa se tolerie sve dok ne postane
pretnja socijalnom poretku, kada pre postaju predmet represije nego socijalne politike.
Poveanje razlika izmeu zona glamura i urbane bede, meutim, nosi dodatni rizik od
brutalizacije konflikta.
LITERATURA
Harvi, D. 2011. Pobunjeni gradovi: Od prava na grad do urbane revolucije. Beograd:
Mediterran.
Petrovi, M. (2009) Transformacija gradova: ka depolitizaciji urbanog pitanja,
Beograd:ISI FF.
Vujovi, S. (1997) Grad u senci rata, ISI FF, Beograd, Prometej, Novi Sad.
61
IX TEMA
KONCEPT RIZINOG DRUTVA, URBANE I SOCIJALNE ODRIVOSTI
Pojam rizinog drutva
Ovaj pojam u sociologiju je uveo Urlih Bek, sa namerom da ukae na bitne razlike izmeu, do
sada nekoliko puta pominjanih, faza u razvoju savremenog drutva: industrijske i post-
industrijske, rane i kasne moderne, ili moderne i postmoderne, nerefleksivne u refleksivne
modernost i td. Prema Beku, prelaz izmeu navedenih faza razvoja obeleava promena koju
moemo nazvati i prelaskom iz klasnog u rizino drutvo.
Kljuni argumenti ove teze odnose se na tvrdnje da je za klasno, industrijsko drutvo kljuno
pitanja distribucije bogatstva - kako drutveni proizvod distribuirati tako da se minimiziraju
negativni efekti socijalnih nejednakosti (siromatvo, glad). U ovom periodu dominiraju
neposredno vidljivi i lokalizovani rizici - vrlo upadljive bede (glad, nehigijenski uslovi ivota,
deponije) a klasna pozicija i neposredna izloenost rizicima su u korelaciji, jer priroda
rizika omoguuje da vii slojevi primenjuju strategije prostornog izmetanja iz podruja
visokog rizika (suburbanizacija i sl.). U istom periodu dominira i ideja progresa, sa verom da
nauno tehnoloki razvoj obeava sigurnost i komfor srednje klase kao dostian standard za
celo drutvo.
Pratei efekat rasta je proizvodnja stalno novih i kvalitativno drugaijih rizika, posrednijih i
manje vidljivih (klimatske promene, nuklearno zagaenje, i sl.), koji imaju veliki potencijal
samougroavanja, dovodei do postepenog prelaza ka drutvu rizika. Za ovaj tip drutva,
kljuno socijalno pitanje postaje kako minimizirati rizike koje produkuje modernizacija, koji
su daleko ujednaenije rasporeeni nego rizici od siromatva, gladi. Iako i dalje postoji
klasno-slojna specifinih rizika (poklapanje zona ekstremnog rizika i ekstremnog siromatva),
nova vrsta (nevidljivih) rizika je znatno demokratinija, jer razvoj ima efekat bumeranga:
beda je hijerarhijska a nuklearno zraenje demokratsko.
Pri tome, ne samo da je javnost uspavana u potroakoj bajci ve postaje oigledno da i
nauno-tehnoloki razvoj postaje produena ruka nevidljive ruke trita, to pojaava
62
sumnju i smanjuje neophodno poverenje u moderne institucije. U tom smislu, Bek konstatuje
da je prva modernost donela rasarivanje bogova (primarna scijentizacija), dok je druga
modernost obeleena ekspanzijom sumnje koja se iri i na same osnove nauke i njene
socijalne efekte.
Parafrazirajui marksistiko voenje osnovnih drutvenih relacija, Bek ukazuje da je dolo do
metastaziranja vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju u vlasnitvo nad definisanjem
bezbednog, to govori o strategima drutveno monih da eliminiu - umanje svest o
rizicima, kada i sami rizici postaju predmet prodaje (zastarela tehnologija i sl). U tom smislu
istie i da je politika upravljanja ekolokim rizikom u sutini politika znanja, te da se osnovne
linije konflikta i diferencijacije u drutvu rizika nalaze u (ne)posedovanju moi da se utie na
definisanje rizika.
Zbog manipulacije rizicima, Bek smatra da se proekoloko delovanje smeta u podruje
subpolitike (delovanje van politikih institucija), jer u savremenom drutvu dolazi do
izmetanja odluivanja iz parlamenta (saradnja sa preduzetnicima, i sl.), to nalae da se i
sama graanska inicijativa smeta u ovaj prostor (van institucionalni), i mora, zbog prirode
rizika imati globalni karakter ( tema VIII).
Jedan od koncepata koji je drutvo kasne moderne produkovala u cilju definisanja (
proizvedenih) rizika i zbog potrebe njihovog saniranja je diskurs odrivog razvoja. Njegova
definicija, dimenzije i obeleja ukazuju na sloenost drutvenog konstruktivizma u ovoj
oblasti, o emu govori i Bekov pojam drutva rizika.
Pojam odrivosti i odrivog razvoja
Pojmovi odrivost i odrivi razvoj nisu jednoznano definisani, a dodatnu pometnju unose
razliiti aspekti odrivosti (najee ekoloka, ekonomska i socijalna odrivost) ili odrivost
pojedinih drutvenih fenomena (odrivi grad, odriva privreda, itd).
U najoptijem smislu, odrivost ili odrivi razvoj podrazumeva sposobnost nekog sistema da
dugorono funkcionie. Kada je re o odrivom razvoju drutva ili drutvenih fenomena kao
63
to je grad, pojam odrivost oznaava ravnoteu ekoloke, ekonomske i socijalne dimenzije
razvoja.
Sutina odrivog razvoja poiva na principima unutargeneracijske i meugeneracijske
jednakosti. Unutargeneracijska jednakost je princip koji podrazumeva zahtev da se zadovolje
potrebe svih, posebno imajui u vidu potrebe siromanih. U skladu sa principom
meugeneracijske jednakosti, neophodno je voditi rauna o dugoronim uticajima i
posledicama koje imaju odreeni tipovi drutvenog (i urbanog) razvoja. Zato trenutne odluke
ne smeju naruiti izglede za odravanje ili poboljavanje uslova ivota buduih generacija.
Odrivi razvoj podrazumeva ostavljanje u naslee buduim generacijama ne samo kapital
prirodne sredine (ist vazduh, voda, biodiverzitet), ve i ljudski kapital kao to su znanje i
vetine, socijalni kapital kao to je oseanje zajednitva i kapital ljudskih tvorevin, kao to su
istorijske graevine.
Teorija odrivog razvoja je postala popularna osamdesetih godina XX veka pod snanim
uticajem ekolokih lobista. Paradoksalno je to se ova teorija u stvari razvijala u kontekstu
neoliberalne politike i ekonomske globalizacije, to je ostavilo neizbrisiv trag na izbor i
formulaciju problema kojima se ona bavila. Neoliberalne tendencije globalne ekonomije i sve
vea ekoloka zabrinutost doprinele su zapostavljanju socijalnog aspekta odrivosti u odnosu
na ekoloka i ekonomska pitanja. Povoljan trenutak za istraivanje problema socijalne
odrivosti nastupio je poetkom dvehiljaditih godina, kada je prepoznata potreba da se
nadomeste one funkcije koje je svojevremeno obavljala drava blagostanja, a koje su
preputene delovanju drugih aktera, posebno civilnog sektora ( teme VI VII - VIII).
Pojam odrivog grada
Koncept odrivog razvoja pod velikim je uticajem procesa ekoloke modernizacije, odnosno
antropocentrinog ili, ak, tehnocentrinog pritupa, koji odrivost prirodnog okruenja
procenjuje zavisno od njegovog direktnog ili indirektnog doprinosa ljudskim interesima. U
ovom smislu moe se postaviti i pitanje da li je ekocentrino stanovite u osnovi anrtiurbano,
odnosno da je odrivi grad oksimoron, jer grad drutvena tvorevina koja radikalno menja
prirodnu sredinu.
64
Odrivi razvoj gradova definie se kao razvoj koji dugorono unapreuje drutveno i
ekoloko zdravlje gradova i naselja. Iako je socijalna komponenta odrivosti neophodna za
ukupnu odrivost nekog drutvenog sisitema, pa i grada, ona je zapostavljena i uglavnom
posmatrana kao sredstvo za dostizanje ekoloke i ekonomske odrivosti, a ne kao cilj po sebi.
U prilog takvom pristupu ide stav da socijalna odrivost nema mnogo smisla ako se analizira
odvojeno od ekoloke i ekonomske odrivosti, jer ove potonje dve dimenzije zaista imaju svoj
pandan u neodrivoj praksi (apokaliptina predvianja na osnovu ekoloke neodrivosti,
bankrot kao posledica ekonomske neodrivosti), dok se isto ne moe sa sigurnou tvrditi za
socijalnu odrivost (razliita drutvena ureenja su uspevala da se odre uprkos
rasprostranjenom siromatvu, velikim drutvenim nejednakostima, socijalnoj nepravdi,
tiraniji).
Socijalna odrivost grada: kljune dimenzije
Znaaj socijalne odrivosti grada prepoznale su i vodee nadnacionalne organizacije, meu
kojima prednjae Ujedinjene nacije i Evropska unija. Bristolski sporazum iz 2005. godine
predstavlja osnovu za implementaciju ideje odrivih zajednica u dravama EU. U ovom
sporazumu kljuni pojmovi socijalne odrivosti grada (posebno drutvena kohezija,
pravednost, tolerancija i bezbednost) usvojeni su kao strateki principi za razvoj odrivih
zajednica u evropskim gradovima. U ovom dokumentu konstatuju se da se socijalna odrivost
grada moe ostvariti jedino ako se zaustavi fragmentacija urbanog prostora, koja ima za
posledicu produbljivanje socio-prostornih nejednakosti i marginalizaciju ranjivih grupa.
Otuda se smatra da urbana politika koja tei socijalnoj odrivosti treba da ima za cilj da od
razliitih delova grada saini kohezivnu celinu i da povea (prostornu i svaku drugu)
pristupanost javnih servisa i radnih mesta za sve stanovnike grad.
Drutvena jednakost
Smatra se da jaka definicija socijalne odrivosti mora poivati na osnovnim vrednostima
pravinosti i demokratije, pri emu se pod demokratijom podrazumeva efikasno uivanje svih
ljudskih prava politikih, graanskih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih od strane svih
ljudi. Jednake mogunosti da se zadovolje osnovne ljudske potrebe podrazumevaju jednaku
distribuciju ljudskih prava u prostoru ( tema II - V).
65
Socijalna heterogenost
Socijalna heterogenost podrazumeva demografski balans unutar same zajednice; promovie
toleranciju drutvenih i kulturnih razlika; obezbeuje irenje vaspitnih uticaja na decu
uenjem o postojanju razliitih tipova ljudi; omoguava ljudima da se upoznaju sa
alternativnim nainima ivota. Smatra se da bolje iveti u zajednicama koje u manjoj ili veoj
meri predstavljaju projekciju socijalne, profesionalne i demografske strukture itavog drutva,
iako ima i onih koji govore i o negativnim stranama heterogenosti. Razliite drutvene grupe
mogu da deluju u okvirima nekompatibilnih socijalnih normi, a kao posledica se javlja
koegzistencija paralelnih kultura koje se meusobno ne meaju ili se stvaraju neprijateljstvo i
socijalni konflikti. Prisustvo ljudi razliitih socijalnih karakteristika samo po sebi nije
dovoljno za socijalnu odrivost grada, nego je potrebno da razliite drutvene grupe budu
izmeane u svojim svakodnevnim aktivnostima, kao to su pohaanje kole, kupovina
prehrambenih proizvoda, rekreacija i slino.
Socijalni kapital
Zbog rasprostranjenosti socio-prostorne segregacije teko je zamisliti da dimenzija
heterogenosti zavlada kao univerzalni princip. Zato je ideja socijalne odrivosti grada
dopunjena konceptima koji ukazuju na znaaj drutvenih veza za integraciju razliitih
drutvenih grupa, bez obzira na to da li su prostorno segregirane ili nisu. Tako je koncept
socijalnog kapitala iskorien kao dopuna koncepta socijalne odrivosti grada ( tema
VIII). Pretpostavka je da razvijen socijalni kapital, naroito premoujui i povezujui,
znaajno poveava socijalnu odrivost susedstva, ali i grada u celini.
Graanska participacija
Socijalna odrivost grada poziva na pristup odozdo, gde oni kojih se tiu odluke o
planiranju i razvoju grada imaju pravo odluivanja u itavom procesu. Nesumnjivu prednost u
ostvarivanju koncepta socijalne odrivosti imaju oni gradovi koji poseduju snaan civilni
sektor.
66
Meunarodne institucije su ovaj princip ozvaniile. Svetski samit odran 1992. godine u Rio
de aneiru predloio je program akcija za odrivi razvoj naselja pod nazivom Lokalna agenda
21. Tom prilikom je istaknuta uloga graana i znaaj angaovanja svih drutvenih sektora na
nivou lokalne zajednice u ostvarivanju zajednikog cilja. Ono to Lokalna agenda 21 zapravo
predlae nije kontrola od strane graana, ve partnerstvo javnog, privatnog i takozvanog
treeg sektora, koji bi trebalo da ukljui graane, bilo neposredno ili posredstvom raznih
graanskih udruenja ( tema VI).
Istraivanja ukazuju da je participativnost graana generalno u opadanju. U razvijenim
zemljama to se vezuje sa preokupacijom privatnim ivotom, koji postaje bogatiji i privlai
sve vie energije. U manje razvijenim nezaintersovanost za participaciju ishodi iz primarnosti
egzistencijalnih problema i neophodnosti da se puno vremena i energije uloi u njihovo
reavanje, kao i zbog institucionalnih razloga (neiformisanost i nepoverenje u efektivnost
graanskog aktivizma) ( teme II i VIII)
Drutvena kohezija
Pojam drutvene kohezije jedna je od apstraktnijih dimenzija socijalne odrivosti, koju je
teko operacionalizovati. Istie se, na primer, da ljudi moraju posedovati oseanje povezanosti
sa mestom i ljudima koji u njemu ive. Kohezivna zajednica podrazumeva da sve grupe
unutar nje imaju razvijeno oseanje pripadanja; da se heterogenost porekla i prilika potuje i
pozitivno vrednuje; da ljudi razliitog porekla imaju sline mogunosti u ivotu; da se snana
i pozitivna povezanost razvija izmeu grupa razliitog porekla i prilika na poslu, u koli i u
susedstvu. injenica, meutim, da je drutvena kohezija najjaa u homogenim sredinama,
ukazuje i da dimenzije heterogenosti i kohezivnosti mogu meusobno da se iskljuuju.
Oseaj vezanosti za mesto poveava socijalnu koheziju i socijalni kapital jer pojaava
zainteresovanost za ono to se dogaa u gradu/susedstvu, spremnost da se spree neeljeni
oblici promene, podre oni za koje se veruje da poboljavaju kvalitet ivota u gradu, te
uverenje da aktivizam lokalnih aktera ima efekta i smisla. Vezanost za mesto jaa tzv. oseaj
(psiholokog) vlasnitva i pripadnosti mestu, to je povezano sa predanosu ljudi ideji
teritorijalnog razvoja odnosno daje podsticaj da svoju inovativnost, preduzetnitvo vezuju
za mesto stanovanja.
67
Bezbednost
Bezbednost podrazumeva psiholoko oseanje sigurnosti graana u njihovom svakodnevnom
ivotu i aktivnostima, odsustvo nepotrebne opasnosti i rizika u fizikom okruenju, kao i
prisustvo mera za smanjenje viktimizacije ( tema V). Kriminalitet i strah od viktimizacije
su veoma tetni za reputaciju gradova i susedstava, a to se posredno odraava na socijalnu
odrivost grada, jer urbani prostor postaje sve vie dezintegrisan usled naputanja ugroenih
gradskih podruja od strane viih drutvenih slojeva i njihove voljne rezidencijalne
segregacije, koja kreira specifinu ekologiju straha.
LITERATURA
Beck, U. 2001. Rizino drutvo. Filip Vinji.
Mirkov, A. (2012) Socijalna odrivost grada: analiza koncepta, Sociologija, Vol LIV, NO
1, 55-70.
Vujovi, S. Petrovi, M. (2005) Urbana sociologija. Beograd: ZUNS.