Primo unik

Miris aja

Moj prijatelj je egzistencijalist. Sakuplja kineski porculan
i japanske ajnike. Kod njega se pije najbolji aj.
U sekundu precizan. Moda nije prava ceremonija,
ali u naem ispijanju, kada se rasporedimo oko stola,
sigurno je neto estetsko. Drag mi je prizor dok utimo
i sremo miris aja. Svi smo egzistencijalisti. Najprije
se smijemo i tek zatim kaemo: Dobra ala. I mi
itamo alamuna. Jednom smo za cijelog odmora govorili: Jone
jesi li riba? Riba sam. Zatim smo svi bili na Hvaru.
Imam i drugog prijatelja koji je budist. Zastali smo
na granici izmeu filozofije i teologije. Rekli smo: Joj, to je
otro. Tu se poree. Moda e on itati tibetanske tajnovite
tantre, pa emo se onda moi zajedno smijali na utaru.
Drugom zgodom zbijali smo ale o praznini, kako je odvratno hladna
za nae kue. On je rekao: Najeo sam se mudrosti. Sada
uzimam samo malom liicom. Sve e nas zavesti.
Iz Nepala mi je Branko poslao svetu kravu.
Morao se ve vratiti, ali on je skitnica.
Dva su mi prijatelja glazbenici. Jedan mi pie sa sjevera,
iako ima istono ime. Lao zi je legenda.
Drugi je basist. Moda e jednom razgovarati s Peacockom.
Na Tales of another tragovi su bijeli. Jarett razgovara
s anelima. I duhovima, ako elite. Kada razgovaramo o glazbi,
nikad ne znamo odakle dolazi i kamo ide. Sigurno nije
u notama. U tome se slaemo. I ja to znam iz vlastitog iskustva.
Jedan moj prijatelj radi u tiskari. Vozimo se biciklima.
Ponekad uope ne razgovaramo. Moda on ne zna da sam poten.
Da se otkrivam, ako mi je vrue. Poto se bojim da e pasti,
poklonio sam mu Tehniku penjanja. Knjigu iz godine 1950.

Poimo jednom svi u Medvode, na aj, da kaemo koju rije
o naim sudbinama. Neto nas tanano vee. Grom je rekao,
dobar komad je kao vakaa guma koja se rastee i iri
u svim smjerovima, a ne kida se. ini se, i s nama je tako.
Na elastinoj traci se ljuljamo i pazimo da nismo preteki.
Kada je vrue, ekamo da zahladi. I puemo
i na vjetar stvara valove uz rubove porculana.
Neto tanano nas vee. Vano je da pukne,
a da se ne pokida.


Prevela Ksenija Premur

Sonet

Oprosti to nisam bio dovoljno paljiv
najvrjednije su nam pohvale blinjih
ljubav je jurea domovina na biciklu
a rat samo plaljiva novost na jezicima

pod platom se lome komadii kamena
oni ti ne predviaju nikakve slabosti
a kuaj initi ono to te ispunjava
strah je krivotvoritelj tueg novca

tijelo je zranica sasvim ispunjena zrakom
svemir je zatvor uma gdje nema zraka
onaj koji umire nee vie nita rei

rat je plaljiva vijest na usnama
kad bi svatko inio ono to ga usreuje
promjena je jurea domovina na biciklu



Preveo Tonko Maroevi

Akordi
Reverdy

1.
Prihvati odbaene klizaljke i poni klizati
zaleenim plonicima.

Na no nabruene zarei u plohu
i neka noge s klizaljkama budu jedno.

Otklii brzo, sam, kao da je natjecanje,
ne obaziri se na povike: Kuda klie?.

Dobro je tako klizati, bez ogranienja
pod klizaljkama sve ti je dozvoljeno.

Jedini si kliza tu dolje, ne vidi ni
pjege ni sjene to ih bacaju klizaljke.

Klizne meu gradska svjetla
dri ravnoteu
nee pasti na lea.

Klizaljke ostavljaju otar trag crta
na bljetavoj plohi pod njima su urezi.

Uzmi, dakle, pranjavi par i otklii
u klizeu tvar, tamo e se osjeati cijelim.

Klii sam i led e se pod tobom
pretvoriti u ivu tekuinu.

Ne govori ljudima o svome klizanju.
Klii, kao da ne klie sam.

2.
O djeae, kuda klie, u ljutnji
na klizaljkama ne zna smjer.

Svemir je kud te nosi i klizaljke
vie ne dodiruju tlo ispod tebe.

Da li tu plesai pleu na glavama
ili samo padaju
te su duboko u naglom padanju.

Sitne toke su planeti i klizaljke
svako malo skliznu s iskrivljene plohe.


Je li to ples o plesu ili zemlja ve
sve vrijeme plee, a tvoje klizanje samo je elja.

Ako se kree tako uurbano, da li te uope
netko zaustavlja, vidi kako skida klizaljke.

Dobar si kliza, tvoje je klizanje
let krhotina kometa u kozmosu.

Jesi li ikad vidio repatice, ugledao
munje, iznenadne, uo velike praske.

Je li raznijelo tvoj unutranji, ljudski glas ili
se oglasio utljivac, koji se prije nikada nije.

Ah, trese se (kad uklie u prazninu),
klizaljke jee: Ne ali ni za im.

3.
Hoe li uvijek klizati sam.
Hoe li tvoje klizanje biti nagraeno.

Klizau, glazba urla iz tiine
monija,
srce odrava ravnoteu s klizaljkama.

Golemi likovi gradova ele te sjetnog,
ali ne smije stati da bi uhvatio otvoreni govor.

I sam klizi (kao da netko klie uz tebe),
u mnotvu klizaa (a ipak klie sam).

Kako se mijenja, zna to je pod nebom,
kako su spretne tvoje klizaljke!

ak ti i prvi kliza eli pokazati,
kako se najbre klie u sveobuhvatnom klizalitu!

Da nisi jedini, postoje i bolji natjecatelji od tebe,
no nije svatko u udesnom brestiku praznine.

Prati li stranu neba, prati je, prati,
tamo uvijek ima neeg presudnog.

Samo ne govori ljudima o svojemu klizanju.
Ne bi vjerovali da ti nitko ne daje ravnoteu.

Ne ponavljaj unedogled to te ini sretnim.
Nisi jedini sa slomljenom klizaljkom.

Klii tako kao da klie u samoi.
Klii kao da klie sam.

Preveo Edo Fior



U tom sluaju

sam uvjeren da se mora potpuno
pouzdati u matu i stazice
koje kroz bespua odabire jezik.
On bi mogao znati svakako
pametniji od nas, moda jedini oslonac.
Kad ide kroz pustinju treba vodu
i rezervne dijelove za motor dipa.
Uzmi, dakle, sve ega u ovom rjeniku
ima, pa i ono ega nema. Moe ti dobro doi.
I poslije, kada te vie ne bude
prividi repatica nad pjeanim nanosima
i zvijezde e sjati.


Preveo Edo Fior
Prva pjesma

Prva pjesma govori o starom nainu
ivota. Kako su stvari bile postavljene
na poetku i kako se znalo gdje bi trebale
zavriti, ili u obrisima ponovno poeti

s poznatim osjeajima. A tada pone
kukavica otkucavati vee sate i trava raste
vie i cvijee cvate ljepe i popodnevnim
etaima pogled se zaustavlja na promaklim bojama.

Snijeg je jo bijel, ali ii je
i jasniji, nebo nad crjepovima jo je plavo,
ali plavo u zlatilu odlinoga
podneva, i pjesma i dalje odzvanja

svojim zimzelenim tonom. Zvijezde
pogledavaju prema nama kao iznenaeni
znanci u ponovnom susretu poslije tisuu godina,
i knjiga i poslije tisuu godina tvrdi svoje

i posebna rijeka douljala se meu
blistavo kamenje, izbrueno od stare
rijenosti i pravih oblika, poput otpornih
srca posijanih po dnu njezina rukavca.

Nije neki mjesec koji bi se mogao imenovati,
ili godina za koju bi se znalo kada je poela,
samo su zvuci trenutaka to se slijevaju
u uho, kada se ne zna za vrijeme, kao da je

sve vrijeme bilo prolost, tvoj istoni grijeh
zakopan je jo u snu i iz praznih
depova jo moe izvui prvu pjesmu
koja e te tamo ponijeti. A sada je jasna i razgovijetna,

samo joj se refren, koji si jednom znao napamet,
mijenja, zato nikada ne pamti rijei.


Preveo Edo Fior