Prehrambeni aditivi su meunarodnim pravilima utvrene tvari koje se dodaju hrani pri

tehnolokoj proizvodnji kako bi konaan proizvod mogao due sauvati osnovna svojstva
okusa, mirisa i konzistencije. To je i preduvjet da se dananjim nainom nuenja hrane na
tritu postigne visoka sigurnost proizvoda i zdravlje potroaa zatiti u najveoj moguoj
mjeri. I prije masovne industrijske proizvodnje ljudi su preraivali hranu i pritom koristili neke
tvari koje danas ubrajamo u aditive: nae bake su koristile npr. pektin nezrelih jabuka za
eliranje pekmez ili praak za pecivo ( natrijev bikarbonat i natrijev kiseli fosfat) . U
domainstvima hranu i danas konzerviramo solju, octom, medom, eerom,
a limunovim sokom koji sadri limunsku kiselinu ali i askorbinsku kiselinu ( vitamin C )
prijeimo da svjee oguljeno voe ili povre posmei.
"Aditivi koji se koriste u industrijskoj proizvodnji hrane su tvari koje se uobiajeno ne
konzumiraju, niti su tipian sastojak hrane, nego su to tvari odreenog kemijskog sastava
koje se dodaju namirnicama tijekom proizvodnje, pripreme, obrade, prerade, oblikovanja,
pakiranja, transporta i uvanja hrane."
Sadraj
[sakrij]
1 Openito
2 to je E broj
3 Oznaavanje
4 Toksikoloka ocjena aditiva
5 to su to prihvatljivi dnevni unosi aditiva (PDU)
6 Tehnoloko djelovanje aditiva u hrani
7 Upotreba
8 Istina
9 Izazivaju li aditivi alegijske reakcije ?
10 Poveznice
11 Vanjske poveznice
Openito[uredi VE | uredi]
Dodavanjem aditiva pri industrijskoj proizvodnji mijenjaju se neke osobine namirnica.
Aditivima se postie ujednaena kvaliteta proizvoda, ponudu namirnica ine neovisnom
o godinjem dobu, i zbog toga omoguuju proizvodnju jeftinije hrane, te njezino dugorono
skladitenje. Tvari za konzerviranje npr. spreavaju ili usporavaju
razmnoavanje mikroorganizama koji mogu uzrokovati kvarenje hrane. Sve raznovrsnija
ponuda prehrambenih proizvoda temelji se na razvoju tehnologije proizvodnje hrane ali i na
primjeni aditiva: bez sladila i emulgatora ne bi bilo modernih "light" proizvoda,
topljeni sir nije mogue proizvesti bez emulgatorskih soli, polugotova i gotova jela bez tvari
za pojaavanje okusa ,a ovisno o prirodi hrane i konzervansa, antioksidansa, stabilizatora i
drugih dodataka.
to je E broj[uredi VE | uredi]
Aditivi su oznaeni E - brojem , ope prihvanom oznakom u EU ali i ostalom dijelu svijeta,
radi lakeg oznaavanja i prepoznavanja i kao potvrda toksikoloke evaluacije i klasifikacije
pojedinog aditiva. Aditivima sline tvari koje takoer imaju neku tehnoloku ulogu u
proizvodnji, nemaju E broj i oznaavaju se na drugi nain ( arome i enzimi ) dok pomone
tvari u procesu proizvodnje zbog naina djelovanja pri proizvodnji hrane ne trebaju se
oznaavati . Prikaz numeriranja aditiva : bojila 100-181,konzervansi 200-285 i 1105,
antioksidansi 300-340,regulatori kiselosti - razliiti brojevi, zgunjivai / emulgatori 322, 400-
499 i 1400-1451,tvari za sprjeavanje zgrudnjavanja 550-572, pojaivai okusa 600-
650,tvari za poliranje 900-910,tvari za zaslaivanje 420, 421, 950-970 .

Oznaavanje[uredi VE | uredi]
Neke vrste prehrambenih aditiva s razlogom se dovode u vezu sa zdravstvenim rizicima,
posebno kod osjetljivih osoba, djecei bolesnika. Zato je vrlo vano da potroai imaju
potpuni uvid u sastav proizvoda ukljuujui i sve vrste aditiva. Postoji percepcija da
nedostaje transparentnost i cjelovita informacija o aditivima i njihovu utjecaju
na zdravlje ljudi, no ako se pomno prati podruje aditiva postoji na tu temu niz istraivanja
kroz zadnjih 48 godina . Neka dokazuju tetno djelovanje aditiva i do povezivanja s
nastankom karcinoma dok druga to opovrgavaju . Danas se kao autoritet za konano
miljenje smatra EFSA , Europska agencija za sigurnost hrane u Padovi , Italija , sa svojim
Znanstvenim odborom koji se bavi aditivima. U Hrvatskoj isto kao i u EU postoje posebna
pravila o oznaavanju hrane te proizvoa mora oznaiti sve aditive u nekom
prehrambenom proizvodu jer ga zakon na to obvezuje. Aditivi se oznae na nain da se
najprije navede jedna od 22 kategorije aditiva a iza toga slijedi E-broj ili kemijski naziv
aditiva . Navoenje aditiva obvezno je ak i u situaciji ako se aditiv nalazi u proizvodu u
kojem navoenje sastojaka nije obvezno ( ispod 2 % u sastavu hrane )i ako isti ima neko
tehnoloko djelovanje u konanom proizvodu ili ako se aditiv povezuje sa sirovinama koje
se nalaze na listi alergena . U sluaju modificiranog kroba , obvezno se navodi izvor
dobivanja kroba ako je taj izvor biljka koja se svrstava u alergene ( npr. modificirani
penini krob) .

Toksikoloka ocjena aditiva[uredi VE | uredi]
Prije stavljanja kemijskog spoja na listu prehrambenih aditiva, prethodi dug postupak
ispitivanja, nakon toga slijedi preporuka o koliini i nainu uporabe. Konana dozvola se
izdaje kada se utvrdi nekodljivost za zdravlje procjenom unosa iz svih namirnica u kojima
se aditiv smije koristiti. Toksikoloki, fizioloki i znanstveni podaci se prate i evaluiraju tako
da postoji stalno praenje utjecaja prehrambenih aditiva na zdravlje ljudi. Toksikoloka
ispitivanja ukljuuju akutni, subakutni i kronini toksicitet. Posebno se ispituje interakcije
aditiva sa sastojcima namirnica, zatim sa sastojcima ljekova, kao i utjecaj na metabolizam
ovjeka. Nakon temeljitih ispitivanja, utvruje se najvea koliina aditiva koja ne izaziva
nikakve toksikoloke uinke ili "No observed adverse affect level " (NOAEL). Daljnji
postupak je da se utvrena koliina , za svaki aditiv posebno, podjeli sa 100 uzevi u obzir
mogue razlike pri ekstrapolaciji u odnosu na pojedine dijelove populacije s posebnom
panjom na populaciju djece i starijih osoba kao rizinih skupina.

to su to prihvatljivi dnevni unosi aditiva (PDU)[uredi
VE | uredi]
Nakon prethodno obavljenih ispitivanja, dobivene vrijednosti slue kao osnova za
utvrivanje prihvatljivog dnevnog unosa ili Acceptable Daily Intake (ADI), koji se definira kao
ona koliina aditiva koja se putem namirnice moe svakodnevno konzumirati itav ivotni
vijek ovjeka bez ikakvog rizika za zdravlje. Prihvatljivi dnevni unos za svaki aditiv
pojedinano, izraava se u mg/kg tjelesne mase ovjeka. Na temelju utvrivanja unosa
namirnica koje se konzumiraju dnevno te koliina aditiva u tim namirnicama, mogu se
utvrditi stvarni dnevni unosi za pojedine aditive te ocjeniti je li prelaze prihvatljive dnevne
unose za svaki pojedini aditiv.
Tehnoloko djelovanje aditiva u hrani[uredi VE | uredi]
Osnovno funkcionalno ili tehnoloko svojstvo ne iskljuuje mogunost da pojedini aditiv
moe imati i neko drugo funkcionalno svojstvo promjenom koncentracije, koliine aditiva koji
se dodaje u namirnicu. Takoer, drugo funcionalno djelovanje moe imati uinak na
namirnicu u isto vrijeme kada se aditiv dodaje radi osnovnog funkcionalnog djelovanja.
Limunska kiselina (E330) je po osnovnom svojstvu regulator kiselosti. Njenim dodavanjem
osjetno se mijenja okus namirnice te namirnica postaje manje ili vie kisela. Namirnice koje
imaju lunat okus mogu se dodavanjem limunske kiseline preraditi u namirnice iji okus je
neutralan, niti lunat niti kiseo ili pak dati tom okusu kiselkast osvjeavajui okus. Limunska
kiselina je osim utjecaja na kiselost proizvoda po drugom funkcionalnom svojstvu i
antioksidans. Organske kiseline koje se koriste kao antioksidansi dodaju se vonim
proizvodima da bi prijeili smeenje proizvoda (npr. jabuka nakon guljenja), tako to
blokiraju djelovanje enzima fenoloksidaza /fenolaza/ koje koristei kisik stvaraju smei
melanin. Limunska kiselina je drugom funkcionalnom svojstvu i sekvestrant, jer kompleksira
s ionima odreenih metala i na taj nain ih inaktivira.
Upotreba[uredi VE | uredi]
Uporaba aditiva neposredno je vezana za njihovo osnovno funkcionalno , tehnoloko
svojstvo.
1. Bojila su iste tvari, koncentrati ekstrakata jestivih sirovina ili sintetskim postupkom
proizvedeni kemijski spojevi poznatog sastava, a dodaju se u malim koliinama za
bojenje hrane, ne mijenjajui ostala svojstva proizvoda; 2. Konzervansi koji dodani
hrani, uz odgovarajue uvjete sprjeavaju ili usporavaju razmnoavanje
mikrooganizama u hrani ne utjeui bitno na senzorska svojstva; 3. Antioksidansi
koji sprjeavaju oksidativne promjene u hrani i/ili pojaavaju antioksidativni uinak
drugih tvari 4. Emulgatora koji omoguuju homogeno mijeanje ulja i masti s
vodom ili vode s uljima i mastima, te njihovih smjesa s drugim sastojcima 5.
Stabilizatora koji omoguuju stabilizaciju topljivih koloidnih sustava (sustava koji se
ne mijeaju). U irem smislu u grupu stabilizatora svrstavaju se: Tvari za
stabiliziranje, zadravanje boje koje se koriste kao stabilizatori za ouvanje ili
pojaavanje intenziteta boje u hrani, a nisu svrstani u grupu bojila. Tvari za
odravanje pjene koje se koriste da zadre, stabiliziraju ravnomjerno dispergiranu
plinovitu fazu u tekuoj hrani. 6. Zgunjivaa koji omoguuju vezivanje tekue faze
od odreene viskoznosti do potpunog zgunjavanja; 7. Tvari za eliranje koje
dodatkom hrani stvaraju elatinoznu konzistenciju; 8. Regulatora kiselosti koji
podeavaju i odravaju kiselost ili lunatost hrane; 9. Kiselina koja dodana hrani
mijenja njenu kiselost ili lunatost i time utjeu na njezin okus; 10. Tvari za
sprjeavanje zgrudnjavanja koje dodatkom prakastoj hrani sprjeavaju nastajanje
veih nakupina ili gruda; 11. Pojaivaa okusa koji dodatkom hrani istiu ili
poboljavaju djelovanje prisutnih aroma bez obzira potjeu li one od sastojaka hrane
ili su dodane; 12. Tvari za zaslaivanje ili sladila koje dodane hrani nadopunjuju ili
stvaraju sladak okus. Obino se dijele na zamjene za eer (poliole) i umjetna sladila
ili samo sladila; 13. Modificiranih krobova kojima su za razliku od obinog kroba
kemijskim, fizikalnim ili enzimatskim postupkom izmijenjena originalna svojstva, a
sve u svrhu odreivanja konzistencije razliitih vrsta hrane; 14. Tvari za poliranje
koje slue za dobivanje glatke i sjajne povrine, za zatitu hrane od isuivanja; 15.
Tvari za zadravanje vlage koje vezivanjem vode zadravaju svjeinu i
karakteristinu konzistenciju proizvoda; 16. Tvari za tretiranje brana koje dodane
branu ili tijestu poboljavaju tehnoloka svojstva; 17. Uvrivaa koji dodani
proizvodima i preraevinama uvruju tkivo voa ili povra, ali i sredstava za
eliranje koji se pri tome upotrebljavaju; 18. Poveivaa volumena koji uz
poveanje volumena zadravaju vlanosti, stabiliziraju, zgunjavaju i oblikuju
strukturu, ne poveavajui energetsku vrijednost; 19. Potisnih plinova koji se
koriste za istiskivanje hrane iz posebnih posuda pod tlakom. Zrak se ne svrstava u
skupinu potisnih plinova. Smjese plinova mogu se koristiti za mijenjanje sastava
plinova u pakiranom proizvodu ( modificiranja atmosfere) u svrhu zadravanja boljih
svojstava hrane i produenja roka trajanja pa se tako i oznaavaju ; 20.
Emulgatorske soli koje dodatkom u sustave koji sadre masti, vodu i proteine,
raspruju proteine ujednaujui raspodjelu vode i masti oko njih (npr. topljeni sir); 21.
Tvari protiv pjenjenja koje sprjeavaju pjenjenje tijekom tehnolokog procesa kao i
u gotovom proizvodu; 22. Tvari za rahljenje koje se koriste pojedinano ili u
kombinaciji sa tvarima koje otputaju plin i time bitno poveavaju volumen proizvoda.





Vrste aditivi[uredi - ]
Aditivi u namirnicama, razvrstani su na sljedee kategorije:
1) boje;
2) konzervansi;
3) antioksidansi;
4) kiseline;
5) regulatori kiselosti;
6) zgunjivai;
7) stabilizatori;
8) emulgatori;
9) emulgujue soli;
10) sredstva za eliranje;
11) humektanti;
12) sredstva za dizanje tjesta;
13) uvrivai;
14) sredstva protiv zgrudvavanja;
15) pojaivai aroma;
16) sredstva protiv stvaranja pjene;
17) sredstva za glaziranje;
18) sredstva za tretiranje brana;
19) propelenti;
20) zaslaivai;
21) sredstva za poveanje zapremine;
22) modifikovani skrobovi

Opasni dodaci:
E102, E104, E110, E120, E122, E123, E124, E125, E126, E127, E128, E129, E131, E132,
E133, E142, E150, E151,E153, E154; E171, E173, E210, E220, E221, E223, E224, E232,
E249, E250, E284, E285, E310, E311, E312, E320, E321. E308, E407, E472, E473, E512,
E553, E620, E621, E622, E626, E942, E950, E951, E952, E954, E1440

Zabranjeni:
E103, 105, 111, 121, 125, 126, 130

Sumnljivi dodaci:
E125, 141, 150, 153, 171, 172, 173, 180, 240, 241, 477.

Dodaci koji su stetni za zdravlje
problemi s crevima: E220, 221, 232, 224
problemi s probavom: E338, 339, 340, 341, 45O, 461, 463,465, 466, u
pakovanom sladoledu E407
kozne bolesti: E230,231,232,233
unistava vitamin B12: E220
povecava holesterol: E320,321
nadrazuje zivce: E311, 312


Dodaci, koji uzrukuju rak:
E131, 142, 210, 211, 213, 214, 215, 216, 217, 239 Paznja: E123 je vrlo otrovan te je
zabranjen u SAD Posebnu paznju obratite na sledece proizvode: E123 i E110 u gumenim
bonbonima, cokoladnim bonbonima, posebno marke TREETS, SMARTIES, HARIBO
gumeni bonboni, puding sa slagom u plasticnim casicama, zaledjena riba marke IGLO,
mleko za kuvanje Creme-Fraiche, topljeni sirevi za mazanje, puding od vanile, E102 i E110,
u gotovim umacima raznih vrsta.
Konzervansi oznaceni od E200 do E290, mogu uzrokovati nize zdravstvene probleme
odnosno negative posledice:
E210 - astma, neuroloske teskoce, hiperaktivnost djece; E211 - astma; E216 - alergije E218
- kozne alergije; E220 - astma, unistava vitamin Bl; E235 - mucnina, povracanje, proliv,
nadrazaj koze, anoreksija; E249 - potencialni kancerogen, poremecaj prenosa kiseonika,
glavobolje,pad koncentracije, poteskoce sa disanjem; E250 - potencialni kancerogen, u
zeludcu stvara nitrozamine, hiperaktivnost dece; E251 - u organizmu se pretvara u nitrit;
E252 - hiperaktivnost, potencialni kancerogen, slabokrvnost, ozlede bubrega, zabranjen u
nekim zemljama; E261 - neka ga izbegavaju ljudi sa ostecenjem bubrega; E264 - mucnina,
povracanje; E280 - uzrokuje migrene; E281 - uzrokuje migrene; E290 - povecava ucinak
alkohola.
Pazljivi budite na antioksidante regulatore kiselosti koji su oznaceni od E296 do E385.
Oksidativni procesi i promene pH ubrzavaju razgradnju hrane, te proizvodjaci zbog toga
dodaju prikladne hemijske stvari medju kojima su posebno opasne sledece:
E302 - uzrukuje stvaranje bubreznih kamenaca; E310 - nadrazaj zeludca i koze E319 -
mucnina, povracanje, delirijum, smrtna doza je 5g. E320 - alergije, hiperaktivnost,
kancerogeni i estrogeni ucinci; E325 - neka ga izbegavaju deca sa intolernacijom na
laktozu; E339 - rusi ravnotezu izmedju kalcijuma i fosfora; E363 - zabranjen u nekim
zemljama; E370 - zabranjen u nekom zemljama; E375 - ozlede jetre, podize razinu
mokracne kiseline, gastritis; E380 - ozlede jetre i trbusne sluznice; E385 - zabranjen u
nekim zemljama;
I medju stabilizatorima, stvarima za zgusnjavanje i emulgatorima oznacenim od E400 do
E495, sa kojima se postize primerena stabilna struktura i gustoca namirnica, takodje
nalazimo i one koje su zdravlju stetne:
E407 - u vezi s etilen oksidom stvara etilenklorohidrin, koji je opasan kancerogen, uzukuje
cir; E412 - mucnina, nadimanje i grcevi, snizava holesterol; E413 - moguci kontaktni
alergen; E414 - nadrazenje sluznice, alergen E416 - moguci alergen; E420 - ozlede
zeludca, nije dozvoljen za decju prehranu; E421 - proliv, mucnina, povracanje, ozlede
bubrega; E432 - zabranjen u nekim zemljama; E450 - remeti odnos izmedju kalcijuma i
fosfora; E461 - nadimanje, obstrukcija tankog crijeva; E463 - zabranjen u nekim zemljama.
Sredstva protiv zgrusavanja nalazimo pod oznakama od E500 do E585. Opreznost kod
nabrojanih:
E503 - nadrazuje sluznice; E508 - pokrece ulcerozna stanja zeludca. E510 - neka ga
izbegavaju ljudi s bolesnim bubrezima i jetrom; E513 - zabranjen u nekim zemljama; E514 -
remeti vodeni balans organizma; E553 - veza s rakom zeluca; E554 - teskoce s placentom
kod trudnoce, alzheimejreva bolest.
Pored atraktivne obojanosti, kod namirnica su bitni i privlacan miris i okus. Za promenu
mirisa i okusa su aditivi od E620 do E640 odnosno umetne arome:
E620 - neka ga izbegavju deca; E621 - glavobolja, zedj, vrtoglavica, trbusni grcevi, proliv,
smetnje u otkucajima srca (aritmija), zabranjen za decju ishranu; E622 - mucnina,
povracanje, proliv; E626 - moze uzrokovati protin; E627 - moze uzrokovati protin, zabranjen
za decju ishranu; E629 - moze uzrokovati protin; E631 - moze uzrokovati protin; E633 -
moze uzorkovati protin; E635 - moze pokrenuti promene koze, zabranjen u mnogobrojnim
zemljama.

Zasladjena zavisnost potrosaca i bljesatvi izgled donose i gorke i manje slatke zakljucke, u
vezi sa upotrebom zasladjivaca i glazura pod oznakom od E900 do E1520:
E905 - moguca veza s rakom prebavnih organa; E907 - zabranjen u nekim zemljama; E924
- mucnina, povracanje, proliv; E925 - kancerogen, unistava biolosku vrednost hrane; E927 -
zabranjen u nekim zemljama; E950 - spada medju najopasnije aditive, kancerogen za
pokusne zivotinje, smetnje stitnjace; E951 (aspartam) - mnogobrojni izuzetno opasni ucinci,
alergije, migrene, vrtoglavica, smetnje vida, sluha i okusa, smetnje pamcenja, depresije,
smetnje ponasanja, uzrocnik nekih degenerativnih bolesti (multipla skleroza, parkinsonova
bolest), hormonske smetnje; E952 - migrene, potencialno kancerogen, zabranjen u SAD i
Engleskoj; E954 - kancerogen kod pokusnih zivotinja; E967 - pokrece nastanak bubreznih
kamenaca, diuretik, smetnje ponasanja kod pokusnih zivotinja; E1505 - u metabolizmu se
mijenja u etanol; E1520 - veza s fatalnimi infarktniim stanjima (intravenozno), smetnje
zivcanog sistema, dermatitis.

Dodaci koji nisu stetni:
E100, 101, l03, 104,105, 111, 121, 130, 132, 140, 151, 152, 160, 161, 162, 170, 174, 175,
180, 200, 201, 202, 203, 236, 237, 238, 260, 261, 263, 270, 280, 281, 282, 290, 300, 301,
303, 305, 306, 307, 308, 309, 322, 325, 326, 327, 331, 332, 333, 334, 335, 336, 337, 382,
400, 401, 402, 403, 404, 405, 406, 408, 410, 411, 413, 414, 420, 421, 422, 440, 471, 472,
473, 474, 475, 480.




Veliki broj aditiva slui u prvom redu prehrambenoj industriji jer joj omoguuje bru i
jeftiniju proizvodnju, siguran proizvod a time i veu dobit. Aditivi u hrani zadravaju a kod
nekih i mijenjaju izgled namirnice (bojila), mijenjaju okus (pojaivai okusa, arome),
poveavaju volumen proizvoda (sredstva za rahljenje u kruhu), veu vodu u proizvodu kao
(fosfati u kobasicama, hrenovkama), omoguuju izradu "novih" proizvoda (energy-drinks),
omoguuju koritenje manje vrijednih sirovina, olakavaju i pojeftinjuju proizvodnju,
skladitenje i transport (sredstva za konzerviranje). esto je uporaba aditiva u proizvodu
povezana s upitnom nunou njihove uporabe, odnosno uporaba je suprotna osnovnom
naelu uporabe a to je utjecaj na sastav proizvoda, smanjenu kvalitetu . Tako "voni
" sladoled, puding i desert osim osnovnih sirovina kao to sumlijeko, voda, eer, sadri i
bojila, koja ga ine privlanim i arome, koje mu daju eljeni okus.U ovom sluaju bojila i
arome su zamjena za voe pa je pridjev " voni ", samo zavaravanje potroaa. Proizvoa
tedi na vonim pripravcima jer su umjetna bojila i arome jeftiniji. Naalost, potroai ne
znaju to tono jedu ni kad je rije o namirnicama koje - za razliku od sladoleda - troe
svakodnevno, poput kruha i peciva. Aditivi, izmeu ostalog, omoguuju da se kruh
proizvede iz loijeg (jeftinijeg) brana. Tako manje vrijedan proizvod proizvoau donosi
veu dobit. K tomu, deklariranje sastojaka nezapakiranog kruha iji rok trajanja nije dui od
24 sata , nije obvezatno pa potroa nema nikakvog uvida niti u sirovinski sastav (vrstu,
kvalitetu, omjer razliitih vrsta brana i ostalih sastojaka), a jo manje u dodane aditive. No
ako protroa sumnja da je prevaren u smislu prave prirode proizvoda, hrane koju kupuje,
ima pravo zatraiti onoga tko stavlja takvu hranu u promet detalje o proizvodu na uvid
(proizvoaku specifikaciju) . Potonji mu mora temeljem Zakona o hrani u najkraem
vremenu dostaviti traeno , a u suprotnom potroa se moe obratiti sanitarnoj inspekciji
svoga podruja stanovanja, drutvu za zatitu potroaa, tisku i sl.
Istina[uredi VE | uredi]
Industrijska proizvodnja hrane bez aditiva i ostalih pomonih tvari u procesu proizvodnje nije
mogua. I ekoloki proizvedena hrana sadri aditive. Ipak, valja napomenuti da takva hrana
ne smije sadravati sintetska organska bojila , pojaivae okusa,umjetne arome,
veinu konzervansa, umjetna sladila, ali smije prirodne arome te aditive prirodna bojila ,
modificirani krob itd. Za razliku od konvencionalne proizvodnje hrane gdje je doputeno
vie od tri stotine aditiva, u ekolokoj proizvodnji hrane koristi se pedesetak aditiva.
Meutim , prema miljenju strunjaka , nema razlike izmeu aditiva koji su dobiveni iz
prirodnih sirovina i aditiva koji su rezultat kemijske sinteze , jer se i u jednom i u drugom
sluaju koriste sloeni kemijski postupci obrade. Moda se upravo ovim vidi da se nunost
uporabe aditiva prikriva "prirodnim podrijetlom" te da se proizvod na tritu nebi odrao
dovoljno vremena da postigne komercijalni uinak .
Izazivaju li aditivi alegijske reakcije ?[uredi VE | uredi]
Nerijetko se aditive povezuje s bolestima, posebno s alergijskim reakcijama. Alergiju na
hranu preteno izazivaju bjelanevine koje se nalaze u relativno malom broju prirodnih
namirnica, koju na alost svakodnevno konzumiramo : kravlje mlijeko, jaja , ribe, koljke,
brano itarica, soja i razliiti oraii. Posebno su poznate alergije na kikiriki ili raie koje
mogu biti i sa smrtnim ishodom. Ispitivanja znanstvenika su pokazala da je manje od jedan
na 1000 ljudi alergiano ili osjetljivo na bojila ili konzervanse. Ponekad se osjetljivost javlja
kao pseudoalergija na benzoate i parahidroksi benzojeve estere (E210 - E219 ), zatim na
sintetska organska bojila E102, E110, E122, E123, E124, E129 i E151 te antioksidanse
E320 i E321. Znanstvenici u EU , utvrdili su da se incidencija osjetljivosti koja izaziva
reakciju na prirodne ili sintetske aditive kree u granicama 0.01 -0.26% na broj stanovnika.