GODINA 41 BROJ 155 PROSINAC 2010.

Povijest
hrvatskog porta

IVAN PREBEG - VELIKAN HRVATSKOG BOKSA..............str 2

80 GODINA RUKOMETA..................................................str 4
HRVATSKA - PRETEA SKAUTIZMA.............................str. 7
OD PENKALE DO FIZIRA..............................................str. 11

UDK 796/799(091) CODEN: PHSPFG ISSN 1330-948X

15. GODINJICA SMRTI IVANA PREBEGA

IVAN PREBEG - VELIKAN

Hrvatski boksa Ivan Prebeg prvi je
boksa s ovih prostora koji je osvojio
naslov profesionalnog prvaka Europe.

etvrtak 29. lipnja 1995. godine u Zagrebu, u

dvorani "Cibone" borili su se Asmir Vojnovi i
Antun Josipovi za prvi naslov prvaka Hrvatske
u profesionalnom boksu, u tekoj kategoriji. Pobijedio je Vojnovi. Tog istog dana i Ivan Prebeg imao je
svoju posljednju borbu s dugom i tekom bolesti i nije
izdrao. S velikom tugom, slubeni spiker u "Ciboninoj"
dvorani objavio je: Danas je u Zagrebu preminuo Ivan
Prebeg, velikan hrvatskog boksa i ampion Europe u
profesionalnom boksu. U tiini se ulo Slava mu...

Mladost u Zagrebu

Ivan Prebeg roen je 22. rujna 1933. godine u Josipdolu. Ubrzo je obitelj Prebeg preselila u Zagreb, gdje je Ivan
zavrio srednju zanatsku kolu i stekao zvanje elektromehaniara.
U djetinjstvu je volio nogomet, navijao za "Dinamo" i
elio postati igra tog kluba. No igrom sluaja, 1955. godine, naao se u dvorani boksakog kluba "Metalac", gdje
su mu prvi treneri bili Zlatko Hrbi i Zlatko Nemeek.
Bio je redovan na treninzima i vrlo brzo stekao solidno
boksako znanje i doao u prvu momad. No pravih
rezultata nije bilo i Prebeg je jednog dana (1957.) nestao
s popisa prvotimaca boksakog kluba "Metalac". Krenuo
je putem onih koji su vjerovali da je vjetina koju su
stekli dovoljna da se krene u pravi ivot.
ivot u Jugoslaviji pedesetih godina prolog stoljea
bio je teak, a kako nije mogao dobiti putovnicu, Prebeg
je s jo jednim prijateljem preplivao Muru i otiao u Austriju. Jedno vrijeme bio je u sabirnom logoru u Grazu,
zatim odlazi u Njemaku, u Nrnberg, pa u Augsburg. U
Augsburgu je postao aktivan lan amaterskog boksakog
kluba "Schvaben Augsburg E.V.", za koji je nastupao: u
est dvoboja zabiljeio je pet pobjeda i jednu neodluenu
borbu.

Odlazak u Pariz

Na poziv brata Milana koji je radio u Parizu, Ivan

potom odlazi u Pariz gdje je u prvo vrijeme radio kao
elektromehaniar, ali se prijavio i u amaterski boksaki
klub "Stade Municipal de Courbeviole". Nakon nekoliko
uspjenih nastupa i pobjeda, u svojoj 28. godini, to je
zapravo dosta kasno, okuao se u profesionalnom boksu.
Prvu profesionalnu borbu imao je 19. travnja 1961. godine u Charleroyu gdje je nokautom u 5. rundi pobijedio
Julesa Becausea.
Prebeg je u inozemstvu imao dobrih prijatelja meu
boksaima, boksakim djelatnicima, navijaima, a posebno u svom menaderu Camilu Kribisu iz Luksemburga. Ipak, cijelo vrijeme bio je svjestan toga da je imigrant
i stranac. Nedostajala mu je njegova obitelj, i tako se
1967. godine vratio u Zagreb. Nije imao podrku Boksakog saveza Jugoslavije, i nije dobio odobrenje da se
bori u Zagrebu, ve je svoje prve meeve po povratku u
domovinu odrao u Beogradu, Panevu i Kragujevcu.
Ipak, uz pomo prijatelja, posebno Franje Pribania,
istaknutog boksakog suca i boksakog djelatnika, te
Ivana Hrenara, svoj prvi me u Zagrebu odrao je 30
prosinca 1967. godine kada je pobijedio sjajnog Manfreda Ackersa po bodovima.
Nakon velikog natezanja oko toga tko e se boriti za
naslov profesionalnog prvaka Europe i gdje e borba biti

HRVATSKOG BOKSA
odrana, konano je europska boksaka profesionalna organizacija EBU donijela odluku: odlueno
je da e se borba odrati u Zagrebu i da e se boriti
26-godinji Velanin Eddie Avoth i 36-godinji Ivan
Prebeg.

Naslov europskog prvaka

Susret za naslov europskog prvaka odran je 28.

lipnja 1969. godine na stadionu alata, gdje je pun
stadion bodrio Prebega. Dvanaest godina mlai
Avoth bio je uvjeren u svoju pobjedu, no u ringu je
sve bilo drugaije. Prebeg je bio sjajan, odrao je pravu lekciju iz svih elemenata boksa, to su potvrdili i
suci, te je na kraju pobijedio u 15 rundi po bodovima
i osvojio naslov profesionalnog prvaka Europe u polutekoj kategoriji. Bio je to ne samo najvei uspjeh
Ivana Prebega, ve i cjelokupnog boksa u tadanjoj
dravi.
Prema propozicijama europske boksake federacije
EBU, naslov prvaka morao je braniti u kratkom vremenskom roku. Ve 6. veljae 1970. odran je susret
sa Talijanom Pierom del Pappom u Milanu, u kojem
je Prebeg izgubio. Tijekom 15 rundi koliko je me
trajao i koliko se Prebeg bezuspjeno trudio obraniti
naslov najboljeg, publika je promatrala borbu prosjene kvalitete, slabiju od one koju su Zagrepani
imali imali priliku gledati kada je Prebeg boksao sa
Avothom.
Del Pappa je zaslueno pobijedio na bodove
(74:72), jer je oito bio puno bolje pripremljen, iako
nije pokazao osobito majstorstvo kakvo je Prebeg do
tada nekoliko puta demonstrirao. Naalost, nita od
tog majstorstva nije uspio pokazati u Milanu. Tek je na
trenutke bljesnuo nekom eskivaom, brzim lijepim direktom i to je bilo sve.

Kraj karijere

Nakon to je izgubio naslov prvaka, Prebeg je nastupio

jo samo u 4 mea. Dva je izgubio nokautom, jedan boksao neodlueno, a jedan pobijedio nokautom.
Prebeg je imao boksaki sta kao amater od 1955. do
1960. godine, a dalje, sve do 1971. borio se kao profesionalni boksa sa stranom licencom. Slubeno je u svojoj
profesionalnoj karijeri imao 50 borbi, od toga 32 pobjede, 16 poraza i 2 neodluna rezultata. Borio se u vie od
dvadesetak europskih gradova (u polutekoj kategoriji
sve do lipnja 1966., a dalje u tekoj kategoriji). Sudjelovao je i u nekoliko ekshibicijskih susreta bez odluke.
Ivan Prebeg nije se iskazao samo kao boksa, ve i u
svojoj struci elektromehaniara. Odmah po povratku u
Zagreb (1967.) otvorio je elektromehaniarsku radionicu

Me Ivana Prebega (desno) i Angela Favarija

u Vougeri 31. svibnja 1961.

u Bosutskoj ulici. Pored radionice sagradio je i lijepu

malu dvoranu za boks, te ju opremio sa najboljim spravama za trening boksaa. Jedno krae vrijeme Prebeg
je bio i trener u BK "Trenjevka". Trenirao je napredne
mlade boksae amatere, kao i zagrebake profesionalne
boksae.
Za vrijeme Domovinskog rata, Prebeg i njegov prijatelj
Franjo Pribani stavili su se na raspolaganje Adalbertu
Rebiu, tadanjem ministru i predstojniku ureda za prognanike. Koristei veliki broj prijatelja diljem Europe,
posebno u boksakim krugovima, prikupljali su humanitarnu pomo, a Prebegova boksaka dvorana pretvorena je u privremeno skladite.
Umro je neposredno prije zavretka rata, u Zagrebu,
29. lipnja 1995. godine.
Literatura:
Zvonko Bui i Hrvatski portski muzej, ampioni hrvatskog i svjetskog boksa
1719.-1998., Zagreb, 2002.
Dokumentacija novinara Z. Maeia
Dokumentacija novinara D. Marovia
Dokumentacija Z. Buia

OBLJETNICE

80 GODINA
RUKOMETA
Tekst: MIRNA JAJEVI

Budui da je prva domaa rukometna utakmica odigrana

1930. godine u Varadinu, moemo rei da je rukomet kod
nas navrio 80 godina.

nalizirajui u kontinuitetu razvoj rukometa u Hrvatskoj, on je neprekidno u uzlaznoj putanji. Od

srednjokolskih sastava, pa do do olimpijskih pobjednika, na njegovom su razvoju radile na tisue
trenera, portskih djelatnika i igraa u mukoj i enskoj
konkurenciji. Interes za rukomet nije nikada bio prevelik,
ali je bio konstantan, to je vrlo vano.
Godina to je upravo za nama prua nam priliku za
pogled unatrag i prisjeanje na niz obljetnica naeg rukometa.
Budui da je prva domaa rukometna utakmica odigrana 1930. godine, moemo rei da je rukomet kod nas
navrio 80 godina.

Prva utakmica (prije 80 godina)

Poetak rukometne igre u Hrvatskoj zabiljeen je 29.

5. 1930. godine u Varadinu. Na igralitu Varadinskog
portskog kluba odrana je Javna gimnastika produkcija
s prikazom sletskih vjebi, vjebi na spravama i igrama.
U Godinjem izvjetaju Dravne realne gimnazije u Varadinu za kolsku godinu 1929/30. na 11. stranici o toj je
utakmici napisano:
"29. maja odrana je na portskom igralitu javna gimnastika produkcija s prostim sletskim vjebama, na
spravama i igrama.
Svrha joj je bila propaganda za svesokolski slet u Beogradu. Posljednju je toku ispunila rukometna utakmica
V i VI razreda protiv VII razreda. Produkcija je bila od
opinstva obilno posjeena, a isti prihod namijenjen je
za potporu siromanim uenicima, koji e putovati na
svesokolski slet u Beograd.
Pod vodstvom nastavnika tjelesnog odgoja Zvonimira
Suligoja, dvije kombinirane momadi uenika Dravne
realne gimnazije prikazalo je, nakon jednogodinjeg vjebanja, rukometnu igru."
U Zagrebu su rukomet poeli 1932. godine igrati uenici Dravne I. muke realne gimnazije u Klaievoj ulici.

Prvo obuavanje tehnike

rukometne igre odravalo se
na satovima tjelesnog odgoja
nastavnika Vladimira Jankovia.
Za uenike koji su pokazali
vee zanimanje za tu novu
portsku igru, organizirani su
treninzi i utakmice na igralitu
Hrvatskog portskog kluba
Concordia u Kranjevievoj
ulici.
Drutvo za izvankolske
portske aktivnosti uenika ove
Rukometna ekipa I. hrvatskog
gimnazije, Udruenje tjelesnog vjebanja, skraeno UTV,
osnovano je 1932. godine.

Prva utakmica u Zagrebu

(prije 75 godina)

Prvi meugradski susret rukometnih reprezentacija

Dravne I. muke realne gimnazije iz Zagreba i srednjokolske reprezentacije Ljubljane odigran je 19. V. 1935. u
Ljubljani (7-5).
Prva javna rukometna utakmica u Zagrebu odigrana
je na otvaranju Srednjokolskog igralita 1. VI. 1935.
godine. Sastale su se reprezentacija Dravne I. muke
realne gimnazije i reprezentacija srednjih kola Ljubljane
(8 -3).
Zanimljivo da je prvo poluvrijeme odigrano u subotu
1. lipnja, a drugo, dan kasnije, u nedjelju.
Od jeseni iste godine, na Srednjokolskom igralitu
igraju se brojne rukometne utakmice uenika zagrebakih srednjih kola uz nazonost brojnih gledalaca.
Prvo rukometno prvenstvo zagrebakih srednjih kola
organizirano je u kolskoj godini 1935/36. uz sudjelovanje reprezentacija realnih i klasinih gimnazija. Prvo

graanskog portskog kluba na svom stadionu u Koranskoj ulici 14. IX.1941. godine.
mjesto osvojila je reprezentacija Dravne I. muke realne
gimnazije.

Osnovan Rukometni radni odbor

(prije 70 godina)

Zahvaljujui uenicima zagrebakih srednjih kola koji

su maturirali 1939. godine, pri tadanjim zagrebakim
portskim drutvima osnivaju se rukometne sekcije.
Tako se rukomet poeo igrati u I. hrvatskom graanskom
portskom klubu, Hrvatskom portskom klubu Lianin,
(kasnije nazvan Martinovka), HK Gradske elektrine
centrale, HK parta, HK Meteor, HK Concordia i
HK eljezniar, kasnije nazvan HK Trnje. Rukometna
sekcija pri SK Marathon osnovana je 1940. godine.
Rukometne utakmice u Zagrebu igrale su se na igralitu I. hrvatskog graanskog portskog kluba kraj Koranske ulice, igralitu HK Concordie u Kranjevievoj
ulici, HK parta kraj Elektrane i igralitu SK Jugoslavija
u rnomercu.
Radi zauzetosti tih igralita s nogometnim treninzima i utakmicama, rukometai su svoje utakmice igrali

uglavnom subotom ili nedjeljom poslije podne.

U proljee 1940. godine predstavnici zagrebakih rukometnih sekcija formirali su Rukometni radni odbor,
koji je te godine organizirao prvo klupsko rukometno
prvenstvo grada Zagreba.
Rukometni radni odbor moemo smatrati kao poetak djelovanja Zagrebakog rukometnog saveza.

Prvi reprezentativni susret

(prije 60 godina)

Pedesetih godina prolog stoljea najbolji rukomet

igrao se u Hrvatskoj. Prvim reprezentativnim susretom
moe se smatrati dvoboj Jugoslavije (19. 6. 1950.) s Belgijom, u Zagrebu na stadionu u Kranjevievoj ulici.
Momad u kojoj su svi igrai, osim jednog, bili iz
hrvatskih klubova, ostvarila je visoku pobjedu (18-3).
U jesen iste godine reprezentacija Jugoslavije je odigrala utakmicu sa vedskom na istom stadionu i izgubila
(4-8).
Inae, jo 1942. hrvatska rukometna reprezentacija je
odigrala svoj prvi susret - u Budimpeti s Maarskom.

OBLJETNICE

Ekipa Prve realne gimnazije na Srednjokolskom igralitu 1936. godine. Slijeva: Viktor najder, Vjekoslav Tepe, Vladimir
Meki, Dragutin Pehaim, Vladimir Nemet, Emil Jurkovi, Vjenceslav Richter, Horvat, Milan Prelog, Zdenko Ungerer, Viktor
tajman, Tibor Lovreni i Juraj Kui.

Prva rukometna utakmica u dvorani

(prije 60 godina)

Prva rukometna utakmica u dvorani odigrana je 12.

veljae 1950. godine u dvorani Zagrebakog velesajma
na Savskoj cesti izmeu momadi Metalca i Maksimira.
Na turniru koji je priredio Rukometni odbor gradskog
odbora FISAH-a sudjelovali su i sastavi Zagreba, Lokomotive, Dinama i Milicionara. Od 1953. godine organizira se prvenstvo Jugoslavije u malom rukometu za
muke i enske sastave.
Mali se rukomet u poetku preteno igrao na otvorenim igralitima, a kasnije sve vie u dvoranama. Tadanji
mali rukomet od tada se naziva rukomet, a raniji rukomet dobio je naziv veliki rukomet.

Mali se rukomet u poetku preteno igrao na

otvorenim igralitima, a kasnije sve vie u
dvoranama. Tadanji mali rukomet od tada
se naziva rukomet, a raniji rukomet dobio je
naziv veliki rukomet.
6

Od 1953. organiziraju se dravna prvenstva u malom

rukometu za mukarce i ene. Od 1958. godine u nas
se organiziraju prvenstvena natjecanja samo u malom
rukometu.
Glavni ograniavajui faktor razvoja velikog rukometa
u nas, bila su igralita, igralo se iskljuivo na postojeim
nogometnim igralitima. Uprave tih portskih objekata
nerado su odobravale odravanje rukometnih treninga i
utakmica. Treniralo se jednom ili najvie dva puta tjedno, a utakmice su odigravane nedjeljom ujutro.
Tzv. mali rukomet je bio brzo prihvaen, pa se veliki
rukomet igra sve manje. Od 1953. godine organiziraju
se dravna prvenstva u malom rukometu za mukarce i ene. Manji prostor potreban za igru i mogunost
igranja u dvorani, omoguili su neprekidne promjene
situacije na terenu i bolji kontakt s gledaocima koji su ga
zduno prihvatili.
Literatura:
1. Flander, M. (1986). Razvoj rukometa u Hrvatskoj. Zagreb: Rukometni savez Hrvatske
2. Pervan, A. (1957). Varadin kolijevka rukometa u Jugoslaviji. Varadin: Vlastita
naklada.
3. Petranovi, I. (1961). Plava knjiga Rukometnog kluba Slavonka, Nova Gradika.
Nova Gradika: Rukometni klub Slavonka.

RAZVOJ SKAUTSKOG POKRETA

HRVATSKA S
- PRETEA
SKAUTIZMA

vjetska skautska organizacija koja danas broji 28 milijuna skauta svih rasa
i religija u vie od 150 zemalja svijeta,
utemeljena je u Velikoj Britaniji 1907.
godine. Otac ovog jedinstvenog pokreta bio
je Sir Robert Baden-Powell (1857-1941.), poznatiji meu skautima kao B.P. On je na bazi
vlastitih asnikih iskustava s mladima tijekom
217 dana duge opsade Mafekinga za vrijeme
Burskog rata u Africi, vrativi se 1903. godine
u domovinu kao nacionalni heroj, odluio
posvetiti se izvaninstitucionalnom odgoju djece kroz praktina znanja kako bi se lake snali
kako u prirodi tako i u svakodnevnom ivotu.
Ideja skautizma raa se u elji da zaputenoj

Tekst: HERCI GANZA ALJKUI

Hrvatski izviai-skauti lanovi su svjetske skautske obitelji ve gotovo itavo

stoljee. U duhu skautske ideje da se svijet ostavi barem malo boljim nego
to smo ga zatekli te pod motom Budi pripravan i na ovim je prostorima ve
stotinjak generacija djetinjstvo provelo uei praktina ivotna iskustva na
nekonvencionalan nain - u drutvu svojih vrnjaka uz ubor potoka i pucketanje
logorske vatre.

Jamboree 1929:
lanovi Saveza
skauta Kraljevine Jugoslavije
na Treem svjetskom Jamboreeju 1929. godine
u Arrow Parku,
Birkenhead u
Velikoj Britaniji

RAZVOJ SKAUTSKOG POKRETA

Iz Spomen-albuma hrvatskih skauta u Zagrebu 1914.-15.

gradskoj djeci prui kvalitetnu i osmiljenu razonodu
kroz svladavanje vjetina i znanja koje e ujedno utjecati na pozitivno oblikovanje njihovog karaktera. elivi praktino provjeriti metode koje je promicao i ideje
ivota vrnjake skupine u prirodi, B.P. u kolovozu
1907. godine organizira prvo skautsko logorovanje s 22
djeaka iz svih britanskih stalea na Brownsea otoku.
Ova je viednevna djeaka avantura u prirodi oznaila slubeni poetak duge i bogate skautske povijesti.
Knjiice naslovljene Scouting for boys, koje B.P. tijekom
1908. godine objavljuje u est nastavaka, postale su
najpopularnija mladeka literatura (uskoro prevedena
na 35 jezika) koja je potakla mlade u Britaniji na samoinicijativno okupljanje u prve skautske patrole.
Pria, nalik na san, irila se nevjerojatnom brzinom i
poletom. Ve 1909. godine na prvom javnom okupljanju skauta Velike Britanije u Kristalnoj palai u Londonu, nalo se 11.000 mladih, a meu njima i djevojke
koje su potom pokrenule inicijativu za osnivanje Girl
Guiding (Skautska organizacija za djevojke) na ijem je
elu od 1912. godine bila B.P.-jeva supruga Lady Olave
Baden-Powell. Krajem te godine u Velikoj Britaniji bilo
je 107.986 registriranih lanova te skautski pokret postaje najbrojniji mladeki pokret u zemlji, ali zapoinje
i irenjem po cijelom svijetu - ile, Amerika (1909.),
Danska, Finska, Francuska,
Grka, Nizozemska (1910.),
Belgija, ehoslovaka, Estonija, Japan, Norveka, vedska
(1911.), Argentina, Austrija,
Italija, vicarska (1912.),...

sku moemo svrstati u pretee skautizma. Kao istinski

zaljubljenik u svoj posao i izniman pedagog, zalagao se
za izmjetanje nastave iz uionice u prirodu gdje bi uenici, osim teorijskog znanja, mogli sticati i brojna praktina iskustva korisna za ivot.
U elji da dokae smisao i opravdanost svojih ideja,
prof. Mudrini u vinkovakoj koli 1881. godine osniva
prvu izletniku drubu s kojom provodi nastavu u prirodi. Tri desetljea nakon pionirskih iskoraka ovog zanesenjaka u Vinkovcima, kada je skautizam u svijetu uzeo
maha, 1913. godine slubena prosvjetna vlast ondanje
Austro-Ugarske monarhije, kojoj je Hrvatska pripadala,
pokazuje zanimanje za ovaj pokret.
Prof. Matu Mudrinia i dr. Marija Kiseljaka poslala je
u Austriju i Njemaku kako bi se upoznali s djelovanjem
tamo osnovanih skauta (pfadfindera). Nakon ovog iskustva prof. Mudrini s jo veim entuzijazmom nastavlja s
primjenom svojih ideja, a 1914. godine objavljuje knjigu:
Rukovo za hrvatske ake izletne drube (scout-drube) - prema skautskom sustavu.

Hrvatsko skautsko udruenje

Godine 1913. poele su se osnivati ake izletne

drube pri Gimnaziji u Karlovcu, Realnoj gimnaziji u
Zagrebu te idue godine na Kraljevskoj maloj gimnaziji
u Koprivnici. Bila je rije o skupinama od najvie dvana-

Hrvatska - pretea
skautizma

Zahvaljujui profesoru prirodopisa i tjelovjebe Mati

Mudriniu (Nova Gradika,
1855. - Zagreb, 1932.) Hrvat-

Prof. Mate Mudrini, prvi hrvatski skaut

est djeaka, uglavnom

prijatelja-vrnjaka, koji
su osmiljavali i provodili zajednike izlete i
putovanja obogaujui
ih sadrajima pomou
kojih su sticali znanja
o snalaenju i preivljavanju u prirodi kao
to su loenje vatre,
kuhanje, kretanje po
karti, izrada zaklona
Nika Stefanini, utemeljitelj
u sluaju nevremena,
skautske organizacije u Splitu
pruanje prve pomoi
te autor dananje himne skauta
kod nezgoda i druge.
Hrvatske "Ja znam svoj cilj"
Uskoro su novopeeni lanovi izletnikih
drubi prihvatili meunarodni naziv skauti te odijenuli svoje prve uniforme nalik na one skauta u drugim
zemljama, a 1914. godine u Zagrebu je utemeljeno i
Hrvatsko skautsko udruenje. Izbijanjem Prvog svjetskog rata skautsko naelo brige o drugima, snalaljivost,
praktina znanja i organizacijske vjetine skauta, dole
su do izraaja u evakuaciji i zbrinjavanju stanovnitva te
u ispomoi djelovanju javnih slubi (raznoenje pote,
pomo vatrogascima i lijenicima) koje su oskudijevale
ljudstvom, dok su u krajevima gdje se rat manje osjeao,
pojedine jedinice nastavile s redovnim radom. Po zavretku rata, raspadom Austro-Ugarske monarhije, prestalo je s djelovanjem i Hrvatsko skautsko udruenje.

Zahvaljujui profesoru prirodopisa i

tjelovjebe Mati Mudriniu Hrvatsku
moemo svrstati u pretee skautizma.
Kao istinski zaljubljenik u svoj posao
i izniman pedagog, zalagao se za
izmjetanje nastave iz uionice u
prirodu gdje bi uenici, osim teorijskog
znanja, mogli sticati i brojna
praktina iskustva korisna za ivot.

Hrvatski skauti izmeu dva svjetska rata

Pozitivna skautska iskustva iz prethodnog razdoblja,

kao i istinska potreba mladih za ovakvim nainom
uenja i druenja, nije nestala. Ljubavlju, energijom i
entuzijazmom pojedinih profesora koji su volonterskim
duhom okupljali, usmjeravali i poticali skautsko djelovanje, ubrzo je u novonastaloj Kraljevini Srba, Hrvata
i Slovenaca, te potom Kraljevini Jugoslaviji, obnovljen
skautski pokret u brojnim hrvatskim gradovima.
Godine 1921. osnovan je u Beogradu Savez izvidnika
i planinki koji je potom promijenio ime u Savez skauta
Kraljevine Jugoslavije. Predstavnici ovog Saveza sudjelovali su na Meunarodnoj skautskoj konferenciji 1922.
godine na kojoj je slubeno osnovana Svjetska organizacija izviakog pokreta (World Organization of the
Scout Movement, WOSM) te su nai skauti postali njeni
punopravni lanovi. Godine 1924. u Zagrebu je osnovan
i Hrvatski skautski savez.
Prema podatcima objavljenim u glasniku Saveza skauta Kraljevine Jugoslavije Izvidnik, na dan 6. svibnja
1923. godine djelovalo je 37 stijegova s ukupno 2.556
lanova, od ega su s podruja Hrvatske registrirani
izvidnici u Splitu (92), Zagrebu (63), Ogulinu (29), Osijeku (38), Suaku (60) i ibeniku (26).
Skautizam u razdoblju meuraa na naem je tlu
promicao moderna naela odgoja djece. Premda su u

brojnim europskim zemljama paralelno postojale strogo

odvojene skautske jedinice za oba spola, kod nas se radilo zajedno s mukom i enskom mladei te je tako skautski savez bio napredniji i od ondanjeg sustava kolstva
koje je tek godinama kasnije uvelo mjeovite razrede.
lanstvo je bilo organizirano prema dobi. Djeaci od
etiri do deset godina nazivali su se vuii, djevojice
te dobi pelice, djeaci od deset do sedamnaest godina
izvidnici, a djevojice planinke. lanovi stariji od sedamnaest godina bili su brani i stanarice. Skupina od

RAZVOJ SKAUTSKOG POKRETA

desetak skauta zvala se vod, dok su vuii inili opor, a
pelice rojeve. Dva ili vie vodova inili su etu djeaka
ili kolo djevojica, odnosno klub brana i stanarica.
Udruene ete u jednom gradu ili mjestu inile su stijeg,
a stijegovi na prostoru tadanje banovine inile su upe.
Ovdanji skauti za svog su sveca zatitnika prihvatili
svetog Jurja ija legenda simbolizira pobjedu dobra nad
zlom te se Jurjevo sveano obiljeavalo kao Dan skauta
svakoga proljea 23. travnja. Iz Zbornika pravila i pravilnika Saveza skauta Kraljevine Jugoslavije (1933.) doznajemo kako je cvijet ljiljana s dravnim grbom u sredini,
magnetnom iglom kompasa na srednjem te zvijezdama
na bonim listovima skautski znak. Ispod ljiljana skautski je pozdrav Budi spreman, na koji su skauti odzdravljali Uvijek spreman, rukujui se lijevom rukom. Meusobno su se oslovljavali s ti, nazivajui se skautskom
braom i sestrama.
Zanimljiv je i do sada jo neobjavljen podatak koji
e 2011. izii u monografiji Splitskog skautskog zbora
autora Zorana Fistonia kako je dananja himna Saveza
izviaa Hrvatske Ja znam svoj cilj nastala u ovom
razdoblju, poetkom dvadesetih godina, a njen autor
Nika Stefanini (1905.-1973.), utemeljitelj je prve skautske druine Plavi trokut pri Realnoj gimnaziji u Splitu
1920. godine.
Nika Stefanini, tada gimnazijalac, postao je operni
pjeva koji je nastupao po brojnim pozornicama diljem
svijeta od zagrebakog HNK preko Milana, Rima i Napulja do Broadwaya.
Poslije Drugoga svjetskog rata okree se glumi te u
zagrebakom nacionalnom kazalitu igra glavne dramske uloge, da bi se od 1948. godine posvetio filmskoj i
kazalinoj reiji, a od 1956. javlja se kao filmski glumac
u domaim filmovima Ne okrei se sine, U mrei,
Samo ljudi, Cesta duga godinu dana, Splavari na
Volgi te u nekoliko francuskih filmova.

Drugi savezni logor Skauta Kraljevine

Jugoslavije u Zagrebu

Skauti su organizirali raznovrsne aktivnosti - izlete,

priredbe, teajeve, sabore, logorovanja te sudjelovali
na nekim velikim meunarodnim aktivnostima meu
kojima su najvanije svjetske skautske smotre (Jamboree). U organizaciji zagrebakih skauta u Zagrebu je od
1. do 6. lipnja 1932. godine odran Drugi savezni logor
Skauta Kraljevine Jugoslavije kojem su nazoili i skauti
iz ondanje ehoslovake, Maarske, Ukrajine, Rusije,
Engleske, Francuske, Poljske i Austrije.
Na prostoru logora bilo je 673 atora i etiri barake za
upravu, prehranu, kantinu i trgovinu skautske opreme.
Skauti su dobivali sirove namirnice koje su sami morali
kuhati u sklopu svojih jedinica. Logor je bio opskrbljen
rasvjetom, vodom, telefonom, radiostanicama, sanitarnim vorovima te atorom za pruanje prve pomoi.
Organizirana su natjecanja za prvenstvo Saveza u skautskim vjetinama, lakoj atletici, plivanju, odbojci gaanju
pukom te lukom i strijelom.

10

Robert BadenPowell, utemeljitelj skautske

organizacije,
na prvoj meunarodnoj skautskoj smotri
svijeta 1920.
godine proglaen je Glavnim
skautom svijeta
(Chief Scout)

Situacija pred Drugi svjetski rat

Politika i drutvena situacija pred kraj tridesetih

godina XX. stoljea odrazila se i u djelovanju portskih
klubova i drutava, pa tako i u skautskom pokretu, pri
emu je osobitu ulogu imala Hrvatska seljaka stranka
koja je u novostvorenoj Banovini pridavala veliko zanimanje za razvoj porta i rad s mladima.
Kako saznajemo iz splitskih dnevnih novina Novo
doba od 8. studenoga 1939. za na skautizam slijedili su
novi povijesni dogaaji:
"Dana 5. studenoga odran je u Zagrebu skautski sabor
svih skauta Banovine Hrvatske. (...) Saboru je predsjedavao savezni voa, koji je najprije pozdravio izaslanika
voe Hrvatskog naroda dra Maeka, g. Maria. Nakon
toga uzeo je rije g. Mari koji je u svom kratkom govoru toplim rijeima uputio skaute da u svakoj prilici manifestiraju slogu, ljubav i portvovnost nasprama domovini
i hrvatskom narodu. (...) U nastavku zasjedanja Sabora
Hrvat. Skaut. Saveza, predloeno je da skautska organizacija promijeni svoje ime, i da dobije isto narodno. Na
prijedlog starjeine Hrvatskog Skautskog Stijega Suak
g. Dra imia, da se Hrv. Skaut Savez nazove DOMOBRAN, lanstvo je dugotrajnim aplauzom prihvatilo
ovaj prijedlog, i zavrio ovaj Sabor Lijepom naom.
Godine 1941. zbog Drugog svjetskog rata prekinut je
skautski rad, a skauti su se, u neto izmijenjenim okolnostima i pod novim imenom, (izviai) ponovno okupili
poetkom pedesetih godina...

Literatura:
Aljinovi, R. Luki, A. Majer, K. (2002.). Izviake godine. Zagreb: Savez izviaa
Hrvatske
Fistoni, Z. Povijest splitskih skauta - izviaa. (Splitski skautski zbor priprema
objavljivanje 2011.)
Marovi, D. Radja, M. (2006.). Povijest porta u Splitu : 1918. 1941. Split: Splitski
savez portova : Komisija za povijest porta
Matrovi, V.: Prof. Mate Mudrini, Pretea skautizma uope od 1881. do 1918. Povijest sporta, VI/1976. (26), 2277-2294
Novo doba, 8. XI. 1939. Hrvatski Skauti (Promijenili svoje ime u Hrvatski domobran)
Ujakovi, B. (2003.). Budi pripravan! : uenje i zabava od skauta do izviaa. Zagreb:
Hrvatski kolski muzej (katalog izlobe)

STO GODINA ZRAKOPLOVSTVA U HRVATSKOJ

OD PENKALE DO FIZIRA
Tekst: ANA POPOVI

Godina 1910. kljuna je i najznaajnija za ovaj port u Hrvatskoj: te je godine

odran prvi let zrakoplovom na motorni pogon i to zrakoplovom domaeg
konstruktora kojim je upravljao domai pilot. Iste godine osnovano je prvo
zrakoplovno drutvo, sagraen prvi aerodrom, prvi strani avijatiari dolaze
u Zagreb, dopremljen je avion iz Francuske u Rijeku, a prvi Hrvat zavrava
pilotsku kolu brae Voisin u Parizu.

d samih poetaka zrakoplovstva nailazimo na

pojedine Hrvate koji su doprinosili razvoju ljudskog letenja. Kao to navodi i Leonard Elerek
u svojoj knjizi Homo Volans, rani hrvatski avijatiari 1550.-1925. od prvih poetaka zrakoplovstva
Hrvati teorijski razmatraju problem letenja (Paletin) te
daju konkretan doprinos razvoju padobranstva (Vrani)
i balonstva (Domin, Mazarovi). Pioniri su konstrukcije
upravljivih zranih brodova i zrakoplovne metalurgije
(David Schwarz). Konstruiraju zrakoplove i lete njima u
pionirsko doba zrakoplovstva (Penkala, Sari, Merep,
Prodam), a na natjecanjima postiu vrijedne pobjede i
rekorde (Bjelovui, Klobuar, Novak).
Imajui na umu da zrakoplovstvo obuhvaa zapravo

sve vrste letenja, treba napomenti da je 2010. godina

trebala moda preciznije biti definirana kao obljetnica
hrvatske avijacije. Drugi oblici letenja u Hrvatskoj se,
kao i u svijetu, otkrivaju pa i demonstriraju i ranije. Spomenimo samo 1889. godinu kada u Zagreb stie glasoviti
zrakoplovac Merighi i odrava prvi let balonom...
Ono po emu je 1910. godina znaajna, brojni su vani dogaaji vezani iskljuivo za avijaciju. Da spomenemo
samo neke od brojnih aktivnosti: te je godine odran
kod nas prvi let zrakoplovom na motorni pogon i to
zrakoplovom domaeg konstruktora kojim je upravljao
domai pilot. Iste godine osnovano je prvo zrakoplovno
drutvo, sagraen prvi aerodrom, prvi strani avijatiari
dolaze u Zagreb, dopremljen je avion iz Francuske u

Prvi aerodrom
na rnomercu

11

STO GODINA ZRAKOPLOVSTVA U HRVATSKOJ

Rijeku, a prvi Hrvat zavrava pilotsku kolu brae Voisin

u Parizu.

Slavoljub Penkala, prvi hrvatski zrakoplov

i prvi hrvatski aerodrom

Inenjer Slavoljub Penkala (1871.-1922.), nakon to je

patentirao i pokrenuo proizvodnju penkala olovke, poeo se od 1908. ozbiljno zanositi avijacijom i godine 1908. i 1909., prijavio je
Uredu za patente dva ureaja koji olakavaju upravljanje zrakoplovima.
Penkala je prouavao sve tadanje
sustave leteih strojeva, a 1909. godine
bio je i u Parizu s namjerom da kupi
jedan avion i preradi ga prema vlastitim idejama. U konanici je od toga
odustao i odluio konstruirati vlastiti.
Sve dijelove aviona, s izuzetkom motora i elise, dao je izraditi kod domaih
industrijalaca. Motor od 25 KS nabavio
je u ekoj u tvrtki Lauren i Clement,
dok je elisu raspona 2,1metara kupio u
Francuskoj.
U poetku je Penkala radio u vei
Konstruktor prvog hrvatskog
zrakoplova Slavoljub Penkala zgrade gdje je i stanovao, na dananjem
Trgu Kralja Tomislava 17. No, kako
je avion napredovao tako taj prostor postaje pretijesan,
pa je u posljednjoj fazi izrade, Penkala zatraio i dobio
odobrenje od Grada za izgradnju hangara na vojnom
vjebalitu u rnomercu.
To je bilo povoljno mjesto, budui da su sve poljane
u blizini Zagreba bile okruene kuama i visokim drveem. Tako je, 23. veljae 1910. izgraen prvi hrvatski aerodrom, s kojeg je nakon dugog iekivanja, puno posla
i nekoliko pomaknutih rokova, krajem lipnja napokon
poletio Penkalin avion. Avionom je upravljao Penkalin
pomonik Dragutin Karlo Novak (1892.-1978.).
U toj 1910. godini koja je zaista bila plodna za nae
zrakoplovstvo zapoela je gradnja i prvog hidroplana u
Puli. Iste godine u Subotici uzletjela su dva zrakoplova
hrvatskih konstruktora od kojih je posebno znaajan
Ivan Sari (1876.-1966.), drugi Hrvat koji je sagradio
uspjean zrakoplov.

Prvo zrakoplovno drutvo

Ozbiljna inicijativa za osnivanjem prvog zrakoplovnog kluba postojala je u Zagrebu ve 1905. godine, to
potvruje lanak objavljen 10. listopada 1905. u Obzoru. Najvea prepreka leala je u stranoj vlasti i nevoljkosti Bea da podupre hrvatski klub, pa je u konanici
cijela akcija zavrila na javnom apelu. Ipak, inicijativa se
nije ugasila i strpljiva propaganda je s vremenom urodila plodom. U broju od 17. travnja 1910. godine Novosti javljaju da se: ...u Zagrebu osniva drutvo, u kojem
su veinom lanovi hrvatskog automobilistikog kluba,

12

kao: Rudovi, Merep, dr. Stojanovi i drugi, - kojemu

je zadaa da podupre pregaoce na polju zrakoplovstva.
Tako je krajem godine napokon osnovan Klub hrvatskih
avijatiara.
Otprilike u isto vrijeme, jo jedan hrvatski grad pokazuje veliki interes za zrakoplovstvo i elju za osnivanjem
zrakoplovnog kluba. Radi se o Rijeci. Nekolicina Rijeana, prijatelja zrakoplovstva, nabavili su u Parizu letei
stroj tipa Demoiselle Santosa Dumonta. Zrakoplov je,
prije poetka vjebi, bio izloen graanima na uvid, a
Rijeani su se hvalili da su nabavili najmanji, ali najzanimljiviji avion koji je do tada konstruiran.

Ivan Bjelovui - prvi hrvatski zrakoplovac

Prolo je i stotinu godina otkako je prvi hrvatski pilot,

Ivan Bjelovui (1889.-1949.), nakon dvije godine kolovanja zavrio pilotsku kolu brae Voisin u prijestolnici
europskog zrakoplovstva - Parizu.
Bjelovui je roen u glavnom gradu Perua, Limi, od
oca Hrvata i majke Francuskinje. Dana 10. lipnja 1910.
godine dobio je letaku dozvolu francuskog aerokluba,
a letenjem se bavio sve do 1920. godine. Bjelovui je sudjelovao na brojnim mitinzima i utrkama, na kojima je
osvajao medalje, te sruio nekoliko rekorda. Bez ikakve
dvojbe bio je meu najboljim letaima svojega vremena.
Godine 1913. postao je prvi pilot u povijesti koji je
uspjeno svladao Alpe, a
svojedobno je zapovijedao
i peruanskim zrakoplovstvom. Bjelovui je odlikovan nizom francuskih, belgijskih i peruanskih vojnih
odlija, a izmeu ostalih
i francuskim Odlijem za
hrabrost (Orden legije asti)
i Ratnim kriem s palmom. Ivan Bjelovui

Bogato naslijee

Brojni Hrvati ostavili su svoj trag u povijesti i razvoju

zrakoplovstva. Zagrepanin David Schwarz izgradio je
prvi cepelin, Viktor Klobuar ustrojio austrougarsku
hidroavijaciju, Rudolf Fizir konstruirao osamnaest tipova aviona, piloti Miroslav Navratil i Raoul Stojsavljevi u
zranim borbama tijekom I. svjetskog rata sruili su po
10 aviona, a osniva i veliki zapovjednik austrougarskog
zrakoplovstva Milan Uzelac bio je osniva dvaju i general triju zrakoplovstava.
To je bogato naslijee na koje moemo biti ponosni i
koje svakako zasluuje dodatna istraivanja.
Literatura:
1. AA. VV. Enciklopedija fizike kulture, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb,
1977.
2. Leonard Elerek, podlistak Homo Volans, rani hrvatski avijatiari 1550.-1925.,
u: Hrvatski vojnik, internet izdanje. Pregledano 20. kolovoza 2010. na internetskoj
stranici http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/2072008/podlistak.asp
3. Labud Kiri, Poeci zrakoplovstva u Hrvatskoj, vlastita naklada, Zagreb 1960.