SVEUILITE U ZAGREBU

PRIRODOSLOVNO-MATEMATIKI FAKULTET
BIOLOKI ODSJEK




Hrvoje Vii i Aleksandra Krizmani
akadem. 2012./2013. god.

UPOTREBA MIKROALGI ZA PROIZVODNJU
BIOGORIVA

seminarski rad iz kolegija Protista (4013)






Zagreb, 10. svibnja 2013.
SADRAJ

1. UVOD.....................................................................................................................................3
2. METODE UZGOJA..................................................................................................................4
3. ETVA MIKROALGI...................................................................................................................6
4. EKSTRAKCIJA..........................................................................................................................7
5. RAFINIRANJE............................................................................................................................8
6. OSTALI PRODUKTI MIKROALGI..................................................................................................9
7. PREDNOSTI I NEDOSTATCI UZGOJA MIKROALGI........................................................................10
8. ZAKLJUAK............................................................................................................................11












1. UVOD

Dugi su niz godina u svijetu pisutna nastojanja da se alternativnim, ekoloki
prihvatljivijim oblicima dobivanja energije zamijene fosilna goriva. Uzgajaju se mikro- i
makroalge, zelene, odnosno smee i crvene alge, istiui se kao produktivno efikasan i
ekoloki prihvatljiv nain proizvodnje biogoriva i ostalih derivata. Primjerice, mikroalge su
pogodne za dobivanje biogoriva zbog obilatosti lipidima, dok su makroalge bogate
polisaharidima, pa se njihovom fermentacijom dobiva bioetanol.
Naime, taj je izvor energije pokazao itav niz prednosti nad ostalim izvorima energije.
Ponajprije, sama je njegova produkcija korisna za okoli, budui da alge smanjuju emisiju
ugljikovog(IV) oksida, iz razloga to im je to, uz sunevu energiju, izvor hrane. Usto, takvo se
biogorivo smatra kvalitetnim, a i alge se odlikuju znaajnom efikasnou kao izvorom u
dobivanju energije. Jo jedna prednost jest relativno jednostavna instalacija sustava za
proizvodnju, koji se moe locirati na raznim mjestima-ak i zagaenim vodama te pored
industrijskih pogona. Takoer, bitno je spomenuti i da se osmiljavaju razliiti naini
proizvodnje kod kojeg se i ostatak nakon ekskrecije ulja koristi za dobivanje stone hrane,
odnosno kao organsko gorivo te u proizvodnji celuloznog etanola. U konanici, i sama vozila
koja koriste goriva od algi emitiraju manje plinova.
Takve karakteristike algi dovode do sve uestalijih poticanja izgradnje sustava za
dobivanje energije upravo iz tog izvora. Zanimljiva je injenica da, kad se algi zakinu
nutrijenti, ''odabire'' hoe li uklopiti energiju u obliku TAG-a ili ugljikovodika te se nezna po
kojem kriteriju odabire vrstu uklopine (Quiang i drugi, 2008). Takoer bi se alge mogle
genetski modificirati da da pridonose bolje i vie (Rasala i drugi, 2013). Zbog toga su
potrebna dodatna financijska sredstva za istraivanja. U sferi njihovog prouavanja posebice
se istiu sveuilita i znanstveni instituti u Sjedinjenim Amerikim Dravama, dok je u
proizvodnji znaajna Australija. Meutim, njihov je znaaj poznat svugdje u svijetu, stoga je i
ostale zemlje koje posjeduju pogodne uvjete za njihov razvoj poput mediteranskih pokazuju
sve vei interes za dobivanje energije iz algi. Interesantno je kako su prva istraivanja algi u
svrhu dobivanja biogoriva napravljena od amerikog Departmana energije jo za vrijeme
predsjednika Cartera 1978. godine. Osnovan je ''Aquatic Species Program'' koji je istraivao
koliko bi se isplatilo prozvoditi alge za biogoriva tijekom velike naftne krize. Program nije
napredovao pa je 1996 godine ukinut.
2. METODE UZGOJA

Kod algi je mogu rast na podrujima gdje je normalna kultivacija nemogua poput
pustinja, mora, zagaenih voda, poljoprivredno iskoritene zemlje i dr. Prosjena davanja su
oko 61 tisuu L/Ha za alge dok je za npr. soju 200 do 450 L/Ha te 172 L/Ha za kukuruz
(Savage, 2011). Razlikujemo dva temeljna tipa uzgajanja algi, a to su sustav otvorenog
bazena, odnosno umjetni zatvoreni sustav. Kao podvrste prvog sustava nalazimo prirodno i
umjetno napravljeni tip, dok je primjer umjetno zatvorenog sustava fotobioreaktor (Izvori
energije, 2009).
Otvoreni bazeni su problematini jer je teko kontrolirati distribuciju vrsta te se
preferira sistem koji uzgaja samo jednu vrstu bez intruzije drugih. Usto, daje manje prinose od
zatvorenih nain uzgoja. Naime, bioreaktori su bolja metoda jer omoguuju kontrolu svijetla,
kvalitete vode i ulaska hranjivih tvari. Za opskrbu nutrijentima u takvim sustavima esto se
koriste otpadne vode iz postrojenja za proiavanje vode na koje se spajaju sistemi za uzgoj
algi. Naime, fosfati i nitrati iz otpadnih voda hranjive su tvari algama. U zatvorene sisteme
ubrajamo jo i vertikalna closed loop uzgajalita te fermentaciju. Prvi je bri i efikasniji uzgoj
zbog visee pozicije gdje su alge posloene u prozirnim palstinim vreama te okruene
suncem sa vie strana nego u bazenu. Takoer, zatiene su od vremenskih uvjea i
kontaminacije od strane drugih vrsta. Fermentacija se vri u zatvorenom bazenu i kontejneru.
Alge se hrane eerom. Prednost te metode jest to je mogua eliminacija eventualnih greaka
zbog potpune kontrole okolia te je produkcija izvediva bilo gdje u svijetu. Jedini je
nedostatak nabava dostatnih koliina eera (Schmidt, 2007).
Poeljna vrsta algi za proizvodnju biogoriva svakako je ona pronaena prije 5 godina
u Tajlandu- pripada rodu Chlorella te je nazvana KKU-S2. Specifina je po tome to se njena
populacija u samo dva dana udvostruuje te je ve za dva tjedna spremna za ekstrakciju. Ima
prinose od 137 tisua L/Ha, to je daleko vie od nekih tradicionalnih vrsta koritenih za
produkciju biogoriva kao to je kukuruz ili soja (Williams, 2008).
Postoji oko 1000 razliitih vrsta pogodnih za uzgoj i produkciju biogoriva, dok se
manje od 100 vrsta prouava. Od razliitih uklopina se stvaraju razliita goriva:
od ugljikohidrata se radi etanol, lipida biodizel te ugljikovodika razliiti obnovljivi destilati
(Algae Tec, 2013).
Tablica 1. Najee vrste algi koje se koriste za uzgoj. Potamnjene oznauju one koje se
koriste za proizvodnju goriva.
Chaetoceros sp. Nannochloropsis
Chlorella vulgaris Chlorella KKU-S2
Dunaliella salina Dunaliella tertiolecta
Chlamydomonas Reinhardtii Scenedesmus obliqutus
Phaeodactylum tricornutum Porphyridium cruentum
Rhodella sp. Skeletonema sp.
Arthrospira maxima Arthrospira platensis
Euglena gracilis Prymnesium parvum
Glacilaria sp. Sargassum sp.
Pleurochrysis carterae Haematococcus sp.
Botryococcus braunii Ulva

sp.










3. ETVA MIKROALGI

Prema tvrtki za preradu algi Oilgae, etva je koncentriranje razrijeene suspenzije algi
dok ne bude gusta kao pasta. Razlikujemo nekoliko metoda etvi: filtracija, koja se vri
pumpom za isisavanje sa membranom od modificirane celuloze. Na taj nain se hvataju vrlo
sitne stanice, ali je ono limitirano na male volumene te je mogue da dole do eventualnog
zaepljenja. Centrifugiranje je slegnjivanje algi na dnu tanka ili boce. Za osobnu upotrebu
centrifugiranje i suenje je preskupo. Ako se kombinira sa homogenizatorom, moe se obaviti
ekstrakcija lipida i kemijsak separacija biodizela. Flotacija je plutanje algi na povrini i
njihovo sakupljanje. esto se koristi zajedno sa flokulacijom/koagulacijom gdje se koristi
neki koagulans koji zgunjava alge. To su najee stipsa i eljezovi kloridi. Takoer, moe se
uzrokovati autoflokulacija algi ako im se uskrati CO2. Koriste se dva najea naina
flotacije: ''Disolved air flotation'' u kojem stipsa flokulira mjeavinu zraka i algi koju, uz sitne
mjehurie, stvara kompresor zraka. Drugi je nain ''Froth flotation'' gdje se podeava pH
vrijednost te se putaju mjehurii u stupac gdje su alge da se stvor sloj algi i mjehuria koji se
akumulira povie razine tekuine. Pokupi se usisavanjem. Ta je metoda preskupa za
komercijalnu upotrebu.
Svaka tvrtka pronalazi neku drugu kombinaciju ekstrakcije, etve i separacije algi.
Tako postoji tzv. ''single-step extraction'' gdje se ne koriste kemikalije, teka mainerija i
skupa oprema ve anje, koncentrira, ekstrahira i separira ulje, vodu i biomasu sve u jednom
koraku. Za razbijanje algi se koristi modifikacija pH te elektromagnetski impulsi gdje
membrana puca i raspada se.








4. EKSTRAKCIJA

Prema Newman (2008) razlikujemo mehanike i kemijske metode ekstrakcije ulja iz
mikroalgi. Mehaniki naini jesu: prea za cijeenje ulja, ujedno najjedostavnija i koritenija
metoda, budui da izvlai se 75% ulja iz algi. Meutim, proces suenja koji slijedi je skup.
Druga je metoda ultrazvuno potpomognuta ekstrakcija koja uzrokuje vibracije i titranje
molekula u algama te se poveanjem intenziteta ultrazvuka dolazi do kritine toke kad dolazi
do stvaranja mjehuria u mediju ili tvari pa para i plin ispunjavaju praznine. Ekstrakcija
pomou nanotehnologije je suvremena metoda koja je tek u zaetku te su potrebna dodatna
istraivanja i tehnologije kako bi prela u komercijalniju uporabu.
Postoji pet metoda kemijskih ekstrakcija. Jedna od njih je metoda heksanskog otapala
kod koje je prvi korak isti kao kod pree, a razlika je u tome da se ostatci mijeaju sa
heksanom, filtriraju i iste od kemikalije te se izvlai 95% ulja. Ova metoda ekoloki nije
poeljna jer je opasna i tetna za zdravlje i okoli. U metodi nadkritine tekuine ugljikov
dioksid djeluje kao nadkritina tekuina i stavlja se pod visoki tlak i temperaturu te se puta
meu alge i mijea s njima da one izbce ulje. Za ovu je metodu potrebna dodatna oprema i
vie rada te je skupa i energetski neefikasna. Kod enzimatske ekstrakcije se koristi specifini
enzim koji slui za otapanje membrane algi te je uglavnom skuplji od heksanskog otapala,
dok je za osmotski ok karakteristina nagla redukcija osmotskog tlaka koja izaziva puknue
stanice. Postoji i metoda Soxhlet ekstrakcije gdje se odabire otapalo u kojem su alge jako
topljive te mora imati veliki afinitet prema istima, biti malo viskozan i lako hlapljiv radi
lakeg isparavanja. Otapalo se upari, kondenzira i proputa kroz usitnjeni i homogenizirani
uzorak nakon ega se otapalo zajedno sa ekstraktom vraa u tikvicu. Jako dugo traje i troi
puno organski otapala pa nije dobra za okoli (Drljaa i Mra, 2009).






5. RAFINIRANJE
Za dobivanje biogoriva u obliku pogodnom za uporabu potrebno je izvriti rafiniranje,
za to se vri transesterifikacija. Metoda je to koja se pravi koritenjem katalizatora poput
natrijeva hidroksida ili nekog estera (TAG), koji se mjea s alkoholom poput metanola ili
etanola. U konanici nastaje biodizel pomijean sa glicerolom koji se naknadno izolira
(Hergouth i drugi, 2008).

Sl. 1: Kemijska reakcija transesterifikacije (Zakaria i drugi, 2013)








6. OSTALI PRODUKTI MIKROALGI

Vodik je idealno gorivo za dananju svjetsku ekoloko-klimatsku krizu jer ne zagauje
okoli te njegovim izgaranjem se ne isputaju stakleniki plinovi koju uzrokuju, meu
ostalom, klimatske promjene. Prema Melis i Happe (2001) zelene alge proizvode u posebnim
okolnostima vodik prilikom njihovog osvjetljavanja. Prvo ih treba anaerobno inkubirati u
mraku te im uskraivanjem sumpora ugasiti fotosintezu i time zaustaviti produkciju kisika, to
e zapoeti proces stvaranja vodika. Unutar fotosistema II dolazi do luenja enzima Fe-
hidrogenaze koji uz pomo svjetla hidrolizira molekule vode otputajui H2 i O2. Nakon
nekoliko ciklusa treba alge pustiti da normalno fotosintetiziraju neko vrijeme i tek onda
ponovo zapoeti novi ciklus. Od cijele fotosinteze, 15 do 20% energije odlazi na akumulaciju
vodika. U optimalnim uvjetima se producira 20 g/m2 H2 ili 3 mL H2 po satu za jednu litru
kolonija algi. Bazen od 46 m2 bi napajao automobil prosjene potronje.
Metan je zemni plin koji se koristi kao gorivo za generator struje kod turbina i bojlera,
odnosno kao sredstvo za grijanje u kuanstvima i kuhanju te u kemijskoj industriji. Jo se
koristi i kao gorivo za vozila koje je ekoloki prihvatljivije od naftno-dizelskih derivata
fosilnih goriva te, u tekuem obliku, kao raketno gorivo. Dobiva se kontrolom serije rasta i
raspada algi. Tonije, alge tijekom fotosinteze skladite energiju unutar sebe, a nakon uginua
ih bakterije u jezeru ili bari razgrauju. U konanici, raspadom i fermentacijom organskog
materijala na dnu u anaerobnim uvjetima nastaje CH4. Isti uvjeti se simulacijom barsko-
jezerskih uvjeta dobivaju u laboratoriju iz biomase algi. Koriste se fluorescentne svjetiljke,
kanalizacijska voda te koncentrirane kolonije algi. Raspadom, uz metan, nastaju ugljikov
dioksid, elementarni duik i kisik te organski mulj (University of California Berkley, 1957)
Rafiniranjem etanola i biodizela se rade mlazna goriva za avione. Razliite
zrakoplovne tvrtke su potpisale ugovore o koritenju biogoriva nastalog od algi poput The
Boeing, Lufthansa, Air New Zealand, United Continental Airlines, Virgin Atlantic Airways,
Australia Airways, Japan Airlines, European Aeronautic Defence and Space Company i dr.
(Howell, 2009).
Biomasa nastala od algi se dalje moe preraivati i koristiti u kozmetici, ulja za
prehranu i druge jestive proizvode, za osobnu higijenu, za kemijsku industriju i dr., a alge se
jo mogu pretvarati i u butenol (Hrastovi inenjering). Nusprodukti i ostatci biomase se
mogu iskoristiti kao gnjojiva i stona hrana ( Newman, 2008).
7. PREDNOSTI I NEDOSTATCI UZGOJA MIKROALGI

Jedna od glavnih ekolokih prednosti algi je bioremedijacija i purifikacija zaganih
vodenih tokova i otpadnih voda. Usto, vozila koja koriste goriva od algi spaljivanjem
emitiraju manje plinova (Algae Tec, 2013).
Najee negativne stavke su prevelika cijena istraivanja, opreme, uzgoja, ekstrakcije
i rafiniranja sve zajedno. Nadalje, ako se ne racionaliziraju resursi, alge bi konzumirale
previe vode, energije, prostora i nutrienata. Zbog usporedbe, trebalo bi 33 milijarde galona
vode na 10 milijardi galona biogoriva. Zatu koliinu ulja algama je potrebno 6 do 15 milijuna
tona duika te 1 do 2 milijuna tona fosfora. U svijetu gdje veliki postotak populacije gladuje,
konvertiranje povrina za uzgoj algi se oduzima od prehrambenih kultura to je ionako veliki
problem. Zbog svega navedenog, goriva nastala od algi e bit opravdana samo kad budu
ekoloki i ekonomski odriva. Zbog toga su poeljne ekskrecijske alge i cijanobakterije koje
ne trebaju biti uniptene te se biomasa ne treba ponjati. Uz ve naveden otpadne i
kanalizacijske vode, mogu se koristiti poljoprivredne povrine koje su iscrpljene i ne koriste
se vie za uzgoj hrane te suha i aridna podruja poput pustinja u Arizoni, Novom Meksiku i
Teksasu (Stolte, 2012).









8. ZAKLJUAK
Biogorivo proizvedeno iz mikroalgi sve je perspektivniji izvor energije i vjerojatno je
kako e u budunosti imati sve veu primjenu. Ima brojne prednosti, od kojih je jedna i ta da
je jedini izvor energije koji bi u potpunosti mogao zamijeniti fosilna goriva.
Brojna se istraivanja provode sa svrhom komercijalizacije i tehnolokog napretka
proizvodnje takvog biogoriva, pronalaze se nove vrste pogodnih mikroalgi i slino.
Openito, mikroalge bitan su izvor za dobivanje brojnih drugih produkata poput
vodika i metana, to omoguuje njihovu iroku uporabu, a moda je njihova najvanija
znaajka proizvodnje kisika, odnosno apsorpcije ugljikovog (IV) oksida. Dakle, samom
produkcijom pogodujemo okoliu, to, primjerice, nije sluaj s fosilnim gorivima, danas
najzastupljenijim gorivima.


















Literatura
1. Rasala i drugi, 2013: Genetic Engineering to Improve Algal Biofuels Production,
Developments in Applied Phycology 5, 99-113.
2. Hu i drugi, 2008: Microalgal triacylglycerols as feedstocks for biofuel production:
perspectives and advances, The Plant Journal 54, 621639.
3. Raven, J. A., 2001: Algal Metabolism, Encyclopedia of Life Sciences 2, 1-7.
4. Savage, N., 2011: The Scum Solution: Energy from algae?, Nature 474, S15S16.
5. Melis, A., Happe, T., 2001: Hydrogen Production. Green Algae as a Source of Energy,
Plant Physiology 127, 740-748.
6. Wu, C., 2000: Power Plants: Algae Churn out Hydrogen, Science News 157., 134.
7. Barber, J., 2007: Biological Solar Energy, Philosophical Transactions: Mathematical,
Physical and Engineering Sciences 365, 1007-1023.
8. 1957: Algae as Source of Fuel, Science News 71, 117.
9. Drljaa, D., Mra, M., 2009: Ultrazvuna ekstrakcija epikatehina i procijanidina B2 iz
okolade, Zavod za analitiku kemiju, Zagreb

Internet izvori:
1. Williams, A., Thailand Scientists Discover New Algae Species Can be used to
Produce Biodiesel, http://gas2.org/2008/11/02/thailand-scientists-discover-new-algae-
species-can-be-used-to-produce-biodiesel/ (2.11.2008)
2. Algae Tec: http://algaetec.com.au/
3. Izvori energije, Proizvodnja biogoriva iz algi,
http://www.izvorienergije.com/proizvodnja_biogoriva_iz_algi.html (5.10.2009.)
4. Oilgae: http://www.oilgae.com/
5. Schmidt, C. W., 2007: BIODIESEL: Cultivating Alternative Fuels, Environmental
Health Perspectives 115(2), A86-A91.
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1817719/
6. Wikipedia: http://en.wikipedia.org/wiki/Main_Page
7. Howell, K., Is Algae the Biofuel of the Future?, Greenwire, (28.4.2009.)
http://www.scientificamerican.com/article.cfm?id=algae-biofuel-of-future
8. Stolte, D., Is biofuel from algae 'green' enough yet? http://www.futurity.org/earth-
environment/is-biofuel-from-algae-green-enough-yet/ (7.11.2012)
9. Newman, S., How Algae Biodiesel Works,
http://science.howstuffworks.com/environmental/green-science/algae-biodiesel.htm
(18.6.2008.)
10. Hrastovi inenjering: http://www.hrastovic-inzenjering.hr/primjena-energije/energetski-
clanci/item/132-zelene-alge-biogorivo.html