Knj.

5:
RAMZES
POD BAGREMOM NA ZAPADU

Zrake zalazeeg sunca obasjavale su nebeskim zlatom proelja PiRamzesa, prijestolnice koju je Ramzes Veliki sagradio u Delti.
Tirkizni grad, nazvan tako po lakiranim opekama koje su krasile
fasade, bio je olienje raskoi, moi i ljepote.
Lijepo je bilo tu ivjeti, ali te veeri sardinski div Seramana nije
uivao ni u lakoi zraka ni u njenosti neba ruiaste boje. S
kacigom iz koje su strala dva otra roga, s maem o boku i
kudravim brkovima, negdanji gusar, a sada ef Ramzesove osobne
garde galopirao je, iznimno loe raspoloen, prema vili hetitskog
princa Uri-Teupa koji se ve godinama nalazio u kunom pritvoru.
Uri-Teup, svrgnuti sin hetitskog cara Muvatala, zakletog
Ramzesovog neprijatelja. Uri-Teup koji je ubio vlastitog oca ne bi li
zauzeo njegovo mjesto. Meutim, od njega je bio lukaviji Hatuil,
carev brat. Dok je Uri-Teup vjerovao da dri zemlju u vlasti,
Hatuil se domogao prijestolja, primoravi suparnika na bijeg. Tom
je bijegu doprinio Ramzesov prijatelj iz djetinjstva, diplomat Aa.
Seramana se osmjehivao. Neumoljivi anatolijski ratnik pa bjegunac!
A da ironija bude jo i vea, upravo mu je Ramzes, ovjek kojeg je
Uri-Teup mrzio najvie na svijetu, pruio politiki azil u zamjenu
za informacije o hetitskim trupama i njihovom naoruanju.
Kada su dvadeset i prve godine Ramzesove vladavine, na
iznenaenje oba naroda, Egipat i Hetitija potpisali mirovni
sporazum i dogovor o meusobnoj suradnju u sluaju napada
izvana, Uri-Teup je povjerovao da mu se pribliio posljednji as.
Moda e ba on biti rtva koja e okruniti pomirenje, rtva koju e
Hatuil dobiti kao najbolji dar od Ramzesa, koji bi zapeatio njihov
sporazum. No, faraon je potovao pravo na azil i nije ga izruio
Hatuilu.
Sada Uri-Teup vie nije bio vaan. Saramani se, meutim, nimalo

nije dopao zadatak koji mu je Ramzes povjerio.

Vila Hetita nalazila se u sjevernom dijelu grada, usred palmi. Da je
barem mogao uivati u toj zemlji faraona o kojoj je sanjao da e je
unititi...
Seramana je volio Ramzesa i ostat e mu vjeran do posljednjeg
dana. Izvrit e i ovu stranu zapovijed koju je dobio od kralja, ali
protiv svoje volje.
Na ulazu u vilu stajala su dvojica uvara naoruana bodeima i
toljagama. Bili su to Seramanini ljudi.
- Imate li to prijaviti?
- Nita, efe. Hetit drijema u vrtu, pored bazena.
Sardinski orija uleti na imanje i urnim koracima krene prema
pjeanoj aleji koja je vodila do bazena. Druga trojica uvara
neprekidno su nadzirala biveg vrhovnog generala hetitske vojske
koji je svoje vrijeme provodio u jelu, piu i spavanju.
Laste su plesale visoko na nebu, jedan pupavac okrzne Seramanino
rame. Stegnutih vilica, stisnutih aka, s bljeskom u oku, bio je
spreman uzvratiti. Prvi je put poalio zato to je u Ramzesovoj
slubi.
Nalik na zvijer koja osjea nadolazeu opasnost, Uri-Teup se
trgnuo iz sna prije negli je zauo Seramanine korake.
Uri-Teup bio je dugokos, visok i miiav, a torzo su mu prekrivale
rie dlake. Na hladnou se nije obazirao, ak mu ni anatolijska zima
nije mogla nauditi. Ostao je snaan kakav je i prije bio.
Ispruen na ploicama koje su omeivale bazen, poluzatvorenih
oiju, Hetit je promatrao efa Ramzesove osobne garde kako se
pribliava.
Dakle, doao je i taj trenutak.
Otkako su Egipat i Hetitija potpisali taj udovini mirovni
sporazum, Uri-Teup bio je kao na eravici. Stotinu puta pomislio je
na bijeg, ali sa svih su ga strana okruivali Seramanini ljudi. A
izruenje je izbjegao da bi krvario poput svinje koju je zaklao
krvnik, okrutan koliko i on sam.
- Dii se - zapovjedi Seramana.
Uri-Teup nije imao obiaj primati zapovijedi. Usporeno, kao da
uiva u svojim posljednjim kretnjama, ustao je i suoio se sa

ovjekom koji e mu prerezati grlo.

U Sardovom pogledu buktio je jedva suzdravan bijes.
- Udri, koljau - ree Hetit prezrivo - jer tako zapovijeda tvoj
gospodar. Neu ti pruiti ak ni to zadovoljstvo da me gleda kako
se branim.
Seramanini su prsti obuhvatili drku kratkog maa.
- Gubi se!
Uri-Teup pomisli da ga nije dobro uo.
- to eli rei?
- Slobodan si.
- Slobodan... Kako to misli... slobodan?
- Naputa ovu kuu i moe otii kuda eli. Farao^ dri zakona.
Ne postoji vie nijedan razlog da ostane ovdj^
- ali se!
- Sklopljen je mir, Uri-Teupe. Ali, napravi li greku i ukoliko
ostane u Egiptu, izazove makar i najmanju pomutnju, uhapsit u
te. Nee vie uivati status stranog dostojanstvenika nego e biti
ovjek koji remeti javni red i mir. Kad doe trenutak da ti zabijem
ma u utrobu, napravit u to bez ustruavanja.
- Za sada, nema me pravo dirati. Tako je, zar ne?
- Nestani!
Rogoina, pregaa, sandale, kruh, sveanj luka i dvije amajlije od
fajanse koje e dati u zamjenu za hranu: to je bila mrava pripomo,
dodijeljena Uri-Teupu koji je ve satima, slino mjesearu, tumarao
ulicama Pi-Ramzesa. Ponovno zadobivena sloboda djelovala je kao
pijanstvo - Hetitu se mutilo pred oima.
Ne postoji ljepi grad od Pi-Ramzesa, govori jedna narodna
pjesma, malo se u njemu smatra velikim, bagrem i smokva svojom
sjenom pokrivaju prolaznike, palae blijete od zlata i tirkiza, vjetar
je blag, ptice lepraju uokolo movara. Uri-Teup se prepustio
arima prijestolnice podignute u plodnom podruju, kraj rukavca
Nila, koje su omeivala dva iroka kanala. Prerije pune bujnog
raslinja, nepregledni vonjaci koji su davali poznate jabuke,
prostrani maslinici za koje se govorilo da daju vie ulja no to ima
pijeska na obali, vinogradi od kojih se dobiva blago vino s okusom

svjeeg voa, cvjetne kue... Pi-Ramzes je umnogome bio razliit od

ratnike Hatue, prijestolnice Hetitskog carstva, utvrenog grada
sagraenog na visoravni u Anatoliji.
Misao bolna kao ujed trgnula je Uri-Teupa iz obamrlosti. Nikad
nee postati car Hetitije, ali e se osvetiti Ramzesu koji je pogrijeio
kad mu je dao slobodu. Ako bi maknuo faraona, koji je smatran
boanstvom otkad je pobijedio u bitci kod Kadea u savezu s onima
koji su ga mogli unititi, Uri-Teup bi uveo Egipat, a moda i cijeli
Bliski istok, u kaos. to mu jo ostaje, osim silne elje za
zlostavljanjem i unitavanjem? Tko mu moe pruiti utjehu za to
to je, igrom sluaja, posluio kao igraka?
Sa svih ga je strana okruio arolik puk Egipana, Nubi-jaca,
Sirijaca, Libijaca, Grka i gomila drugih pridolica koji su doli
uivati u prijestolnici koju su Hetiti namjeravali sravniti sa zemljom
prije negoli su pali na koljena pred Ramzesom.
Slomiti Ramzesa... Uri-Teup nije imao ba nikakvu priliku uspjeti
u tome. Sada je bio tek obini, pobijeeni ratnik.
- Gospodaru... - promrmlja neki glas iza njega. Uri-Teup se
okrene.
- Gospodaru... Prepoznajete li me?
Uri-Teup spusti pogled na ovjeka srednje visine, smeih oiju;
gusta kosa bila mu je svezana lanenom vrpcom, a kratka, ria
iljasta brada krasila mu je lice. Taj je snishodljivac nosio haljinu s
raznobojnim trakama koje su mu padale do glenjeva.
- Raja... Jesi li to ti?
Sirijski mu se trgovac poklonio.
- Ti, hetitski pijun... Znai, vratio si se u Pi-Ramzes?
- Pa, mir je, gospodaru; zapoelo je novo vrijeme, stare su pogreke
zaboravljene. Prije sam bio bogat i ugledan trgovac, pa sam se
vratio trgovini. I nitko mi to nije zamjerio, ljudi me opet potuju.
Raja je bio lan hetitske obavjetajne mree zaduene da oslabi
Ramzesa. Egipatski su ga istraitelji razotkrili, ali je uspio pobjei.
Nakon boravka u Hatui, ponovno se zatekao u zemlji koja ga je
prihvatila.
- To bolje za tebe.
- To bolje za nas.

- to eli rei?
- Mislite da je ovaj susret igra sluajnosti? Uri-Teup paljivo
promotri Raju.
- jesi li me moda pratio?
- Svakakve su prie kruile o vama: da ste zvjerski pogubljeni, pa
da ste osloboeni. Ve vie od mjesec dana moji ljudi pomno
nadziru vilu u kojoj ste bili zatoeni. Pustio sam vas da malo osjetite
ovaj svijet i ... evo, tu sam. Hoete li mi dopustiti da vas pozovem
na svjee pivo?
Uri-Teup zadrhtao je od silnih emocija kojima je ovaj dan obilovao.
Pomislio je da bi mu sirijski trgovac mogao pomoi ostvariti svoje
namjere.
U gostionici pria je tekla u dobrom smjeru. Raja je bio svjedok UriTeupovog preobraaja: malo-pomalo, prognanik je ponovno
zadobivao izraz svirepog ratnika, spremnog poi u pohod. Sirijski
trgovac se nije prevario; unato godinama koje je proveo u pritvoru,
bivi vrhovni general hetitske vojske nije izgubio estinu i
silovitost.
- Nisam naviknut na duga raspredanju, Raja; to oekuje od mene?
Sirijski trgovac progovori ispod glasa.
- Imam samo jedno pitanje, gospodaru: elite li se osvetiti
Ramzesu?
- Ponizio me je. Mir s Egiptom nisam ja potpisao! Ali, ini se da je
tog faraona nemogue poraziti.
Raja je odmahnuo glavom.
- Kako se uzme, gospodaru, kako se uzme.
- Sumnja u moju hrabrost?
- S dunim potovanjem, gospodaru, ali nisam siguran da je to
dovoljno.
- Zato bi se ti, trgovac, uputao u tako opasnu avanturu?
Raja se kiselo nasmijao.
- Zato to se silina mrnje koju osjeam moe mjeriti s vaom.
S irokom zlatnom ogrlicom oko vrata, u bijeloj odjei nalik
odorama koje su voljeli faraoni iz vremena piramida, u bijelim
sandalama, Ramzes Veliki sluio je ranojutarnji obred u svom
hramu za milijune godina, Ramaseumu, koji je podigao u

zapadnom dijelu Tebe. Tu je na miru budio boansku mo koja se

skrivala u svetitu. Zahvaljujui toj moi, energija e kruiti izmeu
neba i zemlje, Egipat e biti slika univerzuma, a elja za
unitavanjem, svojstvena ljudskom rodu, bit e ugaena.
S napunjenih pedeset i pet godina, Ramzes je bio atlet visok metar i
osamdeset, izduene glave koju je krasila nebeski plava kosa,
irokog ela, izraenih sljepoonica, prodornog pogleda, dugog,
tankog, savijenog nosa, okruglih, fino obrubljenih uiju. Zraio je
privlanou, snagom i priroenim autoritetom. U njegovoj
prisutnosti i najprekaljeniji gubili bi prisebnost; nije li neki bog
pokretao tog faraona koji je zemlju prekrio znamenitostima i
porazio sve svoje neprijatelje?
Trideset i tri godine vladavine... Samo je Ramzesu bila poznata
stvarna teina njegovih pothvata. Sve je zapoelo smru njegova
oca Setija koja ga je zatekla u trenutku kad su se Hetiti pripremali
za rat; bez pomoi Amona, njegovog nebeskog oca, Ramzes, kojeg
su izdale njegove vlastite trupe, ne bi ostvario pobjedu kod Kadea.
Bilo je tu, dakako, i sree i mira, ali je njegova majka Tuja, koja je
predstavljala legitimnu vlast, otila za svojim slavnim suprugom u
zemlju svjetlosti gdje vjeno ive due pravednika. Meutim,
neumoljiva sudbina ponovno je udarila na najokrutniji nain,
zadavi kralju ranu koja nee zacijeliti. Njezino kraljevsko
velianstvo, Ramzesova prva supruga Nefertari, umrla je na
njegovim rukama u Abu SimbeIu u Nubiji gdje su po njegovom
nalogu izgraena dva hramam u spomen neraskidiva zajednitva
kraljevskog para.
Faraon je izgubio tri najvoljenije osobe, one koji su ga oblikovali i
ija je ljubav bila neograniena. Morao je, meutim, nastaviti
vladati, i pritom ostati olienje Egipta, s istom vjerom i poletom.
Napustila su ga i etiri pratioca, poslije niza pobjeda pod njegovim
vodstvom: dva konja, neustraiva na bojnom polju; lav Krvnik koji
mu je mnogo puta spasio ivot; i zlatnouti pas Noobdija koji je
zasluio mumificiranje prvog reda. Naslijedio ga je drugi
Noobdija, zatim trei koji se tek bio okotio.
Nema vie ni grkog pjesnika Homera koji je posljednje dane

proveo u svom egipatskom vrtu, promatrajui stabla svojih limuna.

Ramzes se sa sjetom prisjeao razgovora s piscem Ilijade i Odiseje
koji je bio opinjen civilizacijom faraona.
Nakon Nefertarine smrti, Ramzes je pokuao sii s vlasti i prepustiti
ju najstarijem sinu Khau; meutim, krug njegovih prijatelja tome se
usprotivio, podsjetivi svog vladara da je faraon predodreen za
ivot i da ne raspolae svojom slobodom. Bez obzira kakve bile
njegove ljudske patnje, on ima obvezu svoje poslanje vriti do
posljednjeg dana. To je nalagao Zakon, a Ramzes mu se, kao i
njegovi prethodnici, morao pokoravati.
S ovog mjesta, iz njegovog hrama za milijune godina, isijavao je
magini snop koji je titio njegovu vladavinu, odavde je Ramzes
crpio snagu nunu da bi izdrao. Premda ga je oekivala vana
sveanost, vladar se zadrao u prostorijama Ramaseuma okruenog
zidom dugim tri stotine metara koji natkriljuje dva ogromna
dvorita sa stupovima koji predstavljaju kralja s likom Ozirisa,
prostranu salu s etrdeset stupova, i svetite u kojem je obitavao
boanski duh. Prilaz hramu uvaju piloni visoki sedamdeset metara
na kojima pie da seu sve do neba; na junoj strani prednjeg
dvorita nalazi se palaa. Oko svetog mjesta bili su smjeteni
prostrana knjinica, skladita, riznica s plemenitim metalima, radne
prostorije za pisare i domovi za sveenike. Ovaj grad-hram ivi
danonono jer boja sluba ne poznaje odmor.
Ramzes se nakratko zadrao u svetitu hrama posveenom njegovoj
eni Nefertari i njegovoj majci Tuji; promatrao je bareljefe na kojima
je uprizoreno sjedinjenje kraljice s mirisom boga Amon-Raa,
istovremeno tajanstvenog i blistavog, i hranjenje faraona mlijekom
koje daje vjenu mladost.
U palai ga zasigurno s nestrpljenjem oekuju. Kralj se trgnuo iz
svijeta uspomena, nije zastao ni ispred ogromnog kipa visokog
osamnaest metara, isklesanog iz jedne jedine ruiaste granitne
stijene, nazvanog Ramzes, svjetlost kraljeva, ni pred bagremom
zasaenim u drugoj godini njegove vladavine, nego krene prema
dvorani za prijeme sa esnaest kolona u kojoj su se okupili strani
dravnici.
Lijepa Izet, prodornih zelenih oiju, malog i pravilnog nosa, tankih

usana, jedva izraene brade, premda ve zala u pedesete, ostala je

ivahna i okretna. Godine na njoj nisu ostavile traga; njezina
draesnost i zavodljivost bile su netaknute.
- Je li kralj napokon izaao iz hrama? - upita ona zabrinuto svoju
sobaricu.
- Jo ne, Velianstvo.
- Veleposlanici e se naljutiti!
- Nemojte se uznemirivati; vidjeti Ramzesa predstavlja takvu
povlasticu da se nitko nee usuditi pokazati nestrpljivost.
Vidjeti Ramzesa... da, to je doista bila najvea od svih .povlastica!
Izet se prisjeti prvog ljubavnog sastanka s princem Ramzesom,
vatrenim mladiem koji je, inilo se, bio daleko od vladarskih
poslova. Kako su samo bili sretni, u kolibi od trske, pokraj itnog
polja, dok su otkrivali tajnu obostranog uivanja! A zatim je dola
velianstvena Nefertari koja je, i ne znajui, posjedovala vrline
velike kraljevske supruge. Ramzes se nije prevario; Izet nije mogla
nositi preteku ulogu kraljice i njezina jedina ambicija bila je
provesti vrijeme, bez obzira koliko kratko bilo, sa ovjekom kojeg je
ludo voljela.
Ni Nefertari, ni Ramzes nisu je odbacili; kao druga su-pruga,
sukladno protokolu, Izet je imala tu nemjerljivu sreu da bude u
vladarevoj blizini i da ivi u njegovoj sjeni. Neki su smatrali da je
upropastila svoj ivot, ali ona nije marila za kritike; za nju je bilo
vrjednije biti Ramzesova sluavka nego supruga nekog glupog i
nadobudnog velikodostojnika.
Nefertarina smrt ostavila ju je u dubokoj alosti; kraljica nije bila
njezina suparnica ve prijateljica prema kojoj je osjeala potovanje i
divljenje. Znajui da ne postoje rijei utjehe koje bi ublaile kraljevu
bol, drala se po strani, nijema i neprimjetna.
I dogodilo se ono to je bilo teko i zamisliti.
Poslije razdoblja alosti, nakon to je osobno zapeatio vrata
Nefertarine grobnice, Ramzes je od Izet zatraio da postane njegova
prva ena. Nijedan vladar nije mogao vladati sam, budui da faraon
predstavlja skladno jedinstvo mukog i enskog principa.
Nikada lijepa Izet nije mogla zamisliti da e jednoga dana postati
kraljica Egipta; uasavalo ju je i usporeivanje s Nefertari. Ali,

Ramzesova volja bila je neprikosnovena. Izet joj se pokorila, unato

strepnjama. S vremenom je postala lju-bavni melem, zahvaljujui
kojem su bogovi Horus i Set naposljetku pronali spokoj,
gospodarica Dviju Zemalja, Gornjeg i Donjeg Egipta, ona iji glas
obasipa radou. Ali, sve ove titule bile su joj nevane. Jedino
istinsko udo bilo je dijeliti ivot s Ramzesom, njegova nadanja i
patnje. Izet je bila supruga najveeg vladara kojeg je zemlja ikada
imala, i njegovo joj je povjerenje bilo dovoljno za sreu.
- Njegovo velianstvo vas trai - ree sobarica.
S vlasuljom u obliku oderane koe leinara i dva dugaka pera
udjenuta u nju, odjevena u dugu bijelu haljinu, stegnutu u struku
crvenim pojasom s lepravim resicama, ukraena ogrlicom i
narukvicom, prva kraljevska supruga krenula je prema dvorani za
prijeme. Odgoj koji je dobila kao imuna plemkinja pomogao joj je
da uspjeno obavlja svoju ulogu tijekom ceremonija; i ovog je puta,
zajedno s faraonom, bila metom nemilosrdnih dostojanstvenika.
Lijepa Izet stane na metar od Ramzesa.
Nije prestajala uivati u njemu, svojoj prvoj i jedinoj ljubavi. Bio je
previe velik za nju i nikad joj nije polo za rukom dokuiti njegove
misli, ali je arolija strasti ispunila nepremostiv ponor meu njima.
- Jesi li spremna? Kraljica Egipta se poklonila.
Kad se kraljevski par pojavio, amor je zamro. Ramzes i lijepa Izet
smjestili su se na svoja prijestolja.
Pribliio se faraonov prijatelj iz djetinjstva i ministar vanjskih
poslova, savreno uglaeni Aa koji je volio diktirati modu. Tko bi,
promatrajui tog profinjenog ovjeka, tankih, ureenih brkova, s
oima koje blistaju od inteligencije i gotovo prezrivog dranja, ga
mogao i zamisliti kao pustolova koji se odvaio da, pod cijenu
ivota, boravi na hetitskom teritoriju, u opasnoj pijunskoj misiji?
Aa je oboavao lijepe ene, lijepu odjeu i ukusnu hranu, svijet je
promatrao ironino, katkad i razoarano, ali je izgarao od jedne
elje koju nita i nitko nije mogao ugasiti - raditi u slavu Ramzesa,
jedinog ovjeka kojem se, premda to nikada nije priznao,
bezgranino divio.
- Vae velianstvo, Jug vam se podinjava i donosi vam svoja

bogatstva, traei zauzvrat dah ivota; Sjever priziva vau udesnu

pojavu; Istok okuplja svoje zemlje da vam ih podari; Zapad ponizno
klei, njegovi poglavari prilaze klanjajui se.
Veleposlanik Hetitije izvoji se iz mnotva i pokloni se kraljevskom
paru.
- Faraon je gospodar svjetlosti - izjavi on - dah vatre koji oivljava i
unitava. Neka njegov ka traje vjeno, neka njegovi dani budu
sretni, neka ga smrt povede kada doe vrijeme za to, jer on pokree
boansku energiju, on koji je i nebeski i zemaljski. Otkad vlada
Ramzes, nema vie pobuna, mir je u svim zemljama.
Poslije govora doao je red na darove. Od najudaljenijeg kralja
Nubije pa sve do protektorata u Kanaanu i Siriji, carstvo Velikog
Ramzesa iskazalo je poast svom gospodaru.
Palaa je utonula u san; svjetlo je gorjelo jo samo u kraljevoj radnoj
sobi.
- to se to dogaa, Aa? - upita Ramzes.
- Obje zemlje napreduju, izobilje vlada u svakoj pokrajini, hambari
seu do neba, ti daje ivot svom narodu, ti.
- Govori su zavrili. emu su sluile sve one pretjerane hvale
hetitskog ambasadora?
- Diplomacija.
- Ne, nije samo to u pitanju. Misli li isto to i ja?
Aa manikiranim kaiprstom prijee preko namirisanih brkova.
- Priznajem da sam zabrinut.
- Misli li da e Hatuil dovesti mir u pitanje?
- ini se da e nam poslati neto drukije poruke.
- Reci mi to stvarno misli.
- Ni sam ne znam, vjeruj mi.
- Ne treba biti neoprezan kad se radi o Hetitima, u suprotnom,
moe doi do kobne pogreke.
- Ako sam dobro razumio, eli da otkrijem istinu?
- Dugo smo uivali u miru, uspavao si se u zadnje vrijeme.
Niskog rasta, slabunjav i mrav, unato nevjerojatnim koliinama
hrane koju je unosio u sebe kako danju tako i nou, Ameni je, kao i
Aa, bio Ramzesov prijatelj iz djetinjstva. Pisar u dui i neumorni

radnik, predvodio je grupu od dvadesetak strunjaka koji su

faraonu pripremali izvjetaje o svim vanim pitanjima. Ameni je bio
vrlo uspjean i, usprkos zavidljivcima koji nisu krtarili s
neutemeljenim zamjerkama, Ramzes je u njega imao potpuno
povjerenje.
Zbog bolova u leima, premda je izbjegavao nositi pojas od drvenih
daica i papirusa, pisar je bio toliko blijed da je esto izgledao kao
na samrti. Svoje je podinjene iscrpljivao, a njemu samom bilo je
potrebno malo sna. Mogao je satima drati etkicu ispisujui
povjerljive retke u koje je samo Ramzes imao uvid.
Budui da je faraon odluio nekoliko mjeseci provesti u Tebi,
Ameni se tamo preselio sa svojim pomonicima. Slubeno je bio i
kraljev nosa sandala, ali nije mario za titule i poasti; kao i
gospodaru Egipta, njegova je jedina opsesija bio procvat Zemlje.
Stoga, iz straha da ne bi napravio kakvu veliku greku, nije si
ostavljao ni trenutka odmora.
U trenutku kad je Ramzes uao u njegovu dokumentima pretrpanu
radnu sobu, Ameni je jeo sir i jemenu kau.
- Jesi li gotov s rukom?
- Nije vano, Velianstvo. Tvoj dolazak ovamo ne sluti na dobro.
- Tvoji posljednji izvjetaji izgledaju vrlo utjeno.
- Izgledaju... emu takva suzdranost? Zar Tvoje velianstvo
moe makar pomisliti da bih napravio i najmanji propust?
Ameni je s godinama postajao sve angrizaviji. Loe je primao
primjedbe, alio se na uvjete rada i nije mu trebalo mnogo da se
istrese na nekog tko bi mu pokuao dati savjet.
- I ne pomiljam na neto takvo - uzvrati Ramzes smireno - samo
elim razumjeti.
- Razumjeti, to?
- Zar ne postoji podruje koje te zabrinjava? Ameni pone na glas
razmiljati.
- Sustav za navodnjavanje je u savrenom redu, kao i odravanje
brana. Poglavari pojedinih podruja pridravaju se uputa i ne
pokazuju nikakvu zlonamjernu elju za nezavisnou.
Poljoprivredni radovi teku u najboljem redu, narod je sit, ivi u
pristojnim uvjetima, u organizaciji proslava nema nikakvih

problema. Nadzornici gradilita, nadstojnici kamenoloma, klesari,

kipari i slikari rade u svim dijelovima Zemlje... Ne, ne vidim to nije
u redu.
Ramzes bi trebao biti spokojan budui da Ameniju nema ravna u
otkrivanju nedostataka u administrativnom i ekonomskom sustavu
zemlje; pa ipak, ostao je zabrinut.
- Skriva li Velianstvo od mene neki vaan podatak?
- Dobro zna da nisam sposoban za takvo to.
- Dakle, o emu je rije?
- Hetitski je ambasador previe laskavo govorio o Egiptu.
- Pih! Sve to ti ljudi znaju je ratovati i lagati.
- Osjeam da se pribliava oluja koja dolazi iz samog srca Egipta,
oluja koja donosi oblak s tuom.
Ameni je vjerovao vladarevom osjeaju; poput njegova oca Setija,
Ramzes je bio u posebnoj vezi sa zastraujuim bogom Setom,
gospodarem nebeskih nepogoda i groma, i onim koji brani Sunevu
barku od udovita koja ju pokuavaju unititi.
- 'Iz samog srca Egipta'. - ponovi uznemireno pisar. to bi mogao
znaiti taj predosjeaj?
Da je Nefertari jo na ovome svijetu, njezin bi pogled odgonetnuo
budunost.
Ameni zamota jedan papirus i sloi svoje etkice. Smijean je to
postupak za odagnati alost koja se uvukla u njegovu i Ramzesovu
duu. Nefertari je bila ljepota, pamet i ljupkost, umirujui osmijeh
savrenog Egipta; kad bi ju imao prigode vidjeti, Ameni bi gotovo
zaboravio na svoje obaveze. Lijepu Izet kraljev tajnik nije osobito
potovao; Ramzes je, nedvojbeno, imao razloga da je dovede na
prijestolje, iako je uloga kraljice bila preteka za leda ove ene koja
je bila previe udaljena od onoga to se naziva vlast. Barem je
voljela Ramzesa, i ta je vrlina brisala sve njezine nedostatke.
- Ima li Tvoje velianstvo kakvu naznaku od koje bismo mogli
krenuti?
- Naalost, nemam!
- Znai, treba pojaati budnost.
- Ne svia mi se to iekivanje udarca.
Znam, znam - promrmlja Ameni - dan odmora, koji sam sebi bio

odredio, morat u iskoristiti kasnije.

Bijele koe, s crvenim arama na leima i zelenkastim bokovima,
dugaka metar i dvadeset, rogata zmija sa zatu-bastom glavom i
debelim repom, stane se uvijati prema paru koji je vodio ljubav pod
palminim drvetom. Poslije dana koji je proveo zatrpan u pijesku,
gmaz je u sumrak kretao u lov. U vrijeme velikih vruina, njegov
ugriz je izazivao brzu smrt.
Izgledalo je da ni mukarac ni ena, isprepleteni u ljubavnom
zagrljaju, nisu bili svjesni opasnosti. Nalik maki, okretna i
nasmijana, lijepa je Nubijka iz svog snanog i miiavog
pedesetogodinjeg ljubavnika crne kose i tamne puti izvlaila svu
njegovu mukost. as njena, as vatrena, Nubijka je ostavljala bez
daha Egipanina koji je na nju navaljivao vatreno kao da mu je to
prvi zagrljaj. U blagoj noi dijelili su uitak vreo kao ljetno sunce.
Zmija je ve bila na metar od njih.
Prividno grubo, mukarac obori enu na lea ljubei joj grudi, a ona
ga, otvorena, primi u sebe. Gledajui se u oi, sladostrasno su gutali
jedno drugo.
Brzim i sigurnim pokretom, Lotus dohvati zmijurinu za vrat. Gmaz
stane siktati i gristi u prazno.
- Lijep zahvat. - procijeni Setau ne prestajui ljubiti enu.
Prvorazredan otrov dobiven bez muke.
Lijepa Lotus iznenada uspori svoje pokrete.
- Imam lo predosjeaj.
- Zbog zmije?
- Ramzes je u opasnosti.
Krotitelj zmija, faraonov prijatelj iz djetinjstva i po njegovom nalogu
upravitelj jedne nubijske provincije, Setau je vrlo ozbiljno shvatio
predosjeaj svoje ene, lijepe vjetice.
Njih su dvoje zajedno uhvatili bezbroj gmazova, sve jedan od
drugog opasniji, i na taj su nain prikupljali otrov potreban za
proizvodnju lijekova protiv tekih bolesti.
Premda slobodni i divlji, Setau i Lotus bili su uz Ram-zesa na
bojinicama od Juga do Sjevera, i zbrinjavali ranjene vojnike. Kao

upravitelji dravnog laboratorija, doivjeli su neopisivu sreu kada

je faraon od njih zatraio da se brinu o nubij-skom podruju za koje
su bili toliko vezani. Bez sumnje, vicekralj Nubije, utogljeni i zadrti
dravni slubenik pokuavao je osujetiti njihove pokuaje, ali se
ujedno i bojao ovo dvoje ljudi koji su njegov dom branili od kobri.
- O kakvoj se opasnosti radi? - zabrinuto je upitao Se-i tau.
- Ne znam.
- Vidi li neko lice?
- Ne vidim. - odgovori Lotus. - Bila je to neka vrst nelagode na
temelju koje sam, u trenutku, shvatila da je Ramzes u opasnosti.
Podigne se ne isputajui zmijurinu iz ruke.
- Morat e neto napraviti, Setau.
- to tu mogu napraviti?
- Otii emo u prijestolnicu.
- Vicekralj Nubije iskoristit e nae izbivanje kako bi ponitio sve
to smo do sada napravili.
- Nije vano; ako je Ramzesu potrebna naa pomo, moramo biti uz
njega.
Ve dugo vremena se izborani Setau, kojem nitko od slubenika nije
smio govoriti to e raditi, bez pogovora pokoravao naredbama
njene Lotus.
Veliki karnaki sveenik, Nebu, bio je ve u poodma-klim
godinama. Kao to je napisao mudrac Ptah-Hoptep u svojim
Maksimama, duboku starost prate neprekidna iscrpljenost,
iznemoglost koja ne prolazi i potreba za snom, ak i tijekom dana.
Vid slabi, uho teko prepoznaje zvukove, snaga posustaje, srce je
umorno, usta vie ne govore, kosti bole, ukus se gubi, nosnice su
neprohodne, bolno je sjesti, a jo bolnije ustati.
Unato svim ovim tegobama, stari Nebu je obavljao zadatak koji
mu je Ramzes povjerio: bdio je nad bogatstvima Amona i njegovim
gradom-hramom Karnakom. Njegova svetost najvei dio praktinih
obveza preputala je Bakhenu, drugom proroku koji je stajao na
elu osamdeset tisua ljudi zaposlenih na gradilitima, u
radionicama, na poljima, u vonjacima i vinogradima.
Kad ga je Ramzes imenovao za prvosveenika, Nebu se nije dao
prevariti; mladi kralj je zahtijevao da mu se Karnak podini i da ne

izrazi bilo kakvu elju za samostalnou. Ali Nebu nije bio maji
kaalj i izborio se da Karnak ne osiromai u korist drugih hramova.
Kako je faraon radio na tome da odri sklad u cijeloj zemlji, Nebu je
ostao sretni prvosveenik.
Sve obavijesti starac je dobivao od Bakhena i rijetko je izlazio iz
svog skromnog doma koji su inile tri prostorije izgraene pokraj
svetog jezera Karnak. Naveer bi zalijevao irise zasaene oko
ulaznih vrata, kada vie ne bude u stanju brinuti se o njima, zatrait
e od kralja da ga razrijei dunosti.
Jedan vrtlar je kleei skidao uvenule listove. Nebu nije bio u stanju
sakriti svoje nezadovoljstvo.
- Nikome nije dozvoljeno dirati moje irise!
- ak ni egipatskom faraonu? Ramzes ustane i okrene se.
- Velianstvo, molim vas da...
- Ima pravo sam brinuti o ovom blagu, Nebu. Dobro si sluio
Egiptu i Karnaku. Saditi, gledati kako raste, odravati ovaj krhki, a
tako lijep ivot. Ima li plemenitijeg zadatka od toga? Poslije
Nefertarine smrti elio sam postati vrtlar, daleko od prijestolja,
daleko od vlasti.
- Vi nemate pravo na to, Velianstvo.
- Oekivao sam neto vie razumijevanja.
- Jedan starac kao to sam ja opravdano ezne za odmo-| rom, ali
Vi...
Ramzes je promatrao Mjesec kako se uzdie.
- Pribliava se nevrijeme, Nebu; potrebni su mi ljudi od povjerenja i
znanja kako bih se suoio sa stvarima koje izmiu kontroli. Bez
obzira koliko bio star i loeg zdravlja, odgodi svoje planove za
povlaenje. Nastavi nadzirati Karnak vrstom rukom.
4
Veleposlanik Hetitije, mali, goljavi ezdesetogodi-njak, pojavio se
na ulazu u Ministarstvo vanjskih poslova. Ba kao to je obiaj
nalagao, poloi buket krizantema na kameni oltar, ispod kipa
pavijana, inkarnacije Tota, boga pisara, svetog jezika i znanja.
Potom se obratio vojniku naoruanom kopljem.
- Ministar me oekuje. - izjavi on slubenim tonom.

- Obavijestit u ga.
Odjeven u crvenu haljinu s bijelim resama, crne kose koja se caklila
zahvaljujui mirisnoj smoli, lica zastrtog bradom, ambasador je
etao gore-dolje.
Aa mu, s osmjehom na licu, poe u susret.
- Nadam se da me niste dugo ekali. Poimo u vrt, dragi prijatelju,
tamo se moemo opustiti.
Palmine grane su stvarale ugodan hlad oko bazena prekrivenog
plavim lotosovim cvjetovima. Posluitelj je donio pehare od
alabastra sa svjeim pivom, kao i koaricu sa smokvama, a zatim se
udaljio.
- Budite bez brige - ree Asa - nitko nas ne moe uti. Hetitski
ambasador nije bio siguran da li da sjedne na
drvenu stolicu na rasklapanje presvuenu jastuiem od zelenog
lana.
- ega se bojite?
- Vas, Aa.
ef egipatske diplomacije prikrio je osmjeh.
- Bavio sam se i pijunskim zadacima, istina, ali ta su vremena za
nama. Postao sam slubenik koji dri do svog dostojanstva i
nemam vie nikakve elje uputati se u zamrene pothvate.
- A, zato bih vam vjerovao?
- Zato to, kao i vi, imam samo jedan cilj, a to je: uvrstiti mir
izmeu naa dva naroda.
- Recite mi, je li faraon odgovorio na zadnje pismo cara Hatuila?
- Razumije se da je. Ramzes mu je prenio lijepe vijesti o Izet i svojim
konjima, i uputio estitke za potpuno potovanje sporazuma koji je
zauvijek ujedinio Egipat i Hetitiju.
Lice veleposlanika postalo je ledeno.
- S nae toke gledita, to nipoto nije dovoljno.
- to ste vi oekivali?
- Car Hatuil je bio zaprepaten tonom kojim su bila obojena
faraonova pisma; stekao je dojam da se Ramzes prema njemu
ophodi kao prema podinjenom, a ne kao prema sebi ravnom.
Diplomat je tekom mukom uspijevao prikriti napa-dnost.
- Je li to nezadovoljstvo poprimilo opasne razmjere? - upita Aa.

- Bojim se da je.
- Zar tako beznaajan nesporazum moe nau suradnju dovesti u
pitanje?
- Hetiti su ponosan narod. Tko god im povrijedi ponos, zasluio je
osvetu.
- Nije li pogreka preuveliavati tako malu nesuglasicu?
- Kako mi to vidimo, radi se o krupnoj nesuglasici.
- Bojim se da sam razumio... Zar takav stav ne daje povoda za
pregovore?
-Ne.
Aa se pribojavao ovakvog ishoda. Hatuil je u Kadeu bio na elu
saveza koji je Ramzes pobijedio; njegova se srdba nije stiala,
traio je bilo kakav izgovor da bi se ponovno dokopao svoje
negdanje moi.
- To znai da ete ii... ?
- Do ponitenja sporazuma - pojasni hetitski veleposlanik.
Aa odlui upotrijebiti svoje tajno oruje.
- Moda bi ovaj tekst mogao pripomoi da vai osjeaji postanu
neto miroljubiviji?
Egipanin urui Hetitu Ramzesovo pismo. Diplomat, zainteresiran,
na glas proita ovaj brzojav:
Sve najbolje elim, brate moj Hatuile, tebi i tvojoj supruzi, tvojoj
obitelji, konjima i provincijama. Upravo sam razmotrio tvoje
zamjerke: smatra da sam se prema tebi ponio kao prema svom
podinjenom, i zbog toga alim. Budi siguran da ti iskazujem
poasti koje odgovaraju tvom poloaju; tko je, ako ne ti, car Hetitije?
Budi uvjeren da na tebe gledam kao na brata.
Ambasador je izgledao zbunjeno.
- Ovo je pismo sastavio Ramzes?
- Nemojte sumnjati u to.
- Bi li egipatski faraon priznao svoju pogreku?
- Ramzes eli mir. A moram vam priopiti i jednu vanu odluku: u
Pi-Ramzesu se otvara palaa stranih zemalja gdje ete vi, kao i
drugi diplomati, imati trajno na raspolaganju administraciju i
struno osoblje. Na taj e nain egipatska
prijestolnica postati sreditem neprekidnog dijaloga sa svojim

saveznicima i vazalima.
- To je za svaku pohvalu - odvrati Hetit.
- Mogu li se nadati da ete odustati od ratnikih namjera?
- Bojim se da ne moete. Sada je Aa doista bio zabrinut.
- Znai li to da sam primoran zakljuiti da se niim ne moemo
iskupiti za uvredu nanesenu caru?
- Stvar je u tome da i Hatuil eli uvrstiti mir, ali pod jednim
uvjetom.
Hetitski je veleposlanik otkrio prave careve namjere. Ai vie nije
bilo do osmjehivanja.
Kao i svakog jutra obrednici su slavili kult kaa boga Setija u
njegovom velianstvenom hramu u Gurnahu, smjetenom na
zapadnoj strani Tebe. Sveenik koji se brinuo o toj pogrebnoj
zadubini spremao se da na oltar poloi darove koji su se sastojali
od groa, smokava i granica smreke, kad mu je jedan od
podinjenih neto doapnuo.
- Faraon je ovdje? Ali, nitko me nije obavijestio!
Okrenuvi se, sveenik je ugledao visoku figuru monarha u bijeloj
lanenoj haljini. Ramzesova snaga i magnetizam bili su dovoljni da
ga izdvoje od svih prisutnih.
Faraon uzme posluavnik s darovima i ue u kapelu u kojoj je
ivjela dua njegova oca. Ba u ovom hramu Seti je najavio
krunidbu svog mlaeg sina, oznaivi time kraj inicijacije obavljene
s ljubavlju i strogo od rane mladosti. Dvije krune velike arobnice
vrsto su stajale na glavi Sina svjetlosti ija je sudbina postala
sudbina Egipta.
Naslijediti Setija inilo se nemogue. Ali, stvarna Ramzesova
sloboda leala je ne u biranju, nego u ivljenju Zakona i
zadovoljavanju bogova kako bi ljudi bili sretni.
Sada Seti, Tuja i Nefertari prolaze lijepim stazama vjenosti i putuju
u nebeskim barkama; na Zemlji njihovi hramovi i njihove grobnice
ovjekovjeuju njihova imena. Prema njihovom ka smrtnici e se
okrenuti kad osjete elju da proniknu u tajne drugoga svijeta.
Nakon zavretka obreda Ramzes se uputio prema vrtu hrama u

kojem je rasla smokva na kojoj su se gnijezdili pepeljasti jeevi.

Njena i teka melodija oboe razgalila mu je duu. Spori ritam,
tuni prelazi osvjetljavani povremeno ponekim osmjehom, zraak
nade kao da uvijek raspri alost.
Sjedei na zidiu, u sjeni kronje, glazbenica je svirala zatvorenih
oiju. Blistave crne kose, istih i pravilnih crta lica kao u boginje,
Meritamon je u svojoj trideset i treoj godini bila na vrhuncu
ljepote.
Ramzesu se stezalo srce. Toliko je sliila na svoju majku, Nefertari,
da je izgledala kao njezina dvojnica. Meritamon je bila nadarena na
glazbu i vrlo mlada je odabrala isposniki ivot u hramu, u slubi
bojoj. To je bio i Nefertarin san koji je Ramzes osujetio zatraivi
njezinu ruku. Meritamon je imala prigodu biti u prvom redu svetih
glazbenica karnakog hrama, ali je odluila ostati ovdje, gdje ivi
Setijeva dua.
Posljednji tonovi poletjeli su ka Suncu; sviraica polazi svoju obou
na zidi i otvori plavozelene oi. . - Oe! Jesi li ve dugo ovdje?
Ramzes zagrli ker dugo je ne isputajui.
- Nedostaje mi, Meritamon.
- Faraon je mu Egipta, njegovo je dijete cijeli narod. T: koji ima
stotine sinova i keri, jo se sjea mene?
On se odmakne kako bi uivao u njezinoj ljepoti.
- Kraljevska djeca... Nije rije o poasnim zvanjima. Ti si
Nefertarina ki, a ona je moja jedina ljubav.
- Sada je tvoja ena lijepa Izet.
- Zamjera li mi zbog toga?
- Ne, dobro si napravio; ona te nee iznevjeriti.
- Prihvaa li poziv da posjeti Pi-Ramzes?
- Ne, oe. Zamara me vanjski svijet. to moe biti vanije od
slavljenja obreda? Svakog dana mislim na majku: ostvarujem njezin
san i uvjerena sam da moja srea hrani njezinu vjenost.
- Naslijedila si njenu ljepotu i narav; postoje li izgledi da te
uvjerim?
- Dobro zna da ne. Njeno je uzme za ruke.
- Jesi li sigurna?
Ona se nasmijala, ljupko kao Nefertari.

- Usudit e se zapovjediti mi da to napravim?

- Ti si jedino bie kojem faraon ne namee svoju volju.
- Ja ne grijeim, oe. Hramu sam od vee koristi nego to bih bila
dvoru. Moj je najuzvieniji zadatak oivljavanje duha predaka i
moje majke. Kakav emo svijet izgraditi ako ne ostanemo u vezi s
precima?
- Nastavi svirati te nebeske tonove, Meritamon; bit e potrebni
Egiptu.
Strepnja prostrijeli srce mlade ene.
- Osjea opasnost?
- Sprema se oluja.
- Nisi li u stanju svladati je?
- Sviraj, Meritamon, sviraj i za faraona; stvaraj sklad, uveseljavaj
boanstva, prizovi ih u Dvije Zemlje. Oluja se sprema i bit e
strana.
Seramana takvom silinom udari akom o zid uvarske kuice da se
jedna ploica od gipsa odlijepila i
- Kae, nestao?!
- Nestao, efe - potvrdi vojnik zaduen za praenje hetitskog princa
Uri-Teupa.
Sardinski div dohvati svog podreenog za ramena, tako da je
nesretnik, premda pozamaan, pomislio da je ostao smrvljen.
- Igra li se ti moda sa mnom?
- Ne efe, kunem Vam se!
- Dakle, mugnuo ti je pred nosom?
- Izgubio se u gomili.
- Zato nisi napravio pretres po kuama u tom kvartu?
- Ali efe, Uri-Teup je slobodan ovjek! Ne postoji ni jedan razlog
da poaljemo policiju za njim. Vezir bi nas optuio za zloupotrebu
poloaja.
Seramana pone rikati kao razjareni bik i makne ruke sa svog
podreenog. Bio je u pravu ovaj smotanko.
- Kakva je zapovijed, efe?
- Osiguranje faraona udvostrueno je. Prvom koji napravi neku
greku, osobno u zabiti kacigu u lubanju!

Vojnici odreeni za Ramzesovu gardu nisu olako shvatili ovu

prijetnju. U naletu bijesa, bivi gusar bio je u stanju provesti ju u
djelo.
Ne bi li stiao svoj bijes, Seraman stane udarati akama u sredite
drvene mete. Uri-Teupov nestanak nije slutio na dobro. Izjedan
mrnjom, Hetit e upotrijebiti ponovno zadobivenu slobodu kao
oruje upereno protiv gospodara Egipta. Ali, kada i na kakav
nain?
Uz Ainu pomo, Ramzes je osobno otvorio palau stranih zemalja
u prisutnosti cijele svite diplomata. S uobiajenom umjenou, Aa
je odrao topao govor u kojem su se rijei poput mira, srdanog
prijateljstva* i gospodarske suradnje pojavljivale u tono
odreenim vremenskim razmacima. Po utvrenom slijedu,
bogatom gozbom zavrena je sveanost proglaenja Pi-Ramzesa za
prijestolnicu Bliskog istoka, otvorenu za sve narode.
Ramzes je od oca Setija naslijedio mo pronicanja u tajne drugih
ljudi; unato Ainom glumakom daru, osjeao je njegovu tjeskobu
i brigu zbog oluje koju je vladar predosjetio.
Po zavretku ceremonije, dva su se prijatelja povukla.
- Sjajan zavretak govora, Aa.
- Poziv tako nalae, Velianstvo. Ovaj potez uinit e te jo
omiljenijim.
- Kako je hetitski ambasador primio poruku mog pisma?
- Izvrsno.
- No, Hatuil eli jo neto, zar ne?
- Nije nemogue.
- Nismo meu diplomatima, Aa. elim uti istinu.
- Kad je ve tako, onda u ti rei: ne prihvati li Hatui-love uvjete,
bit e rata.
- Ucjena! U tom sluaju, ne elim ih uope ni uti!
- Sluaj, molim te! Previe smo radili na miru, ti i ja, da bismo
ravnoduno gledali kako se raspada u samo jednom trenutku.
- Govori otvoreno, bez okolianja.
- Poznato ti je da Hatuil i njegova supruga Putuhepa imaju ker.
Sudei po tome to se govori, ona je iznimno lijepa, mlada ena,
iznimne inteligencije.

- Bolje za nju.
- Hatuil eli uvrstiti mir; po njegovom miljenju, vjenanje je
najbolji nain za to.
- Ako dobro razumijem....
- Razumio si to elim rei. Da bi se na sporazum napokon
zapeatio, Hatuil zahtijeva ne samo da se oeni njegovom keri,
nego i da ona zauzme mjesto prve kraljevske supruge.
- Da ti nije moda promaklo da lijepa Izet obavlja tu dunost?
- Za jednog Hetita takve pojedinosti nisu bitne. ena se pokorava
muu; ako je otpusti, ona se tome bez rijei mora pokoriti.
- Mi ivimo u Egiptu, Aa, a ne u nekoj barbarskoj zemlji.
Savjetuje li mi da udaljim Izet kako bih se oenio jednom
Hetitkom, kerkom svog najgoreg neprijatelja?
- Koji je trenutno tvoj najvaniji saveznik - ispravi ga ministar
vanjskih poslova.
- To je besmislen i neumjestan zahtjev.
- Naizgled, da; no, u stvarnosti nije od zanemarivog znaaja.
- Ne mogu Izet prirediti takvo ponienje.
- Ti nisi mu kao bilo koji drugi; dobrobit Egipta mora biti iznad
tvojih osjeaja.
- Nisi li zbog prevelikog broja ena postao cinian u tom smislu,
Aa?
- Vjernost mi nije bliska, priznajem, ali moje miljenje je miljenje
tvog ministra i prijatelja.
- Besmisleno je pitati za miljenje moje sinove, Khaa i Merneptaha;
unaprijed znam odgovor.
- Tko e im zamjeriti zato to potuju svoju majku, lijepu Izet,
Ramzesovu veliku kraljevsku suprugu? Mir ili rat... To su jedine
dvije mogunosti s kojima se mora suoiti.
- Hajdemo na veeru s Amenijem; elim se s njim po-savjetovati.
- ut e i miljenje Setaua koji je tek stigao iz Nubije.
- Napokon i jedna lijepa vijest.
Setau, krotitelj zmija i zaljubljenik u Nubiju, Aa, diplomat
prodornog pogleda, Ameni, strog i odan pisar... Nedostajao je
jedino Mojsije, pa da skup studenata Memfikog sveuilita bude
potpun, studenata koji su prije mnogo godina dijelili radosti

prijateljstva i raspravljali o pravoj prirodi moi.

Ramzesov kuhar je nadmaio samog sebe: kare od poriluka i tikvica
u saftu od mesa, peena janjetina s majinom duicom, prilog od
smokvinog pirea, marinirani bubrezi, kozji sir, medenjaci preliveni
sokom od rogaa. Uz sve ove novotarije Ramzes je naloio da se
poslui crno vino iz tree godine Setija, ija je aroma kod Setaua
izazvala neku vrstu ekstaze.
- Seti zasluuje svaku pohvalu! - uzvikne prijatelj kobri, odjeven u
neunitivu tuniku od antilopine koe, s brojnim depovima
napunjenima raznim lijekovima protiv otrova. Kad jedan vladar
stvara takva uda to znai da je blagoslovljen od bogova.
- to se tie otmjenosti - razoarano uzdahne Aa - ni najmanje nisi
napredovao.
- Tono. - sloi se Ameni.
- Ti, pisaru, moe biti sretan da jede dva puta vie nego to tei!
Koje je to tvoje tajno oruje protiv debljine?
- Rad u slubi kraljevstva.
- Ima li kakvih zamjerki na moj rad na oporavku Nubije?
- Da je tako, odavno bih napisao negativan izvjetaj.
- Kad zavrite s uobiajenim prepucavanjima - upadne Aa - moi
emo prijei na neke ozbiljnije teme.
- Samo Mojsija nema - podsjeti Ramzes zamiljeno.
- to je s njim, Asa?
- I dalje luta pustinjom i vodi bitku; nikada nee stii do svoje
Obeane zemlje.
- Mojsije je krenuo pogrenim putem, ali taj put vodi prema cilju
koji e dostii.
- I meni nedostaje, kao i tebi. - ree Ameni. - Ali, kako zaboraviti da
je na idovski prijatelj izdao Egipat?
- Nije vrijeme za oivljavanje uspomena - odbrusi Se-tau. - Za mene
prijatelj koji ode tako daleko vie nije prijatelj.
- Zar bi ga odbacio ako bi priznao greku i zatraio oprost? - upita
Ramzes.
- Kad ovjek pree odreenu granicu, nema vie povratka. Iza
isprike skrivaju se slabii.
- Srea da ti Ramzes nije povjerio diplomatske poslove.

- primijeti Aa.
- Sa zmijama nema polovinosti; otrov ili lijei ili ubija.
- Mojsije nije vie na dnevnom redu - okona temu Ameni.
- Za moj dolazak ovamo - objasni etao - zasluna je Lotus; njezin
dar vidovitosti doveo me je u stanje pripravnosti. Ramzes je u
opasnosti, zar ne?
Faraon niim nije opovrgnuo ovu tvrdnju. Setau se okrenuo prema
Ameniju.
- Prije no to rastrgne ovaj kola, rei nam to si nanjuio?
- Pa... nita! to se mene tie, sve je u redu. -As tvoje strane, Aa?
Diplomat opere prste u posudi vode s limunovim sokom.
- Hatuil je iznio jedan neoekivani zahtjev: svoju ker eli udati za
Ramzesa.
- U emu je problem? - aljivo ree Setau. - Takvi diplomatski
brakovi nekada su sklapani s veseljem, a ta e Heti-tka postati samo
jo jedna od sporednih ena!
- Ovdje je situacija donekle sloenija.
- Zar bi bilo toliko grozno pristati?
- Hetitski car eli da njegova ki postane prva kraljevska supruga.
Setau plane.
- To znai__Da na stari neprijatelj zahtijeva od faraona da ponizi
Izet!
- Pomalo grubo, ali razborito si to sroio - izjavi Aa.
- Prezirem Hetite - prizna Setau, ispijajui novi pehar vina. - Izet
zasigurno nije Nefertari, ali ne zasluuje takvu sudbinu.
- Po prvi se puta slaem s tobom - izjavi Ameni ozbiljnim glasom.
- Previe naglite - ocijeni Aa. - Ovdje se radi o miru.
- Nee nama Hetiti nametati svoju volju! - usprotivi se Setau.
- Nisu nam vie neprijatelji - podsjeti ga ministar vanjskih poslova.
- Grijei! Hatuil i njegove pristae nikada se nee odrei elje da
se doepaju Egipta.
- Ti grijei; hetitski car eli mir, ali pod odreenim uvjetima. Zato
ih odbaciti bez razmiljanja?
- Ja vjerujem iskljuivo u predosjeaj.
- to se mene tie - potvrdi Ameni - ja sam razmislio. Ne cijenim
previe lijepu Izet, ali ona je kraljica Egipta, velika kraljevska

supruga koju je izabrao Ramzes poslije Nefertarine smrti. Nitko, pa

bio on i car Hetita, nema je pravo vrijeati.
- Posve nerazuman stav! - procijeni Aa. - elite li na tisue
Egipana poslati u smrt, elite li da se nai protektorati na sjeveru
kupaju u krvi, elite li dovesti u opasnost i samu Zemlju?
Ameni i Setau uputili su Ramzesu upitan pogled.
- Sam u donijeti odluku - ree faraon.
Voa konvoja nije se mogao opredijeliti. Da li ii du obale
prolazei kroz Bejrut, pa zatim krenuti prema jugu, preko Kanaana
do Sileje, ili odabrati put du granice Anti Libanona i vrha Ermon,
ostavljajui Damask na istoku?
Fenicija je imala svojih ari: hrastove i cedrove ume, orasi ije
kronje stvaraju debeli hlad, smokvinjaci s izvrsnim plodovima,
gostoljubiva sela u kojima je bilo doista ugodno boraviti.
Ali, trebalo je to prije dostaviti oliban u Pi-Ramzes, oliban pobran
na Arapskom poluotoku poslije mukotrpnog rada.
Osim ovog bijelog tamjana koji su Egipani zvali sonter, 'onaj koji
uzdie do neba', bilo je i crvenkaste smirne, isto toliko dragocjene.
Hramovima su ove rijetke supstancije bile nuno potrebne za
obavljanje obreda; u svetitima su se irili njihovi mirisi koji su
stizali do nebesa i razgaljivali bogove. Balzameri i lijenici takoer
su ih koristili.
Drvo tamjana iz Arabije, sitnih tamnozelenih listova, raslo je do pet,
pa i do osam metara u visinu; u kolovozu i rujnu cvjetali su njegovi
zlatni cvjetovi purpurnog srca, dok su iz kore izbijale sitne kapljice
bijele smole. Onaj tko bi bio vjet i istrugao koru dobivao bi tri
berbe godinje uz izgovaranje arobne formule. 'Budi sretan sa
mnom, tamjanovo drvo, faraon e uiniti da naraste'.
Karavana je prevozila jo i bakar iz Azije, kositar i staklo, ali ovi
traeni materijali kojima je bilo lako trgovati, nisu se mogli mjeriti s
olibanom. Nakon izvrene isporuke, gazda bi se odmarao u svojoj
prelijepoj vili u Delti.
Dostavlja olibana, niskog ela i povelikog trbuha, bio je rado vien
gost, ali se nije alio kad se radilo o poslu. On je osobno provjeravao
u kakvom su stanju kola i magarci; njegovi su ljudi dobivali

dovoljno hrane i vremena za predahe ne drhtei od straha da e

izgubiti posao.
Voa konvoja odluio se za uski planinski put, onaj naporniji, ali
krai od priobalnog; drvee du ovog puta stvaralo je debelu
hladovinu koja je osvjeavala stoku.
Mazge su lijepo napredovale, dvadeset ljudi je pjevuilo, vjetar je
olakavao hod.
-Gazda...
- to je?
- Imam dojam da nas netko prati. Voa konvoja odmahnuo je
rukom.
- Kad e zaboraviti na svoju prolost plaenog vojnika? Sad je
nastupio mir i putovi su sigurni.
- Ne kaem da nisu, ali, ipak, netko nas prati. Ba udno.
- Pa nismo mi jedini trgovci!
- Ako su skitnice, nek' ne raunaju da u se zbog njih odrei svog
obroka.
- Ne razbijaj time glavu i pazi na mazge. elo konvoja naglo se
zaustavilo.
Razjareni voa pojurio je naprijed i shvatio da gomila granja
prepreuje mazgama put.
- Raskrite to!
Tek to su ljudi iz konvoja prionuli na posao, prava hrpa strijela
obori ih na tlo. Njihovi su zaprepateni kolege pokuali pobjei, ali
su ih napadai u tome sprijeili. Bivi najamnik izvue bode, sjuri
se niz ljunkovitu padinu i baci se na jednog od strijelaca. U taj se
as pojavi ljudeskara duge plave kose i razbije mu glavu sjeivom
kratke sjekire.
. Drama je trajala svega nekoliko minuta. Samo je voa konvoja
ostao poteen. Drhturei, ne mogavi se dati u bijeg, gledao je
kako mu se pribliava bik irokih plea, prekrivenih gustom riom
dlakom.
- Ostavi me na ivotu... Uinit u od tebe bogata ovjeka!
Uri-Teup prasne u smijeh i zarije ma u nesretnikovu utrobu.
Prezirao je trgovce.
Njegovi pomonici, Feniani, pokupili su strijele iz leeva. Mazge

su se pokorile zapovijedima svojih novih gospodara.

Sirijac Raja je strahovao od Uri-Teupova nasilja, ali nije uspio
pronai boljeg saveznika iz redova pobunjenika koji nisu prihvaali
mir, elei svrgnuti Ramzesa na bilo koji nain. Za trajanja primirja,
Raja se obogatio, ali bio je uvjeren da e rat ponovno izbiti i da e se
Hetiti okomiti na Egipat. Bivi vrhovni general mogao bi zadobiti
glasove svojih vojnika i podsjetiti ih na okus pobjede. Raji bi,
obzirom na injenicu da ga je izvukao iz blata, prije ili kasnije, bila
zajamena zavidna budunost.
Kad se Hetiti pojavio u njegovom sklonitu, Raja nije mogao ni
uzmaknuti. Imao je osjeaj daje to svirepo bie, istovremeno vrelo i
ledeno, u stanju prerezati grkljan zbog pukog uivanja u ubijanju.
- Ve ste se vratili!
- Zar nisi sretan da me vidi, Raja?
- Naprotiv, prine moj! Ali, imali ste teak zadatak i....
- Pojednostavio sam ga.
Sirijeva bradica zadrhta. Zatraio je od Uri-Teupa da stupi u vezu
s Fenianima i da im omogui da ponovno preuzmu trgovinu
olibanom arapskog podrijetla. Pregovori su se oduili, meutim,
Raja je Uri-Teupu ponudio dovoljno ploica kositra kako bi ovaj
uvjerio vou konvoja da im ustupi svoj tovar. Sirijac je stavio na
vagu ijednu prokrijumarenu srebrnu polugu, rijetke vaze i lijepe
komade sukna.
- Pojednostavio... Kako?
- Trgovci naklapaju; ja radim.
- Dakle, niste imali potekoa uvjeriti vou konvoja da vam proda
olban.
Na Uri-Teupovom licu pojavio se krvoloan osmjeh.
- Nikakvih potekoa.
- Kako je to mogue? Poznato je da je teak kad je posao u pitanju.
- Nitko ne raspravlja s mojim maem.
- Ali... dakako da niste...?
- Unajmio sam plaenike i maknuli smo ljude iz konvoja,
ukljuujui i vou.
- Ali, zato?
- Ne volim se natezati, a oliban je ovdje. Nije li to najvanije?

- Bit e pokrenuta istraga!

- Bacili smo tijela u jarak.
Raja se upitao ne bi li moda ipak bilo pametnije da je i dalje vodio
miran ivot trgovca; no, bilo je prekasno za povlaenje. Primijeti li i
najmanji znak uzmicanja, Uri-Teup nee oklijevati rijeiti ga se.
- Onda?
- Moramo unititi oliban - ree Raja.
- Ovaj tovar vrijedi pravo bogatstvo, zar ne?
- Da, ali, bez obzira tko bude. kupac, izdat e nas; ovaj oliban bio je
namijenjen za hramove.
- Potrebno su mi oruje, konji i najamnici.
- Nemojte riskirati i pokuati ga prodati!
- Savjeti trgovaca ne zavrjeuju drugo nego prezir! Ti e prodavati
za mene, malo po malo, trgovcima koji putuju u Grku i na Cipar.
A mi emo poeti stvarati mreu pouzdanih ljudi spremnih da
unite ovaj prokleti mir.
Uri-Teupov plan nije bio bez smisla. Zahvaljujui fe-nianskim
posrednicima Raja e se osloboditi olibana bez prevelike opasnosti.
Iz dubokog neprijateljstva prema Egiptu, Fenicija je pokrivala
mnogobrojne Hatuilove politike pri-] jevare.
- Trebao bih stei potovanje - produi Hetit. - Sera-j mana me nee
prestati progoniti osim ako ne budem izgledao besposlen i spreman
uivati u ivotnim radostima.
Raja nakratko razmisli.
- Trebali biste se, dakle, oeniti nekom bogatom i asnom enom.
Jedino bi rjeenje bila dobrostojea udovica koju mue ljubavni jadi.
- Ima li neto u rukavu? Raja pogladi bradicu.
- Imam mnogobrojne kupce. Pada mi neto na pametj Sljedeeg u
tjedna prirediti gozbu i predstavit u vas.
- Kad e krenuti idui tovar olibana s Arapskog poluotoka?
- Jo ne znam, ali imamo vremena. Mrea mojih dounika nee
propustiti javiti nam. Ali... jo jedan poduhvat mogao bi izazvati
odgovor egipatske vojske!
- Nee ostati nikakvi tragovi nasilja, tako da e egipatske vlasti
imati vezane ruke. Ovogodinja e berba biti u naim rukama.
Nego, zato misli da e nedostatak olibana uzdrmati Ramzesa?

- Za Egipat je od iznimne vanosti pravilno izvoenje obreda; kad

se ne slave po pravilima koja su odreena jo u vrijeme njihovih
davnih predaka, ravnotea na Zemlji se poremeti. Kad sveenici
primijete da im nedostaje oliban i smirna okrenut e se protiv
Ramzesa. Nee mu drugo preostati nego da prizna vlastitu
neodgovornost. Bit e optuen za nepotivanje bogova, izazvat e
prijezir sveenstva i naroda. Uspijemo li pustiti glasine koje e
izazvati pomutnju i liiti Ramzesa jednog ili dvaju glavnih uporita
moi, strani e nemiri izbiti u velikim gradovima.
Uri-Teup zamisli Egipat u vatri i krvi, preputen pljakama,
faraonove krune koje gaze hetitski vojnici, pogled Ramzesa u
eljustima terora.
Hetitovo lice toliko se izobliilo od mrnje da se sirijski trgovac
ukoio od straha; Uri-Teup je nekoliko trenutaka boravio u carstvu
tame, izgubivi vezu sa svijetom ljudi.
- elim udariti brzo i snano, Raja.
- Moramo biti strpljivi, gospodaru. Brzopletost nas moe odvesti u
poraz.
- uo sam da je zatien magijom. Ali, s godinama ona slabi, a
Nefertari nije vie meu ivima da pomae tom prokletom kralju.
- Naa je pijunska sluba uspjela pridobiti Ramzeso-vog brata i
ministra Mebu - podsjeti ga Raja. - Oni su mrtvi, ali sauvao sam
vrijedne veze u visokoj administraciji. Slubenici se ponekad izlanu;
jedan od njih mi je rekao da su diplomatski odnosi izmeu Hetitije i
Egipta zabrinjavajui.
- To je odlina vijest! to je razlog neslaganju?
- Tajna se jo dobro uva, ali saznat u neto vie o tome.
- Kolo sree upravo se okree, Raja! Reci mi, smatra li da je Ramzes
opasniji od mene?
Sluavka lijepe Izet dugo je sapunala kraljiina lea prije negoli je
po njezinom tijelu poela sipati mlaku, miriljavu vodu. Koristila je
jednu tvar bogatu saponinom, dobivenu iz kore balanita,
dragocjenog i plemenitog drva te ljuske njegova ploda. Zamiljena,
kraljica se prepustila svom manikeru i svojoj frizerki. Jedan joj je

sluga donio pehar svjeeg mlijeka.

U Pi-Ramzesu se lijepa Izet osjeala ugodnije negoli u Tebi. Tamo,
na zapadnoj obali, nalazio se Nefertarin grob, u Dolini Kraljica, a
njezina kapela u Rameseumu, gdje je Ramzes osobno esto slavio
njezin kult; ovdje, u kozmopolitskoj prijestolnici koju je stvorio
faraon, ivot je bio mnogo uzbudljiviji i manje se mislilo na prolost
i onostrano.
Izet se promatrala u ogledalu od ulatene bronce, u obliku diska,
ije su ruke predstavljale golu enu dugih nogu, s vjeniem od
papirusa na glavi.
Istina, bila je jo uvijek lijepa; koa joj je bila meka poput najfinije
tkanine, lice je sauvalo neobinu svjeinu, ljubav je isijava iz
njezinog pogleda. Ali, njezina se ljepota nikada ne bi mogla
usporediti s Nefertarinom, pa je bila zahvalna Ram-zesu to joj
nikada nije lagao da e jednog dana zaboraviti svoju prvu
kraljevsku suprugu. Izet nije bila ljubomorna na Nefer-tari;
naprotiv, nedostajala joj je. Nikada lijepa Izet nije prieljkivala
njezino mjesto; podarila je Ramzesu dva sina i to joj je bilo dovoljno
da bude sretna.
Koliko su samo bili razliiti! Stariji Kha, koji je napunio trideset i
sedam godina i obavlja visoke sveenike dunosti, najvei je dio
svog vremena provodio u knjinicama hramova;
dvadesetsedmogodinji Merenptah bio je izvanredno graen to je
naslijedio od oca i pokazivao je naglaenu sklonost prema
zapovijedanju. Moda e jedan od njih dvojice biti izabran za
vladara; ali, faraon bi kao nasljednika mogao izabrati i bilo koga od
svojih mnogobrojnih 'kraljevskih sinova', meu kojima su mnogi
bili odlini upravitelji.
Izet nije marila za vlast i budunost. Ona je uivala u svakom
trenutku uda koje joj je sudbina podarila. ivjeti uz Ramzesa,
sudjelovati s njih u slubenim sveanostima, gledati ga kako
upravlja Dvjema Zemljama... Moe li ivot pruiti veu aroliju od
ove?
Sluavka ispreplete kraljiinu kosu, namirisa je smir-nom, potom joj
stavi kratku vlasulju okitivi je dijademom s biserima i crvenih
ahatom.

- Oprostite mi na prisnosti.... Ali Vae velianstvo izgleda

prelijepo!
Izet se osmjehnula. Morala je ostati lijepa za Ramzesa, potruditi se
da to due ne primijeti kako je njezina mladost prola.
U trenutku kad je ustala, on se pojavio. Nijedan mukarac nije se
mogao s njim usporeivati, nitko nije posjedovao takvu
inteligenciju, snagu i dranje. Bogovi su mu sve podarili, a on je taj
poklon uzvratio svojoj zemlji.
- Ramzese! Ali, jo nisam odjevena,.
- Moramo porazgovarati o jednom ozbiljnom pitanju. Izet je
strahovala od takvih stvari. Nefertari je znala
vladati, ona nije; sudjelovanje u upravljanju dravnom laom
uasavalo ju je.
- Vjerujem da e sam donijeti pravu odluku.
- Tie se neposredno tebe, Izet.
- Mene? Ali, dajem ti rije da se ni na koji nain nisam mijeala,
da....
- Radi se o tvojoj sudbini, a ulog je mir.
- Budi jasniji, molim te!
- Hatuil trai da se oenim njegovom keri.
- Diplomatsko vjenanje... Zato ne?
- On trai neto vie - da ona postane prva kraljevska supruga.
Lijepa je Izet ostala nepomina nekoliko trenutaka, a zatim joj se oi
ispunie suzama. arolije je upravo nestalo. Morala se povui i
ustupiti mjesto mlaoj i ljepoj Hetitki, simbolu srdanog
sporazuma izmeu Egipta i Hetitije. Izet je na vagi bila laka od
pera.
- Ima pravo donijeti odluku - izjavi Ramzes. - Prista-je li napustiti
svoj poloaj i povui se?
Kraljici se omaknuo osmjeh oaja.
- Ta je hetitska princeza sigurno vrlo mlada....
- Nisu bitne njezine godine.
- Uinio si me vrlo sretnom, Ramzese; tvoja volja, volja je Egipta.
- Dakle, pokorit e se.
- Bio bi zloin kad bih predstavljala prepreku miru.
- E, pa, ja se ne pokoravam! Hetitski car nee nametati svoje odluke

egipatskom faraonu. Nismo mi barbarski narod koji se prema

enama odnosi kao prema niim biima. Koji se gospodar Dviju
Zemalja ikada odvaio odbaciti svoju kraljicu koja s faraonom dijeli
ivot? A jedan anatolijski ratnik sebi doputa da od mene, Ramzesa,
zahtijeva da prekrim zakon naih predaka!
Ramzes njeno primi lijepu Izet za ruku.
- Rekla si to vodei rauna o dobrobiti Egipta, tako postupa prava
kraljica; sada je red na meni da povuem potez.
Prolazei kroz jedan od tri velika prozora, a daustra, koji su
osvjetljavali prostranu Ramzesovu radnu sobu, zrake zalazeeg
sunca obasjavale su zlatan Setijev kip. Oivljen kipa-revom
magijom i obrednim otvaranjem usta i oiju, vladarev je lik
nastavljao prenositi istinitu poruku koji je jedino njegov sin
razumio, dok se veernji mir odlikovao boanskom ljepotom.
Bijeli zidovi, veliki stol na kojem je stajala razmotana karta Bliskog
istoka, naslonja s uspravnim naslonom za faraona, pletene stolice
za njegove posjetitelje, biblioteka s djelima posveenim zatiti
kraljevske due i ormar s papirusom. To je bio skromni dekor u
kojem je Ramzes Veliki sam donosio odluke vezane za budunost
zemlje.
Sasluao je miljenja mudraca Kue ivota u Heliopoli-su, velikih
sveenika najveih svetita, Amenija, vezira i ministra, a zatim se
zatvorio u svoju radnu sobu i razgovarao s duom svog oca.
Donedavno, razgovarao bi s Nefertari i Tujom; lijepa Izet poznavala
je svoje granice i nije mu bila ni od kakve pomoi. Breme samoe
postajalo je sve tee; uskoro e morati staviti na probu svoja dva
sina kako bi vidio koji je od njih dvojice sposoban nastaviti djelo
zapoeto vladavinom prvog faraona.
Egipat je istovremeno bio i snaan i slab. Snaan zato to je zakon
boice Maat opstao, iznad svih ljudskih podlosti; slab stoga to se
svijet mijenjao, ustupajui sve vie mjesto tiraniji, pohlepi i
sebinosti. Faraoni dakako predstavljaju posljednje borce za
vladavinu boginje Maat, utjelovljenje Zakona univerzuma, pravde i
ljubavi koja povezuje elemente i sastavne dijelove ivota. Znao je da
bi ovaj svijet, bez Maat, bio tek zatvoreno polje na kojem bi se
barbari borili sve monijim orujem kako bi za sebe prigrabili to

vie i unitili svaku vezu s bogovima.

Postaviti Maat umjesto bezakonja i nasilja, nepravde, lai i mrnje to je zadatak koji faraon obavlja prema nevidljivim silama. Dakle,
ono to je traio car Hetitije bilo je u suprotnosti s Maat.
uvar uvede Au, odjevenog u crnu lanenu haljinu i koulju dugih,
s velikom umjenou izraenih rukava.
- Ne bih volio raditi na jednom ovakvom mjestu. - ree on Ramzesu.
- Zaista djeluje isposniki.
- Ni ja, kao ni moj otac, ne volim previe ukrasa.
- Biti faraon ne ostavlja mnogo mjesta mati; oni koji ti zavide ili su
glupi ili ne razmiljaju dovoljno. Je li Tvoje velianstvo donijelo
odluku?
- Sasluao sam sva miljenja.
- Jesam li te uspio uvjeriti?
- Nisi, Aa.
Ministar vanjskih poslova bacio je pogled na kartu Bliskog istoka.
- Toga sam se i pribojavao.
- Hatuilovi zahtjevi predstavljaju uvredu. Ispuniti ih znailo bi
osporiti instituciju faraona.
Aa spusti kaiprst na teritorij Hetitskog carstva.
- Odbijanje znai objavu rata, Velianstvo.
- Osuuje li moju odluku?
- To je odluka faraona i Ramzesa Velikog. Ni tvoj otac ne bi
postupio drukije.
- Znai li to da si mi postavio zamku?
- Vrio sam svoju diplomatsku dunost u cilju ouvanja mira. Bih li
bio Ramzesov prijatelj ukoliko ga ne bih stavio na kunju?
Kraljeve su se usne razvukle u blagi osmjeh.
- Kad e Tvoje velianstvo izdati zapovijed za opu mobilizaciju?
- ef moje diplomacije vrlo crno gleda na situaciju.
- Tvoj e slubeni odgovor izazvati Hatuilov bijes, zbog ega se ni
jednog trenutka nee kolebati da zapone sukob.
- Nedostaje ti samopouzdanja, Asa.
- Promatram stvari onakvima kakve jesu.
- Ako jo itko moe sauvati mir, onda si to ti.
- Drugim rijeima, faraon mi zapovijeda da krenem u Hatuu,

objasnim kakav je tvoj stav u odnosu na hetitskog cara i navedem

ga da preispita svoju odluku.
- ita moje misli.
- Nema izgleda za uspjeh.
- Asa... uspio si izvesti toliko poduhvate.
- Ostario sam, Velianstvo.
- Znai, ima iskustva! Nee biti dovoljno samo se zadrati na
jednoj nesuglasici oko tog vjenanja; treba ga napasti.
Diplomat zapone treptati; vjerovao je da dobro poznaje Ramzesa,
ali ga je faraon jo jednom iznenadio.
- Sklopili smo sporazum o meusobnoj pomoi s naim velikim
prijateljem Hatuilom; - nastavi vladar - objasnit e mu da
oekujem napad Libijaca na naoj zapadnoj granici. I rei e mu da
je, od uspostave mira, nae oruje zastarjelo te da nam je zbog toga
potrebno eljezo. Trait e, dakle, od hetitskog cara da nam ga
osigura u veim koliinama. Zahvaljujui njegovoj pomoi, i u
skladu s naim sporazumom, moi emo se obraniti od agresora.
Zaprepaten, Aa prekrii ruke.
- Je li to doista zadatak koji mi povjerava?
- Zaboravio sam na jednu sitnicu: zahtijevam da nam to eljezo
bude isporueno u najkraem moguem roku.
8
Kha, sin Ramzesa i lijepe Izet, odbio je stvarati karijeru u vojsci ili
administraciji. Nisu ga zanimali svjetovni zadaci, ali je zato
pokazivao izniman interes za spise mudraca i spomenike Starog
carstva. Uglata i strogog lica, obrijane glave, tamnoplavih oiju,
suhonjav, pomalo krutog hoda zbog povremenih bolova u
zglobovima, Kha je bio roeni istraiva. Slavu je stekao u borbi
protiv Mojsija i njegovih magijskih radnji, i vrsto je vladao nad
sveenstvom boga Ptaha u Memphisu. Kha je odavno izgubio
pojam o vremenu tijekom temeljitih istraivanja skrivenih sila koje
djeluju u zraku i kamenu, vodi i umi.
Kua ivota u Heliopolisu uvala je 'due svjetlosti', odnosno, svete
arhive iz vremena zlatnog doba tijekom kojeg su faraoni gradili
piramide, a mudraci utvrivali obrede. Nisu li oni, u to doba

blagoslova, dokuili tajne ivota i smrti? Ovi mudraci ne samo da

su prouavali tajne univerzuma, ve su ih i zapisivali pomou
hijeroglifa ne bi li svoje spoznaje prenijeli buduim naratajima.
Od svih priznat kao najbolji poznavatelj tradicije, Kha je bio izabran
za organizatora prvog Ramzesovog praznika kojim se obiljeavala
trideseta godinjica njegove vladavine. Smatralo se da je, poslije
dugog razdoblja vladavine, faraonova magina mo oslabljena; bilo
je potrebno, dakle, oko njega okupiti sve bogove i boice kako bi
mu ta natprirodna zajednica ulila novu snagu. Veliki se broj
demona uzalud pokuavao suprotstaviti Ramzesovom obnavljanju.
Kha se nije zadovoljavao prouavanjem nejasnih zapisa; bio je
zaokupljen velikim planovima, toliko velikima da mu je bilo
potrebno faraonovo doputenje. Prije negoli e svoje zamisli iznijeti
ocu postupno ih je trebalo pribliiti ostvarenju. Stoga je, u ranu
zoru, grabio putem koji je vodio do Crvene planine u blizini
Heliopolisa kako bi prouavao kvarcne stijene. Postojao je mit koji
je govorio da su u tom predjelu bogovi poubijali ljude koji su se
pobunili protiv svjetlosti i da je kamen zauvijek ostao natopljen
njihovom krvlju.
Premda nikad nije svladao klesarsko ili kiparsko umijee, Kha je
nagonski uspostavljao vezu sa sirovim materijalom;-uspijevao je
dokuiti nevidljivu energiju koja je protjecala venama kamena.
- to trai, sine moj?
Blistajui na svjetlosti mladog sunca koje je, kao pobjednik nad
silama mraka, obasjavalo njegovo carstvo u pustinji, Ramzes je
promatrao Khaa.
Kraljevom sinu zastao je dah. Kha nije zanemarivao injenicu da je
Nefertari rtvovala svoj ivot da bi ga spasila od zlih uroka jednog
crnog maga, i zbog toga se povremeno pitao ne osjea li Ramzes
neku odbojnost prema njemu.
- Grijei, Kha. Nita ti ne zamjeram.
- Pronie moje najtajnije misli!
- Zar ti nije drago da me vidi?
- Mislio sam da si u Tebi, kad tamo, evo tebe na Crvenoj planini.
- Egiptu prijeti velika opasnost, moram se suoiti s njom.
Meditacija na ovom mjestu bila mi je nuno potrebna.

- Zar nismo postigli mir s Hetitima?

- Moda se radi samo o pobuni.
- Izbjei e rat ili e ga dobiti... Bez obzira to se dogodilo, znat
e kako izbaviti Egipat od nesree.
Politika... Ne, nisam sposoban za politiku. A tvoja e
vladavina trajati dugo ako bude potovao obiaje naih predaka.
O tome sam elio porazgovarati s tobom.
- to mi eli predloiti?
- Ovog trenutka treba zapoeti s pripremama za praznik
obnavljanja.
- Tri godine nakon to je proslavljen prvi?
- Od sada nadalje ovaj obred treba slaviti u odreeno vrijeme i u
kraim vremenskim razmacima. Do takvog sam za-kljuka doao
tijekom svojih istraivanja.
- Napravi ono to je nuno.
- Nisi mi mogao priiniti veu radost, oe. Nijedno boanstvo nee
izostati s tvoje sljedee proslave. Veselje e se iriti
Dvjema Zemljama, boica Nut sijat e po nebu malahit i tirkiz.
- Ima neto drugo na umu, Kha; kojem si hramu namijenio kvarcne
stijene koje trai?
- Ve sam nekoliko godina usredotoen na nae korijene; jedan od
naih prvih obiaja bila je trka bika zvanog Apis, koji je bio simbol
kraljeve sposobnosti da preskoi svako prostranstvo. Bilo bi
preporuljivo toj ivotinji iskazati vie poasti
i dodijeliti joj grobnicu dostojnu njezine moi. Ne treba zaboraviti ni
na popravak starih spomenika, kao ni neke piramide koje nisu
odoljele zubu vremena i osvajaima Hiksima. Daje li mi na
raspolaganje graditelje kako bi radovi bili dobro izvreni?
- Sam izaberi nadzornika radova i klesare.
Strogo se Khaovo lice ozarilo.
- Neobino je ovo mjesto - primijeti Ramzes. - Ovo kamenje je
natopljeno krvlju pobunjenika. Ovdje je vjena borba
svjetlosti protiv tame ostavila duboke tragove. Crvena planina
stratise je moi po kojem se treba oprezno kretati. Nisi sluajno
ovdje, Kha. Kakvo blago trai?
Kraljev se sin spusti na smeu stijenu.

- Knjigu Tota. Knjigu koja sadri tajnu hijeroglifa. Nalazi se negdje

u nekropoli Sakare; pronai u je pa makar je traio godinama. Sve
bogove i boice kako bi mu ta natprirodna zajednica ulila novu
snagu. Veliki se broj demona uzalud pokuavao suprotstaviti
Ramzesovom obnavljanju.
Kha se nije zadovoljavao prouavanjem nejasnih zapisa; bio je
zaokupljen velikim planovima, toliko velikima da mu je bilo
potrebno faraonovo doputenje. Prije negoli e svoje zamisli iznijeti
ocu postupno ih je trebalo pribliiti ostvarenju. Stoga je, u ranu
zoru, grabio putem koji je vodio do Crvene planine u blizini
Heliopolisa kako bi prouavao kvarcne stijene. Postojao je mit koji
je govorio da su u tom predjelu bogovi poubijali ljude koji su se
pobunili protiv svjetlosti i da je kamen zauvijek ostao natopljen
njihovom krvlju.
Premda nikad nije svladao klesarsko ili kiparsko umijee, Kha je
nagonski uspostavljao vezu sa sirovim materijalom; uspijevao je
dokuiti nevidljivu energiju koja je protjecala venama kamena.
- to trai, sine moj?
Blistajui na svjetlosti mladog sunca koje je, kao pobjednik nad
silama mraka, obasjavalo njegovo carstvo u pustinji, Ramzes je
promatrao Khaa.
Kraljevom sinu zastao je dah. Kha nije zanemarivao injenicu da je
Nefertari rtvovala svoj ivot da bi ga spasila od zlih uroka jednog
crnog maga, i zbog toga se povremeno pitao ne osjea li Ramzes
neku odbojnost prema njemu.
- Grijei, Kha. Nita ti ne zamjeram.
- Pronie moje najtajnije misli!
- Zar ti nije drago da me vidi?
- Mislio sam da si u Tebi, kad tamo, evo tebe na Crvenoj planini.
- Egiptu prijeti velika opasnost, moram se suoiti s njom.
Meditacija na ovom mjestu bila mi je nuno potrebna.
- Zar nismo postigli mir s Hetitima?
- Moda se radi samo o pobuni.
- Izbjei e rat ili e ga dobiti... Bez obzira to se dogodilo, znat
e kako izbaviti Egipat od nesree.

Politika... Ne, nisam sposoban za politiku. A tvoja e vladavina

trajati dugo ako bude potovao obiaje naih predaka. O tome sam
elio porazgovarati s tobom.
- to mi eli predloiti?
- Ovog trenutka treba zapoeti s pripremama za praznik
obnavljanja.
- Tri godine nakon to je proslavljen prvi?
- Od sada nadalje ovaj obred treba slaviti u odreeno vrijeme i u
kraim vremenskim razmacima. Do takvog sam zakljuka doao
tijekom svojih istraivanja.
- Napravi ono to je nuno.
- Nisi mi mogao priiniti veu radost, oe. Nijedno boanstvo nee
izostati s tvoje sljedee proslave. Veselje e se iriti Dvjema
Zemljama, boica Nut sijat e po nebu malahit i tirkiz.
- Ima neto drugo na umu, Kha; kojem si hramu namijenio kvarcne
stijene koje trai?
- Ve sam nekoliko godina usredotoen na nae korijene; jedan od
naih prvih obiaja bila je trka bika zvanog Apis, koji je bio simbol
kraljeve sposobnosti da preskoi svako prostranstvo. Bilo bi
preporuljivo toj ivotinji iskazati vie poasti i dodijeliti joj
grobnicu dostojnu njezine moi. Ne treba zaboraviti ni na popravak
starih spomenika, kao ni neke piramide koje nisu odoljele zubu
vremena i osvajaima Hiksima. Daje li mi na raspolaganje
graditelje kako bi radovi bili dobro izvreni?
- Sam izaberi nadzornika radova i klesare. Strogo se Khaovo lice
ozarilo.
- Neobino je ovo mjesto - primijeti Ramzes. - Ovo kamenje je
natopljeno krvlju pobunjenika. Ovdje je vjena borba svjetlosti
protiv tame ostavila duboke tragove. Crvena planina stratie je
moi po kojem se treba oprezno kretati. Nisi sluajno ovdje, Kha.
Kakvo blago trai?
Kraljev se sin spusti na smeu stijenu.
- Knjigu Tota. Knjigu koja sadri tajnu hijeroglifa. Nalazi se negdje
u nekropoli Sakare; pronai u je pa makar je traio godinama.
U svojoj pedeset i etvrtoj godini, gospoa Tanit je bila izuzetno

lijepa Fenianka ije su raskone obline privlaile poglede mladih

mukaraca; udovica bogatog trgovca, prijateljica Sirijca Raje,
naslijedila je pozamano bogatstvo u kojem je uivala, bez ustezanja
prireujui gozbu za gozbom u svojoj velianstvenoj vili u PiRamzesu.
Jedra Fenianka brzo je preboljela smrt supruga kojeg je smatrala
jednostavnim i dosadnim. Nakon to se nekoliko' tjedana pretvarala
da tuguje, Tanit je potraila utjehu u naruju jednog prelijepog,
vidno obdarenog Nubijca. No, on ju je ostavio, kao i ljubavnici koji
su mu prethodili; unato nabujaloj mukosti, iscrpljivali bi se bre
od nje. A jedna tako poudna ljubavnica kao to je Tanit nije im
mogla oprostiti alostan nedostatak izdrljivosti.
Tanit se mogla vratiti u Feniciju, ali je s vremenom zavoljela Egipat.
Zahvaljujui snazi i zraenju Ramzesove linosti, zemlja faraona
mirisala je na raj. Nigdje drugdje ena nije mogla ivjeti tako
slobodno kao ovdje.
S predveerjem poeli su pristizati uzvanici. Bogati Egipani,
poslovni partneri gospoe Tanit, visoki dunosnici opinjeni
Feniankom, sunarodnjaci koji su bacili oko na njezino bogatstvo, a
da se i ne govori o novim licima ije je razotkrivanje zabavljalo
domaicu. to moe biti uzbudljivije negoli osjetiti pogled
mukarca prepunog udnje? Tanit je znala biti as vesela, as
daleka, ne doputajui sugovorniku da dokui ishod njihovog
susreta. U svim je prigodama ona vodila i odluivala. Mukarac koji
bi je pokuao nadjaati nije imao nikakvih izgleda da je osvoji.
Kao i obino, jela su bila sona, osobito hrbat divljeg zeca dinstan u
saftu od piva, uz koji je bio posluen pire od plavog patlidana i
vina vrhunske kakvoe; zahvaljujui vezama koje je odravala s
dvorom, Tanit je ak osigurala nekoliko kraga crnog vina iz PiRamzesa, od berbe iz 21. godine Ram-zesove vladavine, godine
kada je potpisan mirovni sporazum s Hetitima. Fenianka je uz to,
kao to je i inae obiavala, bacala plamtee poglede na najljepe
mukarce, u potrazi za svojim novim plijenom.
- Kako ste, draga prijateljice?
- Raja! Ba mi je drago da vas vidim. Inae, dobro se zabavljam.
- Da se ne bojim laskati vam, rekao bih vam da ste sve ljepi i ljepi.

- Klima mi odgovara. Osim toga, i bol radi gubitka mog voljenog

mua poinje jenjavati.
- Sreom, takav je zakon prirode; ena kao vi nije predodreena za
samou.
- Mukarci su lasci i grubijani - ree ona prenemaui se - pa ih
moram izbjegavati.
- Imate pravo da ste oprezni, ali uvjeren sam da vam je sudbina
namijenila novu sreu.
- Kako idu vai poslovi?
- Radi se, puno se radi... Proizvodnja skupocjenih kov-eia
zahtijeva vrlo sposobnu radnu snagu koja, opet, trai visoku
naknadu. to se tie egzotinih vaza koje su toliko cijenjene u
visokom drutvu, njih uvoziti znai mnogo pregovarati i putovati.
Ozbiljniji obrtnici nisu jeftini. Budui da moj ugled poiva na
kvaliteti, neprekidno moram ulagati, zbog ega nikada neu biti
bogat.
- Srea vam se osmjehnula. ini mi se da se vaim mukama blii
kraj.
- Optuen sam, nepravedno, za otvorenu naklonost prema
Hetitima; ustvari, s njima sam samo trgovao i nisam se bavio
politikom. Od kada je nastupio mir izbrisane su sve stare
nesuglasice. Sad se suradnja s naim stranim partnerima ak i
potie. Nije li to najvea Ramzesova pobjeda?
- Faraon je tako privlaan. teta to nije dostupan.
Mir, sporazum izmeu Ramzesa i Hatuila, osvajaki duh koji je
Hetitsko carstvo izgubilo, Egipat koji slavi trijumf... Raja vie nije
mogao podnositi slabosti i uzmicanja koji su bili uzrok ovakvog
poraza. On se borio za prevlast anatolijske vojske na Bliskom istoku
i od te borbe nije odustajao.
- Doputate li mi da vam predstavim jednog prijatelja? - upita on
Tanit koja je istog trenutka pokazala znatielju.
- Tko je on?
- Jedan hetitski princ koji ivi u Egiptu. Mnogo je uo o vama, ali je
prilino srameljiv. Morao sam biti uporan kako bih ga uvjerio da
prisustvuje ovoj gozbi, toliko strahuje od drutvenih dogaaja.
- Pokaite mi ga.

- Stoji ondje, pokraj oleandra.

Svjetiljka postavljena na jednom od stupova osvjetljavala je UriTeupa koji se drao na distanci od velikog broja uzvanika koji su
razmjenjivali banalne prie. Treperava svjetlost razotkrivala je
surovost njegovog lica, njegovu bujnu dugu kosu, muevnost
njegovog tijela prekrivenog riim dlakama i nabrekle ratnike
miie.
Od naleta strasti Tanit je ostala nepomina. Nikada jo nije vidjela
jednu divlju ivotinju koja je odisala tako naglaenom osjetilnou.
Zabava joj vie nije bila vana. Samo joj se jedna misao motala po
glavi: to prije voditi ljubav s ovim pastuhom.
Ramzes je promatrao borbu u kojoj su se ogledali LSeramana i
Merneptah. U zglobnom oklopu, s kacigom na glavi iz koje izlaze
dva roga i natkriljuje ju bronani disk, i s okruglim titom, Sard je
maem udarao po pravokutnom titu mlaeg Ramzesova sina koji
se nije mogao pomaknuti. Faraon je od efa svoje garde zatraio da
ne tedi protivnika; budui da se Merneptah elio dokazati u borbi,
nije mogao poeljeti boljeg protivnika.
S napunjenih dvadeset i sedam godina, Merneptah,'Miljenik boga
Ptaha', bio je stasiti ljepotan, hrabar, promiljen, obdaren odlinim
refleksima. Sard, premda preao pedesetu, ostao je snaan i
okretan; suprotstaviti mu se predstavljalo je doista veliki pothvat.
Merneptah je uzmicao, vraao se u napad, odbijao udarce, pomicao
se u stranu, malo-pomalo iscrpljujui Seramanu. Iznenada, div
ustane i baci tit i dugi ma s trouglatim sjei-vom na zemlju.
- Dosta igrarija. Borimo se rukama.
Merneptah se na trenutak dvoumio, a potom je napravio isto to i
Sard. Ramzes se prisjetio okraja tijekom kojeg je, na obali
Sredozemlja, svladao Seramanu, prije nego to e ga postaviti za
efa svoje osobne garde.
Kraljev je sin ostao iznenaen silovitim nasrtajem gorostasa, s
glavom uperenom prema naprijed. U vojnoj koli Merneptah nije
uio boriti se poput zvijeri. Oboren na lea u praini vojarne, mislio
je da e se uguiti pod teinom starog gusara.
- Obuka je zavrena - zakljui Ramzes.

Njih su se dvojica pridigli. Merneptah je kiptio od bijesa.

- Kukaviki me je dohvatio!
- Neprijatelj uvijek tako postupa, sine moj.
- elim da nastavimo borbu.
- Nema potrebe, vidio sam to sam elio vidjeti. Budui da si dobio
vrlo korisnu lekciju, imenujem te za vrhovnog generala egipatske
vojske.
Seramana kimne glavom u znak odobravanja.
- Za manje od mjesec dana dostavit e mi potpun i podrobno
napisan izvjetaj o stanju naih trupa i o kvaliteti njihovog
naoruanja.
Dok je Merneptah nastojao povratiti dah, Ramzes se udaljio na
svojoj dvokolici kojom je osobno upravljao. Kome povjeriti sudbinu
Egipta: uenom Khau ili ratniku Merneptahu? Da su njihove vrline
bile ujedinjene u jednom te istom biu bilo bi lako napraviti izbor. A
Nefertari vie nije bilo da savjetuje vladara. to se tie
mnogobrojnih 'kraljevskih sinova', premda nadareni, nitko meu
njima nije imao toliko snanu linost kao to je to bio sluaj sa
sinovima lijepe Izet. A Meritamon, Nefertarina ki, odluila se za
isposniki ivot u hramu.
Ramzes je potovao stav kojeg je Ameni iznio tog jutra: 'Neka se
tvoje velianstvo obnavlja uz pomo obreda kako bi nastavilo
vladati do potpunog iscrpljenja svoje snage; za faraona nikada nije
postojao drugi put, niti e ikada postojati.'
Raja izae iz svog prebivalita, proe obrtnikim kvartom, zatim uz
kraljevski dvor pa produi velikom alejom koja je vodila do
hramova Pi-Ramzesa. Sa stablima hrastova i smokava koje su
pruale ugodnu sjenu, bila je prava slika Ramzesove prijestolnice,
velianstvena i umirujua.
S lijeve strane, trgovac je ostavio za sobom hram boga Amona, a s
desne, boga Raa; smiljeno, mirnim korakom, uputio se prema
Ptahovom hramu. Trebalo je zaobii ovo zdanje; u vanjski zid bile
su umetnute stele na kojima su kipari uklesali ui i oi. Nije li bog
mogao uti najvee tajne i vidjeti najskrivenije namjere?
'Predrasuda', pomisli Raja, ne mogavi se osloboditi nelagode;

zaobiao je ugao s kuicom koji je natkrilila kip boice Maat. Tu se

narod mogao upoznati s najveom tajnom faraonske civilizacije,
nepromjenjivim Zakonom, stvorenim izvan vremena i prostora.
Raja se pojavi na vratima radionice; uvar ga je poznavao.
Razmijenili su nekoliko ispraznih fraza o ljepoti prijestolnice,
trgovac se poalio na krtost nekih kupaca, a zatim je dobio
dozvolu da ue u dio hrama gdje su se nalazili zlatari. Kao
strunjak za skupe vaze, Raja je esto posjeivao mnoge od njih, ne
proputajui priupitati jednog za zdravlje, drugog za novosti u
obitelji.
- Ti ba na svaki nain eli saznati nae tajne - pro-gunao je jedan
stari majstor koji je redao poluge u kola.
- Odustao sam od toga - izjavi Raja. - Dovoljno mi je da vas gledam
kako radite pa da budem sretan.
- U svakom sluaju, nisi doao zato da bi se odmarao?
- Jako sam zainteresiran da nabavim jedan ili dva lijepa komada.
- Da bi ih prodao tri puta skuplje!
- To je trgovina, prijatelju.
Stari je majstor okrenuo lea Raji koji se ve bio navikao na njegovu
nabusitost. Neupadljiv, gotovo nevidljiv, promatrao je egrte koji su
dodavali poluge svojim suradnicima, a ovi su ih mjerili pod
nadzorom odabranih pisara. Skupocjeni je metal zatim stavljan u
zatvorenu posudu koja je stajala na vatri; puhaljkom je raspirivan
plamen. Puhai su esto imali napuhane obraze kako ne bi gubili
ritam. Drugi su radnici rastopljeni metal pretakali u najrazliitije
kalupe i povjeravali ih zlatarima koji su ga obraivali na nakovnju,
sluei se kamenim dlijetima pri izradi ogrlica, narukvica, vaza,
ukrasa za vrata hramova i kipova. Tajne zanata prenosile su se sa
uitelja na uenika, tijekom obuke koja je trajala dugi niz godina.
- Velianstveno - ree Raja jednom zlataru koji je upravo zavrio
prsni tit.
- Ukraavat e kip jednog boga - objasni mu majstor. Trgovac
progovori tihim glasom:
- Moemo li razgovarati?
- U radionici vlada poprilina buka. Nitko nas nee uti.
- uo sam da ti se sinovi ene.

- Moe biti.
- Bi li bio zadovoljan da ti poklonim nekoliko komada namjetaja?
- Koliko moram platiti?
- Platit e jednom obinom informacijom.
- Ne pomiljaj da u ti odati postupke izrade.
- Ne traim nita slino!
- to te zanima?
- U Egiptu ivi odreeni broj Sirijaca kojima bih elio pomoi da se
bolje snau; ne radi li jedan ili dvojica u tvojoj radionici?
- Jedan, tono.
- Je li zadovoljan ivotom?
- Manje-vie da.
- Ako mi kae kako se zove, porazgovarao bih s njim.
- Je li to sve to eli, Raja?
- Starost me sustie, djece nemam, a posjedujem poneto, pa bih
elio pomoi nekom od svojih sunarodnjaka.
- Egipat te uinio manje samoivim. Jo bolje. Svevinji, kad sudi
dui, uzima u obzir velikodunost. Tvoj Sirijac je jedan od puhaa.
Onaj najdeblji, s klempavim uima.
- Nadam se da e moji darovi biti tvojim sinovima od koristi.
Raja prieka kraj radnog vremena kako bi porazgovarao sa svojim
zemljakom. Poslije dva neuspjeha, s jednim tesarom i jednim
zidarom koji su bili zadovoljni svojim poloajem, ovo je bio pun
pogodak.
Sirijski puha, bivi zatoenik uhvaen kod Kadea odbijao je
priznati poraz Hetita i prieljkivao je neuspjeh miru. Ogoren,
kivan i osvetoljubiv, bio je tip ovjeka kakav je potreban Uri-Teupu
i Raji. Osim toga, imao je i nekoliko prijatelja meu radnicima koji
su dijelili njegovo miljenje.
Raji nije bilo teko uvjeriti ga da radi za njega i da postane lan
grupe pobunjenika ije e zadatak biti napad na vitalne toke
Egipta.
Uri-Teup ugrize svoju ljubavnici za vrat, silovito prodrijevi u nju.
Tanit uzdahne od zadovoljstva. Barem je ona znala to je strast, to
preplitanje grubosti i nikad utoljene elje.

- Jo! - preklinjala je.

Hetit je razuzdano uivao u pohoti lijepe Fenianke. U anatolijskim
tvravama Uri-Teup je nauio da enama radi ono to trae.
U jednom trenutku Tanit je osjetila nekakav strah; prvi put joj se
dogodilo da ne dri situaciju u svojim rukama. Taj surovi ovjek
neiscrpne snage djelovao je gotovo zastraujue. Nikada nee nai
slinog ljubavnika koji bi bio u stanju s njom podijeliti najvee
poroke.
Sredinom noi, predala se.
- Dosta.... Ne mogu vie.
- Zar ve?
- Ti si udovite!
- Do sada si bila s djeacima, lijepa moja; ja sam mukarac.
Ona se priljubila uz njegov trbuh.
- Predivan si.... Voljela bih da zora nikad ne svane.
- Je li to vano?
- Ali... trebao bi krenuti! Vidjet emo se sutra naveer.
- Ostajem.
- Zna li to to u Egiptu znai?
- Kad mukarac i ena ive pod istim krovom, na oigled sviju, oni
su vjenani. Mi smo, dakle, vjenani.
Ona uzmakne, zaprepatena.
- Vidjet emo se, ali...
Uri-Teup silom je obori na lea i poklopi je svojim tijelom.
- Pokorit e mi se, enko; ja sam sin pokojnog cara Hetitije i
zakoniti nasljednik carstva. Ti nisi nita drugo nego obina
fenianska kuka koja e mi pruati uitke i zadovoljiti sve moje
potrebe. Jesi li uope svjesna koliku ti ast iskazujem time to te
uzimam za enu?
Tank se pokuala usprotiviti, ali Uri-Teup se zario meu njezine
prepone poput pomahnitalog jarca, i nju je ponio vrtlog strasti.
- Ako me izda - promrmljao je Hetit hrapavim glasom - ubit u te.
10
Iz koarice od trske Setau izvadi trokutasti komad kruha, zdjelu
juhe od zobi, suenu ribu, pirjanog goluba, peenu prepelicu, dva

bubrega kuhana u vinu, govee rebro s nadjevom od prenog luka,

smokve i zainjeni sir. Mirno je slagao jela na Amenijev radni stol,
ime mu je onemoguio da rairi papiruse koje je pregledavao.
- to je ovo?
- Jesi li slijep? Pristojan obrok koji e utoliti tvoju glad za sljedeih
dva do tri sata.
- Nije bilo potrebno...
- Je, i to vrlo potrebno. Mozak ti ne radi kako treba kad ti je trbuh
prazan.
Poutio pisar se uvrijedio.
- Vrijea me?
- To je jedini nain da ti privuem panju?
- Nee mi valjda opet priati o...
- Da, ba to! Hou jo kredita za Nubiju i ne elim tratiti vrijeme
popunjavajui bezbrojne obrasce kao obini slubenik.
- Ali iznad tebe je tvoj pretpostavljeni, vicekralj Nubije.
- Glupan i Ijenjivac! Razmilja iskljuivo o svojoj karijeri i nije ga
briga za tu provinciju koju mi je Ramzes povjerio kako bih je doveo
u red. Da bih je prekrio hramovima i kapelama, da bih poveao
povrinu obradivog zemljita, potrebni su mi ljudi i sredstva.
- Uz to bi trebao potovati i neke propise.
- Ah, propisi! Oni gue ivot. Zaboravi ih, Ameni!
- Ja nisam svemoan, Setau; vezir Pazer, a i sam kralj, trae na uvid
raune.
- Daj mi to to traim, a ti poslije raunaj.
- Znai, prebacuje na mene odgovornost za svoje budue
pogreke.
Setau se iznenadio.
- Pa... dakako! Ti, s tim svojim mranim pisarskim jezikom, moi
e nas opravdati.
Pirjani je golub izgledao boanstveno; Ameni nije elio propustiti
ovaj uitak.
- Lotus ga je pripremila, zar ne?
- Moja je ena prava vjetica.
- Slubenici su strano potkupljivi.
- Hoe li mi napraviti to zadovoljstvo, Ameni?

- Da Ramzes nije toliko vezan za Nubiju...

- Zahvaljujui meni, za par godina postat e bogata > patska
provincija.
Ameni se oborio na peenu prepelicu.
- Budui da su svi ovi sitni problemi uklonjeni - ree Setau - moram
ti priznati da sam vrlo uznemiren.
- Zato?
- Sino sam s Lotus vodio ljubav; odjednom je skoila i povikala:
'Nekakvo udovite hoda uokolo!'. Nije mislila ni na nae dvije
kobre koje bdiju pokraj kreveta, niti na hetitsku vojsku koju e
Ramzes jo jednom pobijediti, bude li potrebno.
- Jesi li prepoznao to udovite?
- to se mene tie - sumnje nema. Radi se o onoj hetitskoj zvijeri,
Uri-Teupu.
- Nemamo nita protiv njega.
- Jesi li upozorio Seramanu?
- Naravno.
- I, to on misli?
- On prezire Uri-Teupa i, kao i ti, smatra da je njegovo oslobaanje
bila pogreka; ali Hetit nije napravio nijedan prekraj. Smatram da
je ovaj pobijeeni ratnik ukopljeni princ. Zato bismo ga se bojali?
Kad su prve suneve zrake obasjale njegovu sobu, Se-ramana je
otvorio oi. S njegove lijeve strane spavala je jedna mlada Nubijka.
S desene, jedna jo mlaa Libijka. Sardinski div nije se vie mogao
sjetiti njihovih imena.
- Djevojice, diite se!
Budui da nije uspio dobro odmjeriti svoju snagu, pljesak koji je
ljudina usmjerila prema zanosnim stranjicama ovih dviju pratilja
za jednu no, bio je grublji nego to je to elio. Od njihovih krikova,
slinih krijetanju prestraenih kokoi, u glavi mu je poelo sijevati.
- Obucite se i poite!
Seramana je uronio u bazen koji je zauzimao najvei dio njegovog
vrta i tu je ostao plivajui dvadesetak minuta. Nije poznavao bolji
lijek od ovoga protiv mamurnosti i posljedica ljubavnih vragolija.
Kad je doao k sebi, spremao se progutati komad svje-eg kruha,

crni luk, slaninu i suenu govedinu, kad mu sluga najavi jednog od

njegovih podreenih.
- Imamo novosti, efe; uli smo u trag Uri-Teupu.
- Nadam se da je mrtav?
- iv je i zdrav i ... oenjen.
- S kim?
- S jednom bogatom udovicom, Feniankom Tanit.
- To je jedna od najbogatijih ena Pi-Ramzesa! Sigurno si se
prevario.
- Otiite i sami se uvjerite.
- Kreemo.
S komadinom suene govedine meu zubima, Seramana obode
konja.
uvar vile gospoe Tanit po pravilu je bio obavezan od sardinskog
ljudeskare zatraiti slubeni dokument koji mu se daje ovlast za
sasluanje vlasnika; razgoropaeni Seramanin pogled odvratio ga je
od te namjere, te on pozove vrtlara i zamoli ga da odvede efa
Ramzesove osobne garde do vlasnice kue.
Odjevena u prozirnu lanenu haljinu, koja gotovo da i nije skrivala
njezine raskone obline, Tanit je dorukovala u hladu na terasi,
zajedno s Uri-Teupom ija je jedina odjea bila runo riih dlaka.
- Glasoviti Seramana! - uzvikne Hetit, oigledno veseo zbog ovog
posjeta. - Hoemo li ga pozvati da nam se pridrui, draga?
Sardinski div ostao je ukopan pred Feniankom koja se priljubila uz
Uri-Teupa.
- Znate li vi tko je ovaj ovjek, gospoo Tanit?
- Znam.
- Budite odreeniji.
- Uri-Teup je hetitski princ, sin pokojnog cara.
- Osim toga, bio je i vrhovni general hetitske vojske i barbarin koji
pokuava unititi Egipat.
- To pripada dalekoj prolosti - ubaci se Uri-Teup podrugljivo. Ramzes i Hatuil sklopili su ovaj divni mir, faraon mi je dao
slobodu i svi ivimo sretno! Ne slae se sa mnom, Seramana?
Sard primijeti na vratu Fenianke tragove ugriza.
- Ovaj je Hetit proveo no pod vaim krovom i izgleda daje odluio

tu i ostati.... Jeste li svjesni to to znai, gospoo Tanit?

- Dakako.
- Primorava vas da se udate za njega, zar ne, pod prijetnjom da e
vas muiti?
- Odgovori, draga - zapovjedi Uri-Teup - reci mu da si slobodna
ena poput svake druge Egipanke, i da sama donosi odluke.
Fenianka je odgovorila ustro.
- Volim Uri-Teupa i elim ga za mua! Nijedan zakon to mi ne
moe zabraniti.
- Dobro razmislite, gospoo Tanit; ukoliko izjavite da vas je
zlostavljao, istog e asa biti uhvaen, a vi vie neete biti izloeni
opasnosti. Istog u ga trena izvesti pred sud, a presuda nee biti
blaga. Zlostavljanje ene predstavlja zloin.
- Napustite moju kuu!
- Iznenaen sam - doda Uri-Teup. - Vjerovao sam da nas je posjetio
prijatelj, a primjeujem da nas presluava jedan policijski nasilnik.
Ima li odobrenje za ulazak u privatno vlasnitvo, Seramana?
- uvajte se, gospoo Tanit, izlaete se velikim problemima.
- Moja supruga i ja mogli bismo podii tubu - dodao je Hetit. - Ali,
ovog emo ti puta progledati kroz prste! Nestani, Seramana, i pusti
na miru jedan astan brani par koji jedino eli uivati u svojoj
srei.
Uri-Teup vatreno poljubi Fenianku. Zaboravljajui na prisutnost
Sarda, ona, bez susprezanja, obaspe milovanjima svog mua.
Police i ormari Amenijeve radne sobe samo to se nisu sruili pod
teinom administrativnih dokumenata. Nikada kraljev osobni
tajnik nije imao toliku koliinu dokumenata za obraditi u isto
vrijeme; budui da je svaku pojedinu sitnicu provjeravao, nou je
spavao tek dva sata i, unato neslaganju suradnika, ukinuo je
odmore u nadolazeem tromjeseju. Popriline novane naknade
smirile su duhove.
Ameni je razmatrao Setauove zahtjeve vezane uz Nubi-ju i
odbacivao argumente vicekralja koji nije elio promjene; iznio je
svoje stavove veziru Pazeru koji se gnuao strunjaka za ekonomiju;
svakog je dana viao Ramzesa ne bi li ga naveo da donese

najrazliitije odluke, nakon to bi briljivo pripremio konkretne

injenice u koje je vladar zahtijevao da ima uvid; bilo je tu i drugih
stvari, tonije reeno, bilo je svega drugog, jer je Egipat morao ostati
velika zemlja, nezamjenjiva zemlja kojoj je trebalo sluiti ne mislei
na vlastitu korist.
Meutim, kad je Seramana uletio u njegov ured, bljedunjavi pisar
upalih obraza zapitao se mogu li njegova ramena ponijeti jo jednu
obavezu.
- to je sad?
Uri-Teup je, kratko i jasno, oenjen Feniankom Tanit.
- Nije loe proao. Bogatstvo je pozamano kao i gospoa.
- Ali, to je propast, Ameni!
- Zato? Na e se vrhovni general rastopiti od zadovoljstva i
besposliarenja.
- Nisam ga vie u stanju nadgledati kako treba. Ako primijeti moje
ljude, podnijet e albu i dobit e parnicu. On je sad slobodan
ovjek; slubeno, ne postoji nita to mu se moe prigovoriti, dok se
on, s druge strane, priprema za napad.
- Jesi li razgovarao s Tanit?
- Tukao ju je i prijetio joj, siguran sam u to! Ali, ona se zaljubila.
- to samo potvruje da jo postoje zgubidani koji imaju vremena
misliti na ljubav! Opusti se, Seramana; Uri-Teup napokon je uspio
ostvariti jednu pobjedu; ali, ona e ga zauvijek skrenut sa putova
rata.
11
Hatua, prijestolnica Hetitskog carstva, nije se promijenila.
Izgraen u sredinjoj anatolijskoj nizini, izloen jarkim ljetima i
ledenim zimama, ovaj utvreni grad sastojao se od donjeg dijela iji
je najznaajniji spomenik bio hram boga Oluje i boice Sunca, i od
gornjeg, nad kojim se uzdizala stroga palaa cara ija je elja bila da
neprekidno nadgleda okolnih devet kilometara zidina naikanih
kulama i obrambenim tvravama.
Ne bi se moglo rei da je ponovni dolazak u Hatuu Asu ostavio
ravnodunim. Grad je bio kameno olienje hetitske vojne sile;
zamalo je tu ivot izgubio, tijekom jedne posebno opasne dounike

misije koja je prethodila bitci kod Kadea.

Povorka efa egipatske diplomacije morala je proi preko sprenih
stepa i probiti se kroz negostoljubive klance prije nego to je
dospjela do glavnog grada, okruenog planinskim masivima koji su
predstavljali poprilinu nevolju za onoga tko bi se odluio da ga
napadne. Hatua se ukazala kao neosvojiva tvrava izgraena na
kamenitim vrhovima, pod cijenu nevjerojatnih graditeljskih
podviga. Kako su daleko Egipat i njegovi otvoreni, gostoljubivi i
srdani gradovi!
Pet utvrenih gradskih vrata stajalo je na prilazu Ha-tui, od kojih
su dvoja napravljena probijanjem zidina donjeg grada, a troja u
zidinama gornjeg grada. Hetitska svita koja je pratila egipatske
izaslanike putem od stotinjak kilometara odvela ih je do najvieg
ulaza, do vrata Sfingi.
Prije negoli e kroz njih proi, Aa, po hetitskom obiaju prelomi tri
kruha, proli vino po kamenu izgovarajui obaveznu reenicu: 'Neka
ova stijena bude vjena!' Egipanin primijeti posude s uljem i
medom koji su trebali sprijeiti demone u irenju zaraznih
isparavanja po gradu. Car Hatuil nije mijenjao obiaje.
Ovoga puta putovanje je izmorilo Au. Dok je bio mlai nije
podnosio boravak na jednome mjestu, volio je opasnosti i bez
oklijevanja se uputao u neizvjesnosti. Kako je vrijeme prolazilo,
svaki odlazak iz Egipta postao mu je teret. Ovaj boravak u tuini
prikratio ga je za nezamjenjiv uitak: promatrati Ramzesa kako
vlada. Potujui zakon Maat, faraon je znao da je 'sluati najbolje od
svega, kako je napisao mudri Ptah-Hotep, omiljeni Nefertarin pisac;
putao je svoje ministre da dugo govore, pomno pratei svaku
njihovu rije, svaki pokret. A onda bi Ramzes iznenada donio
odluku, brzinom kojom krokodil Sobek izranja iz rijenog dna ne bi
li prizvao sunce. U jednoj jednostavnoj reenici, britkoj, jasnoj,
konanoj. Upravljao je s nenadmanom vjetinom jer on sam bio je i
laa Drave i njezin kormilar. Bogovi koji su ga izabrali nisu se
prevarili, a ljudi su imali razloga da im se pokoravaju.
Dva vojnika pod kacigama i oklopima doveli su Au do dvorane za
prijeme cara Hatuila. Palaa je bila postavljena na ogromnom
troglavom stjenovitom vrhu; na obrambenim tvravama visokih

kula neprekidno su straarili najbolji vojnici. Gospodar zemlje bio je

zatien od bilo kakvog napada izvana; to je razlog zbog kojeg su
pretendenti na vrhovnu vlast ee pribjegavali otrovu nego
napadu na palau do koje je bilo nemogue doprijeti.
Hatuil bi bio pribjegao ovom nainu kako bi uklonio Uri-Teupa
da Aa, koji je svoju misiju neobino uspjeno obavio, nije uspio
pomoi pri bijegu vrhovnog generala, odgovornog za smrt svog
oca, cara Muvatala. Uri-Teup koji je pobjegao u Egipat dao je
Ramzesu korisne informacije o hetitskoj vojsci.
Samo se kroz jedan ulaz moglo probiti do 'Velike tvrave', kako ju
je nazivao narod gledajui je sa strahom; kad su se teka, bronana
vrata za njim zatvorila, Aa je imao dojam da je zatvoren. Poruka
koju je trebao prenijeti Hatuilu nije mu davala razloga za nadu.
Car ga je primio bez ekanja i to je bila olakavajua okolnosti;
.uveli su ga u ledenu salu s glomaznim stupovima i zidovima na
kojima su visjeti ratni trofeji.
Nizak, siuan, kose svezane trakom, sa zlatnom ogrlicom oko
vrata, eljeznom narukvicom na lijevom laktu, Hatuil je bio u
svojoj uobiajenoj, dugoj crno-crvenoj haljini. Povrni promatra
mogao bi pomisliti da se radi o beznaajnom, pa ak neupadljivom
ovjeku; no, to bi znailo da ne poznaje njegovu teku narav i
strateke sposobnosti sveenika boice Sunca koji je, poslije dugih
sukoba, uspio svladati podmuklog Uri-Teupa. Tijekom te
nemilosrdne borbe uivao je podrku svoje supruge, lijepe
Putuhepe, od ije su pameti strahovali i vojnici i trgovci.
Aa se pokloni pred vladarima koji su sjedili na svojim glomaznim,
grubim prijestoljima.
- Neka sva boanstva Egipta i Hetitije budu naklonjena vaim
velianstvima i neka vaa vladavina traje koliko i nebo.
- Dovoljno se dugo poznajemo, Aa, da bismo te obasipali izrazima
tovanja; doi, pridrui nam se. Kako je moj brat Ramzes?
- Odlino, Velianstvo; smijem li rei carici da svojom ljepotom
osvjetljava palau?
Putuhepa se nasmijei.
- Laskanje je i dalje jedno od oruja efa egipatske diplomacije.

- U miru smo, nema razloga da Vam laskam; moja je izjava,

nedvojbeno, neumjesna ali iskrena.
Carica se zacrvenjela.
- Ako si jo uvijek oboavatelj lijepih ena - zakljui car - morao bih
se pripaziti.
- Nisam izgubio spomenutu sklonost, i bogovi me nisu obdarili
vjernou.
- Meutim, spasio si Ramzesa od zamki koje mu je He-titija
postavila i raskrinkao si nau obavjetajnu mreu.
- Nemojte pretjerivati, Velianstvo; ja sam samo primjenjivao
faraonov plan, a sudbina mi je bila sklona.
- Sve to pripada prolosti! Sada je potrebno graditi budunost.
- Tako i Ramzes razmilja: osobitu vanost on pridaje uvrivanju
mira s Hetitijom. O tom miru ovisi srea naih dvaju naroda.
- Raduje nas to to ujemo - ree Putuhepa.
- Dopustite mi da nastavim s izlaganjem faraonova stava - zamoli
Aa. - Za njega je vrijeme sukoba okonano i nita ih ne bi smjelo
ponovno rasplamsati.
Hatuil se smraio.
- to skriva ta reenica?
- Nita, Velianstvo. Va brat Ramzes dri da Vi poznajete njegove
najskrivenije misli.
- Zahvali mu na povjerenje koje mi ukazuje i naglasi da smo u
savrenom skladu.
- Nae narode i njihove saveznike to e razveseliti. Meutim...
ef egipatske diplomacije spustio je bradu na svoje sklopljene
dlanove, u visini grudi, zauzevi stav mislioca.
- to se dogaa, Aa?
- Egipat je bogata zemlja, Velianstvo; hoe li ikada prestati biti
predmetom pohlepe?
- Tko joj prijeti? - upita carica.
- U Libiji su izbili nemiri.
- Zar faraon nije u stanju uguiti tu pobunu?
- Ramzes bi elio djelovati brzo, koristei uinkovito oruje.
Hatuil uputi Ai dubok, ispitivaki pogled.
- Zar nema dovoljno svoj oruja?

- Faraon eli da mu njegov brat, car Hetitije, osigura veu koliinu

eljeza od kojeg bi napravio ubojito oruje i osujetio podmukle
libijske namjere.
Nakon to je egipatski diplomat iznio zahtjev nastala je duga utnja.
Zatim Hatuil nervozno ustane i stane hodati prijemnom
dvoranom.
- Moj brat Ramzes od mene trai pravo bogatstvo! eljeza nemam; a
kad bih ga i imao, sauvao bih ga za svoju vojsku! eli li me to
faraon osiromaiti i unititi Hetitiju, on, koji je bogat? Zaliha vie
nemam, i nije povoljan trenutak za proizvodnju eljeza.
Aa je ostao hladnokrvan.
- Razumijem.
- Neka se moj brat Ramzes otarasti tih Libijaca svojim uobiajenim
orujem; a kasnije, bude li mu trebalo eljezo, poslat u mu
razumnu koliinu. Prenesi mu da me ovaj zahtjev iznenauje i
zaprepauje.
- Obavijestit u ga, Velianstvo. Hatuil se vrati na svoje mjesto.
- Vratimo se sada na ono bitno: kada e moja ki napustiti Hetiitju i
postati prva kraljevska supruga?
- Dakle... pa, toan se datum ne zna.
- Nisi li doao ovamo da bi me o tome izvijestio?
- O jednoj takvoj odluci potrebno je dobro razmisliti i...
- Dosta diplomacije - umijea se carica. - Prihvaa li Ramzes ili ne
prihvaa otpustiti lijepu Izet i staviti nau ker na poloaj kraljice
Egipta?
- Situacija je osjetljiva, Velianstvo. Egipatski zakon ne doputa
otputanje.
- Zar e jedna ena nametati zakon? - osorno upita Hatuil. - Nije
me briga za tu Izet i za njezine elje; Ramzes se njome oenio samo
da bi zamijenila Nefertari, pravu kraljicu. Izet se ne rauna. Da
bismo konano zapeatili nae saveznitvo, Ramzes se mora oeniti
Hetitkom.
- Moda bi vaa ker mogla postati druga supruga i....
- Bit e kraljica Egipta ili...
Hatuil je zastao, kao da se i sam uplaio rijei koje je namjeravao
izgovoriti.

- Zato Ramzes uporno odbija na prijedlog? - upita kraljica

miroljubivim tonom.
- Zato to faraon ne odbacuje svoju kraljevsku suprugu. To se
protivi zakonu Maat.
- Je li to konaan odgovor?
- Bojim se da jest, Velianstvo.
- Je li Ramzes svjestan posljedica svoje neumoljivosti?
- Ramzes se rukovodi samo jednom milju: postupati ispravno.
Hatuil zastane.
- Na je razgovor zavren. Ovako reci mom bratu faraonu: ili e to
prije odrediti datum vjenanja s mojom keri, ili e biti rata.
Ameni je patio od bolova u leima, ali nikada nije .pronalazio
vremena za masau. Kako Kha nije mogao sve sam napraviti,
trebalo mu je osigurati pomo za pripremu druge proslave
kraljevskog obnavljanja. Izgovarajui se svojim savrenim
zdravljem, Ramzes je elio odgoditi ovu sveanost; njegov stariji sin
se, meutim, prozivao na neprikosno-venost tradicionalnih spisa.
Ameni je potovao Khaovu strogost i volio je s njim razgovarati o
knjievnosti; ali svakodnevne brige previe su optereivale
faraonovog prvog tajnika i slubenog nosaa sandala da bi mogao
uivati u proznim ljepotama.
Po zavretku zasjedanja Vrhovnog savjeta tijekom kojeg je Ramzes
iznio opiran program o saenju drvea u junim pokrajinama i
odrao bukvicu odgovornima za popravak brana s kojim se kasnilo,
Ameni je s kraljem otiao u etnju po dvorskom vrtu.
- Ima li Tvoje velianstvo kakvih vijesti o Ai?
- Sretno je doputovao u Hatuu.
- Nee biti lako uvjeriti Hatuila da odustane od svojih namjera.
- Ne zna li koliko je do sada Aa izveo uspjenih zadataka?
- Da, ali ovoga puta polje djelovanja bitno mu je sueno.
- Koje su to strogo povjerljive informacije koje nisu mogle biti
iznesene pred lanovima Vrhovnog savjeta?
- Prvo, Mojsije; zatim jedna nezgoda.
- Mojsije?
- U tekom je poloaju, zajedno sa svojim idovima. Svi ih se boje i

zato su prisiljeni boriti se korak po korak za preivljavanje. Ako se

mi umijeamo, problem e se brzo rijeiti. No, radi se o Mojsiju,
naem prijatelju iz djetinjstva. Stoga, znam da e stvar prepustiti
sudbini.
- Kad ve zna odgovor, zato mi uope postavlja pitanje?
- Pustinjska je policija na oprezu; ako se idovi odlue vratiti u
Egipat, to e poduzeti?
- Kad se oni budu vratili, ni Mojsija ni mene nee vie biti na
ovome svijetu. Nezgoda?
- Tovar olibana koji smo oekivali nee stii.
- Zato, Ameni?
- Primio sam prilino dug izvjetaj fenianskog trgovca koji je u
vezi s proizvoaima: snana oluja praena tuom nanijela je
ogromnu tetu drveu koje je ve bila napala neka bolest. Ove
godine nee biti nijedne berbe.
- Je li se neto slino ikada prije dogodilo?
- Pregledao sam arhiv i mogu ti potvrditi da je. Sreom, te su pojave
rijetkost.
- Kako stojimo sa zalihama?
- Hramovima e biti isporuene nune koliine. Ve sam izdao
nalog fenikim trgovcima da nam to prije isporue sljedeu berbu,
kako bismo obnovili zalihe.
Raja je slavio. On, inae miran, dopustio si je da popije, jedan za
drugim, dva pehara jakog piva; malo mu se vrtjelo u glavi, ali kako
ostati trijezan poslije niza sitnih uspjeha koji vode konanoj
pobjedi?
Sastanci sa sirijskim sunarodnjacima nadili su sva njegova
oekivanja. Plamen koji je Raja raspirivao oivio je umrtvljene
duhove poraenih, ljubomornih i zavidnih; Sirijcima su se
pridruivali Hetiti, razoarani politikom koju je vodio Ha-tuil
kojeg su okrivljavali za popustljivost i nesposobnost da se upusti u
novo osvajanje Egipta. Kad su se tajno sastali s Uri-Teupom, u
jednom od Rajinih skrovita, zavladalo je sveope oduevljenje. S
tako snanim voom, mo e jednoga dana biti na njihovoj strani.
Imao je Raja jo i mnoge druge dobre vijesti koje e priopiti UriTeupu nakon to ovaj prestane uivati u trima razgolienim

Nubijkama koje su plesale u ast uzvanika no-~ vonastalog

popularnog para u Pi-Ramzesu, hetitskog princa i gospoe Tanit.
Bogata Fenianka prolazila je istovremeno i kroz pakao i raj. Raj
stoga to ju je njezin ljubavnik zadovoljavao, u bilo koje doba dana i
noi, s nepresunim arom i silinom koji su je dovodili do potpunog
rastapanja; pakao, zato to je strahovala da e je ovo nepredvidivo
udovite slomiti. Ona, koja je tako uspjeno ivjela na nain koji je
htjela, postala je robinja, poniena i prestraena.
Stotine pari oiju Tanitinih i Uri-Teupovih uzvanika bilo je uprto u
tri mlade plesaice. Njihove okrugle i vrste grudi stajale su
postojano. Njihove duge vitke noge oputale su i one
najutogljenije. No, ove izvrsne umjetnice bile su nedodirljive;
odmah nakon zavretka nastupa nestajale bi bez rijei. Trebalo je
ekati na njihovo sljedee pojavljivanje na nekoj od bogatih zabava
kao to je bila ova, da bi ovjek ponovno doivio tako dobru
predstavu.
Uri-Teup se udaljio od svoje supruge koja je askala s dvojicom
poslovnih ljudi spremnih potpisati bilo kakav ugovor samo da ne bi
propustili ni najmanji dio predstave. Hetit zgrabi jedan grozd i
izvali se na jastuk pokraj stupa koji su ukraavali naslikani plodovi
i granice vinove loze. S druge strane je sjedio Raja. Mogli su potiho
razgovarati, ne gledajui se, dok je orkestar svirao.
- to je to toliko hitno, Raja?
- Razgovarao sam s jednim od starih dvorjana kojem po povoljnim
cijenama prodajem svoje najljepe vaze; u palai je zavladala
uznemirenost zbog glasina koje se ire. Ve deset dana pokuavam
saznati to se dogaa. Izgleda mi kao da je neto ozbiljno u pitanju.
- O emu je rije?
- Da bi uvrstio mir, car Hatuil zahtijeva od Ramzesa da se oeni
njegovom keri.
- Jo jedno diplomatsko vjenanje. I, to je u tome toliko vano?
- Ne, ne... Hatuil eli da ona postane velika kraljevska supruga!
- Jedna Hetitka na egipatskom prijestolju?
- Upravo tako.
- Nezamislivo!
- ini se da je Ramzes odbio otpustiti lijepu Izet i pristati na

Hatuilov uvjet.
- Drugim rijeima....
- Da, gospodaru: nada u rat!
- Eto tko e nam pokvariti planove.
- Takav je zakljuak jo preuranjen; po meni, ne bismo trebali nita
mijenjati dok ne dobijemo sigurne informacije. Aa je navodno u
Hatui na pregovorima s carem; jo tamo imam brojne prijatelje, i
ubrzo emo biti obavijeteni o ishodu dogaaja. To nije sve.... elio
bih vam predstaviti jednu vrlo zanimljivu osobu.
- Gdje je?
- Skrivena u vrtu. Mogli bismo...
- Odvedi je u moju sobu i tamo me ekajte. Proi iza vinove loze i
ui u kuu na sporedan ulaz. im prijem zavri, pridruit u vam
se.
Nakon to je ispratila i posljednjeg uzvanika, Tanit se objesila UriTeupu oko vrata. U njoj je gorjela vatra koju je jedino njezin
ljubavnik mogao stiati. Primivi je, gotovo njeno, za ruku povue
je u smjeru njihove sobe, ljubavnog gnijezda sa skupim
namjetajem, cvjetnim ukrasima i mirisnim kadilima. Pred vratima
sobe Fenianka zbaci sa sebe haljinu.
Uri-Teup ugura ju u sobu.
Tanit je pomislila da se radi o nekoj novoj igri, ali se skamenila
ugledavi Raju, sirijskog trgovca u drutvu nepoznatog ovjeka
kockastog lica, valovite kose i tamnih oiju koje su se caklile od
okrutnosti i ludila.
- Tko.... tko ste vi? - upita ona.
- Ovo su moji prijatelji. - odgovori Uri-Teup.
Uasnuta, Tanit dohvati lanenu plahtu i prekri svoje raskono tijelo.
Zbunjenom Raji nije bilo jasno zato Hetit u ovaj razgovor uvlai
Fenianku. ovjek okrutnih oiju nepomino je stajao.
- elim da Tanit uje sve to e se ovdje izgovoriti -izjavi Uri-Teup
- i da postane naa suuesnica i saveznica. Od sada, njezino e
bogatstvo biti u slubi naeg cilja. Napravi li i najmanji ispad, bit e
maknuta. Jesmo li suglasni po tom pitanju?
Neznanac je kimnuo glavom u znak odobravanja, Raja je uinio
isto.

- Vidi, draga, nema nikakve anse pobjei jednom od nas trojice,

ili onima koji nam se podinjavaju. Jesam li bio jasan?
-Da... O, da!
- Imamo li tvoju bezuvjetnu pomo?
- Ima moju rije, Uri-Teupe!
- Nee poaliti.
Desnom rukom Hetit dotakne grudi svoje ene. Ovaj jednostavan
pokret izbrisao je strepnju koja je obuzela Tanit. Hetit se okrene
prema Raji.
- Predstavi mi svog gosta.
Ohrabreni sirijski trgovac pone polagano govoriti.
- Imamo sree, dosta sree... Naom je obavjetajnom mreom
nekada upravljao libijski mag koji se zvao Oflr. Unato
natprirodnim moima i udarcima koje je zadao kraljevskoj obitelji,
bio je uhapen i pogubljen. Za nau je ekipu to bio teak udarac.
No, netko je odluio rasplamsati buktinju i osvetiti Ofira - njegov
brat Malfi.
Uri-Teup je odmjerio Libijca od glave do pete.
- To je za svaku pohvalu... Ali, kakvim sredstvima raspolae?
- Malfi je voa najbolje naoruanog plemena u Libiji. Jedini mu je
cilj unititi Egipat.
- Pristaje li mi se bespogovorno pokoriti?
- Izvravat e vae zapovijedi pod uvjetom da unitite Ramzesa i
njegovo carstvo.
- Pregovori su gotovi. Bit e posrednik izmeu mene i naeg
libijskog saveznika. Neka se njegovi ljudi uvjebavaju i budu
pripravni za akciju.
- Malfi zna to je strpljenje, gospodaru; Libija toliko godina eka
dan kada e krvlju sprati uvrede koje joj je nanio faraon!
- Neka eka moje upute.
Libijac nestane ne progovorivi ni jedne jedine rijei.
Iako je sunce ve odavno bilo na nebu, palaom Pi-. Ramzesa
vladala je duboka tiina. Svi su, razumije se, obavljali svoje
dunosti, izbjegavajui, meutim, stvarati i najmanju buku; od
kuhara do sobarica, svi su se kretali kao sjene.

Ramzes je svoj bijes iskaljivao na svima. Stari posluitelji koji

Ramzesa poznaju od najmlae dobi nikad ga nisu vidjeli u slinom
stanju; snaga Setija izbijala je silinom groma koji je svoje rtve
ostavljao nijemima.
Ramzesa su boljeli zubi.
Prvi put ga je, s pedeset i pet godina, muila fizika bol. Bijesan
zbog osrednje njege koju su pruali dvorski zubari, zapovjedio je da
mu se miu s oiju. Osim Amenija, nitko nije znao da je neto drugo
izazivalo faraonov bijes: Hatuil je drao Au u hetitskoj
prijestolnici, pod izgovorom da nastavlja pregovore. Nije li, ustvari,
bio zatoen kao talac?
Sve su nade dvora bile usmjerene na jednu jedinu osobu: glavnu
lijenicu kraljevstva. Ukoliko ona ne uspije ublaiti faraonove
muke, njegovo e se raspoloenje u velikoj mjeri pogorati.
Uz bolove koje je osjeao, Ramzes je nastavio raditi s jedinim
stvorenjem koje ga je moglo podnositi u takvom stanju: bio je to
Ameni koji je i sam bio mrzovoljan i prezirao prenemaganja
dvorjana. Kad se radi, nema potrebe za ljubaznou, a to to je kralj
bio neugodan nije ometalo rad na neodlonim predmetima.
- Hatuil se igra s Egiptom - ree faraon.
- Moda trai neki izlaz - dometne Ameni. - Tvoje odbijanje
neoprostiva je uvreda, ali je na hetitskom caru da donese odluku o
poetku novog sukoba.
- Taj e stari lisac prebaciti odgovornost na mene!
- Aa je fino odigrao; siguran sam da je Hatuil ostao zbunjen.
- Grijei! On je osvetoljubiv.
- im ti Aa poalje poruku, znat emo istinu. Zahvaljujui iframa
kojima se slui, znat e pregovara li slobodno ili je zatoen.
- Zadrali su ga protiv njegove volje, to je oigledno. Netko je tiho
pokucao na vrata.
- Ne elim nikoga vidjeti - odsjeeno ree kralj.
- Moda je to glavna lijenica - primijeti Ameni krenuvi otvoriti
vrata.
Pred vratima je stajao glavni sobar, obamro od straha da ne
uznemiri vladara.
- Dola je glavna lijenica - promrmlja. - Hoe li je Njegovo

velianstvo primiti?
Glavni sobar i Ameni pomakli su se u stranu kako bi omoguili
prolaz mladoj eni, lijepoj kao proljetna zora, kao lotos u cvatu, kao
svjetlucavi val usred Nila. Kosa joj je bila pla-viasta, imala je
savreno lice s blagim crtama, postojan pogled i oi boje ljetnog
plavetnila. Oko tankog vrata imala je ogrlicu od lapis-lazulija; na
rukama i glenjevima narukvicu od crvenog ahata. Ispod lanene
haljine nazirale su se njezine vrste, visoko podignute grudi,
savreno oblikovani bokovi i duge, vitke noge. Neferete,'Ljepotica,
Savrenstvo, Potpunost....' Koje bi jo ime mogla nositi? ak je i
Ameni, koji ba i nije imao vremena baviti se enama, nestalnim
biima nesposobnima satima odrati pozornost nad jednim
tehnikim papirusom, morao priznati da se je ova mogla mjeriti s
Nefertarinom ljepotom.
- Poprilino kasnite - poalio se Ramzes.
- ao mi je, Velianstvo; bila sam u provinciji na operaciji koja e,
nadam se, spasiti ivot jednoj djevojici.
- Vai su kolege budale i nesposobnjakovii!
- Medicina je istovremeno i umjetnost i znanost; moda im je
nedostajalo spretnosti.
- Na sreu, stari doktor Parimakhu je u mirovini; svi oni koje vie
ne lijei imaju priliku izvui se.
- Ali vi, vi ste bolesni.
- Ja nemam vremena biti bolestan, Neferete! Izlijei me to prije.
Ameni smota papirus iz knjigovodstva koji je upravo bio dao na
uvid Ramzesu, pozdravi Neferete i ode u svoju radnu sobu.
Faraonov nosa sandala nije podnosio ni jaukanje ni krv.
- Hoe li Vae velianstvo biti ljubazno i otvoriti usta? Neferete
pregleda svog uzvienog pacijenta. Prije negoli
je stekla zavidni status glavnog lijenika, prouavala je brojna
podruja i radila u raznim strukama, od stomatologije preko
oftamologije do kirurgije.
- Jedan sposoban zubar oslobodit e vas muka, Velianstvo.
- To ete biti vi, i nitko drugi.
- Mogu vam predloiti jednog specijalista iznimno sigurne ruke...
- Vi, i to odmah. Radi se o vaem radnom mjestu.

- Poite sa mnom, Velianstvo.

Zdravstveni centar palae bio je dobro prozraen i svijetao; na
bijelim zidovima bilo je prikazano ljekovito bilje.
Kralj se smjestio u udobnom naslonjau; glava mu je bila nagnuta
unazad, a tjeme oslonjeno o jastuk.
- Kao lokalnu anesteziju - objasni Neferete - upotrijebit u jedan od
proizvoda koje je pripremio Setau, neete nita osjetiti.
- to uzrokuje bol?
- Karijes s infektivnim komplikacijama doveo je do gnojenja zuba
to u oistiti. Nee biti potrebno vaditi zub, napravit u ep od
mjeavine smole i mineralnih sastojaka. U drugi bolestan zub stavit
u poseban lijek koji e 'odagnati bol', kako to mi lijenici kaemo.
Sastoji se od medicinske gline, meda, kvarcnog praha, komadia
sikomorinog ploda, bobova brana, kima, brljana i bagremove
smole.
- Na koji ste ih nain odabrali?
- U posjedu sam medicinskih spisa koje su ostavili stari mudraci,
Velianstvo, a sastav provjeravam omiljenim instrumentom.
Izmeu palca i kaiprsta, Neferete je drala laneni konac na ijem je
kraju visio komadi granita isklesan u obliku romba; poeo se vrlo
brzo okretati oko pripremljenog lijeka.
- Koristite se radiestezijom, kao i moj otac.
- Kao i vi, Velianstvo; niste li vi otkrili vodu u pustinji? To nije sve:
poslije ove operacije morali biste voditi rauna o desnima tako to
ete svakog dana vakati pastu na bazi brlja-na, brinja, pelina,
smokvinog ploda, tamjana i medicinske gline. U sluaju da se
pojavi bol, popit ete aj od vrbine kore; to je vrlo djelotvoran
analgetik.
- Imate li jo koju lou vijest?
- Ispitivanje vaeg pulsa i onog dna pokazali su da posjedujete
velike koliine energije kojom moete u korijenu sasjei mnoge
bolesti; no, u starosti e vas muiti reuma... I to je potrebno
prihvatiti.
- Nadam se da u umrijeti prije nego to me to zlo su-stigne!
- Vi ste olienje mira i sree, Velianstvo; Egipat vam eli duboku
starost. Najvanija obaveza je vas lijeiti. Ne ive li mudraci sto

deset godina? Ptah - Hotep ih je doivio prije nego to je dovrio

pisanje svojih Maksima.
Ramzes se nasmijao.
- Kad vas ovjek gleda i slua, boli nestane.
- To je djelovanje anestezije, Velianstvo.
- Jeste li zadovoljni mojom zdravstvenom politikom?
- Uskoro u predati godinji izvjetaj. Sve u svemu, stanje je
zadovoljavajue, ali nikad nije dovoljno javne i osobne higijene.
Zahvaljujui higijeni, Egipat ne podlijee epidemijama. Va
upravitelj Dvojne Kue, zlata i srebra ne bi trebao krtariti na
kupovini skupih i rijetkih proizvoda koji su sastojci lijekova.
Upravo sam saznala da neemo dobiti uobiajenu isporuku olibana;
a on mi je nuno potreban.
- Budite bez brige, nae su zalihe popriline.
- Jesmo li spremni, Velianstvo?
Suoen s tisuama razularenih Hetita, kod Kadea, Ramzes nije bio
prestraen. Ali kad je ugledao kako se njegovim ustima pribliava
zubarski instrument, zatvorio je oi ne mogavi podnijeti taj prizor.
Ramzesova je dvokolica letjela takvom brzinom da ju je Seraman
jedva sustizao. Otkako mu je Neferete pruila vrhunsku njegu,
faraonova okretnost se udvostruila. Jedino je Ameni, unato
bolovima u leima, uspijevao u poslu ii ukorak s vladarom.
Aino ifrirano pismo umirilo je Ramzesa; ef njegove diplomacije
nije bio zatvoren, ali je u Hatui boravio na pregovorima koji su se
mogli oduiti. Kao to je Ameni i pretpostavio, hetitskom caru nije
ba bilo lako upustiti se u tako neizvjesnu ratniku pustolovinu.
Dok je vodostaj u Donjem Egiptu padao, potkraj rujna ija je
umjerena temperatura predstavljala melem za tijelo, kraljeva kola
kretala su se du dugakog kanala koji je navodnjavao sela. Nitko,
pa ni sam Ameni, nije znao koje je vrste neo-dlona misija koju je
Ramzes odluio sam izvriti.
Od smrti Henara, starijeg kraljevog brata, i njegovih suuesnika,
bilo je mnogo lake brinuti o Ramzesovoj sigurnosti. Meutim,
slobodno kretanje Uri-Teupa zabrinjavalo je sar-dinskog gorostasa
koji se alio na vladarevu sranost, koja se tek neznatno smanjila s

godinama.
Ramzes je zastao pred procvalim drvetom koje je raslo pored
kanala. Njegovo je kopljasto lie bilo zadivljujue.
- Doi pogledati, Seramana! Prema arhivima iz Kue ivota, ovo je
nastarija vrba u Egiptu. Iz njezine se kore dobiva tvar koja djeluje
protiv upala, i koja me je oslobodila muka. Zato sam doao
zahvaliti joj se. I jo u neto napraviti: osobno u zasaditi vrbinu
mladicu u Pi-Ramzesu, blizu vode, i zapo-vjedit u da se to isto
napravi u cijeloj zemlji. Bogovi i priroda sve su nam dali: moramo
nauiti kako ispuniti njihove riznice.
'Nijedna druga zemlja', pomisli stari gusar, 'nije mogla iznjedriti
ovakvog kralja'.
U anatolijskoj visoravni puhao je ledeni vjetar; u Ha-tui jesen je
ponekad sliila na zimu. Aa se nije mogao poaliti na Hatuilovo
gostoprimstvo; hrana je bila zadovoljavajua, iako jednostavna, a
dvije mlade Hetitke koje su bile zaduene za njegovu razonodu,
revno su i predano obavljale svoju dunost.
Ali, nedostajao mu je Egipat. Egipat i Ramzes. Aa je elio bdijeti u
sjeni vladara kojeg je sluio cijeloga svog ivota, i zbog kojeg je
pristajao, sa skrivenim ushitom, prihvatiti se i najopasnijih
zadataka. Pravu snagu, kojom je bio oaran u mladosti, posjedovao
je Ramzes, a ne Mojsije, kao to je mislio neko vrijeme. Mojsije se
borio za primjenu jedne otkrivene i konane istine, Ramzes je iz
dana u dan gradio istinu jedne civilizacije i jednog naroda, jer je
svoje djelovanje podreivao Maat, nevidljivom ivotnom naelu.
Kao i njegovi prethodnici, Ramzes je znao da se ono to je
nepomino kree prema smrti; podsjeao je na glazbenika koji je bio
u stanju svirati nekoliko instrumenata istovremeno i neprestano
stvarati nove melodije koristei iste note vjenosti. Mo koju su mu
bogovi podarili Ramzes nije pretvorio u upravljanje ljudima, nego u
astan zadatak; ta vjernost boici Maat sprjeavala je egipatskog
faraona da se pretvori u tiranina. Njegova funkcija nije bila u tome
da slui ljudima, ve da ih oslobodi njih samih. Gledati Ramzesa
kako vlada znailo je promatrati klesara kako stvara lice boanstva.
U ogrtau od crvenog i crnog lana slinom onome koji je nosio

njegov pokojni brat, Hatuil je uao u odaje dodijeljene efu

egipatske diplomacije.
- Jesi li zadovoljan prijemom koji sam ti upriliio, Aa?
- Ne postoji nita to bih vam mogao zamjeriti, Velianstvo.
- Zar ti ova rana zima ne smeta.
- Lagao bih kad bih rekao da mi ne smeta; tako je lijepo, u ovo doba,
na obalama Nila.
- Svaka zemlja ima svoje prednosti... Ne svia ti se vie Hetitija?
- to sam stariji, Velianstvo, to sam privreniji zaviaju.
- Donosim dobru vijest: razmislio sam. Od sutra si slobodan i
moe krenuti u Egipat. Ali, imam i jednu lou novost: ne elim se
pogaati, i moji su zahtjevi nepromijenjeni. Moja ker mora postati
Ramzesova prva supruga.
- A u sluaju da faraon bude uporan u svom odbijanju?
Hatuil je okrenuo lea Egipaninu.
- Juer sam sazvao generale i zapovjedio im da pripreme nae
jedinice za borbu. Budui da je moj brat Ramzes od mene traio
eljezo, dao sam da se po njegovoj elji izradi jedinstveno oruje.
Car se okrenuo izvukavi iz unutarnjeg depa ogrtaa eljezni
bode koji je predao Ai.
- Nije li udesan? Najlaki mogui i najpogodniji za rukovanje.
Moe probosti svaki tit. Pokazao sam ovaj bode svojim
generalima i dao im rije da u ga osobno izvui iz lesa mog brata
Ramzesa ukoliko odbije ispuniti moje zahtjeve.
Sunce je zalazilo iza Setovog hrama, najneobinijeg zdanja u PiRamzesu. Svetite u kojem je boravio gospodar kozmikih
poremeaja sagraeno je na mjestu nekadanje prijestolnice Hiksa,
tih omraenih osvajaa koji su protjerali prve
kraljeve osamnaeste dinastije. Ramzes je ovo mjesto pretvorio u
toku pozitivne energije; suprotstavio se Setu i doepao se njegove
moi.
Na ovoj zabranjenoj zemlji na koju se jedino Setijev sin usuivao
kroiti, faraon se opskrbljivao energijom potrebnom za borbu koja
ga je oekivala.
U trenutku kad je Ramzes izlazio iz hrama, prie mu njegov mlai

sin Merneptah.
- Obavio sam zadatak, oe.
- Brzo si to napravio...
- Provjerio sam sve vojarne u Pi-Ramzesu i Memphi-su.
- Nisi povjerovao nijednom izvjetaju viih asnika? -Pa....
- Odgovori mi iskreno.
- Nijednom, Velianstvo.
- Zbog ega, Merneptae?
- Promatrao sam ih. To su velikai, toliko uljuljkani u mir koji si
priskrbio da su zaboravili to znai izvoditi ozbiljne manevre.
Sigurna u svoju snagu, ponosna na svoje negdanje pobjede, naa se
vojska uspavala.
- Stanje naeg naoruanja?
- Koliina je zadovoljavajua, kvaliteta uglavnom sumnjiva. Kovai
rade usporeno ve nekoliko godina, a velikom broju kola potrebni
su detaljni popravci.
- Pobrini se za to.
- Postoji opasnost da u time povrijediti tatinu mnogih.
- Kad se radi o sudbini Egipta, to nije vano. Ponaaj se kao pravi
vrhovni general, poalji u mirovinu potroene asnike, postavi ljude
od povjerenja na odgovorna mjesta, osiguraj naoj vojsci naoruanje
kakvo joj prilii. Pojavi se preda mnom tek kad obavi zadatak.
Merneptah se poklonio pred faraonom i uputio se prema glavnom
stoeru.
Jedan otac bi se trebao drukije ponaati prema svom sinu: ali,
Ramzes je bio Gospodar Dviju Zemalja, a Merneptah njegov
mogui nasljednik.
Lijepa Izet nije imala sna.
Bila je, meutim, sretna: viati Ramzesa svakog dana, ispovijedati
mu se i sluati njegove ispovijesti, biti kraj njega tijekom obreda i
slubenih sveanosti... A njezina dva sina, Kha i Merneptah, sjajno
su napredovali u karijeri.
Ali, lijepa Izet bila je sve tunija i sve usamljenija, kao da ju je ta
pretjerana srea izjedala i oduzimala joj snagu. Uzrok njenih
neprospavanih noi bio je poznat: Nefertari je bila graditelj ica mira,
a ona, Izet, postat e drugo ime za sukob. Poput Helene zbog koje je

zapoeo straan trojanski rat, Izet e, takoer, u oima svog naroda

biti kriva za razbuktavanje novog sukoba izmeu Egipta i Hetitije.
Pod Merneptahovim pritiskom, iji autoritet visoki asnici nisu
osporavali, Pi-Ramzes je zapao u vojnu groznicu. Pojaana je
borbena spremnost, a proizvodnja je ubrzana.
Kraljiina frizerka je bila zabrinuta.
- Kad u vas moi naminkati, Velianstvo?
- Je li kralj ustao?
- Ve odavno!
- Hoemo li zajedno dorukovati?
- Obavijestio je vaeg majordoma da e tijekom cijelog dana raditi s
vezirom i glavnim zapovjednicima tvrava u Kanaanu koji su
pozvani da hitno dou u Pi- Ramzes.
- Neka moja nosiljka bude spremna.
- Velianstvo! Tek sam vas poeljala, nisam vam ni periku stavila,
nisam vas naminkala, ja ne...
- Pouri.
Lijepa Izet bila je neosjetan teret za dvanaest snanih mukaraca
koji su kraljicu nosili iz palae u Amenijevu radnu sobu. Budui da
je kraljica od njih zahtijevala da poure, bit e nagraeni dodatnim
obrokom i odmorom.
Kraljica se zatekla u pravoj konici. Dvadesetak pisara koji su
predstavljali najui krug Amenijevih suradnika pregledavali su
veliki broj predmeta i ni trenutka nisu mogli odvojiti za priu.
Trebalo je itati, pisati izvode iz kraljevog glavnog savjetnika,
prebirati, zapisivati, bez i najmanjeg kanjenja.
Izet proe kroz dvoranu sa stupovima; neki slubenici nisu ak ni
pogled podigli. U trenutku kad je ula u Amenijevu sobu, ovaj je
vakao komad kruha premazan gujom mau
I dovravao opomenu za jednog nadzornika hambara.
Zaprepaten, Ramzesov nosa sandale ustane.
- Velianstvo...
- Sjednite, Ameni. Moramo razgovarati.
Kraljica je zatvorila drvena vrata ureda i okrenula klju. Pisaru je
bilo neugodno; koliko se divio Nefertari, toliko je prezirao Izet, s

kojom je ve dolazio u sukobe. Za razliku od prijanjih sluajeva,

nije mu najavila svoj dolazak: oi su joj bile usahle, a umor na licu
nije mogla prikriti nikakva minka.
- Potrebna mi je vaa pomo, Ameni.
- Ne razumijem, Velianstvo...
- Prestanite glumatati ljubaznost. Svjesna sam da bi dvoru laknulo
kad bi me faraon otpustio.
- Velianstvo!
- Stvari su takve kakve jesu, i ja tu nita ne mogu promijeniti. Vi
koji sve znate, recite mi to misli narod?
- To je osjetljivo...
- elim znati istinu.
- Vi ste velika kraljevska supruga, nijedna kritika ne moe biti
upuena na va raun.
- Istinu, Ameni.
Pisar je spustio pogled, kao da se usredotoio na svoj papirus.
- Treba razumjeti narod, Velianstvo; navikao se ivjeti u miru.
- Narod je volio Nefertari, a mene nimalo ne potuje - to je istina
koju skrivate od mene.
- Takve su okolnosti, Velianstvo.
- Razgovarajte s Ramzesom, recite mu da sam svjesna ozbiljnosti
situacije i da sam se spremna rtvovati kako bi se izbjegao sukob.
- Ramzes je odluku donio.
- Budite uporni s njim, Ameni, preklinjem vas.
Glavni kraljev savjetnik nije nimalo sumnjao u iskrenost rijei koje
je izgovorila lijepa Izet. Prvi put mu se uinila dostojnom titule
kraljice Egipta.
rato odlae povratak?
/- Zato to se jo uvijek nadam da u vas odvratiti od vae odluke.
Umotan u svoj crno-crveni vuneni ogrta, s kapom na glavi,
gospodar Hetitije bojao se ledenih oluja koje su istile zidine
njegove prijestolnice. Iako uukan u svoj ogromni plat, ef
diplomacije osjeao je zimu kako tipa. - To je nemogue, Aa.
- Zar ete zbog jedne ene pokrenuti suludi rat? Znamo to se
dogodilo s Trojom. Zato bismo postali robovi jedne samoubilake
ludosti? Kraljice postoje da daju ivot, a ne smrt.

- Tvoji su argumenti izvrsni, ali egipatski! Takvu popustljivost

Hetitija mi nikad ne bi oprostila. Ako ustuknem pred Ramzesom
moje e se prijestolje poeti tresti.
- Ali, nitko vam ne prijeti.
- Ako svojim ponaanjem ponizim hetitsku vojsku neu dugo
poivjeti. Mi smo ratniki narod, Asa; tiranin koji bi doao na moje
mjesto bio bi mnogo gori od mene, budi siguran.
- Ramzesu je stalo da vaa vladavina potraje to dulje, Velianstvo.
- Mogu li ti vjerovati?
- Kunem se onim to mi je najdrae: Ramzesovim ivotom.
Hatuil i Aa napravili su nekoliko koraka po putu koji je kruio
oko grada, naikanom straarskim kulama. Vojska je bila na
svakom koraku.
- Zar vam nije dosta ratovanja, Velianstvo?
- Dosta mi je vojnika. Ali bez njih ne bi bilo ni Hetitije.
- Egipat ne eli borbu; on daje prednost ljubavi i izgradnji hramova.
Nije li bitka kod Kadea samo dio prolosti?
- Nemojte me primoravati, Aa, da izjavim kako bih volio da sam se
rodio kao Egipanin!
- Svaki novi sukob izmeu Egipta i Hetitije bio bi velika nesrea
koja bi oslabila nae dvije zemlje, to bi ilo u prilog Asiriji.
Prihvatite da vaa ker postane Ramzesova diplomatska supruga, a
da Izet ostane glavna kraljevska ena.
- Ne mogu se povui, Aa.
Ramzesov ministar vanjskih poslova promotri donji grad u ijem je
sreditu hram boga Oluje i boice Sunca.
- Ljudi su izopaene i opasne ivotinje - ree on. - Zavrit e
skrnavei zemlju i unitavajuu vlastitu vrstu. Budui da su
zatoenici procesa destrukcije koji su sami zapoeli, nita im ne
moe pomoi da se iz njega izvuku. Odakle dolazi i uporna jurnjava
prema vlastitoj propasti?
- Zato to se ljudi sve vie udaljavaju od bogova, odgovori Hatuil.
- Kad i posljednja veza s njima bude prekinuta, ostat e zanesenjaci
kojima e manipulirati tirani koji e vladati nad neizmjernom
gomilom ljudi-mrava. Zanimljivo je to, Velianstvo. .. Prisilili ste me
da izjavim kako sam se cijelog svog ivota borio za Maat, za sklad

izmeu neba i zemlje, kao da je sve drugo nitavno.

- Da nisi, bi li bio Ramzesov prijatelj?
Vjetar je poeo jo jae puhati, postalo je jo hladnije.
- Bolje bi bilo da se vratimo, Aa.
- Sve je tako besmisleno, Velianstvo.
- Slaem se s tobom, ali mi tu nita ne moemo... ni ti, ni ja.
- Nadajmo se da su bogovi Hetitije i Egipta svjedoc^ nae dobre
volje i da e napraviti kakvo udo.
Kej rijene luke Pi-Ramzesa vrvio je od ushiene gomile. Tog dana
su brodovi, prispjeli iz Memphisa, Tebe i drugih junih gradova,
istovarili svoje terete. Gradska trnica, inae uzavrela, bila je
nezapameno puna. Stanovnici najbogatijih kua, najvie ene
spretne u trgovanju, bili su vrsti u nakani da se opskrbe
raznoraznim potreptinama.
Drei se za ruke, Uri-Teup i Tanit su etali meu dangubama
mjerkajui sukna, sandale, koveie od skupocjenog drveta i
svakojaka druga udesa. Cijeli Pi-Ramzes se tu sjatio, a lijepa
Fenianka usiljeno se smijeila svojim brojnim poznanicima
zadivljenim muevnou hetitskog princa.
On je, pak, s posebnim oduevljenjem shvatio da ga Seramanini
pijuni vie ne progone, svjesni da je uznemiravanje jednog
potenog graanina predstavljalo prekraj. Uri-Teup u suprotnom
ne bi propustio mogunost da podigne tubu.
- Smijem li... kupiti? - moleivo upita Fenianka.
- Draga, ti si slobodna ena.
Tanit se bacila u histerinu kupovinu kako bi se smirila. Prolazei
od tanda do tanda, brani je par je stigao i do onog Rajinog.
Sirijski je trgovac nudio kositrene pehare, vaze od ala-bastra
izduenih oblika i boice s parfemima od stakla u boji oko kojih su
se otimale profinjene dame. Dok je Tanit ustro raspravljala o cijeni
s jednim Rajinim pomonikom, on prie Uri-Teupu.
- Imam odline vijesti iz Hatue; pregovori koje je Aa vodio
propali su. Car odbija odustati od svojih zahtjeva.
- Jesu li razgovori napokon zavrili?
- Aa je na putu prema Egiptu. Hatuilov odgovor Ram-zesu jest
eljezni bode. Car je obeao da e ga osobno izvaditi iz faraonovog

lesa nakon to ga pobijedi.

Uri-Teup je dugo stajao ne progovorivi ni rijei.
- Doi veeras i osobno isporui predmete koje e moja ena kupiti
od tebe.
Nezgrapni Setau svakog se dana sve vie oduevljavao svojom
suprugom.
Kako je Lotus, njegova lijepa ena, Nubijka, uspijevala zaustaviti
starenje? Budui da nije koristila ni mirisna ulja ni kreme, iskljuivo
je magija uvala netaknutom zavodniku mo kojoj njezin mu nije
mogao odoljeti. S njom je ljubav bila slasna igra, puna nepresunih
matarija.
Setau poljubi Lotusine grudi.
Ona se odjednom trgne.
- Jesi li uo nekakvu buku?
- Tvoje srce koje malo jae udara...
Setauova strast toliko je uzbudila Lotus daje razmiljala samo na
opijenost koju je donosio zajedniki uitak.
Nepozvana goa ostala je nepomina. Kad je ula u laboratorij,
nadala se da tu nee biti mua i ene; ali, otkako su doli u PiRamzes, Setau i Lotos nerado su ostavljali posude s otrovom
kraljevske i crne kobre, rogate ili otrovnice egrtue. U dogovoru s
glavnom lijenicom kraljevstva oni su nastavili sa svojim
istraivanjima, nadajui se da e proizvesti nove lijekove ili
poboljati stare. Mogu li beskrajni sati provedeni u ispraznom
avrljanju biti vaniji od ispitivanja tvari koje izazivaju smrt ili
spaavaju ivot?
uvi uzdahe, nepozvana se goa ohrabrila; Jjubavni-ci su bili
previe zauzeti a da bi primijetili njezinu prisutnost. Pokuavala je
ne napraviti nikakvu nesmotrenost i doepati se boice s otrovom u
potpunoj tiini. Ali, koju uzeti? Suvino pitanje. Nije li od koristi
svaki od ovih otrova? Njihovo djelovanje u sirovom stanju prije
obrade bilo je nedovoljno istraeno.
Jedan korak, pa drugi, pa trei... Bose su noge klizile po podu. Jo
samo metar i uljez e se nai u sreditu zabranjene zemlje.
Odjednom joj neko bie preprijei put.

Nasmrt prestraena, ena je ostala ukopana na mjestu. U pomrini

je prepoznala kraljevsku kobru koja se njihala na-prijed-nazad.
Toliko je bila prestravljena da nije imala snage ak ni vikati. Osjeaj
joj je nalagao da se treba povui, polako, neprimjetnim korakom
unatrag.
Imala je dojam da je njezin bijeg trajao cijelu vjenost. Kobra se
primirila kad je kradljivica nestala iz njezina vidokruga.
Ameni jo jednom prebroji papiruse: etrdeset i dva, po jedan za
svaku provinciju. Rezultati su se razlikovali ovisno od broja kanala
i vodenih mrea. Zahvaljujui jezeru koje su napravili faraoni
Srednjeg kraljevstva, Faijum, ve bogat raznovrsnim zelenilom,
postat e jo zeleniji. U skladu s Ram-zesovim nalogom, vrbe e biti
zasaene po cijelom Egiptu, a u laboratorijima hramova iz njihove
e se kore izvlaiti analge-tika supstancija, te e tako biti dostupna
mnogo irem krugu medicinara.
Od ovog prekomjernog posla Ameni je dobivao napade bijesa zbog
ega je postao predmetom ogovaranja svojih podinjenih, no o
Ramzesovim se zapovijedima nije raspravljalo. Sreom, kraljev
nosa sandala nije se morao baviti pripremama za rat! Merneptah je
uspjeno obavljao svoj zadatak i nije mu se dolazio aliti u njegov
kabinet.
Ruku prepunih papirusa Ameni je preprijeio put vladaru koji su
uputio u Amonov hram na slavljenje veernjih obreda.
- Moe li Tvoje velianstvo odvojiti koji trenutak za mene?
- Samo ako je neto neodgodivo.
- Dobro, neu navaljivati....
- Ne radi nita na brzinu: to te, dakle, brine?
- Lijepa Izet dola je k meni.
- Je li se raspitivala o dravnim pitanjima?
- Ne eli biti uzrok sukoba s Hetitijom. Moram li priznati da me je
potresla njezina iskrenost.
- Nije li drava u opasnosti kad drai Izet djeluju na tebe?
- Ovo je ozbiljno, Velianstvo; velika kraljevska supruga doista
strahuje da e postati povodom za novi rat.
Taj je problem rijeen, Ameni. Predamo li pedalj zemlje Hetitima,

sve e nae dosadanje bitke biti uzaludne. Otpustiti kraljicu znailo

bi otvoriti vrata barbarstvu. Izet ne snosi nikakvu odgovornost u
ovom sluaju; odgovoran je iskljuivo Hatuil.

16
Ledena kia padala je nad Hatuom; povorka efa egipatske
diplomacije bila je spremna za polazak. Profinjena i uzviena u
svojoj crvenoj haljini s trakicama, ne obazirui se na hladnou,
carica se dola pozdraviti s Asom.
- Car je pao u postelju - ree ona.
- Nadam se da nije nita ozbiljno?
- Obina groznica koja e brzo proi.
- Poelite mu brz oporavak, Velianstvo.
- ao mi je da su pregovori zavrili neuspjehom - izjavi Putuhepa.
- Meni takoer, Velianstvo.
- Moda Ramzes na kraju popusti?
- Nemojmo se uzalud nadati. Ostaju vam samo dvije mogunosti:
nekakvo udo i... vi sami. Zar ne biste mogli utjecati na
nepopustljivost vaeg supruga?
- Do sada mi nije polo za rukom. Ali bit u uporna.
- Velianstvo, elio bih vam rei... Ne, nije vano.
- Sluam vas.
Zar bi Aa smio usuditi se priznati hetitskoj carici da je, od svih
ena koje je u ivotu sreo, ona jedina koju bi poelio za enu? Bilo
bi to krajnje neumjesno s njegove strane.
Aa uputi dug pogled Putuhepi, kao da je elio zauvijek sauvati
uspomenu na to nedostino bie. Potom se pokloni.
- Ne odlazite potiteni, Aa; napravit u sve ne bismo li izbjegli ono
najgore.
- Ja takoer, Velianstvo.
Kad je povorka odmaknula prema jugu, Aa se vie nije okrenuo.
tu
Setau se osjeao arobno. Izaao je iz sobe ne budei Lotus ije je
nago tijelo i dalje izazivalo njegovu poudu. Zastao je na trenutak,

poslije ega je krenuo prema laboratoriju. Otrov rogate zmije koji je

prikupljen tijekom noi treba obraditi preko dana; krotitelj zmija, i
uz obaveze u nubijskoj provinciji, nije zaboravljao pravila svog
posla.
Mlada je sluavka koja je nosila posluavnik s voem pretrnula.
Zatekavi Setaua kao od majke roenog, ostala je toliko
prestravljena da nije mogla ni bjeati; nije li ovaj ovjek arobnjak
koji davi otrovnice bez straha da e ga one ugristi?
- Gladan sam, mala; donesi mi suene ribe, mlijeka i svjeeg kruha.
Drhtei, sluavka pouri posluati ga. Setau izae u vrt i isprui se
na travi ne bi li se natopio mirisom zemlje. Jeo je slasno, a zatim,
pjevuei pjesmicu namijenjenu samo upuenim uima, krene
prema dijelu palae namijenjenom istraivaima.
Nedostajala mu je njegova uobiajena odjea, tunika od antilopine
koe, prepuna protuotrova za zmijske ugrize. Te je proizvode
trebalo oprezno koristiti radi opasnosti da lijek ne izazove vee zlo
nego dobro. Zahvaljujui toj pokretnoj ljekarni, Setau je bio u
mogunosti boriti se protiv mnogih bolesti.
Prije no to e zagrliti Lotus, odloio je tuniku na stolicu. Ne, nije
bilo tako... Ostavio ju je u drugoj prostoriji. Setau pregleda
predsoblje, malu prostoriju sa stupovima, kupaonicu, mjesta za
odmor.
I sve to uzalud.
Posljednja mogunost: spavaa soba. Pa, da, naravno... Mora da je
tu spustio svoju vrijednu tuniku.
Lotus se budila; Setau joj njeno poljubi grudi.
- Reci mi, draga... gdje si ostavila moju tuniku?
- Nikada ne diram tvoju tuniku.
Uzrujan, Setau stane prevrtati po sobi, ali bezuspjeno.
- Nestala je - zakljui.
Seramana se nadao da e ga, ovoga puta, Ramzes povesti sa sobom
u borbu protiv Hetita. Ve godinama je stari pirat prieljkivao
mogunost da ree grkljane anatolijskim barbarima i da im odsijeca
ruke kako bi ih poslije prebrojavao. Kad se kralj borio u bitci kod
Kadea, sardinski div je dobio naredbu da ostane u Pi-Ramzesu i da
se pobrine za sigurnost kraljevske obitelji; od tada je obuio

dovoljan broj ljudi koji e biti sposobni izvravati taj zadatak i sada
je razmiljao iskljuivo o odlasku u boj.
Sard, koji se uvjebavao u vojarni, ostao je zateen Se-tauovim
iznenadnim upadom; njih dvojica se nisu uvijek ba najbolje slagali,
ali su vremenom nauili meusobno se potovati i znali su da im je
zajednika vjernost Ramzesu.
Stari je gusar prestao udarati u drvenu lutku na kojoj je isprobavao
silinu svoje ake.
- Neto te mui, Setau?
- Ukradeno mi je moje najvee blago: tunika s lijekovima.
- Sumnja na nekoga?
- Vjerojatno neki ljubomorni lijenik; a nee znati alj ni to raditi s
tim!
- Moe li biti odreeniji?
- Naalost, ne mogu!
- Netko ti eli nauditi zato to ima previe utjecaja u Nubiji. Ni na
dvoru nisi ba omiljen.
- Moramo pretraiti palau, plemike vile, radionice, i...
- Smiri se, Setau! Zaduit u dvojicu ljudi da se za to pobrinu, ali
mora imati na umu da je vrijeme ope mobilizacije, i da tvoja
tunika nije na prvom mjestu.
- Zna li koliko je ljudi spaeno zahvaljujui njoj?
- Znam ja sve to, ali bolje bi bilo da nabavi drugu!
- Lako je rei. Navikao sam se na nju.
- Ma hajde, Setau! Dosta prie; poi sa mnom na pie! Onda emo
otii kod najboljeg koara u gradu. Kad tad, treba promijeniti
vlastitu kou!
- Moram saznati tko je odgovoran za ovu krau.
Ramzes zavri s itanjem posljednjeg Merneptahovog izvjetaja. Bio
je kratak i jasan. Njegov je mlai sin dokazivao da je izuzetno
sposoban. Kad se Asa vrati iz Hetitije, faraon e zapoeti posljednje
pregovore s Hatuilom. Ali, car se nee dati prevariti i, kao i kralj
Egipta, iskoristit e to vrijeme za pripremu svoje vojske za borbu.
Elitne egipatske trupe bile su u boljem stanju nego to je Ramzes
oekivao; bit e jednostavno uposliti prekaljene ratnike i ubrzati
pripremu mlaih regruta. to se naoruanja tie, bit e brzo

nadoknaeno, zahvaljujui ubrzanoj proizvodnji. asnici koje je

Merneptah postavio s RamzesOvim odobrenjem osposobit e
vojnike koji e biti u stanju iz sukoba s He-titima izai kao
pobjednici.
Kad Ramzes bude stao na elo vojske koju e povesti na sjever,
izvjesnost pobjede raspalit e srca njegovog ljudstva. Hatuil grijei
to odustaje od mira; Egipat ne samo da e se boriti za svoj
opstanak, ve e preuzeti inicijativu ne bi li iznenadio anatolijske
ratnike. Ovoga puta, Ramzes e se dokopati kadeke tvrave.
Neki strah je, meutim, stezao kraljevo srce; kao da nije bio siguran
to je najbolje napraviti; Nefertari vie nije bila ovdje da mu osvijetli
put, stoga je morao pitati boanstvo za savjet.
Ramzes zapovjedi Seramani da pripremi jedan brzi brod za
Hermopolis koji se nalazio u Srednjem Egiptu. Tek to je faraon
krenuo preko mostia, pojavi se Hjepa Izet.
- Smijem li poi s tobom? - upita moleivo.
- Ne, imam potrebu biti sam.
- Ima li vijesti od Ae?
- Uskoro e se vratiti.
- Ti zna to mislim, Velianstvo; zapovjedi, i ja u se pokoriti. Srea
Egipta vanija je od mene.
-Zahvalan sam ti na tome, Izet; ali ta e se srea raspriti poklekne li
Egipat pred nepravdom. Bijelo jedro je odmicalo prema jugu.
Na granici pustinje, blizu nekropole gdje je poivala dua velikog
sveenika boga Tota, rasla je ogromna dum-pal-ma, znatno vea od
ostalih. Legenda govori da se Tot, sredite boanske svjetlosti i
gospodar svetog jezika, prikazivao na ovom mjestu svojim
vjernicima koji su uvali jezik od beskorisnih rijei. Ramzes je znao
da je bog pisara bio izvor snage za utljive, izvor nedostupan
brbljivcima. Kralj je cijeli dan i cijelu no proveo pod kronjom
palme ne bi li se oslobodio uskovitlane bujice misli koje su ga
proganjale.
U zoru, prodoran krik pozdravi raanje sunca.
Na manje od tri metra od Ramzesa stajao je ogroman majmun,
pavijan iskeene vilice. Faraon izdri njegov pogled.
Otvori mi put, Tote, ti koji poznaje tajne neba i zemlje. Ti si

otkrio Zakon bogovima i ljudima, ti si uobliio silovite rijei. Pokai

mi pravi put, put koji e biti dobar za Egipat.
Pavijan se uspravi. Onako velik, nadvisivi Ramzesa, podigne ape
ka suncu, u znak oboavanja. Kralj napravi isti pokret, on ije su oi
mogle gledati izravno u svjetlost, a da ne izgore.
Totov glas zaori se s neba, iz dum-palme i babunovog grla; faraon
ga pohrani u svoje srce.
Kia danima nije prestajala, a gusta magla oteavala .je kretanje
povorke egipatskog diplomata. Aa se divio mazgama koje su,
unato teretu od sedamdeset kilograma, hodale postojanim
korakom, bez obzira na loe vrijeme. Egipat je u njima gledao jednu
od inkarnacija boga Seta ija je snaga bila neiscrpna; bez mazgi ne bi
bilo napretka.
Aa je urio to prije napustiti sjevernu Siriju, prijei Feniciju i to
bre doi do egipatskih protektorata. Putovanja su mu obino bila
zabavna; ali ovo posljednje bilo je nalik na breme koje je s mukom
nosio. Krajolici su ga zamarali, planine su mu kvarile raspoloenje,
rijeke su mu izazivale crne misli.
Za vojniki dio povorke bio je zaduen jedan veteran koji je
pripadao spasiteljskoj vojsci koja je pritekla Ramzesu u pomo kad
se sam borio s Hetitima, u bitci kod Kadea. Ovaj je ovjek dobro
poznavao Au i iznimno ga je cijenio; njegovi podvizi kao tajnog
agenta i njegovo poznavanje terena bili su dostojni potovanja.
Ministar vanjskih poslova bio je poznat i kao ugodna osoba
izvanredne elokvencije; ali od samog polaska na put, bio je mraan i
utuen.
Prilikom pauze za odmor, u jednoj krmi gdje su se stoka i ljudi
grijali, veteran je sjeo pokraj Ae.
- Da niste bolesni?
- Samo umoran, nita drugo.
- Nosite loe vijesti, zar ne?
- Mogle bi biti i bolje, ali dok je Ramzes na vlasti, stanje nee biti
beznadno.
- Dobro ja poznajem Hetite: to su nasilnici i osvajai. Ovih nekoliko
godina primirja uinile su ih jo ratobornijima.

- Niste u pravu; na e svijet moda propasti zbog jedne ene.

Nema dvojbe, drukija je od ostalih, budui je prva kraljevska
supruga. Ramzes je u pravu: ne treba raditi nikakve ustupke kad su
temelji nae civilizacije u pitanju.
- Eto malo diplomatskog jezika!
- Vrijeme mirovine se pribliava. Dao sam si rije da u podnijeti
ostavku onog trenutka kada mi putovanja postanu naporna i
dosadna; taj je dan doao.
- Kralj nikada nee pristati odvojiti se od vas.
- Tvrdoglav sam jednako kao i on, i trudit u se pobijediti u tom
natezanju; mnogo je lake nai zamjenu za mene nego to on misli.
Kraljevski sinovi" nisu tek obini dvorjani, neki od njih pokazali su
se izvanredni u slubi Egipta. Kada ovjek koji se bavi mojim
poslom prestane biti radoznao, treba se povui. Vanjski me svijet
vie ne zanima, elim jo jedino sjediti u hladu palme i promatrati
Nil kako tee.
- Ne mislite li da je to samo privremeni zamor? - upita veteran.
- Pregovori i prie me vie ne zanimaju. Moja odluka je neopoziva.
- I za mene je ovo posljednje putovanje. Konano, mir.
- Gdje vi ivite?
- U jednom selu blizu Karnaka; majka mi je vrlo stara, bit u sretan
ako joj budem uljepao starost.
- Jeste li oenjeni?
- Ne, nisam imao vremena za to.
- Ni ja takoer. - ree Aa zamiljeno.
- Vi ste jo mladi.
- Najvie bih elio doekati da starost ugasi moju strast prema
enama; do tada u hrabro podnositi posljedice svoje slabosti.
Nadajmo se da e mi Svevinji sud oprostiti.
Veteran zapali vatru uz pomo kremena i suhih granica.
- Imamo odlino sueno meso i dobro vino.
- Pehar vina e mi biti dovoljan.
- Gubite apetit?
- Izgubio sam poneto apetita. Moda je to poetak mudrosti?
Kia konano prestane.
- Mogli bismo poi.

- Stoka i ljudi su umorni - primijeti veteran. - Kad se budu dobro

odmorili, bre e napredovati.
- Odspavat u malo - ree Aa, znajui pritom da nee imati sna.
Povorka proe kroz hrastovu umu koja je natkriljivala strmu liticu
punu otrih stijena. Po uskom puteljku moglo se hodati samo jedan
po jedan. Promjenljivo nebo bilo je prekriveno oblacima.
Aa nije mogao odrediti neobian oseaj koji ga je obuzimao.
Uzalud je pokuavao osloboditi ga se mislei na obale Nila, na
sjenoviti vrt vile u Pi-Ramzesu gdje e provoditi svoje dane u miru,
na pse i majmune za koje e konano imati vremena.
Desnu ruku spusti na eljezni bode koji mu je predao Hatuil ne bi
li uznemirio Ramzesov duh. Uznemiriti Ramzesa... Hatuil uope
nije poznavao faraona! Nikada ne bi popustio pod prijetnjom. Asa
poeli baciti ovo oruje niz rijeku, ali nije bode bilo to to e
rasplamsati neprijateljstva.
Jedno vrijeme Aa je smatrao da bi bilo dobro ujednaiti obiaje i
ukloniti razlike medu narodima; sada je bio uvjeren u suprotno. Iz
jednolinosti bi se izrodila udovita, drave bez duha, podinjene
moi i koristoljupci koji e braniti pravo ovjeka kako bi ga lake
guili.
Jedino je Ramzes bio u stanju skrenuti ovjeanstvo sa nizbrdice
kojom se prirodno kree, odvratiti ga od gluposti i lijenosti, i
povesti ga prema bogovima. I ako ivot ovjeanstvu vie ne
ponudi nijednog Ramzesa, ono e nestati u kaosu i krvi
bratoubilakih ratova.
Kako je dobro bilo prepustiti Ramzesu donoenje odluka od
ivotnog znaaja! Sam faraon je bio voen jedino nevidljivim i
onozemaljskim silama. Sam nasuprot boga u svetitu hrama, bio je
sam i nasuprot svog naroda kojem je morao odano sluiti, ne
mislei na vlastitu slavu. Ve tisuama godina faraoni pobjeuju
neprilike i nadilaze prepreke zato to nisu sa ovog svijeta.
Kad bude odloio svoje ministarske torbe, Aa e skupljati stare
tekstove o dvostrukoj prirodi faraona, nebeskoj i zemaljskoj, i tu e
zbirku pokloniti Ramzesu. O njoj e njih dvojica razgovarati, u
smiraj dana, pod lozom ili, pak, na obali neke movare prekrivene
lotosom.

Aa je imao sree, zaista mnogo sree. Biti prijatelj Velikog

Ramzesa, pomagati mu u razotkrivanju zavjera i borbi protiv
opasnosti koja prijeti od strane Hetita. Je li mogao ikada poeljeti
neto uzbudljivije? Stotinu je puta Aa izgubio nadu u sutranjicu,
zbog niskosti, izdaje i osrednjosti duha; sto puta je, meutim,
Ramzesova prisutnost pomogla da sunce ponovno zasija.
Jedno mrtvo drvo.
Visoko drvo, irokog stabla, ispupenog korijenja, izgledalo je,
meutim, neunitivo.
Aa se nasmijeio. Nije li ovo drvo bilo izvor ivota? Pticama je bilo
utoite, insektima hrana. Samo za sebe, bilo je simbol tajanstvene,
nevidljive veze izmeu ivih bia. to su faraoni, ako ne ogromna
stabla koja se uzdiu do neba hranei i titei jedan narod? Ramzes
nikada nee umrijeti, jer ga je njegova uloga, jo za ivota,
primorala da proe kroz vrata onostranog; i jedino je to
natprirodno znanje omoguavalo vladaru da pravilno upravlja
zemaljskim ivotom.
Aa nije osobito esto odlazio u hramove; ali je stajao uz Ramzesa i
tako, putem osmoze, otkrivao neke od tajni koje je Ramzes
poznavao i uvao. Moda je Ramzesov ministar ve bio umoran i
od svog mirnog penzionerskog ivota, i prije negoli ga je proivio;
zar ne bi bilo uzbudljivije napustiti vanjski svijet i zapoeti
redovniki ivot i tako spoznati drugu vrstu uzbuenja, onu
duhovnu?
Staza je bivala strmija i Ain se konj muio. Jo samo jedan tjesnac i
silazi se prema Kanaanu, na put koji vodi ka sjeveroistonoj granici
egipatske Delte. Dugo je Aa odbijao priznati da bi se zadovoljio
jednostavnom sreom na zemlji u kojoj je roen, daleko od
previranja i strasti. Onog jutra kada je krenuo na put, pogledavi se
u ogledalo, Aa je u kosi primijetio prvu sijedu vlas; ispred njega
bijelio se snijeg anatolijskih planina. Nedvosmisleni znak da je
starost, koje se toliko bojao, pobijedila.
I sam je znao da mu je tijelo iscrpljeno brojnim putovanjima,
nebrojenim opasnostima i neizvjesnim pustolovinama. Neferete,
glavna lijenica kraljevstva, zasigurno e ga uspjeti osloboditi nekih
bolova i usporiti propadanje, ali Aa nije, kao Ramzes, raspolagao

energijom koja se obnavljala kroz obrede. Diplomat je nadilazio

svoju mo i njegovo je vrijeme bilo gotovo na izmaku.
Iznenada se zauo krik na smrt ranjenog ovjeka. Aa zaustavi
konja i osvrne se. Uslijedili su i drugi krici koji su dolazili s prednje
strane. Dole nie, vodila se borba, i letjele su strijele odapinjane iz
kronji hrastova.
S obje strane puta nadirali su Libijci i Hetiti, naoruani kratkim
maevima i kopljima.
Polovica egipatskih vojnika usmrena je za svega nekoliko minuta;
preivjeli su uspjeli ubiti nekoliko napadaa koji su bili daleko
brojniji.
- Bjeite! - povika veteran Ai. - Samo ravno, pourite! Asa nije
oklijevao. Izvukao je eljezni bode i zario ga
u jednog od libijskih strijelaca, prepoznatljivog po dva pera u kosi
koja su bila uvezana crno-zelenom trakom. Jednim irokim
pokretom Egipanin mu je prerezao grkljan.
- Pazite, paz...
Veteranovo se upozorenje izgubilo u hropcu. Teki ma u rukama
dugokosog demona ija su prsa prekrivala rie dlake upravo mu je
popola rasjekao lubanju.
U istom trenutku jedna strijela pogodi Au u lea. Dah mu se
prekinuo, i voa egipatske diplomacije je pao na vlano tlo.
Znakova otpora vie nije bilo. Demon se priblii ranjeniku.
- Uri-Teup...
- Tako je, Aa, ja sam pobjednik! Napokon ti se mogu osvetiti,
prokleti diplomatu, ti koji si zasluan mojoj propasti! Ali, ti si samo
jedna prepreka na mom putu. Sada je red na Ramzesa. Na Ramzesa,
koji e povjerovati da je ovo maslo one kukavice Hatuila! Kako ti
se ini moj plan?
- Kukavica... si ti.
Uri-Teup se doepa eljeznog bodea i zarije ga u Ai-ne grudi.
Pljaka je ve zapoela; ako se Hetit ne bude umijeao, Libijci e se
meusobno pobiti.
Aa nije imao dovoljno snage da svojom krvlju ispie Uri-Teupovo
ime. Crpei i posljednju kap svoje umirue energije, ispisao je jedan

jedini hijeroglif na svojoj tunici, na mjestu gdje mu je bilo srce, pa

izdahne.
Ramzes e razumjeti ovaj hijeroglif.
18
Palaa je utonula u tiinu. Istog asa kad se vratio iz Hermopolisa,
Ramzes je shvatio da se upravo dogodila tragedija. Dvorjana nije
bilo nigdje, administrativno se osoblje povuklo u radne prostorije.
- Potrai Amenija - zapovjedi kralj Seramani. - ekam vas na terasi.
S vrha palae Ramzes je promatrao prijestolnicu iji je jedan od
graditelja bio Mojsije. Bijele kue sa proeljima od tirkiza drijemale
su pod palmama; prolaznici su avrljali po vrtovima, pokraj vode;
visoki jarboli oriflama, koji su grlili stupove, potvrivali su
boansku prisutnost.
Bog Tot od monarha je zatraio da ouva mir, pod cijenu najveih
rtvi; u labirintu ambicija, trebalo je pronai pravi put kojim e se
zaobii nesree i pogibli. Proirivi kraljevo srce, bog Znanja mu je
poklonio novu volju; sin boga Raa, Sunce, koje je bilo inkarnacija
boanske svjetlosti, bilo je i utjelovljenje Tota, nono sunce.
Ameni je bio bljei no obino; u oima mu se vidjela neizmjerna
alost.
- Barem e se ti usuditi rei mi istinu!
- Aa je mrtav, Velianstvo. Ramzes ostane miran.
- U kakvim je okolnostima umro?
- Njegova povorka je napadnuta. Jedan je pastir pronaao leeve i
obavijestio kanaansku policiju. Na mjestu dogaaja jedan od njih je
prepoznao Asu.
- Je li njegovo tijelo slubeno identificirano?
- Da, Velianstvo.
- Gdje se sada nalazi?
- U jednoj tvravi, s ostalim lanovima diplomatske povorke.
- Ima li preivjelih?
- Nema.
- Svjedoka?
- Nema svjedoka.
- Neka Seramana ode na mjesto zloina, neka otkrije i najmanji trag

i donese Aine i posmrtne ostatke njegovih pratitelja. Poivat e u

egipatskoj zemlji.
Sardinski div i mala grupa najamnika zamijenili su nekoliko konja
ne bi li uspjeli to prije domoi se tvrave i vratiti se natrag istom
brzinom. im je stigao u Pi-Ramzes, Seramana je Aino tijelo
predao mumifikatoru koji ga je okupao, namirisao i preparirao prije
no to e biti predano faraonu.
Ramzes je svog prijatelja uzeo na ruke i poloio na krevet, u jednoj
od dvorskih soba.
Aino lice bilo je vedro. Umotan u bijeli pokrov, izgledao je kao da
spava.
Pokraj njega su stajali Ramzes, Ameni i Setau.
- Tko ga je ubio? - upita Setau, ije su oi bile zakrvavljene od suza.
- Saznat emo - obea kralj. - Oekujem Seramanin izvjetaj.
- Njegovo vjeno prebivalite je sagraeno - dometne Ameni. - Sud
ljudi bio mu je sklon, bogovi e ga oivjeti.
- Moj sin Kha vodit e obred i izrei drevne obrasce za uskrsavanje.
Ono to je zapoeto na zemlji, bit e nastavljeno u vjenosti; Aina
odanost zemlji titit e ga od opasnosti drugog svijeta.
- Zadavit u ubojicu vlastitim rukama - procijedi kroz zube Setau. Od sada u samo to imati na pameti.
Seramana stane pred vladara.
- to si otkrio?
- Aa je pogoen strijelom koja se zabola u desnu lopaticu, ali ta
rana nije bila uzrok smrti. Evo oruja koje ga je usmrtilo.
Stari gusar prui Ramzesu eljezni bode.
- eljezo! - uzvikne Ameni. - Zlokobni Hatuilov poklon! To je,
dakle, njegova poruka: ubojstvo egipatskog ambasadora, bliskog
Ramzesovog prijatelja!
Seramana nikada prije nije vidio Amenija tako bijesnog.
- Znamo, dakle, tko je ubojica - zakljui Setau, skamenjen. - ak i da
se Hatuil zakopa u svoju tvravu, nai u ga i baciti njegov les s
vrha zidina.
- Ne bih se u potpunosti sloio - ree Seramana.
- Grijei, vidjet e da u uspjeti!

- Ne sumnjam u tvoju elju za osvetom, Setau, ve u to tko je

ubojica.
- Nije li ovaj eljezni bode hetitski?
- Nema sumnje da je, ali pronaao sam jo jedan trag. Seramana
pokaza jedno slomljeno pero.
- Pa, to je ratniko obiljeje Libijaca!
- Libijci udrueni s Hetitima... Nevjerojatno!
- Kada se sile zla odlue ujediniti, nita nije nemogue - doda
Ameni. - Sve je jasno: Hatuil je izabrao put nasilja. Njegov jedini
cilj, kao i njegovih prethodnika, jest unititi Egipat, i spreman je
udruiti se i s demonima iz pakla!
- Drugi zakljuak do kojeg sam doao - nastavi Seramana - je da je
u povorci bilo malo putnika. Napadaa je moglo biti etrdeset,
pedeset najvie. Radi se o bandi koja je postavila zasjedu, a ne o
regularnoj vojsci.
-To je samo tvoje nagaanje - primijeti Ameni.
- Ne, to je injenica; kada smo ispitali okoli, izuzetno uzak put,
tragove koje su ostavili konjanici, nije bilo nikakve sumnje u to.
Uvjeren sam da u blizini nije bilo nijednih hetitskih kola.
- to se time mijenja? - upita Setau. - Hatuil je nekom razbojniku
zapovjedio da pogubi Asu lijepim darom za Ramzesa, tim
prokletim eljeznim bodeom! Budui da faraon odbija oeniti se
njegovom keri, car Hetitije ubija jednog od njegovih najbliih
prijatelja, ovjeka koji je za mir i dijalog. Nitko ne moe promijeniti
duh jednog naroda; Hetiti e zauvijek ostati nepopravljivi barbari.
- Velianstvo - izjavi Ameni ozbiljnim tonom - uasavam se nasilja i
prezirem rat. Ali, ostaviti jedan ovakav zloin nekanjenim bila bi
neoprostiva nepravda. Sve dok Hetitija ne bude slomljena, Egipat
e biti u smrtnoj opasnosti. Aa je dao svoj ivot da bi nam na to
ukazao.
Ne odajui nikakve osjeaje, Ramzes je paljivo sluao.
- Ima li jo togod, Seramana?
- To je sve, Velianstvo.
- Aa nije ostavio nikakvu poruku na zemlji?
- Nije imao vremena; udarac bodeom bio je krajnje silovit i smrt je
nastupila brzo.

- Njegova prtljaga?
- Ukradena.
- Njegova odjea?
- Mumifikator ju je skinuo.
- Donesi mi je.
- Ali... vjerojatno ju je unitio!
- Donesi mi je, i to odmah.
Seramana se prestraio kao nikada u ivotu. Zato mu je toliko stalo
do jedne tunike i ogrtaa umrljanog krvlju?
Sard trei izae iz palae, skoi na konja i galopirajui odjaha
prema selu u kojem su ivjeli mumifikatori, smjetenom izvan
grada. Gazda mumifikatora ve je pripremio Ain le za posljednji
zemaljski susret faraona s njegovim prijateljem.
- Ainu odjeu - povika Sard.
- Nije vie kod mene - odgovori mumifikator.
- to si s njom napravio?
- Pa... kao i obino, dao sam je bjeliocu iz sjevernog predgraa.
- Gdje stanuje?
- U zadnjoj kui na kraju ulice, pokraj kanala. Sardinski gorostas
pohita to je bre mogao; tjerao je
konja da preskae zidie, da juri kroz vrtove i probija se kroz
uliice, uz prijetnju da poobara prolaznike. Ubrzo dojaha do
krivudave ulice ne usporavajui.
Stigavi do posljednje kue, povue uzde ne bi li zaustavio konja
okupanog u znoju i stane lupati po kapcima.
- Bjelioe! Otvori jedna ena.
- Na kanalu je. Radi.
- Ostavivi konja, Seramana potra prema kanalu koji je sluio za
pranje prljave odjee i plahti. Zgrabi za kosu ovjeka koji je upravo
poinjao sapunati Ainu tuniku.
Na ogrtau su bili tragovi krvi. Na tunici takoer, ali primjetno
drukiji: drhtavim pokretom Aa je ispisao nekakav znak.
- To je hijeroglif. - zakljui Ramzes. - to pie, Ameni?
- Ispruene ruke, dlanovi otvoreni ka zemlji... Znak negacije.
Ne"... I ja itam isto to i ti.
- Poetak imena ili rijei... to je Aa elio rei? Setau, Ameni i

Seramana ostali su nepomini. Ramzes

je razmiljao.
Ai je, prije nego to e izdahnuti, ostalo svega nekoliko sekundi,
stoga je mogao napisati samo jedan hijeroglif. Pretpostavio je kakve
emo zakljuke donijeti: krivac za ovaj nevjerojatan zloin moe biti
samo Hatuil, zbog ega mu moram, istog trenutka, objaviti rat.
Dakle, Aa je izgovorio svoju posljednju rije ne bi li sprijeio
tragediju. Ne". Ne, pravi krivac nije Hatuil.
Pogreb egipatskog efa diplomacije bio je velianstven. Odjeven u
panterinu kou, Kha je obavio obred otvaranja oiju, uiju i usta na
sarkofagu od pozlaene bagremovine u koji je bilo poloeno Aino
tijelo. Ramzes zatvori vrata vjenog prebivalita.
Kad se tiina spustila na nekropolu, kralj ostane sam u kapeli ija su
vanjska vrata bila otvorena. Bio je prvi koji ispunjava sveeniku
obavezu prema kau svog pokojnog prijatelja, poloivi na rtvenik
lotosov cvijet, irise, svje kruh i pehar vina. Od sada e, svakoga
dana, jedan sveenik po nalogu palae donositi darove i odravati
Ain vjeni dom.
Mojsije je krenuo za svojim snom, Aa na drugi svijet, krug
prijatelja iz djetinjstva bio je sve ui. Ponekad bi Ramzes zaalio
zbog svoje preduge vladavine propraene mranim i bolnim
trenucima. Kao Seti, Tuja i Nefertari, i Aa je bio nezamjenjiv. Ne
vjerujui previe povjerljivim priopenjima, proao je kroz ivot
spretno poput make; njemu i Ramzesu nisu bili potrebni beskrajni
razgovori da bi prozreli najskrivenije tajne onog drugog.
Nefertari i Aa izgradili su mir; bez njihove odlunosti i hrabrosti,
Hetitija nikada ne bi pristala odrei se nasilja. Onaj tko je ubio Au
ne poznaje neunitive veze prijateljstva; ak i u vlastitoj smrti, Aa
je izvukao i posljednju kap snage ne bi li pobijedio la.
Svaki drugi ovjek imao bi pravo svoju bol utopiti u pijanstvu,
pokuati izbrisati svoju alost prisjeajui se, zajedno sa svojim
blinjima, sretnih trenutaka. Svaki ovjek, ali ne faraon.
Od susreta nasamo s Ramzesom, ak i kad se radilo o njegovom
mlaem sinu i vrhovnom generalu vojske, zastajao je dah.
Merneptah je pokuao zadrati prisebnost, znajui da e otac suditi

o njegovim postupcima kao to Tot odmjerava postupke ljudi.

- Oe, elio sam ti rei...
- Nema potrebe, Merneptae. Aa je bio moj prijatelj iz djetinjstva, a
ne tvoj. Rijei utjehe ne mogu ublaiti moju bol. Jedina utjeha jest
vjenost ka, izvan fizike smrti. Je li moja vojska spremna za rat?
- Je, Velianstvo.
- Odsada pa nadalje, nema vie nemarnosti. Svijet e se vrlo
promijeniti, Merneptae; moramo biti pripravni u svako doba kako
bismo se obranili. Budi stalno na oprezu.
- Ako sam dobro razumio, rat je poeo?
- Aa nas je sprijeio da padnemo u zamku i prvi ugrozimo mir s
Hetitijom. Ali taj mir nee dugo potrajati; da bi sauvao ast koju
dri povrijeenom, Hatuil e morati krenuti u osvajanje Kanaana i
estok napad na Deltu.
Merneptah je ostao zaprepaten.
- Mislite li da nam dolikuje... da stvar prepustimo u njegove ruke?
- Mislit e da smo neorganizirani i nesposobni suprotstaviti mu se.
Napast emo ga kad nesmotreno bude krenuo na rukavce Nila i
razbit emo njegove trupe. Hetiti se nee snai na naem terenu.
Merneptah kao da je bio u gru.
- to misli o mom planu?
- Plan je... smion.
- eli rei - opasan?
- Ti si faraon i moram ti se pokoriti.
- Budi iskren, Merneptae.
- Imam povjerenja, Velianstvo, imam povjerenja u tebe, kao i svi
Egipani.
- Budi spreman.
Seramana je slijedio svoj gusarski instinkt. Vjerovao je da Aa nije
poginuo u borbi koju je zapovjedio car Hatuil. A isti taj instinkt
odveo ga je na jedan drugi put: do zvijeri koja je u stanju ubiti kako
bi oslabila Ramzesa i ostavila ga bez dragocjenog, ak nuno
potrebnog, oslonca.
Zato se Sard naao pred vilom gospode Tanit i ekao da Uri-Teup
ode.
Hetit je napustio kuu rano poslije podne i odjahao na crnom konju

s bijelim tokama, prethodno provjerivi prati li ga netko.

Seramana se predstavi uvaru.
- elim razgovarati s gospoom Tanit.
Fenianka primi Sarda u velianstvenu prostoriju s dva stupa koju
su osvjetljavala etiri visoka prozora kroz koje je strujao zrak.
Lijepa je Fenianka smravila.
- Je li ovo slubeni posjet, Seramana?
- Za sada, prijateljski; sljedei e ovisiti o vaim odgovorima,
gospoo Tanit.
- Dakle, ovo je sasluanje.
- Ne, nego obian razgovor s jednom kvalitetnom os< bom koja je
krenula krivim putem.104RAMZES: POD BAGREMOM HA ZAPADU
- Ne razumijem.
- Dakako da me razumijete. Upravo se dogodilo neto strano: Aa,
ministar vanjskih poslova, ubijen je na povratku iz Hetitije.
- Ubijen...
Tanit je problijedjela. Dovoljno je bilo da pozove u pomo da bi se
otarasila Seramane. etiri Libijca skrivena u kui, istog trenutka bi
uklonili Sarda. Ali, nestanak efa Ramzesove osobne garde doveo bi
do istrage, i Tanit bi bila samljevena u sudskom rvnju. Ne, mora se
oduprijeti.
- Zahtijevam detaljan raspored aktivnosti vaeg mua, Uri-Teupa,
u posljednja dva mjeseca.
- Najvei dio vremena proveo je u ovoj kui jer smo jako zaljubljeni.
Kad izae, ode do krme ili ee po gradu. Tako smo sretni zajedno!
- Kada je napustio Pi-Ramzes a kada se vratio?
- Otkad smo se vjenali, nije odlazio iz prijestolnice u kojoj doista
uiva. Tako polako zaboravlja svoju prolost. Zahvaljujui naem
spoju, postao je faraonov podinjeni, poput mene ili vas.
- Uri-Teup je zloinac - tvrdio je Seramana. - Prijeti vam i
zlostavlja vas. Ako mi kaete istinu, stavit u vas pod svoju zatitu,
a pravda e vas osloboditi od njega.
Na trenutak, Tanit je poeljela istrati u vrt. Seramana bi krenuo za
njom, a ona bi mu otkrila prisutnost Libijaca i bila bi opet slobodna.
Ali, vie nikad ne bi vidjela Uri-Teupa! Nije imala snage oduprijeti

se takvom ljubavniku.
Dok je bio odsutan, razboljela se; bio joj je potreban kao droga.
Zahvaljujui Uri-Teupu, Tanit je dobivala istinsko zadovoljstvo,
zadovoljstvo koje je bilo vrijedno svake rtve.
- ak i ako me odvuete na sud, Seramana, ja neu promijeniti svoje
izjave.
- Uri-Teup e vas unititi, gospoo Tanit.
Ona se nasmije, pomislivi na ljubavna pijanstva koja je doivjela
nekoliko minuta prije dolaska Sarda.
- Ako va popis besmislenih optubi time zavrava.
- elio bih vas spasiti, gospoo Tanit.
- Ali, ja nisam u opasnosti.
- Kad budete odluili, javite mi se.
Ona drsko rukom prijee preko ogromne sardove mi- Vi ste lijep ovjek... teta za vas da sam zauzeta.
Sa zlatnom ogrlicom na kojoj je visio lapis-lazuli, s narukvicom od
tirkiza oko glenjeva i zglobova, odjevena u plisirani kraljevski lan i
ruiasti ogrta, s krunom iz koje su se uzdizala dva visoka pera,
velika kraljevska supruga, lijepa Izet, polako je, na kolima, prolazila
avenijama Pi-Ramzesa. Koija je izabrao mirne konje, ija su lea
prekrivale arene tkanine, a glave ukraavale perjanice od nojevih
pera obojenih u plavo, crveno i uto.
Bio je to velianstven prizor. Vijest o kraljiinom prolasku brzo se
proirila i uskoro je gomila nagrnula kako bi je vidjela. Djeca su
pred konje bacala lotosove latice, a povici oduevljenja odjekivali su
na sve strane. Vidjeti izbliza kraljicu bilo je jamstvo za sreu.
Glasine o ratu bile su zaboravljene, i svi su podupirali Ramzesovu
odluku: ne treba otpustiti lijepu Izet, bez obzira na posljedice koje bi
ta odluka mogla izazvati.
Odgajana u plemikim krugovima, lijepa Izet se veselila ovom
susretu s narodom, koji su inili svi drutveni slojevi i kulture; svi
stanovnici Pi-Ramzesa pokazivali su prema njoj naklonost.
Usprkos negodovanju koijaa, kraljica je zahtijevala da posjeti
etvrti najniih klasa gdje je naila na topao prijem. Kako je lijepo

biti voljen!
Po povratku u palau, lijepa Izet se ispruila na krevetu, kao
opijena. Toliko je bila ispunjena povjerenjem naroda, koji je bio pun
nade i vjere u sretnu budunost. Izaavi iz svoje ahure, lijepa Izet
naposljetku je otkrila zemlju ija je bila kraljica.
Tijekom veere, na koju su bili pozvani svi upravitelji provincija,
Ramzes im je priopio neizbjenost sukoba. Svi su primijetili da
lijepa Izet zrai; iako se nije mogla usporeivati s Nefertari, postala
je dostojna svog poloaja i izazivala je potovanje starih dvorjana.
I jednima i drugima uputila je rijei utjehe: Egipat se ne mora bojati
Hetitije, a zahvaljujui Ramzesu prebrodit e sve tekoe.
Upravitelje provincija taknule su kraljiine rijei.
Kada su Ramzes i Izet ostali sami, na terasi s koje se video cijeli
grad, Ramzes ju je njeno privio uz sebe.
- Dostojanstveno si ispunila svoju obavezu, Izet.
- Jesi li napokon ponosan na mene?
- Nisam pogrijeio odabravi te za veliku kraljevsku suprugu.
- Jesu li pregovori s Hetitijom definitivno prekinuti?
- Spremni smo za borbu.
Lijepa Izet spusti glavu na Ramzesovo rame.
- to god da se dogodi, ti e pobijediti.
20
Kha nije skrivao svoju uznemirenost. - Rat... Zato rat?
- Da bi se spasio Egipat i da bi ti imao priliku pronai knjigu
mudrosti - odgovori Ramzes.
- Je li doista nemogue ostvariti dogovor s Hetitjom?
- Njihove se trupe pribliavaju provincijama pod naom upravom.
Vrijeme je da pokaemo snagu; polazim s Mer-neptahom, a tebi
povjeravam upravu nad kraljevstvom.
- Oe! Nisam u stanju zamijeniti te, ak ni na kratko vrijeme.
- Vara se, Kha; uz Amenijevu pomo, uspjet e ispuniti zadatak
koji ti povjeravam.
- A... ako budem grijeio?
- Vodi rauna o srei naroda i izbjei e pogreke.
Ramzes se popeo na dvokolicu kojom e sam upravljati, predvodei

ljudstvo koje je namjeravao rasporediti po svim stratekim tokama

Delte i sjeveroistone granice. Iza njega su bili Merneptah i generali
etiriju armija.
U trenutku kada se kralj spremao dati znak za polazak, jedan je
konjanik dojurio u dvorite vojarne.
Seramana je skoio na zemlju i potrao prema Ramze-sovim kolima.
- Velianstvo, moram razgovarati s vama!
Faraon je Sardu zapovjedio da se pobrine za sigurnost palae. Bio je
svjestan da je obmanuo diva koji je elio ubijati Hetite; ali tko bi ga
drugi mogao zamijeniti u bdijenju nad Kha-om i lijepom Izet?
- Neu promijeniti svoju odluku, Seramana; ostaje u Pi-Ramzesu.
- Ne radi se o meni, Velianstvo; doite, molim vas! Sard je izgledao
potresen.
- to se dogaa?
- Doite, Velianstvo, doite...
Ramzes zatrai od Merneptaha da obavijesti generale da se polazak
odgaa.
Faraonova kola pratila su Seramaninog konja koji je iao putem
prema palai.
Sobarica, pralja i posluiteljica skrueno su kleale u hodniku i
plakale.
Seramana stane kraj vrata Izetine sobe. U Sardovom pogledu
vidjele su se alost i uznemirenost.
Ramzes ue.
Miris ljiljana ispunjavao je sobu obasjanu podnevnim suncem.
Lijepa Izet, odjevena u bijelu sveanu haljinu, s krunom od tirkiza u
kosi, leala je na krevetu, ruku poloenih uz tijelo i irom otvorenih
oiju.
Na njezinom nonom stoliu od javorovog drveta nalazila se tunika
od antilopine koe. Setauova odjea koju je ukrala iz njegovog
laboratorija.
- Izet...
Lijepa Izet, prva Ramzesova ljubav, Khaova i Mernep-tahova
majka, velika kraljevska supruga zbog koje se spremao krenuti u
rat... Njezine su oi gledale u drugi svijet.
- Kraljica je izabrala smrt kako bi se izbjegao rat - objasni Seramana.

- Popivi otrove kojima je Setauova tunika bila prepunjena, prestala

je biti preprekom miru.
- O emu to govori, Seramana?! - Ameni uzme rije.
- Kraljica je ostavila poruku. Ja sam je proitao i zamolio Seramanu
da ti je prenese.
U skladu s obiajem, Ramzes nije zatvorio oi pokojnice; na drugi
svijet trebalo je prijei bistrog pogleda i vedrog lica.
Pokopana u Dolini Kraljica, lijepa Izet je poivala u grobnici
skromnijoj od Nefertarine. Ramzes je osobno obavio obred
uskrsavanja nad mumijom. O kultu kraljiinog ka brinut e
sveenici i sveenice, odreeni da odravaju uspomenu na nju.
Na sarkofag velike kraljeve supruge faraon je poloio granu
sikomore koju je zasadio u vrtu svoje vile u Memphisu, kada mu je
bilo sedamnaest godina. Ova uspomena na mladost razvedrit e
duu Izet.
Po zavretku obreda, Ameni i Setau zatraili su prijem kod
Ramzesa. Ne odgovorivi na njihov zahtjev, kralj se popeo na brdo.
Setau je pohitao za njim, a Ameni je, premda krhkog zdravlja,
uinio isto.
Od pijeska, ljunkovite padine i brzine koju je Ramzes nametnuo,
Ameniju su gorjela plua. Psovao je cijelim putem, ali je ipak uspio
dovui se do vrha s kojeg je kralj promatrao Dolinu Kraljica i
prebivalita Nefertari i lijepe Izet.
Setau je utio uivajui u predjelu koji se pred njim prostirao.
Zadihan, Ameni se spustio na jednu stijenu i rukavom obrisao znoj
sa ela.
Usudio se prekinuti kraljevo razmiljanje.
- Velianstvo, potrebno je urno donijeti neke odluke.
- Nita ne moe biti vanije od promatranja zemlje koju vole
bogovi. Oni su razgovarali, i njihov glas postao je nebo, planina,
voda i zemlja. U crvenoj zemlji Seta iskopali smo grobnice, ija se
soba uskrsnua kupa u praoceanu koji okruuje svijet.
Odravanjem obreda uvamo energiju prvog jutra, a naa
domovina uskrsava svakoga dana. Sve drugo je nevano.
- Da bi se uskrsnulo, za poetak treba preivjeti! Ako faraon
zaboravi na ljude, bogovi e se zauvijek povui u nevidljive

predjele.
Setau je oekivao da e takav kritiki Amenijev ton izazvati otar
Ramzesov odgovor. Ali, kralj je samo nastavio pogledom pratiti
nagli prijelaz izmeu usjeva i pustinje, izmeu svakodnevice i
vjenosti.
- Kakvu si sad zamku smislio, Ameni?
- Pisao sam Hatuilu, caru Hetitije, kako bih ga obavijestio o Izetinoj
smrti. Dok traje alost, nema ni govora o ratnim djelovanjima.
- Nitko nije mogao spasiti Izet - ree Setau. - Popila je preveliku
koliinu supstanci ija je kombinacija smrtonosna. Spalio sam tu
prokletu tuniku, Ramzese.
- Ne smatram te odgovornim; Izet je vjerovala da postupa za
dobrobit Egipta.
Ameni ustane.
- Bila je u pravu, Velianstvo. Kralj se okrene, razjaren.
- Kako se usuuje tako govoriti, Ameni?
- Strah me je tvog bijesa, ali stalo mi je do toga da ti iznesem svoje
miljenje. Izet je napustila ovaj svijet da bi spasila mir.
- to ti misli, Setau?
Poput Amenija, Setau je strepio od Ramzesovog uarenog pogleda.
Ali je znao da mora biti iskren.
- Odbije li prihvatiti poruku lijepe Izet, Ramzese, usmrtit e je po
drugi put. Postupi na nain da njezin rtva ne bude uzaludna.
- A kako bih to trebao postupiti?
- Oeni se hetitskom princezom - izjavi Ameni ozbiljno.
- Sada vie ne postoji prepreka za to - doda Setau. Ramzes stisne
pesnice.
- Imate li vi to srca od granita? Tek to je tijelo Izet poloeno u
sarkofag, a vi se usuujete govoriti o vjenanju!
- Ti nisi udovac koji oplakuje svoju enu - otro e Setau - nego
egipatski faraon koji mora ouvati mir i spasiti svoj narod. Njemu
nisu vani tvoji osjeaji, tvoja radost ili alost; on eli imati vladara
koji e ga voditi dobrim putem.
- Jedan faraon u zajednici s Hetitkom... nije li to zastraujue?
- Naprotiv - procijeni Ameni. - To je najuvjerljiviji mogui nain da
se konano uvrsti veza izmeu dva naroda. Ako pristane na to

vjenanje, utvara rata bit e daleko dugi niz godina. Pomisli samo
koliko e tvoj otac Seti i tvoja majka Tuja slaviti meu zvijezdama.
A da i ne spominjem Au koji je dao svoj ivot za izgradnju trajnog
mira.
- Postao si opasan govornik, Ameni.
- Ja sam samo obian pisar krhkog zdravlja i prosjene pameti, ali
imam tu ast da prinosim sandale Gospodaru Dviju Zemalja. I ne
elim da one opet budu umrljane krvlju.
- Zakon ti namee vladavinu uz kraljicu - podsjeti Setau. - Izabere
li tu strankinju, dobit e najljepu od svih bitaka.
- Ve prezirem tu enu!
- Ti nisi gospodar svog ivota, Ramzese; Egipat od tebe zahtijeva
takvu rtvu.
- I vi, prijatelji moji, vi je takoer zahtijevate! Ameni i Setau
potvrdno klimnue glavom.
- Ostavite me samog da razmislim.
Ramzes je proveo no na vrhu brda. Nakon to je upio zrake sunca
na obzorju, pouri prema Dolini Kraljica, a potom se pridrui svojoj
pratnji. Bez rijei, Ramzes se popeo na dvokolicu i kasom se uputio
ka Rameseumu, svom hramu za milijune godina. Kad je obavio
ranojutarnji obred i predao se pobonim mislima u Nefertarinoj
kapeli, faraon se povukao u palau gdje je pristupio dugom
umivanju, pio mlijeko, jeo smokve i svje kruh.
Odmornog izgleda, kao da je dugo spavao, vladar otvori vrata
radne sobe u kojoj je Ameni, zguvanog lica, pisao slubenu
prepisku.
- Izaberi ist papirus najbolje kvalitete i pii mom bratu, caru
Hetitije.
A... kakav je sadraj pisma?
- Obavijesti ga da sam odluio njegovu ker uiniti velikom
kraljevskom suprugom.
21
Uri-Teup je ispio i trei pehar vina iz oaze. Ovu gustu tekuinu,
prepunu aroma i smole, koristili su mumifikatori za konzerviranje
unutarnjih organa, a lijenici kao antiseptik.

- Previe pijete - primijeti Raja.

- Treba znati uivati u blagodatima Egipta... Ovo vino je udesno!
Nitko te nije pratio?
- Budite mirni.
Sirijski trgovac priekao je da se spusti no kako bi se uuljao u
Feniankinu vilu. Nije primijetio nijednu sumnjivu osobu.
- Otkud ovaj neoekivani posjet?
- Imam vane vesti, gospodaru, vrlo vane.
- Konano rat?
- Ne, gospodaru, ne... Egipat i Hetitija nee se sukobiti.
Uri-Teup svom snagom baci pehar i epa Sirijca za okovratnik.
- to to govori? Moja zamka je bila savrena!
- Lijepa Izet je mrtva, a Ramzes se sprema za vjenanje s kerkom
cara Hatuila.
Uri-Teup pusti svog saveznika.
- Jedna Hetitka, pa kraljica Egipta... Nezamislivo! Sigurno si se
prevario, Raja!
- Nisam gospodaru; to je slubeno priopenje. Nepotrebno ste ubili
Asu.
- Morali smo se rijeiti tog pijuna. Sada su nam odrijeene ruke.
Nijedan Ramzesov savjetnik ne posjeduje Ainu otroumnost.
- Izgubili smo, gospodaru. Mir je... mir koji nitko nee uspjeti
naruiti.
- Glupane! Zna li tko je ena koja e postati velika kraljevska
supruga? Hetitka, Raja, roena Hetitka, ohola, prepredena,
neukrotiva!
- Ona je ki vaeg neprijatelja, Hatuila.
- Ali, prije svega Hetitka! I nikada se nee podiniti jednom
Egipaninu, pa makar bio i faraon! To nam je prilika.
Raja uzdahne. Kuhano vino iz oaze udarilo je u glavu bivem
vrhovnom generalu hetitske vojske; ostavi bez bilo kakve nade,
ivio je u svom svijetu mate.
- Napustite Egipat - preporui on Uri-Teupu.
- Pretpostavimo da se ta hetitska princeza prikloni naoj strani,
Raja; imali bismo saveznika na samom dvoru!
- To je obina obmana, gospodaru.

- Ne, to je znak koji nam alje sudbina, znak koji u znati iskoristiti!
- Prevarit ete se.
Uri-Teup isprazni i etvrti pehar palminog vina.
- Propustili smo jedan detalj, Raja, ali jo imamo vremena to
ispraviti. Upotrijebit e Libijce.
Zavjesa se zanjihala, a sirijski trgovac uperi kaiprstom prema
sumnjivom mjestu.
Uri-Teup se neujno, poput make, douljao do zavjese, snano je
povukao i privukao k sebi Tanit koja je drhtala i nemono se
pokuavala otrgnuti.
- Prislukivala si?
- Ne, ne, dola sam po tebe...
- Nemamo tajni pred tobom, draga, jer nas ne moe izdati.
- Ima moju rije!
Idi lei, odmah dolazim.
Zaljubljeni Tanitin pogled obeavao je Hetitu uzbudljivu no. U
nekoliko turih reenica, Uri-Teup priopi Raji svoje naredbe.
Glavne oruarnice u Pi-Ramzesu nisu prestajale s predvienom
proizvodnjom maeva, kopalja i titova. Sve dok se ne obavi
svadbena sveanost s hetitskom princezom, nastavit e se s
pripremama za rat.
U jednoj radionici blizu kovanica uvalo se zaplijenjeno hetitsko
oruje. Egipatski obrtnici pomno su ga promatrali ne bi li
proniknuli u tajnu njegove proizvodnje. Jedan od majstora, mlad,
izuzetno nadaren kova, prouavao je eljezni bode koji mu je
ustupila palaa.
Kvaliteta metala, teina i irina sjeiva, pokretljivost drke... Sve je
bilo savreno.
Nee biti lako napraviti isti takav; proi e mnogo bezuspjenih
pokuaja prije nego to u tome uspiju. Oarani majstor ponovno je
odmjeravao bode.
- Netko te trai - oglasi se jedan od uvara. Posjetitelj je bio jedan
najamnik primitivnog izgleda.
- to hoe?
- Palaa eli natrag eljezni bode.

- Ima li kakav pismeni nalog?

- Razumije se.
- Pokai mi.
Iz kone torbice privezane za pojas, plaenik izvadi drvenu tablicu i
preda ju majstoru.
- Ali... ovo nisu hijeroglifi!
Silovitim udarcem ake u sljepoonicu, Libijac, Rajin izaslanik,
usmrti Egipanina. Potom podigne drvenu tablicu i bode koji je
rtva bila ispustila, i istra iz radionice.
Zahvaljujui brojnim sasluanjima koje je proveo, Se-ramana je bio
uvjeren da majstor nije bio suuesnik kradljivca bodea, da nije bio
gramzivi potkupljivao kakvih je puna egipatska vojska.
- To je bio Uri-Teupov plaenik - ree Sard Ameniju. Pisar nastavi s
biljeenjem.
- Ima li neki dokaz?
- Vjerujem svom osjeaju.
- Ne misli li da je cijela tvoja potjera za Uri-Teupom uzaludna?
Dobio je bogatstvo i lagodan ivot; zato bi zapovjedio krau
Hatuilovog bodea?
- Zato to je smislio plan kako nauditi Ramzesu.
- Trenutno, nema govora o bilo kakvom sukobu s Heti-tima.
Najvanije je da nastavi s istragom vezanom za Aino ubojstvo.
Ima li napretka?
- Jo ne.
- Ramzes zahtijeva da se pronae ubojica.
- Taj zloin, pa onda kraa bodea... Sve je povezano. Ako mi se
neto dogodi, uputi se prema Uri-Teupu.
- Ako ti se neto dogodi... Na to misli?
- Da bih napredovao u istrazi, moram se uvui u libijske krugove.
To je krajnje opasno. Kad se budem pribliio istini, pokuat e me
ukloniti.
- Ali, ti si voa Ramzesove osobne garde! Nitko se ne bi usudio dii
ruku na tebe.
- Ne bih rekao. Usudili su se ubiti ministra vanjskih poslova i
faraonovog prijatelja iz djetinjstva.

- Zar ne postoji neki sigurniji nain?

- Bojim se da ne, Ameni.
LV.
U samom sreditu libijske pustinje, daleko od svake oaze, nalazio se
Malfijev logor, neobino snano uporite koje su uvali ljudi od
povjerenja. Voa plemena pio je mlijeko i jeo datulje; nije pio ni
vino ni pivo jer je ta pia drao demonskim, budui da pomute
svijest.
Malfijeva osobna garda bila je sastavljena iskljuivo od ljudi iz
njegovog sela koji bi, da nije bilo njega, ostali siromani seljaci.
Propisno nahranjeni, pristojno odjeveni, naoruani kopljima,
maevima, strijelama i prakama, mogavi birati enu koja im se
svidi, stvorili su pravi kult Malfija, kojeg su smatrali utjelovljenjem
pustinjskog duha. Nije li imao brzinu pantera, prste otre poput
sjeiva a oi i na potiljku?
- Gospodaru, tua! - dobaci mu njegov vodonoa.
Malfi se lagano podigne i izae iz svog atora. Imao je etvrtasto
lice, iroko elo, dopola skriveno bijelim turbanom.
U logoru za uvjebavanje bilo je pedesetak ratnika koji su se borili
hladnim orujem ili golim akama usred podneva: Malfi je volio
nepodnoljive uvjete koje su stvarale pustinja i vruina; samo oni s
istinski ratnikim karakterom uspijevali su izai na kraj s takvim
prilikama.
Bile su to nuno potrebne okolnosti, imajui u vidu za-datakkoji je
stajao pred libijskom armijom u nastajanju: poraziti Ramzesove
snage. Malfi je neprekidno mislio na generacije libijskih voa koje
su faraoni poniavali; neprijateljstva, koja su trajala stoljeima, bila
su obiljeena porazima koje su Egipani nanosili pustinjskim
plemenima, hrabrim, ali loe organiziranim.
Ofir, Malfijev stariji brat, sluio se orujem za koje je smatrao da je
presudno: crnom magijom, koju je stavio u slubu prohetitske
obavjetajne mree na ijem se elu nalazio. Svoj je poraz platio
glavom, a Malfi se zakleo da e ga osvetiti.
Malo-pomalo, udruivao je libijska plemena iji e, prije ili kasnije,
voa postati.

Susret s Hetitom Uri-Teupom pruio mu je dodatnu mogunost za

uspjeh. Uz jednog takvog saveznika, pobjeda vie nije bila tlapnja.
Malfi e izbrisati stoljea sramote i ponienja.
Jedan pleati ratnik, rijetko napadan, nakratko je zaboravio da se
radi o vjebi i udarcima akom usmrtio je dva protivnika, iako su
bili krupniji i naoruani kopljima. U trenutku kada mu se Malfi
pribliavao, ratnik se oholio smrvivi nogom glavu jednog od
pobijeenih.
Malfi izvue bode koji je nosio pod tunikom i zarije ga pleatom
ratniku u potiljak.
Istog trenutka svi su prekinuli vjebe i uprli poglede prema Malfiju.
- Nastavite s vjebama ne gubei kontrolu nad sobom - naloi
Libijac - i ne zaboravite da neprijatelj moe navaliti s bilo koje
strane.
22
Otkriti veliku dvoranu za prijem Pi-Ramzesa predstavljalo je pravu
aroliju. ak je i za dvorjane, naviknute da prolaze velianstvenim
stepenitem koje su krasile figure poraenih neprijatelja podinjenih
faraonu po zakonu Maat, to bio jedinstven doivljaj. Oko ulaznih
vrata, rijei vezane za Ramzesovu krunidbu, u plavoj boji na bijeloj
podlozi, bile su ispisane na ornamentima iji su ovalni oblici
simbolizirali kretanje svemira kojim je vladao Gospodar Dviju
Zemalja.
Sveani prijemi na koje su pozivani svi dvorjani nisu bili tako esti;
samo prigodom izvanrednih dogaaja, sudbonosnih za Egipat,
Ramzes je sazivao sve visoke slubenike.
Na svakom koraku osjeala se strepnja. Ako je vjerovati glasinama,
hetitski car nee oprostiti povredu asti. Nije li ga Ramzes uvrijedio
odbivi, prvi put, oeniti se njegovom kerkom? Zakanjeli
faraonov pristanak nije skinuo sramotu.
Pod velike dvorane bio je prekriven obojenim i lakiranim ploicama
od terakote; meu ukrasnim motivima nalazili su se bazeni, cvjetni
vrtovi, patke koje plivaju po zelenoplavim movarama i ribe koje se
praakaju izmeu bijelih lotosovih cvjetova. Obrednici, pisari,
ministri, upravitelji provincija, sveenici koji prinose darove, uvari

tajni i gospoda iz visokog drutva, divili su se aroliji od

svijetlozelenih, tamnocrvenih, svijetloplavih, zlatnoutih i
prljavobijelih zidova na kojima su se nalazili razigrani pupavci,
kolibri, laste, sjenice, slavuji i gnjurci. Kad bi posjetitelj podigao
pogled, ostao je zadivljen ljepotom frizova na kojima su cvjetali
makovi, lotosi, krasuljci i razlici.
Nastao je muk kad se Ramzes poeo penjati uz stepenice koje su
vodile do njegovog zlatnog prijestolja, iji je gornji dio bio ukraen
kipom lava koji eljusti sklapa nad neprijateljem, izaslanikom sila
mraka i kaosa, koji neprekidno pokuava naruiti sklad Maat.
Na glavi je nosio dvostruku krunu, bijela - simbol Gornjeg Egipta,
stajala je u crvenoj, koja je predstavljala Donji Egipat. Tako je
Ramzes na glavi nosio Dvije Monice", koje su imale maginu
snagu. Na njegovom elu nalazila se zlatna ure-us, enka kobre koja
bljuje vatru i tako rastjeruje zloduhe. Kralj je u desnoj ruci drao
magino" ezlo koje je podsjealo na pastirski tap; kao to je pastir
vodio svoju stoku i vraao onu zalutalu, tako je i faraon sakupljao
rasutu energiju; iz Ramzeso-ve zlatne pregae kao da su izbijale
zrake svjetlosti. Na trenutak se monarhov pogled zaustavi na
velianstvenoj slici koja je prikazivala zamiljeno lice mlade ene
koja je stajala pred grmom sljeza; ne podsjea li na Nefertari ija je
ljepota, i poslije smrti, osvjetljavala vladavinu Ramzesa Velikog?
Faraon nije imao vremena alovati; dravna laa je nastavljala
ploviti, trebalo je upravljati kormilom.
- Okupio sam vas kako bi cijela zemlja, preko vas, bila obavijetena
o bitnim injenicama. Sulude glasine krue sa svih strana, stoga se
smatram obaveznim iznijeti vam istinu koju ete vi dalje prenositi.
Ameni je sjedio u posljednjem redu, zajedno s ostalim pisarima,
budui je njegova uloga bila sporedna; na taj nain e imati bolji
uvid u reakcije prisutnih. Seramana je, pak, za promatranje odabrao
prvi red. Intervenirat e i na najmanji znak neprijateljstva. to se
tie Setaua, on je sjedio na mjestu koje mu i prilii, pokraj vicekralja
Nubije, meu najvienijim dostojanstvenicima, od kojih su mnogi
bacali oko na Lotus, odjevenu u ruiastu haljinu na naramenice,
koja joj je otkrivala grudi.
Upravitelj provincije Delfin, u Donjem Egiptu, istupio je i poklonio

se pred vladarom.
- Smijem li zatraiti rije, Velianstvo? - Sluamo te.
- Je li istina da je ministar vanjskih poslova, Asa, ustvari zatoen u
Hatui, i da je mirovni ugovor s Hetitima raskinut?
- Moj prijatelj Aa ubijen je na putu za Pi-Ramzes. Zauvijek poiva
u zemlji Egipta. Istraga je u tijeku, krivci e biti pronaeni i
kanjeni. Mir s Hetitijom je, najveim dijelom, zasluga Ae, ijim
emo putem nastaviti. Sporazum o nenapadanju s Hetitima jo je na
snazi i ostat e i dalje tako.
- Velianstvo... Moe li se znati tko e biti sljedea velika kraljevska
supruga?
- Kerka hetitskog cara Hatuila.
Zamor se proirio salom. Jedan general armije zatraio je rije.
- Velianstvo, nije li to prevelik ustupak dojueranjem neprijatelju?
- Dok je lijepa Izet vladala, odbijao sam Hatuilov prijedlog; danas
je to vjenanje jedini nain da se uvrsti mir koji narod Egipta eli.
- Kako ostati nijem na prisutnost hetitske vojske na naoj zemlji?
- Ne, generale, samo na prisutnost jedne ene.
- Oprostite mi zbog moje bezonosti, Velianstvo, ali jedna Hetitka
na prijestolu Dviju Zemalja... nije li to bacanje praine u oi onima
koji su se borili protiv anatolijskih ratnika? Zahvaljujui vaem sinu
Merneptahu nae trupe su spremne i dobro opremljene. Zato
bismo strahovali od sukoba s Hetitima? Umjesto da popustimo
pred njihovim bezobzirnim zahtjevima, bolje bi bilo da ih
napadnemo.
General je zbog svoje drskosti mogao izgubiti poloaj.
- Tvoji prijedlozi nisu nerazumni - ree Ramzes - ali ne gleda
dovoljno cjelovito na stvari; ako bi Egipat zapoeo rat, ugrozio bi
mirovni sporazum i prekrio svoju rije. Misli li da si jedan faraon
smije dopustiti takvo ponaanje?
General odstupi i utopi se medu dvorjanima koje su vladarevi
argumenti razuvjerili.
Nadglednik kanala zatrai rije.
- to ako car Hetitije ostane pri svojoj odluci i odbije poslati svoju
ker u Egipat? Ne mislite li da bi takvo ponaanje bilo neoprostivo,
Velianstvo?

Pred faraona istupi glavni sveenik Memphisa, Kha, odjeven u

kou pantere.
- Dozvoljava li faraon da odgovorim? Ramzes potvrdno klimnu
glavom.
- Iz mog kuta gledanja - izjavi stariji kraljev sin - politika i
diplomacija nisu dovoljno jamstvo za donoenje odluka od
presudnog znaaja. Potovanje date rijei i Zakona Maat iznad
svega su; ali bi takoer trebalo primijeniti i zakone dravne magije
koje su nam ostavili nai preci. Tridesete godine svoje vladavine,
Ramzes Veliki je doivio svoj prvi praznik obnavljanja; od sada bi
ee naem vladaru trebalo davati nevidljive snage koje su mu
potrebne za upravljanje. Stoga, u ovoj trideset i treoj godini,
najvanije je pripremiti njegov drugi praznik obnavljanja. Tada e
se horizont otvoriti i odgovori na naa pitanja doi e sami po sebi.
- To su duge i skupe pripreme - pobuni se upravitelj Kue Zlata i
Srebra. - Zar ne bi bilo bolje da se ta proslava odloi za kasnije?
- Nemogue - prigovori Veliki sveenik. - Prouavanje spisa i
astroloki prorauni dovode do istog zakljuka: za manje od dva
mjeseca, drugi Ramzesov praznik obnavljanja mora biti proslavljen.
Zdruimo svoje napore da bismo prizvali bogove i boice, i
usmjerimo misli na zatitu faraona.
Vrhovni zapovjednik tvrava na sjeveroistonoj granici procijeni da
mora iznijeti svoja zapaanja. Kao vojnik i iskusan ovjek, uivao je
povjerenje velikog broja glaveina.
- Potujem miljenje glavnog sveenika, ali to emo ako Hetiti
izvre napad? Kada Hatuil bude saznao da Egipat priprema veliku
proslavu, stavljajui vjenanje s njegovom kerkom u drugi plan,
osjetit e jo vee ponienje i krenuti u napad. Tko e izdavati
zapovijedi dok faraon bude slavio obrede?
- Samo vrenje obreda bit e naa zatita - potvrdi Kha svojim
lijepim, dubokim i melodinim glasom. - Tako je bilo oduvijek.
- To je uvjerenje poznavatelja tajni hramova; ono se razlikuje od
uvjerenja iskusnog vojskovoe. Hatuil oklijeva s napadom zato to
se boji Ramzesa, koji ga je potukao kod Ka-dea; on dobro zna da je
Ramzes sposoban za natprirodne podvige. Ako kralj ne bude
predvodio trupe, hetitski car e uloiti sve svoje snage u bitku.

- Najbolja zatita Egipta magijski je poredak - doda Kha. - Ruitelji,

bilo da se radi o Hetitima ili ne, samo su orue mranih sila.
Nijedna armija ljudi ne bi ih mogla zaustaviti. Nije li sam Amon
dao snagu Ramzesovoj ruci da nadjaa tisue napadaa kod
Kadea?
Argument je bio uvjerljiv. Nitko od vojnih vrhovnika nije imao
primjedbi.
- Volio bih prisustvovati procesiji - izjasni se Mer-neptah - ali nije li
moje mjesto na granici, po faraonovoj zapovijedi?
- Zajedno s desetoricom kraljevskih sinova, brinut e o sigurnosti
teritorija dok bude trajala proslava.
Ramzesova odluka je umirila okupljene, jedino se glavni obrednik,
vidljivo razdraen, probio do posljednjeg reda. Imao je obrijanu
glavu, dugo i usko lice, i gotovo atletsku siluetu.
- Ako Vae Velianstvo doputa, postavio bih nekoliko pitanja
glavnom sveeniku Khau.
Kralj nije pokazao znakove protivljenja. Kha je oekivao da e biti
stavljen na kunju, ali se nadao da e se to dogoditi izvan dvora.
- Na kojem mjestu prvi sveenik Memphisa smatra da se treba
odrati druga proslava obnavljanja?
- U hramu Pi-Ramzesa koji je sagraen u tu svrhu.
- Posjeduje li kralj oporuku bogova?
- Posjeduje.
- Tko e voditi obred?
- Besmrtna Setijeva dua.
- Odakle dolazi svjetlost koja e kralju dati nebesku energiju?
- Ta svjetlost nastaje iz same sebe i svakoga trenutka ponovno
nastaje u faraonovom srcu.
Glavni obrednik prestane s pitanjima; nije mogao pronai greku.
Smrknutog lica, dostojanstvenik se okrene prema Ramzesu.
- Unato strunosti prvog sveenika, Velianstvo, smatram da je taj
praznik obnavljanja nemogue proslaviti.
- Zato? - zabrinuto upita Kha.
- Zato to glavnu ulogu u njemu ima velika kraljevska supruga. A
faraon je udovac i jo nije uzeo za enu tu hetitsku princezu. I inae,
nijedna strankinja nije imala pristup tajnama obnavljanja.

Ramzes ustane.
- Misli li da faraon nije svjestan te prepreke?
-^SV,
Teonk je obraivao kou jo od djetinjstva. Bio je sin Libijca kojeg
je uhvatila egipatska policija zbog krae ovaca, a sud osudio na
nekoliko godina prisilnog rada. Teonk se nije pridruio ocu na
povratku u zemlju gdje je, zajedno s njim, trebao pripremiti
oruanu pobunu protiv faraona. Naao je posao, najprije u
Bubastisu, a zatim u Pi-Ramzesu i s vremenom je postao cijenjen u
svojoj struci.
Zaavi u pedesetu godinu ivota, poeo je osjeati grinju savjesti.
Pogledavi svoj okrugli trbui i vedro lice, pomisli kako je olako
zaboravio poraze i ponienja koje je Egipat nanio njegovom narodu.
Nije li izdao svoju zemlju? Kako je postao bogati obrtnik, vlasnik
radionice s trideset zaposlenih, rado je otvarao vrata Libijcima u
nevolji. Postupno su njegovi izbjegli zemljaci poeli na njega gledati
kao na dar same providnosti. Neki su se brzo uklapali u egipatsko
drutvo, dok su drugi zadrali osvetniki duh. Ali, nastajao je novi
pokret koji je plaio Teonka, koji, ustvari, i nije posebno gorljivo
elio vidjeti propast Dviju Zemalja. A to ako Libija zaista pobijedi,
i jedan Libijac stupi na prijestolje Egipta? Ali, najprije je trebalo
maknuti Ramzesa.
Kako bi se oslobodio crnih misli, Teonk se usredotoio na posao.
Stao je provjeravati kvalitetu kozjih, ovjih, antilopinih, i koa
drugih pustinjskih ivotinja koje su mu upravo isporuili; poslije
suenja, soljenja i dimljenja, jedna grupa strunjaka lijepila ih je
glinom i omekavala urinom, izmetom ili balegom. Bila je to
najsmrdljivija operacija u radionici, koju je, inae, redovno
posjeivala higijenska sluba.
Poslije privremenog tavljenja u ulju i slancu, dolazilo je pravo
tavljenje pomou proizvoda bogatog taninskom kiselinom, koja se
dobivala iz kore nilskog bagrema. Ako je bilo potrebno, koe su se
ponovno potapale u ulje, tukle i istezale kako bi omekale. Teonk
je bio jedan od najboljih u svom poslu, jer se nije zadovoljavao
obinim tavljenjem u masti; tovie, izuzetno je spretno istezao i
rezao koe. Zato je imao brojnu i raznoliku klijentelu; Teonkova

radionica proizvodila je torbe, ogrlice i povodce za pse, uad,

sandale, futrole i omote za bodee i maeve, kacige, tobolce,
titnike, ak i podmetae za pisanje.
U trenutku kad je noem s polusavijenom otricom Teonk rezao
antilopinu kou vrhunske kvalitete, u njegovu radionicu uleti
brkati div.
Bio je to Seramana, voa Ramzesove osobne garde. No sklizne niz
kou, skrene sa svog pravca i okrzne koarev srednji prst. Ovaj
krikne od bola ne mogavi se suzdrati. Krv je iknula po koi, na
to Teonk zatrai od svog pomonika da je oisti, a on ispere ranu i
namaze ju medom.
Ogromni Sard je promatrao ovaj prizor ne pomakavi se s mjesta.
Teonk mu se pokloni.
- Ispriavam se da ste prisustvovali ovome... Obina nezgoda.
- Zanimljivo... A ljudi govore da ima sigurnu ruku.
Teonk zadrhta od straha. On, potomak libijskih ratnika, trebao bi
jednim pogledom sasjei protivnika. Ali Seramana je bio ogroman
najamnik, i to Sard.
- Mogu li neto uiniti za vas?
- Treba mi titnik za ruku od najbolje koe. U posljednje vrijeme,
kad rukujem sjekirom osjeam nekakvu bol.
- Imam ih mnogo. Pokazat u vam ih, a vi izaberite.
- Uvjeren sam da su oni najbolji skriveni u tvom skladitu.
- Ne, ne, ja...
- Tako je, Teonk. Kaem ti da sam uvjeren.
- Da, da, jasno!
- E, pa, dobro, onda idemo tamo.
Teonkovo elo bilo je prekriveno kapljama znoja. to li je
Seramana otkrio? Nita, nije nita mogao saznati. Libijac bi se
morao opustiti, da ne pokae ni najmanji strah budui da nema
razloga. Egipat je u pravom smislu bio pravna drava; Sard se ne bi
usudio pribjei sili, jer bi bio otro kanjen na sudu.
Teonk povede Seramanu u prostoriju u kojoj je uvao remek-djela
koja nisu bila za prodaju. Meu njima se nalazio i jedan predivan
titnik za ruku od crvene koe.
- Jesi li me elio prevariti, Teonk?

- Ni sluajno!
- Ovako vrijedan komad... dostojan je kralja.
- Ukazujete mi preveliku ast!
- Ti si vrhunski majstor, Teonk; tvoja karijera je blistava, klijentela
mnogobrojna, budunost obeavajua... Kakva teta!
Libijac poblijedi.
- Ne razumijem...
- Zato si krenuo krivim putem kad ti se ivot smijeio?
- Krivim putem, ja...
Seramana opipa jedan velianstveni tit od smee koe, dostojan
vrhovnog generala.
- ao mi je, Teonk, ali bojim se da e imati gadne glavobolje.
- Ja... Ali, zato?
- Je li ti poznat ovaj predmet?
Seramana pokaza obrtniku koni smotuljak, koji je sluio kao omot
za papirus.
- Ovo je napravljeno u tvojoj radionici, zar ne? -Da, ali...
- Da ili ne?
- Je, priznajem.
- Kome je bio namijenjen?
- Obredniku koji brine o tajnama hrama. Sard se nasmije.
- Ti si poten i dobar ovjek, Teonk; siguran sam u to.
- Nemam to skrivati, gospodaru!
- Napravio si, meutim, jednu greku.
- Koju?
- Posluio si se ovim omotom kako bi prenio prevratniku poruku.
Libijac ostane bez daha. Jezik mu natee, sljepoonice su mu sijevale
od bola.
- To je... to je...
- To je greka - pojasni Seramana. - Obrednik je bio vrlo iznenaen
otkrivi u svojoj futroli poziv egipatskim Libijci-ma da se ujedine i
pripreme za oruani napad na Ramzesa.
- Ne, ne... To nije mogue!
- Ova futrola dolazi iz tvoje radionice, Teonk, i ti si taj koji je
napisao ovu poruku.
- Nisam, gospodaru, kunem vam se da to nisam napravio ja!

- Jako mi se dopada kako radi, Teonk; pogrijeio si to si se

umijeao u zavjeru koja nadilazi tvoje mogunosti. U tvojim
godinama, i s obzirom na tvoj poloaj, to je neoprostiva greka.
Nita ne dobiva, a gubi sve. Kakvo te je to ludilo napalo?
- Gospodaru, ja...
- Prekini s tim lanim zaklinjanjima, bit e kanjen na vinjem
sudu. Lo si put izabrao, prijatelju, ali elio bih vjerovati da te je
netko zloupotrijebio. Svima se nama dogodi, ponekad, da
postupimo nerazumno.
- Posrijedi je nesporazum, ja...
- Ne gubi vrijeme na lai, Teonk; moji ljudi te ve due vrijeme
prate i dobro znaju da si zatitnik libijskih pobunjenika.
- Nisu to pobunjenici, gospodaru! To su samo ljudi u nevolji,
kojima njihov zemljak pokuava pomoi. Nije li to prirodno?
- Ne umanjuj svoju ulogu. Bez tebe nijedna tajna mrea ne bi mogla
biti stvorena.
- Ja sam poten trgovac, ja...
- Budimo otvoreni, prijatelju: protiv tebe imam dokaz koji e te
odvesti u smrt ili, u najboljem sluaju, na doivotnu robiju.
Dovoljno je da ovaj tekst odnesem veziru i on e mi izdati nalog za
tvoje uhienje. Predstoji ti sudski proces i kazna u skladu s teinom
zloina.
- Ali... ja sam nevin!
- Hajde, Teonk, nemoj to meni priati! Pred jednim ovakvim
dokazom, suci se nee ni najmanje dvoumiti. Nee imati nikakve
prilike izvui se. Nikakve, ako ja neto ne uinim.
Grobna tiina zavlada u Libijevom skladitu, u kojem su se nalazili
najljepe izraeni komadi.
- Na koji biste vi nain neto mogli napraviti, gospodaru?
Seramana stane opipavati koni tit.
- Bez obzira u kakvom se poloaju naao, svaki ovjek ima svoje
neostvarene elje, kako svi, tako i ja. Dobro sam plaen, imam
ugodan dom, imam ena koliko hou, ali elio bih da sam bogatiji i
da u starosti budem bezbrian. Svakako da bih mogao utjeti i
zaboraviti ovaj dokaz... Ali sve ima svoju cijenu, Teonk.
- Cijenu... visoku?

- Ne zaboravi da moram uutkati obrednika. Poten postotak od

tvojih prihoda bi me zadovoljio.
- Ako se dogovorimo, hoete li me ostaviti na miru?
- U svakom sluaju, moram obaviti svoj posao, prijatelju.
- to traite?
- Imena Libijaca koji su ubili Asu.
- Gospodaru... Ja to ne znam!
- Ako i ne zna, uskoro e saznati. Budi moj najblii suradnik,
Teonk, i bit e bez brige.
- A to ako ne uspijem ispuniti vaa oekivanja?
- Ba teta, prijatelju. Premda, uvjeren sam da e izbjei takvu
propast. Slubeno, naruujem kod tebe sto titnika i navlaka za
maeve mojih ljudi. Kad bude doao u palau, zahtijevaj da me
vidi.
Seramana izae iz radnje, ostavivi izbezumljenog Te-onka. Ameni
je uvjerio Sardinca da se pretvara da je potkupljiva spreman izdati
i svog kralja da bi se obogatio; ako bi Teonk zagrizao, manje bi se
bojao progovoriti i dao bi Seramani dobre smjernice.
Trideset i tree godine Ramzesove vladavine, tebanska zima,
katkad vjesnica ledenih vjetrova, bila je blaga. Nepregledno plavo
nebo bez oblaka, miran Nil, zelene obale od biljnih kultura
zahvaljujui uspjeno obavljenom navodnjavanju, magarci
natovareni krmivom kaskaju od sela do sela; krave s vimenima
nabreklim od mlijeka eu po panjacima, okruene govedarima i
psima, djevojice s lutkama ispred bijelih kua, djeaci tre za
krpenom loptom... Egipat je ivio svojim vjenim ritmom kao da se
nita, nikada, nee promijeniti.
Ramzes je uivao u tom nepromjenjivom trenutku urezanom u
svakodnevicu. Koliko su samo njegovi preci bili u pravu kad su
odabrali zapadnu obalu da tu izgrade svoje vjene hramove i
boravita gdje je izlazee sunce, svakoga jutra, obnavljalo obasjana
tijela kraljeva i kraljica. Tu je sruena granica izmeu ovog i onog
svijeta; ovjek je bio obavijen velom tajne.
Nakon to je odsluio ranojutarnji obred u hramu Seti-jevog ka, u
Gurnahu, Ramzes se naao u kapeli u kojoj je dua njegovog oca

ivjela u svakom hijeroglifu ugraviranom u zidu. U srcu tiine, uo

je glas faraona koji je postao zvijezda. Kad je izaao u veliko
dvorite, okupano blagom svjetlou, pjevaice i sviraice su jedna
za drugom izlazile iz dvorane sa stupovima. im je ugledala oca,
Meritamon se izdvojila iz grupe, pola prema njemu i poklonila se
ruku prekrienih preko grudi.
Svakog je dana sve vie sliila Nefertari. Njezina ljepota, svijetla
poput proljetnog jutra, kao da se hranila mudrou hrama. Ramzes
uzme ker za ruku pa zajedno krenu u etnju alejom sfingi du koje
su rasli akacije i tamarisi.
- Prati li to se dogaa u vanjskome svijetu?
- Ne, oe; ti omoguuje vladavinu Maat, bori se protiv kaosa i
mraka. Nije li to najvanije? Glasine iz vanjskog svijeta ne prelaze
zidove svetita, i dobro je da je tako.
- Tvoja majka je prieljkivala takav ivot, ali joj je sudbina odredila
drugi.
- Zar nisi ti bio gospodar njezine sudbine?
- Faraonova dunost je da djeluje u ovom svijetu, iako njegove
misli borave u tajni hrama. Danas je moja dunost da ouvam mir,
Meritamon; da bih to ostvario, oenit u se hetitskom princezom.
- Hoe li ona postati velika kraljevska supruga?
- U biti da, ali svoj drugi praznik obnavljanja moram proslaviti
prije tog vjenanja. Zbog toga moram donijeti odluku koja e biti
provedena u djelo samo uz tvoj pristanak.
- Ne elim imati bilo kakvu ulogu u voenju dravnih poslova;
zna to dobro, oe.
- Obred se ne moe obaviti bez sudjelovanja egipatske kraljice.
Traim li previe ako te zamolim da ispuni tu simbolinu ulogu?
- To bi znailo... napustiti Tebu, otii u Pi-Ramzes, i... onda?
- Premda kraljica Egipta, vratit e se ovamo i ivjeti ivotom koji si
odabrala.
- Obeaj mi da me nee esto zvati kako bih obavljala svjetovne
dunosti.
- Pozivat u te iskljuivo za svoje praznike obnavljanja koji bi, po
Khaovoj procjeni, trebalo proslavljati svake tri ili etiri godine, sve
do kraja mog ivota. Moe po slobodnoj volji prihvatiti ili me

odbiti, Meritamon.
- Zato si izabrao mene?
- Zato to su ti godine unutarnjeg mira pruile duhovnu i magijsku
sposobnost za izvrenje teke uloge u ovom obredu.
Meritamon se umiri i okrene prema gurnaskom hramu.
- Previe trai od mene, oe, ali ti si faraon.
Setau je neprekidno gunao. Daleko od svoje voljene Nubije,
zmijskog raja, osjeao se kao prognanik; posla je, meutim, bilo
napretek. Uz pomo Lotus, koja je svake noi po selu lovila krupne
gmazove, ubrzao je rad laboratorija u kojem su pripremani lijekovi
na bazi otrova, a po Amenijevom savjetu, koristio je boravak u PiRamzesu za usavravanje u voenju poslova. Kako su godine
odmicale, Setau je postajao svjestan da nije dovoljna estina da bi
visoke inovnike uvjerio da mu dodijele kredite i materijal koji mu
je bio potreban za nubijsku provinciju; i dalje ne usvajajui dvorske
manire, nauio je bolje uobliiti svoje zahtjeve i tako dobiti
potvrdne odgovore.
Izaavi iz radne sobe naelnika trgovake mornarice koji je
prihvatio izradu tri teretna broda namijenjena Nubiji, Setau sretne
Khaa, ije je lice bilo namrtenije no obino.
- Neto te mui?
- Osmiljavanje ovog praznika zahtijeva neprekidnu pozornost. A
upravo sam doivio jedno neugodno iznenaenje. Nadzornik
boanskih skladita iz Delte na kojeg sam raunao de e mi
osigurati veliku koliinu sandala, lanenih platna i pehara od
alabastra, nee mi isporuiti gotovo nita od toga. To predstavlja
veliku prepreku izvrenju mog zadatka.
- Je li ti dao kakva objanjenja?
- Sada je na putu; razgovarao sam s njegovom suprugom.
- Prilino neodgovorno ponaanje! Ja sam upravitelj poetnik, ali mi
se takav stav ni najmanje ne dopada. Poimo do Amenija.
Uivajui u batku peene guske koji je umakao u sos od crnog vina,
Ameni je uurbano itao izvjetaje nadzornika boanskih skladita

u Delti, ije se administrativno sjedite nalazilo na sjeveru

Memphisa.
Zakljuak Ramzesovog osobnog tajnika bio je nedvosmislen.
- Neto nije u redu. Kha nije pogrijeio kad se obratio ovom
slubeniku, a ovaj je, opet, trebao izvriti isporuku za proslavu
obnavljanja, bez ikakvih potekoa. Ne dopada mi se ovo... Uope
mi se ne dopada!
- Postoji li neka greka u administrativnim predmetima? - upita
Kha.
- Mogue, ali ne u mojim.
- Bojim se da e proslava jednim dijelom biti osujeena - ree prvi
sveenik. - Da bismo okupili bogove i boice, potrebni su nam
najbolji komadi lana, najbolje sandale, naj...
- Otvorit u detaljnu tehniku istragu - izjavi Ameni.
- Eto to moe smisliti jedan pisar! - pobuni se Setau. - To je veliki
posao i dugo e trajati. Kha nema puno vremena. Treba postupiti
otmjenije: imenuj me za specijalnog nadzornika i brzo u doi do
istine.
Ameni se namrgodi.
- Na granici smo zakonitog postupanja. to ako bude opasno?
- Imam pouzdane i sposobne pomonike. Ne gubimo vrijeme na
uzaludna naklapanja, napii mi slubeni nalog.
U skladitu u sjevernom Memphisu, gospoa Seri rukovodila je
radnom snagom autoritetom iskusnog generala. Niska, crnokosa,
stroga, davala je smjernice vodiima mazgi natovarenih
raznoraznim proizvodima, razvrstavala nosae po zadacima,
provjeravala popise i nije se ustezala svoj tap gurnuti pod nos
rijetkim neposlunicima.
Bila je to ena snanog karaktera kakve je Setau volio.
Raupane kose, s bradom od nekoliko dana i novom tunikom od
antilope, koja je izgledala jo izlizanija od prethodne, Setau je ubrzo
bio primijeen.
- to radi ovdje, lijenino?
- elio bih razgovarati s vama.
- Ovdje nema prie, ovdje se radi.
- Upravo sam o vaem poslu elio razgovarati. Gospoa Seri se

zloesto nasmije.
- Moda ti se ne svia nain na koji izdajem zapovijedi...
- Zanima me ba vaa besprijekorna strunost.
Mala je crnka ostala zbunjena; jedan nitkov ne izraavi se na
ovakav nain.
- Tko si ti?
- Specijalni nadzornik kojeg je ovlastila sredinja uprava.
- Oprostite... Ali, s tom odjeom...
- Pretpostavljeni mi to zamjeraju, ali prelaze preko ta kvog
ponaanja zbog mojih odlinih rezultata.
- Da bismo potovali pravila, molila bih vas da mi pokaete
slubeni nalog.
- Izvolite.
Na papirusu su stajali svi potrebni peati, ukljuujui i peat vezira
koji je odobrio Amenijev i Setauov prijedlog.
Gospoa Seri dva puta proita spis koji je nadzorniku davao ovlast
da pregleda skladita po svojoj procijeni.
- Trebao bih, ustvari, vaem suprugu pokazati ovaj dokument.
- On je sada na putu.
- Zar ne bi morao biti na svom radnom mjestu?
- Majka mu je vrlo stara i potrebna joj je pomo.
- Dakle, vi ste zamijenili mua.
- Vrlo dobro poznajem ovaj posao i dobro ga radim.
- Imamo jedan veliki problem, gospoo Seri; izgleda da niste u
mogunosti da palai isporuite ono to trai za proslavu kraljevog
obnavljanja.
- Hm... da... bila je to nepredviena narudba... I, za sada, to je
naalost tono.
- Moete li biti ljubazni i pruiti mi objanjenje?
- Nisam upuena u sve pojedinosti, poznato mi je samo da je
znaajna koliina robe isporuena na drugo mjesto.
- Koje?
- Ne znam.
- Po ijoj narudbi?
- Ni to ne znam; im se moj mu vrati, odgovorit e vam na to i sve
e biti u redu, sigurna sam.

- Sutra ujutro poet u s pregledom vaeg inventara i sadraja

skladita.
- Za sutra sam predvidjela ienje i...
- U urbi sam, gospoo Seri. Moji pretpostavljeni zahtijevaju
izvjetaj u najkraem roku. Dat ete mi, dakle, vae arhive na
raspolaganje.
- Ali, znate li koliko ih ima!
- Snai u se. Vidjet emo se sutra, gospoo Seri.
Gospoa Seri nije imala vremena za gubljenje. Jo jednom njezin je
mu postupio kao glupan zato to je brzopleto popunio upitnike iz
administracije. Kad joj je pokazao drugi primjerak pisma, strano
se. razbjesnila. Bilo je prekasno da se pota zaustavi. Poslala je,
stoga, mua u jedno selo na jugu Tebe, u nadi da e se sve zatakati
i da e se palaa osloniti na drugog isporuitelja.
Na nesreu, vlasti su postupile potpuno drukije. Unato udnoj
vanjtini, ovaj je nadzornik izgledao uporan i neumoljiv. U jednom
trenutku Seri je pomislila da bi ga mogla potkupiti, ali je to bilo
krajnje opasno. Preostalo joj je jo samo da primijeni hitne mjere
koje su bile predviene za ovakve prilike.
U vrijeme zatvaranja skladita zadrala je etiri nosaa. Znala je da
e ovakvim potezom mnogo izgubiti, ali je to bio jedini nain da
izbjegne sud. Bila je to bolna rtva koja e je liiti pozamanih
prihoda od briljivo skrivane robe.
- Negdje oko ponoi ui ete u zgradu, lijevo od sredinjeg
skladita - zapovjedi Seri svojim radnicima.
-Ali ta je zgrada uvijek zakljuana - primijeti jedan od nosaa.
- Ja u vam otvoriti. Sve to se tamo nalazi prenijet ete u glavno
skladite. to je bre mogue, i u najveoj tiini.
- To je prekoraenje radnog vremena, gazdarice.
- Zato u vas nagraditi cjelokupnom tjednom plaom. A budem li
zaista zadovoljna, dobit ete i dodatnu novanu nagradu.
iroki osmjeh pojavi se na licima etvorice radnika.
- Nakon toga, zaboravit ete ovu no. Jesmo li se razumjeli?
Odsjeni gazdariin glas jedva da je prikrivao prijetnju.
- Razumjeli smo, gospoo.

etvrt sa skladitima bila je prazna. U pravilnim vremenskim

razmacima prolazile su policijske patrole s hrtovima.
etvorica nosaa sakrili su se u prostranu zgradu gdje su bila
smjetena kolica za vuu tekih materijala. Nakon to su popili pivo
i najeli se svjeeg kruha, spavali su na smjene. Oko pola noi
odjeknu zapovjedniki glas gospoe Seri.
- Za mnom.
Podigla je drveni zasun i poiskakali su peati od suenog blata, koji
su sprjeavali ulaz u zgradu u kojoj je, slubeno, njezin suprug
uvao bakrene poluge namijenjene radionicama hramova. Bez
ikakvog pitanja, nosai su poeli premjetati stotinjak kraga s
vinom vrhunske kvalitete; etiri stotine i pedeset komada najfinijeg
lana, est stotina pari konih sandala, dijelove kola, stotinu trideset
malih blokova bakrene rude, tri stotine lanenih kolutova i stotinjak
pehara od alabastra.
U trenutku kad su radnici prenosili zadnje pehare, Se-tau izroni iz
dna sklonita gdje je sjedio skriven kako bi prisustvovao ovom
prizoru.
- Dobro odigrano, gospoo Seri - zakljui on. - Znai, miete ono
to ste ukrali kako biste sprijeili moju istragu. Lijepo zamiljeno, ali
prekasno.
Mala crnka ostala je pribrana.
- to elite u zamjenu za vau utnju?
- Imena vaih suuesnika: kome prodajete ukradene predmete?
- Ona nisu vana.
- Govorite, gospoo Seri.
- Odbijate pregovarati? - To mi nije u prirodi.
- teta za vas. Niste smjeli doi sami!
- Ne brinite, imam jednu pomonicu.
Na ulazu u skladite pojavi se Lotus. Lijepa, vitka Nubij-ka, golih
grudi, bokova prekrivenih jedino pregaom od papirusa, drala je u
ruci koaricu od vrbina prua s konim poklopcem.
Gospoa Seri samo to nije prasnula u smijeh.
- Sjajan pomonik! - ree podrugljivo.
- Neka vai biri nestanu. - ree Setau smireno.
- Sredite ovo dvoje! - otro zapovjedi gospoa Seri nosaima.

Lotus spusti koaricu na pod i otvori je. Iz nje su sikui izale dvije
zmije, vrlo uznemirene, prepoznatljive po tri zone plave i
zeleneboje na vratu. Isputajui zrak iz plua, proizvodile su
zastraujue zvukove.
Skoivi na bale sukna, nosai su pobjegli glavom bez obzira.
Otrovnice su omotale tijelo gospoe Seri, oduzete od straha.
- Bolje bi bilo da progovorite - posavjetovao ju je Setau. - Otrov ovih
gmazova iznimno je opasan. Moda neete od njega umrijeti, ali e
oteenja vaeg organizma biti nepopravljiva.
- Sve u vam rei - protenja mala crnka.
- ija je bila zamisao da se sakriju stvari namijenjene hramovima?
- Mojeg... mua.
- Jeste li sigurni?
- Mojeg... mua i mene.
- Od kada se bavite krijumarenjem?
- Neto vie od dvije godine. Da nije tog praznika obnavljanja, nitko
nas nita ne bi pitao i sve bi ilo kao i dosad.
- Morali ste potplatiti pisare.
- ak ni to nismo morali! Moj mu je krivotvorio inventare, a robu
smo prosljeivali u manjim ili veim koliinama, u skladu s
prilikama. Ovaj dio koji sam pripremila za prodaju bio je
pozamaan.
- A kupac je?
- Jedan kapetan broda.
- Njegovo ime?
- Ne znam.
- Opiite ga.
- Visok, bradat, s oiljkom na lijevoj podlaktici, smee oi.
- On vas isplauje?
- Da, dragim kamenjem i s neto zlata.
- Kada je sljedea razmjena?
- Prekosutra.
- E, pa lijepo - zakljui Setau zadovoljno. - Imat emo ast upoznati
ga.
Teretnjak uplovi u luku poslije cijelog dana neometane plovidbe.
Prevozio je ogromne upove od terakote koji su, zahvaljujui tajni

majstora grnara iz Srednjeg Egipta, uvali svjeinu pitke vode

tijekom cijele godine. No, ovi upovi su bili prazni, jer su sluili za
skrivanje predmeta kupljenih od gospoe Seri.
Kapetan je karijeru gradio u trgovakoj mornarici, a kolege su ga
potovale kao vrsnog znalca. Nijedna teka nezgoda, dobro
prihvaen autoritet od strane posade, gotovo bez zakanjenja u
isporuci... Meutim, njegove su ljubavnice mnogo kotale, a
trokovi su rasli bre od njegove plae. Nakon kraeg dvoumljenja,
bio je primoran prihvatiti trgovinu koju su mu predlagali: prijevoz
ukradene robe. Pozamana dobit omoguavala mu je da vodi ivot
koji mu je potpuno pomutio pamet.
Gospoa Seri bila je podjednako odgovorna kad se radilo o poslu.
Kao i obino, roba e biti spremna i u kratkom vremenu prenesena
iz skladita na teretnjak. Jednostavan postupak koji nikome nije
upadao u oi, tim vie jer su natpisi na drvenim kovezima i
torbama oznaavali prehrambene proizvode.
Proli puta kapetan je imao estok okraj. S jedne strane bila je
gospoa Seri koja je postajala sve pohlepnija; s druge strane,
suuesnik iz mornarice koji je imao namjeru plaati sve manje i
manje. Postojala je opasnost da se rasprava odui, ali su sudionici
bili primorani pronai rjeenje koje e biti prihvatljivo za sve.
Kapetan se uputi prema erinoj trgovakoj kui. Po dogovoru, ona
mu je dala znak rukom sa svoje terase. Sve je, dakle, bilo kako treba.
Pomorac proe kroz manji vrt i ue u prijemnu sobu s dva plava
stupa. Uz zidove su bile postavljenje klupice.
Gospoa Seri je lakim korakom silazila niz stepenice. Za njom je ila
jedna prelijepa Nubijka.
- Ali... tko je ova ena?
- Ne okreite se, kapetane - ree Setau gromkim glasom - iza vas je
kobra.
- Istina - potvrdi gospoa Seri.
- Tko ste vi? - upita mornar.
- Faraonov izaslanik. Imam zadatak zauvijek sprijeiti vae
pronevjere. Usput, elim saznati i ime tvog gazde.
Kapetanu se uinilo da je sve ovo samo nona mora. Cijeli se svijet
pred njim sruio.

- Ime tvog gazde. - ponovi Setau.

Kapetan je znao da e kazna biti teka; ali nee biti jedini koga e
sustii.
- Vidio sam ga svega jedanput.
- Ime?
- Da... Zove se Ameni?
Setau, zaprepaten, napravi nekoliko koraka i stane pred kapetana.
- Opisi ga!
Kapetan je naposljetku shvatio tko je bio ovjek koji ga eli uhapsiti.
Kobra je bio on! Uvjeren da je Setau, kako bi ga zastraio, izmislio
da se u prostoriji nalazi gmaz, okrene se i pokua pobjei.
Zmija se uspravi i ugrize ga za vrat. Od bola i uzbuenja, mornar je
izgubio svijest i sruio se na pod.
Uvjerena da je prolaz sada slobodan, gospoa Seri je potrala
prema vrtu.
- Neee! - povie Lotus, zateena.
Druga kobra, enka, ugrize lijepu crnku u kria u trenutku kad je
prelazila prag svoje kue. Prekinutog daha, zgrenog srca, gospoa
Seri je puzala, grebui zemlju noktima; zatim je ostala nepomina, a
gmaz je lagano krenuo u susret svom partneru.
- Ne postoji nain da ih spasimo - alosno izjavi Lotus.
- Potkradali su svoju zemlju - podsjeti je Setau - a ne bi ih potedjeli
ni suci odozgora!
Setau sjedne, potpuno izbezumljen.
- Ameni... Ameni, izdajnik!
Posljednje pismo cara Hatuila bilo je pravo diplomatsko remekdjelo. Ramzes gaje paljivo proitao gotovo desetak puta, ali se nije
uspio prema njemu odrediti. eli li to car mir ili rat? eli li jo
uvijek svoju ker udati za faraona ili mae povrijeenim
dostojanstvom?
- to ti misli, Ameni?
Kraljev nosa sandala i njegov osobni tajnik izgledao je mraviji
nego prije, unato pozamanim koliinama hrane koju je unosio
tijekom dana. Poslije podrobnih pretraga, lijenica Neferete mu je
potvrdila da ne boluje ni od kakve teke bolesti, ali da bi se trebao

manje umarati.
- Nedostaje nam Aa; on bi znao protumaiti ovu prozu.
- A tvoje miljenje?
- Iako sam po prirodi nepovjerljiv, imam dojam da ti Hatuil otvara
vrata. Sutra poinje proslava tvog obnavljanja; magija e ti dati
odgovor.
- Sretan sam da u se sresti sa zajednicom bogova i boica.
- Kha je izvrsno obavio svoj dio posla - ree Ameni. -Svega e biti u
potrebnim koliinama. to se tie Setaua, upravo je zaustavio jednu
organiziranu pljaku. Pronaeni predmeti ve su u Pi-Ramzesu.
- O kome se radi?
- Poginuli su pod nesretnim okolnostima. Njihov e sluaj biti
predan vezirovom sudu koji e se najvjerojatnije izjasniti za
ponitenje njihovih imena.
Idem se odmoriti do zore.
- Neka te ka osvijetli, Velianstvo; i da bude u stanju svojom
svjetlou obasuti Egipat.
No ljeta na izdisaju bila je topla i vedra. Kao i veina njegovih
sunarodnjaka, Ramzes je spavao pod vedrim nebom, na terasi
palae. Ispruen na obinom prostirau od trske, promatrao je nebo
na kojem su sjale due faraona koji su se pretvorili u svjetlost. Os
svemira prolazila je kroz Sjevernjau, oko koje se svijao dvorac
vjenih zvijezda, izvan vremena i prostora. Jo od vremena
piramida, misao mudraca ispisivala se na nebu.
U svojoj pedeset i petoj godini, nakon trideset i tri godine
vladavine, Ramzes je zaustavio tijek vremena i poeo preispitivati
vlastite postupke. Sve do tada nezaustavljivo je kroio naprijed,
nadilazio prepreke, pomicao granice mogueg; premda je jo imao
dovoljno energije, na svijet vie nije gledao kao ovan koji ide
naprijed rogovima, ne vodei rauna tko je iza njega. Vladati
Egiptom nije znailo nametati mu zakon jednog ovjeka, ve mu
udahnuti dah Maat, iji je prvi sluga faraon. Dok je bio mladi kralj,
Ramzes se nadao da e promijeniti ljudske prirode, povesti drutvo
svojim stopama, osloboditi ga zauvijek maloduja i podlosti, da e
ljudima proiriti srca. S godinama iskustva ovaj se san rasprio.
Ljudi e uvijek ostati ljudi, privueni laima i zlom; nijedno uenje,

nijedna religija, nijedna politika nee promijeniti njihovu prirodu.

Jedino se primjenom prava i pridravanjem Zakona Maat mogao
izbjei kaos.
Ramzes se trudio potovati ono emu ga je otac Seti nauio.
Njegova elja da postane veliki faraon koji e svojim peatom
obiljeiti sudbinu Dviju Zemalja, rasprila se. Budui da je doivio
sve mogue radosti, osvojio sve vrhunce moi, teio je iskljuivo
jednome - sluenju.
Setau je ve bio pijan, no nije se prestajao nalijevati palminim
vinom. Na utrnulim nogama klatario se po sobi.
- Ne spavaj, Lotus! Nije ovo trenutak za odmor. Treba razmisliti i
donijeti odluku.
- Satima ponavlja jedno te isto!
- Trebala bi me paljivo sluati, ne govorim napamet. Ti i ja znamo.
Znamo da je Ameni prodana dua i pokvarenjak. Prezirem tog
pisara, proklinjem ga, elio bih ga vidjeti kako se krka u kotlu
muitelja due. Ali on je moj i Ramzesov prijatelj. Sve dok emo
utjeti, on e ostati nekanjen za lopovtinu.
- Nije li kraa povezana sa zavjerom protiv Ramzesa?
- Treba razmisliti i donijeti odluku. A da odem do kralja... Ne, to je
nemogue. On se priprema za praznik obnavljanja. Ne smijem ga
sada uznemirivati. A da odem k veziru... On e uhapsiti Amenija! A
ti, ti samo uti!
- Odspavaj malo, ujutro e ti glava biti bistrija.
- Nije dovoljno samo misliti, treba i odluiti! I zato, ne treba spavati.
Ameni... to si to napravio, Ameni?!
- Konano dobro pitanje - primijeti Lotus. Nepomian kao kip, iako
su mu se ruke tresle, Setau je
gledao u Nubijku.
- to hoe rei?
- Najprije bi se morao zapitati to je to Ameni stvarno napravio, a
ne se uzalud muiti.
- Ali to je jasno, kapetan je priznao. Radi se o krijumarenju, a
mozak cijele operacije je Ameni. Moj prijatelj Ameni.
Seramana je spavao sam. Nakon iscrpljujueg dana tijekom kojeg je
provjeravao kako su primijenjene najrazliitije mjere sigurnosti oko

hrama obnavljanja, sruio se u krevet, ne razmiljajui ak ni o

primamljivom tijelu svoje stalne ljubavnice, mlade Sirijke, savitljive
poput trske.
Probudili su ga krici.
Tekom mukom izranjajui iz dubokog sna, sardinski div zafrke,
protegne se i pouri prema hodniku gdje se njegov nadstojnik borio
s oigledno pripitim Setauom.
- Treba povesti istragu, odmah!
Seramana udalji nadstojnika, zgrabi Setaua za okovrat-nik tunike,
odvue ga u svoju sobu i prolije mu na glavu krag svjee vode.
- to je to?
- Voda. Izgleda da si zaboravio da mora piti. Setau padne na
krevet.
- Potreban si mi.
- Jo koja rtva tvojih prokletih zmija?
- Treba zapoeti istragu.
- U vezi ega?
Setau jo jednom razmisli da li da progovori, a zatim zapone priu.
- Amenijevog bogatstva.
- Molim?
- Ameni posjeduje skriveno bogatstvo.
- to si pio, Setau? To je sigurno gore od zmijskog otrova!
- Ameni ima nezakonito steeno bogatstvo. A moda je u pitanju i
neto gore! Recimo da je Ramzes ugroen.
- Budi jasniji!
Nepovezano, ali ne propustivi ni najmanju pojedinost, Setau
ispria na koji nain su on i Lotus okonali krau gospoe Seri.
- Zar se moe vjerovati izjavama jednog lopova kao to je taj
kapetan? Mogao je sluajno izgovoriti to ime!RAMZES POO
BAGREMOM MA ZAPADU
- Izgledao je iskren - doda Setau. Seramana je bio uasnut.
- Ameni... Zadnji u kojeg bih posumnjao da je izdao kralja i svoju
zemlju.
- A u mene bi sumnjao, je 1'?
- Prestani s tom djetinjastom uvredljivou! Rije je o Ameniju!
- Potrebno je zapoeti istragu, Seramana.

- Istragu, istragu! Lako je rei. Dok traje proslava obnavljanja,

duan sam brinuti o Ramzesovoj sigurnosti. A inae, Ameni sve
dri pod kljuem! Ako je poinio nedozvoljene stvari, ne treba mu
dati povoda za paniku i tako mu omoguiti da makne dokaze.
Misli li ti da ga moemo optuiti tek tako?
- Setau pokrije glavu rukama.
- Lotus i ja smo svjedoci. Kapetan je optuio Amenija. Sard je
osjeao muninu. Srce mu se stezalo pri pomisli
da je jedan ovjek kao to je Ameni, najodaniji meu odanima,
mogao misliti iskljuivo na bogaenje; sada je uvjeren da nema
ovjeka koji bi spasio drugog ovjeka. Najgore od svega bilo je
mogue Amenijevo suuesnitvo sa zavjerenicima; znai li to da
njegovo skriveno bogatstvo slui kao oruje u rukama Ramzesovih
protivnika?
- Pijan sam - ree Setau - ali sam ti sve ispriao. Sada nas ima troje
koji znamo.
- Bilo bi mi drae da sam uo neku drugu ispovijest.
- to misli poduzeti?
- Ameni ima na raspolaganju smjetaj u palai, ali gotovo uvijek
spava u svojoj radnoj sobi. Trebalo bi ga najprije namamiti van, pa
onda paljivo izvriti pretres. Ako je tu sakrio drago kamenje i
zlato, pronai emo ih; im izae, bit e pod neprekidnim
nadzorom, a sve osobe s kojima se susretne bit e sasluane.
Sigurno je u vezi s ostalim lanovima mree. Nadajmo se samo da
moji ljudi nee napraviti nekakav nesmotren korak. Bude li
vezirova policija nanjuila ovu istragu, imat u gadnih problema.
Treba misliti na Ramzesa, Seramana. A na koga misli da ja mislim?
Tog se jutra cijeli Egipat molio za Ramzesa. Na koji e nain, poslije
tako duge vladavine, uspjeti upiti strahovitu energiju koju odailje
zajednica bogova i boica? Ukoliko njegovo tijelo vie ne bude
sposobno sluiti kao stjecite ka, bit e razbijen poput krhke
posude. Vatra Ramzesove vladavine preobrazit e se u nebesku
vatru, a njegova mumija u prah. Ako se, pak, kralj bude obnovio,
nova e krv potei venama zemlje.
Likovi bogova koji su stigli sa Sjevera i Juga, okupili su se u hramu

obnavljanja u Pi-Ramzesu gdje ih je doekao Kha. Tijekom trajanja

proslave faraon e biti njihov domain i boravit e u sreditu
natprirodnog, u svetom prostoru, daleko od profanog svijeta.
U zoru, dok se odijevao, Ramzes pomisli na Amenija. Koliko su
beskonani morali biti ovi dani njegovom osobnom tajniku! Dok
traju sveanosti, nee moi traiti kraljev savjet i bit e prisiljen brdo
predmeta, koje smatra neodlonima, ostaviti sa strane. Prema
Amenijevom miljenju, upravi u Egiptu uvijek je neto nedostajalo,
i nijedan slubenik nije ozbiljno shvaao svoju ulogu.
S dvostrukom krunom na glavi, odjeven u haljinu od pli-siranog
lana s pozlaenom pregaom, obuven u zlatne sandale, Ramzes je
izaao pred palau.
Dvojica kraljevih sinova poklonili su se pred njim. S vlasuljama koje
su preko uiju padale do ramena, u kouljama sa irokim plisiranim
rukavima i u dugim suknjama, drali su koplja na ijim je vrhovima
bila izrezbarena glava ovna, jedne od inkarnacija skrivenog boga
Amona.
Dvojica barjaktara polako su koraala ispred faraona, sve do
granitnog portala hrama obnavljanja. Bio je visok dvanaest metara,
a pred njim su stajali obelisci i kolosi koji su - kao i oni u Abu
Simbelu - bili simboli kraljevskog ka. Jo na samom poetku gradnje
svoje prijestolnice, Ramzes je predvidio mjesto na kojem e stajati
ovaj hram, kao da je znao da e vladati vie od trideset godina.
Dvojica sveenika, s maskama akala, doekali su vladara; jedan je
otvarao put ka Jugu, dugi ka Sjeveru. Poveli su Ramzesa putem koji
je prolazio kroz dvoranu sa stupovima visokim deset metara i
doveli ga do dvorane sa suknom. U njoj kralj skine odjeu i odjene
lanenu tuniku do koljena, koja je sliila na mrtvaki pokrov. U
lijevoj ruci drao je pastirski tap; u desnoj, troglavo ezlo koje je
predstavljalo tri faraonova roenja: u podzemnom kraljevstvu, na
zemlji i na nebu.
Ramzes je ve proao brojne provjere svoje fizike sposobnosti, bilo
da se radilo o borbi s divljim bikom ili o bitci kod Kadea, u kojoj se
sam, u sveopem meteu, morao suoiti s tisuama razularenih
Hetita; ali, praznik obnavljanja pozivao ga je na jednu drukiju
vrstu borbe u kojoj su imale udjela nevidljive sile. Umrijevi u sebi i

vrativi se u nestvorenost iz koje je i doao, Ramzes se trebao

ponovno roditi iz ljubavi bogova i boica, i zamijeniti samog sebe.
Ovim alkemijskim postupkom, tkao je trajne veze izmeu svoje
simbolike osobnosti i svog naroda, izmeu svog naroda i zajednice
stvaralakih sila.
Sveenici s maskama akala odvedu vladara do velikog dvorita
pod otvorenim nebom, koje je podsjealo na dvorite faraona
Zosera u Sakari; za to je djelo bio zasluan Kha koji je bio toliko
oaran starom arhitekturom da je naloio da se izgradi dvorite, po
ugledu na Zoserovo, unutar Ramzesovog hrama obnavljanja.
Ona mu poe u susret.
Ona, Meritamon, Nefertarina ki, ista majka, uskrsnula kako bi
uskrsnula Ramzesa. Blistava velika kraljevska supruga, odjevena u
bijelu haljinu, s neupadljivom zlatnom ogrlicom oko vrata, s dva
visoka pera u kosi koja su simbolizirala ivot i Zakon, stane iza
Ramzesa. Za vrijeme trajanja obreda ona e ga braniti magijom
rijei i pjesme.
Kha upali vatru koja osvijetli kipove boanstava, kapele u kojima su
bili postavljeni, i kraljevsko prijestolje na kojem e sjediti Ramzes
ukoliko svlada sva iskuenja. Prvom sveeniku e pomagati
Skuptina velikodostojnika iz Gornjeg i Donjeg Egipta koju su,
izmeu ostalih, inili i Setau, Ameni, karnaki prvi sveenik, vezir,
glavna lijenica kraljevstva Neferete, kraljevski sinovi" i
kraljevske keri". Otrijeznivi se, Setau vie nije elio razmiljati o
neoprostivom Amenijevom ponaanju; bio je vaan jedino obred
koji je trebalo obaviti kako treba, kako bi se Ramzesova ivotna
snaga obnovila.
Velikodostojnici Gornjeg i Donjeg Egipta niice su po-padali pred
faraona. Zatim su Setau i Ameni, u ulozi "jedinstvenog prijatelja",
oprali kraljeve noge. Tako oiene, omoguit e mu da hoda svim
prostorima, vodom, zemljom i vatrom; vaza iz koje je tekla voda
imala je oblik hijeroglifskog znaka sema, koji je predstavljao cjelinu
koju su tvorili srce i dunik, a koja je znaila "sjediniti". Od ove
svete tekuine faraon bi postajao cjelovito bie i ujedinitelj svog
naroda.
Kha je tako dobro pripremio obred da je izgledalo da su dani i noi

proslave protekli za jedan sat.

Primoran hodati polako, u pripijenoj tunici, Ramzes uini
djelotvornima darove u hrani, prinesene na oltar boanstava;
svojim pogledom, uz rijei "Dar koji prinosi faraon", prizvao je
nematerijalni ka hrane. Kraljica je ispunjavala ulogu nebeske krave,
ija je obaveza bila da hrani kralja nebeskim mlijekom zvijezda,
kako bi iz njegovog tijela istjerala slabost i bolest.
Ramzes se pokloni svakoj boanskoj sili, da bi stvaralaka
mnogobrojnost koja hrani njegovu cjelovitost bila zatiena. Svojim
postupcima izdvajao je nepromjenjivu cjelinu skrivenu u svakom
obliku i dodjeljivao svakom kipu magijski ivot.
Tijekom tri dana nizale su se procesije, ophodnje i darovanja u
velikom dvoritu gdje su boravila boanstva. Zaklonjena u
kapelama do kojih se dolazilo malim stepenicama, ona su
ograniavala sveti prostor i irila svoju energiju. Bubnjevi, harfe,
lutnje i oboe proizvodili su glazbu, as ubrzano, as usporeno, po
tono utvrenom rasporedu, zapisanom na papirusu koji je
odmatao nositelj obreda.
Primajui u sebe due boanstava, razgovarajui s bikom Apisom i
krokodilom Sobekom, maui tapom kako bi sprijeio nilskog
konja da ga usmrti, faraon je tkao veze izmeu onog svijeta i
egipatskog naroda. Zahvaljujui kralju, nevidljivo je postajalo
vidljivo, a izmeu prirode i ovjeka uspostavlja se skladan odnos.
U susjednom dvoritu bio je izgraen podij na kojem su bila
postavljena dva spojena prijestolja; kako bi doao do njih, Ramzes je
morao prijei nekoliko stepenica. Dok je sjedio na prijestolju
Gornjeg Egipta, nosio je bijelu krunu; na prijestolju Donjeg Egipta
imao je crvenu krunu. U svakoj fazi obreda sudjelovala su oba vida
kraljeve linosti, dvojstvo u pokretu, naizgled nepremostiva
suprotnost, koja je, meutim, bila usklaena u faraonovoj osobi.
Tako su Dvije Zemlje postajale jedno, ne mijeajui se. Sjedei as na
jednom as na drugom prijestolju, Ramzes je bio sad Horus britkog
pogleda, sad opet silni Set, a u svakom trenutku onaj koji je
pomirivao dva brata.
Pretposljednjeg dana proslave, kralj skine bijelu tuniku i obue
tradicionalnu pregau koju su nosili vladari starih vremena, na

kojoj je bio privren rep bika. Doao je trenutak da se provjeri je li

faraon pravilno primio energiju boanstava, i da li je u stanju
vladati nebom i zemljom.
Budui je prodro u tajne dva zavaena brata, Horusa i Seta, faraon
je bio sposoban ponovno primiti oporuku bogova koji su ga uinili
nasljednikom Egipta. U trenutku kada su Ramzesovi prsti obavijali
malu konu futrolu u obliku lastinog repa, svima se stezalo srce.
Hoe li ruka jednog ovjeka, makar on bio i Gospodar Dviju
Zemalja, imati snage uhvatiti natprirodni predmet?
vrsto drei oporuku bogova, Ramzes uhvati glavno veslo koje je
predstavljalo njegovu tenju da vodi dravnu lau u dobrom
smjeru. Zatim je krupnim koracima doao do velikog dvorita koje
je simboliziralo cjelovitost Egipta kao odraz neba na zemlji. etiri
puta je, u smjeru svake od glavnih toaka, izvedeno obredno
tranje; jednom je to napravio kralj Donjeg Egipta, a tri puta kralj
Gornjeg Egipta. Tako su provincije Dviju Zemalja bile preobraene
koracima faraona koji je potvrdio vladavinu bogova i prisutnost
nebeske hijerarhije; kroz njega su oivljavali svi prethodni faraoni, a
Egipat je postajao plodno boansko polje.
- Trao sam - ree Ramzes. - Drao sam u ruci oporuku bogova.
Proao sam cijelom zemljom i dodirnuo njezine etiri strane. Hodio
sam njome po nalogu srca. Trao sam, preao sam praocean,
dodirnuo etiri strane neba, iao sam dokle svjetlost see i poklonio
plodnu zemlju njezinom vladaru, zakonu ivota.
Zadnjeg dana praznika obnavljanja u gradovima i selima
pripremalo se veliko slavlje; bilo je poznato da je Ramzes pobijedio i
daje njegova energija obnovljena. Meutim, veselje nije moglo
zapoeti prije negoli obnovljeni vladar svom narodu pokae
oporuku bogova.
U zoru, Ramzes je sjeo u nosiljku koju su podigli velikodostojnici
Gornjeg i Donjeg Egipta; Ameniju su pucala lea, ali bilo mu je
stalo da ispuni svoj dio posla. Nosili su faraona do etiri toke, a na
svakoj od njih on bi zatezao luk i odapinjao strijelu kako bi cijelom
svemiru objavio da faraon nastavlja vladati.
Zatim se popeo na prijestolje ije su postolje krasile glave dvanaest
lavova, i obratio se univerzumu kako bi najavio da e Zakon Maat

uutkati sile zla.

Nanovo okrunjen, kao i prvi put, Ramzes je odao poast svojim
precima. Oni koji su otvorili putove prema nevidljivom inili su
temelj kraljevstva. Setau, koji je sebi estitao na vrstini karaktera,
nije se mogao suzdrati od suza; nikada Ramzes nije bio toliko
velik, nikada faraon u tolikoj mjeri nije utjelovljivao svjetlost Egipta.
Kralj izae iz velikog dvorita gdje vrijeme nije postojalo. Proe
dvoranom sa stupovima i popne se stepenicama koje su vodile do
vrha pilona. Pojavi se, izmeu dvije visoke kule, kao podnevno
sunce, i pokae svom narodu oporuku bogova.
amor je zavladao gomilom. Jednoglasnim uzvicima Ramzesu se
priznavalo da je dostojan Vladanja; njegove e rijei biti ivot,
njegova djela povezivat e nebo i zemlju. Nil e biti izdaan, davat
e ivot ravnicama, ostavljat e na zemlji plodonosne nanose,
darivat e ljudima istu vodu i mnotvo riba. Boanstva su
prisustvovala slavlju, srca su bila puna sree; zahvaljujui kralju,
hrane e biti koliko i zrnca pijeska na obalama Nila. Zar se ne
govori za Ramzesa Velikog da je svojim rukama stvarao
blagostanje?
Dva mjeseca i jedan dan.
Buran dan, nakon dva mjeseca paljive istrage u najstrooj tajnosti.
Seramana nije tedio sredstva: njegovi najbolji ljudi, prekaljeni
najamnici, bili su zadueni za pratnju Amenija i za neprimjetno
pretresanje njegovih odaja. Sardin-ski gorostas ih je upozorio da e
ih otpustiti budu li uhvaeni; budu li spomenuli njegovo
sudjelovanje u cijeloj prii, zadavit e ih vlastitim rukama. Kao
nagradu, obeao im je dodatne slobodne dane i vino vrhunske
kvalitete.
Ispostavilo se da je Amenija teko izvui iz radne sobe. Njegov
inspekcijski odlazak u Faijum bio je za Sarda neoekivana prilika;
no, tijekom pretresa nije pronaeno nita. Ni u svojoj sobi za
boravak, gotovo uvijek praznoj, ni u kovezima, biblioteci ili iza
polica, osobni Ramzesov tajnik nije skrivao sumnjive predmete.
Ameni je radio danonono, jeo je mnogo, a spavao malo. Svi koji su
ga posjeivali pripadali su visokoj administraciji, i pisar je imao

obiaj nai se s njima kako bi pregledao njihove raune i opomenuo

ih s kakvim arom moraju sluiti dravi.
Kad je sasluao Sardove izvjetaje koji su potvrivali Amenijevu
nevinost, Setau se pitao nije li sve bio samo san; ali i Lotus je, kao i
on, dobro ula da je kapetan teretnog broda izgovorio Amenijevo
ime. Nije bilo mogue izbrisati to iz pamenja.
Seramana je ve namjeravao obustaviti cijelu stvar: njegovi su ljudi
postali uznemireni i malo je nedostajalo pa da naprave neki krupni
propust.
Meutim, ba se tog burnog dana dogodilo ono od ega se toliko
strepilo. U rano poslijepodne, kad je Ameni bio sam u svojoj radnoj
sobi, primio je jednog posve neuobiajenog posjetitelja: ovjeka
zaraslog u bradu, slijepog na jedno oko, neotesanog, s licem punim
oiljaka.
Seramanin ga je ovjek pratio sve do luke Pi-Ramzesa i bez ikakvih
potekoa je utvrdio da se radi o kapetanu teretnog broda.
- Jesi li siguran? - upita Setau Seramanu.
- Krenuo je prema Jugu s tovarom upova. Zakljuak se sam
namee.
Amenipredvodnikbandelopova.Amenikoji administraciju poznaje
bolje od bilo koga i to zloupotrebljava u vlastitu korist. A moda i
zbog neeg mnogo goreg.
- Ameni se neko vrijeme suzdravao - primijeti Sard - ali je,
oigledno, morao ponovno stupiti u vezu sa svojim suuesnicima.
- Ne elim u to vjerovati.
- ao mi je, Setau. Ja moram rei Ramzesu to sam saznao.
Zaboravi na uvrede, pisao je car Hatuil egipatskom faraonu, zadri
svoju ruku i dozvoli nam da udahnemo ivot. Istina je, ti si sin boga
Seta! On ti je obeao zemlju Hetita, i oni e ti prinijeti danak koji
bude elio. Nisu li oni pod tvojim nogama?
Ramzes pokae tablicu Ameniju.
- Proitaj i ti. Iznenaujua promjena tona!
- Zagovaratelji mirnog rjeenja utjecali su na njega. Pu-tuhepina
rije bila je presudna. Velianstvo, preostaje ti samo da napie
slubeni poziv hetitskoj princezi da doe i postane kraljica Egipta.
- Pripremi mi lijepe obrasce ispod kojih u staviti svoj peat. Asa

nije umro uzalud; ovime je okrunjeno njegovo ivotno djelo.

- Idem odmah u radnu sobu pripremiti pismo.
- Ne, Ameni; napii ga ovdje. Sjedni na moju stolicu i uivaj u
posljednjim zrakama sunca.
Prvi kraljev tajnik se skamenio.
- Ja... Na faraonovo mjesto... Nikad!
- Boji se?
- Dakako da se bojim! One koji su pokuali napraviti takvu ludost
stigla je strana kazna.
- Poimo na terasu.
- Ali... pismo...
- Moe priekati.
Panorama je bila oaravajua. Raskona i mirna, prijestolnica
Ramzesa Velikog tonula je u no.
- Zar se mir,koji toliko prieljkujemo, ne nalazi tu, pred naim
oima, Ameni? Trebalo bi u svakom trenutku uivati u njemu kao u
rijetkom vou i biti svjestan njegove prave vrijednosti. Ali ljudi
uvijek ele poremetiti sklad, kao da ga ne podnose. Zato je to tako,
Ameni?
- Ne.... Ne znam, Velianstvo.
- Zar si nikad nisi postavio to pitanje?
- Nisam imao vremena. Faraon je tu da odgovara na takva pitanja.
- Seramana mi je rekao... - pone Ramzes.
- Rekao... to?
- Da si imao jedan neoekivan posjet u svojim radnim prostorijama.
Ameni je izgledao miran.
- Kakav posjet?
- To bi mi ti sam mogao rei, zar ne? Pisar se nekoliko trenutaka
zamislio.
- Mislim da se radi o onom kapetanu teretnog broda koji nije imao
dogovoren sastanak i koji je uao nasilu; nemam obiaj primati
takve osobe! Njegova je pria bila nepovezana, govorio je o
dokerima i kanjenju isporuke. Izbacio sam ga uz pomo jednog
uvara.
- Jesi li ga vidio prvi put?
- I posljednji! Ali... emu sva ta pitanja?

Ramzesov pogled postane otar poput Setovog; oi su mu se caklile,

sijevajui u polumraku.
- Jesi li mi ikada lagao, Ameni?
- Nikada, Velianstvo! I nikada ti neu lagati. Neka moje rijei budu
zakletva, kunem se ivotom Faraona!
Nekoliko sekundi Ameni nije disao. Znao je da mu Ramzes sudi i
da e uskoro izrei presudu.
Desna faraonova ruka spusti se na rame pisara koji istog trena osjeti
blagotvorno djelovanje njegovog magnetizma.
- Imam povjerenja u tebe, Ameni.
- Za to sam optuen?
- Za planiranu pljaku dobara namijenjenih hramovima i za
bogaenje.
Ameni samo to se nije sruio.
- Ja, da se bogatim.
- Imamo posla; izgleda da je mir nadohvat ruke, ali ipak treba
sazvati savjet obrane.
Setau padne Ameniju u naruje, dok je Seramana neprekidno
mrmljao rijei isprike.
- Oigledno je da nisi kriv, im te je faraon osobno proglasio
nevinim!
- Vi... U mene ste posumnjali? - zabrinuto ree kraljev tajnik, koji je
ozbiljnog lica promatrao to se dogaa.
- Izdao sam nae prijateljstvo - prizna Setau - ali, bila mi je vana
jedino Ramzesova sigurnost.
- U tom sluaju - ree Ameni - dobro si postupio. A bude li ikada
opet posumnjao, postupi isto tako. Naa je najvea dunost uvati
faraona.
- Netko je pokuao naruiti Amenijev ugled u oima Njegovog
velianstva - podsjeti Seramana - netko ije je krijumarenje Setau
zaustavio.
- elim uti sve pojedinosti - ree Ameni.
Setau i Seramana uputili su Amenija u sve to se dogaalo.
- ovjek koji je na elu te mree predstavio se mojim imenom zakljui pisar - i zloupotrijebio je kapetana teret-njaka kojeg je
Setauova kobra poslala u pakao za lopove. Tom lanom

informacijom bacio je sumnju na mene i moj rad. Posjet drugog

kapetana bio je dovoljan da vam potvrdi moju krivnju. Mene
ukloniti znailo bi raspad administracije u zemlji.
Ramzes se napokon oglasi.
- Okaljati obraz mojih bliskih suradnika znai oskrna-viti ugled
uprave zemlje na ijem sam elu. Netko pokuava oslabiti Egipat u
trenutku zaotrenih odnosa s Hetitijom. Nije rije o obinoj krai,
ve o krai na visokom nivou. U pitanju je gangrena koju to prije
treba zaustaviti.
- Pronaimo mornara koji je doao k meni - predloi Ameni.
- Ja u se za to pobrinuti - ree Seramana. - Taj e nas momak
odvesti do svog pravog efa.
- Ja se stavljam Seramani na raspolaganje - ponudi se Setau. - To
dugujem Ameniju.
- Bez propusta - zatrai Ramzes. - elim vidjeti onog tko je smislio
cijelu stvar.
- A ako je Uri-Teup? - ubaci se Seramana. - Siguran sam da mu je
samo jedna stvar na pameti - osveta.
- Nemogue - primijeti Ameni. - On ne poznaje dovoljno egipatsku
administraciju da bi mogao isplanirati takvu krau dobara. UriTeup je odluan u nastojanju da sprijei Ram-zesovo vjenanje s
Hatuilovom kerkom.
Kralj ne odbaci primjedbu efa svoje garde.
- Izvritelj je sigurno postupio po Uri-Teupovim zapovijedima nastavio je Seramana.
- Dosta prie - odsjeno ree Ramzes. - Krenite na posao, i to
odmah. Ti e, Ameni, raditi u sporednoj prostoriji palae.
- Ali... zato?
- Zato to si osumnjien za korupciju i stavljen u samicu. Protivnik
mora biti uvjeren da mu je plan uspio.
Snaan ledeni vjetar puhao je niz zidine Hatue, utvrene
prijestolnice Hetitskog carstva. Na anatolij-skoj visoravni jesen se
brzo preobrazila u zimu. Od provala oblaka putovi su bili blatnjavi,
a trgovci su se teko probijali. Zimogrozni car Hatuil sjedio je kraj
vatre ispijajui kuhano vino.
Bio je presretan zbog pisma koje je upravo stiglo od Ramzesa.

Hetitija i Egipat vie nikada nee ratovati; premda je zveckanje

orujem povremeno bilo nuno, Hatuil je vie volio diplomaciju.
Hetitija je bila staro carstvo, umorno od mnogobrojnih borbi;
otkako je zakljuen sporazum s Ramzesom, narod se privikavao na
mir.
Pojavi se Putuhepa. Carica je nekoliko sati provela u hramu Oluje,
kako bi se posavjetovala s prorocima. Lijepa i velianstvena, velika
je sveenica uivala ak i potovanje generala.
- Kakve su novosti? - upita Hatuil zabrinuto.
- Loe. Nepogode e biti sve vee, a temperatura e padati.
- Imam ti za pokazati jedno udo!
Car je mahao papirusom koji je stigao iz Pi-Ramzesa. - Ramzes je
dao svoj konani pristanak?
- Budui da je proslavljen praznik obnavljanja, i nakon to je
simbolino uzeo ker za enu kako bi slavio obrede, egipatski
faraon, na dragi brat Ramzes, pristao je oeniti se naom keri.
Jedna Hetitka bit e vladarica Dviju Zemalja. Nikada nisam
vjerovao da e se taj san ostvariti!
Putuhepa se nasmijei.
- Lijepo si se ponizio pred Ramzesom.
- Po tvom savjetu, draga... Po tvom otroumnom savjetu. Rijei
nemaju nikakvu vanost; glavno je bilo doi do cilja.
- Na nesreu, nebo se stutilo na nas.
- Vrijeme e se ubrzo popraviti.
- Proroci ne misle tako.
- Ako zakasnimo sa slanjem nae keri, Ramzes e pomisliti da je u
pitanju neka prevara.
- to emo, Hatuile?
- Rei emo mu istinu i zatraiti njegovu pomo. Umijee egipatskih
magova je neusporedivo; neka umire vie sile i oslobode nam put.
Hajdemo naem voljenom bratu odmah napisati pismo.
Uglatog i otrog lica, obrijane glave, katkada .krutog hoda zbog boli
u zglobovima, Kha je lutao nepreglednom nekropolom Sakare, gdje
se osjeao ugodnije negoli u svijetu ivih. Veliki Ptahov sveenik,
stariji Ramzesov sin, rijetko je naputao stari grad Memphis; bio je

oaran razdobljem piramida; Kha je znao satima promatrati tri

divovska kamena u ravnici Gize, piramide koje su sagradili Keops,
Kefren i Mikerinos. U trenutku kada je sunce bilo u zenitu, njihovi
likovi prekriveni bijelim vapnencem svijetlili su i obasjavali
hramove, vrtove i pustinju. Piramide, inkarnacije prvobitnog
kamena koji je izronio iz praoceana prvog jutra koje je svijet
ugledao, takoer su bile i okamenjene zrake sunca koje su uvale
nepromjenljivu energiju. A Kha je otkrio jednu od njihovih istina:
svaka piramida predstavljala je jedno pismo iz velike knjige
mudrosti za kojom je toliko tragao po arhivima svojih predaka.
Ali, veliki memfiki sveenik bio je zabrinut; piramida kralja Unaa,
koja se nalazila u blizini Zoserove ogromne arhitekturalne cjeline i
koju je nadvisivala stepenasta piramida, zahtijevala je ozbiljan
popravak. Izgraen potkraj pete dinastije, star gotovo tisuu
godina, ovaj neprocjenjivo vrijedan spomenik bio je teko oteen.
Bilo je potrebno zamijeniti nekoliko blokova vanjskog zida.
Ovdje, u Sakari, veliki sveenik Kha je razgovarao s duama
predaka. Boravei u kapelama vjenih boravita, itao je
hijeroglifske zapise na stupovima koji su podsjeali na lijepe
onozemaljske putove i sretnu sudbinu onih koji su posjedovali
glas pravednosti", budui da su ivjeli u skladu sa zakonom Maat.
Odgonetavajui ove zapise, Kha je vraao ivot vlasnicima grobova
koji su ostali u zemlji tiine.
Veliki Ptahov sveenik bio je u obilasku Unasove piramide, kad je
ugledao oca kako mu se pribliava. Nije li Ramzes podsjeao na
jednog od svjetlosnih duhova koji su se, u neko doba dana,
prikazivali vidovitima?
- Kakvi su ti planovi, Kha?
- Potrebno je to prije zapoeti s popravkom piramida Starog
Carstva koje zahtijevaju hitne radove.
- Jesi li pronaao Totovu knjigu?
- Manje dijelove... Ali i dalje u biti uporan. U Sakari ima toliko
blaga da e mi, moda, biti potreban dug, vrlo dug ivot.
- Ima svega trideset i osam godina; nije li Ptah-Hotep priekao sto
deset godina da bi dovrio svoje Maksime?
- U ovom predjelu, oe, vjenost se nahranila vremenom ljudi i

pretvorila ga u ivo kamenje; ove kapele, ovi hijero-glifi, ovi likovi

koji potuju tajnu ivota i prinose joj darove, nije li to ono najbolje
to je naa civilizacija dala?
- Misli li ponekad o dravnim pitanjima, sine?
- Zato bih o tome brinuo kad ti vlada?
- Godine prolaze, Kha, i ja u jednog dana poi prema zemlji koja
voli tiinu.
- Tvoje velianstvo je upravo dobilo novu snagu, a ja u jo bolje
pripremiti tvoj sljedei praznik obnavljanja, za tri godine.
- Ne zanima te ni uprava, ni ekonomija, ni vojska...
- Nemam nikakvih sklonosti za ta podruja. Nije li strogo
obavljanje obreda temelj naeg drutva? O tome ovisi srea naeg
naroda, i tome se elim posvetiti jo vie. Misli li da sam izabrao
pogrean put?
Ramzes podigne pogled prema vrhu Unasove piramide.
- Ii prema viem, prema vanijem, uvijek je dobar put. No, faraon
mora sii i u podzemni svijet i suoiti se sa udovitem koje
pokuava isuiti Nil i unititi svjetlosnu barku; da on svakodnevno
ne vodi tu bitku, koji bi se obred slavio?
Kha dotakne tisuugodinji kamen, kao da njime hrani svoju misao.
- Na koji nain bih mogao pomoi faraonu?
- Hetitski car namjerava poslati svoju ker u Egipat da bih se njome
oenio; ali vrijeme je previe loe u Anatoliji a da bi povorka
krenula na put. Hatuil trai pomo naih mago-va kako bi bogovi
poslali bolje vrijeme. to prije pronai tekst koji e mi omoguiti da
mu udovoljim.
Na mjestu gdje se Rerek, kapetan teretnog broda, sakrio, nitko ga
nije mogao pronai. Po savjetu svog efa iznajmio je na odreeno
vrijeme stan u azijskoj etvrti Pi-Ramzesa, nakon to je posjetio
izvjesnog bljedunjavog pisara kako bi mu ispriao neku priu bez
glave i repa. Ali, za to je bio dobro plaen, mnogo bolje nego za tri
mjeseca rada na Nilu. Rerek se ponovno sastao sa svojim efom koji
je bio vrlo zadovoljan njegovim uslugama; po njegovim rijeima,
eljeni rezultat bio je postignut. Imao je samo jednu sitnu brigu: ef
je zahtijevao da Rerek promijeni izgled. Ponosan na svoju bradu i

kudravu kou, pomorac je pokuao to izbjei. Ali, budui da se

radilo o njegovoj sigurnosti, dao se uvjeriti. Tako gole brade, poet
e raditi na Jugu pod drugim imenom, a policija e zauvijek izgubiti
njegov trag.
Rerek je proveo dan spavajui, na prvom katu jedne bijele kuice.
Njegova ga je gazdarica probudila kad je prolazio nosa vode i
nabavila mu peene lepinje s nadjevom od bijelog i crnog luka koje
je u slast jeo.
- Brija se nalazi na malom trgu - obavijesti ga ona. Mornar se
protegnuo. Kad se bude obrijao, izgubit e
neto od svoje mukosti i tee e osvajati djevojke; sreom, imao je
jo podjednako toliko uvjerljivih argumenata.
Rerek pogleda kroz prozor.
Na malom trgu, brija je postavio etiri kolca koja su drala platno,
kako bi se izbjegle opekotine od sunca; pod ovim zaklonom stajale
su dvije male stolice, visoka za njega, a niska za muterije.
Kako se pojavilo desetak zainteresiranih, ekanje e se oduiti;
trojica od njih bacali su kocke, drugi su sjedili, lea prilijepljenih
uza zid neke kue. Rerek se vrati u krevet i ponovno zaspa.
Gazdarica ga stane drmati.
- Hajde, siite! Zadnji ste.
Ovoga puta nema izvlaenja. Poluzatvorenih oiju, mornar se
spustio niz stepenice, izaao iz skromnog boravita i sjeo na
tronoac koji zakripi pod njegovom teinom.
- to eli? - upita brija.
- Obrijat e mi cijelu bradu i obraze.
- Tako lijepu bradu?
- To je moja stvar.
- Kako ti eli, prijatelju; kako e mi platiti?
- Dajem ti par sandala od papirusa.
- asti mi, ovo je velik posao.
- Ako ti ne odgovara, obratit u se nekom drugom.
- Dobro, dobro,'ajde...
Brija navlai kou sapunicom, povue britvom po lijevom obrazu
kako bi provjerio otrinu, a potom, jednim naglim, ali preciznim
pokretom, stavi no pod mornarevo grlo.

- Bude li lagao Rerek, prerezat u ti grkljan.

- Tko... tko si ti?
Setau zasjee kou, nekoliko kapi krvi padne na morna-reve grudi.
- Netko tko e te ubiti ako odbije odgovoriti.
- Pitaj to eli!
- Poznaje li kapetana teretnjaka s oiljkom na lijevoj podlaktici,
smeih oiju?
- Da...
- Poznaje li gospou Seri?
- Da, radio sam za nju.
- Kao lopov?
- Obavljali smo neke poslove.
- Tko vam je ef?
- Zove se... Ameni.
- Odvest e me k njemu.
Ozbiljnog lica koje je otvarao blagi osmjeh, Kha prie Ramzesu koji
je sjedio u svojoj radnoj sobi.
- Tri dana i tri noi po knjinici Kue ivota traio sam knjigu
vradbina koja e otjerati loe vrijeme nad Hatuom: izaslanici
boginje Sekhmet ire zarazna isparavanja po atmosferi i sprjeavaju
sunce da se probije kroz oblake.
- to treba napraviti?
- Neprekidno, sve dok bude potrebno, izgovarati litanije
predviene za smirivanje Sekhmet; kad bude boica pozvala svoje
izaslanike nazad u Aziju, nebo e se razvedriti. Sekhmetini
sveenici i sveenice ve rade na tome. Zahvaljujui melodiji
njihovih pjesama i nevidljivom djelovanju obreda, moemo se
nadati da e rezultati biti brzo vidljivi.
Kha se povukao u trenutku kada je Merneptah prilazio. Dva su se
brata izljubila.
Kralj ih pone promatrati: bili su tako razliiti, a ipak su se
dopunjavali. Ni jedan ni drugi nisu ga razoarali; nije li se Kha, na
svoj nain, upravo ponio kao dravnik? Kha je posjedovao uzvienu
misao neophodnu za vladanje, Merneptah snagu potrebnu za
upravljanje. A Meritamon je otila u Tebu gdje je vodila obrede

oivljavanja kraljevskih kipova, i u Setije-vom svetitu, i u

Ramzesovom hramu za milijune godina.
Faraon je bio zahvalan bogovima to su mu podarili tri izuzetna
djeteta koja su, svako na svoj nain, prenosila duh egipatske
civilizacije i vezivala se vie za njezine vrijednosti nego za vlastitu
linost. Nefertari i lijepa Izet mogle su poivati u miru.
Merneptah se pokloni pred faraonom.
- Traio si me, Velianstvo.
- Hatuilova i Putuhepina ker sprema se napustiti hetitsku
prijestolnicu i krenuti prema Pi-Ramzesu. Iz diplomatskih e
razloga postati velika kraljevska supruga, i ta zajednica e u
potpunosti zapeatiti mir izmeu Hetitije i Egipta. Ovaj bi
sporazum mogao zasmetati nekim interesnim grupama. Tvoj
zadatak je da se pobrines za princezinu sigurnost im bude izala iz
podruja pod nadzorom Hetitije i ula u nae protektorate.
- Njegovo velianstvo moe raunati sa mnom. Koliko imam ljudi
na raspolaganju?
- Onoliko koliko ti bude potrebno.
- Vojska ne bi bila od koristi, jer je prespora i teko se pokree.
Okupit u stotinjak dobro naoruanih i iskusnih ratnika koji dobro
poznaju taj teren, i vei broj glasnika koji e dobiti najbolje konje. U
sluaju napada, pruit emo kvalitetan otpor; Njegovo velianstvo
bit e redovito obavjetavano o tijeku dogaaja. Bude li netko od
glasnika kasnio, najblia e tvrava istog trenutka poslati pomo.
-Tvoj zadatak je od presudne vanosti, Merneptae. - Neu te
iznevjeriti, oe.
Od ranog jutra nebo se stutilo nad Hatuom, prijetei donjem
gradu poplavom. Panika je vladala kad je carica Pu-tuhepa izala i
obavijestila narod da su, osim hetitskih sveenika koji se
neprekidno mole za milost boga Oluje, i vraevi Egipta pozvani u
pomo.
Putuhepine rijei utjeile su ljude. Nekoliko sati kasnije kia je
prestala padati; gusti, crni oblaci zadrali su se nad gradom, ali se
na jugu nebo razvedrilo. Princezin je polazak postao realniji. Carica
poe u odaje keri.
Imala je dvadeset i pet godina i divlju ljepotu Anatolijki. Plave kose,

crnih bademastih oiju, pravilnog, gotovo iljastog nosa, sedefastog

tena, visoka, profinjenih oblina, gordog dranja dostojnog njezine
plave krvi, princeza je odisala osjetil-nou. I najmanji njezin mazni
pokret odavao je enstvenost spremnu da se poda i da se istoga
trenutka obnai. Nije bilo velikodostojnika koji nije sanjao o tome
da je ima.
- Vrijeme se proljepalo - ree Putuhepa.
Princeza je sama eljala svoju dugu kosu prije nego to e ju
namirisati.
- Dakle, trebam se pripremiti za put.
- Osjea li strah?
- Naprotiv! Bit u prva Hetitka koja se udaje za faraona, i to kojeg
faraona, Ramzesa Velikog. ak ni u najluim snovima nisam mogla
zamisliti da u doivjeti takvu sudbinu.
Putuhepa je bila iznenaena.
- Rastat emo se zauvijek i vie nikada nee vidjeti svoju zemlju.
Zar te to ne boli?
- Ja sam ena i udat u se za Ramzesa, ivjet u u zemlji koju vole
bogovi, vladat u na raskonom dvoru, uivat u u nevienom
bogatstvu, prepustit u se arima jedinstvene klime, i to li jo sve
ne! Ali, neu se zadovoljiti spajanjem s Ramzesom.
- to eli rei?
- elim ga zavesti. Faraon ne misli na mene, ve na diplomaciju i
mir, kao da sam tek jedna reenica u sporazumu! Uinit u da
promijeni miljenje.
- Bojim se da te eka razoaranje.
- Jesam li runa i glupa?
- Ramzes vie nije mlad. Moda te nee ak ni pogledati.
- Moja sudbina je u mojim rukama, i ne treba mi niija pomo. Ako
nisam u stanju osvojiti Ramzesa, emu onda ovaj odlazak?
- Vjenanje e biti jamstvo za napredak dva velika naroda.
- Ne elim biti ni slukinja ni redovnica, nego glavna kraljevska
supruga. Ramzes e zaboraviti moje podrijetlo, vladat u zajedno s
njim, i svaki e Egipanin padati niice preda mnom.
- elim ti sreu, keri.
- To je moja volja, majko, koja nije manje vana od tvoje. Premda

stidljivo, sunce se naposljetku pojavi. Zima

je dola, sa svojom povorkom vjetrova i hladnoe, ali e put koji
vodi egipatskim protektoratima uskoro biti prohodan. Pu-tuhepa je
eljela da se ker i ona ispovjede jedna drugoj, ali budua
Ramzesova ena je, izgleda, postala strankinja u vlastitom domu.
Raja nije imao mira.
Iz une rasprave, on i Uri-Teup izali su ne naavi za-! jedniko
rjeenje. Po miljenju biveg generala hetitske vojske, dolazak
hetitske princeze iao je u prilog njihovoj namjeri da nanesu tetu
Ramzesu, i nije trebalo sprjeavati princezu da doe u Egipat. Raja
je, naprotiv, smatrao da e ovo diplomatsko vjenanje ugasiti i
posljednju iskru rata.
Odbivi se boriti, Hatuil je prihvatio Ramzesova pravila igre. Raja
je poelio poupati svoju iljastu bradicu i poderati tuniku s
raznobojnim trakama, toliko ga je ta injenica boljela. Mrnja prema
Ramzesu postala je smisao njegovog ivota, i bio je spreman na sve,
samo da se rijei tog faraona iji su kolosalni kipovi stajali u
hramovima diljem zemlje. Ne, nee taj vladar vie uspijevati
ostvariti sve to zamisli!
Uri-Teup je tonuo u san, omamljen udobnou i blagostanjem;
Raja, pak, nije izgubio osjeaj za borbu. Ramzes je samo ovjek, i
pokleknut e pred nizom snanih i preciznih udaraca. Hetitsku
princezu treba iz ovih stopa sprijeiti da doe do Pi-Ramzesa.
Bez znanja Uri-Teupa i njegovih hetitskih prijatelja, Raja e uz
Malfijevu pomo osmisliti atentat. Kad voa libijskih plemena bude
saznao da je Merneptah, Ramzesov sin, na elu egipatske borbene
jedinice, istopit e se od sree. Jednim udarcem ukloniti hetitsku
princezu, buduu Ramzesovu enu, i kraljevog mlaeg sina - kakva
sjajna zamisao!
Nijedan lan konvoja nee preivjeti. Faraon e povjerovati da je
rije o bijesu jednog dijela hetitske vojske kojem ne odgovara mir.
Za sobom treba ostaviti prepoznatljivo oruje i nekoliko leeva
seljaka preodjevenih u vojnike Hatuilove vojske. Nema dvojbe da
e bitka biti krvava, i da e gubitaka biti i u redovima Libijaca; ali
Malfi nee obraati pozornost na takve sitnice. Sama pomisao na

surov, krvav i pobjedonosan napad, uzbudit e ratom zadojenog

Malfija.
Hatuil e izgubiti ker, Ramzes sina. I obojica e krenuti u bitku
koja e biti krvavija od bilo koje prethodne. Ae vie nema kako bi
smirio strasti. to se Uri-Teupa tie, bit e doveden pred gotovo
in. Ili e suraivati, priznavi svoju greku, ili ga nee biti. Raja nije
oskudijevao u zamislima o podrivanju egipatske drave; Ramzes
nee imati ni dana predaha.
Netko pokuca na vrata skladita gdje je Raja drao svoje
najskupocjenije vaze. U tako sitne sate, to bi mogao biti samo netko
od kupaca.
-Tko je?
- Kapetan Rerek.
- Ne elim te vidjeti ovdje!
- Naao sam se u nevolji, ali sam se uspio izvui. Moram
razgovarati s vama.
Raja odkrine vrata.
Sirijski je trgovac jedva imao vremena nazrijeti obrise mornarevog
lica. Gurnut s lea, stropotao se na Raju koji padne na stranjicu,
prevrnuvi se preko glave. Za to su se vrijeme Seramana i Setau
ugurali u skladite.
Sardinski div se obrati kapetanu Rereku.
- Kako se zove ovaj ovjek? - upita on upirui prstom u Raju.
- Ameni - odgovori mornar.
S rukama prikljetenim drvenim lisicama i zglobovima svezanim
uzetom, Rerek se nije mogao ni pomaknuti. Iskori-stivi mrak u
dnu skladita, Raja se izmigoljio poput gutera i skoio na stepenice
koje su vodile na krov. Uz malo sree, otrest e se progonitelja.
Smjetena na jednom uglu krova, lijepa Nubijka prostrijeli ga
strogim pogledom.
- Ne miite se.
Raja desnom rukom izvue bode iz tunike.
- Udalji se ili u te ubiti!
U trenutku kada je krenuo rukom u namjeri da je pro- j bode,
mramorna zmija ugrize ga za desnu petu. Bol je bila toliko jaka da
Raja ispusti oruje, udari o rub, izgubi ravnoteu i padne u mrak.

Nagnuvi se nad tijelo sirijskog trgovca, Seramana iskrivi usta u

znak razoaranja. Udarivi o tlo, Raja je slomio vrat.
eznutljiva gospoa Tanit, opijena arom svog ljubavnika,
ispruila se preko snanog Uri-Teupovog tijela.
- Vodi jo ljubav sa mnom, preklinjem te!
Hetit bi rado pristao, ali ga je nekakva buka u tome omela. Ustane i
izvue kratki ma iz korica.
- Tko je?
- Nadstojnik.
- Zabranila sam da nas bilo tko uznemiruje! - razjareno povie
gospoa Tanit.
- Jedan prijatelj vaeg mua... Kae da je vano. Fenianka uhvati
Uri-Teupa za ruku u kojoj je drao
bode.
- Moda je klopka.
- Imam se ime obraniti.
Uri-Teup pozva jednog Hetita koji je straario u vrtu.
Ponosan to slui bivem generalu hetitske vojske, podnese mu
izvjetaj tihim glasom i izgubi se.
Kad joj se ljubavnik vratio u sobu, gospoa Tanit, i dalje obnaena,
obijesi mu se oko vrata i obaspe ga poljupcima. Osjetivi, meutim,
da su mu misli negdje drugdje, udalji se i donese mu pehar svjeeg
vina.
- to se deava?
- Na prijatelj Raja je mrtav.
- Nesretan sluaj?
- Pao je s krova pokuavajui pobjei Seramani. Fenianka je
problijedjela.
- Taj prokleti Sard! Ali... uskoro e stii i do tebe!
- Mogue.
- Moramo pobjei, i to odmah!
- Ni sluajno. Seramana vreba i najmanju pogreku; ako Raja nije
imao vremena progovoriti, nisam u opasnosti. Nestanak tog
sirijskog trgovca prije je dobra novost. Poeo je gubiti pribranost.
Sada, kad sam u neposrednom dodiru s Libijcima, nije mi vie

potreban.
- A kad... kad bismo se, moda, zadovoljili naom sreom?
Uri-Teup snano prignjei Tanitine grudi.
- Ti se zadovolji svojom poslunou i zatvorenom gubicom, a ja u
se pobrinuti za tvoju sreu.
Stane ju prodirati poput sonog mesa, a ona se raspri od uitka.
Lovci su donosili ivotinjske koe pred Teonka. Libijac je sam
odabirao materijal; jedino je svojoj procjeni vjerovao i neumoljivo je
odbacio tri etvrtine izloene robe. Tog jutra je izgrdio dvojicu
lovaca koji su mu donijeli koe loe kakvoe.
Odjednom, netko pred njega baci nekakvu tuniku s raznobojnim
trakama.
- Prepoznaje li je? - upita Seramana.
Libijac se uhvati za svoj okrugli trbuh ne bi li umirio bolove koji su
ga tog asa spopali.
- To je... to je sasvim obina odjea.
- Dobro je pogledaj.
- Uvjeravam vas... da nita drugo ne vidim...
- Ja u ti pomoi, Teonk, zato to si mi drag. Ova je tunika
pripadala sirijskom trgovcu Raji, jednom mutnom tipu kojem
savjest nije bila mirna i koji je umro na najgluplji mogui nain,
pokuavi pobjei. Reklo bi se da je njegova pijunska prolost
naglo izala na vidjelo. A ja sam siguran u jedno: vi ste morali biti
prijatelji, ili ak suuesnici.
- Ja... ja nisam imao nikakve veze s tim...
- Ne prekidaj me, Teonk. Nemam dokaza, ali uope ne sumnjam
da ste ti, pokojni Raja i Uri-Teup skovali zavjeru protiv Ramzesa.
Sirijeva smrt je samo opomena: budu li tvoji prijatelji jo koji put
pokuali nauditi kralju, zavrit e kao Raja. A sada, elim vidjeti
svoj dio.
- Isporuit u vam jedan koni tit i skupocjene sandale.
- Nije loe za poetak. Jesi li doao do nekih imena?
- to se Libijaca tie, gospodaru Seramana, sve je mirno!
Pokoravaju se kralju.
- Neka to ine i nadalje. Do vienja, Teonk.

Tek to je Seramanin konj zamakao, Libijac, ruku prekrienih na

trbuhu, pojuri prema mjestu za olakavanje.
Car Hatuil i njegova ena nisu se mogli usuglasiti. Carica je,
uglavnom, potovala razboritost svoga mua i ispravnost njegovih
pogleda; no, ovoga puta zapali su u unu raspravu.
- Moramo obavijestiti Ramzesa da naa ker kree na put - uporna
je bila Putuhepa.
- Ne - grmio je car. - Treba iskoristiti situaciju kako bismo saznali
postoje li ogranci u vojsci koji bi bili u stanju pobuniti se protiv nas.
- Protiv nas. Hoe rei protiv nae keri i njene pratnje! Jesi li
svjestan da e svoju ki upotrijebiti kao mamac?
- Nita joj se nee dogoditi, Putuhepa; u sluaju napada, titit e je
najbolji hetitski vojnici i unitit e pobunjenike. Tako emo jednim
udarcem ubiti dvije muhe: uklonit emo ogranke vojske koji se
suprotstavljaju naoj politici, i uvrstiti mir s Ramzesom.
Ne elim da moja ki bude izloena bilo kakvoj opasnosti.
- Moja odluka je konana: ona sutra kree na put. Kad bude stigla
do granice koja je pod nadzorom egipatske vojske, dakle, kad
napusti Hetitiju, Ramzes e biti obavijeten o dolasku svoje budue
ene.
Kako je krhko izgledala princeza meu svim tim hetitskim
asnicima i vojnicima s tekim oklopima i prijeteim kacigama!
Opremljeni ovim orujem, na mladim i punokrvnim konjima,
najbolji hetitski vojnici, ija je dunost bila da je prate, izgledali su
nepobjedivi. Car Hatuil je znao da je njegova ker izloena
opasnosti, ali prigoda je bila previe izazovna a da bi se propustila.
Nije li svaki dravnik prije svega morao misliti na svoju vlast,
ponekad ak i na tetu svojih najbliih?
U mnogobrojnim kolima bili su rasporeeni princezin miraz i
pokloni za Ramzesa Velikog: zlato, srebro, bronca, tkanine, nakit. I
jedan poklon koji e se faraonu posebno dopasti: deset predivnih
konja o kojima e osobno brinuti i koji e, naizmjenino, imati ast
vui njegova kola.
Nebo je bilo isto, vruina nepodnoljiva. Vojnici su se guili i

preznojavali pod svojim zimskim kaputima. Veljaa je naglo

zadobila obiljeja ljetnog mjeseca. Takav poremeaj nije mogao
potrajati; za nekoliko sati, bez ikakve dvojbe, past e kia i napuniti
cisterne.
Princeza klekne pred oca koji ju je namazao mladenakim uljem.
- I Ramzes e proslaviti mladenako pomazanje - ree on. - Sretan
put, budua egipatska kraljice.
Konvoj je krenuo. Za kolima u kojim je bila smjetena princeza, ila
su druga, podjednako udobna kola.
Carica Putuhepa je sjedila na svom tronu od lakog drveta.
Ja idem sa svojom kerkom - ree ona caru prolazei pokraj njega
- i pratit u je do same granice.
Negostoljubive planine, vrletni putovi, zastraujui klanci, guste
ume iz kojih je mogao vrebati neprijatelj. Carica Pu-tuhepa
strahovala je od vlastite zemlje. Vojnici su, meutim, bili na oprezu,
a njihov broj bi zastraio i najhrabrijeg napadaa. Ali, Hetitija je
dugo bila poprite unutarnjih borbi; moda e Uri-Teup glavom i
bradom, ili netko od njegovih suparnika, pokuati smaknuti
princezu, simbol mira?
Najtee je bilo podnijeti egu usred zime. Pripremljen za to godinje
doba, organizam je trpio zbog suneve vreline i sue; putnike je
svladao neobian umor, i putovanje je bilo iscrpljujue. Putuhepa
primijeti da je budnost vojnika opala, zajedno s njihovom
izdrljivou. Hoe li se moi oduprijeti masovnom napadu?
Princeza je bila odluna, kao da je se nita nije ticalo. Postojana,
osvjetljavala je put s nepokolebljivom eljom da dostigne svoj cilj.
Putuhepa se trzala na utanje borova, na uborenje potoka. Sve ju
je podsjealo na huku naoruanih ljudi. Gdje li se kriju buntovnici?
Kakvu li su strategiju smislili? Hetitska carica esto se, na najmanji
sumnjivi zvuk, nou budila, a dane je provodila zurei u ume,
strme litice i obale rijeka.
Princeza nije razgovarala sa svojom majkom. Zadubljena u svoju
tiinu, Putuhepina ker nije vie eljela razmiljati o svom
prijanjem ivotu; za nju Hetitija vie nije postojala, a budunost se

zvala Ramzes.
Iscrpljen vruinom, ei i umorom, konvoj je proao Kade i stigao
do pogranine strae kod Aje, u junoj Siriji. Tu je bila postavljena
egipatska tvrava, na granici s teritorijem koji je bio pod
faraonovim nadzorom.
Strijelci su zauzeli poloaje na obrambenim tvravama, velika se
vrata zatvore. Garnizon povjeruje da se radi o napadu. Princeza
sie s kola i obode jednog od konja namijenjenih Ramzesu. Pred
zaprepatenim pogledom svoje majke i voe hetitskog korpusa,
odgalopirala je prema utvrdi i zaustavila se podno zidina. Nitko od
strijelaca nije se usudio odapeti strijelu.
- Ja sam ker hetitskog cara i budua kraljica Egipta. - izjavi ona. Ramzes Veliki me oekuje da proslavimo vjenanje. Lijepo me
primite; u suprotnom, faraonov bijes e vas spriti poput vatre.
Pojavi se zapovjednik utvrenja.
- Vojska je iza vas!
- To nije vojska, nego moja pratnja.
- Ovi hetitski ratnici ne izgledaju ba miroljubivo.
- Niste u pravu, zapovjednice; rekla sam vam istinu.
- Nisam dobio nikakvu zapovijed iz prijestolnice.
- Odmah obavijestite Ramzesa o mom dolasku.
Ameni je bio prehlaen. Dah mu je bio isprekidan, oi
-zakrvavljene, bol ga je stezala u grudima. Noi u veljai su bile
ledene, a blijedo sunce preko dana nije uspijevalo zagrijati zrak.
Ameni je naruio ogromnu koliinu drva za ogrjev, ali je isporuka
kasnila. Vie nego loe raspoloen, spremao se svoj bijes iskaliti na
nekom od podreenih, kad mu jedan glasnik stavi na stol poruku iz
tvrave kod Aje, u junoj Siriji.
Bez obzira na nezaustavljivo kihanja, Ameni je odgone-tnuo
ifrirani tekst. Preko haljine od debelog lana prebacio je vuneni
kaput, umotao vrat maramom i, usprkos upali bronha, potrao do
Ramzesove radne prostorije.
- Velianstvo... Nevjerojatna vijest! Hatuilova ker stigla je u Aju.
Zapovjednik tvrave oekuje vae upute.
U te kasne sate, kralj je radio uz svjetlost uljanih svjetiljki iji fitilj

nije dimio. Postavljene na visokim postoljima od sikomore, irile su

blagu i ravnomjernu svjetlost.
- To mora biti neka greka - procijeni Ramzes. - Hatu-il bi me
obavijestio da je njegova ker krenula na put.
- Zapovjednik tvrave suoen je s hetitskom vojskom koja se
predstavlja kao... svadbena povorka.
Kralj je napravio nekoliko koraka po svojoj prostranoj radnoj sobi.
- To je podvala, Ameni; careva podvala kako bi provjerio veliinu
vlastite moi unutar same Hetitije. Konvoj su mogli napasti vojni
pobunjenici.
- Kao mamac posluila je... njegova vlastita ker!
- Hatuil sada moe biti miran; neka Merneptah odmah krene
prema Siriji s korpusom koji je odreen za princezinu zatitu.
Naloi zapovjedniku tvrave da otvori vrata i primi Hetite.
- A ako...
- Ja preuzimam rizik.
Zbunjeni, Hetiti i Egipani su se pozdravili, poeli sa slavljem, stali
zajedno piti i jesti kao stari prijatelji po oruju. Putuhepa je sada
mirno mogla krenuti nazad u Hatuu, dok e njezina ker, u pratnji
dostojanstvenika i nekoliko hetitskih vojnika, nastaviti put prema
Pi-Ramzesu, pod Merneptaho-vom zatitom.
Sutra e se zauvijek rastati; oima nateenim od suza, carica je
gledala svoju lijepu ker osvajaicu.
- Zar nimalo ne ali?
- Nikada nisam osjeala toliku radost!
- Neemo se vie vidjeti.
- To je zakon ivota. Svatko ima svoju sudbinu. A moja je
velianstvena!
- Budi sretna, dijete moje!
- Ve sam sretna!
Povrijeena, Putuhepa ak nije ni poljubila ker. Upravo je i
posljednja veza meu njima bila prekinuta.
- Ovo je potpuno nenormalno - zakljui zapovjednik utvrde kod
Aje, vrsni vojnik etvrtastog lica i hrapavog glasa.
- U ovo doba planine bi trebale biti prekrivene snijegom, a kia bi
trebalo neprekidno padati. Ako se ova pasja vruina nastavi, ostat

emo bez vode u spremnicima.

- Ili smo ubrzanim hodom - ree Merneptah - i ao mi je zbog
velikog broja bolesnih. Na putu su nam mnoge zalihe vode
presuile. Bojim se uvui princezu u tako opasnu pustolovinu.
- Potpuno ste u pravu. - nadovee se zapovjednik.
- Samo je neko boanstvo moglo dovesti do ovakvih vremenskih
obrata.
Merneptah se upravo takvog miljenja bojao.
- Bojim se da je tako. Imate li neku statuu-zatitnicu u tvravi?
- Imamo, ali ona moe otjerati iskljuivo zle duhove; nema
dovoljno moi da promijeni vrijeme. Trebalo bi zatraiti pomo
nekog boanstva ija se snaga moe usporeivati sa snagom neba.
- Imate li dovoljno vode u rezervi za na povratak?
- Naalost, nemamo! Morat ete ostati ovdje i priekati kiu.
- Potraje li ovo lano ljeto, nee biti dovoljno vode ni za Hetite, ni za
Egipane.
- Ipak, zima je, ova e sua morati prestati.
- Dobro ste primijetili, zapovjednice: ovo nije prirodno. Opasno je
krenuti, ali ni ostati nije manje opasno.
- elo asnika se naboralo.
- Ali... to namjeravate napraviti?
- Obavijestiti Ramzesa. Jedino e on znati to nam je initi.
Na Ramzesovom radnom stolu Kha razmota tri dugaka papirusa
koje je pronaao u arhivima Kue ivota u Helio-polisu.
- Tekstovi su jasni, Velianstvo, samo jedan bog vlada azijskom
klimom - Set. Ali, nitko od vraeva nije dovoljno pripremljen da bi
se s njim suoio. Jedino ti, i samo ti, moe razgovarati sa Setom i
zamoliti ga da vrati vrijeme kakvo odgovara ovom godinjem dobu.
Meutim...
- Reci, sine.
- Meutim, ne bih ti to preporuio. Setova je snaga strana i
neukrotiva.
- Strahuje da nisam dovoljno jak?
- Ti si Setijev sin, ali promijeniti klimu znai upravljati munjom,
gromom i olujom. A, Set je nepredvidiv. Ti si potreban Egiptu.
Poaljimo u Siriju vei broj boanskih kipova i svjee ljude.

- Misli li da e ih Set pustiti da prou? Kha spusti glavu.

- Ne mislim, Velianstvo.
- Dakle, nemam izbora. Ili u prihvatiti borbu na koju me poziva, ili
e Merneptah, hetitska princeza i cijela njihova pratnja umrijeti od
ei.
Hetitska princeza, smjetena u odajama zapovjednika utvrde,
zatraila je razgovor s Merneptahom. On ju je doivio kao plahu i
nadutu, ali se prema njoj ophodio s panjom kakvu zasluuje jedna
dama njezina ranga.
- Zato odmah ne krenemo prema Egiptu?
- Zato to to nije mogue, princezo.
- Vrijeme je prelijepo.
- Traje sua u vrijeme kada bi trebale padati kie, pone-stat e nam
vode.
- Neemo valjda pustiti korijenje u ovoj uasnoj tvravi!
- Nebo nam ne ide na ruku; boanska volja nam ne dozvoljava da se
pomaknemo.
- Znai li to da su vai vraevi nesposobni?
- Obratio sam se za pomo najveem meu njima: Ramzesu osobno.
Princeza se nasmijei.
- Pametan ste ovjek, Merneptae; priat u svom muu o vama.
- Nadajmo se, princezo, da e nebo usliati nae molitve.
- Ne sumnjajte u to! Nisam dola ovamo da bih umrla od ei. Ne
dri li faraon u aci i nebo i zemlju?
Ni Setau ni Ameni nisu uspjeli odvratiti vladara od odluke koju je
donio. Ramzes je tijekom veere pojeo komad mesa s buta goveda,
ivotinje koja utjelovljuje setovsku snagu,
1 popio jako vino iz oaza koje su bile pod zatitom istog boga.
Zatim, nakon to je isprao usta solju, izluevinom boga Seta,
nositelja boanske vatre potrebne za ouvanje hrane, poeo je voditi
unutarnji dijalog pred kipom svog oca, onog koji se usudio, preko
imena, sebe proglasiti predstavnikom gospodara oluje na zemlji.
Bez Setijeve pomoi Ramzes nije imao nikakvih izgleda uvjeriti

Seta. Samo jedna jedina pogreka, nepravilan obredni pokret, jedna

nejasna misao, i grom e udariti. Nasuprot gole sile stajalo je jedno
jedino oruje - ispravnost. Ispravnost kojoj je Seti uio Ramzesa,
uvodei ga u ulogu faraona.
Usred noi kralj ue u Setov hram, izgraen u Avari-u,
prijestolnici koju su toliko mrzili osvajai Hiksi. Mjesto posveeno
tiini i samoi, mjesto na koje je jedino faraon mogao doi bez
straha da e biti uniten.
Pred bogom Setom trebalo je pobijediti strah, zatim baciti vatreni
pogled na svijet, spoznati ga u svoj njegovoj nasilnosti i potresima, i
postati njegova pokretaka snaga, u srcu kozmosa, tamo gdje nije
mogao doprijeti ljudski um.
Ramzes poloi na oltar pehar vina i jednu malu afriku antilopu od
bagremovog drveta. Budui da je odolijevala velikim pustinjskim
vruinama i preivljavala u tom negostoljubi-vom okruenju,
afrika je antilopa u sebi nosila Setov plamen.
- Nebo je na tvojim rukama - ree kralj bogu - zemlja pod tvojim
nogama. Ono to ti zapovjedi mora biti. Ti si izazvao vruinu i
suu, vrati nam zimsku kiu.
Setov kip ne odgovori, njegove oi ostale su hladne.
- Govorim ti ja, Ramzes, Setijev sin. Nijedan bog nema pravo
naruavati svjetski poredak i tijek godinjih doba, svako se
boanstvo mora podiniti Zakonu. Kako ti, tako i drugi.
Oi na kipu su se zacrvenile; odjednom vruina zavlada svetitem.
- Ne usmjeravaj svoju mo protiv faraona; u njemu su sjedinjeni
Horus i Set. Ti si u meni, i ja se koristim tvojom snagom u borbi
protiv sila mraka i nereda. Pokori mi se, Sete, uini da padne kia u
sjevernim krajevima!
Nebo su proparale munje, a grmljavina se zaula nad PiRamzesom.
Zapoela je no u kojoj se vodila bitka.
Princeza je poela napadati Merneptaha. - Ne mogu vie podnijeti
ovo ekanje! Iz ovih me stopa vodite u Egipat.
- Primio sam zapovijed brinuti o vaoj sigurnosti; sve dok traje ova
neprirodna sua, bilo bi nepromiljeno krenuti na put.

- Zato faraon neto ne napravi?

Kapljica vode padne na princezino lijevo rame, sljedea na njezinu
desnu ruku. Ona i Merneptah u isto su vrijeme podigli oi prema
nebu koje je potamnjelo i ispunilo se crnim oblacima. Jedna munja
propara oblake, praena praskom groma, a obilna kia stuti se na
zemlju. U nekoliko sljedeih minuta, temperatura je vrtoglavo pala.
Hladna i kiovita zima, koja odgovara zakonu godinjih doba,
otjerala je ljeto i suu.
- Evo Ramzesovog odgovora - ree Merneptah. Princeza zabaci
glavu unazad i otvori usta kako bi se napila nebeske vode.
- Krenimo, krenimo to prije!
Ameni je etao gore-dolje ispred vrata kraljeve sobe. Namrgoeni
Setau sjedio je prekrienih ruku, zurei pred sebe. Kha je iitavao
magini papirus ije je obrasce ponavljao u sebi. Seramana je, barem
deseti put, latio svoj kratki ma krpom natopljenom lanenim
uljem.
- Kada je faraon izaao iz Setovog hrama? - upita Sard.
- U zoru - odgovori Ameni.
- Je li s nekim razgovarao?
- Ne, nije progovorio ni rijei. - odgovori Kha. - Zatvorio se u svoju
sobu, ja sam pozvao glavnu lijenicu kraljevstva, i on ju je prihvatio
primiti.
- Pregled traje ve cijeli sat! - pobuni se Setau.
- Vidljive ili ne, Setovih opeklina se treba bojati - objasni veliki
sveenik. - Uzdajmo se u Neferetinu znanost.
- Dao sam mu nekoliko lijekova za srce - podsjeti Setau.
Vrata se napokon otvore.
etvorica mukaraca okruila su Neferete.
- Ramzes je izvan ivotne opasnosti - potvrdi glavna lijenica. Jedan dan odmora bit e mu dovoljan da prikupi snagu i vrati se
svojim svakodnevnim obavezama. Dobro se odjenite: vrijeme e biti
svjee i vlano.
Kia je poela padati nad Pi-Ramzesom.
Sloni poput brae, pod Merneptahovim vodstvom, Egipani i

Hetiti krenuli su kroz Kanaan, poli obalnim putem natkriljenim

Sinajom i uli u Deltu. Na svakom odmo-ritu, u malim utvrdama,
prireeno je slavlje; tijekom putovanja mnogi su vojnici mijenjali
svoje oruje za trube, flaute i bubnjeve.
Hetitska princeza gutala je oima zelene krajolike, oduevljavala se
palmicima, plodnim poljima, kanalima za navodnjavanje, umama
papirusa. Svijet koji joj se pruao pred oima nimalo nije bio nalik
surovoj anatolijskoj visoravani njezine mladosti.
Kad je povorka stigla nadomak Pi-Ramzesa ulice su vr-vjele od
svijeta; nitko nije mogao rei na koji se nain proirila vijest, ali
svatko je znao da e ker hetitskog cara uskoro ui u prijestolnicu
Ramzesa Velikog. Bogati i ponizni su se mijeali, slubenici su
stajali rame uz rame s obrtnicima, srca su se nadimala od sree.
- Neobino - procjeni Uri-Teup koji je stajao u prvom redu, zajedno
sa svojom enom. - Ovaj faraon je uspio postii nemogue.
- Dozvao je kiu nakon to je ukrotio boga Seta - doda gospoda
Tanit, i sama opinjena. - Njegove moi su bezgranine.
- Ramzes je voa i zrak za svoj narod - ree jedan klesar. - Njegova
je ljubav kao kruh nasuni koji jedemo i kao plahte u koje se
oblaimo. On je i otac i majka cijeloj zemlji!
- Njegov pogled prodire u due i protresa ih - nadovee se jedna
sveenica boginje Hator.
Uri-Teup je bio poraen. Kako se boriti protiv faraona koji
posjeduje nadnaravnu mo? Ramzes je upravljao elementima,
mijenjao vremenske prilike ak i u Aziji, vladao je svijetom duhova
koji su bili sposobni pobijediti svaku vojsku na svijetu! I, kako je
Hetit predosjeao, nita nije moglo sprijeiti pravilno odvijanje
putovanja careve keri. Bilo kakav napad na konvoj bio bi osuen
na propast.
Meutim, bivi voa anatolijskih ratnika doe k sebi. Nee valjda i
sam pokleknuti pred Ramzesovom magijom! Njegov je cilj bio
zauvijek se rijeiti tog ovjeka koji mu je unitio karijeru i primorao
Hetitiju na poniznost. Kakve god da su njegove moi, taj faraon je,
ipak, samo ovjek, a ne bog, sa svim svojim slabostima i
nedostacima. Opijen pobjedama i omilje-nou u narodu, Ramzes
e na kraju izgubiti pamet; vrijeme e raditi protiv njega.

Osim toga, ena e mu biti hetitska princeza! Njezinim venama tee

krv jednog neukrotivog naroda, eljnog osvete. Ramzes se silno
prevario mislei da e ovim vjenanjem osigurati mir.
- Evo ga! - uzvikne gospoa Tanit, iji je povik preuzelo na tisue
oduevljenih grla.
U unutranjosti svojih kola princeza je privodila kraju minkanje.
Kapke je namazala zelenim prahom na bazi bakarsulfida, i povukla
crnu crtu oko oiju tapiem umoenim u prah od sulfida olova,
srebra i drvenog uglja. Promatrala je djelo svojih ruku u ogledalu i
bila je zadovoljna. Ruka joj nije drhtala.
Uz Merneptahovu pomo mlada Hetitka je izala iz kola.
Gomila je ostala zaslijepljena njenom ljepotom. U dugoj zelenoj
haljini koja je isticala njezin sedefasti ten, princeza je doista
izgledala kao kraljica.
Odjednom su se svi pogledi usmjerili u pravcu glavne avenije
odakle je dolazila prepoznatljiva buka, topot konja i kripa kotaa
kola.
Ramzes Veliki dolazio je u susret svojoj buduoj eni. Dva konja,
mlada i vatrena, bili su potomci para koji je, zajedno s lavom
Krvnikom, bio jedini faraonov saveznik kod Kadea, kada su ga
vojnici napustili pred najezdom Hetita. Dva velianstvena vranca
bila su okiena perjanicom od crvenih pera s plavim krajevima; lea
su im bila prekrivena pamunom tkaninom crvene, plave i zelene
boje. Slabine su im bile vezane za monarhov pojas, a on je u desnoj
ruci drao prosvjetiteljsko ezlo.
Optoena zlatom, kola su jurila bez poskakivanja. Ramzes je glasom
upravljao konjima, bez potrebe da povisuje ton. S plavom krunom
na glavi koja je podsjeala na boansko podrijetlo faraonske
monarhije, vladar je izgledao kao da je sav od zlata.
Da, sunce je slijedilo njegov put, i njegove podanike osvjetljavalo
svojim zrakama. Kada su se kola zaustavila, na nekoliko metara od
hetitske princeze, sivi su oblaci nestali i sunce je zavladalo kao
neprikosnoveni gospodar neba koje prelije plava boja. Nije li
Ramzes, Sin Svjetlosti, izveo i ovo novo udo?
Mlada ena i dalje je imala oboren pogled. Kralj zakljui da se
odluila za jednostavnost. Neupadljiva srebrna ogrlica, tanke

narukvice od istog metala, jednostavna haljina... Odsutnost

izvjetaenosti davala je izraaj njezinom velianstvenom tijelu.
Kha se pribliio Ramzesu i predao mu vazu od plavog fajansa.
Ramzes pomaza princezino elo finim uljem.
- Ovo je mladenako pomazanje - izjavi faraon. - Ono e te uiniti
velikom kraljevskom suprugom i Gospodaricom Dviju Zemalja.
Neka sile zla odstupe od tebe. Danas stupa na svoju dunost, po
Zakonu boginje Maat, i uzima ime Ona koja vidi Horus i
savrenstvo boanske svjetlosti1". Pogledaj me, Mat-Hor, eno
moja.
Ramzes isprui ruke prema mladoj eni koja lagano poloi svoje
dlanove u faraonove. Ona, koja nije znala to je strah, sada je bila
prestravljena. Toliko je ekala taj trenutak u kojem e pokazati svoje
mnogobrojne drai, a samo to se nije onesvijestila kao preplaena
djevojica. Ramzes je irio takav magnetizam da je imala dojam
kako dodiruje kou nekog boga i posre u nekom drugom svijetu,
njoj sasvim nepoznatom. Zavesti ga... Sada je postala svjesna
uzaludnosti svojih namjera, ali bilo je kasno za povlaenje, iako joj
je dolo da pobjegne i vratiti se u Hetitiju, daleko, to dalje od
Ramzesa.
S rukama zarobljenim u kraljevim rukama, usudila sej podii
pogled i suoiti se s njim.
U svojoj pedeset i petoj godini, Ramzes je bio prelijep mukarac,
jedinstvenog dranja. iroko elo, svijetlo, izrazitih vjea, gustih
trepavica, prodornih oiju, izbaenih jagodica, dugog nosa, tankog i
povijenog, zaobljenih uiju, fino obrubljenih, irokih prsa, bio je
spoj snage i profinjenosti o kojem se moe samo sanjati.
Mat-Hor, Hetitka koja je postala Egipankom, istog se trenutka
zaljubila u njega, tako silno kako to mogu samo ene njene krvi.
Ramzes ju pozove da se popne na njegova kola.
- U ovoj trideset i treoj godini moje vladavine, zauvijek je
uspostavljen mir s Hetitijom - izjavi faraon zvonkim glasom koji se
podigao do neba. - Stele posveene ovom vjenanju bit e smjetene
u Karnaku, u Pi-Ramzesu, u Elefantini, u Abu Simbelu i u svim
svetitima u Nubiji. Slavit e se u svim gradovima i selima, i ispijat
e se vina koje poklanja palaa. Zapoevi s dananjim danom,

granice izmeu Egipta i Hetitije su otvorene; neka se ljudi i robe

slobodno kreu unutar ovog prostranog podruja s kojeg su rat i
mrnja protjerani.
Zagluni povici pozdravili su Ramzesovu izjavu.
Ponesen osjeajima, protivno svojoj volji, Uri-Teup se svojim
glasom stopi s tisuama radosnih povika.
Pravokutno laneno jedro koje se protezalo izmeu jarbola i pramca,
bilo je noeno vjetrom, zajedno s kraljevskim brodom, velikom
brzinom, u smjeru Tebe. Kapetan je, na pramcu, uz pomo duge
motke svaki as provjeravao dubinu vode; on je tako dobro
poznavao vodenu struju i mjesta na kojima bi se mogli nai pjeani
nanosi, da putovanje Ramzesa i Mat-Hor niim nije moglo biti
ugroeno. Faraon je osobno razapeo jedro, dok se njegova mlada
supruga odmarala u kabini ukraenoj cvijeem, a kuhar erupao
patku koju e spremiti za veeru. Trojica kormilara drala su glavno
veslo koje je imalo magine oi za otkrivanje dobrog smjera. Jedan
mornar je zahvaao vodu iz rijeke drei se jednom rukom za
ogradu, dok je drugi na pramcu budno motrio nee li se iznenada
na njihovom putu ukazati neko krdo nilskih konja i tako ugroziti
sigurnost broda.
Posada je s uitkom ispila izvanredno vino dobiveno iz velikog
vinograda u Pi-Ramzesu, napravljeno dvadeset i druge godine
vladavine, uvene godine u kojoj je bio potpisan mirovni sporazum
s Hetitijom. Nenadmane kvalitete, vino je uvano u krazima koji
su bili zatvoreni epom od ilovae i slame. Na ovim upovima
naslikani su lotosovi cvjetovi i lik Besa, gospodara posveenja u
velike tajne, nezgrapne linosti debelog trupa i kratkih nogu, s
isplaenim crvenim jezikom kojim se izraavala svemo Rijei.
Kada se Ramzes, nakon to se nadisao okrepljujueg rijenog zraka,
vratio u sredinju kabinu, Mat-Hor se bila probudila. Namirisana
jasminom, obnaenih grudi, u vrlo kratkoj suknjici, izgledala je
zaista kao olienje zavodljivosti.
- Faraon je gospodar svjetlosti - ree ona umilnim glasom - svjetlea
zvijezda koja za sobom ostavlja plameni trag, neukrotivi bik otrih
rogova; krokodil usred vode kojem se ne moe prii, sokol koji
hvata plijen, boanski grifon kojeg nitko ne moe nadvladati, oluja

koja bijesni, plamen koji razbija gusti mrak.

- Dobro poznaje nae stare tekstove, Mat-Hor.
- Egipatska knjievnost jedna je od disciplina koju sam prouavala.
Sve to je napisano u vezi s faraonom oduevljava me; nije li to
najmoniji ovjek na svijetu?
- Trebala bi u tom sluaju znati da faraon prezire laskanje.
- Iskrena sam; za mene je ovo najsretniji trenutak u ivotu. Matala
sam o vama, Ramzese, dok ste se borili s mojim ocem. Bila sam
sigurna da mi jedino sunce Egipta moe dati ivot. Danas znam da
sam bila u pravu.
Mlada se ena privila uz Ramzesovu desnu nogu, njeno je grlei.
- Da li mi je zabranjeno voljeti Gospodara Dviju Zemalja?
Ljubav ene... Dugo Ramzes nije mislio o tome. Ne-fertari je bila
ljubav, lijepa Izet strast, i te su radosti pripadale prolosti. Ova
mlada Hetitka u njemu je budila elju za koju je mislio da je
ugaena. Odmjereno namirisana, nenapadno podatna, znala je biti
privlana, a da pritom ne izgubi dostojanstvo; Ramzesa je uzbudila
njezina divlja ljepota i arm njenih crnih oiju.
- Vrlo si mlada, Mat-Hor.
- Ja sam ena, Velianstvo, i vaa supruga; nije li moj zadatak
osvojiti vas?
- Doi na pramac pogledati egipatsku zemlju; ja sam njoj mu.
Kralj ogrtaem prekrije ramena Mat-Hor i odvede je do prednjeg
dijela broda. Govorio joj je imena provincija, gradova i sela, priali
su o njihovim bogatstvima, sustavu navodnjavanje, obiajima i
praznicima.
Teba je bila na pomolu.
Na istonoj obali, oarane oi Mat-Hor promatrale su ogroman
hram u Karnaku i svetite ka bogova, velianstveni Luksor. Na
zapadnoj obali, koju je natkriljivao Vrh gdje je ivjela boica tiine,
Hetitka je zanijemjela od divljenja pred Ramzesovim hramom za
milijune godina, Rameseumom, i pred divovskim kolosom, koji je u
kamenu utjelovljivao kraljev ka, spojen s boanskom moi.
Mat-Hor je bilo jasno da je jedno od faraonovih imena, Onaj koji
slii na pelu", u potpunosti bilo opravdano, jer je Egipat zaista bio
kao konica u kojoj nije bilo mjesta bespo-sliarenju. Svatko je imao

svoju obavezu u hijerarhiji dunosti. ak i u samom hramu,

neprekidno se radilo. Obrtnici i radnici su obavljali svoj dio posla
pokraj svetita, dok su u njegovoj unutranjosti izabrani slavili
obrede. Tijekom noi, promatrai neba izraivali su astronomske
proraune.
Svojoj novoj supruzi Rarnzes nije davao vremena za prilagodbu.
Smjetena u palai Rameseuma, morala se suoiti s obavezama koje
joj je nametao poloaj i nauiti obavljati dunost velike kraljevske
supruge. Znala je da se mora pokoriti bespogovorno kako bi
osvojila Ramzesa.
Kraljevska su se kola zaustavila pred ulazom u selo DeirelMedineh, koje su uvale vojska i policija. Slijedila ih je povorka koja
je zanatlijama, koji su radili na rezbarijama i ukraavanju grobova u
Dolini Kraljeva i Kraljica, donosila uobiajene namirnice: lepinje,
vree graha, svjee povre, prvorazrednu ribu, komade suenog i
usoljenog mesa. Od uprave su, osim toga, dobivali i sandale,
komade platna i mirisne masti.
Mat-Hor se osloni na Ramzesovu ruku kako bi sila s kola.
- to emo ovdje raditi?
- to se tebe tie, ono najvanije.
Praen povicima oduevljenja, kraljevski par se uputio prema bijeloj
kui na dva kata koja je pripadala voi zajednice, jednom
pedesetogodinjaku ija je klesarska genijalnost izazivala svaije
divljenje.
- Kako da zahvalim Vaem velianstvu na velikodunosti? - upita
on, poklonivi se.
- Jako dobro znam koliko vrijedi tvoja ruka, znam da ti i tvoja braa
ne znate za umor. Ja sam va zatitnik i napravit u sve da vaa
zajednica bude bogata da bi njena djela bila besmrtna.
- Zapovjedite, Velianstvo, i sve e biti izvreno.
- Poi sa mnom, pokazat u ti gdje su gradilita koja e odmah biti
otvorena.
Kad su kraljevska kola krenula putem koji vodi ka Dolini Kraljeva,
Mat-Hor osjeti da je obuzima strah. Od litica sprenih suncem na
kojima nije bilo znakova ivota, stegnulo joj se srce. Daleko od
raskoi i udobnosti palae, doivjela je ok od kamena i pustinje.

Na ulasku u Dolinu Kraljeva ezdesetak dostojanstvenika razliitog

godita, koji su danonono uvali svetite, ekali su Ramzesa.
Obrijanih glava, sa irokim ogrlicama preko grudi, odjeveni u
dugake plisirane suknje, drali su tapove ije su ruke od
sikomore bile ukraene nojevim perom.
- Ovo su moji kraljevski sinovi" - objasni Ramzes. Dostojanstvenici
su podigli tapove, napravili poasnu
kolonu, a potom krenuli iza vladara u procesiji.
Ramzes zastane nedaleko od ulaza u vlastitu grobnicu. - Ovdje e naloi on starjeini zajednice Deir el-Medineh - iskopati jednu
veliku grobnicu2, s prostorijom s kolonima i onoliko pogrebnih
prostorija koliko ima kraljevskih sinova". Zajedno s Ozirisom,
zauvijek u biti njihov zatitnik.
Ramzes vrati nadzorniku radova plan koji je osobno iscrtao na
papirusu.
- Ovo je vjeno boravite velike kraljevske supruge Mat-Hor;
iskopat e taj grob u Dolini Kraljica, na velikoj udaljenosti od groba
lijepe Izet, a jo veom od Nefertarinog.
Mlada je Hetitka problijedjela.
- Moj grob, ali...
- Takva je naa tradicija. - objasni Ramzes. - Kada jedna osoba
preuzme ozbiljne dunosti, mora razmiljati o ono-stranom. Smrt je
naa najbolja savjetnica, zato to postavlja naa djela na njihovo
mjesto i omoguuje nam da razlikujemo bitno od nebitnog.
- Ali, ja ne elim utonuti u tako tune misli!
- Ti vie nisi kao druge ene, Mat-Hor, nisi vie hetitska princeza
koja brine iskljuivo o svom zadovoljstvu, ti si kraljica
^Ovaj grob u Dolini Kraljeva, koji je oznaen brojem 5, otkriven je
1820. godine. Istraivanja je potom preuzela jedna amerika ekipa
arheologa, zapanjenih veliinom ovog spomenika. Radi se o
najveoj egipatskoj grobnici
Egipta. Dakle, pred sobom ima jedino svoj zadatak; da bi ga
shvatila, mora se suoiti s vlastitom smru.
- Odbijam to uiniti!
Svojim pogledom, Ramzes postigne to da je Mat-Hor istog trenutka
poalila to je izgovorila te rijei. Hetitka padne na koljena.

- Oprostite mi, Velianstvo.

- Ustani, Mat-Hor; ti nisi moja slukinja, nego slukinja Maat,
Zakona svemira koji je stvorio Egipat i koji e ga nadivjeti. A sada,
krenimo ka tvojoj sudbini.
Gorda, unato strahu, nakon to je uspjela svladati uas, mlada je
Hetitka otkrila Dolinu Kraljica koja joj se, unato pustinjskom
izgledu, uinila manje strogom od Doline Kraljeva. Kako ovaj
predio nije bio okruen lancem visokih litica, ve otvoren prema
svijetu ivih koji je njoj bio toliko blizak, Mat-Hor se usredotoi na
istou neba i prisjeti se krajolika prave doline, doline Nila, gdje je
vjerovala da e proivjeti beskrajne sate radosti i zadovoljstva.
Ramzes je mislio na Nefertari koja je tu poivala, u zlatnoj prostoriji
velianstvenog vjenog prebivalita u kojem je svakoga trena
uskrsavala u obliku feniksa, svjetlosne zrake ili daka vjetra koji se
podizao s krajeva svijeta. Nefertari koja je plovila u barci, po
nebeskoj vodi, u sreditu svjetlosti.
Mat-Hor ostala je utjeti, ne usudivi se prekinuti kraljevu
meditaciju. Unato ozbiljnosti mjesta i trenutka u samoj dubini
svoga bia bila je uznemirena njegovom uzvienom ljepotom i
snagom. Bez obzira kakve bile prepreke koje e morati svladati
Hetitka e postii svoj cilj, osvojit e Ramzesa.
Seramana je bio na granici strpljenja. Budui da lukavstvo i
nenasilnost nisu urodili plodom, sardinski je div odluio pribjei
neposrednijoj metodi. Kad se osladio goveom plekom i slanim
grakom, osedlao je konja i krenuo prema Teonkovoj radionici.
Ovog puta Libijac e rei sve to zna, a posebno ime Ai-nog
ubojice.
Kad je spustio nogu na zemlju, Seramanu iznenadi gomila ljudi
pred koarevom radionicom. ene, djeca, starci i radnici
meusobno su se nadvikivali.
- Miite se odavde - zapovjedi Sard - i pustite me da proem.
Nije im morao dvaput rei; istog trena zavlada muk.
U unutranjosti radionice smrad je bio nepodnoljiv; Seramana, koji
je od Egipana preuzeo obiaj da se parfimira, razmiljao je da li da
ue. Ali, kada je ugledao grupu koara kako stoje prilijepljeni uz

usoljene antilopine koe, odlui zakoraiti u ovaj odvratni prostor.

Razmakne perle od bagremove mahune, bogate taninskom
kiselinom, proe pokraj glinenog korita i spusti svoje ogromne ake
na ramena dvojice egrta.
- to se ovdje dogaa?
egrti su se udaljili. Seramana zatekne Teonkov le, glave
zagnjurene u bazen pun mokrae i izmeta.
- Nesrea, velika nesrea - objasni nadzornik radionice, zdepasti
Libijac.
- Kako se to dogodilo?
- Nitko nita ne zna.... Gazda je sigurno u ranu zoru doao na
posao, a mi smo ga zatekli u ovakvom stanju.
- Nema svjedoka?
- Nema.
- Ba udno... Teonk je bio vrstan tehniar. Nije bilo razloga da
umre ovako glupo. Ne, ovo je zloin, i netko od vas zasigurno zna
neto o tome.
- Grijeite - tiho se pobuni nadzornik radionice.
- Sam u to provjeriti - obea Seramana sa zvjerskim izrazom na
licu. - Podrobna istraga namee se sama od sebe.
Najmlai egrt se izmigoljio poput jegulje i izaao iz radionice to
su ga bre noge nosile. Lagodan ivot nije otupio Sardove reflekse,
stoga je istog trenutka potrao za njim.
Mladi je poznavao svaki kutak radnike etvrti, ali zahvaljujui
svojoj fizikoj snazi, ef osobne Ramzesove garde bio mu je za
petama. U trenutku kada je egrt pokuao preskoiti jedan zid,
eljezna Seramanina aka zgrabila ga je za vrat.
Baen u zrak, bjegunac zaurla i svom teinom udari o tlo.
- Moja kria... Slomljena su mi kria!
- Pobrinut e se za njih kad mi kae istinu. Ne odugovlai,
bitango; inae u ti ruke polomiti.
Prestravljen, egrt pone isprekidano govoriti.
- Jedan... jedan Libijac je ubio gazdu. Imao je crne oi, etvrtasto
lice i ko.vravu kosu. Nazvao je Teonka izdajnikom. Gazda se
branio, zaklinjao se da vam nita nije rekao. Ali, ovaj mu nije
vjerovao. Zadavio ga je i zabio mu glavu u korito s izmetom. Onda

se okrenuo prema nama i zaprijetio nam: Bude li netko od vas

progovorio o ovome policiji, zadavit u ga ovim rukama, ne zvao se
ja Malfi, gospodar Libije." A sada, kad sam vam sve ispriao, mrtav
sam!
- Ne priaj gluposti, deko; nee vie kroiti u tu radionicu. Radit
e na posjedu upravitelja palae.
- Ne... neete me poslati u zatvor?
- Volim hrabre klince. 'Ajde, dii se!
Hramajui kako je znao i umio, egrt je nekako uspijevao pratiti
korak diva koji je izgledao razjareno. Suprotno onome to je mislio,
nije, dakle, Uri-Teup ubio Teonka.
Uri-Teup, hetitski izdajnik udruen s Malfijem, Libij-cem
ubojicom, krvnim neprijateljem Egipta. Pa da, evo to se kovalo u
sjeni! Samo jo da uvjeri Ramzesa.
Setau je ispirao bakarne posude, boice i filtre raznih veliina dok je
Lotus brisala police u laboratoriju. Zatim je strunjak za zmijske
otrove svukao sa sebe antilopinu kou i potopio je u vodu, gnjeei
je ne bi li iz nje odstranio medicinske otopine kojih je bila prepuna.
Lotus je trebala tuniku opet pretvoriti u pravu pokretnu ambulantu,
zahvaljujui blagu koje su poklanjale crna kobra, otrovnica
egrtaljka, rogata otrovnica, i njima sline. Lijepa Nubijka se
nagnula nad smeom, ljepljivom tekuinom; njezin rastvor je sluio
kao djelotvoran lijek za smetnje u cirkulaciji i slabost srca.
Kad je Ramzes uao u laboratorij, Lotus se pokloni, a Setau nastavi
posao.
- Loe si volje - zakljui kralj.
- Tono.
- Ne odobrava moje vjenanje s tom hetitskom princezom.
- Tono.
- Zato?
- Donijet e ti nesreu.
- Da moda ne pretjeruje, Setau?
- Lotus i ja dobro poznajemo zmije; da bi se otkrio ivot u sri
njihovog otrova, doista treba biti strunjak. A ova hetitska otrovnica
u stanju je napasti, na nain da nijedan strunjak to nee moi
predvidjeti.

- Nisam li ja, zahvaljujui tebi, otporan na gmazove?

Setau pone gunati. Istina, jo od najranije mladosti i tijekom
dugog niza godina, davao je Ramzesu napitak koji sadri male doze
otrova kako bi mu omoguio da preivi bilo koji ugriz.
- Previe vjeruje u svoju mo, Velianstvo. Lotus misli da si gotovo
pa besmrtan, dok sam osobno uvjeren da e ti ta Hetitka pokuati
nauditi.
- Pria se da je vrlo zaljubljena - proapta Nubijka.
- A kad se ljubav preokrene u mrnju, postaje zastraujue oruje! povika krotitelj zmija. - Ta e ena pokuati osvetiti svoj narod, to je
vie nego oigledno! Nema li na raspolaganju nepregledno
podruje za iznenadni napad, kraljevsku palau? Ali, razumije se
samo po sebi, Ramzes me nee posluati.
Faraon se okrene prema Lotus.
- to vi mislite?
- Mat-Hor je lijepa, pametna, lukava, slavohlepna i... Hetitka.
- Neu zaboraviti vae rijei - obea Ramzes.
Kralj paljivo proita izvjetaj koji mu je podnio Ameni. Ispijenog
lica, sve rjee kose, kraljev osobni tajnik sigurnom i odlunom
rukom zapisao je sve uzavrele Seramanine izjave.
- Uri-Teup, Ain ubojica, a Libijac Malfi njegov suuesnik... Ali,
nemamo nijednog dokaza.
- Nijedan sud ih nee osuditi - suglasio se Ameni.
- Taj Malfi... Jesi li ve uo neto o njemu?
- Pregledao sam arhive Ministarstva vanjskih poslova, Aine
biljeke, i porazgovarao sam sa strunjacima za Libiju. Malfi je voa
jednog ratnikog plemena, izrazito osvetoljubivog kada je Egipat u
pitanju.
- Obina banda budaletina ili stvarna opasnost?
Ameni je morao razmisliti.
- Volio bih ti dati ohrabruju odgovor, ali kolaju glasine da je Malfi
uspio ujediniti vei broj plemena koja su se, do sada, meusobno
sporila.
- Jesu li to samo glasine ili istina?
- Pustinjska policija nije uspjela utvrditi tono mjesto na kojem se

nalazi njihov logor.

- A Malfi je, meutim, uspio ui u Egipat, ubio je jednog od svojih
zemljaka i vratio se potpuno nekanjen!
Ameni je strahovao da e Ramzes sav svoj bijes, vei no ikada,
iskaliti na njemu.
- Ne moemo tono znati koliko je tete u stanju nanijeti - pojasni
pisar.
- Ako vie nismo u stanju prepoznati zlo, kako emo onda
upravljati zemljom?
Ramzes ustane i odee do velikog prozora svoje radne prostorije s
kojeg upre pogled ravno u sunce, a da mu oi nisu izgorjele. Sunce,
njegova zvijezda zatitnica, svakoga dana mu je ulijevalo snagu
kako bi mogao ispuniti svoj zadatak bez obzira na kakve prepreke
nailazio.
- Ne treba podcijeniti Malfija - izjavi kralj.
- Libijci nas nisu sposobni napasti!
- aica probisvijeta sposobna je posijati nesreu, Ameni; ovaj
Libijac ivi u pustinji, tamo okuplja sile kaosa i sanja o tome da ih
upotrijebi protiv nas. Nije rije o ratu poput onog koji smo vodili s
Hetitima, ve o jednoj drugoj vrsti napada, podmuklijoj, ali ne
manje silovitoj. Osjeam Malfijevu mrnju. Ona raste, pribliava se.
Prije je tu bila Nefertari koja je rabila svoju vidovitost pri
usmjeravanju kraljevog djelovanja; otkada sja na nebu, meu
zvijezdama, Ramzes ima dojam da njezin duh ivi u njemu i da ga i
dalje vodi.
- Seramana e nastaviti s podrobnom istragom - objasni Ameni.
- Mui li te neto, prijatelju?
- Samo stotinjak predmeta, kao i obino, i svih stotinu je
neodgodivih.
- Pretpostavljam da nema smisla zamoliti te da uzme malo
odmora?
- Onoga dana kada ne budem imao ni jedan jedini problem za
rijeiti, odmorit u se.
Najumjenija od svih maserki u palai, prahom na-trona, mjeavine
soda karbonata i soda bikarbonata, trljala je kou Mat-Hor, kako bi

je oslobodila neistoe. Potom je nasapunala mladu Hetitku

sapunom na bazi kore i ljuske balanita, drveta bogatog saponinom,
te ju je zamolila da se isprui na toplim ploicama kako bi je
istrljala. Miriljava krema smirivala je bolove, uklanjala napetost i
osvjeavala tijelo. Mat-Hor je bila u raju. Na dvoru njezinog oca, u
Hetiti-ji, nikada nitko o njoj nije brinuo s toliko panje i vjetine.
minkeri, manikeri i pedikeri, besprijekorno su obavljali svoj posao,
pa se nova kraljica svakog dana osjeala sve ljepom i ljepom. Nije
li nuno osjeati se tako da bi se osvojilo Ram-zesovo srce? Blistava
od mladosti i sree, Mat-Hor se osjeala neodoljivom.
- A sada - ree maserka - krema protiv bora. Hetitka se usprotivi.
- U mojim godinama? Ti si luda!
- Upravo u vaim godinama treba zapoeti borbu protiv starenja, a
ne kada ve postane kasno.
-Ali...
Imajte povjerenja, Velianstvo; za mene je kraljiina ljepota stvar
od dravne vanosti.
Pobijeena, Mat-Hor prepusti svoje lice rukama maser-ke koja joj
nanese skupu kremu napravljenu od meda, crvenog natrona, praha
od alabastra i magariinog mlijeka.
Nakon prvog dojma svjeine slijedila je blaga toplina koja je
odvlaila daleko od runoe i starosti.
Mat-Hor je ila od gozbe do prijema, posjeivala plemie i bogatae,
odlazila u hareme gdje su je uili tkanju, muziciranju i pjesnikoj
vjetini. Svakoga je dana pohlepno upijala egipatski nain ivota.
Sve je bilo mnogo ljepe no u njenim snovima. Nije vie ni
pomiljala na Hatuu, tunu i sivu prijestolnicu njezina djetinjstva
koja se bavila iskljuivo potvrivanjem svoje vojne moi. Ovdje, u
Pi-Ramzesu, nije bilo visokih bedema, ve vrtova i vodenih kanala
koja je prijestolnicu Pi-Ramzes uinila Tirkiznim gradom, gdje se
radost ivljenja mijeala s pjevom ptica.
Hetitska princeza je sanjala o Egiptu, a sada je Egipat bio njezin!
Bila je njegova kraljica, koju su svi potovali.
Ali, je li doista vladala? Znala je da je Nefertari svakodnevno
obavljala dravnike poslove zajedno s Ramzesom, i da je jedna od
najveih zasluga u sklapanju mira s Hetitijom pripadala njoj.

Ona, Mat-Hor, plivala je u raskoi i uivanju, ali je tako rijetko

viala Ramzesa! Svakako, bio je njean i pun enje dok su vodili
ljubav, ali tako dalek, i nije mogla doprijeti do njega, niti vriti bilo
kakav utjecaj na njega. I nije dokuila nijednu tajnu o upravljanju
dravom.
Ovaj poraz bio je samo prolazan. Mat-Hor e zavesti Ramzesa,
upravljat e njime. Pamet, ljepota i lukavost bit e njezina tri oruja.
Borba e biti duga i teka, jer je protivnik i te kako jak; no, unato
svemu, mlada je Hetitka bila sigurna u svoj uspjeh. Ono to je silno
eljela, uvijek je i dobivala.A ono to je sada eljela, bilo je postati
toliko tovana kraljica da bi izbrisala ak i sjeanje na Nefertari.
- Velianstvo - proape sobarica - ini mi se... ini mi se da je faraon
u vrtu.
- Idi provjeriti, i ako je to doista on vrati se istog trena!
Zato je Ramzes nije obavijestio da je tu? U to doba dana u kasnim
jutarnjim satima, vladar nije imao obiaj odmarati se. Kakav li to
neobian dogaaj opravdava njegovo udaljavanje od obaveza?
Sobarica se vrati, uzbuena.
- Jest, to je faraon, Velianstvo. -A... je li sam?
- Da, sam je.
- Donesi mi najlaganiju i najjednostavniju haljinu.
- Zar ne elite onu od tankog lana s crvenim vezom i...
- Pouri.
- Kakav nakit elite?
- Ne elim nakit.
- A... periku?
- Ni periku. Hoe li pouriti?
Ramzes je sjedio kao pisar pod drvetom sikomore s ogromnom
kronjom punom svjetlucavog lia i zelenih i crvenih plodova.
Kralj je bio u tradicionalnoj pregai koju su nosili faraoni Starog
Carstva, u vrijeme kada su graene piramide. Oko glenjeva je
nosio dva zlatna lania.
Hetitka ga je promatrala.
Bez dvojbe, nekome se obraao.
Priblii mu se, onako bosonoga. Lie sikomore utalo je od
povjetarca stvarajui glazbu koja je imala gustou meda. Mlada

ena, zapanjena, otkrije tko je vladarev sugovornik: njegov pas,

Noobdija, koji je leao na leima!
- Velianstvo...
- Doi, Mat-Hor.
- Kako ste znali da sam ovdje?
- Odao te je tvoj miris.
Sjedne pokraj Ramzesa, a Noobdija se prevrne i zauzme poloaj
Sfinge.
- Vi... vi razgovarate s ovom ivotinjom?
- Sve ivotinje govore. Kada su nam bliske, kao to je bio moj lav i
kao to je moj pas, nasljednik dinastije Noobdija, imaju nam
mnogo toga za rei, samo ako ih znamo sluati.
- Ali, to vam on to govori?
- Govori mi o vjernosti, povjerenju i ispravnosti, i opisuje mi lijepe
putove drugog sveta kojima e me povesti.
Lice Mat-Hor se namrti.
- Smrt... Zato uope govoriti o neemu tako stranom?
- Jedino su ljudi sposobni initi strahote; smrt je obian fiziki
zakon, i s one strane smrti moe nas ekati ispunjenost, samo ako
smo ivjeli pravedno i u skladu sa Zakonom Maat.
Mat-Hor se primakne Ramzesu i pone ga upijati svojim prelijepim
crnim bademastim oima.
- Ne boji se da e uprljati haljinu?
- Nisam jo odjevena, Velianstvo.
- Skromna odjea, ni komad nakita, bez perike... emu tolika
jednostavnost?
- Zamjera li mi vae Velianstvo?
- Mora se ponaati u skladu s poloajem koji obnaa, Mat-Hor, ti
nisi kao druge ene.
Hetitka se pobuni.
- Jesam li se ikada tako ponaala? Ja sam ker jednog cara, a sada,
supruga egipatskog faraona! Moj ivot uvijek je bio podinjen
zahtjevima poloaja i moi.
- Poloaja, sigurno; ali, zato spominje mo? Nisi imala nikakvu
odgovornost na dvoru svoga oca.
Mat-Hor shvati da je upala u zamku.

- Bila sam premlada... A Hetitija je vojnika zemlja u kojoj se na

ene gleda kao na nia bia. Ovdje je sve drukije!
Nije li dunost kraljice Egipta sluiti svojoj zemlji?
Mlada ena raspusti kosu po Ramzesovim koljenima.
- Osjea li se doista kao Egipanka, Mat-Hor? - Ne elim vie uti
za Hetitiju!
- Zar odbacuje svog oca i svoju majku?
- Ne, razumije se da ih ne odbacujem... Ali, oni su tako daleko!
- Prolazi kroz veliko iskuenje.
- Iskuenje? Ali ne, ovo je ono to sam oduvijek eljela! Ne elim
vie sluati o prolosti.
- Kako se pripremiti za sutra ako se nismo suoili s prolou?
Mlada si, Mat-Hor, i jo si u potrazi za ravnoteom. Nee ti biti lako
pronai je.
- Moja je budunost jasno odreena: ja sam kraljica Egipta!
- Vladanje je zanimanje koje se ui svakoga dana i nikad ga ovjek
dovoljno ne svlada.
Hetitka se razljuti.
- Ja... ja doista ne razumijem.
- Ti si ivi simbol mira izmeu Egipta i Hetitije - ree Ram-zes. - Put
koji je vodio okonanju sukoba obiljeen je tisuama mrtvih.
Zahvaljujui tebi, Mat-Hor, radost je zamijenila patnju.
- Znai li to da sam ja... samo simbol?
- Bit e potrebne mnoge godine kako bi proniknula u tajne Egipta;
naui potovati Maat, boicu Istine i Pravde, i imat e blistavu
budunost.
Hetitka se podigla i pogledala u oi Gospodara Dviju Zemalja.
- elim vladati zajedno s vama, Ramzese.
- Ti si jo dijete, Mat-Hor; rijei se najprije svojih hirova, dri se
svog mjesta i prepusti vremenu da obavi svoj dio posla. A sada me
ostavi samog; Noobdija mi ima mnogo toga povjeriti.
Uvrijeena, Hetitka se trei uputila u svoje odaje; nee dopustiti
Ramzesu da je vidi kako plae od bijesa.
U mjesecima koji su uslijedili nakon ovog razgovora s Ramzesom,
Mat-Hor je bila blistava. Odjevena u raskone haljine, ljepotom i

armom osvjetljavala je tebanske veeri, savreno igrajui ulogu

kraljice posveene ivotu u visokom drutvu. Pouena kraljevim
savjetima, prihvatila je obiaje koji su vladali na dvoru i produbila
svoje poznavanje sta-roegipatske kulture, ijim je bogatstvom bila
zadivljena.
Mat-Hor nije naila ni na kakvu vrstu neprijateljstva, ali nije uspjela
pridobiti naklonost Amenija, za kojeg su svi govorili da je najblii
vladarev prijatelj; to se tie Setaua, jo jednog bliskog prijatelja, on
je ve bio u Nubiji zajedno s Lotus, kako bi nastavio s prikupljanjem
otrova dragih mu gmazova i proveo u djelo svoje zamisli vezane za
razvoj nubijske oblasti.
Mlada Hetitka imala je sve, i nije imala nita. Vlast joj je bila
nadohvat ruku, a tako daleko, i gorina joj je poela izjedati duu.
Uzalud je traila nain da osvoji Ramzesa i, prvi put u ivotu,
gubila je samopouzdanje. Ali, nee kralju pruiti priliku da to
primijeti; utjehu je nalazila u slavljima i prijemima na kojima je bila
neprikosnovena kraljica.
Te jesenske veeri Mat-Hor se osjeala umorno; otpustila je poslugu
i ispruila se na krevetu, otvorenih oiju, kako bi se u mati
pribliila Ramzesu, svemonom i nedodirljivom.
Vjetar zanjie lanenu zavjesu koja je prekrivala prozor. Tek to se
prepustila razmiljanju, ukaza se dugokosi ovjek krupnog stasa.
Mat-Hor se pridigne, prekrivi grudi rukama.
- Tko ste vi?
- Zemljak.
Na mjeseevoj svjetlosti kraljica je uspjela razaznati obrise lica ovog
nezvanog gosta.
- Uri-Teup!
- Sjea li me se, djevojice?
- Kako si se samo usudio ui u moje odaje?
- Moram priznati da nije bilo lako, satima sam te pratio. Onaj
prokleti Seramana ne isputa me iz vida, stoga sam dugo ekao ovaj
trenutak.
- Uri-Teup... Onaj koji je ubio cara Muvatala, onaj koji je pokuao
pogubiti mog oca i moju majku!
- Davno je to bilo, sve to... Ti i ja smo, danas, dvoje Hetita koji ive u

Egiptu.
- Ti, izgleda, zaboravlja tko sam ja?
- Lijepa ena osuena na propast u jednom izvjetaenom svijetu.
- Ja sam Ramzesova supruga i kraljica ove zemlje! Uri-Teup sjedne
na rub kreveta.
- Prestani sanjati, djevojice.
- Pozvat u strau!
- Hajde, pozovi.
Uri-Teup i Mat-Hor razmijenili su poglede pune nepovjerenja.
Mlada ena ustane i popije au svjee vode.
-Ti si udovite i grubijan! Zato bih sluala tebe, generala
izdajnika!
- Zato to pripadamo istom narodu koji e uvijek biti neprijatelj
ovom prokletom Egiptu!
- Prestani priati gluposti: mirovni sporazum je potpisan.
- Prestani se uljuljkivati u matarije, Mat-Hor; ti si za Ramzesa
samo strankinja koja e uskoro biti zatvorena u harem.
- Vara se!
- Je li ti je dao makar mrvicu vlasti? Mlada ena ostane bez rijei.
- Ti ne postoji u Ramzesovim oima. Ti si samo Hetit-ka i jamac
ovog mira koji e faraon na kraju prekinuti tako to e sravniti
uspavanog neprijatelja. Ramzes je podlac i ohol ovjek, postavio je
Hatuilu zamku u koju je ovaj upao. A tebe je tvoj roeni otac
rtvovao! Osvijesti se, Mat-Hor, iskoristi vrijeme jer mladost brzo
prolazi, mnogo bre no to moe i naslutiti.
Kraljica okrene lea Uri-Teupu.
- Jesi li zavrio?
- Razmisli o tome to sam ti rekao i uvidjet e da je sve istina; ako
me bude eljela vidjeti, napravi to bez Serama-ninog znanja.
- Zato bih ja ikada poeljela vidjeti te?
- Voli svoju zemlju koliko i ja. I ne prihvaa ni poraz ni ponienje.
Mat-Hor se dugo lomila prije nego to se okrenula.
Povjetarac je podigao lanenu zavjesu, Uri-Teup je nestao. Da nije
to bio samo noni demon ili, pak, glas razuma koji ju je upravo
podsjetio na stvarnost?

estorica mukaraca pjevali su na sav glas, podiui i sputajui

noge potopljene u iroku kacu napunjenu groem; dobro
uvjebani, gnjeili su zrele grozdove od kojih e se dobiti najbolje
vino. Polupijani od isparavanja iz kace, drali su se klecavim
rukama za grane odrine. Najpoletniji je bio Serama-na koji je
drugima nametao ritam.
- Netko vas trai - ree jedan vinogradar.
- Nastavite - zapovjedi Seramana svojim ljudima - i ne zabuavajte!
ovjek koji ga je ekao bio je pripadnik pustinjske policije.
Koziavog, etvrtastog lica, vrsto je drao luk, strijele i kratak ma.
- Doao sam podnijeti prijavak - ree on Seramani. -Nae patrole su
u posljednjih nekoliko mjeseci prele Libijsku pustinju uzdu i
poprijeko, u potrazi za Malfijem i pobunjenicima koje on predvodi.
- Jesi li konano utvrdio gdje se nalaze?
- Naalost, ne. Pustinja je nepregledna, a mi nadziremo samo pojas
uz egipatsku granicu. Zalaziti dublje bilo bi doista opasno. Beduini
nas pijuniraju i upozoravaju Malfija kad mu se pribliimo.
Seramana je bio slomljen od razoaranja i bijesa. Struna
osposobljenost pustinjske policije bila je neupitna; njihov neuspjeh
pokazivao je koliko je Malfi opasan protivnik.
- Je li istina da je Malfi ujedinio vei broj plemena?
- Nisam u potpunosti siguran - odgovori policajac. -Moda su to
samo glasine, kao i mnoge druge.
- Da li se Malfi hvalio da posjeduje eljezni bode?
- Nita slino nisam uo.
- Neka uzbuna ostane i dalje na snazi; na najmanji nagovjetaj
upozori palau.
- Na raspolaganju sam vam. Ali, zato bismo se bojali Libijaca?
- Uvjereni smo da e nas Malfi pokuati na neki nain ugroziti.
Osim toga, osumnjien je i za zloin.
Ameni nije bacao nijedan dokument. Njegova radna prostorija u PiRamzesu tijekom godina postala je pretrpana arhivima, u obliku
papirusa i drvenih tablica. Tri susjedne sobe uvale su stare
dokumente. Njegovi podreeni su mu, u nekoliko prigoda,
predlagali da se otarasi nevanih zapisa, no Ameni je elio da mu
to vie podataka bude nadohvat ruke kako mu se ne bi dogodilo

da ovisi o drugim dravnim slubenicima ija ga je sporost

izluivala.
Pisar je radio brzo; s njegove toke gledita, svaki problem s ijim se
rjeavanjem otee, prijeti da e se uveati. A, gotovo uvijek je
najbolje raunati iskljuivo na samog sebe, ne pouzdajui se u
bezbrojne veze koje se pokau krhkima im se pojavi neka prepreka
koja izgleda nepremostiva.
Utolivi glad obilnom porcijom kuhanog mesa, koje ne deblja za
razliku od ostalih jela, Ameni je radio uz svjetlost uljane svjetiljke,
kada je Seramana uao u njegovu radnu prostoriju.
- Jo ita....
- Netko se u ovoj zemlji svakako mora baviti pojedinostima.
- Unitit e si zdravlje, Ameni.
- Moje zdravlje je ve odavno narueno.
- Smijem li sjesti?
- Pod uvjetom da nita ne srui. Sardinski div ostane stajati.
- Nita novo o Malfiju - jadajui se ree Seramana. -Skriva se negdje
u Libijskoj pustinji.
- A Uri-Teup?
- On vodi raskalaen ivot sa svojom bogatom Feniankom. Da ga
ne poznajem tako dobro kao to lovac poznaje divlja, pomislio bih
da je postao ugledan ovjek koji se prienio i koji stremi jedino
branoj srei i ukusnoj hrani.
- Na kraju krajeva, zato da ne? Toliki su stranci bili zavedeni
lagodnim ivotom.
- Upravo tako.
Sardov ton pobudi Amenijevu radoznalost.
- Kako to misli?
- Ti si sjajan pisar, ali vrijeme leti, nisi vie mlad. Ameni odloi
etkicu i prekrii ruke.
- Sreo sam jednu vrlo privlanu, ali srameljivu enu. - prizna Sard.
- Oigledno je da mi ni u emu ne odgovara. S druge strane, tebi bi
upravo takva ena bila potrebna.
- Pokuava li ti to mene ... oeniti?
- Zna, osobno osjeam potrebu stalno mijenjati... Ali ti, ti bi bio
vjeran jednoj dobroj supruzi.

Amenija obuzme bijes.

- Moj ivot su ova radna soba i javni poslovi! Vidi li ti ovdje mjesta
za enu? Radila bi raspored po svojoj volji i ostavljala za sobom
nered i kaos!
- Samo sam mislio...
- Nemoj, molim te, vie misliti i potrudi se otkriti tko je Ain
ubojica.
Ramzesov hram za milijune godina, na zapadnoj li Tebe, prostirao
se na pet hektara. Po faraonovoj elji, piloni su izgledali kao da seu
do neba, drvee je natkriljivalo bazene s prozirnom vodom, vrata su
bila od pozlaene bronce, plonici od srebra, a kipovi oivljeni
zahvaljujui prisutnosti ka, stajali su u dvoritima hrama. Svetite je
bilo okrueno knjinicom i skladitima; u sredini ovog zdanja
nalazile su se kapele posveene Setiju, Ramzesovom ocu, Tuji,
njegovoj majci, i Nefertari, njegovoj prvoj supruzi.
Gospodar Dviju Zemalja esto je navraao u ovaj arobni prostor
koji je pripadao boanstvima. Tu je odavao potovanje prema
njemu dragim biima koja e zauvijek uvati u srcu; ali, ovo
potovanje bilo je od osobitog znaaja.
Meritamon, Ramzesova i Nefertarina ker, trebala je obaviti obred
koji e vladajueg faraona uiniti besmrtnim.
Kad ju je ugledao, Ramzes je ponovno ostao zapanjen slinou
izmeu majke i nje; u pripijenoj haljini, ukraenoj dvjema ruicama
u visini grudi, Meritamon je utjelovljivala Sekhat, boicu pisanja.
Njezino ljupko lice, uokvireno dvjema kovrama u obliku diska,
bilo je njeno i blistavo. Kralj je privue na grudi.
- Jesi li dobro, draga moja keri?
- Zahvaljujui tebi, imam prigodu meditirati u ovom hramu i
glazbom uveseljavati bogove. Na svakom koraku osjeam
prisutnost svoje majke.
- Na tvoj sam zahtjev doao u Tebu. Kakvu mi to tajnu eli otkriti,
ti koja si jedina kraljica Egipta koju priznaju hramovi?
Meritamon se pokloni kralju.
- Molim Njegovo velianstvo da poe za mnom. Boginja koju je
utjelovljivala povede Ramzesa do kapele

gdje ga je ekao jedan sveenik boga Tota s maskom ibisa. Na

Ramzesove oi, Tot i Sekhat ispisali su pet kraljevih imena na
listovima jednog ogromnog drveta isklesanog u kamenu.
- Sada je tvoja povijest ispisana milijun puta, i trajat e vjeno.
Ramzesa su preplavili osjeaji. On je bio ovjek kojem je sudbina
povjerila teak zadatak, ali je boanski par podsjeao na jednu
drugu stvarnost, stvarnost faraona, ija je dua prelazila s kralja na
kralja, otkad postoje dinastije.
Dva su se slavljenika povukla, ostavivi faraona da promatra drvo
od milijun godina na kojem su upravo bile zabiljeene rijei koje su
Ramzesa uinile vjenim.
Meritamon se uputi prema odajama u kojima su bile glazbenice. U
tom trenutku, jedna plava ena, raskono odjevena, preprijei joj
put.
- Ja sam Mat-Hor - izjavi ona napadno. - Nikada se nismo upoznale,
ali moram razgovarati s vama.
- Vi ste slubeno supruga moga oca, nas dvije nemamo o emu
razgovarati.
- A vi ste prava kraljica Egipta!
- Moja je uloga iskljuivo teoloka.
- Drugim rijeima, sutinska!
- Shvatite to kako elite, Mat-Hor; to se mene tie, Ne-fertari je bila
jedina velika kraljevska supruga.
- Ona je mrtva, a ja sam iva! Kad ste ve odbili sami vladati, zato
mene sprjeavate u tome?
Meritamon se nasmijei.
- Imate bujnu matu. Ja ovdje ivim kao redovnica i do mene ne
dopiru dravni poslovi.
- Ali ste dravnim obredima prisustvovali kao kraljica Egipta!
- Takva je bila faraonova volja. Osporavate li je?
- Razgovarajte s njim, uvjerite ga da mi dodijeli mjesto koje mi
pripada; va e utjecaj biti presudan.
- to vi, ustvari, elite, Mat-Hor?
- Pravo da vladam stekla sam vjenanjem.
- Egipat se ne osvaja silom, ve ljubavlju. Ako u ovoj zemlji

zapostavite Zakon Maat, zanemarujui svoje obveze, bit ete

strano razoarani.
- Ne zanimaju me vae prie, Meritamon, od vas traim pomo. Ja
nisam pobjegla od svijeta.
- Hrabriji ste od mene; neka vam je sa sreom, Mat-Hor.
Ramzes se prepustio dugoj meditaciji u ogromnoj dvorani s
kolonima karnakog hrama iju je gradnju zapoeo njegov otac Seti,
a koju je on, kao njegov sin i nasljednik, dovrio. Svjetlost koju su
proputali prozori a claustra, osvjetljavala je zaredom isklesane i
naslikane prizore faraona koji prinosi boanstvima, kako bi ova
pristala boraviti na zemlji.
Amon, velika dua Egipta, koji je svakom stvorenju udahnjivao dah
ivota, ostajao je tajanstven, ali svugdje prisutan; on dolazi s
vjetrom, bile su rijei himne, ali ga ne vidimo. No je bremenita
njegovom prisutnou. Sve to je gore i stoje dolje, on ispunjava.
Nije li pokuaj da se Amon spozna, kako kae Knjiga o izlasku
ususret svjetlosti, uz svijest o tome da on uvijek izmie ljudskom
umu, borba protiv zla i mraka, gledanje u budunost i ureivanje
zemlje po ugledu na nebo?
ovjek koji se pribliavao Ramzesu imao je etvrtasto i runo lice
koje ni godine nisu uspjele oplemeniti. Nekadanji nadzornik
kraljevskih konjunica, uao je u Amonovu slubu u Karnaku i,
preskoivi hijerarhijske stepenice, doao na mjesto drugog
Amonovog proroka. Obrijane glave, u haljini od besprijekorno
istog lana, Bakhen zastane na nekoliko koraka od vladara.
- Moja je radost to vas vidim neizmjerna, Velianstvo.
- Zahvaljujui tebi, Karnak i Luksor dostojni su boanstava koja u
njima prebivaju. Kako je Nebu?
- Veliki sveenik vie ne izlazi iz svoje kuice kraj svetog jezera, i ne
broji vie godine; ali i dalje nam izdaje upute.
Ramzes je cijenio Bakhenovu vjernost; on je bio jedan od onih
rijetkih ljudi, lienih slavoljublja, ija je jedina briga bila postupati
ispravno. Najvei sveti egipatski posjed nalazio se u dobrim
rukama.
Meutim, Bakhenovo lice bilo je smrknutije no obino.
- Previe obaveza? - upita ga Ramzes.

- Upravo sam primio biljke iz malih svetita u teban-skom

podruju; uskoro e im ponestati olibana, tamjana i smir-ne, koji su
neophodni za svakodnevno obavljanje obreda. Zalihe iz Karnaka
privremeno e zadovoljiti nae potrebe, ali e moje rezerve biti
potroene za dva do tri mjeseca.
- Zar hramovi nee biti opskrbljeni prije poetka zime?
- Svakako, Gospodaru, ali koja koliina e nam stii? Posljednje su
berbe bile tako skromne da postoji opasnost da nam ponestane
osnovnih sastojaka. Ako se obredi ne budu slavili na
zadovoljavajui nain, sklad u zemlji moe biti naruen.
Samo to je Ramzes stigao u prijestolnicu, Ameni se pojavi na
vratima njegove radne sobe, ruku prepunih administrativnih
papirusa. Svi su se pitali odakle jedan, tako slabaan pisar, crpi
snagu za noenje tako velikog tereta.
- Velianstvo, moramo se hitno pozabaviti ovim pitanjima! Namet
na teretne bordove prevelik je i...
- Kakvo je stanje s naim zalihama olibana, tamjana i smirne?
- Ne mogu vam odmah odgovoriti, moram provjeriti. Ali, nita
uznemiravajue.
- Kako moe biti siguran da je tako?
- Zato to sam uspostavio nain provjere. Da su zalihe na izmaku,
znao bih.
- U tebanskom podruju uskoro e nastati nestaica.
- Iskoristimo zalihe iz skladita u Pi-Ramzesu i nadajmo se da e
sljedee berbe biti obilnije.
- Odloi sve manje vane poslove i pobrini se, iz ovih stopa, da se
rijeimo neprilika.
Ameni pozva u svoj ured upravitelja zaliha Dvojne Bijele kue,
upravitelja Trezora i visokog slubenika Kue Borova, ija je
obaveza bila da provjerava isporuke robe koja dolazi iz inozemstva.
Trojica slubenika bila su u kasnim pedesetim.
- Bio sam primoran napustiti vaan sastanak - poali se upravitelj
Trezora - i nadam se da nas niste pozvali bez dobrog razloga.
- Sva trojica ste odgovorni za nae zalihe olibana, smir-ne i tamjana
- podsjeti ih Ameni. - Budui da me nitko od vas nije upozorio,
pretpostavljam da je stanje zadovoljavajue.

- Ja gotovo da nemam vie olibana - prizna upravitelj rezervi u

Dvojnoj Bijeloj Kui - ali to sigurno nije sluaj s mojim kolegama.
- Meni je jo poneto preostalo - pojasni upravitelj Trezora - ali,
kako zalihe nisu sasvim ispranjene, nisam smatrao potrebnim o
tome izvijestiti moje kolege.
- Ja mogu ustvrditi isto to - ree upravitelj Kue Borova. - Ako bi se
moje zalihe nastavile smanjivati tijekom sljedeih mjeseci, ne bih
propustio neto poduzeti po tom pitanju.
Ameni je bio zaprepaten.
Trojica visokih dunosnika rtvovali su duh slovu zakona i, kao i
obino, nisu bili u dosluhu.
- Dajte mi podrobne podatke o stanju vaih zaliha. Ameni je brzo
izraunao: do sljedeeg proljea nee
biti ni zrna tamjana u Egiptu, smirna i oliban nestat e iz laboratorija i hramova.
Val nezadovoljstva, izazvan Ramzesovom nesmotrenou,
preplavit e cijelu zemlju.
Uvijek lijepa kao proljetna zora, glavna lijenica Neferete
zavravala je pripremu smjese sastavljene od smole pistacija, meda,
komadia bakra i malo smirne, namijenjene lijeenju zuba njezinog
uzvienog pacijenta.
- Nema gnojenja - objasni ona Ramzesu - ali su desni sve osjetljivije.
Neka Vae velianstvo ne zaboravi ispirati usta vrbinim ajem.
- Naloio sam da se zasadi na tisue stabala vrbe du rijeke i oko
ostalih vodenih povrina; uskoro ete imati na raspolaganju veliku
koliinu protuupalnih proizvoda.
- Hvala Velianstvo; prepisat u vam jo i pastu za vakanje, na bazi
mahovine, brljana, plodova sikomore i tamjana. Kad sam ve
spomenula tamjan i smirnu, koji uspjeno smiruju bol, eljela bih
vas obavijestiti da e nam ubrzo ponestati ovih sastojaka.
- Znam, Neferete, znam...
- Kada e lijenici i kirurzi biti opskrbljeni?
- to prije.
Primijetivi da kralj osjea neugodu, Neferete prestane postavljati
pitanja koja su joj bila na vrhu jezika. Zasigurno je iskrsnulo neto

vrlo ozbiljno, ali je vjerovala da e Ramzes uspjeti izvui zemlju iz

nevolje.
Ramzes je dugo meditirao pred kipom svog oca Seti-ja ije je
kameno lice bilo oivljeno zahvaljujui kiparevoj genijalnosti. U
isposnikoj radnoj sobi bijelih zidova, Setijeva prisutnost povezivala
je faraonovu misao s milju njegovog prethodnika; svaki puta kad je
trebalo donijeti vanu odluku koja se ticala budunosti kraljevstva,
Ramzes nije proputao posavjetovati se s duom vladara koji ga je
uveo u slubu, pod cijenu iznimno strogog obrazovanja koje bi
malo tko mogao izdrati.
Seti je bio u pravu. Zahvaljujui upravo tako strogom odgoju,
Ramzes je uspijevao podnositi teret vlasti. ar koji ga je pokretao u
mladosti nije se ugasio, ali se ta strast pretvorila u goruu elju da
gradi zemlju i unaprjeuje narod kao to su to inili i njegovi preci.
U trenutku kad mu je pogled pao na veliku kartu Bliskog istoka
kojom se esto sluio, faraon pomisli na Mojsija, svog prijatelja iz
djetinjstva. I u njemu je gorio estoki plamen koji ga je vodio kroz
pustinju, u potrazi za Obeanom zemljom.
U nekoliko prigoda faraon je odbio izvriti napad na Mojsija i
njegove idove, usprkos neslaganju vojnih savjetnika; moda bi
ipak trebao priekati i vidjeti kakav e biti ishod njihove potrage?
Ramzes pozva Amenija i Seramanu da uu.
- Donio sam nekoliko odluka. Bit e zadovoljan jednom od njih,
Seramana.
Sasluavi kraljeve rijei, sardinski se gorostas silno razveselio.
Taniti, pohotnoj Fenianki, nikad nije bilo dosta Uri-Te-upova
tijela. Unato tome to se Hetit prema njoj grubo ponaao,
ispunjavala je svaki njegov zahtjev; zahvaljujui njemu, svakoga je
dana uivala u slastima zdruenih tijela i proivljavala novu
mladost. Uri-Teup je postao njezin bog.
Poslije divljeg ljubavnog ina, Hetit se podigne i, u svojoj raskonoj
golotinji, protegne se kao zvijer.
- Ti si jedna prelijepa drjebica, Tanit! S tobom povremeno
zaboravim na svoju zemlju.
Tanit za njim ustane iz kreveta i kleei stane ljubiti listove na
nogama svog ljubavnika.

- Sretni smo, tako smo sretni! Zato ne bismo mislili samo na sebe i
vlastiti uitak?
- Sutra odlazimo u tvoju vilu u Faijumu.
-Ne volim Faijum, dragi, drai mi je Pi-Ramzes.
- im stignemo, ja odlazim, a ti e se pobrinuti da svi saznaju kako
zajedno uivamo u naem ljubavnom gnijezdu.
Tanit se uspravi, priljubi svoje teke grudi za Uri-Teu-pove, i
pone ga poudno ljubiti.
- Koliko e dugo biti odsutan?
- To nije tvoja stvar. Ako te Seramana bude ispitivao, kad se budem
vratio, rei e mu samo da se nismo razdvajali nijednog trenutka.
- Povjeri mi se, dragi, ja...
Hetit oamari Fenianku, a ona jaukne od bola.
- Ti si enka, a jedna se enka ne treba mijeati u muke poslove.
Pokori se i sve e biti u redu.
Uri-Teup je krenuo pridruiti se Malfiju kako bi zajedno presreli
konvoj s olibanom, smirnom i tamjanom, i unitili skupocjene
proizvode. Nakon ovog gubitka, Ramzesova e omiljenost biti
znatno poljuljana i nemiri e zavladati u zemlji, to e biti prava
prilika za iznenadni napad Libijaca. U Hetitiji e krugovi kojima ne
odgovara mir s Egiptom zbaciti Hatuila s prijestolja i dovesti UriTeupa, jedinog vojskovou koji je u stanju pobijediti faraonovu
vojsku.
Izbezumljena sluavka pojavi se na vratima sobe.
- Gospodarice, policija! Jedan div s kacigom i orujem...
- Reci mu da nismo kod kue. - zapovjedi Tanit.
- Ne - prekine ju Uri-Teup - posluajmo to nam ima za rei na
prijatelj Seramana; neka prieka, odmah dolazimo.
- Ne elim razgovarati s tim prostakom!
- Naprotiv, ljepotice moja! Zaboravlja da smo mi naj-zaljubljeniji
par u zemlji? Obuci haljinu s dubokim izrezom koja e ti otkriti
grudi i napricaj se parfemom.
- eli li vina, Seramana? - upita Uri-Teup, steui oko struka
enjivu Tanit.
- Na slubenoj sam dunosti.
- I kakve to veze ima s nama? - upita Fenianka.

- Ramzes je Uri-Teupu dodijelio pravo na azil u tekim

vremenima, i drago mu je vidjeti da se uklopio u egipatsko drutvo.
Stoga vam ukazuje ast kojom se moete ponositi.
Na Tanitinom licu bio je vidljiv izraz zabrinutosti.
- O emu je rije?
- Kraljica se priprema za posjet svim haremima u Egiptu gdje e, u
njezinu ast, biti prireene brojne sveanosti. Imam zadovoljstvo
izvijestiti vas da ste uvrteni meu uzvanike i da ete ju pratiti na
njezinom putovanju.
- Oh, pa to je divno! - uzviknu Fenianka.
- Ne izgleda mi ba oduevljeno, Uri-Teupe - primije-. ti Sard.
- Dakako da mi je drago. Ja, jedan Hetit...
- Nije li kraljica Mat-Hor hetitskog podrijetla? A ti si oenjen
jednom Feniankom. Egipat je vrlo gostoprimljiv ukoliko se potuju
njegovi zakoni. Budui da je to sluaj s tobom, smatramo te
iskrenim faraonovim podanikom.
- Zbog ega si ba ti dobio zadatak da nam priopi ovu vijest?
- Zato to sam odgovoran za sigurnost vanih gostiju - odgovori
Sard, ije su se usne razvukle u iroki osmjeh. - I neu te gubiti iz
vida ni jednog jedinog trenutka.
Bilo ih je svega stotinjak, ali dobro naoruanih i savreno odjevenih.
Malu je sastavio specijalni vod u koji su uli samo njegovi najbolji
vojnici, prekaljeni ratnici ili, pak, mladi borci puni snage i poleta.
Nakon to je zavreno i posljednje uvjebavanje tijekom kojeg je u
smrt otilo desetak nesposobnih, vod je napustio skriveni logor u
srcu Libijske pustinje, i zaputio se prema sjeveru, u smjeru
zapadnog rukavca egipatske delte. as u barkama, as glibavim
putovima, Libijci su prelazili deltu od zapada ka istoku, potom su
se razdvojili kod Arabijskog poluotoka kako bi napali konvoj s
dragocjenom robom. Uri-Teup i njegovi suborci pridruit e im se
pred granicom i dati im podrobne obavijesti koje e im pomoi da
izbjegnu egipatske patrole i izau iz vidokruga strae.
Prva etapa koja vodi ka pobjedi bit e pravi trijumf. Potlaeni Libijci
ponovno e dobiti nadu, a Malfi e postati heroj jednog ratnikog
naroda ednog osvete. Zahvaljujui njemu, Nil e se pretvoriti u

krvavu rijeku. Ali najprije treba udariti na vrijednosti od ivotne

vanosti za Egipat: na slavljenje obreda i kultova namijenjenih
boanstvima, na potovanje Zakona Maat. Bez olibana, smirne i
tamjana, sveenici e se osjetiti zapostavljenima i optuit e
Ramzesa za prekid veze s nebom.
Izvidnik se vratio.
- Ne moemo dalje - ree on Malfiju.
- Jesi li pri zdravoj pameti?
- Doite sami pogledati, gospodaru.
.Polegnut potrbuke na mokrom zemljanom humku, skriven
bodljikavim ibljem, Malfi nije mogao vjerovati vlastitim oima.
Egipatska vojska bila je rasporeena du irokog kopnenog pojasa,
izmeu mora i movara koje su svjetlucale od brodia na kojima su
se nalazili strijelci. Drvene kule izvidnicima su omoguavale dobar
pregled iroke okoline. Bilo je tu vie tisua ljudi, a na elu im je
stajao Merneptah, mladi Ramzesov sin.
- Ne postoji nikakva mogunost da se probijemo - procijeni
izvidnik. - Bit emo otkriveni i uniteni.
Malfi nije mogao povesti u smrt svoje najbolje ljude, budue eline
kopljanike libijske armije. Lako je unititi jedan karavan, ali, napasti
tako veliki broj egipatskih vojnika bilo bi ravno samoubojstvu.
Libijac od besa udari u bodljikavi grm i smrvi ga stisnutom
pesnicom.
Gazda karavana koje su krenule u Egipat bio je preneraen. On,
prepredeni trgovac, pedesetosmogodi-nji Sirijac koji je sve putove
Bliskog istoka preao uzdu i poprijeko, trgujui, nikada nije vidio
toliko blaga. Zatraio je od proizvoaa da mu se pridrue na
sjeverozapadnoj toki Ara-bijskog poluotoka, u neplodnoj pustinji,
gdje su dani bili vreli, a noi esto ledene, ne raunajui zmije i
korpione. No, to je bilo savreno mjesto za skriveno skladite u
kojem je, ve tri godine, Sirijac odlagao svoje blago, kradeno od
egipatskog Trezora.
Svojim suuesnicima, Libijcu Malfiju i Hetitu Uri-Teu-pu,
uvjerljivo je priopio da su zalihe skupocjenih proizvoda - ionako

male zbog slabih berbi - unitene. Malfi i Uri-Teup bili su ratnici, a

ne trgovci; nisu znali da dobar trgovac nikada ne bi rtvovao svoju
robu.
Sirijac crne kose, prilijepljene uz okruglu lubanju, mjese-astog lica i
irokog trupa nasaenog na kratke noge, lagao je i krao otkad zna
za sebe, ne zaboravljajui pritom kupovati utnju onih koji bi ga
mogli odati vlastima.
Prijatelj jednog drugog Sirijca, Raje, koji je bio pijun u slubi Hetita
i umro u okrutnim okolnostima, vlasnik karavane je, tijekom
godina, zgrnuo lijepo skriveno bogatstvo. Nije li ono bilo smijeno
u odnosu na ovaj nevjerojatan zlatni rudnik koji je upravo odloio u
svoje skladite?
Stabla tamjana iz Arabije, visoka i do tri metra, dala su tri toliko
obilne berbe da je trebalo zaposliti dva puta vei broj nadniara no
obino; tamnozeleni listovi i zlatni cvjetovi s purpurnim srcima
krasili su tamnosmeu koru. Iz zagrebene kore kapala je smola koju
su strunjaci pretvarali u tvrde kuglice koje su, zapaljene, irile
aroban miris.
A to rei o nevjerojatnoj koliini olibana! Njegova bje-liasta smola,
mlijena i mirisna, tekla je obilato kao u zlatno doba; gledajui
krukaste suzice, bijele, ute i sive, vlasnik karavane samo to nije
zaplakao od sree. Dobro je poznavao vrijednost ovog skupocjenog
i traenog proizvoda koji je sluio kao antiseptik, lijek protiv upala i
bolova; kao mast, kao melem, kao prah ili ak kao pie,
upotrebljavali su ga egipatski lijenici u borbi protiv tumora, ireva,
gnojnih oteklina, upale oka, upale uha. Oliban je zaustavljao
krvarenje i ubrzavao zarastanje rana; bio je ak i protuotrov.
Neferete, poznata glavna lijenica Dviju Zemalja, ustupila bi pravo
bogatstvo za prijeko potreban oliban.
A tek zelena teklinasta smola galibanuma, tamna smola ladanuma,
pa gusto i smolasto ulje balzamovca, potom smirna... Sirijac je bio
lud od ushienosti. Koji bi trgovac mogao i sanjati da e jednog
dana stei toliko bogatstvo?
Sirijac nije propustio nasamariti svoje saveznike, odnosno, poslati
jednu karavanu na put gdje su ekali Uri-Teup i Malfi. Da nije
moda pogrijeio time to im je namijenio tako skroman tovar? Jer,

ve su kruile glasine o izvanredno bogatoj berbi, a to je moglo stii

i do Hetitovih i Libijevih uiju.
Kako da dobije na vremenu? Za dva dana, Sirijcu e stii isporuka
od grkih, ciparskih i libanonskih trgovaca kojima e prodati robu
iz svog skladita prije nego to pobjegne na Kretu i pone uivati u
sretnoj mirovini. Dva beskrajno duga dana, tijekom kojih je
strahovao da ne sretne svoje zastraujue saveznike.
- Neki Hetit eli razgovarati s vama - obavijesti ga jedan sluga.
Sirijeva su se usta osuila, a oi mu sagorjele. Propast!
Nepovjerljivi Uri-Teup doao je po objanjenje. to ako ga primora
da mu pokae svoje skladite? Hoe li bjeati ili pokuati razuvjeriti
biveg vrhovnog generala hetitske vojske?
Skamenjeni Sirijac bio je nesposoban za bilo kakvu odluku. ovjek
koji mu je priao nije bio Uri-Teup.
- Ti... ti si Hetit?
- Jesam.
- I prijatelj si...
- Bez imena. Da, ja sam prijatelj generala, jedinog ovjeka koji je u
stanju spasiti Hetitiju od ponienja.
- Dobro, dobro... Neka vam bogovi budu naklonjeni! Kada u ga
ponovno vidjeti?
- Morat e se strpjeti.
- Da mu se nije to dogodilo?
- Nije, ne brini; ali je morao ostati u Egiptu zbog slubenih proslava
i rauna da e do kraja potovati ugovor koji ste sklopili.
- Neka bude bez brige! Dogovor je potovan, sve se odvija na nain
kako je on elio.
- Dakle, general moe biti miran.
- Moe se veseliti, njegove su elje ispunjene! im stignem u
Egipat, javit u mu se.
Jedva doekavi da Hetit ode, vlasnik karavane, ne diui, ulio je u
grlo tri pehara jakog likera. Srea mu je bila sklona vie negoli je
oekivao! Uri-Teup zadran u Egiptu. Nema dvojbe da postoji
dobri duh koji uva lopove!
Ostaje jo Malfi, taj opasni luak, koji povremeno pokazuje znakove
razumnosti. Obino ga je pogled na krv ushi-ivala. Zasigurno je,

usmrtivi nekoliko trgovaca, osjetio zadovoljstvo kao i u ljubavnom

zagrljaju sa enom, te da je zaboravio pregledati robu. Ali, ukoliko
mu se to uinilo sumnjivim, okomit e se na vou karavane,
razjaren, kako samo poremeeni um moe biti.
Sirijac je imao brojne kvaliteta, ali ne i fiziku snagu; boriti se sa
Malfijem bilo je izvan njegovih mogunosti.
U daljini se nazirao oblak praine.
Trgovac nikoga nije oekivao. To mogu biti samo Libijac i njegova
specijalna jedinica ubojica!
Slomljeni Sirijac srui se na prostirku. Kolo sree upravo se
okrenulo. Malfi e ga zaklati s posebnim uitkom, umirat e polako
i u mukama.
Oblak praine lagano se pomicao. Konji? Ne, oni bi se bre kretali.
Mazge? Da, bile su to mazge. Znai, karavana! Ali, odakle dolazi?
Ohrabren, ali u nedoumici, trgovac ustane i pogledom obuhvati
povorku pretovarenih etvoronoaca koji su lagano napredovali,
sigurnim korakom. Konano prepozna voditelje karavane: bili su to
oni koje je poslao u smrt, na put gdje ih je ekao Malfi!
Privida li se ovo njemu? Ne, evo ga, stie voa konvoja, njegov
stariji sunarodnjak.
- Kako je prolo putovanje, prijatelju?
- Sve je bilo u najboljem redu.
Vlasnik karavane prikrivao je zaprepatenje.
- Ni jedne jedine prepreke?
- Nijedne. urimo se napiti, najesti, umiti i spavati. Hoe li se ti
pobrinuti za tovar?
- Naravno, naravno... Samo se ti idi odmoriti.
Karavana kompletna, tovar netaknut... Postoji samo jedno mogue
objanjenje: Malfi i Libijci bili su zaustavljeni. Moda je pustinjska
policija ubila ovog pomahnitalog ratnika.
Srea i bogatstvo... ivot ga je obasuo svim blagodatima. Kako je
bio u pravu kad je preuzeo rizik!
Pripit, potra u skladite iji je klju samo on posjedovao.
Zasun je bio slomljen.
Poblijedjeli vlasnik karavane gurnu vrata. Pred njim, kraj brda

blaga, stajao je ovjek obrijane glave, odjeven u kou pantere.

- Tko... tko ste vi?
- Kha, veliki memfiski sveenik i stariji Ramzesov sin. Doao sam
po ono to pripada Egiptu.
Sirijac izvue bode.
- Bez glupih pokreta. Faraon te promatra.
Kradljivac se okrene. Posvuda uokolo njega, iza pjeanih
breuljaka, izvirali su egipatski strijelci. A na svojim kolima,
obasjan suncem, stajao je Ramzes Veliki, s plavom krunom na glavi.
Vlasnik karavane padne niice.
- Oprostite mi... Nisam ja kriv... Prisilili su me....
- Bit e ti sueno - ree Kha.
Pri samoj pomisli na sud koji e izrei najotriju kaznu, Sirijcu se
pomraila svijest. S uzdignutim bodeom okomio se na jednog
strijelca koji mu se pribliavao s drvenim lisicama i zario mu sjeivo
u ruku.
Pomislivi da im je kolega u smrtnoj opasnosti, tri su strijelca
odapela strijele; isprobadanog tijela, lopov padne na zemlju.
Usprkos Amenijevom neodobravanju, Ramzes je elio biti na elu
ekspedicije. Zahvaljujui informacijama koje je dala pustinjska
policija i svom radiestezijskom visku, kralj je odredio toku gdje su
tajno pristizale karavane koje su skreta-le s puta. Osim toga, otkrio
je jo jednu nepravilnost u koju se elio uvjeriti.
Faraonova kola krenula su u pustinju, a za njima povorka vojnih
kola. Ramzesovi konji bili su toliko brzi da su prilino odmakli
ostatku pratnje.
Pijesak, kamenje i pjeane dine spajali su se s obzorjem.
- Zato kralj bjei u samou? - upita jedan porunik odreda
strijelaca koji je zajedno s njim bio zaduen za opremu u kolima.
- Ja sam sudjelovao u bitci kod Kadea; Ramzes nita ne radi
sluajno. Vodi ga boanska sila.
Vladar prijee preko jedne dine i zaustavi se.
Predivna stabla s korom ute i sive boje, njenog i bijelog trupa,
pruala su se u nedogled. Bio je to neobian zasad olibana koji e
Egiptu, dugi niz godina, davati dragocjenu smolu.

Uri-Teupovi ivci bili su izloeni bolnom iskuenju. Ni ljepota

vrtova, ni kvaliteta hrane, ni arobni koncerti nisu ga mogli
odvratiti od razmiljanja o dosadnoj Seramaninoj prisutnosti i
njegovom nepodnoljivom osmjehu. Tanit je, s druge strane,
uivala u posjetu haremima u drutvu blistave kraljice koja je
osvajala i najsuzdranije slubenike. Mat-Hor je oduevljeno
prihvaala laskanje dvorjana koji su se trudili zadobiti njezinu
naklonost.
- Sjajna vijest - obrati mu se Seramana. - Ramzes je upravo napravio
novo udo. Otkrio je nepregledan zasad oliba-na, a karavane su
sigurno prispjele u Pi-Ramzes.
Hetit stigne ake od jada. Zato Malfi nije napao?
Ako je Libijac ubijen, Uri-Teup vie nije imao nikakve izglede
stvoriti pomutnju u Egiptu.
Dok je Tanit avrljala s nekoliko poslovnih ena koje je kraljica
pozvala u harem u Mer-Uru, onaj iji je jedan od upravitelja bio i
Mojsije, Uri-Teup je sjedio podalje, na zidiu od suhog kamenja,
kraj jezera za uivanje.
- O emu razmilja, dragi zemljae?
Bivi vrhovni general hetitske armije podigne glavu i ugleda MatHor na vrhuncu ljepote.
- Tuan sam.
- Kakve te brige mue?
- Ti, Mat-Hor.
- Ia? Jako se vara!
- Zar jo nisi shvatila Ramzesovu strategiju?
- Otkrij mi ju, Uri-Teupe.
- ivi posljednje trenutke svog sna. Ramzes je upravo bio u
vojnom pohodu kako bi jo vie pritegnuo jaram narodu u
kolonijama; jedino slijepac ne vidi da se priprema za napad na
Hetitiju! Prije negoli krene u ofenzivu, otarasit e se dviju osoba
koje mu smetaju: tebe i mene. Ja u biti osuen na kuni pritvor pod
nadzorom policije i vjerojatno u biti rtva nesretnog sluaja; a ti, ti
e biti zatvorena u jedan od ovih harema koje s tolikim veseljem
posjeuje.
- Haremi nisu zatvori!

- Bit e ti povjerena poasna i izmiljena dunost, i vie nikad nee

vidjeti kralja. Jer Ramzes ni o emu ne razmilja osim o ratu.
- Kako moe biti tako siguran?
- Imam svoju mreu prijatelja, Mat-Hor, koja mi daje istinite
informacije, one kojima ti nema pristup.
Kraljica se uznemiri. -1, to predlae?
- Kralj je gurman. Osobito voli jelo osmiljeno posebno za njega. To
je "Ramzesova poslastica", marinada s blagim bijelim lukom, crnim
lukom, crvenim vinom iz oaza, goveim mesom i filetima od
grgea iz Nila. To je slabost koju bi jedna Hetitka trebala iskoristiti.
- Usuuje li se ti to ...?
- Ne pravi se naivna! U Hatui si dobro nauila baratati otrovima.
- Ti si udovite!
- Ne makne li Ramzesa, unitit u te.
- Da mi se vie nikad nisi obratio, Uri-Teupe.
Hetit je igrao otvorenih karata. Ako nije uspio posijati sumnju i
strah u duu Mat-Hor, prijavit e ga Seramani. Ako je, naprotiv, u
tome uspio, obavio je dobar dio posla.
Kha je bio zabrinut.
Meutim, program obnove koji je proveo u podruju Sakare bio je
iznimno uspjean. Zoserova stepenasta piramida, Unasova
piramida unutar koje su se nalazili prvi Zapisi o piramidama koji su
otkrivali naine uskrsavanja kraljevske due i spomenici Pepija I,
briljivo su popravljeni.
No, veliki memfiki sveenik nije se na tome zaustavio: traio je od
radnika i klesara da zacijele i rane piramida i hramova koje su
sagradili faraoni pete dinastije, u predjelu Abu-zira, na sjeveru
Sakare. U samom Memphisu, Kha je dogradio Ptahov hram koji je
time dobio jo jednu kapelu u spomen na Setija, i koji e, u bliskoj
budunosti, dobiti i jedno svetite u ast Ramzesa.
Svladan jakim umorom, Kha doe do mjesta gdje su bili iskopani
grobovi kraljeva prve dinastije, na samom rubu pustinjske
visoravni na kojoj su rasli palme i usjevi. Grobnica kralja Jeta bila je
obiljeena s tri stotine bikovskih glava od terakote koje su krasili
pravi rogovi i koje su mu prenosile energiju potrebnu za

uvrivanje veza izmeu prolosti i sadanjosti.

Kha jo nije pronaao Totovu knjigu i katkada je pomiljao da je taj
pokuaj osuen na neuspjeh. Je li razlog tome moda bio
nedostatak budnosti ili zanemarivanje kulta bika? Veliki sveenik
obeao je sebi da e ispraviti greke, ali je najprije trebalo dovriti
plan obnove.
Ali, hoe li uspjeti? Ve trei put od poetka godine, Kha je
dvokolicom odlazio do Mikerinosove piramide na kojoj je elio, kad
popravak bude priveden kraju, uklesati komemo-rativni natpis.
A gradilite je, po trei put, bilo prazno. Ostao je samo jedan klesar
koji je jeo svjei kruh s bijelim lukom.
- Gdje su ti kolege? - upita Kha.
- Otili su kuama.
- Opet prikaza!
- Da, avet se opet pojavila. Veina ju je vidjela; drala je zmije u
rukama, prijetei da e ubiti svakog tko joj se priblii.
Dok ta utvara ne bude otjerana, nitko nee prihvatiti raditi ovdje,
ak ni za visoku nadoknadu.
Upravo se te nesree Kha i pribojavao: biti u nemogunosti da se
poprave spomenici na visoravni Gize. A ova utvara ruila je
kamenje i izazivala nesree. Svi su znali da je to bila nespokojna
dua koja se vratila na zemlju da bi sijala zlo meu ivima. Unato
svom znanju, Kha je nije mogao sprijeiti da nanosi tetu.
Kad je ugledao Ramzesovu dvokolicu da se pribliava, Kha je
osjetio zraak nade jer je zatraio njegovu pomo. Ali ako kralj ne
uspije, jedan dio visoravni u Gizi morat e biti proglaen
zabranjenom zonom i on e oaloen gledati kako propadaju
remek-djela egipatske civilizacije.
- Stanje je sve gore, Velianstvo; vie nitko ovdje ne eli raditi.
- Jesi li izgovorio potrebne arobne formule?
- Da, ali nema poboljanja.
Ramzes je promatrao Mikerinosovu piramidu, s monim granitnim
blokovima. Svake godine faraon je dolazio u Gizu napajati se
energijom graditelja koji su u kamenu utjelovljivali suneve zrake
koje sjedinjuju zemlju i nebo.
- Je li ti poznato gdje se utvara skriva?

- Nitko od radnika nije ju se usudio pratiti.

Kralj primijeti starog klesara koji je nastavio s jelom i priblii mu se.
Iznenaeni starac ispusti komad kruha. Padne na koljena, ruku
ispruenih naprijed, ela sputenog na tlo.
- Zato i ti nisi pobjegao zajedno s drugima?
- Ja... ne... ne znam, Velianstvo!
- Zna gdje se skriva utvara, zar ne?
- Ako lae kralju, bit e osuen na vjeno prokletstvo.
- Odvedi nas.
Drhtei, starac povede kralja ulicama grobova u kojima su poivale
vjerne Mikerinosove sluge koji su, na onom svijetu, i dalje
sainjavale kraljevski dvor. Neki spomenici, stari vie od tisuu
godina, koji Khaovom otrom oku nisu promakli, zahtijevali su
velike zahvate.
Klesar ue u dvorite pod otvorenim nebom ije je tlo bilo
prekriveno ostacima vapnenca. U jednom uglu stajala je hrpa malih
blokova.
- To je ovdje, ne idite dalje.
- Tko je ta avet? - upita Kha.
- Jedan klesar kojem nije iskazano potovanje i zato se sada
osveuje svojim kolegama.
Po hijeroglifskim zapisima, pokojnik je bio na elu grupe graditelja
u Mikerinosovo vrijeme.
- Maknimo ove blokove - naloi Ramzes.
- Velianstvo...
- Na posao.
Ukae se grlo pravokutnog otvora; Kha u njega baci kameni iji je
pad izgledao beskrajno dug.
- Vie od petnaest metara - zakljui klesar kad zau udarac kamena
o dno otvora. - Ne ulazite u ove paklene eljusti, Velianstvo.
Jedno vornato ue padalo je niz unutranju stranu otvora.
- Potrebno je sii dolje - procijeni Ramzes.
- U tom sluaju, ja u preuzeti rizik - odlui radnik.
- Zna li formule koje je potrebno izgovoriti u sluaju da se pojavi
sablast kako bi je sprijeio da ti naudi? - upita Kha.
Starac obori glavu.

- Kao velikom Ptahovom sveeniku - ree Ramzesov stariji sin obaveza mi je izvriti ovaj zadatak. Nemoj se tome protiviti, oe.
Kha poe niz otvor koji mu se uini beskrajan. Njegovo dno nije
bilo mrano: obzie od vapnenca irilo je neku neobinu svjetlost.
Veliki sveenik naposljetku poloi stopalo na neravno tlo i poe
prema uskom, malom hodniku koji je vodio do lanih vrata na
kojima je bio isklesan pokojnik, okruen redovima hijeroglifa.
Sada je Khau bilo jasno.
iroka pukotina nalazila se na klesanom kamenu po cijeloj njegovoj
duini i izobliavala osobu kojoj je bio namijenjen tekst uskrsnua.
Ne mogavi se vie utjeloviti u ivoj slici, njegov duh se pretvorio u
nasilnu utvaru, koja je zamjerala ljudima to su zanemarili sjeanje
na njega.
Kha je iz otvora izaao vrlo umoran, ali ozaren. im oteena vrata
budu popravljena i pokojnikovo lice ponovno isklesano s ljubavlju,
prokletstvo e nestati.
Otkako se vratio u Pi-Ramzes, Uri-Teup nije mogao ni mrdnuti.
Pod neprekidnim Seramaninim nadzorom tijekom cijelog,
beskrajno dugog putovanja, primoran suzdrati se od svake
aktivnosti, lien informacija, imao je elju poubijati cijeli Egipat,
poevi od Ramzesa. Povrh svega, trebalo je izdrati ljubavne
nasrtaje pomamne Tanit koja je svakodnevno ekala na svoju
porciju zadovoljstva.
I evo je dolazi, polugola, u oblaku parfema...
- Dragi, stigli su Hetiti!
- Kakvi Hetiti?
- Na stotine... na stotine Hetita osvojilo je sredite Pi-Ramzesa.
Uri-Teup uhvati Fenianku za ramena.
- Jesi li poludjela, o emu to govori?
- Sluavke su mi rekle!
- Hetiti su napali, udarili su na srce Ramzesovog kraljevstva. Pa to
je nevjerojatno, Tanit!
Uri-Teup odgurne enu i preobue se u kratku tuniku s crnim i
crvenim prugama. Ushien, kao u najbolja vremena, obode konja,
spreman krenuti u boj.
Hatuil je svrgnut, zagovornici rata na ivot i smrt su pobijedili,

egipatske linije obrane probijene su iznenadnim napadom, a

sudbina Bliskog istoka visjela je o koncu!
U velikoj aleji koja je vodila od hrama boga Ptaha prema kraljevskoj
palai, razularena gomila je slavila.
Nijednog vojnika na vidiku, ni najmanjeg traga borbe. Skamenjen,
Uri-Teup se obrati jednom dobroudnom policajcu koji je
sudjelovao u slavlju.
- Izgleda da su Hetiti osvojili Pi-Ramzes!
- Istina je.
- Ali, gdje su?
- U palai.
- Ubili su Ramzesa?
- Ma, to to govorite? To su prvi Hetiti koji su doli u posjet Egiptu i
donijeli darove naem vladaru.
Turisti. Preneraeni Uri-Teup projuri kroz gomilu i pojavi se na
ulaznim vratima palae.
- Samo smo jo tebe ekali! - odzvoni gromki Serama-nin glas. eli li se prikljuiti slavlju?
Nijem od zaprepatenja, Hetit dopusti orijau da ga povede u
dvoranu za prijeme u kojoj su se tiskali dvorjani.
U prvom redu stajali su odabrani medu posjetiteljima. Ruke su im
bile pune darova. Kad se Ramzes pojavio, galama prestane. Jedan
po jedan, Hetiti su faraonu prinosili lapis lazuli, tirkiz, bakar,
smaragde, ametist i ad.
Kralj se zagleda u nekoliko prelijepih tirkiznih komada; mogli su
biti dopremljeni jedino sa Sinaja, gdje je u mladosti Ramzes
provodio vrijeme s Mojsijem. Nemogue je bilo izbrisati iz sjeanja
crveno-utu planinu; njezine opasne stijene i nedokuive jarke.
- Ti koji si mi donio ova udesa, jesi li usput sreo Moj-sija i idove?
- Nisam, Velianstvo.
- Jesi li uo kakve prie o njihovom protjerivanju?
- Svi ih se boje, jer ih smatraju ratobornima; ali, Mojsije tvrdi da e
pronai svoju zemlju.
Dakle, Ramzesov prijatelj iz djetinjstva jo uvijek je slijedio svoj san.
Prisjeajui se davnih godina kada su sanjali uzviene putove,
vladar pogledom preleti po poklonima koji su se gomilali.

Voa izaslanika posljednji se poklonio Ramzesu.

- Smijemo li se slobodno kretati po cijelom Egiptu, Velianstvo?
-To je ono to mir sa sobom donosi.
- Moemo li tovati svoje bogove u vaoj prijestolnici?
- U istonom-dijelu grada nalazi se hram sirijske boginje Astarte,
pratilje boga Seta, i zatitnice mojih kola i mojih konja. Od nje sam
zatraio da se brine o sigurnosti luke Mem-phis. Bog Oluje i boica
Sunca, koje vi potujete u Hatui, takoer su dobrodoli u PiRamzesu.
im su hetitski izaslanici napustili dvoranu, Uri-Teup prie
jednom od svojih sunarodnjaka.
- Prepoznaje li me? -Ne.
- Ja sam Uri-Teup, sin cara Muvatala!
- Muvatal je mrtav, Hatuil je car.
- Ovaj je posjet... neka podvala, zar ne?
- Kakva podvala? Doli smo posjetiti Egipat, a za nama e doi jo
mnogo Hetita. Rat je zavren, stvarno zavren.
Nekoliko dugih minuta Uri-Teup je stajao nepomian usred glavne
aleje Pi-Ramzesa.
Upravitelj Trezora kojeg je pratio Ameni usudio se konano doi
pred Ramzesa. Sve do sada je smatrao da je bolje da dri jezik za
zubima, nadajui se da e se skandal zatakati i da e razum
prevladati. Ali dolazak Hetita, tonije reeno, pokloni koje su
donijeli, doveli su do takve pomutnje da visoki slubenik vie nije
imao pravo utjeti.
Uvrijediti Ramzesa bilo je iznad njegovih mogunosti, stoga se
upravitelj Trezora obratio Ameniju koji ga je sluao netremice.
Nakon to je izloio svoja objanjenja, osobni Ram-zesov tajnik
zakazao mu je prijem kod vladara, naglasivi dostojanstveniku da
ponovi optube rije po rije, ne proputajui ni najmanju
pojedinost.
- Ima li to dodati, Ameni?
- Da li bi to ita znailo, Velianstvo?
- Jesi li doista upoznat sa svim to se dogaa?
- Priznajem da moja budnost nije bila savrena; ali sam, u svakom

sluaju, poduzeo mjere opreznosti.

- Smatrajte, i jedan i drugi, da je ovaj problem rijeen.
Odahnuvi, upravitelj Trezora izbjegne otar kraljev pogled;
sreom, nije mu uputio nikakav prijekor. to se tie Ame-nija, on je
bio uvjeren da e Ramzes povratiti potovanje Zakona Maat u
vlastitoj palai.
Konano, Velianstvo! - uzvikne Mat-Hor. - Izgubila sam nadu da
u vas vidjeti. Zato nisam bila pozvana da zajedno s vama
doekam svoje sunarodnjake? Bili bi oduevljeni da su me vidjeli.
Prekrasna Mat-Hor, u crvenoj haljini ukraenoj srebrnim rozetama,
trkarala je okruena gomilom sluavki. Kao i svakoga dana, one su
istile i najmanje zrnce praine, donosile nov nakit i raskonu
odjeu, i mijenjale na stotine cvjetova kako bi kraljiine odaje uvijek
svjee mirisale.
- Otpusti slukinje - naloi Ramzes. Kraljica se skamenila.
- Ali... ne mogu se poaliti na njih.
Meutim, pred Mat-Hor nije stajao zaljubljeni mukarac, ve
egipatski faraon. Zasigurno je takav pogled imao kada je uzvraao
napad kod Kadea, probijajui se sam, kroz gomilu Hetita.
- Odlazite, sve do jedne, gubite se!
Nenaviknute na takvo ponaanje, sluavke su se lagano povukle,
ostavljajui na podu predmete koje su nosile. Mat-Hor se pokua
nasmijeiti.
- to se dogaa, Velianstvo?
- Smatra li da je tvoje ponaanje dostojno egipatske kraljice?
- Ponaam se u skladu s poloajem koji zauzimam, kao to ste od
mene i zahtijevali!
- Naprotiv, Mat-Hor, ponaa se kao tiranin s muicama koje je
nemogue trpjeti.
- Na emu mi se zamjera?
- Prisiljava upravitelja Trezora da ti iznosi bogatstva koja
pripadaju hramovima, a juer si se usudila donijeti odluku kojom se
u tvoj posjed stavljaju svi dragi metali koje su Dravi darovali tvoji
sunarodnjaci.
Mlada ena se pobuni.
- Ja sam kraljica, sve je moje!

- Grdno grijei. Egiptom ne upravljaju pohlepa i samoivost, ve

Zakon Maat. Ova zemlja je vlasnitvo bogova; oni je predaju
faraonu ija je dunost odrati ju zdravom, naprednom i sretnom.
U svim okolnostima, Mat-Hor, treba pokazati ispravnost. Kada
voa vie ne slui za primjer, cijela zemlja hrli u dekadenciju i
propast. Svojim si postupkom ugrozila autoritet faraona i dobrobit
svog naroda.
Ramzes nije podizao glas, ali su njegove rijei sjekle otrije od maa.
- Ja... ja nisam mislila da...
- Kraljica Egipta nema to misliti, ona mora djelovati. A ti si loe
postupila, Mat-Hor; ponitio sam tvoju sramotnu odluku i poduzeo
mjere kako bih te onemoguio da dalje ini tetu. Od sada e
boraviti u haremu Mer-Ura i na dvor e dolaziti kad ja budem
zapovjedio. Imat e sve to ti treba, ali e svako pretjerivanje od
sada biti kanjeno.
- Ramzese... ne moe odbiti moju ljubav!
- Egipatska zemlja je moja ena, Mat-Hor, a ti nisi u stanju to
razumjeti.
Vicekralj Nubije nije vie mogao podnositi prisutnost Setaua,
Ramzesvog prijatelja iz djetinjstva. Po ispravnim savjetima supruge
Lotus, nubijske vjetice, Setau se toliko trudio oko ekonomskog
razvoja provincije Velikog Juga da je uspio zaposliti sva plemena, a
da to nije izazvalo njihov meusobni sukob! Bio je to podvig koji je
vicekralj smatrao neizvedivim.
Uz sve to, Setaua su voljeli klesari, pa je podizao hramove i kapele
u ast faraona i njegovih bogova zatitnika. Isti taj Setau brinuo je o
uspjenom obavljanju poljoprivrednih radova, napravio popis i
omoguio prikupljanje poreza!
Vicekralj se morao suoiti sa stvarnou: krotitelj zmija, kojeg je
visoki dunosnik smatrao osobenjakom bez budunosti, pokazao se
kao savjesni upravitelj. Nastavi li Setau postizati tako dobre
rezultate, poloaj vicekralj a postat e vrlo nezgodan; optuen za
nesposobnost i lijenost, izgubit e svoj poloaj.
Sa Setauom nije bilo nagodbe. Tvrdoglavi Ramzesov prijatelj
odbijao je vrijeme provoditi u zabavi i smanjiti obujam posla; kod

njega nije bilo ustupaka. Vicekralj ak nije ni pokuao potkupiti ga;

usprkos visokom podrijetlu i poloaju, Setau i Lotus ivjeli su
jednostavno, u dodiru s narodom, i nisu pokazivali nikakvu tenju
prema raskoi i rasipnitvu.
Ostalo mu je samo jedno rjeenje: nesretan smrtni sluaj, izveden
dovoljno oprezno da nitko ne posumnja u uzroke Setauove smrti.
Zato je vicekralj u Abu Simbel pozvao jednog nubijskog plaenika
koji je nedavno bio puten iz zatvora. Bio je to ovjek s bogatom
kriminalnom prolou, bez ikakvog morala. Povea novana
nagrada bit e dovoljna da, bez ustezanja, prihvati posao.
No je bila neprozirno tamna. etiri kolosa u sjedeem stavu, koji
su ukraavali proelje hrama, gledali su u daljinu, obuhvaajui
pogledom vremena i prostore koje ljudsko oko nije moglo dosei.
Tu je ekao Nubijac. Imao je nisko elo, izraene jagodice i debele
usne. U ruci je drao koplje.
- Ja sam vicekralj.
- Poznajem te. Vidio sam te u tvravi u kojoj sam bio zatvoren.
-Treba mi tvoja usluga.
- Sada sam lovac u svom selu... ivim mirnim ivotom.
- Lae. Optuen si za krau, postoje dokazi za to. Razjareni
Nubijac zarije koplje u zemlju.
- Tko me optuuje?
- Ako ne bude suraivao sa mnom, opet e u zatvor i vie se
nikad iz njega nee izvui; bude li me sluao, obogatit e se.
- to elite od mene?
- Netko mi je stao na put; rijeit e ga se.
- Nubijac?
- Ne, Egipanin.
- U tom e sluaju to skupo kotati.
- Nisi u poloaju da se cjenka - oporo ree vicekralj.
- Koga trebam maknuti?
- Setaua.
Nubijac uhvati koplje i upravi ga u nebo.
- To kota cijelo bogatstvo!
- Bit e dobro plaen, pod uvjetom da Setauova smrt izgleda kao
nesretan sluaj.

- Dogovoreno.
Kao da je pijan, vicekralj zatetura i padne na stranjicu. Nubijac nije
stigao prasnuti u smijeh jer je i njega snala ista neprilika.
Obojica su se pokuavali pridii ali, gubei ravnoteu, ponovno su
padali.
- Zemlja se trese - povika Nubijac. - Boginja Zemlja je bijesna!
Brdo pone tutnjiti, kolosi su se pomaknuli. Zbunjeni vicekralj i
njegov suuesnik ugledali su jednu od divovskih glava kako se
odvaja.
Ramzesovo lice poletje prema zloincima i zgnjei ih svojom
teinom.
Gospoa Tanit je oajavala. Ve tjedan dana nije vodila ljubav s UriTeupom. Odlazio je ranom zorom, cijelog bi dana jurio na konju po
selima, vraao se iscrpljen, jeo za etvoricu i padao u san bez rijei.
Tanit se samo jednom usudila pitati ga za objanjenje, a on ju je
udario takvom silinom da zamalo ostala na mjestu mrtva. Jedina
utjeha bila joj je njezina mala tigrasta maka, a ponestalo joj je volje
ak i za upravljanje svojim nasljedstvom.
Zavrio je jo jedan isprazan i muan dan. Maka je prela na
Tanitinim koljenima.
Topot konja... To je sigurno Uri-Teup!
Na vratima se pojavi ozareni Hetit.
- Doi, ljepotice moja!
Tanit pohita u zagrljaj ljubavniku koji joj strgne haljinu i obori je na
jastuke.
- Dragi... Opet si tu!
Tijelo joj se topilo od ljubavnog ara njezinog mukarca; Uri-Teup
ju je prodirao.
- Kakve su te brige morile?
- Mislio sam da sam ostao sam... Ali Malfi je iv i zdrav i nastavlja s
ujedinjavanjem libijskih plemena! Jedan od njegovih izaslanika
obavijestio me je da ne moram brinuti. Borba se nastavlja, Tanit, i
Ramzes ima slabu toku.
- Ne zamjeri mi da opet ponavljam, dragi... ali strah me je tog
Malfija.
- Hetiti su se uljuljkali u svoj kukaviluk. Jedino e Libijci biti u

stanju izvui ih iz te obamrlosti, a Malfi je ovjek koji reagira u

trenutku. Na jedini izbor je nasilje i borba na ivot i smrt. I mora
znati da u ja u njoj pobijediti!
Tanit je spavala skrhana slatkim umorom; Uri-Teup je sjedio na
slamnatoj stolici, u vrtu. Glave prepune krvavih snova, promatrao
je izlazei mjesec i molio ga za pomo.
- Ja u biti od vee pomoi nego ta zvijezda - proape iza njega
jedan enski glas.
Hetit se okrene.
- To si ti, Mat-Hor. Izloila si se opasnosti!
- Kraljica jo ima pravo ii kuda eli.
- Izgleda oajno. Je li te Ramzes otpustio?
Lijepa Hetitka podigne pogled prema zvjezdanom nebu.
- Bio si u pravu, Uri-Teupe. Ja sam Hetitka i to u i ostati. Ramzes
me nikada nee priznati za kraljicu Egipta. Nikada neu biti ono to
je bila Nefertari.
Mat-Hor nije mogla zaustaviti jecaje. Uri-Teup ju je htio uzeti u
naruje, kad je ona poela priati to joj lei na dui.
- Glupa sam. Zato plakati zbog jednog poraza? To rade samo
slabii! Jedna hetitska princeza nema pravo plakati nad svojom
sudbinom.
- Ti i ja smo roeni da pobjeujemo.
- Ramzes me je ponizio - prizna Mat-Hor. - Ponio se prema meni
kao prema slukinji! Voljela sam ga, bila sam spremna postati velika
kraljica, pokoravala sam se njegovoj volji, a on me je prezrivo
zgazio.
- Jesi li vrsta u namjeri da se osveti?
- Ne znam... Nita vie ne znam.
- Budi pametna, Mat-Hor! Prihvatiti ponienje i ne pruiti otpor bio
bi kukaviluk nedostojan tebe. Ovdje si zato to si odluila.
- uti, Uri-Teupe!
- Ne, neu utjeti! Hetitija nije pobijeena i jo moe podii glavu.
Imam mone saveznike, Mat-Hor, a svi imamo zajednikog
neprijatelja - Ramzesa.
- Ramzes je moj mu.
- Ne, on je tiranin koji te prezire i koji je ve zaboravio da postoji!

Hajde, Mat-Hor, napravi onako kako sam ti predloio. Otrov ti je na

raspolaganju.
Ubiti svoj san. Je li Mat-Hor u stanju unititi budunost kakvu je
cijelog ivota prieljkivala, prekinuti ivot ovjeka kojeg je tako
strasno voljela, faraona Egipta?
- Odlui se! - zapovjedi Uri-Teup. Kraljica nestane u noi.
Sa smijekom na licu, hetitski ratnik se popeo na terasu kako bi bio
blie mjesecu i zahvalio mu.
- Tko je to?
- Ja sam, Tanit.
Hetit uhvati Fenianku za vrat.
- Prislukivala si?
- Nisam, ja...
- Sve si ula, zar ne?
- Da, ali utjet u, kunem ti se!
- Pa, dakako, draga, ne bi ti napravila tako kobnu greku. Gledaj,
ljepotice moja, gledaj!
Uri-Teup iz tunike izvue eljezni bode.
- Dobro pogledaj ovo oruje. Ono je ubilo Au, Ram-zesovog
prijatelja; ono e ubiti faraona i prerezati ti grkljan, bude li me
odala.
Na proslavu svog roendana Ramzes je pozvao dvo-I jicu svojih
sinova, Khaa i Merneptaha, kao i Amenija, najodanijeg meu
odanima, ija je zamisao bila da od dvorskog kuhara trai da za tu
prigodu pripremi "Ramzesovu poslasticu", i poslui vino od berbe
iz tree godine Setija.
Na sreu za budunost Egipta, izmeu Khaa i Merneptaha nije
postojao nikakav razdor. Stariji sin, teolog i obrednik, ustrajao je u
potrazi za znanjem, prouavajui drevne spise i stare spomenike;
mlai je obavljao dunost vrhovnog generala i brinuo o sigurnosti
kraljevstva. Nijedan od "kraljevih sinova"
nije posjedovao njihovu zrelost, otrinu i osjeaj za Dravu. Kad
bude doao trenutak za to, Ramzes e, potpuno spokojan, odrediti
nasljednika.

Ali, tko je mogao sanjati da e naslijediti Ramzesa Velikog koji je u

punom sjaju, u ezdesetoj godini, privlaio poglede dvorskih
ljepotica? Vladarev ugled odavno je preao granice Egipta, a
legenda o njemu tekla je s usana pripovjedaa, od juga Nubije do
Krete. Nije li on najmoniji vladar na svijetu, Sin Svjetlosti i
neumorni graditelj? Nikada bogovi nisu toliko obdarili jedno
ljudsko bie.
- Pijmo u Ramzesovu ast. - predloi Ameni.
-_Ne - ree vladar - slavimo najprije u ast nae majke, egipatske
zemlje, zemlje koja je odraz neba.
etvoricu je ljudi vezivala ljubav prema jednoj civilizaciji i jednoj
zemlji koja je podarila tolika udesa i kojoj su oni posveivali svoj
ivot.
- Zato Meritamon nije s nama? - upita Kha.
- Ona sada svira za bogove; takva je njena volja, i ja je potujem.
- Nisi pozvao Mat-Hor - primijeti Merneptah.
- Ona odsad boravi u haremu Mer-Ura.
- Kako, kad sam je maloprije vidio kako ee po kuhinji?
- Trebala je ve napustiti palau; Ameni, sutra se pobri-ni da moja
odluka bude provedena u djelo. Ima li informacija u vezi s Libijom,
Merneptae?
- Nita novo, Velianstvo, izgleda da je Malfi lud i da je san o
osvajanju ogranien na njegov bolesni mozak.
- Utvara iz Gize je nestala - doda Kha. - Klesari rade u miru.
Dvorski uvar dostavi kralju poruku. Na njoj je stajao Setauov peat
i pisalo je "hitno".
Ramzes otpeati pismo, odmota papirus, proita kratku poruku
svog prijatelja i, istog trena, ustane.
- Odmah odlazim u Abu-Simbel; dovrite ruak bez mene.
Ni Kha, ni Merneptah, ni Ameni nisu imali elju probati marinadu.
U jednom trenutku kuhar je poelio kuati ju zajedno sa svojim
pomonicima; ali, bio je to kraljevski ruak. Bila bi to uvreda i
kraa. Razoarani kuhar bacio je roendansko jelo u koje je MatHor stavila otrov koji joj je dostavio Uri-Teup.
Jo jednom je Ramzes bio opinjen Nubijom. istoa zraka.,
savreno plavo nebo, oaravajue zelenilo palminika i usjeva koji su

se hranili Nilom borei se protiv pustinje, letovi pelikana, dralovi,

plamenci i ibisi, miris mimoza, ukasta magija brda koja dui
omoguavaju da stupi u dodir sa skrivenim silama prirode.
Ramzes se nije pomicao s pramca brzog broda koji ga je vodio
prema Abu Simbelu. Sveo je pratnju na minimum i sam odabrao
neumornu posadu koju su inili najbolji mornari, naviknuti na
nepredvidljivu plovidbu Nilom.
Nedaleko od cilja, u trenutku kad se vladar odmarao u svojoj
kabini, sjedei na stolici ije su noice bile u obliku pajih glava
isklesanih u slonovai, brod uspori.
Ramzes se obrati kapetanu.
- to se dogaa?
- Na litici je gomila krokodila, dugakih najmanje sedam metara! A
u vodi su nilski konji. Za sada ne moemo dalje. Savjetujem Vaem
velianstvu da se iskrca. ivotinje izgledaju uznemirene, mogle bi
se okomiti na nas.
- Bez brige, kapetane, samo nastavi.
- Velianstvo, uvjeravam vas...
- Nubija je zemlja udesa. Prestraeni, mornari su nastavili.
Nilski konji su se uskomeali. Na litici, jedan ogromni krokodil
zamahne repom, prijee nekoliko metara poput munje, pa stane.
Ramzes je osjetio prisutnost svog saveznika i prije nego to ga je
ugledao. Miui surlom niske grane bagrema, veliki slon rikne, od
ega se stotine ptica razletjelo, a mornari su se skamenili od straha.
Neki krokodili su pobjegli u polupoplavljeni gusti; ostali su se
bacili na nilske konje koji su pruali snaan otpor. Borba je bila
kratka i estoka, potom Nil opet postane miran.
Slon riknu jo jednom, za dobrodolicu Ramzesu koji mu
otpozdravi rukom. Eto, prolo je toliko godina otkako je Setijev sin
spasio jednog ozlijeenog slonica; kad je narasla, ivotinja s velikim
uima i tekim kljovama stavljala se u zatitu kralja kad god mu je
bila potrebna.
- to mislite o tome da uhvatimo ovo udovite i odvedemo ga u
Egipat? - predloi kapetan.
- Potuj svaiju slobodu i pazi da nikome ne uini zlo.

Mali zaljev, zlatni pijesak, dolina izmeu dvije planinske strmine,

bagrenje koje blagi zrak ini mirisnim, oaravajua ljepota
nubijskog pjeanog kamena... Pri pogledu na Abu Simbel,
Ramzesovo srce je treperilo. Tu je sagradio dva hrama koja su
predstavljala zajednicu kraljevskog para koju je zauvijek sklopio s
Nefertari.
Kao to se kralj i pribojavao, u Setauovom pismu nije bilo
pretjerivanja: kraj je zaista pretrpio zemljotres. Lice i tijelo jednog
od etiri sjedea kolosa bilo je srueno.
Setau i Lotus doekae vladara.
- Ima li ozlijeenih? - upita Ramzes.
- Dvojica mrtvih: vicekralj Nubije i jedan bivi zatvorenik.
- to su njih dvojica radili zajedno?
- Nije mi poznato.
- Kolike su tete unutar hrama?
- Najbolje je da se sam uvjeri.
Ramzes ue u svetite. Klesari su ve prionuli poslu; poduprli su
oteene stupove glavne sale i uspravili one koji su prijetili da e se
sruiti.
- Da li je zdanje posveeno Nefertari isto toliko stradalo?
- Nije, Velianstvo.
- Neka je hvala bogovima, Setau.
- Radovi e biti brzo izvreni i svi e tragovi ove nesree biti
uklonjeni. S kolosom e ii malo tee. Imam nekoliko prijedloga za
njegov popravak.
- Ne pokuavaj ga popraviti.
- Nee... nee valjda ostaviti oplatu u takvom stanju?
- Ovaj zemljotres je poruka boice Zemlje; budui je ona
promijenila oplatu, nemojmo ii protiv njezine volje.
Faraonova odluka zaprepastila je Setaua, ali Ramzes je bio
neumoljiv. Samo e tri kolosa omoguavati prisutnost kraljevskog
ka; promijenjen, etvrti e predstavljati svjedoanstvo o prolaznosti
i nesavrenosti svakog ljudskog djela. Slomljeni kameni div, daleko
od toga da e naruiti velianstvenu cjelinu, nego e pokrenuti
snagu svoja tri pratitelja.

Kralj, Setau i "Lotus veerali su pod kronjom palme. Krotitelj zmija

nije zatraio od vladara da se namaze te-klinastom smolom od
perzijskog bilja po imenu assa foetida, od ijeg jakog mirisa su
gmazovi bjeali, ali mu je ponudio crvene plodove jednog drveta
koji sadre protuotrov.
- Poveao si koliinu rtvenih darova za bogove - ree Ramzes
Setauu - napravio zalihe itarica u kraljevskim ham-barima,
uspostavio mir u ovoj uzburkanoj provinciji, sagradio svetita u
cijeloj Nubiji, i neprekidno pretpostavlja istinu laima; to misli o
tome da postane, ovdje, pravni namjesnik Maat?
- Ali... to je iskljuivo pravo vicekralja!
- Nisam na to zaboravio, prijatelju moj; zar nisi ti novi vicekralj
Nubije, po odluci koju sam donio trideset i osme godine svoje
vladavine?
Setau je traio rijei kojima e se usprotiviti, ali Ramzes mu ne dade
vremena.
- Ne moe to odbiti; ovaj zemljotres je i za tebe upozorenje. Tvoj
ivot danas zadobiva drugi oblik. Zna i sam koliko sam vezan za
ove krajeve; dobro ih uvaj, Setau.
Krotitelj zmija je nestao u miriljavoj noi; imao je potrebu biti sam
kako bi primio na znanje odluku koja ga je uinila jednim od
vodeih ljudi Drave.
- Dozvoljavate li mi, Velianstvo, da vam postavim jedno drsko
pitanje? - upita Lotus.
- Zar veer nije izuzetna?
- Zato ste tako dugo ekali da Setaua imenujete vi-cekraljem
Nubije?
- Morao je nauiti upravljati Nubijom ne mislei na to; sada je na
mjestu koje zasluuje i odgovara pozivu koji ga je postupno
osvajao. Nitko ga nije uspio potkupiti i pokvariti, jer volju za
upravljanjem ovom provincijom svatko pokree svojim postupcima.
Trebalo mu je vremena da postane toga svjestan.
Ramzes ue sam u veliki hram Abu Simbela kako bi .proslavio
ranojutarnji obred. Slijedio je svjetlosni put koji je vodio do svetita
i osvjetljavao najprije sjedee kipove Amona i kraljevskog ka,

potom kipove kraljevskog ka i Raa. Faraon, a ne ovjek zaduen za

obavljanje te dunosti na zemlji, sjedinio se sa skrivenim bogom i
boanskom svjetlou, s dva velika boga stvaraoca koji su, pod
jedinstvenim imenom Amon-Ra inili jedno cjelovito bie.
etvrti kip, koji je predstavljao boga Ptaha stajao je u polutami. Kao
Ptahov sin, Ramzes je bio graditelj svog kraljevstva i naroda, i onaj
koji je prenosio rije zahvaljujui kojoj su sve stvari postojale
stvarne. Kralj pomisli na svog sina Khaa, velikog Ptahovog
sveenika koji je izabrao put ove tajne.
Kad je vladar izaao iz velikog hrama, blaga je svjetlost kupala
umovite zaravni i isticala toplu boju nubijskog pjeanog kamena
ije je mineralno zlato podsjealo na kou bogova. Ramzes krene
prema hramu posveenom Nefertari, onoj za koju sunce izlazi.
I to sunce, hranitelj Egipta, podizat e se dovijeka za veliku
kraljevsku suprugu koje je svojom ljepotom i mudrou donijela
svjetlost Dvjema Zemljama.
Kraljica, koju su ovjekovjeili kipari i slikari probudila je u Ramzesu
elju da ode na onaj svijet i da joj se napokon pridrui; preklinjao ju
je da ga uzme za ruku, da izae iz tih zidova u kojima je ivjela,
vjeno mlada i lijepa, u drutvu svoje brae bogova i sestara boica,
ona koja je ozelenjela zemlju i Nil uinila blistavim. Ali Nefertari se,
plovei u svojoj sunevoj barci, samo nasmijeila Ramzesu. Kraljev
zadatak nije bio priveden kraju; jedan faraon, bez obzira kakve bile
njegove ljudske patnje, pripadao je nebeskim silama i svom narodu.
Vjeno sjajna zvijezda, Nefertari, ljupkog lica i pravedne rijei
nastavljala je usmjeravati Ramzesove korake da bi zemlja ostala na
putu zakona Maat, sve do onog trenutka kad mu dopusti odmor.
Sputala se veer u trenutku kad je Nefertarina magija potakla
kralja da se okrene vanjskom svijetu, svijetu u kojem mu nije
dozvoljena slabost.
Na zaravni se okupilo na stotine Nubijaca u sveanoj odjei.
Plemenski voe i njihovi dostojanstvenici koji su nosili crvene
vlasulje, zlatne naunice, bijele haljine do glenjeva i pregae
ukraene cvjetnim motivima, imali su ruke prepune darova:
panterine koe, zlatno prstenje, slonovaa, ebanovina, nojeva jaja i
pera, torbe pune dragog kamenja, lepeze.

U pratnji Setaua najstariji lan skuptine prie Ramzesu.

- Slava Sinu Svjetlosti.
- Slava sinovima Nubije koji su se odluili za mir - uzvrati Ramzes. Neka ova dva hrama u Abu Simbelu, koja su mi| prirasla srcu,
budu simbol njihovog jedinstva s Egiptom.
- Velianstvo, cijela Nubija ve zna da ste Setaua posta-' vili za
vicekralja.
Skuptinom zavlada muk. Budu li plemenski voe osporili takvu
odluku, pondvno e izbiti neredi. Ali Ramzes nee razrijeiti Setaua;
on je dobro znao da je njegov prijatelj roen za upravljanje tim
podrujem i da e mu donijeti blagostanje.
Poglavar se okrenuo prema Setauu.
- Zahvalni smo Ramzesu Velikom da je izabrao ovjeka koji zna
spaavati ivote, govoriti iz due i osvajati naa srca.
Uzbuen do suza, Setau se pokloni pred Ramzesom.
Tog trenutka ugleda neto to ga je prenerazilo: jedna se zmija
pribliavala kraljevim nogama, vijugajui po pijesku.
Setau je poelio viknuti i upozoriti vladara, ali su ga Nu-bijci
pozdravljali i nosili u znak pobjede, kliui, pa su se njegova
upozorenja izgubila u slavljenikoj galami.
U trenutku kad se zmija propela, spremna za napad, jedan bijeli
ibis, koji se spustio s neba, zari kljun u gmazovu glavu i nastavi let,
ponijevi svoj plijen.
Onima koji su vidjeli ovaj prizor bilo je jasno da je to bog Tot, u
tijelu ibisa, spasio ivot vladara. Totovo ukazanje znailo je da e
uprava vicekralja Setaua biti pravina i mudra.
Probivi se kroz gomilu svojih pristaa, Setau se konano priblii
kralju.
- Ta zmija...
- ega si se bojao Setau, kad si me uinio otpornim? U tebe,
prijatelju, treba imati povjerenja.
Dvaput gore; ako ne i tri, ma deset puta! Da, bilo je gore nego to je
Setau mogao i zamisliti. Otkako je postavljen za vicekralja, bio je
smoden od posla i morao je primati bezbroj potraivatelja iji su
zahtjevi bili sve jedan od drugog hitniji. Za nekoliko dana uvidio je

da ljudi ne poznaju sram kad se radi o obrani njihovih interesa,

makar to ilo i na tetu drugih.
Usprkos elji da se pokori kraljevskoj volji i ostvari povjereni mu
zadatak, Setau je namjeravao odustati od svega. Lake je bilo loviti
opasne gmazove negoli rjeavati nesuglasice meu sukobljenim
stranama.
Ali, novi vicekralj je imao veliku pomo kakvoj se nije nadao.
Najprije, tu je bila Lotus ijom je promjenom ostao iznenaen; ona,
zaljubljenica u nesvakidanje poslove, nubijska lijana koja je znala
do ushita dovesti tijelo svog ljubavnika, vjetica sposobna govoriti
jezikom zmija, pomagala mu je staloeno, poput ene u ijim je
rukama mo. Njezina ljepota, netaknuta unato godinama, bila je
dragocjena prednost tijekom rasprava s plemenskim
dostojanstvenicima koji su, zaboravljajui na svae i neke od svojih
zahtjeva, promatrali arobne obline tijela vicekraljeve ene.
Ukratko, krotila je druge gmazove.
Drugi saveznik, koji ga je jo vie iznenadio, bio je Ramzes osobno.
Prisutnost vladara tijekom prvih Setauovih razgovora s visokim
asnicima egipatskih tvrava bila je presudna.
Unato uskogrudnosti, vojnici su shvatili da Setau nije arlatan i da
ima kraljevu podrku. Ramzes nije izgovorio ni jednu jedinu rije,
ve je svog prijatelja ostavio da se izrazi i dokae svoju vrijednost.
Nakon sveanosti postavljanja vicekralja, Setau i Ramzes su
proetali zidinama tvrave.
- Nikada se nisam znao zahvaliti - prizna Setau. - Ali...
- Nitko te ne bi mogao sprijeiti da doe na ovo mjesto; ja sam ti
samo dao malo vremena da se pripremi, i to je sve.
- Ti si mi dao svoju magiju, Ramzese, a ta je snaga nezamjenjiva.
- Ljubav prema ovoj zemlji odredila je tvoje postojanje, a ti si
prihvatio stvarnost jer si nesvakidanji borac, vatren, iskren kao to
je ova zemlja.
- Borac od kojeg trai da osigura mir!
- Nije li mir najukusnija hrana?
- Uskoro odlazi, zar ne?
- Ti si vicekralj, tvoja ena je predivna; na vama je da se* pobrinete
za napredak Nubije.

- Hoe li se vratiti, Velianstvo?

- Ne znam.
- Ali, ti voli ovu zemlju.
- Kad bih ovdje ivio, sjedio bih pod palmom, na obali Nila,
nasuprot pustinje, i promatrao kretanje sunca mislei na Nefertari,
ne osvrui se na dravne poslove.
- Tek danas polako poinjem osjeati teret koji pritie tvoja lea.
- Zato to vie nisi svoj gospodar, Setau.
Ja nemam tvoju mo, Velianstvo; nije li ovaj teret preteak za
mene?
- Zahvaljujui zmijama pobijedio si strah; zahvaljujui Nubiji, imat
e vlast, a nee postati njezin rob.
Seramana je vjebao boks udarajui u krpenu lutku, gaao je
strijelama, trao i plivao; ovakva neumjerena fizika aktivnost nije,
meutim, stiavala njegov bijes zbog Uri-Te-upa. Suprotno
njegovim oekivanjima, Hetit nije izgubio prisebnost niti je
napravio greku koja bi Sardu pruila mogunost da ga uhiti. A
njegova groteskna zajednica s Tanit zadobila je oblik uzornog braka
na kakav su navikle ugledne obitelji Pi-Ramzesa.
Kad je ef osobne Ramzesove garde otpustio prelijepu nubijsku
plesaicu ija ga je leprava osjetilnost malo smirila, jedan od
njegovih podreenih navali na vrata.
- Jesi li dorukovao, deko?
- Pa...
- Nilski grge, bubrezi u sosu, punjeni golub, svjee povre...
Odgovara li ti?
- Kako da ne, efe.
- Kad sam gladan, nita ne ujem; hajdemo jesti, poslije e mi rei
to ima.
Kad su zavrili s jelom, Seramana se izvali na jastuke.
- to te je navelo da doe, deko?
- Kao to ste traili, efe, neprimjetno sam se pribliio straarima
pred vilom gospoe Tanit dok je bila odsutna. ovjek kovrave
kose u arenoj haljini dolazio je nekoliko puta.
- Jesi li ga pratio?

- Niste to zapovjedili, efe.

- Dakle, nemam ti to zamjeriti.
- Meutim... Trei sam put krenuo za njim, pitajui se inim li
veliku glupost.
Seramana ustane, a njegova se ruetina spusti na najam-nikovo
rame.
- Bravo, mali! Ponekad treba biti neposluan. I to si saznao?
- Saznao sam gdje stanuje.
Dugo je Seramana oklijevao. Da li izvriti prepad i osumnjienog
silom natjera da progovori, ili se najprije posavjetovati s Amenijem?
Neko, kod njega nije bilo okolianja; ali negdanji je gusar postao
Egipanin, i potovanje zakona sada mu je izgledalo kao vrlina koja
ljudima omoguuje da ive zajedno bez svaa i ne vrijeajui
bogove. ef Ramzesove osobne garde ue u Amenijevu radnu sobu,
u vrijeme kad je kraljev osobni tajnik i nosa sandala radio sam.
itajui drvene tablice, Ameni je gutao varivo od boba, svje kruh i
medenjake. A udo je i dalje trajalo: ni od kakve hrane on se nije
debljao.
- Tvoj posjet u ove kasne sate - ree on Seramani - nije dobar znak.
- Nisi u pravu. Moda sam na dobrom putu, ali jo nita nisam
poduzeo.
Ameni je ostao iznenaen.
- Izgleda da te je bog Tot stavio pod svoje ibisovo krilo i udahnuo ti
malo mudrosti. Dobro si postupio Seramana. Vezir se ne igra s
potovanjem koje treba imati prema drugome.
- Radi se o bogatom Fenianinu, Nariu, koji stanuje u jednoj velikoj
vili. Vie puta je dolazio kod gospoe Tanit.
- To su meusobni posjeti sunarodnjaka.
- Nari nije znao da su Tanit i Uri-Teup na slubenom putu u
kraljiinoj pratnji. Otkad su se vratili, doao je svega jednom, usred
noi.
- Znai li to da nadzire Tanitinu kuu bez ovlatenja?
- Nikako, Ameni; ova otkria dugujem jednom od stra-ara koji je
zaduen za sigurnost etvrti.
- Ne samo da me dri glupanom, ve mi glumi i diplomata! Evo

novog Seramane....
Pisar prestane s jelom.
- Ubija mi apetit.
- Zar sam napravio veliku greku? - zabrinuto upita Sard.
- Nisi, nain na koji si iznio injenice dao je i odgovarajui...
Nariovo ime me brine.
- On je dobrostojei i, bez sumnje, utjecajan ovjek, ali zato bi
izbjegao pravdu?
- Utjecajniji je nego to moe i zamisliti! Nari je ugledan trgovac iz
Tira koji je, zajedno s naim ministrom vanjskih poslova, zaduen
za pripremu kraljeva posjeta Feniciji.
Sard pocrveni od bijesa.
- Pa, to je zamka! Nari je u dosluhu s Uri-Teupom.
- On posluje sa svojom zemljakinjom, gospoom Tanit, koja je i
sama bogata trgovkinja; niim se ne moe dokazati da smilja
zavjeru s Uri-Teupom.
- Nemojmo biti slijepi, Ameni.
- Ja sam u vrlo nezgodnom poloaju. Poslije viemjese-nog
boravka u Nubiji kako bi osigurao Setauov poloaj, Ram-zes se
poeo baviti naim protektoratima na Sjeveru i naim trgovinskim
partnerima. Budui da su veze s Fenicijom donekle olabavile,
odluio ih je uvrstiti slubenim posjetom. Zna kralja: bojazan od
atentata nee ga primorati da promijeni odluku.
Potrebno je nastaviti s istragom i dokazati da je taj Nari UriTeupov suuesnik!
- Zar si mislio da emo sjediti prekrienih ruku?
U vodama Nila zrcalio se odraz zalazeeg sunca; i bogati i
siromani, pripremali su veeru. Due pokojnika, nakon putovanja
u pratnji dnevne zvijezde, ijom su se energijom nahranile, vraale
su se u svoja vjena prebivalita kako bi se osvjeile jednom
drugom vrstom energije, tiinom.
Meutim, te su veeri psi uvari velike sakarske nekropole bili na
oprezu, jer e na ovu zemlju kroiti dva uzviena gosta, Ramzes
Veliki i njegov sin Kha, doekani s neuobiajenim ushitom.

- Tako sam sretan da te vidim ovdje u Sakari, Velianstvo!

- Jesi li uspjeno obavio svoje poslove i pronaao Toto-vu knjigu?
- Veina drevnih spomenika je obnovljena, pri kraju smo s
radovima; to se tie Totove knjige, mogue je da upravo
pronalazim jednu po jednu stranicu, i jednu od njih bih ti sada elio
pokazati. Za vrijeme tvog dugog boravka u Nubiji, izvoai radova
i obrtnici boga Ptaha neumorno su radili.
Radost koju je vidio na licu svoga sina Ramzesa je ispunjavala
sreom: rijetko ga je viao tako sretnog.
Na prostranom podruju Sakare vladala je Zoserova i Imhotepova
majka piramida, prva graevina od klesanog kamena ije su
stepenice vodile ka nebu; ali Kha nije svog oca poveo ovom
neobinom spomeniku. Iao je nepoznatim putem, sjeverozapadno
od piramide.
Jedna kapela s izdignutim kolonima, ije je postolje bilo ukraeno
stelama koje su dravni velikodostojnici namjenjivali boanstvima,
predstavljala je ulaz u podzemne prostorije koje su uvali sveenici
s bakljama u rukama.
- Za faraonovu obrednu pregau - podsjeti Kha - objeen je rep bika,
jer je on obiljeje vrhovne moi. A ta mo je mo boga Apisa koji
Gospodaru Dviju Zemalja pomae svladati sve prepreke. Apis je na
leima nosio Ozirisovu mumiju da bi je uskrsnuo putujui nebom.
Zakleo sam se da u za bikove Apise izgraditi svetite koje
odgovara uzvienosti njihove dinastije; taj je poduhvat okonan.
Slijedei nosae baklji, faraon i njegov stariji sin uli su u podzemni
hram bikova Apisa. Generacijski je dua boga prelazila iz ivotinje
u ivotinju, a da prijenos njezine natprirodne moi nije prekinut.
Svaki od njih poivao je u ogromnom sarkofagu poloenom u
kapeli; poput ljudi, bikovi Apisi mumificirani su i sahranjivani s
blagom kojim su raspolagali za ivota, nakitom, skupocjenim
vazama, pa ak i figuricama s bikovskim glavama koje e pomou
magije oivljavati na onom svijetu, dajui im toliko potrebnu
svjeinu. Graditelji su iskopali i uredili impresivne galerije koje su
povezivale kapele u kojima su mumificirani bikovi spavali mirnim
snom.
- Svakog dana - objanjavao je Kha - upueni sveenici prinosit e

rtvene darove u svakoj kapeli da bi velika Apisova dua davala

faraonu potrebnu snagu. Dao sam, takoer, sagraditi ljeilite gdje
e bolesni biti smjetani u sobe sa zidovima obloenim gipsom; tu
e se oporavljati pomou sna. Zar glavna lijenica Neferete nee biti
oduevljena?
- Tvoje je djelo velianstveno, sine; nadivjet e stoljea.3
- Apis ti prilazi, Velianstvo.
Izaavi iz tame, jedan divovski crni bik lagano se pribliio faraonu.
Vladar Apis je izgledao poput miroljubivog monarha. Ramzes se
prisjetio zastraujueg trenutka kada ga je, u Abidosu, njegov otac
Seti suoio s divljim bikom.
Francuski egiptolog Mariet je 1850. otkrio mjesto na kojem su smjetene
pogrebne kapele bikova Apisa, poznato pod imenom Serapeum.
Tolike su godine prole od te epizode koja je odredila sudbinu Sina
Svjetlosti.
Bik se priblii, a Ramzes ostane nepomian.
- Prii s mirom, brate moj.
Ramzes dotakne rog bika koji svojim hrapavim jezikom obliza
kralju ruku.
Visoki slubenici Ministarstva vanjskih poslova uz velike su
pohvale odobrili Ramzesov plan, estitajui faraonu na
nevjerojatnoj poduzetnosti koju su potovale sve kneevine
stavljene pod upravu Egipta i Hetitije.
im je uao u vladarevu radnu sobu, Ameni primijeti njegovu
zlovolju.
- Treba li pozvati glavnu lijenicu Neferete, Velianstvo?
- Mui me neizljeiva bolest.
- Dozvoli mi da pogodim: ne podnosi vie laskanje.
- Punih trideset i devet godina vladavine gledam nesposobne i
licemjerne dvorjane, velikae koji me hvale, umjesto da razmiljaju
svojim glavama, takozvane odgovorne ljude koji ovise o mojim
odlukama... Kako mogu biti sretan?
- Znai li to da si morao prei ezdesetu da otkrije pravo lice

dvorjana? Ovakav trenutak slabosti nije ti nalik, Velianstvo. A ja,

za koga me smatra? Bogovi mi nisu podarili tvoju uzvienost duha
i irinu pogleda, ali ipak iznosim svoje miljenje.
Ramzes se nasmije.
- Ni ti ne odobrava moje slubeno putovanje u Feni-ciju.
- Po Seramaninom miljenju, mogao bi postati rtva atentata.
- To je opasnost koja prijeti pri svakom putovanju; ako je moja
magija djelotvorna, zato bih strahovao?
- Budui da je jasno da Velianstvo nee odustati od svoje namjere,
pojaat u osiguranje koliko god je mogue. Nego, je li doista nuno
da odete u Tir? Nai trgovaki izaslanici mogu obaviti velik dio
posla.
- Znai, podcjenjuje vanost mog pothvata?
- Dakle, ima skrivene namjere.
- Inteligencija je vana vrlina, Ameni.
Uri-Teup rano je ustao i dorukovao u vrtu, na suncu.
- Gdje mi je ena? - upita uvara.
- Gospoa Tanit je otila u grad obaviti neke poslove. Hetit nije bio
oduevljen. Zato mu Fenianka nije spomenula taj posao? Kad se
vrati, izgrdit e je.
- Gdje si bila?
- S vremena na vrijeme moram voditi rauna o svojim dobrima.
- S kim si se susrela?
- S jednim bogatim zemljakom.
- Kako se zove?
- Da ti to nisi moda ljubomoran, dragi? Uri-Teup oamari Tanit.
- Ne igraj se sa mnom i odgovori mi kad te pitam.
- Jao... ali... ozlijedio si me!
- Da ujem ime!
- Nari. Namjerava proiriti razmjenu s Egiptom, a U2 to je i
posrednik pri buduem Ramzesovom putu u Feniciju.
Uri-Teup poljubi Feniankine usne.
- Pa, to je sjajno, prepelice moja. Trebala si mi to odmah rei, a ne
me izazivati na tako glup nain. Kad e ponovno vidjeti Naria?

- Zakljuili smo jedan posao i...

- Smisli neki novi posao koji biste mogli zajedno obaviti, i izvuci
to vie moe podataka o tom putovanju. Zahvaljujui tvojoj moi
zavoenja, uspjet e bez potekoa.
Tanit se pokua usprotiviti, ali Uri-Teup se isprui preko nje.
Zanesena Fenianka mu se poda; nije imala snage boriti se protiv
poude.
- Sve su gozbe otkazane - najavi Tanit Uri-Teupu, dok joj je
manikerka ureivala ruke.
- Zbog ega?
- Bik Apis upravo je uginuo. Dok traje alost, nisu dozvoljene
nikakve sveanosti.
- Kakav smijean obiaj!
- Za Egipane nije smijean. Tanit otpusti manikerku.
- Faraonova snaga je u pitanju - pojasni Fenianka. - Na njemu je
sada da pronae bika u ije e se tijelo preseliti Apisova dua. Ako
ne uspije, izgubit e svoju slavu.
- To za Ramzesa nije nikakav problem.
- Nije to ba jednostavan zadatak, jer ivotinja mora posjedovati
tono odreena obiljeja.
- Koja?
- To treba pitati sveenika koji je upuen u kult Apisa.
- Potrudi se da budemo pozvani na pogreb.
tu
Posmrtni ostaci starog bika Apisa, koji je uginuo u svom toru u
memfikom hramu, poloeni su na pokoj niku postelju, u "istoj
odaji" gdje je u njegovu ast, kao da je Oziris, odrano posmrtno
bdijenje kojem su prisustvovali Ramzes i Kha. Za pokojnika su
izgovarane formule za uskrsavanje; s Apisom, maginom silom
Ptaha, boga graditelja, moralo se ophoditi s dunim potovanjem i
u skladu s njegovim poloajem.
Kad je mumifikacija bila zavrena, Apis je poloen na vrsta drvena
kolica i prenesen na kraljevski brod zahvaljujui kojem je oplovio
Nil. Zatim se okupila povorka koja se kretala prema nekropoli
Sakare i podzemnoj grobnici bikova.
Ramzes je otvorio usta, oi i ui bika uskrslog u "zlatnoj kui". Ni

Uri-Teupu ni Tanit nije bilo dozvoljeno prisustvovati ovim

tajanstvenim obredima, ali su zato uspjeli porazgovarati s jednim
brbljavim sveenikom, zadovoljnim to ima kome pokazati svoje
znanje.
- Da bi postao Apis, bik mora imati crnu dlaku istokanu bijelim
mrljama, bijeli trokut na elu, jedan polumjesec na grudima i jedan
na boku, a dlake na repu moraju biti crne i bijele.
- Da li mnogo ivotinja odgovara takvom opisu? - upita Hetit.
- Ne, postoji samo jedan bik kojeg su bogovi takvim stvorili.
- A to ako ga faraon ne nae?
- Izgubit e svu svoju snagu, a njegovu zemlju snai e bezbroj
neprilika; ali, Ramzes e ispuniti svoj zadatak.
- Svi smo uvjereni u to. Uri-Teup i Tanit su se udaljili.
- Ako ta ivotinja postoji - ree Hetit - pronaimo je prije Ramzesa i
ubijmo je.
Amenijevo lice bilo je zabrinuto i umorno. A kakav bi i mogao biti
nego umoran? Ni sam Ramzes nikada nije uspio uvjeriti svog
prijatelja, unato silnim bolovima koji su ga muili, da uspori ritam
rada.
- Imam gomilu dobrih vijesti, Velianstvo! Na primjer...
- Poni s loima, Ameni.
- Tko te je obavijestio?
- Nikada nisi znao prikriti svoje osjeaje.
- Kako hoe. Upravo je stiglo pismo od cara Hatuila.
- Nai se diplomati stalno dopisuju; to je tu neobino?
- Obraa se tebi, svom bratu, jer se Mat-Hor alila na nain na koji
se prema njoj ophodi. Hatuil je zauen i trai objanjenja.
Ramzesove su oi poele sijevati.
- Nema dvojbe da te je ta ena oklevetala kako bi izazvala oev bijes
i unijela razdor izmeu naa dva naroda.
- Naem bratu Hatuilu odgovorit emo kako dolikuje.
- Ugledao sam se na Aine tekstove, pa ti predlaem sljedei
sadraj koji e umiriti cara Hetitije.
Ameni pokae kralju skicu na drvenoj tablici izlizanoj od
prekomjernog brisanja i grebanja.

- Lijep diplomatski stil - ree Ramzes. - Stalno napreduje.

- Da povjerim konanu verziju jednom pisaru savrenog rukopisa?
- Ne, Ameni.
- Ali... zato?
- Zato to u sam napisati pismo.
- Oprosti Velianstvo, ali bojim se da...
- Boji se istine? Bit e dovoljno da Hatuilu objasnim kako je
njegova ker nesposobna obavljati dunosti velike kraljevske
supruge i da e od sada dane provoditi u zlatnoj mirovini, dok e
Meritamon biti uz mene prigodom slubenih ceremonija.
Ameni je problijedio.
- Hatuil je moda tvoj brat, ali je vrlo tat vladar. Jedan tako grub
odgovor izazvat e burnu reakciju.
- Nikog ne treba vrijeati istina.
Velianstvo...
- Vrati se svojim poslovima, Ameni; moje e pismo sutra krenuti
prema Hetitiji.
Uri-Teup je izabrao pravu enu. Lijepu, osjetilnu, zaljubljenu,
prihvaenu u visokom drutvu i bogatu, vrlo bogatu. Zahvaljujui
bogatstvu gospoe Tanit, Hetit je mogao platiti brojne suuesnike
koji su imali dunost obavjetavati ga
0 mjestima gdje su ivjeli odrasli bikovi, s crnom dlakom istokanom bijelim mrljama. Kako Ramzes jo nije krenuo u potragu,
Uri-Teup se ponadao da e iskoristiti prednost.
Fenianka je, slubeno, eljela kupiti krda i raunala je da e
pridobiti uspjene uzgajivae prije no to sama pone s uzgojem.
Potraga je poela u okolini Pi-Ramzesa, a potom se proirila na
provincije koje su se nalazile izmeu prijestolnice
1 Memphisa.
- to radi Ramzes? - upita Uri-Teup Tanit koja se vraala iz palae
gdje je razgovarala sa slubenicima Dvojne Bijele kue ija je
dunost bila primjenjivati vladarevu ekonomsku politiku.
- Najvei dio vremena provodi s Khaom; otac i sin prepravljaju
jedan veoma star obred ustolienja novog Apisa.
- Je li taj prokleti bik pronaen?
- Jedino faraon, i to sam, moe ga pronai.

- Ako je tako, zato onda nita ne poduzima?

- Vrijeme alosti jo nije prolo.
- Kad bismo mogli na ulazu u podzemni hram ostaviti le novog
Apisa... Ramzesov ugled bio bi sruen!
- Moj uvar ima poruku za tebe.
- Pokai mi je, brzo!
Uri-Teup istrgne komadi vapnenca iz Tanitinih ruku. Po rijeima
jednog gonia, bik koji odgovara traenim zahtjevima vien je u
jednom seocu na sjeveru Memphisa. Njegov vlasnik je traio
basnoslovnu nadoknadu.
- Odlazim na lice mjesta - ree Uri-Teup.
Sredinom tog sunanog poslijepodneva selo je drijemalo. Dvije
djevojice kraj bunara su se igrale lutkama. Njihova majka je u
blizini krpala koarice od vrbovog prua.
U trenutku kad je Uri-Teupov konj dojurio u ovaj mirni svijet,
prestraene djevojice potrale su majci koja je i sama bila uasnuta
nasilnitvom koje je izbijalo iz dugokosog konjanika.
- Ti, eno, reci mi gdje je vlasnik jednog snanog crnog bika.
ena ustukne, privijajui djecu uz sebe.
- Govori, ili e osjetiti moju aku!
- Na junom izlazu iz sela nalazi se jedna farma, s to- j rom...
Konj pojuri u tom smjeru. Poslije nekoliko minuta galo- j pa, UriTeup ugleda krdo.
Jedan prelijepi bik, s crnom dlakom istokanom bijelim j pjegama,
preivao je, ne pomiui se.
Hetit skoi na zemlju i pogleda ga izbliza: imao je sva obiljeja
jednog Apisa!
Uri-Teup potri prema glavnoj zgradi farme u koju poljski radnici
unosili krmivo.
- Gdje vam je gazda?
- Pod sjenikom.
Uri-Teup je stigao do cilja; platit e cijenu bez obzira kolika bila.
Gazda koji je bio ispruen na prostirau, otvori oi.
- Jesi li dobro putovao? Hetit se skameni.
- Ti...
Seramana se lagano podigao, izvijajui svoje ogromno tijelo.

- Zanima te uzgoj stoke, Uri-Teupe? Zaista izvrsna ideja! To je

jedan od najunosnijih poslova u Egiptu.
- Ali, ti nisi...
- Vlasnik ove farme? Naravno da jesam! Mogao sam si priutiti
jedno takvo lijepo imanje zahvaljujui Ramzesovoj
slobodoljubivosti. Ovdje u mirno provesti starost. Da ne eli
moda mog najljepeg bika?
- Ne, ne, pogreno si razumio, ja...
- Kad smo Ameni i ja shvatili da si se dao u potragu, kraljev osobni
tajnik je doao na sjajnu zamisao: da na dlaci ove ivotinje nacrtamo
oznake kakve ima bik Apis. Ova e ala ostati meu nama, zar ne?
Dani alosti samo to nisu zavrili, pa su obrednici poeli brinuti:
zato kralj ne odlazi u potragu za novim Api-som? Nakon to je
nekoliko puta posjetio podzemni hram mumificiranih bikova i
danima radio na obredu prve dinastije koji je Apisima omoguavao
da uskrsnu, Ramzes je sluao svog sina, velikog Ptahovog
sveenika, dok je govorio o bogovima graditeljima koji neumorno
rade na nebeskim prostranstvima kao i u konicama ili utrobama
planina. Ptahova stvaralaka rije otkrivala se srcem, a uobliavala
jezikom, jer svaka se iva misao mora utjeloviti u pravilnom i
lijepom obliku.
Tjedan dana prije sudbonosnog datuma, ni sam Kha vie nije
skrivao zabrinutost.
- Velianstvo, alost...
- Znam sine; nemoj brinuti, nasljednik pokojnog Apisa postoji.
- Ako je daleko odavde, bit e potrebno dosta vremena da ga
pronaemo.
- Noas u spavati u podzemnom hramu i zamolit u bogove i
Nefertari da mi pokau put.
U smiraj dana kralj ostane sam s dinastijom Apisa. Svakoga je znao
po imenu i pozvao je jedinstvenu duu koja ih meusobno
povezuje. Ispruivi sa na uskom krevetu u jednoj sveenikoj eliji,
Ramzes se prepustio snu. Nije. to bio samo odmor tijela i osjetila,
ve san u kojem e krenuti na put poput neumorne ptice. Njegova
dua, odjednom, dobila je krila, vinula se u nebo i vidjela.

Pred oima su mu bili Gornji i Donji Egipat, provincije, gradovi i

sela, veliki hramovi i mala svetita, Nil i kanali za navodnjavanje,
pustinja i usjevi.
Snaan sjeverac nosio je u smjeru Abidosa brod s dva bijela jedra.
Ramzes je, na pramcu, plovei niz rijeku, uivao u svojoj zemlji
zadovoljavajui tako neutoljivu potrebu.
Kha je obavijestio obrednike i dvor da odlazi s ocem u potragu za
bikom Apisom kako bi ga doveli u Sakaru. Svjestan do kakvih bi
traginih posljedica mogao dovesti njihov neuspjeh, nije elio o
tome ni razmiljati.
- Stigli smo - ree on vladaru.
- Izgleda mi kratko ovo putovanje. Kad ovjeka osvoji tolika
ljepota, vrijeme prestane tei.
Cjelokupno sveenstvo Abidosa doekalo je kralja na pristanitu;
veliki sveenik pozdravi Khaa.
- Dolazi li Njegovo velianstvo pripremiti Ozirisove misterije?
- Ne - odgovori Kha. - Ramzes je uvjeren da se nova inkarnacija
bika Apisa nalazi ovdje.
- Da je tomu tako, mi bismo ve obavijestili Njegovo velianstvo!
Kako je doao do tog saznanja?
- To samo on zna.
Veliki sveenik Abidosa bio je zapanjen.
- Jeste li pokuali urazumiti oca?
- On je Ramzes.
Svi su oekivali da faraon zapone s pretraivanjem okoline sela;
ali, on je odluno koraao prema pustinji, u smjeru grobova
faraonove prve dinastije. U Sakari su poivale njihove mumije, u
Abidosu su ivjele njihove due. Tamarisi su grobovima stvarali
hlad.
Ramzes ga ugleda pod kronjom.
Bio je to prelijep crni bik ija se njuka podigla i usmjerila prema
ovjeku koji mu je dolazio ususret.
Upravo je ovaj prizor faraon vidio u snu koji mu je ponudila
zajednica Apisa.
ivotinja nije pokazivala ni najmanje znakove agresivnosti;
izgledalo je kao da prilazi starom prijatelju poslije dugog razdoblja

razdvojenosti.
Na bikovom elu bio je bijeli trokut; na grudima i boku imao je
polumjesec; a dlake na repu bile su mu bijele i crne.
- Doi, Apise; vodim te tvom domu.
Kad je kraljevski brod pristao na glavni kej luke Mem-phis, cijeli
grad je ve slavio. Dostojanstvenici Pi-Ramzesa napustili su
prijestolnicu da bi se divili novom Apisu, ija je snaga omoguavala
kralju da vlada jo dugi niz godina. ak se i Ameni pomaknuo, ne
da bi sudjelovao u slavlju, ve zato to je nosio loe vijesti.
Doekani uz klicanje, kralj i bik, jedan uz drugog, sili su sa broda i
zaputili se prema Ptahovom hramu gdje e odsada ivjeti Apisova
inkarnacija, okruena kravama, sve ljepom od ljepe.
Pred vratima dvorane izveden je drevni obred: jedna ugledna i
asna djevojka stala je nasuprot bika. Zadignula je suknju do trbuha
i otkrila svoju golotinju. Tako je sveenica boginje Hator primila,
praena smijehom gomile, oploditelja koji e osjemenjivati krave,
svete boginjine ivotinje, i osigurati Apisovo potomstvo.
U prvom redu, meu promatraima, stajao je Uri-Teup koji nije
znao na koju stranu skrenuti pogled. Taj nevjerojatan prizor, ta
besramnica koja se takoer grohotom smije, taj hladnokrvni bik i
sav taj neunitivi narod!
Svatko drugi bi odustao; ali, Uri-Teup je Hetit, ratniki voa, a
Ramzes mu je ukrao prijestolje. Nikada mu nee oprostiti to je,
nekada osvajaki i pobjedniki hetitski narod, pretvorio u aicu
kukavica koji su pognuli glavu pred dojueranjim protivnikom.
Velika dvostruka vrata hrama zatvorila su se. Dok je narod plesao,
pjevao, jeo i pio na raun faraona, Ramzes, Kha i jedan obrednik
slavili su obred ustolienja novog Apisa, iji je vrhunac bio bikovo
tranje s Ozirisovom mumijom na leima, koju je sastavio i oivio
bog pobjednik smrti.
- Kako netko moe toliko voljeti putovanja? - gunao je Ameni. - A
za to se vrijeme na mom stolu gomilaju zavrzlame i hitni sluajevi!
- Kad si se ti mrdnuo iz radne sobe, za to mora postojati dobar
razlog.
- Jo e me optuiti da remetim slavlje.

- Jesam li ti ikada neto ozbiljno prigovorio? Kraljev nosa sandala

promrmlja nerazumljiv odgovor.
- Car Hatuil je odgovorio neoekivano brzo - ree.
Dovoljno je itati izmeu redova da se nasluti njegov bijes. Ne
odobrava nain kako se ponaa, a njegove prijetnje jedva su
prikrivene.
Ramzes je dugo utio.
- Budui da mu moja uvjeravanja nisu bila uvjerljiva, posluit emo
se drugom taktikom. Uzmi novi papirus, Ame-ni, i svoju najbolju
etkicu; moj brat Hatuil bit e iznenaen onim to u mu
predloiti.
Pregovori su zavreni - ree Tanit Uri-Teupu - a trgovac Nari
otiao je u Tir da tamo doeka Ramzesa zajedno s gradonaelnikom
i mjesnim dostojanstvenicima.
Hetit stegne drku eljeznog bodea od kojeg se nije odvajao.
- Zar nisi dobila neke povjerljivije informacije?
- Putovanje nije tajno, a vladara e pratiti njegov sin Merneptah,
vrhovni general egipatske vojske, na elu dva izabrana puka. Svaki
napad na njih bio bi osuen na propast.
Uri-Teup je bjesnio; Malfi jo ne raspolae s dovoljno ljudi da bi se
mogao upustiti u tako vanu bitku.
- Zanimljivo je sve ovo - doda Fenianka. - Visoki inovnici Dvojne
Bijele Kue nisu iznijeli nikakve vanije zahtjeve, kao da faraona
ba i ne zanimaju ekonomski problemi. Meutim, postoje sporna
pitanja preko kojih Egipat obino ne prelazi.
- to iz toga zakljuuje?
- Ramzes skriva pravi razlog svog posjeta. Uri-Teup je ostao
zapanjen.
- Vjerojatno si u pravu. Dobro, otkrij ga onda.
- Kako?
- Idi u palau, razgovaraj s dvorjanima, ukradi papire, to ja
znam... Snai se, Tanit!
- Ali, dragi...
- Bez razgovora. Moram to saznati i toka.

irok i siguran put vodio je preko podnoja brda Kar-mel i blago se

sputao prema moru. More... Nevjerojatna pojava za veliki broj
egipatskih vojnika, nestvarna, beskonana vodena ravnica. Veterani
su upozoravali najmlae: staviti noge u vodu nije nikakva opasnost,
ali ne treba plivati daleko, jer te zli duh moe odvui na dno.
Ramzes je bio na elu vojske, odmah iza Merneptaha i izvidnice.
Mlai kraljev sin je neprestano, od samog poetaka putovanja,
provjeravao sigurnosno stanje. Vladar nije pokazivao ni najmanje
znakove zabrinutosti.
- Kad bude vladar, nemoj zaboraviti redovito obilaziti nae
protektorate; ako to bude tvoj brat Kha, podsjeti ga na to. Kad je
faraon daleko i kad dugo ne dolazi, pobuna prijeti i moe naruiti
sklad; kad je blizu, due se umire.
Usprkos ohrabrujuim rijeima veterana, mladi su regruti i dalje
strahovali; naleti ogromnih valova koji su udarali o otre stijene
koje su izranjale iz mora budili su u njima elju za mirnim obalama
Nila.
Selo im se uinilo pitomije: obraena polja, vinogradi i maslinjaci
ukazivali su na poljoprivredna bogatstva ovog podruja. Ali, stari
grad Tir gledao je na puinu; jedan morski rukavac predstavljao je
neku vrstu nepremostivog jarka koji je sluio kao zatita od napada
neprijateljske flote. Novi Tir bio je sagraen na tri otoia koja su
razdavajali plitki kanali, du kojih su se prostirali suhi kverovi.
Sa vrhova straarskih kula Tirani su promatrali faraona i vojnike.
Predvoena Nariom, jedna je delegacija dola doekati gospodara
Egipta. Doekala ga je topla dobrodolica, a Nari je, s iskrenom
radou, vodio Ramzesa gradskim ulicama. Menreptah nije skidao
pogled s krovova, odakle se svakog trena mogla pojaviti opasnost.
Tir je bio trgovaki grad; tu su se prodavali proizvodi od stakla,
zlatne i srebrne vaze, tkanine obojene purpurom i jo nebrojeno
drugih predmeta koji su stizali u luku. Kue, sa etiri ili pet katova,
bile su pripijene jedna uz drugu.
Gradonaelnik, blizak Nariov prijatelj, ponudio je Ramzesu za
mjesto gdje e odsjesti, svoju raskonu vilu; izgraena na najvioj
toki u gradu, gledala je na more. Njezina cvjetna terasa bila je
pravo udo, a njezin vlasnik je bio toliko istananih manira da je

prostrani boravak opremio namjetajem u egipatskom stilu kako bi

se faraon osjeao kao u svojoj zemlji.
- Nadam se da ete biti zadovoljni, Velianstvo - izjavio je Nari. Vaa posjeta je za nas velika ast; veeras ete biti poasni gost na
gozbi koja e ui u nae godinjake. Moemo li se nadati da e se
trgovake veze s Egiptom proiriti?
- Nemam nita protiv, ali pod jednim uvjetom.
- A to je da snizimo cijene. Toga sam se i bojao. Potovat emo taj
zahtjev samo da proirimo svoje trgovake mree.
- Imam na umu jedan drugi uvjet.
Unato ugodnom zraku, fenianski trgovac osjeti kako mu se ledi
krv u ilama. Nakon mirovnog sporazuma uslijedilo je odobrenje
Egipta da ovo podruje bude pod hetitskim nadzorom, iako je, u
biti, uivalo potpunu nezavisnost. Da nije pogubna volja za vlau
nagnala Ramzesa da posegne za Feni-cijom i da riskira ugroavanje
sporazuma i da izazove sukob?
- Koji su vai zahtjevi, Velianstvo?
- Poimo u luku, Merneptah e nas pratiti.
Po kraljevim zapovijedima, Merneptah se morao zadovoljiti
smanjenom pratnjom.
Na zapadnom dijelu luke stotinjak ljudi razliitih godina i
podrijetla stajali su nagi, okovani u lance. Jedni su pokuavali
zadrati dostojanstven stav, drugi su imali prazne poglede.
Tirani, kovrave kose, raspravljali su o cijenama, bilo za pojedince,
bilo za sve zajedno; raunali su na to da e imati veliku korist od
prodaje ovih robova dobrog zdravstvenog stanja. Izgledalo je da e
borba rijeima i novcem biti teka.
- Neka ovi ljudi budu osloboeni - zatrai Ramzes. Nari se
nasmijao.
- Oni mnogo vrijede. Dozvolite gradu Tiru da vam ih pokloni,
Velianstvo.
- Ovo je pravi razlog mog posjeta: nitko od Tirana tko eli trgovati s
Egiptom ne smije biti trgovac robljem.
Zaprepateni Fenianin morao je uloiti sav svoj napor ne bi li ostao
hladnokrvan i izbjegao izgovoriti otar protest.

- Velianstvo... Ropstvo je prirodan zakon, trgovaka drutva ga

primjenjuju oduvijek!
- U Egiptu nema ropstva - ree Ramezes. - Ljudska stvorenja su
stado Boga, nijedna osoba nema pravo prema drugoj se ophoditi
kao prema predmetu bez due ili trgovakoj robi.
Nikada Fenianin nije uo neto tako nerazumno; da njegov
sugovornik nije bio faraon Egipta, smatrao bi ga ludim.
- Nisu li vai ratni zarobljenici, Velianstvo, postali robovi?
- Zbog teine postupaka koji su im stavljani na teret, odreeno im
je, krae ili due, razdoblje prisilnog rada. Od trenutka kada su
postali ponovno slobodni, radili su to su htjeli; veina njih je ostala
u Egiptu, mnogi su tu osnovali i obitelji.
- Robovi su nuni zbog obujma poslova!
- Zakon Maat nalae ugovor izmeu naruitelja i izvritelja posla,
ako toga nema, sree nema, ni u najuzvisenijem ni u najskromnijem
poslu. Misli li da su ete robova mogle sagraditi piramide?
- Velianstvo, ne mogu se mijenjati toliko stari obiaji...
- Ja nisam naivan i znam da e veina zemalja nastaviti
primjenjivati zakon ropstva. Ali, sada si uo moje zahtjeve.
- Egipat bi mogao izgubiti vano trite.
- Glavno je da sauva duu; faraon nije zatitnik trgovaca nego
predstavnik zakona Maat na zemlji i sluga svog naroda.
Ramzesove su rijei urezale u Merneptahovo srce; za njega e
putovanje u Tir biti od presudne vanosti.
Uri-Teup je bio toliko ozlojeen da je, ne bi li se smirio, sjekirom
posjekao stogodinju sikomoru koja je svojim hladom prekrivala
vodenu povrinu gdje su se rado praakale patke. Prestravljeni
vrtlar gospoe Tanit pobjegao je u svoju kolibu i slagao alat.
- Konano si dola! - povika Hetit im njegova ena zakorai na
imanje.
Tanit je promatrala alostan prizor.
- Jesi li ti...?
- Ja sam ovdje u svojoj kui i mogu raditi to mi se hoe! to si
saznala u palai?
- Pusti me da sjednem, umorna sam.

Mala tigrasta makica skoi na koljena svoje gospodarice; ona je

pone maziti po glavi, a maca pone presti.
- Govori, Tanit!
- Razoarat e se; pravi cilj Ramzesova posjeta bila je borba protiv
ropstva koje je u Tiru i dalje vrlo razvijeno, kao i u cijelom tom
podruju.
Uri-Teup krvniki oamari Tanit.
- Prestani se poigravati sa mnom!
elei zatititi gospodaricu, maka ogrebe Hetita; ovaj je zgrabi za
kou na vratu, i zakolje je eljeznim bodeom. Poprskana krvlju,
Tanit otri u svoju sobu.
Ameniju je bilo lake, a Seramana je bio mranog raspoloenja.
- Ramzes se vratio iv i zdrav iz Fenicije, sad lake diem - ree
kraljev osobni tajnik. - Zato si tako loe volje?
- Zato to je Nariov trag zavrio u slijepoj ulici.
- A to si ti oekivao?
- Dokaz da je taj Fenianin sklapao sumnjive poslove s gospoom
Tanit. Mogao sam protiv nje podii optunicu jer mi nije rekla
istinu o Uri-Teupu - ljutito e Seramana.
- Ti si opsjednut tim Hetitom! Na kraju e ti pomutiti razum.
- Zaboravlja li da je on Ain ubojica?
- Nema dokaza za to.
- Naalost, u pravu si, Ameni.
Sard je osjeao da stari. On da potuje zakon! Morao se pomiriti s
time i priznati poraz: Uri-Teup se pokazao dovoljno lukavim da
umakne egipatskom pravosuu.
- Idem kui.
- U tijeku je neka nova istraga?
- ak ni to, Ameni, umoran sam i idem spavati.
- Jedna gospoa vas eka - najavi Seramanin uvar.
- Nisam pozvao nijednu djevojku!
- Ne radi se o nekoj "djevojci", ve o potovanoj gospoi. Zamolio
sam je da prieka u gostinskoj sobi.
Znatieljni Seramana prijee prijemnu prostoriju divovskim
koracima.

- Tanit!
Lijepa Fenianka ustane i, plaui, potri u Seramanino naruje.
Kosa joj je bila raupana, na njezinim obrazima vidjeli su se tragovi
udaraca.
- Zatitite me, preklinjem vas!
- Dakako da hou, ali od ega... od koga?
- Od udovita koje me je pretvorilo u svoju robinju! Seramana se
suzdravao da ne pokae zadovoljstvo.
- Ako elite da slubeno poduzmem korake, morate podnijeti
tubu, gospoo Tanit.
- Uri-Teup je zaklao moju maku, posjekao je sikomo-ru iz mog
vrta i ne prestaje me zlostavljati.
- To su prijestupi, bit e mu odreena globa, moda ak i prisilni
rad. Ali to nee biti dovoljno da vas u potpunosti zatitimo.
- Hoe li se vai ljudi brinuti o mojoj sigurnosti?
- Moji najamnici dio su kraljeve osobne garde i ne bi se smjeli baviti
privatnom stvari. Osim ako to nije i stvar Drave.
Briui suze, Tanit se odvoji od gorostasa i pogleda ga ravno u oi.
- Uri-Teup eli ubiti Ramzesa. Njegov saveznik je Li-bijac Malfi s
kojim je sklopio dogovor o suuesnitvu u mojoj kui. Uri-Teup je
ubio Au eljeznim bodeom od kojeg se ne razdvaja. I tim istim
bodeom eli ubiti kralja. Je li sada to dravna stvar?
Stotinjak ljudi opkolilo je vilu gospoe Tanit. Strijelci su se uzverali
na drvee koje je gledalo na Feniankin vrt, a ostali na krovove
susjednih kua.
Da li je Uri-Teup bio sam ili s Libijcima? Hoe li uzeti poslugu za
taoce ako primijeti da je opkoljen? Seramana je naloio da se prie
kui u najveoj tiini, jer je znao da e se Hetit uzbuniti na najmanji
zvuk.
Ba se to i dogodilo.
Penjui se na zid ograde, jedan najamnik se poskliznuo i pao u
grmlje.
Jedna eva je zapjevala, a Seramanini su ljudi stali kao ukopani.
Nekoliko minuta svi su ostali nepomini, nakon ega je Seramana
zapovjedio upad.
Uri-Teup vie nije imao nikakvu priliku pobjei, ali se ne bi predao

bez borbe; Seramana se nadao da e ga uhvatiti ivog i izvesti ga

pred vezirov sud.
U Tanitinoj sobi vidjela se blaga svjetlost.
Seramana i desetak plaenika dopuzali su po oroenoj zemlji do
plonika koji je okruivao kuu i uletjee u njenu unutranjost.
Slukinja vrisne od straha i ispusti uljanu svjetiljku od terakote koja
se, udarivi o pod, razbila. Nekoliko trenutaka svi su bili zbunjeni;
najamnici su se borili protiv nevidljivih protivnika maevima
rasijecajui namjetaj.
- Mir! - zaurla Seramana. - Svjetlo, brzo!
Upalili su druge svjetiljke. Sluavka je drhtala izmeu dva vojnika
koji su u nju uperili maeve.
- Gdje je Uri-Teup? - upita Seramana.
- Kad je vidio da je gazdarica nestala, uzjahao je najboljeg konja i
odjurio u galopu.
Od muke, Seramana stiskom ake smrvi jednu kretsku vazu.
Hetitski ratniki instinkt govorio je Uri-Teupu to treba napraviti;
predosjetivi opasnost, dao se u bijeg.
Ulazak u Ramzesovu isposniku radnu sobu za Serama-nu je bio
isto to i ulazak u sredite najtajnovitijeg svetita u zemlji.
Ameni i Merneptah bili su ovdje.
- Gospoda Tanit je otila u Feniciju nakon to je svjedoila pred
vezirom - izjavio je Seramana. - Po izjavama nekoliko svjedoka, UriTeup je krenuo u smjeru Libije. to znai da se pridruio svom
savezniku Malfiju.
- To je samo pretpostavka! - procijeni Ameni.
- Ne, to je istina! Uri-Teup nema se vie gdje skloniti, a nikada nee
odustati od namjere da napadne Egipat.
- Naalost, ne uspijeva nam utvrditi gdje mu je logor; taj Libijac
neprekidno mijenja mjesto. Kad bolje razmislim, na neuspjeh moe
nam posluiti kao utjeha: to dokazuje da Malfi jo nije uspio okupiti
pravu vojsku.
- Odrimo punu budnost - naloi Ramzes. - Dva udruena zloinca
i nasilnika predstavljaju opasnost koja se ne smije zanemariti.
Seramana se ponosio sobom.

- Velianstvo, imam jednu molbu.

- Sluam te.
- Uvjeren sam da emo se ponovno sresti s tim udovitem, UriTeupom. elim da mi omoguite da se suoim s njim, pri emu se
nadam da u ga svojom rukom ubiti.
- Dogovoreno.
- Hvala, Velianstvo. to god da me eka, moj ivot je, zahvaljujui
vama, bio lijep.
Sard se povue.
- Izgleda ljut - ree Ramzes Merneptahu.
- Poslije beskrajnih putovanja po manje ili vie negosto-ljubivim
podrujima, Mojsije i idovi pribliavaju se Kanaanu, koji smatraju
svojom Obeanom zemljom.
- Sigurno je Mojsije vrlo sretan.
- Ali to nije sluaj i s plemenima koja naseljavaju to podruje; oni se
boje prisutnosti tog ratobornog naroda. Zbog toga jo jednom
traim odobrenje za vojnu intervenciju kako bi ovo zlo bilo
sasjeeno u korijenu.
- Mojsije e ii do kraja u svojoj potrazi i stvorit e zemlju u kojoj e
njegovi vjernici ivjeti onako kako oni ele; to je tako, sine moj, i mi
se tome neemo suprotstaviti. Sutra emo voditi pregovore s tom
novom dravom, a moda emo biti i saveznici.
- A, to ako nam bude neprijatelj?
- Mojsije nee biti neprijatelj zemlje u kojoj je roen. Brini o
Libijcima, Merneptae, pusti idove.
Mlai Ramzesov sin nije se dalje protivio; iako ga injenice koje je
njegov otac iznio nisu razuvjerile, pokorio se jer je tako moralo biti.
- Stigle su nam novosti od tvog brata Hatuila - ree Ameni.
- Dobre ili loe?
- Car Hetitije jo razmilja.
ak i kad sunce najvie pee, Hatuilu je hladno. Unutar svoje
tvrave debelih kamenih zidova nije se uspijevao zagrijati.
uuren uz vatru koja je pucketala u irokom kaminu jo jednom je
svojoj eni Putuhepi proitao prijedloge egipatskog faraona.
- Ramzes je nevjerojatno drzak! Ja mu poaljem pismo prijekora, a
on... evo to se usuuje odgovoriti mi: trai da mu poaljem drugu

hetitsku princezu kako bi bio sklopljen novi diplomatski brak i time

osiguran mir. Uz sve to me jo i poziva da doem u Egipat!
- Izvrsna ideja - odvrati carica Putuhepa. - Tvoj slubeni posjet e,
na velianstven nain, pokazati da je mir koji je zakljuen izmeu
naa dva naroda neopoziv.
- Kako moe i pomisliti tako neto! Ja, car Hetitije, da se pojavim
kao/araonov podinjeni!
- Nitko od tebe ne oekuje da se poniava; budi siguran da emo
biti doekani uz velike poasti, kakve dolikuju naem poloaju.
Potvrdno pismo je ve napisano; na tebi je samo da stavi svoj
peat.
- Treba jo razmisliti i poeti pregovore.
- Vrijeme rasprava je prolo; spremimo se za put u Egipat.
- Jesi li ti to preuzela u svoje ruke hetitsku diplomaciju?
- Moja sestra Nefertari i ja smo izgradile mir; neka ga car Hetitije
uvrsti.
Putuhepa uputi jednu vatrenu misao najprivlanijem ovjeku kojeg
je ikada upoznala - Ai - Ramzesovom drugu iz djetinjstva, koji je
danas ivio u raju meu pravednicima. Za njega je ovo bio radostan
dan.
Kad je do Mat-Hor stigla vijest koja je uzburkala cijeli Egipat - da
njezini roditelji dolaze u slubeni posjet Egiptu - pomislila je da e
biti pomilovana. Nema sumnje, u haremu Mer-Ura ivjela je
lagodnim ivotom i uivala u nebrojenim zadovoljstvima koja joj je
omoguavao njezin poloaj; ali, vlast je sada daleko od nje, a ona je
tek jedna diplomatska supruga, liena svakog utjecaja u dravi.
Hetitka je napisala dugako pismo Ameniju, kraljevom osobnom
tajniku; zatraila je da, u najkrae vrijeme, preuzme dunost prve
kraljevske supruge kako bi doekala hetitskog cara i caricu, kao i
pratnju koja e je odvesti do palae u Pi-Ramzesu.
Odgovor, koji je potpisao Ramzes, bio je otar: Mat-Hor nee
prisustvovati ceremonijama i ostat e u haremu Mer-Ura.
Kad se stiao neizmjeran bijes koji ju je bio obuzeo, He-' titka je
razmislila: na koji bi nain mogla nauditi faraonu, ako ne
sprjeavanjem Hatuilovog dolaska? Obuzeta ovim planom,

spremila se za susret s jednim sveenikom boga Krokodila, koji je

vaio za vrlo uglednog obrednika.
- U Hetitiji, mi esto pitamo boanstva da nam otkriju budunost;
oni je itaju iz ivotinjskih utroba.
- Nije li to pomalo... neukusno?
- Vi se sluite drugim nainima?
- Na faraonu je da predvidi sutranjicu.
- Ali vi, sveenici, uvate tajnu odreenih spoznajnih naina.
- Postoji dravno proroko tijelo, Velianstvo, ali je obuka lanova
duga i vrlo zahtjevna.
- Zar se ne obraate bogovima?
- U odreenim okolnostima veliki Amonov sveenik trai savjet od
stvaralake sile, uz odobrenje kralja, a bog odgovara na svoj nain.
- I svatko se, pretpostavljam, pokorava njegovoj odluci.
- Tko bi se usudio usprotiviti Amonovoj volji? Osjetivi
sveenikovu suzdranost, Mat-Hor nije ga dalje izlagala neugodi.
Istog dana, nakon to je naloila posluzi da ne govori o njezinoj
odsutnosti, uputila se u Tebu.
Smrt se s blagim osmjehom prisjetila godina potovanog Nebua,
velikog Amonovog sveenika, koji je preminuo u svom malom
prebivalitu, pokraj svetog jezera u Karnaku, u uvjerenju da je
sluio kako treba skrivenom bogu, koji je temelj svakog ivota, i
faraonu Ramzesu, njegovom predstavniku na zemlji.
Bakhen, drugi Amonov prorok, odmah je obavijestio kralja koji je
doao odati poast Nebuu, jednom od onih kljunih ljudi
zahvaljujui kojima je egipatska tradicija i dalje ivjela, bez obzira
na zle sile koje su je napadale.
Smrtna tiina vladala je u ogromnom karnakom hramu; kad je
proslavio ranojutarnji obred, Ramzes se susreo s Bakhenom kod
divovskog skarabeja, u sjeverozapadnom kutu svetog jezera, koji je
simbolizirao ponovno raanje sunca posle pobjede nad tamom.
- Doao je as, Bakhene. Od naeg davnog sukoba preao si dug
put, a da pritom nikada nisi mislio na sebe. To to su tebanski
hramovi velianstveni, dijelom je i tvoja zasluga; nema zamjerki na
tvoj nain rada, i svi su sretni da si ti na elu. Doista, kucnuo je as
da te imenujem za velikog sveenika Kar-naka i prvog Amonovog

proroka.
Dubok i hrapav glas negdanjeg nadzornika konjunica drhtao je
od uzbuenja.
- Velianstvo, ne vjerujem da... Nebu, on je...
- Nebu te je odavno predloio za svog nasljednika, a on je znao
procijeniti ovjeka. Predajem ti tap i zlatan prsten, simbole tvog
novog poloaja dostojanstvenika; upravljat e ovim svetim gradom
i brinut e se da ne skrene sa svog puta.
Bakhen je polako dolazio k sebi; Ramzes je osjeao da se na trenutak
osvrnuo na svoje bezbrojne zadatke, ne razmiljajui o ugledu koji
je sa sobom nosila jedna tako zavidna titula.
- Moje srce ne moe ostati nijemo, Velianstvo; ovdje, na Jugu, neki
su velikai zaprepateni vaom odlukom.
- Misli li na slubeni posjet Hetitskog cara i carice?
- Upravo na to.
- Mnogi velikai na Sjeveru dijele njihovo miljenje, ali e ovaj posjet
biti ostvaren, jer e posluiti uvrivanju mira.
- Veliki broj vjernika trai boji odgovor. Ako vam bog Amon bude
dao odobrenje, svako protivljenje e nestati.
- Pripremi proroku ceremoniju, Bakhene.
Posavjetovavi se s jednim upraviteljem harema u Mer-Uru, MatHor je zakucala na prava vrata; na vrata bogatog sirijskog trgovca
koji nije proputao nijedan dogaaj iz te-banskog ivota. Stanovao
je na raskonom imanju na istonoj obali, nedaleko od karnakog
hrama, i primio je kraljicu u prostoriju sa dva stupa, ukraenu
crteima, koji su predstavljali razlike i irise.
- Kakva ast, Velianstvo, za jednog skromnog trgovca!
- Ovaj razgovor nikada se nije dogodio, a mi se nikada nismo sreli je li to jasno?
Hetitka pokloni zlatnu ogrlicu Sirijcu koji se pokloni, uz osmjeh.
- Ukae li mi pomo koja mi je potrebna, bit u vrlo velikoduna.
- to elite?
- Zanima me Amonovo proroanstvo.
- Glasine su potvrdile da e ga Ramzes osobno upitati j za savjet.
- Zato?

- Trait e od boga da odobri dolazak vaih roditelja u Egipat.

Srea je ila na ruku Mat-Hor; kad je sudbina ve odradila najvei
dio posla, njoj je ostalo samo jo da ga dovri.
- A to ako Amon odbije? - upita ona.
- Ramzes e biti primoran pokoriti se njegovoj odluci. Ne usuujem
se ni zamisliti reakciju hetitskog cara! Ali, nije li faraon brat
bogova? Proroki odgovor ne moe biti negativan.
- Ja zahtijevam da bude.
- Kako?
- Ponavljam ti: pomozi mi i postat e veoma bogat. Na koji nain
bog odgovara?
- Sveenici nose Amonovu barku, a prvi prorok postavlja pitanje
bogu. Ako barka ide prema naprijed, odgovor je "da"; ako ide
unazad, odgovor je "ne".
- Potkupi nosae barke, i Amon e odbiti Ramzesov zahtjev.
- To je nemogue.
- Pobrini se da najuporniji budu zamijenjeni ljudima od povjerenja,
poslui se napicima od kojih e se nepotkupljivi razboljeti. Uini to,
i obasut u te zlatom.
- A opasnosti...
- Nema vie izbora, trgovce; sada si moj suuesnik. Nemoj
odustati i nemoj me odati; u suprotnom, bit u neumoljiva.
Ostavi sam s kesama punim zlatnog grumenja i dragog kamenja
koje mu je Hetitka ostavila kao zalog njegovog budueg bogatstva,
Sirijac je dugo razmiljao. Neki su smatrali da Mat-Hor nikada nee
povratiti kraljevo povjerenje, drugi su bili uvjereni u suprotno; a
nekoliko sveenika iz Karnaka, ljubomorni na Bakhenov uspjeh, bili
su spremni smjestiti mu neku podvalu.
Podmititi sve nosae svete barke bilo je nemogue, ali, bilo je
dovoljno kupiti ruke najsnanijih mukaraca; bog e oklijevati,
podijeljen izmeu naprijed i nazad, a onda e otvoreno pokazati
neslaganje.
Potez je bio izvediv... A bogatstvo tako primamljivo!
U Tebi je vladalo uzbuenje.
U selima i gradskim etvrtima znalo se da e biti proslavljen "lijepi
praznik boanskog roita", tijekom kojeg e Amon i Ramzes, jo

jednom, dokazati svoju neraskidivu vezu.

U dvoritu hrama gdje se odvijao obred bile su sve znamenite
linosti velikog grada na Jugu. Gradonaelnik, upravitelji,
veleposjednici, ni u kom sluaju nisu eljeli propuste ovaj
nesvakidanji dogaaj.
Kada je Amonova barka izala iz hrama i pojavila se u punom sjaju,
svima je zastao dah. U sreditu barke od pozlaenog drveta nalazilo
se svetite s boanskom statuom, skrivenom od ljudskih pogleda.
Meutim, ona je bila ivi lik koji e donijeti odluku.
Idui naprijed po srebrnom podu, nosai su se lagano kretali. Novi
Amonov veliki sveenik, Bakhen, primijetio je meu nosaima
veliki broj novih ljudi; ali, netko mu je spomenuo da su mnogi bili
sprijeeni da sudjeluju u ceremoniji jer su pokvarili eluce?
Barka se zaustavila pred faraonom, i Bakhen uzme rije.
- Ja, sluga boga Amona, postavljam mu pitanje u ime Ramzesa, Sina
Svjetlosti; ima li faraon Egipta pravo u ovu zemlju dovesti hetitskog
cara i caricu?
ak su i laste prestale plesati na plavom nebu; im bog odgovori
potvrdno, grla e se otvoriti kako bi klicala u slavu Ramzesa.
Nosai, koje je potkupio sirijski trgovac, dogovorili su se pogledima
i pokuali krenuti unazad.
Uzalud.
Pomislili su da njihove kolege, odluni da idu naprijed, pruaju
otpor koji nee dugo potrajati; zato e oni iz sve snage gurati
unazad.
Neka udna sila ih je, meutim, u tome sprjeavala. Zaslijepljeni
svjetlou koja je dolazila iz svetita, odustali su od daljih pokuaja.
Nakon to je bog Amon odobrio odluku svog sina Ramzesa, slavlje
je moglo zapoeti.
Da, to je bio on.
Blago pogrbljen, prosijede kose i uvijek ispitivakog pogleda, na
prvi pogled je izgledao kao posve obian ovjek od kojeg nitko nije
strahovao. On, Hatuil, car Hetitije, umotan u svoj debeli vuneni
kaput kako bi se izborio s osjeajem hladnoe koji ga, ni zimi ni leti,
nije naputao.

On, voa ratnikog i osvajakog naroda, vrhovni zapovjednik

hetitskih trupa kod Kadea, ali i sudionik u mirovnim pregovorima;
on, Hatuil, neprikosnoveni gospodar neplodne zemlje u kojoj je
unitio sve svoje protivnike.
Taj Hatuil upravo je zakoraio na tlo Egipta, u pratnji dviju ena,
svoje supruge Putuhepe i jedne mlade, preplaene hetitske
princeze.
- Ovo nije mogue - mrmljao je car Hetitije - potpuno nevjerojatno...
Ne, ovo ne moe biti Egipat.
Meutim, bila je to java, a ne san: Ramzes Veliki, njegov negdanji
protivnik, zaista mu je dolazio u zagrljaj.
- Kako je moj brat Hatuil?
- Ostario sam, brate moj, Ramzese.
Svojim bijegom Uri-Teup, sadanji neprijatelj Egipta ali i Hetitije,
optuen za ubojstvo, uklonio je i posljednju prepreku za Hatuilov
slubeni posjet.
- Nefertari bi se vrlo veselila ovom nesvakidanjem trenutku - ree
Ramzes Putuhepi, koja je izgledala prelijepo u svojoj dugoj crvenoj
haljini, okiena egipatskom zlatnom ogrlicom koju joj je poklonio
faraon.
-Tijekom naeg putovanja nisam prestajala misliti o njoj - povjeri se
carica. - Sve dok bude trajala vaa vladavina, ona e ostati vaa
jedina kraljevska supruga.
Putuhepina izjava uklonila je sve diplomatske potekoe. Okupan
suncem vrelog egipatskog ljeta, Pi-Ramzes je bio u prazninom
raspoloenju; blistajui u punom sjaju, Tirkizni grad je primio na
tisue dostojanstvenika iz svih egipatskih gradova koji su doli
doekati hetitske vladare i sudjelovati u sveanostima koje e biti
odrane u njihovu ast.
Carski par je bio zaslijepljen ljepotom i bogatstvom prijestolnice.
Znajui da je bog Amon dao odobrenje Ramze-su, narod je srdano
doekao uvaene posjetitelje. Stojei kraj faraona, na njegovim
kolima koja su vukla dva paradna konja, Hatuil je nailazio na
iznenaenje za iznenaenjem.
- Zar moj brat nema nikakvu zatitu?
- Moja osobna garda neprekidno bdije - odgovori Ramzes.

- Ali, svi ovi ljudi, tako blizu nas... Nismo u potpunosti sigurni!
- Promatraj pogled mog naroda, Hatuile: u njemu nema ni mrnje
ni nasilnitva. Danas nam je zahvalan na tome to smo donijeli mir,
i mi sudjelujemo u njegovom veselju.
- Narod kojim se ne upravlja silom... Kako je to neobino! A kako je
Ramzes uspio stvoriti vojsku koja je bila sposobna suprotstaviti se
hetitskoj sili?
- Svi Egipani vole svoju zemlju kao to je i bogovi vole.
- Ti si me, Ramzese, sprijeio u pobjedi; ti, i nitko drugi. Ve
nekoliko trenutaka ne alim vie da je tomu tako.
Car Hetitije skine svoj vuneni kaput; vie mu nije bilo zima.
- Godi mi klima - primijeti on. - teta. Volio bih ivjeti ovdje.
Odran u palai Pi-Ramzesa, prvi prijem je bio velianstven.
Poslueno je toliko biranih jela koja su Hatuil i Putuhepa jedva
uspijevali pomalo prigristi, zalijevajui zalogaje izvrsnim vinom.
Oaravajue glazbenice obnaenih grudi opijale su njihove ui i oi,
a carica je uivala u profinjenim haljinama koje su nosile plemkinje.
- Voljela bih da ova sveanost bude posveena Ai -predloila je
Putuhepa. - On je svoj ivot dao za mir, za ovu sreu u kojoj danas
uivaju naa dva naroda.
Car se sloio, premda mu nije bilo osobito ugodno.
- Naa ker nije ovdje - alosno ree Hatuil.
- Neu promijeniti svoju odluku - ree Ramzes. - Iako je Mat-Hor
napravila krupne pogreke, ostat e simbol mira i, kao takvoj, bit e
joj prueno sve to joj je potrebno. Moram li vam dati i dodatno
objanjenje?
- Nema potrebe, brate Ramzese; ponekad je dobro ne uti ba sve.
Ramzes je tako izbjegao spomenuti uhienje sirijskog trgovca koji je
potkazao Mat-Hor, u uvjerenju da e se osloboditi kazne irei
klevete na kraljiin raun.
- eli li faraon porazgovarati sa svojom buduom suprugom?
- Nema potrebe, Hatuile; bogato proslavljamo ovo drugo
diplomatsko vjenanje, a naa dva naroda bit e nam zahvalna.
Vrijeme osjeaja i udnji je prolo.
- Nefertari je doista nemogue zaboraviti. I to je tako. Ne vjerujem
da bi princeza koju sam odabrala, lijepa, ali neuvjerljive pameti,

mogla razgovarati s Ramzesom Velikim. Otkrit e ugodnost

egipatskog naina ivota i zauvijek e u njemu uivati. to se tie
Mat-Hor, koja nije voljela Hetitiju, ona e svakoga dana sve vie
potovati zemlju koja ju je prihvatila i o kojoj je toliko sanjala.
Godine e je uiniti mudrijom.
Hatuil je upravo zapeatio sudbinu dviju hetitskih princeza. U toj
etrdesetoj godini Ramzesove vladavine, izmeu Egipta i Hetitije
vie nije postojao nijedan razlog za sukobe. Zbog toga su se smee
oi carice Putuhepe sjajile od neizrecive sree.
Piloni, obelisci, kolosi, velika dvorita pod vedrim nebom, srebrni
podovi, sve je to oparavalo Hatuila kojeg su, osim toga, zanimali i
Kua ivota, boravite knjiga, skladita, staje, kuhinje i radne sobe
u kojim su radili pisari. Poslije razgovora s vezirom i njegovim
ministrima, car Hetitije je izaao bogat dojmovima; arhitektura
egipatskog drutva bila je velianstvena koliko i arhitektura
njegovih hramova.
Ramzes je pozvao Hatuila da upali tamjan ne bi li razveselio
boanske osjete mirisa i privukao ih ka boravitu koje su im
sagradili ljudi. Carica je bila ukljuena u obred smirivanja opasnih
sila koji je vodio Kha sa svojom uobiajenom ozbiljnou. Zatim je
uslijedio posjet hramovima Pi-Ramzesa, posebno svetitima
namijenjenim stranim bogovima; a car je bez suzdravanja uivao
odmarajui se u dvorskim vrtovima.
- Bilo bi zaista alosno da je hetitska vojska unitila ovako lijep grad
- ree on Ramzesu. - Carica je oduevljena boravkom ovdje. Budui
da smo sada u miru, doputa li mi moj brat da ga zamolim za jednu
uslugu?
Prividna Hatuilova nezainteresiranost probudila je Ramzesovu
znatielju; borei se da ne podlegne arima Egipta, strateg se polako
pribrao.
- Carica i ja smo zadivljeni tolikim udesima, ali, povremeno treba
misliti i na tamnije strane stvarnosti - nastavi Ha-tuil. - Potpisali
smo ugovor o uzajamnom pomaganju u sluaju napada na nae
zemlje, stoga bih se elio uvjeriti u stanje egipatske vojske.
Dozvoljava li mi faraon da posjetim glavnu vojarnu u Pi-Ramzesu?

U sluaju da Ramzes odgovori "to je vojna tajna", ili uputi cara na

neku sporednu vojarnu, Hatuil e pomisliti da se priprema za
napad; bio je to trenutak istine zbog kojeg je i odluio poi na ovo
putovanje.
Vrhovni general egipatske vojske moj je mlai sin Merneptah.
On e cara Hetitije povesti u obilazak glavne vojarne u Pi-Ramzesu.
Poslije gozbe prireene u ast carice Putuhepe, Hatuil i Ramzes
proetali su kraj bazena prekrivenog plavim i bijelim cvjetovima
lotosa.
- Doivio sam neto to mi je do sada bilo nepoznato -izjavi Hatuil.
- Povjerenje. Samo Egipat moe stvoriti ovjeka tvoje veliine, brate
Ramzese. Uspjeti u stvaranju jedinstvenog prijateljstva izmeu dva
vladara koji su nekada bili spremni jedan drugoga unititi, pravo je
udo. Ali i ti i ja ve smo pomalo stari, i morali bismo misliti na
nae nasljednike. Koga si ti meu svojim brojnim kraljevskim
sinovim izabrao?
- Kha je ovjek znanja, dubok, staloen, sposoban umiriti duhove u
svim okolnostima, ima mo uvjeravanja, a da pritom nikoga ne
povrijedi; on bi mogao ouvati jedinstvo kraljevstva i zrelo
promiljati svoje odluke. Merneptah je hrabar, zna zapovijedati i
upravljati, vojska ga voli, a visoki inovnici ga se boje. I jedan i
drugi sposobni su vladati.
- Drugim rijeima, jo nisi odluio; sudbina e ti poslati neki znak. S
takvim ljudima, ne brinem za sudbinu Egipta. Znati e nastaviti ono
to si ti zapoeo.
- A to je s tvojim nasljednikom?
- Bit e to jedan osrednji vladar, izabran meu osrednjima. Hetitija
slabi budui da joj je mir oduzeo ratobornost i svaku ambiciju; ali,
ne alim zbog toga, drugog izbora nije bilo. Ako nita drugo,
proivjeli smo nekoliko mirnih godina, a ja sam svom narodu
podario sreu koja mu je dotad bila nepoznata. Naalost, moja se
zemlja nee razvijati i nestat e. Ah, da... imam jo jednu molbu. Ne
obiavam mnogo etati u svojoj prijestolnici, pa su mi noge slabe.
uo sam da je glavna lijenica tvog kraljevstva vrlo struna, tovie,
da se radi o jednoj izuzetnoj, lijepoj eni.
Neferete napusti veliku dvoranu za prijem gdje je askala s

Putuhepom, ne bi li se pobrinula za carske none paleve.

- To je bolest koju poznajem i koja se moe izlijeiti - priopi ona
poslije pregleda. - Za poetak u vam staviti kremu na bazi ilovae,
meda i konoplje. Sutra ujutro u upotrijebiti jedan drugi lijek;
sastavljen od bagremovog lista, mala-hitovog praha i unutranjosti
jedne koljke; sve se to pomijea i pretvori u prah. Ova druga krema
dat e vam ugodan osjeaj svjeine, ali morat ete hodati sa zavojem
oko zglobova.
- Ako bih vam predloio veliko bogatstvo, Neferete, biste li pristali
poi sa mnom u Hetitiju i biti moja osobna lijenica?
- Dobro znate da ne bih, Velianstvo.
- Dakle, nikada neu uspjeti pobijediti Egipat - ree Hatuil uz
smjeak.
Lepe-Butine je zvidukao melodiju jedne pjesme u Ramzesovu
slavu idui putem sa svojim magarcem natovarenim grnarijom, u
smjeru sjeverozapadne granice Delte. Nedaleko od obale koju su
nagrizali valovi Mediterana, putujui se trgovac zaputio
krivudavim stazama kako bi stigao do jednog ribarskog seoca gdje
je bio siguran da e rasprodati robu.
Lepe-Butine je bio ponosan na ime koje su mu nadjenu-le djevojke
koje su promatrale natjecanje u brzom tranju meu mukarcima,
na vlanom pijesku, uz samo more; ve dvije godine nikom nije
polo za rukom pobijediti ga. A oboavateljice su se divile naporu
obnaenih atleta koji su ulagali svu svoju snagu ne bi li ih osvojili.
Zahvaljujui svojim butinama, najbri trka na zapadu Delte vie
nije brojao svoje pobjede.
Ti su mu uspjesi samo ili naruku, jer su mlade dame voljele slavu,
a Lepe-Butine je morao uloiti mnogo truda kako bi sauvao ugled
prvaka i dareljivog mladia. Stoga je ustro prelazio putove kako
bi izvukao to veu korist od prodaje svojih proizvoda.
dralovi su letjeli nad njim, predvodei niske oblake koje je tjerao
vjetar; promotrivi poloaj sunca, Lepe-Butine je shvatio da nee
uspjeti prije mraka stii tamo gdje je namjeravao. Najbolje bi bilo da
se odmori u jednoj od tranih koliba kraj puta. To je zasigurno
pametnije jer, kad se na priobalje bude spustila no, opasna e

stvorenja izai iz svojih skrovita i napadati neoprezne.

Lepe-Butine oslobodi svog magarca tovara, nahrani ga, potom
zapali vatru pomou kremena i suhih granica. Osladi se dvjema
peenim ribama i napi se svjee vode iz upa. Zatim se ispruio na
prostirci od trske i zaspao.
Dok je sanjao o svojoj sljedeoj trci, neki su ga neobini zvukovi
trgnuli iz sna. Magarac je grebao tlo prednjim kopitom. Bio je to
nedvosmisleni znak sporazumijevanja izmeu njega i gospodara opasnost.
Lepe-Butine ustane, ugasi vatru i sakrije se iza bodljikavog grma.
Srea da je tako postupio jer je iz mraka banulo tridesetak
naoruanih ljudi s kacigama i titovima. Mjesec koji je te noi bio
pun, pomogao mu je da jasno razabere ovjeka koji ih je predvodio.
Bio je nepokrivene glave, imao je dugu kosu i grudi prekrivene
riim dlakama.
- Ovdje je sigurno bio neki pijun, ali je pobjegao! - povika UriTeup, zarivi koplje u prostirku.
Ne vjerujem. - ree Libijac. - Pogledaj ovu grnariju i ovog
magarca: to je sigurno kakav putujui trgovac koji je odluio ovdje
se odmoriti.
- Sva sela na zapadnoj strani ovog podruja pod naim su
nadzorom; tog pijuna moramo pronai i ukloniti. Poimo.
Prole su etiri godine od posjeta cara Hatuila i carice Putuhepe.
Odnosi izmeu Egipta i Hetitije ostali su isti, a sablasti rata je
nestalo. Hetitski posjetitelji i dalje su dolazili uivati u krajolicima i
gradovima Delte.
Ramzesove dvije hetitske supruge izvrsno su se slagale; tenje MatHor su se rasprile u ugodnom i raskonom ivotu, a njezina
sunarodnjakinja pohlepno je uivala u svakom danu. Obje su, i to
bez aljenja, prihvatile injenicu da je Ramzes Veliki, sa svojih
ezdeset i est godina, postao iva legenda, izvan njihovog
domaaja. A faraon je, uvidjevi da su se due dviju kraljica
oslobodile ruilakih elja, odobrio njihovu prisutnost na
odreenim javnim sveanostima.
etrdeset tree godine svoje vladavine, na Khaovo navaljivanje,
Ramzes je proslavio peti praznik obnavljanja, u prisutnosti

zajednice bogova i boica koji su u prijestolnicu doli preko kipova

oivljenih boanskim ka. Faraon je sad esto morao pribjegavati
ovoj obrednoj procesiji kako bi uspio podnijeti teret godina koji je
bivao sve tei i tei.
Osim toga, Ramzes je morao redovito posjeivati glavnu lijenicu
Neferete. Ne obazirui se na loe raspoloenje svog uzvienog
pacijenta koji je povremeno teko prihvaao starenje, oslobaala ga
je zubobolje i sprjeavala razvijanje artritisa. Zahvaljujui njezinim
tretmanima, vitalnost vladara ostala je nedirnuta, te je i dalje radio
nepromijenjenim tempom.
Nakon to je probudio boansku mo u svom svetitu i odsluio
ranojutarnji obred, Ramzes je porazgovarao s vezirom, Amenijem i
Merneptahom; ovoj je trojici ostavio da se pobrinu za izvrenje
njegovih uputa. Poslije podne s Khaom je prouavao velike dravne
obrede i dodavao im nove obrasce.
Kralj se malo pomalo odmicao od uprave nad zemljom koju je
predao u dobre ruke; esto je odlazio u Tebu posjetiti svoju ker
Meritamon i osvjeiti se u svom hramu za milijune godina.
U trenutku kad se Ramzes vraao iz Karnaka gdje se veliki sveenik
Bakhen upoznavao sa svojim zadacima na sveopu radost, u luci ga
je doekao zabrinuti Merneptah.
- Donosim uznemirujue vijesti, Velianstvo. Vrhovni general
egipatske vojske osobno je uzeo u ruke
kraljevsku dvokolicu i krenuo prema palai.
- Ukoliko su informacije provjerene, Velianstvo, moram preuzeti
odgovornost zbog svoje nesmotrenosti.
- Objasni, Merneptae.
- Oazu Siva blizu libijske granice, napala je naoruana banda na
elu s Malfijem.
- Kada se to dogodilo?
- Prije desetak dana, ali sam tek sada obavijeten.
- Zato sumnja da se to dogodilo?
- Zato to izvjetaj koji je podnio asnik zaduen za sigurnost oaze
nije tono napisan; no, moda je razlog tome urba i ishitrenost.
Ako je oaza zaista bila napadnuta, moramo neto poduzeti; jo ako
se doista radi o Malfiju, pobuna mora biti sasjeena u korijenu!

- Zato sebe dri odgovornim za to to se dogodilo, sine?

- Zato to nisam bio na oprezu, Velianstvo; zbog mira s Hetitijom
zaboravio sam da rat moe izbiti na zapadu. A taj prokleti UriTeup jo je na slobodi. Dozvoli mi da poem u Sivu s jednim
pukom i slomim te pobunjenike.
- Usprkos tvojih trideset i osam godina, Merneptae, jo uvijek te
nosi mladenaki ar! Prepustit emo nekom iskusnom asniku da se
pobrine za izvrenje tog zadatka, a ti sve nae snage stavi u stanje
pripravnosti.
- Kunem vam se da su to bili libijski razbojnici! - ponovio je LepeButine uspavanoj pograninoj strai.
- Govori gluposti, mali; ovdje nema nikakvih Libijaca.
- Izgubio sam dah trei, htjeli su me ubiti! Da nisam pobjednik u
tranju, uhvatili bi me. Kacige, titovi, maevi, koplja... Prava
vojska!
Nekoliko puta zijevnuvi, pogranini straar mrko je pogledao
mladia.
- Od jakog se piva pomuti razum. Prestani piti! Pijanci loe
zavravaju.
- Kako je mjesec bio pun - uporno je nastavljao Lepe-Butine - uspio
sam jasno vidjeti i njihovog vou, prije negoli sam pobjegao! To je
bio jedan dugokosi div kojem su grudi prekrivene riim dlakama.
Ove su pojedinosti razbudile graniara. Kao i svi pripadnici vojske,
policije i carine, i on je dobio crte s likom zloinca Uri-Teupa, uz
obeanje da onome tko doprinese Hetitovom uhienju slijedi bogata
nagrada.
Graniar stavi pred Lepe-Butine njegov portret.
- Jeli to taj?
- Je efe, on je!
Du zapadnog pustinjskog pojasa Delte, izmeu egipatskog
teritorija i mora, vojna je uprava sagradila male utvrde u ijem
podnoju su nikli zaseoci. Razdvajao ih je dan vonje dvokolicom
ili dva dana brzog hoda, a garnizonima je izdana zapovijed da
obavijeste generale u Memphisu i u Pi-Ramzesu o i najmanjem
sumnjivom kretanju Libijaca. Ako je postojalo podruje koje je
visoko zapovjednitvo smatralo najstroe uvanim, onda je to bila

ovo.
Kad je vojni naelnik pogranine zone dobio upozoravajui izvjetaj
koji se temeljio na svjedoenju putujueg trgovca, bojao se odnijeti
ga pretpostavljenima da ga ne bi ismijali. Meutim, pomisao na
mogue hapenje Uri-Teupa natjerala ga je da poalje jednu
patrolu blizu mjesta gdje bi Hetit mogao biti vien.
Zato su Nakti i njegovi ljudi, uznemireni, napredovali brzim
korakom u negostoljubive krajeve prepune komaraca, s jednom
jedinom milju u glavi: to prije zavriti ovaj muan zadatak.
Nakti je psovao na svakom koraku; kad e ve jednom biti
premjeten u Pi-Ramzes, u neku udobnu vojarnu, umjesto da jurca
za nepostojeim neprijateljima?
- Utvrda na vidiku, efe!
"Pogranina straa vjerojatno e pomisliti da smo poludjeli",
pomisli Nakti, "ali e nas barem ponuditi jelom i piem, pa emo
sljedeeg jutra krenuti nazad."
- Pazi, efe!
Jedan vojnik povue Naktija nazad; na putu je stajao ogroman crni
korpion, spreman napasti. Da je asnik, izgubljen u svojim
mislima, nastavio dalje, korpion bi ga ubio.
- Ubij ga - naloi pretpostavljeni svom spasitelju.
Vojnik nije imao vremena zategnuti luk. Strijele su poletjele s
obrambene tvrave i arile se u tijela Egipana; nepo-grjeivou
izvjebanih strijelaca, Libijci pod Uri-Teupovim zapovjednitvom
pokosili su sve lanove Naktijeve patrole. Svojim eljeznim
bodeom, Hetit je prerezao vratove ranjenih.
Kao i svakog jutra, naelnik vojske u podruju koje graniilo s
Libijom bio je u svojoj radnoj prostoriji i itao izvjetaje koje su mu
slali s utvrda; obino je ova obavezna pota, koja se slala na
drvenim ploicama, sadravala jednu jedinu izjavu: "Nema
upozorenja".
Toga jutra nije stigao nijedan izvjetaj.
Beskorisno je bilo traiti krivca: vojnik zaduen za raz-noenje
slubene pote nije se uspio probuditi. Razjareni naelnik vojske

odluio ga je udaljiti s poloaja i premjestiti ga u perae rublja.

U dvoritu utvrde jedan vojnik je jednolinim pokretima meo; dva
mlada pjeaka uvjebavala su rukovanje kratkim maem. Naelnik
je krupnim koracima doao do potanske i izviake komande.
- Na prostirkama nema nikoga.
Zateen, naelnik stane razmiljati o uzrocima ove nepravilnosti;
nema ni izvjetaja ni vojnika zaduenih da ih prenose. to li je
uzrok ovakvoj pomutnji?
Vojnik ostane nijem kada su, iznenada, vrata utvrde pukla pod
udarcima grede koju su gurali razulareni Libijci, s perima
zadjenutim u kosu.
Udarcima sjekire raskomadali su istaa i dva pjeaka, a potom
razbili lubanju skamenjenog naelnika, koji nije ak ni pokuao
pobjei. Uri-Teup pljune na njegovo mrtvo tijelo.
- Oaza Siva nije bila napadnuta - izjavi vii asnik Mer-neptahu. Bila je to lana obavijest.
- Nema rtava?
- Ni rtava, ni pobunjenika; iao sam tamo uzalud. Ostavi sam,
Merneptah osjeti da ga obuzima strah; ako
su mu na ovaj nain zaokupili pozornost, ne namjeravaju li to
iskoristiti za napad na neko drugo mjesto?
Jedino je Ramzes mogao znati o kolikoj se opasnosti radi.
U trenutku kad se Merneptah popeo na dvokolicu, pritri njegov
pomonik.
- Generale, stigla je poruka iz garnizona koji se nalazi blizu libijske
granice. Masovni napad na naa utvrde! Veina ih je ve osvojena, a
naelnik ove pogranine zone je ubijen!
Nikada Merneptahovi konji nisu takvom brzinom galo-pirali.
Iskoivi iz dvokolice, mlai kraljev sin se treim korakom
uspinjao stepenitem palae. Uz Seramaninu pomo, prekine
kraljev sastanak s upraviteljima provincija.
Ramesu je bilo dovoljno da vidi Merneptahovo uplaeno lice pa da
shvati da se dogodilo neto ozbiljno; kralj isprati goste, zakazavi
im sastanak za drugi put.
- Velianstvo - izjavi vrhovni general - Libijci su vjerojatno osvojili
sjeverozapadni dio Delte; razmjeri tete nisu mi poznati.

- Uri-Teup i Malfi! - povika Seramana.

- Hetit se zaista spominje u izvjetaju koji sam primio. A Malfi je
uspio ujediniti libijske klanove koji su se meusobno sukobljavali!
Na odgovor mora biti silovit i brz. Samo da opet ne bude zamka,
kao to je bilo sa Sivom.
Ako glavni dio trupa bude krenuo na sjeverozapad Delte i ako je
doista u pitanju obmana, Malfi e napasti brda oko Tebe i nee naii
ni na kakav otpor. Sveti Amonov grad zavrit e u vatri i krvi.
O Ramzesovoj odluci ovisila je budunost Egipta.
- Velianstvo - ree Seramana stidljivo - neto ste mi obeali...
- Nisam zaboravio: ide sa mnom.
Crnih, okrutnih oiju na etvrtastom licu, Malfi je meu svojim
ljudima bio smatran utjelovljenjem pustinjskog demona koji ima oi
i na leima, i koji je sposoban protivnika rastrgati prstima britkim
poput sjeiva. Gotovo sva libijska plemena bila su pod njegovim
zapovjednitvom zato to je uspio, poslije dugih uvjeravanja,
potpiriti njihovu mrnju prema Egiptu. Suoivi se s krvolonim
libijskim ratnicima, Egipani, ve dugo uljuljkarfi u mir, poeli su
bjeati. A prisutnost Uri-Teupa, ija je neustraivost svima bila
poznata, poticala je borilaki duh osvajaa.
- Tamo, najmanje dva sata hoda odavde - ree Uri-Te-up upirui
desnom rukom - nalaze se prva sela Delte. Uskoro e biti naa.
Potom emo sravniti Pi-Ramzes koji e ostati gotovo nebranjen. Ti
e, Malfi, biti proglaen za faraona, a ono to ostane od egipatske
vojske bit e stavljeno pod tvoje zapovjednitvo.
- Je li tvoja strategija u potpunosti sigurna, Uri-Teu-pe?
- Dakako da je, dobro poznajem Ramzesa, Napad na Sivu
uznemirio gaje i uvjerio da smo odluili otvoriti nekoliko fronti.
Njemu e najvanije biti zatititi Tebu i njezine hramove; zato e na
jug poslati dva puka, sigurno pod Merneptaho-vim
zapovjednitvom. Trei e se brinuti za sigurnost Mem-phisa. A
kako je Ramzes tat i misli da je nepobjediv, stat e na elo etvrtog
puka koji e krenuti na nas. Imat emo pred sobom jedva nekoliko
tisua ljudi, Malfi, i lako emo ih svladati. Od tebe traim samo
jedno: da me pusti da ubijem Ramzesa ovim bodeom.

Libijac potvrdno klimne glavom. Bilo bi mu drae da je jo neko

vrijeme proveo u uvjebavanju svojih trupa, ali ga je uzbuna koju je
podigao putujui trgovac primorala da ubrza napad.
Malfija nije plaio jedan puk. Libijci su se eljeli boriti;
udesetostruene snage zbog uzimanja droge svom e se silinom
obruiti na prestravljene Egipane.
- Postojala je samo jedna lozinka: bez milosti.
- Evo ih - najavi Uri-Teup.
Malfijeve oi su se caklile od elje za borbom. Konano je kucnuo
trenutak kada e osvetiti Libiju, koju su faraoni kroz tolika stoljea
ismijavali, opustoit e bogata sela i spaliti usjeve. Preivjele e
pretvoriti u robove.
- Ramzes je na elu trupa - potvrdi Hetit ushieno.
- Tko mu je s desne strane? Uri-Teupovo lice se smrai.
- Njegov mlai sin, Merneptah.
- Zar on nije trebao zapovijedati najveim dijelom trupa u Tebi?
- Ubit emo i oca i sina.
- A ovjek s kraljeve lijeve strane?
- Seramana, ef njegove osobne garde. Sudbina nam je sklona,
Malfi! Ovog u ja ivog oderati.
Pjeaci, strijelci i dvokoliari, savreno poredani, ukazali su se na
obzorju.
- To je samo jedan puk - procijeni Malfi. Prestravljeni Uri-Teup nije
se usudio odgovoriti. Kako
su minute prolazile, prostrana ravnica punila se egipatskim
vojnicima.
Libijac i Hetit uvidjeli su to se dogaa: Ramzes je riskirao i doveo
sva etiri puka boga Amona, Raa, Ptaha i Seta. Cijela se egipatska
vojska spremala za borbu s neprijateljem.
Malfi stisne pesnice.
- Mislio si da dobro poznaje Ramzesa, Uri-Teupe!
- Njegov potez je sulud... Kako se usudio na takav rizik?
Libijac shvati da je nemogue povui se. Nubijski strijelci, na elu s
vicekraljem Setauom, preprijeili su mu put.
- Jedan Libijac vrijedi kao etiri Egipanina - urlao je Malfi,
obraajui se svojim ljudima. - Napad!

Dok je Ramzes mirno stajao u svojoj dvokolici, Libijci su se obruili

na prvu egipatsku borbenu liniju; pjeaci su kleknuli, omoguivi
strijelcima da desetkuju protivnike.
Libijski su strijelci brzo uzvratili, ali ne tako uspjeno; a drugi val
napada, krajnje neusuglaeno, slomio se na pjeacima Setovog
puka. Potom je uslijedio protunapad dvokoliara: pod
Merneptahovim vodstvom, oni su uletjeli meu pobunjenike koji
su, unato Malfijevim psovkama, poeli bjeati.
Bjegunci su naletjeli na Setauove Nubijce, ije su strijele i koplja
kosili sve pred sobom. Bio je to odluujui trenutak borbe; veina
Libijaca, razbijenih od strane brojnijeg protivnika, poloila je oruje.
Poludio od bijesa, Malfi oko sebe okupi svoje posljednje pristae;
Uri-Teup je nestao. Ne mislei vie na kukavicu koji ga je napustio,
Libijac je imao na pameti samo jedno: pobiti to vie Egipana. A
njegova prva rtva bit e nitko drugi do Mer-neptah kojega e
smaknuti kopljem.
U najveem moguem meteu sreli su se pogledi dvojice
mukaraca. Unato razdaljini koja ih je dijelila, mladi Ramzesov sin
osjeti mrnju koja je kiptjela u Libijcu.
U istom trenutku dva su koplja poletjela zrakom. Mal-fijevo koplje
okrzne Merneptahovo rame, a koplje vrhovnog generala zari se u
Libijevo elo.
Malfi ostane nepomian nekoliko trenutaka, klecne i stropota se na
zemlju.
Seramana je uivao u lijepom danu. Vitlajui, izuzetno spretno,
svojim tekim maem s dvostrukom otricom, nije vie brojao
Libijce koje je isjeckao na komadie. Malfijeva smrt je obeshrabrila
njegove posljednje pristae, i sardinski je div mogao predahnuti.
Okrenuvi se prema Ramzesu, uasnu ga ono to je vidio.
S kacigom na glavi i titom koji je prekrivao njegovo rie runo, UriTeup se uspio uvui u egipatske redove i pribliiti se straga
Ramzesovoj dvokolici.
Hetit e ubiti Ramzesa.
Bezglavo jurei, gurajui u stranu kraljevske sinove, Seramana se
uspio postaviti izmeu dvokolica i Uri-Teupa, ali nije uspio
izmaknuti se Hetitovom udarcu. eljezni bode zario se u grudi

sardinskog diva.
Nasmrt ranjen, Seramana je imao tek toliko snage da stegne vrat
svog zakletog neprijatelja kojeg je zadavio svojim ogromnim
dlanovima.
- Propao si, Uri-Teupe, poraen si!
Sard popusti stisak tek kad je Hetit prestao disati. Potom, kao zvijer
koja osjea da joj se blii smrt, padne na bok. Ramzes prihvati glavu
ovjeka koji mu je upravo spasio ivot.
- Izborili ste veliku pobjedu, Velianstvo... I, zahvaljujui vama,
kakav sam lijep ivot proivio...
Ponosan na svoj posljednji pothvat, Sard poe na onaj svijet
izdahnuvi na Ramzesovim rukama.
Masivne srebrne vaze i vrevi zlatnih rubova od .petnaestak
kilograma, zlatne i srebrne rtvene ploice teke vie od tri kvinte,
borova barka iz Libanona prekrivena zlatom, duga ezdeset pet
metara, zlatne ploice namijenjene ukraavanju stupova, etiri
stotine kilograma lapis-lazulija, osam stotina kilograma tirkiza, bili
su, izmeu ostalog, darovi koje je Ramzes namijenio hramovima u
Tebi i Pi-Ramzesu u znak zahvalnosti boanstvima zato to su mu
podarili pobjedu nad Libijcima i sauvali Egipat od neprijateljskog
jarma.
U toj, etrdeset i petoj godini njegove vladavine nastao je jo jedan
Ptahov hram u Nubiji, u Zerf Huseinu, gdje je Se-tau jednu staru
svetu peinu pretvorio u svetite. Kralj je sveano otvorio ovaj mali
Abu Simbel, koji je, takoer, bio isklesan u jednoj pjeanoj planini;
tamo su, kao i u mnogim drugim mjestima, bili podignuti ogromni
kipovi vladara u liku Oziri-sa.
Po zavretku sveanosti, Ramzes i Setau su promatrali zalazak
sunca na Nilu.
- Jesi li ti to postao neumorni graditelj, Setau?
- Primjer mi je poslan odozgora, Veliantvo: vatra Nu-bije toliko je
snana da se mora pretvoriti u zidine hramova. Nee li oni
prenositi tvoj glas buduim pokoljenjima? Ionako emo imati
dovoljno vremena odmarati se u vjenosti! Na kratak ivot je
mjesto za ulaganje truda, i jedino nam on osigurava dugovjenost.

- Nailazi li na potekoe u svom novom poslu?

- Nita ozbiljno. Ti si, Ramzese, tijekom svoje vladavine svladao
rat. Mir s Hetitijom, mir s Nubijom, mir nametnut Libiji... To tvoje
djelo slino je velianstvenom zdanju, i bit e ubrojeno meu tvoja
najljepa ostvarenja. Kako je samo Aa sretan, tamo gdje se sada
nalazi!
- esto mislim na Seramaninu rtvu; dao je ivot da me spasi.
- Svi bi tvoji blinji postupili kao on, Velianstvo; kako bi i moglo
biti drukije, kad si ti naa veza s onim svijetom?
Zasaena prve godine Ramzesove vladavine u vrtu te-banske
palae, sikomora je postala predivno drvo, koje iri ugodan hlad.
Pod njezinom kronjom Ramzes je sluao svoju ker kako svira na
lutnji, uz pratnju sjenica.
Kao i svakog dana u svim egipatskim hramovima, sveenici su se
umivali vodom sa svetih jezera i slavili obrede u ast faraona; hrana
je donesena u hramove, velike i male, kako bi bila darovana
boanstvima prije nego to je podijele ljudi; kao i svakog dana,
boanska sila se budila, a boica Maat mogla je rei kralju: Ti ivi
od mene, miris moje rose te okrepljuje, tvoje oi su Maat."
Ramzesova i Nefertarina ker odloi lutnju pod siko-moru.
- Ti si kraljica Egipta, Meritamon.
- Kad to kae, Velianstvo, znai da se sprema naruiti moj mir.
- Stie me duboka starost, Meritamon. Bakhen se brine o napretku
Karnaka, i dan mu nosi vie zadataka negoli vremena. Ti, keri
moja, budi uvarica mog hrama za milijune godina. Zahvaljujui
njemu, ja i tvoja majka smo prebrodili nesreu; pobrini se da obredi
i praznici budu proslavljani kad dolikuje, kako bi energija
Ramaseuma i dalje zraila.
Meritamon poljubi kraljevu ruku.
- Oe...ti dobro zna da nas nikada nee napustiti.
- Sreom, nitko ne moe pobjei od smrti.
- Nisu li je faraoni nadvladali? Premda ti je zadavala teke udarce,
ti si joj se odupro i vjerujem da si je ak i pripitomio.
- Njezina e rije biti posljednja, Meritamon.
- Ne, Velianstvo; smrt je propustila priliku da te uniti. Danas je
tvoje ime na svim znamenitostima u Egiptu, a tvoj ugled je preao

granice nae zemlje; Ramzes vie ne moe umrijeti.

Pobuna Libijaca bila je uguena, vladao je mir, Ramze-sov ugled i
dalje je rastao, ali su zamreni predmeti i dalje gomilali na radnom
stolu Amenija koji je postajao sve angriza-viji. Vrhovni general
Merneptah, kao ni veliki sveenik Kha nisu mogli rijeiti veliki
problem o koji se spoticao kraljev osobni tajnik. I sam vezir izjavio
je da je nemoan. Kome se obratiti, ako ne Ramzesu?
- Ne zamjeram Tvom velianstvu to putuje - ree Ame-ni - ali, kad
si daleko od prijestolnice, problemi se nagomilavaju.
- Da li nam je ugroen razvoj?
- I dalje smatram da, u jednom monumentalnom zdanju, najsitniji
propust moe dovesti do njegove propasti. Ja ne radim na
velianstvenim zdanjima, ve na svakodnevnim potekoama.
- Hoe li me potedjeti dugih pria?
- Primio sam albu od gradonaelnika grada Sumenua, u Gornjem
Egiptu; sveti bunar koji mjesto opskrbljuje vodom, presuio je, a
tamonji sveenici su izjavili da su nemoni i da ne mogu sprijeiti
tu nesreu.
- Jesi li poslao strunjake tamo?
- Optuuje me da loe obavljam svoj posao? Cijela vojska
tehniara bezuspjeno je radila. I evo me opet s tim nepokornim
bunarom i razjarenim narodom!
Oko kanala koji su navodnjavali polja grada Sumenua, okupilo se
mnogo domaica. Poslije podne su dolazile ovamo prati posue, na
prilinoj udaljenosti od bjelilaca, traale su i nisu proputale
klevetati svoje poznanice. Najdui jezik u gradu imala je izvjesna
Brineta, lijepa ena jednog stolara.
- Ako je bunar presuio morat emo napustiti grad. - ree ona.
- Nemogue! - pobuni se jedna sluavka. - Moja obitelj ivi ovdje
ve generacijama, i ne elim da moja djeca rastu bilo gdje drugdje
osim u Sumenuu.
- To je neizvedivo bez bunarske vode.
- Sveenici moraju neto napraviti!
- Nije im uspjelo. ak su i najpametniji meu njima nemoni
odagnati ovu poast.

Jedan slijepi starac hramajui se priblii grupi ena.

- edan sam... Dajte mi piti, molim vas. Brineta otro odvrati.
- Ne dosauj nam, nitarijo! Zaradi, pa e imati to piti.
- Srea se preokrenula, bolest me je shrvala, i...
- Ve smo mi uli te prie. Gubi se, ili emo te gaati kamenjem!
Slijepac poe unazad, a razgovor se nastavi.
- Hoete li meni dati vode?
ene su se okrenule, zateene prisutnou ezdesetogodi-njaka
koji im je postavio pitanje. Njegovo dranje odavalo je osobu od
moi i ugleda.
- Gospodaru - ree Brineta - na usluzi smo vam!
- Zato ste odbili napojiti tog nesretnika?
- Zato to je nitarija i zato to nam neprekidno dosauje!
- Sjeate li se to govori zakon Maat: "Ne ismijevajte slijepce, ne
rugajte se kepecima, ne nanosite nikakvo zlo bogaljima, jer svi smo
mi, zdravi ili sakati, u bojim rukama. Neka nitko ne bude odbaen
i preputen na milost i nemilost sudbini."
Posramljene domaice oborile su poglede, ali Brineta se pobuni.
- Tko ste vi da nam se obraate takvim tonom?
- Faraon Egipta.
Brineta se, skamenjena od straha, sakrila meu skute svojih
prijateljica.
- Neko prokletstvo visi nad glavnim bunarom u Sume-nuu zbog
vaeg podcjenjivakog i prezira dostojnog ponaanja prema ovom
nesretniku: eto zakljuka do kojeg sam doao poslije nekoliko dana
koliko sam ovdje proveo.
Brineta padne niice pred Ramzesa.
- Hoe li na bunar biti spaen promijenimo li ponaanje?
- Razljutili ste boga koji u njemu stanuje i zato gaja moram umiriti.
Kad je ogromni kip boga Sobeka, ovjeka s glavom krokodila koji
sjedi na prijestolju, iznesen iz klesarske radionice Kue ivota u
Sumenuu, stanovnici ovog grada tiskali su se kako bi ga vidjeli.
Kad su ga klesari spustili niz poluge na vlano tlo, kameni lik se
lagano kretao ka glavnom bunaru gdje ga je ekao Ramzes, koji je
osobno izgovorio litanije kojima se bog Sobek moli da iz Nuna,
praoceana koji okruuje zemlju, pusti vodu potrebnu za ivot ljudi.

Potom kralj zapovjedi majstorima da spuste boga na dno bunara

gdje e ispunjavati svoju ivotnu ulogu.
Sljedeeg je dana bunar ponovno poeo davati dragocjenu tekuinu
stanovnicima grada koji su priredili gozbu na kojoj su, jedno do
drugog, sjedili slijepac i stolareva ena.
Roen od oca Egipanina i majke Fenianke, Hefat je ogradio
blistavu karijeru. Kao marljiv uenik i sjajan student na Memfikom
sveuilitu, gdje je svojom darovitou za matematiku oduevljavao
zahtjevne profesore, dugo je oklijevao izmeu brojnih poslova prije
nego to je uao u sredinju slubu za hidrologiju koja je brinula o
vodama Nila, od poplava do naina navodnjavanja.
Tijekom godina, Hefat je postao stalni sugovornik vezira, ministara
i upravitelja provincija. Spretnost u laskanju pretpostavljenima
omoguila mu je da napreduje prema viim poloajima, pri emu je
dobro skrivao da mu je uzor, ustvari, bio Henar, faraonov stariji
brat. Henar, izdajica svoje domovine, no dvorjanin i politiar
neukrotivih ambicija.
Sreom, Hefat je postupao mudro, ne svrstavi se otvoreno uz
Henara, koji je tragino skonao.
Sposoban pedestogodinjak, oenjen ovjek, otac dvoje djece, Hefat
je slovio kao dobrostojei velika na vrhu uprave iji je svaki djeli
kontrolirao elinom rukom. Tko bi mogao i pomisliti da je on bio
posljednji, iznimno vaan lan utjecajne mree koju je stvorio Henar
svojom strategijom za osvajanje prijestolja?
Njegove davne uspomene zasigurno bi ostale duboko zakopane u
prolosti da visoki dunosnik nije sreo fenianskog trgovca Naria
ijim je bogatstvom bio zaslijepljen. Hefat je shvatio da bi ovjek
njegovih kvaliteta koji je, osim toga, do pojedinosti upuen u
dravne poslove, takoer mogao postati vrlo bogat.
Na veeri s Fenianinom, Hefat je otvorio oi. Ramzesu e uskoro
biti sedamdeset godina i prepustit e upravljanje zemljom
prosjenim ljudima, nesposobnima preuzeti inicijativu. Njegov
stariji sin Kha bio je mistik kojem su zahtjevni poslovi vezani za
upravljanje dravom bili daleki; Merneptah se slijepo pokoravao
ocu i bit e nemoan poslije njegove smrti; a Ame-ni, ostarjeli pisar,

bit e udaljen sa svog poloaja.

Kad ovjek bolje razmisli, postojea vlast mnogo je kr-hkija nego to
izgleda. Primoran pribjegavati magiji na proslavama obnavljanja i
preputen brizi glavne lijenice Neferete, Ramzes je slabio.
Nije li doao trenutak za konani udarac i ostvarenje Henarova sna?
Merneptah uvede hetitskog veleposlanika u veliku dvoranu za
prijeme na dvoru Pi-Ramzesa. Diplomat je bio sam, bez uobiajene
pratnje i darova; pokloni se pred Ramzesom.
- Velianstvo, donosim tunu vijest: va brat, car Hetiti-je, upravo je
preminuo.
Kroz faraonove misli proletjeli su brojni prizori, od bitke kod
Kadea do careva posjeta Egiptu. Hatuil je bio dostojan protivnik
prije nego to je postao odani saveznik; zajedno s njim Ramzes je
gradio jedan bolji svijet.
- Je li odreen njegov nasljednik?
- Je, Velianstvo.
- Namjerava li potovati mirovni sporazum? Merneptahu se steglo
grlo.
- Odluke naeg pokojnog cara obvezuju njegove nasljednike. odgovori ambasador. - Nijedna toka sporazuma nee biti
dovedena u pitanje.
- Prenesi izraze suuti i moje iskreno suosjeanje carici Putuhepi.
-Naalost, Velianstvo, carica je bolesna, a smrt cara Ha-tuila
ubrzala je njezin kraj.
- Uvjeri novog gospodara Hetitije u moje prijateljstvo i
dobronamjernost; neka zna da e uvijek moi raunati na pomo
Egipta.
Kad je veleposlanik otiao, Ramzes se obrati svom sinu.
- Povezi se, odmah, s naim obavjetajcima i zatrai da mi u
najkraem moguem roku poalju podroban izvjetaj o stanju u
Hetitiji.
?iii
Egipanin Hefat primio je Fenianina Naria u svoju lijepu vilu u
Pi-Ramzesu; predstavio mu je svoju suprugu i dvoje djece, pohvalio
se njihovim izvanrednim obrazovanjem i obe-avajuom
budunou koja ih je ekala. Poslije ruka za vrijeme kojeg su bile

razmijenjene uobiajene prie, ef hidroloke slube i strani trgovac

povukli su se u kuicu od sikomorinog drveta, s ukusno
izrezbarenim stupovima.
- Ukazali ste mi veliku ast ovim pozivom - ree Feni-anin - ali,
oprostite mi moju neposrednost: to doista stoji iza njega? Ja se
bavim trgovinom, vi ste vrhunski strunjak. Nemamo nita
zajedniko.
- uo sam da niste ba zadovoljni Ramzesovom ekonomskom
politikom.
- Suludo je to to je doveo u pitanje utemeljenost ropstva i time
nam, svakako, teti; ali, Egipat e uvidjeti da je izopen i da je takav
stav neodriv.
- To moe trajati godinama. A vi, kao i ja, volite se bogatiti bez
previe ekanja.
U Fenianinu se probudi znatielja.
- Nisam najbolje razumio to time elite rei, Hefate.
- Danas je Ramzes neprikosnoveni vladar; ali nee zauvijek biti
tako.
Iza njegove vlasti skriva se jedna slabost - njegove godine. Da i ne
spominjem nesposobnost njegova dva pretendenta na prijestolje,
Khaa i Merneptaha.
- Ja se ne mijeam u politiku, a jo manje u egipatsku^ politiku.
- Ali, vjerujete u svemo novca, zar ne?
- Nije li to budunost ovjeanstva?
- Ubrzajmo dolazak te budunosti! Vi, kao i ja, zbog razliitih
motiva, imamo razloga osvetiti se starom i onemoalom Ramzesu.
Ali, to nije bit stvari; postoji mogunost da se iskoristi slabljenje
sredinje vlasti za ostvarivanje jednog nevjerojatnog trgovinskog
poduhvata.
- Koliko velikog?
- Najjednostavnije reeno, radi se o trostrukom uveavanju
fenianskog bogatstva. Stojim iza svega to govorim. Nema potrebe
spominjati da e glavni pokreta cijelog ovog sretnog dogaaja,
dakle, vi, Narie, biti uzdignut do zvijezda.
- A vi, Hefate?
- Na poetku bih radije ostao u sjeni.

- Kakve su vam namjere?

- Prije negoli vam ih otkrijem, moram biti siguran u vau
pouzdanost.
Trgovac se nasmije.
- Dragi moj Hefate, dana rije ima vrijednost samo u Egiptu; ako se
odluite upustiti u posao, morat ete se to prije odrei tog
zastarjelog morala.
Visoki slubenik se premiljao da li da napravi prvi korak. Ako ga
Fenianin izda, ostatak e ivota provesti u zatvoru.
- Dogovoreno, Narie; sve sam vam objasnio.
Cijelo vrijeme dok je Hefat govorio, Fenianin se pitao kako se
takvo ludilo moglo poroditi u glavi jednog faraonovog podanika.
Ali, za njega, Naria, to nije predstavljalo nikakav rizik, i Egipanin
je bio u pravu: ako se ova zamisao ostvari, eka ih nezamislivo
bogatstvo, a Ramzesova vladavina zavrit e slomom.
Merneptah nije uspijevao iz glave izbaciti epizodu s Li-bijcima. On,
vrhovni general zaduen za sigurnost teritorija, nije uspio sprijeiti
Malfijev pothvat. Da nije bilo Ramzesove razboritosti i sranosti,
pobunjenici bi osvojili Deltu, opustoili prijestolnicu i pobili na
tisue Egipana.
Izvukavi pouku iz tog iskustva, Merneptah je osobno obilazio
utvrde zaduene za pratnju kretanja libijskih plemena i za pruanje
upozorenja u sluaju opasnosti. Mladi kraljev sin obavio je sve
potrebne izmjene, pootrio disciplinu i naglasio vojnicima vanost
nezahvalnog zadatka koji im je povjeren.
Merneptah nije vjerovao da su Libijci potpuno poraeni. Malfija
vie nije bilo, ali drugi e ga osvetnici s podjednakom mrnjom
zamijeniti i zagovarati rat na ivot i smrt s Egiptom. Vrhovni
general se takoer pobrinuo za pojaanu budnost nad
sjeverozapadnim dijelom Delte, uz punu Ramzeso-vu suglasnost.
No, kako li e se razvijati situacija u Hetitiji? Znai li smrt Hatuila,
mudrog i trezvenog vladara, poetak unutarnje krize koju je
veleposlanik pokuao prikriti optimistinim izjavama? Hetiti su
imali obiaj dolaziti na prijestolje pomou otrova ili bodea. Stari se
car moda prevario, pomislivi da je maknuo sve svoje protivnike.

Nestrpljivo iekujui prave vijesti iz Hetitije, Merneptah je svoje

trupe drao u pripravnosti.
Premda je bio na oprezu kad se radilo o otrovima, Noobdija je
imao izraenu sklonost ka sirovom mesu; ivih oiju kao i prijanji
predstavnici njegove dinastije, Ramzesov pas je razgovarao sa
svojim gospodarom; obrok bez lijepe rijei nije imao isti okus.
Kralj i Noobdija privodili su kraju ruak, sjedei jedan nasuprot
drugog, u trenutku kad je Merneptah uao u palau.
- Velianstvo, proitao sam sve izvjetaje naih obavjetajaca i dugo
sam razgovarao s voom naih ljudi u Hatui.
Ramzes natoi vino u jedan srebrni pehar i ponudi ga sinu.
- Nemoj mi nita skrivati, Merneptae; elim znati istinu.
- Hetitski ambasador nije nam lagao: Hatuilov nasljednik vrsto je
odluio potovati mirovni sporazum i ostati u prijateljskim
odnosima s Egiptom.
Izlijevanje Nila... udo koje se ponavlja svake godine, .dar bogova
koji potie revnost naroda i izaziva jo vee potovanje prema
faraonu, jedinom sposobnom podii vodostaj rijeke kako bi se
zemlja natopila vodom.
A porast je te godine bio nevjerojatan: jedanaest metara! Od poetka
Ramzesove vladavine, ivotvorna voda, pristigla iz dubina
nebeskog oceana, nikada nije iznevjerila.
Mir s Hetitijom bio je potvren, ljeto je nagovjetavalo brojna slavlja
i etnje s jednog na drugi kraj zemlje, zahvaljujui mnogim barkama
koje su popravljane tijekom zime. Kao i svi njegovi sunarodnjaci,
Hefat je uivao u velianstvenom prizoru koji je pruao Nil,
preoblien u jezero iz kojega su izranjale uzvisine na kojima su bila
podignuta sela. Njegova je obitelj otputovala u Tebu na dui odmor
kod svojih roaka, to mu je omoguilo da postupa onako kako eli.
Dok su se seljaci odmarali, ljudi odgovorni za navodnjavanje
neumorno su radili. Meutim, Hefat je porast vodostaja promatrao
drukijim oima. Dok su se rezervni bazeni punili, razdvojeni
zemljanim branama koje e se putati prema potrebi, Hefat se divio
sam sebi zbog genijalne zamisli koja e ga uiniti monijim i

bogatijim od Ramzesa Velikog.

Visoki dunosnici egipatske uprave zatraili su prijem kod
Ramzesa kako bi mu iznijeli prijedlog koji su smatrali razumnim.
Bez prethodnih dogovora, i jedni i drugi su doli do istog zakljuka.
Vladar ih je pozorno sluao. Ne odbivi ih izravno, savjetovao im je
da ne poduzimaju takav korak za koji se on, pak, nadao da e
uspjeti. Prenosei Ramzesove rijei kao ohra-brenje, direktor
Trezora se s odvanou koju su njegovi kolege iznimno cijenili
zaputio prema Amenijevoj radnoj prostoriji iste te veeri, poslije
ega je kraljev osobni tajnik poslao kuama svoje suradnike.
Pribliivi se sedamdesetoj, Ameni je sliio studentu koji se zakleo
na vjernost Ramzesu prije negoli je svoju sudbinu vezao za sudbinu
faraona: blijedog lica, slabaan, i dalje mrav i uvijek gladan unato
nevjerojatnoj koliini hrane koju je jeo, sa stalnim bolovima u
leima, ali u stanju podnositi umor koji bi za zemlju prikovao i
najsnanijeg gorostasa, posveeni radnik, toan i pedantan, koji je
spavao svega nekoliko sati u tijeku noi i osobno itao sve spise.
- Imate li kakav problem? - upita on upravitelja Trezora.
- Ne ba.
- Dakle, o emu je rije? Vidite da radim.
- Okupili smo se na vezirov zahtjev i...
- Tko to - mi?
- Pa... upravitelj Dvojne Bijele Kue, ministar poljoprivrede, zatim...
- Razumijem. A to je bio povod tom sastanku?
- Iskreno reeno, postoje dva povoda.
- Krenimo od prvog.
- Za usluge koje ste uinili za Egipat, vai kolege iz visoke uprave
ele vam pokloniti jednu vilu na mjestu koje sami izaberete.
Ameni odloi svoju etkicu.
- Zanimljivo... A drugi razlog?
- Naradili ste se, Ameni, mnogo vie negoli je administracija
nalagala. Znajui koliko ste predani, sami zasigurno niste o tome
razmiljali... Ali, zar nije dolo vrijeme da se povuete? Miran
umirovljeniki ivot u udobnom domu, potovanje svih koji vas
okruuju. to mislite o tome?
Amenijeva je utnja protumaena kao odobravanje.

- Znao sam da ete posluati glas razuma - zakljui upravitelj

Trezora oduevljeno.
- Moje kolege sa zadovoljstvom e primiti ovu vijest.
- Nisam ba siguran.
- Molim?
- Nikada neu otii u mirovinu - izjavi Ameni bijesno - i nitko, osim
faraona, nee me natjerati da napustim ovu prostoriju. Sve dok on
ne bude zatraio da se povuem, nastavit u raditi svojim tempom i
na svoj nain. Je li to jasno?
- Mislim da vam ide u prilog injenica...
- Prestanite razmiljati o tome.
Tog vrelog ljetnog dana, Hefat i Fenianin Nari ponovno su se
sastali kod Egipanina. Trgovac pohvali svjee pivo, blago i
ukusno, koje mu je domain ponudio.
- Ne bih se elio hvaliti - ree Nari - ali mislim da sam izvrsno
obavio posao. Fenianski trgovci spremni su kupiti Egipat. No, jeste
li vi, Hefate, spremni prodati ga?
- Nisam promijenio miljenje.
- Toan datum je?
- Ne mogu mijenjati zakone prirode, ali nemamo mnogo vremena.
- Nema ozbiljnih prepreka? Hefat iskae svoje povjerenje.
- Zahvaljujui mom poloaju u upravi, nema.
- Nee li vam biti neophodan peat velikog memfikog sveenika?
- Da, no taj veliki sveenik je Kha, izgubljen u svojoj duhovnoj
potrazi i svojoj ljubavi prema kamenju. Nee uope obraati panju
na ono to potpisuje.
- Zanima me jedna stvar - ree Fenianin - Zato mrzite svoju
zemlju?
- Zahvaljujui naem trudu, Egipat nee trpjeti i otvorit e se
vanjskom svijetu koji e izbrisati njegove stare predrasude i
zastarjele obiaje, kao to je elio i ovjek koji mi je bio uzor - Henar.
On je namjeravao ukloniti Ramzesa, a ja sam taj koji u tu zamisao
ostvariti i otarasiti se tog tiranina. Hetiti, Libijci, vraevi - svi su oni
zakazali, i Ramzes se vie nikoga ne boji; ali, pobijedit u ga ja,
Hefat.
- Odgovor je ne - ree Ameni upravitelju provincije Dva Sokola,

ljudeskari izbaene vilice.

- Zato?
- Zato to nijedna provincija ne moe uivati povlastice na raun
drugih.
- Ali, ja sam dobio podrku visoke administracije!
- Mogue, ali nijedna administracija nije mjerodavna donositi takve
odluke! Da sam uvijek sluao nae visoke dunosnike, Egipat bi
propao.
- Je li vaa odluka konana?
- Sustav navodnjavanja nee biti mijenjan, a voda iz rezervoara bit
e putena kad za to doe vrijeme, kao i obino, i nikako prije toga.
- U tom sluaju, zahtijevam sastanak s kraljem!
- Primit e vas, ali nemojte mu nepotrebno oduzimati vrijeme.
Obeshrabren Amenijevim neodobravanjem, upravitelj provincije je
ostao bez nade da e uspjeti dobiti Ramzesovo odobrenje; preostalo
mu je da se vrati u svoju prijestolnicu.
Sve je to privuklo Amenijevu pozornost.
Bilo potom, bilo u neposrednom razgovoru, est upravitelja
provincija od njega je zahtijevalo da potvrdi odluku koju je donijela
hidroloka sluba u Memphisu: to prije pustiti vodu iz rezervoara
kako bi se poveala obradiva povrina.
Bila je to, po Amenijevom miljenju, dvostruka pogreka, jer, s
jedne strane, takav poljoprivredni razvoj nije bio potreban, a, s
druge strane, navodnjavanje se mora provoditi postupno, a ne
odjednom. Sreom, tehniari nisu znali da gotovo svi upravitelji
provincija, uz jamenu diskreciju, uvijek za savjet pitaju kraljevog
osobnog tajnika prije negoli se odlue za tako osjetljive pothvate.
Da nije imao toliko problema za rijeiti, Ameni bi rado sam poveo
istragu kako bi otkrio tko je odgovoran za ove ludosti.
Pisar je poeo prouavati izvjetaj o sadnji vrba u Srednjem Egiptu,
ali, ne mogavi se koncentrirati, prekine s itanjem. Ovaj sluaj je,
naposljetku, bio preozbiljan a da bi bio zanemaren.
Ramzes i Kha su proli izmeu pilona na ulazu u Totov hram u
Hermopolisu, i kroz dvorite obasjano suncem zaputili su se prema
pragu natkrivenog hrama, gdje ih je primio veliki Totov sveenik.
Kralj i njegov sin uivali su gledajui prostorije u koje su pristup

imali samo Totovi sveenici i poglavar pisara i znanstvenika, i

prepustili su se duhovnom razmiljanju u njegovom svetitu.
- Ovdje zavrava moja potraga - izjavi Kha.
- Pronaao si Totovu knjigu?
- Dugo sam mislio da se radi o drevnom spisu koji lei skriven u
biblioteci. No, napokon sam shvatio da svaki kamen naih svetita
predstavlja po jedno slovo te knjige koju je napisao bog Znanja
kako bi dao smisao naem ivotu. Tot je prenio svoju poruku na
svaku skulpturu i na svaki hijeroglif, a na nama je da prikupimo
sve to je rasuto, kao to je Izis sjedinila rasute dijelove Ozirisovog
tijela. Cijela je naa zemlja, oe, jedan hram napravljen po uzoru na
nebo; a na faraonu je da tu knjigu dri otvorenu da bi je oi srca
mogle razaznati.
Nijedan pjesnik, ak ni Homer, ne bi pronaao rijei kojima bi
opisao Ramzesovu radost i ponos koji su ga obuzeli dok je sluao
mudraeve rijei.
Iako jednostavna, zamisao tehniara Hefata bila je teko izvediva:
pustiti prije roka zalihe vode iz bazena za navodnjavanje i tu
pogreku pripisati administraciji, a u prvom redu Khau, starijem
Ramzesovom sinu, zaduenom za stavljanje peata na dokument,
koji time daje odobrenje kao teorijski nadzornik kanala.
Ohrabreni krivotvorenim izvjetajima za koje se Hefat pobrinuo da
ih dobiju, upravitelji provincija upali su u zamku i povjerovali da
mogu raspolagati dodatnim rezervama za proirenje obradivih
povrina i bogaenje njihova podruja. Kad greke budu otkrivene,
bit e prekasno. Nee biti dovoljno vode za navodnjavanje a etva
e biti svedena na minimum.
Osim Khaa, Ramzes e biti taj kojeg e narod okriviti.
Tada e se umijeati Nari i fenianski trgovci koji e, po
zastraujue visokim cijenama, ponuditi proizvode koji e biti
Egiptu potrebni; Trezor e biti primoran prihvatiti njihove uvjete, a
stari e faraon biti sruen pobunom, dok e Hefat prisvojiti veliki
dio u ovoj raspodjeli. Budu li okolnosti povoljne, svrgnut e vezira i
zauzeti njegovo mjesto; a ako ne budu, ponijet e svoje bogatstvo i
nastaniti se u Feniciji.

Ostala je jo samo jedna sitnica: od Khaa zatraiti peat. Hefat se,

vjerojatno, nee ni sresti s velikim sveenikom koji e svom tajniku
naloiti da se pobrine za taj zadatak.
Tajnik ljubazno doeka tehniara.
- Imate sree, veliki sveenik je ovdje, i rado e vas primiti.
- Nema potrebe - pobuni se Hefat. - Ne bih ga elio smetati.
- Poite sa mnom, molim vas.
Iivciran, visoki dunosnik ue u biblioteku gdje je Kha, odjeven u
tuniku za koju se govori da je napravljena od panterine koe,
prouavao papiruse.
- Drago mi je da vas vidim, Hefate.
- Meni je velika ast, prine; ali nisam vas namjeravao ometati u
vaim istraivanjima.
- Kako vam mogu pomoi?
- Radi se o uobiajenom administrativnom postupku.
- Pokaite mi dokument.
Khaov glas je bio ozbiljan, a ton zapovjedniki; veliki sveenik nije
sliio sanjaru kakvim ga je Hefat zamiljao.
- Ovo je neobian prijedlog koji zahtijeva podrobno ispitivanje procijeni Kha.
Tehniaru se sledila krv u ilama.
- Ne, prine, to je samo obian korak za olakavanje navodnjavanja,
nita vie.
- Vrlo ste skromni! Kako ne mogu iznijeti svoje miljenje, proslijedit
u ovaj dokument osobi koja je sposobna to napraviti.
"Nekom drugom strunjaku", pomisli Hefat s olakanjem; lako e
ga uvjeriti, pozivajui se na svoj visoki poloaj.
- Ovo je ovjek koji e prosuditi - najavi Kha.
U haljini od tankog lana sa irokim rukavima, Ramzes je oko
zglobova nosio dvije poznate zlatne narukvice iji je sredinji motiv,
od lapis-lazulija, predstavljao divlju patku.
Faraonov pogled prodrije u Hefatovu duu i primora ga da se
povue unazad, pri emu je udario u police prepune papirusa.
- Napravio si veliku pogreku - ree Ramzes - vjerujui da e ti tvoje
znanje biti dovoljno da uniti zemlju. Zar ti nije poznato da je
pohlepa neizljeiva bolest od koje ovjek oslijepi i oglui? Za jednog

tehniara, bio si u zabludi ako si mislio da nesposobni upravljaju

Egiptom.
- Velianstvo, preklinjem vas da...
- Ne troi uzalud rijei, Hefate; nisi ih dostojan. U tvom ponaanju
primjeujem Henarove osobine, gramzivost koja ovjeka vodi do
samounitenja jer se odrie Maat. Tvoja budunost sada je u rukama
sudaca.
Zasluga je, ustvari, bila Amenijeva. Zahvaljujui podrobnoj istrazi,
spasio je zemlju od opasnosti. Kralj mu se elio oduiti, ali to
napraviti a da se on ne uvrijedi? Dovoljan je bio pogled kako bi se
razumjeli. I Ameni se vratio na posao.
A godinja doba i dani su prolazili, obini i sretni, do proljea
etrdeset i pete godine vladavine Ramzesa Velikog koji je, nakon
to ga je pregledala glavna lijenica Neferete, donio odluku protiv
svoje volje. Osnaen nakon proslave devetog praznika obnavljanja,
vladar je izrazio elju da proputuje egipatskim selima.
Svibanj je donio velike vruine koje su povoljno utjecale na kraljevu
reumu.
Bilo je to vrijeme etve. Seljaci su napredovali zamahuju-i kosom s
drvenom rukom i sjekli stabljike zrele penice; potom je klasje
skupljano u snopove, a neumorni magarci prenosili su ga do
gumna. Za napraviti plastove sijena bile su potrebne vjete ruke,
sposobne uspraviti zaravnjene piramide koje su morale ostati
postojane dobar dio godine. Kako bi ojaali plastove, u njih su
zabadali dvije dugake motke.
Tek to je faraon uao u selo, predstavnici vlasti su mu poklonili
stol prepun klasja i cvijea; potom je vladar sjeo pod nadstrenicu
trane kuice i sluao jadikovke. Pisari su radili zabiljeke i
prosljeivali ih Ameniju koji je zahtijevao da sve izvjetaje proita
tijekom putovanja.
Kralj je utvrdio da, sve u svemu, poljoprivreda dobro stoji, i da
nema bolesti kojoj ne bi bilo lijeka, iako, naravno, nije sve bilo
savreno. Zahtjevi ljudi nisu bili napadni ako se izuzme jedan seljak
iz Beni Hasana ija je estina zaprepastila faraonovu pratnju.
- Dane provodim u polju - alio se on - noi popravljajui alat,
jurim za stokom koja neprestano bjei, i onda mi doe poreznik koji

me napada i pljaka! Sa svojom vojskom gramzivaca, ponaa se

prema meni kao prema izdajniku, tue me zato to nisam u
mogunosti platiti, i zatvara moju enu i djecu! Kako mogu biti
sretan?
Svi su strahovali da e Ramzes otro odgovoriti, ali jej on ostao
miran.
- Ima li jo koju pritubu? Seljak se iznenadi.
- Ne, Velianstvo, nemam...
- Netko od tvojih blinjih je pisar, nije li tako? ovjek nije uspijevao
prikriti uznemirenost.
- Da, ali...
- Nauio te je recitirati uobiajeni tekst koji se ui u kolama za
pisare koji uzdiu svoj poziv kako bi bolje ocrnili druge, i ti si ga
prilino dobro izgovorio; reci, mue li tebe doista svi ti problemi
koje si mi upravo predstavio?
- Uvijek ima stoke koja bjei i prelazi s jednog polja na drugo... A
onda se o tome priaju prie...
- Ako se ne uspijeva dogovoriti sa susjedima, pozovi seoskog
suca. I nikada nemoj prihvatiti nepravdu, ak ni najmanju. Tako e
pomoi faraonu vladati.
Ramzes je pregledao brojne hambare i naloio mjeraima zrna da
paljivo rukuju mjericama. Potom je, u Karnaku, oznaio poetak
praznika etve, zapoevi punjenje jednog od velikih hambara na
Amonovom posjedu. Sveenici i dostojanstvenici primijetili su da,
unato godinama, Gospodar Dviju Zemalja jo ima vrstu ruku i
siguran pokret.
Bakhen, veliki sveenik, otprati svog uzvienog gosta do puta u
blizini hrama, koji je vodio kroz bogata polja do pristanita. Budui
da je bio vrlo umoran, Ramzes prihvati da ga ponesu u nosiljci.
Bakhen je prvi ugledao ljenjivca koji je, umjesto da radi zajedno sa
svojim drutvom, drijemao pod vrbom. Nadao se da ga kralj nee
primijetiti, ali Ramzes je jo imao otro oko.
- Ova e greka biti kanjena - obea veliki sveenik.
- Progledaj barem jednom kroz prste... nisam li ja zapovjedio da se
zasade vrbe po cijelom Egiptu?
- Ovaj ovjek nikada nee saznati koliko vam duguje, Velianstvo.

- Ponekad sam poelio, poput njega, ispruiti se ispod nekog

drveta i zaboraviti teret svog poloaja.
Nedaleko pristanita, Ramzes naloi nosaima da ga spuste.
- Velianstvo - zabrinuto ree Bakhen - zato elite ho- i dati?
- Pogledaj onu kapelicu tamo... Oronula je.
Skromno svetite boice etve, kobre, podleglo je zubu vremena i
nemaru; izmeu rastavljenog kamenja rastao je korov.
- Ovo je velika greka - ree Ramzes. - Pobrini se da se ova kapela
preuredi i proiri, Bakhene, opremi je kamenim vratima i u njezino
sredite postavi kip boice koji e izraditi karnaki kipari. Bogovi su
oblikovali Egipat; ne zanemarujmo ih, ak ni one najskromnije.
Gospodar Dviju Zemalja i veliki Amonov sveenik poloili su
poljsko cvijee pred svetite, u ast ka ove boice. Na nebu je jedan
sokol opisivao krugove u letu.
Na povratku u prijestolnicu Ramzes se zaustavio u Memphisu kako
bi porazgovarao sa svojim sinom Khaom koji je upravo privodio
kraju obnavljanje spomenika Starog Carstva i uljepavanje
podzemnog hrama bikova Api-sa.
U pristanitu kralja je doekala Neferete, glavna lijenica, uvijek
lijepa i elegantna.
- Kako se osjeate, Velianstvo?
- Malo sam umoran i bole me lea, ali se tijelo dobro dri. Djelujete
uznemireno, Neferete.
- Kha je bolestan.
- Ne elite valjda rei...?
- Bolest mi je poznata, ali je ne mogu izlijeiti. Srce vaeg sina je
istroeno, lijekovi vie ne djeluju.
- Gdje je on?
- U biblioteci Ptahovog hrama, meu spisima koje je toliko
prouavao.
Kralj se istog trenutka nae pokraj Khaa.
Na pragu ezdesete, uglasto i strogo lice velikog sveenika se
razvedrilo. U tamnoplavim oima nastanio se unutarnji mir bia
koje se cijelog ivota pripremalo za susret s onozemaljskim.
Njegove crte nisu odavale ni najmanji strah.

- Velianstvo! Silno sam vas elio vidjeti prije nego to odem...

Faraon uze ruku svog sina.
- Neka faraon dopusti svom poniznom slugi da poiva u planini
ivota kao prijatelj koji je bio od koristi svom gospodaru, jer nema
vee sree od... Dozvoli mi da budem na lijepom Zapadu i ostanem
jedan od tvojih blinjih. Trudio sam se potovati Maat, izvravao
sam tvoje zapovijedi obavljajui zadatak koji si mi povjerio.
Duboki Khaov glas lagano utihne, a Ramzes ga pohranu u sebe kao
vjeno blago.
Kha je pokopan u podzemnom hramu bogova Apisa, pokraj tih
dragih stvorenja iji je ivotinjski oblik skrivao izraz boanske moi.
Ramzes je na lice mumije poloio zlatnu masku i odabrao komade
pogrebnih potreptina, namjetaj, vaze i nakit, remek djela koja su
napravili majstori iz Ptahovog hrama, a koja su namijenjena tome
da prate Khaovu duu na lijepim putovima vjenosti.
Stari je kralj predvodio pogrebnu sveanost s iznenaujuom
izdrljivou, suzdravajui osjeaje dok je otvarao oi i usta svog
sina, prije negoli e ovaj, oivljen, otii na drugi svijet.
Merneptah je u svakom trenutku bio spreman pritei u pomo ocu,
ali Ramzes nije pokazao ni najmanji znak slabosti.
Ameni je, meutim, osjeao da njegov prijatelj iz djetinjstva crpi iz
dubine svog bia snagu potrebnu da bi se dostojanstveno suoio s
novom tragedijom koja ga je pogodila.
Pokrov je sputen na Khaov sarkofag, grob je zapeaen.
A tada, kad je osjetio da do njega ne dopiru pogledi dvorjana,
Ramzes zaplaka.
Bilo je to jedno od onih toplih i sunanih jutara kakve je Ramzes
volio. Prepustio je jednom velikom sveeniku brigu da, umjesto
njega, proslavi ranojutarnji obred, a s vezirom se sastao tek potkraj
prijepodneva. Da bi zaboravio na bol, kralj je radio kao i obino,
iako s upola manje snage.
Njegove su noge, meutim, ostale nepokretne i nije se uspio pridii.
Zapovjednikim glasom pozvao je dvorskog upravitelja.

Nekoliko minuta kasnije, Neferete je stajala nad vladarevim

uzglavljem.
- Ovoga puta, Velianstvo, morat ete me sasluati i posluati.
- Previe traite od mene, Neferete.
- Ako jo u to ne vjerujete, vaa mladost doista je prola i morate
promijeniti ponaanje.
- Vi ste najstraniji protivnik s kojim sam se borio.
- Nisam ja, Velianstvo: to je starost.
- Vaa dijagnoza je... Samo nemojte nita skrivati.
- Ve sutra ete prohodati, ali uz pomo tapa; i malo ete hramati
zbog artroze desnog kuka. Potrudit u se ublaiti vam bol, ali,
nuno vam je potreban odmor, i odsad ete se morati mnogo manje
izlagati naporu. Nemojte brinuti ako vas, povremeno, jako zabole
zglobovi, uz osjeaj da ste nepokretni; to e biti prolazno, ukoliko
prihvatite nekoliko masaa dnevno. Bit e i noi kada ete se teko
ispruiti; umirujue kreme e vam u tim prilikama pomoi. A esti
oblozi od blata u Faijumu dodatno e pojaati djelovanje lijekova.
- Lijekovi... Svakog dana? Vi to mene smatrate nemonim starcem!
Ve sam vam rekla, Velianstvo, niste vie mladi i ne moete
vie voziti dvokolicu; no, budete li posluan pacijent, izbjei ete
brzo pogoravanje zdravlja. Svakodnevne vjebe, kao to su etnja i
plivanje, pod uvjetom da ne pretjerujete, ouvat e vau
pokretljivost. Ope stanje vaeg organizma je zadovoljavajue,
obzirom na to da se radi o ovjeku koji je cijeloga svoga ivota
zaboravljao to je to odmor.
Neferetin osmijeh okrijepio je Ramzesa. Nijedan ga neprijatelj nije
uspio poraziti, osim ove proklete starosti na koju se alio Nefertarin
omiljeni pisac, mudrac Ptah-Hotep. Ali, on je imao sto i deset
godina kad je napisao svoje Maksime! Prokleta starost, ije je jedina
prednost u tome to nas pribliava dragim ljudima kojima se silno
elimo pridruiti na plodnim poljima drugog svijeta gdje umor ne
postoji.
- Vaa najslabija toka su zubi; ali, pregledavat u ih svakodnevno,
kako bi se izbjegla mogua upala.
Ramzes se pokorio Neferetinim zahtjevima. Za nekoliko tjedana

djelomino je povratio svoju snagu, ali je uvidio da je njegovo tijelo,

oslabljeno mnogim bitkama i poduhvatima, samo istroeno orue
koje tek to se nije slomilo.
Posljednja njegova pobjeda bila je prihvaanje te injenice.
U tiini i tami hrama boga Seta, nevjerojatne kozmike sile, Ramzes
Veliki je donio svoju posljednju odluku.
Prije negoli je uini slubenom putem ukaza koji e biti
pravovaljan, Gospodar Dviju Zemalja pozva vezira, ministre,
visoke dunosnike i sve dostojanstvenike na odgovornim poloajima, izuzev svog sina Merneptaha, kojem je ostavio da se
pobrine za ekonomsko stanje Delte.
Kralj je dugo razgovarao s mukarcima i enama koji su, dan za
danom, nastavljali izgraivati Egipat. Tijekom svih tih sastanaka,
Ramzesu je pomogao Ameni, ije su se brojne biljeke pokazale
dragocjenima.
- Nisi napravio mnogo pogreaka - ree on svom osobnom tajniku.
- Zar ste pronali neku greku, Velianstvo? U tom sluaju, ukaite
mi na nju!
- To je bio samo nain da ti izrazim moje zadovoljstvo.
- Neka bude - promrmlja Ameni - ali zato si tako neobian zadatak
povjerio svom vrhovnom generalu?
- Pokuava li me uvjeriti da nisi pogodio zato?
Pomaui se tapom, Ramzes je polako hodao kroz sje-novitu aleju,
u drutvu Merneptaha.
- Kakvi su rezultati tvojih istraivanja, sine?
- Porezi u podruju Delte koje si traio da pregledam temelje se na
8760 poreznih obveznika; svaki uzgajiva krava brine za pet stotina
grla, a izbrojao sam i 13080 uzgajivaa koza, 22430 uzgajivaa
peradi i 3920 uzgajivaa magaraca koji posjeduju nekoliko tisua
grla. Berbe su bile izvrsne, utajivaa nije bilo mnogo. Kao to je i
uobiajeno, predstavnici uprave su sitniarili, ali sam im oitao
bukvicu kako mali vlastodrci ne bi dosaivali asnim ljudima i
kako bi se vie pozabavili varalicama.
- Dobro poznaje Deltu, sine.
- Mnogo sam nauio na ovom zadatku; posebno o seljacima, osjetio
sam kako kuca srce zemlje.

- Zar si zaboravio na sveenike, pisare i vojsku?

- Dosta sam se s njima sastajao; nedostajao mi je dodir s
mukarcima i enama iz zemlje.
- to misli o ovom ukazu?
Ramzes prui Merneptahu papirus koji je svojeruno napisao.
Njegov sin ga proita naglas.
Ja, Ramzes, faraon Egipta, postavljam princa, kraljevskog pisara,
uvara peata i vrhovnog generala vojske, Mer-neptaha, na poloaj
vladara Dviju Zemalja."
Merneptah pogleda u oca, oslonjenog na tap.
- Velianstvo...
- Ne znam koliko mi je godina ivota sudbina namijenila,
Merneptae, ali doao je trenutak da ti predam prijestolje. Postupio
sam kao to je postupio i moj otac, Seti; ja sam starac, ti si zreo
ovjek koji je upravo preskoio posljednju prepreku koju sam mu
postavio. Zna vladati, upravljati i boriti se; uzmi u svoje ruke
budunost Egipta, sine moj.
Dvanaest godina je prolo, a Ramzes je, sa svojih osamdeset i devet
godina, Egiptom vladao ve punih ezdeset i sedam godina. U
skladu sa svojim dekretom, prepustio je Merneptahu brigu o
upravljanju zemljom. Mladi kraljev sin je, ipak, esto pitao za savjet
oca koji je, za stanovnike Dviju Zemalja, ostao faraon na vlasti.
Vladar je dio godine provodio u Pi-Ramzesu, a dio u Tebi, uvijek u
drutvu svog vjernog Amenija; unato dubokoj starosti i brojnim
boljkama, osobni kraljev tajnik nastavio je raditi na svoj uobiajeni
nain.
Ljeto je bilo na pomolu.
Nakon to je odsluao melodije koje je komponirala njegova ker
Meritamon, Ramzes je poao u uobiajenu etnju po selu u blizini
njegovog hrama za milijune godina koji je odabrao za boravak. tap
mu je postao najbolji saveznik jer mu je svaki korak bio teak.
Za vrijeme svog etrnaestog praznika obnavljanja koji je proslavio
prethodne godine, Ramzes je cijelu no proveo u razgovoru sa
Setauom i Lotus koji su od Nubije napravili bogatu i sretnu

provinciju. Snani krotitelj zmija takoer je postao starac, a ak je i

lijepa Lotus posustala pod teretom godina. Koliko su samo
uspomena imali! Koliko su uzbudljivih trenutaka proivjeli! I nitko
od njih nije govorio o budunosti koju vie nisu bili u stanju
oblikovati.
Uz put jedna je starija ena pekla kruh u pei; okrepljujui miris
zagolicao je kraljeva nosnice.
- Hoe li mi dati jednu pogau?
Slab vid domaice nije joj dopustio da prepozna kra-lja.
- Obavljam nezahvalan posao.
- Koji zasluuje nagradu, dakako... Hoe li ovaj zlatni prsten biti
dovoljan?
Starica stane piljiti izbliza u komad nakita koji zasija nakon to ga je
protrljala krajem svoje suknje.
- S ovim bih mogla kupiti lijepu kuu! Sauvaj svoj prsten i jedi moj
kruh... Tko si ti, uope, kad posjeduje takva udesa?
Korica je bila zlatna; navrli su ukusi djetinjstva briui na trenutak
starake tegobe.
- Uzmi ovaj prsten, pee najbolji kruh.
Ramzes bi rado provodio sat ili dva s nekim lonarom. Volio je
gledati ruke dok gnjee glinu kako bi joj dale oblik vra u kojem e
uvati vodu ili krutu hranu. Nije li bog s glavom ovna u svakom
trenutku stvarao svijet i ovjeanstvo na svom grnarskom kolu?
Kralj i lonar nisu razgovarali. Zajedno su sluali glazbu kotaa,
ivjeli u tiini tajnu pretvaranja bezobline tvari u koristan i skladan
predmet.
Ljeto je dolazilo, i Ramzes je namjeravao poi u prijestolnicu gdje je
vruina manje pritiskala. Ameni vie nije izlazio iz dobro
prozraene radne sobe s visokim prozorima, i kralj je ostao
iznenaen kad ga nije zatekao za radnim stolom.
Po prvi puta u svojoj dugoj karijeri, kraljev tajnik ne samo da si je
priutio odmor, nego je izaao na sunce, uz rizik da dobije opekline
na svojoj blijedoj koi.
- Mojsije je umro - izjavi Ameni potreseno.
- Je li uspio?

- Je, Velianstvo; pronaao je svoju Obeanu zemlju gdje e njegov

narod odsada ivjeti slobodno. Na prijatelj je doao do kraja svoje
potrage, ar koji ga je nosio pretvorio se u zemlju u kojoj ima vode i
meda u izobilju.
Mojsije... jedan od graditelja Pi-Ramzesa, ovjek ija je vjera
pobijedila godine lutanja, prorok neunitive volje! Mojsije, sin
Egipta i Ramzesov duhovni brat, Mojsije iji je san postao stvarnost.
Kraljeve i torbe njegovog osobnog tajnika bile su spremne. Prije
izmaka jutra ukrcali su se za Sjever.
- Pridrui mi se - rekao je faraon Ameniju.
- Kada eli ii?
- Nije li predivan ovaj dan? Volio bih se odmoriti pod bagremom
mog hrama za milijune godina, pod tim drvetom koje sam zasadio
prve godine vladavine.
Ameni zadrhti od boje kraljevog glasa.
- Spremni smo za polazak, Velianstvo.
- Hajdemo, Ameni.
Veliki bagrem hrama za milijune godina svjetlucao se na suncu, a
njegovo zeleno lie utalo je na povjetarcu. Koliko li je samo
bagrema, tamarisa, smokava, mogranja, vrba i drugih predstavnika
ovih vrsta drvea koje je toliko volio?
Noobdija, stari pas, nasljednik dinastije vjernih kraljevih pratitelja,
zaboravio je na svoje bolove i poao za Ram-zesom. Ni on ni njegov
gospodar nisu se obazirali na brujanje pela koje su neumorno
sakupljale nektar s bogatog bagrema iji je omamljujui miris
uveseljavao osjetila, kako ivotinja, tako i ljudi.
Ramzes sjedne na drveni panj, a Noobdija mu se privije uz noge.
- Sjea li se, Ameni, rijei koje izgovara boica bagrema na Zapadu
kad prima due na onaj svijet?
- "Primi ovu svjeu vodu, nek' umiri srce tvoje, ovu boansku vodu
koja dolazi iz obrednog bazena nekropole; primi ovaj dar da bi
tvoja dua boravila u mom hladu."
- Naa nebeska majka daruje nam ivot - podsjeti Ramzes - i smjeta
due faraona meu neumorne i neunitive zvijezde.
- Moda si edan, Velianstvo. Idem potraiti...
- Ne idi, Ameni. Umoran sam, prijatelju, svladao me smrtni umor.

Sjea li se kad smo razgovarali o istinskoj moi? Po tvom miljenju,

jedino je faraon u stanju provoditi je u djelo, i bio si u pravu, pod
uvjetom da potuje Zakon Maat, neprekidno se borei protiv sila
tame. Ako ta mo oslabi, prekida se veza izmeu neba i zemlje, i
ovjeanstvo je preputeno nasilju i nepravdi. Povijest jedne
vladavine mora biti povijest jednog praznika, govorio je moj otac;
neka i maleni i veliki prime hranu od faraona, neka jedan ne bude
zanemaren na raun drugoga. Danas ene dolaze i odlaze po svojoj
volji, djeca se smiju, stari se odmaraju u hladu drvea. Zahvaljujui
Setiju, Neferta-ri, blinjima i odanima koji su radili na veliini i sjaju
nae civilizacije, pokuao sam ovu zemlju uiniti sretnom i trudio se
pravilno postupati. A sada, neka mi sude bogovi.
Ne, Velianstvo, ne odlazi!
Noobdija uzdahne. Bio je to dug, dubok uzdah kao pra-ocean,
miran kao zalazak sunca nad Nilom. I posljednji predstavnik
dinastije Noobdija prestane disati na nogama svog gospodara.
Ljeto se raalo, a Ramzes Veliki je upravo ulazio u vjenost, pod
bagremom na Zapadu.
Ameni napravi pokret koji se nije usuivao napraviti svih
osamdeset godina neraskidivog prijateljstva: uze faraonove ruke u
svoje i poljubi ih s ljubavlju.
Potom kraljev nosa sandala i osobni tajnik zauzme pisarski poloaj
i novom etkicom pone ispisivati hijeroglife na drvenoj tablici od
bagrema.
- Ostatak svog ivota posvetit u tvom ivotu - obea on. - Ni na
ovom i ni na onom svijetu, nitko nee zaboraviti Sina svjetlosti.
KRAJ