Professional Documents
Culture Documents
Davor Domazet Lošo - Gospodari Kaosa (KNJIGA)
Davor Domazet Lošo - Gospodari Kaosa (KNJIGA)
k
a
i
g
e
o
p
o
l
i
t
i
k
a
s
l
i
k
a
s
v
i
j
e
t
a
.
.
.
nemogue izravno provesti tu zamisao, strunjaci determinizma
preporuuju, to je razumljivo, inverzni pristup (n
-1
), te dre, da bi
se to moglo postii veim izlaganjem puanstva drugim kultu-
rama, drugim jezicima, drugim nainima da se neto provede, i
drugim uvjerenjima da se bude u pravu. Na tragu te doktrine je-
dan od strunjaka predloio je da se to vie kulturnih dogaaja
uine svjetskim, kao na primjer nadnacionalni rock-koncerti.
To bi sluilo kao protuotrov previe nacionalnoj i nekada nacio-
nalistikoj kulturi. Dalje se u toj studiji navodi da Pariz vie ne bi
trebao biti glavni grad Francuske jer ako bi nastavio dosadanju
ulogu ostao bi previe etnocentrian da bi postao globalizirani
grad. Zato bi po zamisli autora Orleans trebao postati novi admi-
nistrativni glavni grad francuskog prostora, to hoe rei, ne vie
Francuske drave. Nadalje, najvii vrhovi francuske vlade (vanj-
ska i skalna politika) ostali bi u Parizu, a administrativna stru-
ktura preselila bi se u provinciju, ime bi ustroj, gledanje i utjecaj
francuske vlade postao svjetski, umjesto da bude francuski. U
takvom globalnom gradu kako tvrde strunjaci determinizma
nitko ne bi bio stranac. Menaderi globalnih udruaba koji nisu
Francuzi, a ivjeli bi u Parizu, morali bi biti u mogunosti birati i
biti birani u vijee Pariza. Ovakav globalni grad bi imao i svoju
potrebnu infrastrukturu: hotele visoke kategorije, centre za kon-
ferencije, mreu telekomunikacija koja ne bi bila vlasnitvo Fran-
cuske, svjetsko sveuilite i nancijski centar. Infrastrukturno
preoblikovani Pariz bi globalnim menaderima nudio dvije vrste
stanova. Jedni bi bili u samom sreditu grada i sluili bi onim ru-
kovoditeljima koje zanima kultura, zabava i gradski ivot, a drugi
bi bio za one koji su vie okrenuti ugodi koju stvara priroda. Ovi
bi se nalazili izvan grada gdje je ist zrak, a drvee i zelenilo bi
smanjilo stres u onih koji pate od kulturnog oka. Toliko o Parizu
koji je naravno na svu sreu jo i dalje glavni grad Francuske, a
dokle, ne zna se.
francuska vlada, 1996. pokuala organizirati proslavu u ast obiljeavanja tisuu
petstote obljetnice pokrtavanja franakog kralja Klodviga, socijalisti, komuni-
sti i sve ostale lijevo orijentirane stranke polovica Francuske usprotivile su
se bilo kakvom obiljeavanju godine u kojoj je Francuska postala kranskom
zemljom. Otto Scott, The War Against the Past Compass, 1. listopada, 2000., str.
11.
488 Otada i od tog vremena je krenula lavina rock koncerata u svim glavnim i ve-
likim gradovima diljem Zapdne Europe, a nakon pada berlinskog zida, nasta-
vljen je pohod, pae invazija u zemljama i gradovima Sredinje i Istone Europe.
Zagreb glavni grad Hrvatske je i u ovom bio poseban. Naime, koncert grupe
Rolling Stonesa odran je na Hipodromu, mjestu na kojem se skupilo vie od
milijun ljudi doekati i pozdraviti Svetog Oca u njegovom prvom od tri pasto-
ralna posjeta Hrvatskoj. Pozornica na koji je grupa nastupana podignuta je na
istom mjestu na kojem je za vrijeme posjete pape Pavla Ivana II. bio glavni oltar.
Da bi simbolika bila potpuna koncert je odran pod naslovom Put za Babilon.
I kad su detreministi u pitanju, previe je.
314
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
Ako deterministi dio geopolitike u 21. stoljeu vide kao
urbanizaciju po parikom modelu, to je s geostrategijom? Fu-
turistika predvianja od prije desetak godina odigravaju se
u strategijskoj crnoj rupi po odreenim koordinatama kaosa i
presedana koji su vrlo esto na rubu odreenih moralnih ali i pra-
vnih norma ponaanja. Rije je, naime, o slijedu upravljanih kriza
koje su poele na prostoru zvanom biva Jugoslavija a nastavlje-
ne presedanom Sjedinjenih Amerikih Drava (1998.) koje su
po ocjenama ozbiljnijeg dijela svjetskih analitiara prekrile sve
norme meunarodnog prava izvodei bombake, tj. napadaje
krstareim raketama tomahawk na Sudan i Afganistan kao znak
osvete teroristima za poinjena zlodjela oko amerikih velepo-
slanstava u Africi. Pandorina kutija se otvorila. To je bio prvi,
ali odluujui korak u procesu ukidanja meunarodnih dravnih
granica u izvedbi prvog svjetskog policajca u njegovoj ne vie re-
darstvenoj nego osvetnikoj akciji. Krenjem tisuljetnih pravila,
preskakivanjem svih meunarodnih institucija, prije svega Ujedi-
njenih naroda, Sjedinjene Amerike Drave, koliko god to same
kao drava nisu eljele otvorile su put determinizmu za ulazak u
njegovu treu fazu. Takvim postupcima, kako se mnogim analiti-
arima ini, Amerika nee kao drava postati novim Rimom. Da-
pae, rimsku racionalnost kasnije je dopunila kranska vjera pa
je grad progonitelj postao arite gdje je zapadni ovjek odbacio
mnogobotvo a prihvatio kristocentrinu uljudbu za razliku od
novovjekog Babilona, u kojem e ljudi razliitim globalnim, ali i
genetskim zahvatima i jednaenjima po boji, spolu, rasi, i jeziku
postati bezlina masa potrebna uzdravanju malog omeenog
prostora na vrhu hijerarhije u kojem stoluje nad-vlada (vladar)
novog svijeta. Zato Amerika pristaje na ulogu posrednika? Mo-
da zato to je i sama u rukama determinista.
489 Usp. Zbigniew Brzenzinski, Veklika ahovska ploa Ameriki primat i njegovi
geostrateki imperativi, Interland d.o.o. Varadin, 1999.
490 to pak o amerikom globalnom pohodu i unilateralnim vojnim akcijama misli
veina, saeta je u reakciji malezijskog premjera Mahatira Muhameda: Kako
moemo znati da su ameriki napadaj na Afganistan i Sudan izvedeni u samo-
obrani, kako tvrdi Washington, kad za to ne prua ni jedan dokaz. Asimetrini
ratovi (2), Petar Juri, Hrvatski vojnik, listopad 1998.
491 Dekristijanizacija Amerike velika je kocka, a ulog je naa civilizacija. Amerika
je odbacila moralni kompas koji je njezinu republiku vodio dvije stotine go-
dina i sada polovi naslijepo. Putokaz nam je iskljuivo razum, bez Otkrivenja.
Oevi utemeljitelji davno su upozorili da je to prevelik korak. Nijedna zemlja ne
moe ostati slobodna ako izgubi krepost, rekli su, a bez vjere nema krjeposti.
Nemojte se baviti zamislima da se moralnost moe odrati bez vjere, rekao je
Washington u svojem oprotajnom govoru, Od svih zamisli i navika to vode
napretku, religija i moralnost su neizostavne. Tako je mislio i John Adams: Na
je ustav napisan samo za moralne i religiozne ljude. Potpuno je neprikladan za
ljude bilo kojeg drugog svjetonazora. Patrick J. Buchanan, isto, str. 213.
315
P
o
g
l
a
v
l
j
e
4
:
G
e
o
s
t
r
a
t
e
k
a
i
g
e
o
p
o
l
i
t
i
k
a
s
l
i
k
a
s
v
i
j
e
t
a
.
.
.
Zanimljivim se ini odgovoriti (opisati) kakva je bila geopoli-
tika i geostrateka slika svijeta pod utjecajem determinista a jo
vie kakva e ona biti u prvoj polovini 21. stoljea.
1. Bitka za euroazijska vrata
Azerbajdanski predsjednik Hajdar Alijev otvorio je u rujnu 1998.
u Bakuu summit posveen razvoju prometnih veza koje bi vodile
od Europe preko Kavkaza do Srednje i Daleke Azije. Poseban
znaaj tom skupu dalo je potpisivanje Sporazuma o izgradnji su-
vremenog Puta svile koji bi povezivao Tokio i Peking s Istanbulom
Parizom i Londonom. U sklopu tog dokumenta je i izgradnja e-
ljeznikog i vodenog koridora koji bi poetkom 21. stoljea vrstim
gospodarskim i trgovakim vezama povezivao Europu i Aziju.
Koliki se znaaj pridavao tom skupu potvruje i injenica da su na
njemu sudjelovali predsjednici drava, predsjednici vlada, efovi
diplomacija i ministri prometa i veza iz 33 zemlje, ukljuujui i Sje-
dinjene Amerike Drave. Nazoni su takoer bili izaslanici svih 15
zemalja Europske unije (toliko je ona tada brojila lanova), zatim
Ujedinjenih naroda i drugih meunarodnih organizacija i institu-
cija. Tursku, koja je iznimno zainteresirana za to hitniju izgradnju
tih prometnica koje bi je povezivale s turkofonskim zemljama
Zakavkazja i srednje Azije, osobno je zastupao tadanji predsje-
dnik Sleyman Demirel. Inae, prema zamisli sam Put svile bio bi
dug vie od 12 000 kilometara, a u njegovu izgradnju uloilo bi se
vie od 25 milijarda dolara. Izgradnjom te prometnice, bolje rei
njezinom obnovom, posebice bi se potaknuo razvoj Azerbajda-
na, Turkmenstana i Kazahstana, bivih sovjetskih republika, koje
meu sobom dijele naftom i plinom bogato podruje Kaspijskog
jezera. Naime, zbog loih prometnih veza sa susjednim zemlja-
ma, praktiki je ogranien izvoz i drugih proizvoda iz regije. Od
te 1998. poela je konana bitka za vrata Euroazije izmeu svih
svjetskih sila koje neto znae na kugli zemaljskoj.
Kad se i povrno baci pogled na zemljovid razliitih meuna-
rodnih ili pak unutarnjih sukoba onda se jasno razaznaje da se oni
po pravilu vode uzdu najvanijih prometnih pravaca. Tamo gdje
ne mogu prodrijeti mirnim putem velesile (sile) uvijek po pra-
vilu potiu meudravne lokalne i etnike sukobe koji im onda
zbog svoje unutarnje nerjeivosti omoguavaju uglavljivanje
tzv. mirotvornim putem kad dolaze u ulozi pomiritelja stvarajui
zapravo najee quasi upravu (vladu) koja im onda omoguuje
nadzor nad svim potrebnim elementima zbog kojih su potaknuli
sukob. Rije je dakle, o induciranoj krizi, odnosno determinira-
nom kaosu i stabilizaciji prostora koja dolazi poslije njega.
492 Potpisan sporazum o obnovi povijesnog Puta svile Vjesnik, 8. rujna 1998.
316
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
Borba za takve prometnice je zapravo borba za trgovaku
prevlast (trite) u kojoj onda pobjednik diktira svoje uvjete.
Stoga doista nevjerojatno, ak licemjerno, zvue upozorenja o
sukobima civilizacija. Naime, radi se prije svega o sukobima in-
teresa, u kojima deterministi nastoje druge podvrgnuti svojem
vrijednosnom sustavu. U drugoj polovici 20. stoljea to se zvalo
sukobom demokracije i totalitarizma, a na poetku 21. stoljea
to prelazi u ideologiju ljudskih prava skrojenih po mjeri deter-
minizma. Ratovima su se uvijek otvarali putovi i osvajala nova
trita. Ve stoljeima s istim ciljem, kako oni prvotni iz plja-
kakih ekspedicija (agrarni val ratovanja) preko lova na robove i
jeftinu radnu snagu (industrijski val ratovanja) do najnovijih naja-
va kibernetikog ratovanja (informacijski val ratovanja). Mnogo je
primjera za to. Takozvano mirno prodiranje nekada trgovakih
velevlasti a danas multinacionalnih kompanija obino je prvi ko-
rak za pravo osvajanje.
Glavni prometni smjerovi na Putu svile (slika 18.) za koje su
se manje-vie u povijesti vodile bitke za prevlast, u 21. stoljeu
voditi e se ona najvea, odluujua, bitka posljednjih vreme-
na. Ope povijesno znaenje trgovakih putova koji su ujedno
bili i vojniki i politiki, ali i uljudbeni, pokazuje upravo jagma
493 Tako je poinjao rat Engleza s Kinom godine 1839.-1842. zato to je Kina za-
branila uvoz opijuma pa je tim potezom nastradala proizvodnja opijuma u
britanskim podrujima. Pa i ameriki graanski rat potekao je izmeu ostalog
to je sredinja vlast ukinula ropstvo, a time svojim junim dravama otimala
radnu snagu. Jedan od povoda otkria Amerike bio je traenje najkraeg puta
u bogatu istonu Aziju. Cortesovu ekspediciju na Mexico ili Pizzarovu na Peru
vukla je elja za zlatom. Takoer je poznat stogodinji rat izmeu Genove i
Mletaka kroz 13. i 14. stoljee za prevlast nad vanim tjesnacima izmeu Egej-
skog i Crnog mora. Treem pak punskom ratu pravi pokreta bilo je u rimskom
i italskom trgovakom i brodarskom svijetu da se ukloni jo uvijek jak takmac
Kartaga. U ovom je sluaju i sam stari Katon imao dioniku dobit u brodovima.
Iste je godine (146. prije Krista) pao i Korint kao drugi rimski trgovaki takmac.
Portugalski pronalazak puta pak u Indiju oko Afrike znatno je otetio gospodar-
stva, trgovinu pa ak i dravnu poziciju talijanskih republika pa i Dubrovake
republike. Stoga je njihova diplomacija, osobito mletaka uspjeno nastojala
da sultana Sulejmana II. navede na rat s Portugalcima koji su zatvorili izlaze iz
Perzijskog zaljeva i Crvenog mora u Indijski ocean. Povijesni cestovni smjerovi,
Matija Ivani, Hrvatski vojnik, rujan 1998. str. 25.
494 Tipian sluaj takvog poduhvata jest povlatena Istonoindijska kompanija
koja je na kraju i dravno za Englesku osvojila Indiju. Matija Ivani, isto.
495 Prometni smjerovi na Putu svile i njegovom bliskom okruju su: (1) Iz gornjeg
Egipta preko na Crveno more, pa dalje na Jemen i Somali, zemlje puntskog
puta starih Egipana. (2) Iz donjega Egipta ila je ve vrlo rano morska plovidba
u palestinske i fenike gradove, a kopneni put iao je preko Sinajskog poluoto-
ka. Dalje se ovaj put razdvajao na ogranak koji je iao u Petrejsku Arabiju i dalje
k jugu preko Medine i Meke u Jemen, a drugi u listejsko primorje prebacivao
se preko Karmela u Jeruzalemsku ravnicu pa izmeu Libanona i Antilibanona
hvatao sjevernu Siriju. (3) Tu je dolazio i arapsko-sirijski put (Petra-Damask-
Homs-Haleb-Aintab), a od njega su se, poglavito iz Damaska odvajali i pustinjski
popreni putovi k srednjem Eufratu , gdje se kasnije formirala Palmira. (4) Jedan
njegov ogranak vodio je preko Male Azije u Crno more. (5) Drugi je polazio pre-
317
P
o
g
l
a
v
l
j
e
4
:
G
e
o
s
t
r
a
t
e
k
a
i
g
e
o
p
o
l
i
t
i
k
a
s
l
i
k
a
s
v
i
j
e
t
a
.
.
.
ma istoku obilazei sa sjevera Sirijsku pustinju i traio povijesne prijelaze preko
Eufrata i Tigrisa. Jedan se put odvaja od ovoga preavi Eufrat i sputao dolje
prema Babilonu i Perzijskom zaljevu, a drugi tako isto niz Tigris preko Asura i ka-
snijeg Ktesifona takoer Perzijskom zaljevu. (6) Iz Babilona upisuje se put preko
Zagros gorja prema Hamdanu (Agbatani) i spaja se na iranska trita; ogranak
mu skree prema jugoistoku u staru Perziju, a odatle se produuje u juni dio
Irana prema donjem Indu. (7) Nastavak iz Hamadana obilazi sa sjevera Iransku
pustinju i prolazi tjesnacima Kaspijska vrata (Aleksandrov vojni pohod) i dalje
ide u Khorasan pa u oaze Merv i Herat ( u Aleksandriju Arijaca) i produuje se u
Turkmenstan na Balkh i Samarkand; od Herata i Balkha moe se dohvatiti Kabul
i niz klance spustiti u Pendab. Kabul i Balkh spajaju put preko Hindukua s
Bamijanskom prevlakom. (8) Iz Turkmestana (Ferghane) ide put izmeu Palmira
i Tianana na Jarkand i Kagar u istoni Turkmenstan, a onda se produuje od
Kagara obilazei Tarimsko pusto zavalje sa sjevera preko Akusa, Kue, Karaara,
Turfana i Barkula u Mongoliju na Ugru i u sjevernu Kinu odnosno u staru prije-
stolnicu Singan na Hoanghou. (9) I dalje prema istoku vezali se putovi iz Mon-
golije u Kinu, a put iz sjevernog Pendaba preko Kamira u Tibet i iz gornjeg i
srednjeg Pendaba obilazei Indijsku pustinju ulazio je u Hindustan ili se vezao
na Arapsko more i njegove indijske luke. (10) Od Assura iao je put u dolinu
Tigrisa preko Serta i Bitlisa na Vransko jezero ili prema zapadu preko Diarbekra
spajao gornji Eufrat, a onda su oba preko Armenije ila na Crno more sastajui
se ondje s poprijenim sirijskocrnomorskim putem (iz Antiaba i Iskenderuna)
ili u Kolhidu (Batum), gdje je ulazni put s Kaspijskog na Crno more. (11) Tu se sa
Slika 18. Put svile kao svojevrsna metafora za kulturne doticaje Kine i Zapada. Nakon 250 mukotr-
pnih godina uspostavljena je kopnena prometnica, zahvaljujui naporima ureenih drava, kojima
je prolazila i na taj nain povezivala veliki euroazijski kontinent. Nesmetano kretanje omoguilo
je procvat trgovine i ta, u punom smislu, meunarodna prometnica, postala je most za politiku,
gospodarsku, znanstvenu i kulturnu razmjenu izmeu Istoka i Zapada. Izvor: Hrvatski vojnik, rujan
1998. str. 26.
318
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
koja je nastala na poetku 21. stoljea za prevlast na tim smje-
rovima. Biti dominantan na tom svilenkastom putu ujedno je
veliko i odluno geopolitiko i geostrateko pitanje. Danas pak
svekolike upravljane krize od jugoistoka Europe, Bliskog istoka,
Afganistana, Iraka, Kamira, nisu pitanja civilizacijskih sukoba niti
kriarskih ratova koja e rjeavati virtualni i (ili) stvarni terori-
sti, nego je to zapravo boj determinista da pod svoju izravnu ili
neizravnu vlast stave mjesta gdje se kriaju svjetske zapadne ko-
pnene prometnice s prijelazima preko Hindukua, Pamira, Tjen-
ana, a Kine i Indije s istoka. Na tim vorinim tokama prostora
nalaze se kljuevi kojima se otvaraju i zatvaraju opepovijesna
troja vrata (zapadna, juna i istona) izmeu istone i zapadne
polovice kontinenta, koji se zove Euroazija.
zapada svravala plovidba iz Egejskog mora koja je na tim primorjima traila
zlatno runo transkontinentalnih trgovakih dobiti. (12) Crnomorsko-kaspijski
put (dananja eljeznica Batum-Baku) produivao se na istonoj strani Kaspij-
skog mora dalje u Turkmestan i sa zapadne strane nadopunjavao veliki tran-
skontinentalni put koji je u rimsko carsko vrijeme spajao crnomorsku trgovinu
s istono azijskim prostorom, odnosno Kinom. (13) Puntska plovidba starih
Egipana spajala se sa putevima produenim iz Jemena i Hadramauta, a isto
tako i plovidba od ua eufratsko-tigriskoga Perzijskim zaljevom dalje u Indijski
ocean uz juno primorje Irana i dalje prema uu Inda s tim da su obje ulazile
u kopnenu prometnu struju pendapsko-hindustansku. Vrlo je vjerojatno da je
obratna plovidba Aleksandrova admirala Nearha bila upravo istraivanje te pro-
metnice. (14) Izmeu delte Nila i Krete postojao je promet s kretsko-egejskom
kulturom ve za starog egipatskog carstva, kriajui se s onom feniko-karta-
anskom zapadnom plovidbom. Egipatsko-kretska plovidba produivala se
prema Dardanelima i ulazila u onu struju Zlatnog runa. (15) Odvojak egejskog
prometa prolazio je uz vardarsku dolinu prema srednjem Podunavlju, a s malo-
azijskoga dijagonalnog puta, preavi na Balkanski poluotok, uz dolinu Marice
hvatao se vardarsko-moravskog puta. (16) S egejskog istonog primorja ila su
preko Male Azije prema istoku dva kopnena puta, obilazei jedan sa sjevera, a
drugi s juga sredinju maloazijsku pustinju pa zatim ulazili u struju sirijsko-cr-
nomorsku i u asirsko-armensku. Dijagonalno od maloazijskoga sjeverozapada
prema jugoistoku iao je trei put, koji je hetitsku glavnu dravu spajao sa Siri-
jom i Mezopotamijom (Angora-Kaizarije-Mara-Aintab). (17.) Iz Egejskog mora
izaavi u Crno poznata je grka plovidba znala skrenuti uz istono primorje
Balkanskog poluotoka prema uima Dunava, Dnjestra, Dnjepra i Dona pa su
kopneni putovi uz te rijeke traili veze s Baltikom i sredinjim ruskim zemljama.
(18) Protivno od ovih iao je put niz Volgu k Hvalinskom moru i ondje se na-
dovezivao na velike ve spomenute putove vodei prema istoku. (19) Uralsko-
sibirski odnosno dananji eljezniki put koji je vodio u Mongoliju nadovezivao
je turkmenske smjerove. (20) Poznato je da su se jo za Augustova vremena
drale stalne pomorske trgovake veze izmeu egipatske luke Myos Hormos
na Crvenom moru i Indije preko Indijskog oceana. Bijae to veliko produenje
drevne Puntske plovidbe i vanjski plovidbeni luk usporedan uem Neartho-
vu. Oba su bila posebice znaajna kad bi velike politike promjene u Iranu i
Turkmestanu zakrili kopnenu vezu izmeu mediteranskih i dalekih istonih
zemalja. (21.) Poznata su pak putovanja budistikih misionara iz Indije u Kinu
preko Jawe na Kanton i kineskih hodoasnika u Indiju pomorskim putem po-
evi od 2. stoljea prije Krista, a isto su tako poznata takva kopnena putovanja
preko Mandurije do Koreje, a pomorskim u Japan pokazuje i irenje kineske
civilizacije u te zemlje. Matija Ivani, isto, str. 25.-26.
319
P
o
g
l
a
v
l
j
e
4
:
G
e
o
s
t
r
a
t
e
k
a
i
g
e
o
p
o
l
i
t
i
k
a
s
l
i
k
a
s
v
i
j
e
t
a
.
.
.
Zemlje koje su svoju novu nezavisnost u najveem broju slu-
ajeva stekle mirnim raspadom sovjetskog imperija ili krvavim
raspadom bive Jugoslavije, zapadni geopolitolozi i geostratezi,
bankari, multinacionalne kompanije i posebice nevladine udruge
za promicanje demokracije i civilnog drutva vide i doivljavaju
kao jedinstven prostor u kome je budui razvoj mogue odre-
diti njihovim zdruenim politikim i gospodarskim djelovanjem,
pod nadzorom zapadnih centara moi. Sukladno navedenom,
zemlje Euroazije izloene su djelovanju tzv. regionalnog pristu-
pa, gdje znaajniju ulogu nastoje igrati domicilne sile poput
EU ili Rusije. Spomenuti prostor dijele na vei broj, po njima
odreenih regija, ili poput Sjedinjenih Amerikih Drava, prema
tom prostoru nastupaju jedinstveno. Neovisno o civilizacijskim,
kulturolokim i gospodarskim dosezima, te se drave ponovno
pokuavaju svrstati u odreene geopolitike i geogospodarske
cjeline, pri emu se primjenjuje inverzna doktrina (n
-1
) kojom
se one pretvaraju u najatraktivnije trite za promidbu novih
utopija, poput onih o dekadentnosti nacionalnih drava i globa-
lizmu kao najpovoljnijem rjeenju za izbjegavanje nacionalnih
sukoba i gospodarskog nazadovanja malih drava i naroda. De-
terministi spomenute utopije u svojoj treoj fazi, kao i u drugoj
(komunizam i socijalizam) oslanjaju na objektivno nepovoljan
gospodarski poloaj u kome su se spomenute drave nale.
Vano pitanje u ovom kompleksu jesu neke stare geopolitike
zasade. U sreditu Euroazije nalazi se srce zemlje (Heartland) kao
kopnena neosvojiva tvrava svijeta. U velikoj mjeri Heartland je
bio obuhvaen bivim Sovjetskim Savezom, pa otuda prirodan
interes Rusije za ta podruja. A okolo te jezgre je prostor rubnih
zemalja (Rimland) u kontaktu s morem, u kojem su se sukobljavali
interesi Sovjetskog Saveza i ostalih prekomorskih sila. Sve strate-
gijske igre stoljeima odvijale su se po obrascu, da one sile koje
su unutra zarobljene iziu vani, na mora, a one koje su slobo-
dne vani, na moru, prodru unutra to blie sreditu Heartlanda.
496 Svjetska banka sve zemlje Euroazije svrstava u jednu skupinu tzv. ECA Europe
and Central Asia, te svoja izvjea za Sloveniju, Maarsku ili Hrvatsku objavljuje
zajedno s onim o Kirgistanu ili Turkmestanu. Britanski asopis The Economist u
svome izdanju Buisness Central Europe donosi zajedniku teajnu listu svih ze-
malja Euroazije, marketinka istraivanja telekomunikacijskog ili informatikog
trita koje izvode amerike multinacionalne tvrtke jednako se tako rade po
regionalnom naelu za sve zemlje Euroazije zajedno, a nalik tome je i program
NATO saveza Partnersvo za mir koji je takoer namijenjen za sve zemlje Euroa-
zije, itd. Geostrategijska vanost Euroazije, Dubravko Trstenjak, Darko Bandula,
Hrvatski vojnik, kolovoz, 1998. str. 14.
497 Za razliku od SAD-a i meunarodnih institucija koje se nalaze pod njihovim
snanim utjecajem, EU kao regionalna sila prostor Euroazije geopolitiki dijeli
na njegov europski i azijski dio. Europski dio, koji obuhvaa bive lanice zaje-
dnive zemalja potpisnica Varavskog ugovora i one izvan njega, nastale nakon
raspada bive Jugoslavije.
320
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
Odnos snaga je trenutno takav da su u velikoj prednosti oni koji
ele prodrijeti unutra kroz sva troja vrata. Geostrateka pozicija
na poetku 21. stoljea je takva da su rubni prostori Heartlanda
po mnogoemu problematini i kaotini zbog unutarnjih proble-
ma, a njih jo Rusija ne moe stabilizirati (politika i gospodarska
nestabilnost). Dok Kina strpljivo eka, tu su ulogu preuzele Sjedi-
njene Amerike Drave. Europska unija da bi ula u igru denira-
nja novih interesnih podruja (Nove Jalte), po naputku vlastitih
determinista, obraunava se s vlastitim kranskim identitetom
kao i sa suverenou i opstankom onih drava koje se rasprostiru
u istonom i junom dijelu europskog dvorita.
Privatizacija gospodarstva u zemljama Euroazije, u uvjetima
nepostojanja jasno deniranih nacionalnih interesa i prioriteta,
a zbog izostanka domaeg nancijskog kapitala rezultira proda-
jom najatraktivnijih izvora i poduzea. Pojavama udaljavanja od
vlastitih nacionalnih vrijednosti i uspjeha uz istodobno velianje
tue kulture i uspjeha, u zemljama Euroazije posebno pogoduje
injenica nepostojanja ili nerazvijenosti nacionalne inteligen-
cije, koja je u veini sluajeva u manjini, u odnosu na onu koja
se zbog objektivnih okolnosti odgaja pod snanim utjecajem
determinista, te kao takva, uz ponuene mogunosti vlastitog
probitka i prisvajanja povlastica od novih kolonizatora, lako
prihvaa i neke od procesa koji vode u nacionalnu dezintegra-
ciju. Pristajanje na ustupke velikih sila i kalkuliranje nacionalnim
suverenitetom, kako se susree kod pojedinih zemalja Euroazi-
je, dovelo je ne samo do njihove daljnje destabilizacije ve i do
destabilizacije drugih regionalnih sila. Posljedica toga stanja, u
kakvom se danas nalazi podruje Euroazije, nepovoljno djeluje
na daljnju emancipaciju i razvoj ne samo onih euroazijskih ze-
malja koje su ga svojim postupcima prouzroile, ve i onih koji su
se stjecajem povijesnih okolnosti nale u vrtlogu sueljavanja na
euroazijskom prostoru.
Sjedinjene Amerike Drave s Europskom unijom i Rusijom
relativno lako sklapaju sporazume koji idu na tetu drugih manjih
drava i naroda, ali samo ukoliko se oni ne odnose na sigurnost
onih zemalja koje su smjetene na vanim geostrategijskim smje-
rovima tzv. vratima Euroazije. Tada u tim situacijama dolaze do
izraaja njihove meusobne razlike prije svega izmeu zemalja
Europske unije i Sjedinjenih Amerikih Drava. Ta razlika nije ide-
oloke prirode, ona je uvjetovana unutarnjim nevidljivim, gotovo
neprimjetnim potezima determinista u koritenju njihove moi
koju kao drave (sile) imaju. Zaplaeni egoizmom svojih biraa,
498 EU nove podjele u Europi proizvodi prema regionalno-politikim mjerilima a
prema njima Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora, Makedonija i
Albanija tvore loginu gospodarsku i politiku cjelinu koju nazivaju zapadni
Balkan.
321
P
o
g
l
a
v
l
j
e
4
:
G
e
o
s
t
r
a
t
e
k
a
i
g
e
o
p
o
l
i
t
i
k
a
s
l
i
k
a
s
v
i
j
e
t
a
.
.
.
zapadnoeuropski deterministi koriste instituciju vlastitih drava,
jer one same nisu sposobne ostvariti zahtjevnu viepolarnost, te
u stvarnosti tee onome to Amerikanci nazivaju prividnom ili po-
asnom viepolarnou. U biti je to lana, inverzna viepolarnost.
Naime, za razliku od stvarne viepolarnosti kod koje se zajedniki
dijele obveze, trokovi i probitci nastali njezinom uspostavom i
odravanjem, kod prividne ili poasne viepolarnosti, kakvu u
stvari zastupa Zapadna Europa, Sjedinjene Amerike Drave sno-
se najvei dio moralne, materijalne i nancijske odgovornosti i
obveza, dok probitke od toga uivaju sve zemlje Zapada, a ponaj-
vie bruxelleka vrhuka. Pretvorba objektivnih dosega vlastite
snage i moi kod veine zemalja Europske unije predstavlja sa-
stavni dio njihove vanjske politike, s kojom posebice, nastupaju
prema malim i nerazvijenim zemljama Euroazije. Velika Britanija,
a nalik tome i Francuska, ravnopravno sudjelovanje u donoenju
odluka vijea sigurnosti UN-a koriste kao najjae oruje za izvo-
enje lane viepolarnosti, u kojoj one kao lanice zapadne ci-
vilizacije svoje probitke i vanost, objektivno gledano, ostvaruju
na temelju poretka ije provoenje i troenje najveim dijelom
snose Sjedinjene Amerike Drave. Ovo pokazuje da pored ame-
rikih determinista i europski deterministi koriste njezinu mo
koju ona ima kao najvea velesila svijeta. Osim toga, poveanje
vlastitog prestia u uvjetima dominacije zapadne kulture, koja se
ostvaruje zahvaljujui amerikoj premoi, manjim zemljama Eu-
ropske unije omoguuje ostvarenje kratkotrajne nancijske ko-
risti, a Europskoj uniji u cjelini ostvarenje njezinog dugoronog
gospodarskog, politikog i djelomino vojnog jaanja. Takvo
ponaanje Europske unije izaziva konikte unutar drava Zapa-
da, ali to sa stajalita deterministikog plana u stvaranju novog
svjetskog poretka nije previe bitno, jer u njemu nije predvieno
jaanje nacionalnih drava, nego njihovo razaranje.
Podruje Euroazije kao poprite dananjih ali i buduih
upravljanih kriza, za globalnu prevlast nad euroazijskim priro-
dnim izvorima, u novim se bitkama pokazuje kao geopolitiki
jedinstveno, u svijetu najvanije trite, gdje e se u borbi protiv
terorizma, nedemokratskih reima, diktatora, uzurpatora i inih
unaprijed etiketiranih pojedinaca i skupina voditi i konvenci-
onalni ratovi, u kojima ak nije iskljuena ni taktika uporaba
nuklearnog oruja.
2. Kako se postaje velesila svijeta?
U Prvom svjetskom ratu Japan je bio saveznika sila, koja je dala
svoj doprinos otimanjem njemakih kolonija u Kini i na Tihom
oceanu, obranom imperijalnih posjeda europskih zemalja u Aziji
i slijeenjem australske i novozelandske vojske do Gallipolija.
Osim toga, poslao je jednu pomorsku eskadru u Sredozemno
322
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
more. No, kada su ameriki predsjednik Harding i ministar vanj-
skih poslova Charles Evans Hughes, na Washingtonskoj konfe-
renciji ratnih mornarica, napravili pritisak na London da prekine
svoje dvadesetogodinje saveznitvo s Japanom, Japanci su se
osjetili izdanima, ponienim i izoliranim. Kocka je baena. Dvade-
set godina poslije dogodio se Pearl Harbore, i potpuno razaranje
Japana i njegova carstva graenog vie od ezdeset godina, uz
golemu cijenu u krvi i novcu. Poslije Hiroime i Nagasakia Sje-
dinjene Amerike drave imat e diljem Atlantskog i Pacikog
oceana baze i postat e jedini pravi vladar njihovih prostransta-
va. Velesila je roena.
etrdesetak godina kasnije, na kraju 20. stoljea, znajui
da pobjeuju u hladnom ratu Sjedinjene Amerike Drave ve
su imale spremne svoje pomorske snage za globalnu projekciju
moi. Na poetku 21. stoljea, one su bile jedine koje su mogle
voditi ono to se u strategiji zove rat mora protiv kopna. Organi-
zacijske i doktrinarne pripreme za proboj i pozicioniranje na sva
tri vrata Euroazije do 2015. morale su ipak poeti znatno ranije.
Razvoj ratne mornarice Sjedinjenih Amerikih Drava, to
ona danas uz pripadajue zrakoplovstvo predstavlja, zapoeo
je jo u osamdesetim godinama, 20. stoljea, a bio je uoblien
planom ostvarivanja cilja od 600 brodova kapitalnog znaaja,
sa sosticiranim naoruanjem, koje bi prema amerikom gledi-
tu trebalo onemoguiti svako ugroavanje njezine prevlasti na
svjetskim morima u iduim desetljeima. Bez obzira na tadanju
aktualnost strategije isturene obrane (prijetnja nuklearnim oru-
jem u bipolarnoj podjeli svijeta) ameriki stratezi smatrali su da
treba eksibilnije promatrati mogunost odvraanja na moru.
Ono je po njima manje eskalirajue od odvraanja na kopnu,
jer na moru (s i ispod mora) ne postoje tono odreene grani-
ce i objektivne nunosti, koje iz toga proizlaze. Prevladavalo je
shvaanje da pomorske oruane snage, u trendu razoruavanja
supersila dvaju blokova, koje se u tim godinama prema sporazu-
mima trebalo provesti, dobivaju jo vei, pae odluujui znaaj.
Zbog toga razmatrala se i mogunost izrade posebne pomorske
strategije koja bi zamijenila tzv. strategiju zamaha (Swing Stra-
tegy). Naelo ove strategije bilo je, da se sve snage udarne
skupine nosaa zrakoplova u vrijeme mira, nalaze u Tihom oce-
anu radi osiguranja stabilnosti u tom podruju. U sluaju rata
na europskom kontinentu one bi djelomino bile prebaene na
Atlantik radi kontrole vitalnih pomorskih komunikacija NATO-a.
Strategija zamaha neslubeno je prihvaena 1949., a slubeno
1952. Poetkom 1956. zapovjedne strukture u Ratnoj mornarici
proglasile su je nerealnom, to je znailo da je njezina primjena
bila teko ostvarljiva. Razlog za takav stav leao je u injenici da
499 Patrick J. Buchanan, isto, str. 29.
323
P
o
g
l
a
v
l
j
e
4
:
G
e
o
s
t
r
a
t
e
k
a
i
g
e
o
p
o
l
i
t
i
k
a
s
l
i
k
a
s
v
i
j
e
t
a
.
.
.
je Ratna mornarica osim glavne zadae morala posjedovati i niz
dosta razliitih mogunosti zbog mjesta i uloge koju je imala u
okviru ope politike i strategije Sjedinjenih Amerikih Drava.
Dakle, morala je biti spremna na iznenaenja koja je odreivala,
a i dalje odreuje, vanjska politika Sjedinjenih Amerikih Drava,
kao to su bili lokalni ratovi i vojne intervencije u Koreji, Vijetna-
mu, Libanu, Grenadi, Libiji, Panami a nakon toga sudjelovanje u
upravljanim krizama od Perzijskog zaljeva, Srednje Afrike, jugoi-
stoka Europe do Arapskog mora. Dugo godina traeno je iz ratne
mornarice Sjedinjenih Amerikih Drava da se povue strategija
zamaha, ali je do toga dolo tek u svibnju 1980. na inicijativu
administracije predsjednika Cartera, pa je tako otvoren put za
razradu nove i potpunije strategije.
Vieznano promatranje pomorske strategije proizlazi iz
njezine evolucije. Tako su predstavnici Ratne mornarice 1981. do
1983. branili pomorsku nadmo, ali su malo rekli o strategiji i
ciljevima za koje je potrebna ota od 600 brodova, s time to je
bila vie naglaena ofanzivna kontrola mora, nego suoavanje
s razliitim modalitetima upotrebe u zemljama treeg svijeta,
prilagoene specinostima amerike vanjske politike.
Osnovni zakljuak u novoj strategiji bio je da su ratnoj mor-
narici Sjedinjenih Amerikih Drava neophodni ekasni i skupi
ratni brodovi (nosai zrakoplova, krstarice tipa Ticonderoga,
razarai tipa Arleigh Burke i sl.) zato to je tijekom vremena
ustanovljeno, da su oni od golemog znaaja za izvrenje velikog
broja zadaa koji e joj se postavljati u vremenima koja dolaze.
Dakle, neizreena misao u pomorskoj strategiji Sjedinjenih Dr-
ava bila je: stvoriti snage ratne mornarice koje e biti djelotvor-
ne u glavnom scenariju u sukobu sa Sovjetskim Savezom do
konane pobjede u hladnom ratu, ali istodobno biti podesne bez
bitnih promjena i za suoavanje s brojnim mogunostima izne-
naenja i projekcije vojne sile prema zemljama treeg svijeta i
obratno. Ovdje se ve nazire da e glavna uloga Ratne mornarice
postati ne sukob s tadanjim protivnikim vojnim savezom nego
sa zemljama koje se prostiru od sredinjih i istonih obala Sredo-
zemlja preko bliskoistonih mora do indijskog oceana i Junog
kineskog mora. Odnosno, spektar mogue upotrebe snaga ratne
mornarice Sjedinjeni Amerikih Drava trebao je biti takav da
optimalizacija za jedan scenarij ne utjee na smanjenje djelotvor-
nosti u drugim, jednako vanim, pae vanijim scenarijima. Tu je
amerika politika odigrala vanu ulogu u prikazivanju inverzne
slike o namjeni njezine Ratne mornarice, budui da je skoro bilo
nemogue opravdati planiranje novih snaga za bilo koju drugu
nepredvienu situaciju, osim da se razvija zbog mogunosti
opeg rata sa Sovjetskim Svezom.
Da bi se pojaao uinak inverzije (n
-1
) o namjeni ratne mor-
narice Sjedinjenih Amerikih Drava uslijedila su osporavanja
324
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
pomorske strategije. Argumenti da se planom Mornarica od 600
brodova ne uvaavaju posebnosti i da ona nije meugranska
(intervidovska) bila je samo dimna propagandna zavjesa. Unato
kritikama, to je i razumljivo, pomorska strategija ratne morna-
rice SAD je bila potvrena. Iako je, kao i ostale granske strategije,
bila uzrok mnogim unim raspravama, ona je na neki nain bila
i mjera njezine verikacije. Mnoge od izjava danih u poetnom
razdoblju njezinog stvaranja, kao i kasnije, nakon njezine inau-
guracije, imale su za cilj dotjerivanje. Ona nikad nije predstavlja-
la statian dokument, ve se neprestano aurirala i podvrgavala
provjerama u upravljanim krizama kako bi se dokazala njezina
vjerodostojnost.
Osnovni ogranieni uvjet za strukturu snaga ratne morna-
rice Sjedinjenih Amerikih Drava je to to su se iste pomorske
snage morale suprotstaviti snagama Sovjetskog Saveza u sluaju
opeg rata, a istodobno biti spremne za sudjelovanje u asime-
trinim ratovima na obalama zemalja treeg svijeta, u biti nije
postojao. Horizontalna eskalacija (koja je bila u sjeni) zahtijevala
je od ratne mornarice Sjedinjenih Amerikih Drava veliki broj
udarnih skupina nosaa zrakoplova i veliku sposobnost za izvo-
djenje zranopomorskih udara. Kad se to postiglo u devedese-
tim godinama 20. stoljea Sjedinjene Amerike Drave mogle su
krenuti u globalno nastupanje prema Putu svile.
Pomorska strategija nastala je istodobno kada i sukob ni-
skog intenziteta i oni su komplementarni. Sukob niskog inten-
ziteta ima izrazito obiljeje ofanzivnosti naroito u prostorima
treega svijeta. Njime se na odreeni nain, rearmiralo naelo
intervencionizma u praksi meunarodnih odnosa, suglasno
odgovarajuim uvjetima. Sjedinjene Amerike Drave nakon
iskustava iz bivih ratnih i vojno intervencionistikih sukoba
u jugoistonj Aziji petnaest godina traile su odgovor kako ne
izgubiti mogui mali rat. Pronale su ga u opet u inverziji (n
-1
)
mijenjajui karakter rata iz simetrije u asimetriju. U tom koper-
nikanskom okretaju pomorska strategija i sukob niskog inten-
ziteta iz osamdesetih godina 20. stoljea dobili su obiljeje glo-
baliteta i danas ostaju glavna prijetnja zemljama treeg svijeta.
Velike sile gube ponekad male ratove. Zbog toga se male zemlje
ne bi trebale osjeati previe sigurno, naprotiv. Meutim, ono
egzemplarno u dosadanjim asimetrinim sukobima, posebno
kosovske, afganistanske i irake varijante, pokazuje da se mali
ipak nee tako lako dati zastraiti od potencijalnih osloboditelja
i donositelja bratske pomoi. No, unato tome opi rat (koji je u
prolosti bio osnovna pretpostavka i preokupacija planera SAD)
sada poinje nalikovati uzrocima i mogunostima prolih opih
(svjetskih) i ogranienih ratova, ali u izmijenjenim prvenstveno
tehnolokim uvjetima i sveobuhvatnosti njihove protenosti.
Sukob niskog intenziteta i njemu pridruena nova pomorska
325
P
o
g
l
a
v
l
j
e
4
:
G
e
o
s
t
r
a
t
e
k
a
i
g
e
o
p
o
l
i
t
i
k
a
s
l
i
k
a
s
v
i
j
e
t
a
.
.
.
strategija Sjedinjenih Amerikih Drava, krajem osamdesetih
godina 20. stoljea evoluirali su do zamisli da je napad na suvere-
ne drave mogu i kao presedan u obliku humanitarnog rata ili
sveopeg rata protiv terorizma.
Osim strategija i doktrina koje su preduvjeti za status svjet-
ske velesile izuzetno je vano, kao to je reeno u prethodnom
poglavlju, vladati vanjskim strategijskim krugom, odnosno imati
svjetsko javno mnijenje na svoj strani, a to bez velikog praska
ne ide. Dva su takva primjera koja su Sjedinjene Amerike Drave
inaugurirale u svjetsku super velesilu. Jedan je Pearl Harbor, a
drugi 11. rujna 2001. Dok je prvi omoguio Sjedinjenim Dra-
vama postati velesila u 20. stoljeu, drugi joj otvara put prema
globalnoj hegemoniji.
O emu je rije? Vratimo se za trenutak Prvom svjetskom ratu.
Kako je Japan od saveznika Englezima u Prvom svjetskom ratu
postao ljuti protivnik Sjedinjenim Dravama u Drugom, pokazuje
nam kratki uvod ovog dijela poglavlja. U emu je pozadina jednog
suludog, nepromiljenog i nepotrebnog napada na pomorsku
bazu, daleko od japanskih obala, koji nije rjeavao rat, a izazvao je
Sjedinjene Drave koje su dobile izgovor (ali ne i opravdanje) da
Japan na najstraniji nain prisile na bezuvjetnu kapitulaciju?
Planirajui dugorono strategiju ovladavanja tihooceanskim
prostranstvima Sjedinjene Amerike Drave korak po korak pripre-
male su Japanu zamku, koja se zvala Pearl Harbor. Poetak Dru-
gog svjetskog rata na Tihom oceanu naglo i neoekivano je doao
samo za one koji ratove prate iskljuivo na njegovoj vanjskoj poja-
vnosti, a ne i onima, koji ratove promatraju s one druge, nevidljive
strane. Ipak, bilo je to iznenaenje za svjetsku javnost, koja je u to
doba bila zaokupljena ratom u Europi i Sjevernoj Africi.
U tridesetim godinama 20. stoljea podruja Dalekog istoka
i Tihog oceana inila su se relativno mirnim, a osvajanje kine-
skih teritorija, koje su provodile japanske carske oruane snage
izmeu 1931. i 1938. predstavljale su za prosjenog amerikog
i europskog graanina dogaaje koji se odvijaju negdje daleko
od njega. Sve se to stubokom promijenilo 7. prosinca 1941. izne-
nadnim napadom japanskih zrakoplova na ameriku pomorsku
bazu Pearl Harbor na Havajskom otoju, u kojoj su se nalazili
usidreni ratni brodovi Tihooceanske ote (Pacic Fleet) amerike
ratne mornarice (US Navy).
500 Od mnogobrojnih analiza, osvrta i studija o sluaju Pearl Harbor, a za obja-
njenje strategijskog modela operacije Kako vladati oceanima, koritena je
analiza pod naslovom: Napad na Pearl Habor, autora Roberta Baria, Zvonimira
Freivogela, Mladena Trnskog i Daria Vuljania objavljena u Hrvatskom vojniku,
prosinac 2001., te sijeanj-oujak 2002.
501 Osim brodovlja Tihooceanske ote u pomorskoj bazi stacionirane su postrojbe
Korpusa mornarikog pjeatva (United States Marine Corps) kao i amerike
kopnene vojske (US Army), odnosno zranih snaga (Air Force, USAAF).
326
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
To je taj prvi veliki prasak za koji su svi malo upueniji znali
da e se dogoditi, a jedini koji nije znao je onaj koga se to izra-
vno ticalo, tj. Sjedinjene Amerike Drave. Teko je uz sva uvjera-
vanja, napisane knjige i snimljene lmove, povjerovati da najjaa
sila svijeta nije znala to joj se sprema. Sluei se inverzijom (n
-1
),
omiljenim naelom determinista, moe se ustvrditi da politika
Sjedinjenih Drava ne samo to je to oekivala, nego je planski
i smiljeno pridonijela da se to dogodi. Sjeme za veliki prasak
posijano je jo davne 1853. kad je amerika pomorska ekspedici-
ja predvoena komodorom Matthewom Calbraithom Perryjem
prisilila Japan na otvaranje prema svijetu. Nakon toga Japan
vrlo brzo kree u ekspanziju izvan matinog otoja i pripaja niz
Kurila te otoje Ryukyu. Nakon toga pozornost je usmjerena
prema Koreji. Pobjedom u ratu s Kinom Japan sporazumom iz
Shimonosekija dobiva Formozu (Tajvan) i Preskadorske otoke, te
luku Port Arthur i poluotok Laiotung. U tom trenutku otpoet
e sukobljavanje interesa Japana i Sjedinjenih Amerikih Drava
koje su potkraj 19. stoljea takoer otpoele svoju ekspanziju na
azijsko-tihooceanskom podruju. Kljuni cilj politike Sjedinjenih
Drava bio je zadravanje statusa jedine velike sile u zapadnoj
hemisferi, to ju je u etrdesetim godinama 19. stoljea prokla-
mirala Monroeva doktrina. Ekspanzija Sjedinjenih Drava na
azijsko-tihooceanskom podruju imala je karakter uporinih
toaka. Prvo su kupile Aljasku od Rusije, a nakon toga su anekti-
rali atole Midway (1867.), a administracija predsjednika Ulyssesa
Simpsona Granta preuzela je (1872.) otoje Samoa. Pred sam
kraj 19. stoljea Sjedinjene Drave anektiraju Havajsko otoje
(1898.) a iste godine, nakon rata s panjolskom, zauzimaju Kubu
i Filipine.
502 Japan vie nije mogao ostati izoliran izbor je bio prihvatiti izazov i prii
modernizaciji zemlje, ili prihvatiti sudbinu Kine koja je zbog nesposobnosti
prilagoavanja novim geopolitikim uvjetima sljedeih 150 godina ostala
izvrgnuta milosti velikih sila. Vladavina oguna roda Tokugawa denitivno je
sruena 1868., a u slijedeih dvadeset godina (razdoblje Meiji) Japan je proao
politiku, ekonomsku i tehnoloku modernizaciju po uzoru na velike europske
sile. Hrvatski vojnik, prosinac 2001. str. 70.
503 Pod pritiskom velikih sila Japan je zadnje dvije steevine bio prisiljem prepu-
stiti Rusiji.
504 Monroeva doktrina, naziv za izolacionistiku i hegemonistiku politiku SAD-a,
koju je 2. prosinca 1823. u amerikom kongresu proklamirao James Monroe. U
vrijeme svog nastanka, ta je politika prvenstveno bila usmjerena protiv ruske
ekspanzije na zapadnoj obali SAD-a (poluotok Aljaska) i protiv intervencioni-
stikih namjera Sv. Alijanse prema osamostaljenim panjolskim i portugalskim
kolonijama u Junoj Americi. Na osnovu Monroeve doktrine, SAD su zahtjevale
povlaenje intervencionistikih trupa Napoleona III. iz Meksika. Inzistirale su
na pravu iskljuive kontrole nad gradnjom Panamskog kanala. Predsjednik
Theodore Roosevelt ukljuio je u Monroevu doktrinu i princip tzv. preventivne
akcije protiv eventualnog mijeanja europskih sila u ameriku hemisferu. Opa
ekciklopedija (5), isto str. 556.
327
P
o
g
l
a
v
l
j
e
4
:
G
e
o
s
t
r
a
t
e
k
a
i
g
e
o
p
o
l
i
t
i
k
a
s
l
i
k
a
s
v
i
j
e
t
a
.
.
.
Prva ozbiljna kriza u odnosima izmeu Sjedinjenih Drava i
Japana izbila je zbog amerikog preuzimanja Havaja. Luka Pearl
Harbor pruala je amerikoj mornarici iznimno pogodnu lokaci-
ju za bazu na sredinjem dijelu Tihog oceana. No, i Japan je bio
svjestan tog poloaja Havajskog otoja, kao uostalom i druge
velike sile. Jedan dogaaj oko Havaja zasluuje pozornost jer je
u mnogome bio uvertira za ono to e slijediti etrdesetitri go-
dine kasnije. Naime, havajska bjelaka vlada 1897. (koja je 1893.
svrgnula vladu stavljenu od autohtonog stanovnitva) poduzela
je korake za smanjivanje broja stanovnika japanskog podrijetla
na Havajima, ali i japanskih interesa na otoku. U tom trenutku
na Havajima se nalazilo oko dvadeset pet tisua Japanaca, to je
bila etvrtina stanovnika Havaja i bilo ih je tri puta vie od Ameri-
kanaca. Ovakva struktura stanovnitva bila je za ameriku vladu
neprihvatljiva zbog stratekog poloaja Havaja i blizine otoja
Sjedinjenim Amerikim Dravama. Da bi ostvarili planirane ci-
ljeve Sjedinjene Drave radikaliziraju stanje tako da su havajski
dunosnici sprijeili iskrcavanje tisuu i dvjesto japanskih radni-
ka, na to je japanska vlada odgovorila slanjem jednog ratnog
broda. Ova japanska iznuena akcija dala je amerikoj strani
opravdanje za potpunu aneksiju Havaja, koja je izvedena 1898.
Dotada zagovornici aneksije Havajskog otoja nisu mogli dobiti
veinu u amerikom Kongresu. Ovdje se pokazuje da su Ame-
rikanci dobro poznavali nain funkcioniranja japanske politike
koja je imala obiljeje radikalne protuakcije.
Model operacije osvajanja uporine toke zvan Havaji je sli-
jedei: uspostaviti vlast pa i manjinsku povui radikalan potez
tako da se protivnik izazove protivnik reagira jo radikalnijim po-
tezom izravno u dvoritu suparnike strane taj potez protivnika
iskoristiti kao izgovor za provedbu svrenog ina.
Zavretkom Prvog svjetskog rata uslijedilo je dvadesetak
godina neskrivenog rivalstva izmeu Japana i Sjedinjenih Ameri-
kih Drava, koje e na kraju 1941. dovesti do japanskog napada
na Pearl Harbor. Kako je dolo do toga? Na mirovnoj konferen-
ciji u Versaillesu 1919. Sjedinjene Drave nisu uspjele sprijeiti
japansko zadravanje njemakih posjeda na Tihom oceanu, no
umjesto aneksije Japan se morao zadovoljiti samo mandatom za
upravljanje tim posjedima, koji je, meutim, sprjeavao njihovu
militarizaciju. U tim trenucima situacija je imala obiljeje statusa
quo. Prema treoj inaici plana Orange iz 1919., Sjedinjenim
Amerikim Dravama omogueno je odravanje poloaja glo-
505 Preliminarna inaica Ratnog plana Orange (kodni naziv za Japan) iz 1907.
razraivala je ratni sukob s Japanom oko Filipina i prebacivanje amerikih po-
morskih snaga u Tihi ocean. Druga inaica (1913.) odnosila se na provoenje
obrambene strategije, sa snagama Ratne mornarice SAD-a podjeljenim izmeu
Atlanskog i Tihog oceana.
328
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
balne pomorske sile koja je na kraju Prvog svjetskog rata zado-
bila odlunu prednost u broju kapitalnih ratnih brodova pred
Japanom. Ali, novi japanski posjedi na Tihom oceanu ojaali su
obranu japanskog nacionalnog teritorija i pojaali prijetnju na-
pada na Havaje. Ipak, japanska brojana nadmo na podruju
zapadnog Tihog oceana donekle je umanjena prebacivanjem ve-
likog broja brodova ratne mornarice SAD-a s Atlantskog na Tihi
ocean. U tim uvjetima ameriki strategijski plan u eventualnom
ratu s Japanom bilo je zauzimanje tih otoka i njihovo pretvara-
nje u prednje baze namijenjene prodoru u zapadni Tihi ocean,
s krajnjim ciljem blokade Japana. Otvaranje Panamskog kanala
1914. takoer je znatno olakalo poloaj amerike ratne morna-
rice, omoguivi brzo prebacivanje ratnih brodova s Atlantika.
Podruje Tihog oceana tada je postalo gravitacijska strategijska
toka, te je sukladno tome ratna mornarica Sjedinjenih Drava
usmjerila pozornost (i snage) s Atlantika na njega. Nakon toga
glavni protivnik postao je Japan.
Sredinom 1940. uslijedilo je niz dogaaja koji su obje ze-
mlje na kraju doveli do puta prema ratu. Sklapanjem ugovora o
nenapadanju s tadanjim Sovjetskim Savezom u travnju 1940.,
Japan je neutralizirao vojnu prijetnju Manduriji. No, za daljnji
razvoj dogaaja bila je kljuna odluka amerike vlade o obustavi
izvoza nafte s istone obale Sjedinjenih Amerikih Drava, koja je
donijeta u lipnju. Japanski politiki vrh, mjesec dana kasnije,
na ovaj potez reagira tako to donosi odluku o ekspanziji prema
jugu (Francuska Indokina, Filipini, Malaja), uz voenje rata pro-
tiv Sjedinjenih Amerikih Drava, Velike Britanije i Nizozemske.
Japanska oruana sila je 24. srpnja 1940. (uz doputenje vlade iz
Vichija) okupirala Francusku Indokinu; dva dana kasnije ameriki
predsjednik Franklin Delano Roosevelt donosi odluku o potpu-
nom embargu na izvoz nafte u Japan, kojoj su se prikljuile
britanska i nizozemska vlada, te o potpunom zamrzavanju svih
japanskih nancijskih sredstava u Sjedinjenim Amerikim Dra-
vama. Predsjednik Roosevelt je ovim radikaliziranim potezom
506 Japan je pokuavao smanjiti ovisnost o uvozu nafte, a posebice smanjenje koli-
ine nafte uvezen iz SAD-a, koji nije meutim donio znatnije rezultate. Japan je
1940. uvozio 90 posto nafte iz inozemstva. Koliina uvezene nafte je varirala, od
30,6 milijuna barela 1938., do 37,1 milijun barela dvije godine poslije. Hrvatski
vojnik, isto, prosinac 2001. str. 77.
507 U Japanu je amerika odluka izazvala ok i nevjericu. U kolovozu 1941. preostale
strateke zalihe nafte omoguavale su dvanaestomjesenu opskrbu kopnene voj-
ske te osmamnaestomjesenu opskrbu ratne mornarice. Zalihe su bile 54 milijuna
barela, od ega je za ratnu mornaricu bilo osigurano 29 milijuna. Hrvatski vojnik,
isto, prosinac 2001. str. 77.
508 Kad je donesena odluka o embargu na izvoz nafte Japanu ameriki veleposlanik u
Japnu Joseph E. Grew upozorio je nadreene kako e Tokio, ukoliko bude stjeran u
kut, umjesto potinjavanja amerikim zahtjevima, reagirati nasilno i bez upozore-
nja, u skladu s japanskim karakterom. Hrvatski vojnk, isto, prosinac 2001. str. 77.
329
P
o
g
l
a
v
l
j
e
4
:
G
e
o
s
t
r
a
t
e
k
a
i
g
e
o
p
o
l
i
t
i
k
a
s
l
i
k
a
s
v
i
j
e
t
a
.
.
.
Japan doveo u dvojbu jer je sada bio suoen s poputanjem
i promjenom politike ili njezinom jo veom eskalacijom tre-
eg nije bilo. Kako poputanje nije uslijedilo to je za Sjedinjene
Amerike Drave bio znak da je u igri druga opcija. Planiranje
rata protiv Sjedinjenih Amerikih Drava Japan je pokrenuo
poetkom rujna, a u listopadu vladu princa Konoyea zamjenjuje
nova, predvoena ministrom rata generalom Hideki Tojom. Ovo
je za Sjedinjene Drave bila sigurna potvrda da se Japan odluio
za rat. Ostao je samo jedan problem za ostvarenje politiko-
stratekog plana kako Japan navesti da on prvi napadne i po
mogunosti u amerikom dvoritu. Havaji i Pearl Harbor bili su
to poeljno rjeenje, poglavito zato to Japanci nisu zaboravili
1898. i ameriku aneksiju. Amerika politiko-diplomatska igra
uvlaenja Japana u zamku zvanu Pearl Harbor moga je poeti.
Da bi Japan bio obmanut, naveden i natjeran da prvi povue
radikalan potez Sjedinjene Amerike Drave nisu bile spremne za
nikakvo poputanje. Tako je propao i posljednji japanski pokuaj
pronalaenja kompromisa sa Sjedinjenim Amerikim Dravama
koji se sastojao u ponudi trenutnog povlaenja japanskih snaga
iz Indokine, zaustavljanju daljnje japanske ekspanzije u Aziji, te
povlaenju iz Kine nakon sklapanja mirovnog sporazuma s kuo-
mintangkom vladom. Japan je takoer ponudio istupanje iz
Trojnog pakta. No, i ta inicijativa je propala, jer Japan nije mogao
prihvatiti, moglo bi se rei, ameriki ultimativni protuprijedlog
o potpunom povlaenju s azijskog kontinenta. Amerika igra
sastojala se u tome da Japan neprestano dovodi u poziciju ou-
vanja obraza. Potpuno povlaenje za Japan bi znailo podviti
rep u trenucima kada su relativno imali snanu mornaricu.
Planirana japanska osvajanja u jugoistonoj Aziji, (do tada
najvea operacija japanskih oruanih snaga u povijesti), nosila
su sa sobom opasnost od mogueg sukoba sa Sjedinjenim Ame-
rikim Dravama, pa su stoga planovi za rat na Tihom oceanu
509 Ponuda je poslana u Washington putem specijalnog izaslanika Saburua Kuru-
sua. Hrvatski vojnik, isto, str. 77.
510 Potpuno povlaenje podrazumijevalo je naputanje kineskog teritorija uklju-
ujui i Manduko, to je 26. studenoga 1941. kao ameriki zahtjev postavio
dravni tajnik, tj. ministar vanjskih poslova Cordell Hull.
511 Nakon Prvog svjetskog rata poloaj Japana na Dalekom istoku znatno je ojaao,
a njegov status velike sile formalno je potvren i Washingtonskim sporazumom
o ogranienju pomorskog naoruanja iz 1922., kojim je ogranieno pomorsko
naoruanje velikih sila i utvren odnos 5:5:3 u kapitalnim brodovima (nosai
zrakoplova i bojni brodovi) za pomorske snage Velike Britanije, SAD-a i Japana.
Iako je taj sporazum izazvao veliko nezadovoljstvo japanskih militaristikih
krugova, injenica je kako je on stavio Japan u poloaj najjae pomorske sile
na Tihom oceanu. Japan nije potivao mnoge odredbe tog sporazuma, poput
ogranienja u pogledu istisnine brodova i utvrivanja pojedinih pomorskih
baza, relativnu slabost u kapitalnim brodovima pokuao je nadoknaditi izgra-
dnjom veeg broja razaraa i podmornica. Hrvatski vojnik, br. 30. i 31. prosinac
1997. i sijeanj 1998. i br. 79. sijeanj 2002.
330
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
pripremani dugo, jo od 1938. Potkraj 1940. Vrhovni vojni savjet
razmatrao je prvi plan, odnosno vojno-tehniku i ekonomsku stu-
diju u kojoj se objanjava potreba novih osvajanja radi opskrbe
japanske privrede sirovinama prijeko potrebnim za razvoj japan-
ske privrede. Ta je studija pokazala kako je sam Japan ekonomski
preslab voditi i izdrati rat velikih razmjera, ali je istodobno jasno
brojano pokazala koliko je bogatstvo podruja planiranih za
osvajanje. To bogatstvo, posebice nafta u Nizozemskoj Istonoj
Indiji (dananjoj Indoneziji), bilo bi dostatno da Japanu osigura
nesmetanu opskrbu sirovinama, uputanje u ratne operacije i-
rokih razmjera i brz razvoj industrije potrebne za rat.
S prvobitnim planom sloio se i zapovjednik Zdruene ote
japanske carske mornarice admiral Taisho Isoroku Yamamoto,
koji je potkraj 1940. dopunio plan gleditem kako Japan mora
prvi izvesti jaki i iznenadni napad, oslanjajui se ponajprije na
raspoloive snage ote (posebice na nosae zrakoplova) i to
istodobno po najvanijim vojnim ciljevima SAD-a, Velike Britani-
je i Nizozemske u podruju Tihog oceana. Cilj je bio nanijeti to
tee gubitke neprijatelju na moru, kako bi se osiguralo potre-
bno razdoblje (oko 16 mjeseci) ostalim japanskim pomorskim i
kopnenim snagama za osvajanje eljenih podruja Jugoistone
Azije, te kako bi se sprijeila mogua amerika intervencija i pro-
tunapad. Taj plan odmah je odobrio naelnik stoera pomorskih
snaga admiral Osami Nagano.
Zanimljivo je da su ideju napada na Pearl Harbor (a i to nije
sluajno) dali sami Amerikanci. Naime, u pripremi plana napa-
da japanski vojni strunjaci koristili su iskustva amerike ratne
mornarice koja je jo 1932. odrala vojnu vjebu u kojoj je ne-
prijateljska strana izvela napad na brodove usidrene u luci pa-
lubnim zrakoplovima s nosaa, koji su se neprimijeeni pribliili
Havajima i zapadnoj obali Sjedinjenih Amerikih Drava. Scenarij
vjebe osmislili su ameriki admirali Frank A. Schoeld i Douglas
512 Admiral Yamamoto je na amerikom sveuilitu Harvard 1919. i 1920. studirao
engleski jezik, a tijekom 30-ih godina bio je mornariki izaslanik u Washingtonu.
513 Admiral Yamamoto odlino je poznavao vojnu situaciju u SAD-u, a plan su
trebali izraditi naelnik stoera 11. zrakoplovne ote kontraadmiral Shosho
Takijuro Onishi koji je ispitivao sve mogunosti napada na Pearl Harbor iz zra-
ka razliitim tipovima palubnih zrakoplova koji su bili u operativnoj uporabi u
carskoj ratnoj mornarici i kapetan fregate Chusa Minoru Genda (tada na duno-
sti zrakoplovnog asnika na nosau zrakoplova Kaga), japanski heroj iz rata s
Kinom i bivi mornariki izaslanik u Londonu. Zavrni operativni plan napada
nainio je kontraadmiral Shigerua Fukudomea iz glavnog zapovjednitva po-
morskih snaga.
Kapetan fregate Genda je na temelju pozitivnih iskustava (poput napada bri-
tanskih torpednih aviona Fairey Swordsh s nosaa aviona HMS Illustrious na
talijanske ratne brodove usidrene u luci Taranto 11. studenoga 1940.) izradio
studiju koja je opravdala zamisao i obeavala potpuni uspjeh. Hrvatski vojnik,
isto, sijeanj 2002, str. 79.- 80.
331
P
o
g
l
a
v
l
j
e
4
:
G
e
o
s
t
r
a
t
e
k
a
i
g
e
o
p
o
l
i
t
i
k
a
s
l
i
k
a
s
v
i
j
e
t
a
.
.
.
W. Yaenell. Vjeba je u amerikim vojnim krugovima kasnije iza-
zvala dosta proturjenih stajalita te je na kraju odbaena kao
nerealna(!?). Na taj nain Sjedinjene Drave bacile su mamac na
koji e se devet godina kasnije uloviti japanski vojni vrh na elu s
admiralom Yamamotom.
Postrojbe japanske mornarice, a posebice mornariko zra-
koplovstvo, tijekom slijedeih godinu dana intenzivno su se
uvjebavale u zaljevu Kagoshima na jugu otoka Kyushu. Admiral
Nagano je s jo trinaest asnika od 2. do 13. rujna 1941. u Ratnoj
koli Carske mornarice proveo ratni igru u kojoj su napadne
snage izgubile dva nosaa zrakoplova to je bio prihvatljivo za
japansku stranu. Istodobno, sve do studenoga 1941. izraivani su
detaljni planovi napada, kada je Glavni stoer japanskih carskih
oruanih snaga (Gunreibu) izvjeten o spremnosti za provedbu
strategijske napadne operacije (slika 19.). Zdruena ota, prema
planovima uporabe, zapoela je u studenome 1941. prikuplja-
njem taktikih skupina na sjeveroistoku Japana. Svaka od njih
je imala zasebni zadau u sklopu Havajske operacije (Hawaii
Sakusen) poznata i pod nazivom Operacija Z koju su trebali
zapoeti istodobno s glavnim napadom.
Amerike radioprislune postaje u sklopu federalne agencije
za radio komunikacije (Federal Agency for Radio Communica-
tions) zabiljeile su u razdoblju koje je prethodilo japanskom
napadu znatno pojaani intenzitet radio prometa i to ne samo
u kontinentalnom dijelu Sjedinjenih Amerikih Drava ve i na
podruju Havajskog otoja. Japan je u fazi pripreme operaci-
Slika 19. Plovidba japanske eskadre do Havajskog otoja za napad na Pearl Harbor i njezin povra-
tak u Japan. Izvor: Hrvatski vojnik, veljaa 2002. str. 79.
514 Registrirano je i otkriveno oko 500 radio postaja japanskih i njemakih pijuna
(agenata i obavjetajaca).
332
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
je veliku pozornost dao operativnom djelovanju obavjetajnih
slubi pa je tako ustrojio veliku agenturnu mreu u koju su bili
ukljueni razliiti ljudi, od diplomatskih slubenika, posada ja-
panskih trgovakih brodova, trgovakih putnika, turista pa sve
do specijalnih agenata iz japanskih oruanih snaga koji su prikri-
veno djelovali u raznim zemljama.
Na bojnom brodu Nagato istoimene klase (zastavni brod
admirala Yamamota) 5. veljae 1941. kapetan bojnog broda Kanji
Ogawa bio je ukratko upoznat sa sadrajem Operacije Z. Im-
presioniran vanou operacije odluio je poboljati djelovanje
obavjetajaca na podruju Havaja. Zbog nedostane strunosti,
ali i nepouzdanosti spavaa odluio je da se na Havaje poalju
kolovani mornariki obavjetajni asnici. Osim toga dotadanji
generalni konzul je zamijenjen, a za novog je postavljen isku-
sni diplomat Nagao Kita, dotada generalni konzul u Shangaju i
Cantonu (podruja od velikog interesa za japansku obavjetajnu
slubu). Koliko je japanski Glavni stoer oruanih snaga pridavao
znaenje obavjetajnoj pripremi operacije pokazuje primjer
kapetana korvete Suguru Suzuki i Toshihide Maejima koji su se
rujna 1941. ukrcali na trgovaki brod Taiyo Muru koji je za kraj-
nje odredite imao luku Honoluluu. Umjesto redovitog plovnog
puta, brod je plovio daleko na sjever, izmeu otoka Midway i
Aleutskog otoja i zapadno prema Havajima tono plovnim
putem koji je planiran za japansku eskadru to je trebala napasti
Pearl Harbor. Nakon povratka, ti su asnici izloili svoja precizna
zapaanja admiralu Naganou iz kojih je bilo jasno vidljivo kako je
plan izvrsno zamiljen i isplaniran, ali i realan. Isto tako, japanska
vojna obavjetajna sluba Kempei Tai angairala je postrojbe za
radio izvianje vojnih komunikacija amerike ratne mornarice i
njezinih saveznika pa je u tu svrhu rabila i posebno opremljene
brodove i podmornice kao i specijalizirane skupine za ralambu
podataka prikupljenih iz otvorenih izvora (radio, novine i razne
publikacije). Njezin tajni agent sa specinom zadaom bio je
Takeo Yoshikawa, asnik japanske mornarice i djelatnik japan-
ske obavjetajne slube, koji je u oujku 1941. poslan u japanski
generalni konzulat u Honoluluu kao vicekonzul Tadeshi Mori-
515 Ta agenturna mrea nosila je naziv Organizacija crnog zmaja (Ryu Hensei) i
dostavljala je tijekom rata japanskom politikom i vojnom vrhu donekle tone
podatke iz kojih se mogla, dodatnom ralambom, stvoriti donekle precizna
slika o stvarnoj situaciji u pojedinoj dravi i aktivnostima u njezinim oruanim
snagama. Agenti na podruju Jugoistone Azije djelovali su u sklopu Organi-
zacije F. Posebna pozornost davala se spavaima koji su ivjeli na Havajima,
suradnicima japanske obavjetajne slube koji su manje-vie uspjeno priku-
pljali podatke o aktivnostima u irem podruju Tihog oceana. To su bili vlasnici
lokala u koje su zalazili ameriki mornari, vozai taksija, vlasnici frizerskih salona
u kojima su redovite goe bile supruge amerikih asnika itd. Hrvatsko slovo,
isto, sijeanj 2002. str. 80.
333
P
o
g
l
a
v
l
j
e
4
:
G
e
o
s
t
r
a
t
e
k
a
i
g
e
o
p
o
l
i
t
i
k
a
s
l
i
k
a
s
v
i
j
e
t
a
.
.
.
masu. Prikupljao je podatke o amerikoj Tihooceanskoj oti
smjetenoj u bazi Pearl Harbor i slao ih diplomatskim porukama,
rabei pri tome posebnu ifru J-19 (ili TSU) s potpisom general-
nog konzula.
Posljednji sastanak Vrhovnog vojnog savjeta odran je ne-
koliko tjedana prije poetka rata, a na njemu je jo jednom u
potpunosti prouen precizan plan napada. Havajska operacija
sinkronizirana napadna djelovanja taktikih borbenih skupina
na razliitim operativnim smjerovima, sastojala se od tri faze uz
jo jednu potpornu.
Nasuprot japanskom stajao je ameriki ratni plan Rainbow
5 izraen u travnju 1941., nakon konferencije amerikih i bri-
tanskih stoera u Washingtonu. Temeljna zamisao plana bila je
ofenziva na europskom ratitu, a defanzivna na Tihom oceanu.
Potkraj lipnja 1941. kada je japanski napad postao vjerojatan, u
Washingtonu je sklopljen novi sporazum o uporabi amerikih,
britanskih i nizozemskih kopnenih i zranih snaga u sluaju
japanskog napada, ali nije postignuta suglasnost o uporabi po-
morskih snaga. Tek nakon izbijanja rata, na konferenciji Arcadia
u Washingtonu (24. prosinca 1941.-14. sijenja 1942.) izraen je
novi plan kojim je bilo predvieno da se u 1942. ostane u strate-
koj defanzivi, a da teite obrane bude na Burmi i tzv. malajskoj
516 Iako nije bio kolovani obavjetajac bio je kolovani pomorski asnik to mu
je omoguilo vrlo precizno poznavanje ustroja Tihooceanske ote, te klasa i
tipova brodova amerike ratne mornarice.
517 Zanimljivo je da je Takeo Yoshikawa posljednju poruku poslao samo 12 sati
prije japanskog napada. Jo je zanimljivije i udnije da amerika vojna oba-
vjetajna sluba kao ni FBI nisu Yoshikawu prepoznale kao glavnog japanskog
obavjetajca na Havajima, pa je tako zajedno s ostalim osobljem japanskog
konzulata protjeran u Japan tek u kolovozu 1942. Takav propust mogao je biti
samo dio plana, a ne nesposobnosti amerike obavjetajne slube ili sposbno-
sti prikrivnja japanskog obavjetajca.
518 U prvoj fazi, brodovi iz posebno ustrojenog taktikog sastava (eskadra) u
sklopu Zdruene ote, trebali su izvesti iznenadni napad na Pearl Harbor, a
zapovjednik tog sastava bio je viceadmiral Chuso Chuichi Nagumo. U drugoj
fazi Postrojba junih mora (etvrta ota ojaana zrakoplovnim snagama sa
zranih luka u Japanu) trebala je zauzeti luku Rabaul na otoku New Britania
u Bismarckovom otoju, otoke Wake, Guam u Marijanskom otoju i Makin u
Gilbertovom otoju. Za zapovjednika te postrojbe odreen je zapovjednik e-
tvrte ote, viceadmiral Shigeyoshi Inoue. U treoj fazi, postrojbe Druge i Tree
ote pod zapovjednitvom viceadmirala Nobutake Konda i viceadmirala Iboa
Takahashija, 11. zrane ote i zranih snaga Kineske ote, nosai zrakoplova iz
Tree i etvrte divizije, uz potporu krstarica i razaraa iz sastava cijele ote, uz
sudjelovanje postrojbi June armije kojom je zapovijedao general Hiko Taisho
Hisaichi Terauchi trebali su napasti i osvojiti Filipine, Tajland, Malaju, Singapur,
Burmu i Nizozemsku Istonu Indiju. Za zapovjednika tih postrojbi odreen je
zapovjednik Druge ote viceadmiral Kondo. U etvrtoj fazi koja bi sluila kao
potpora treoj, tj. invaziji Filipina, Malaje, i Tajlanda, Druga ota trebala je pru-
iti potporu osvajanju spomenutih podruja, koje su trebale obaviti postrojbe
Tree ote pod zapovjednitvomviceadmirala Takahashija. Hrvatski vojnik, isto,
sijeanj, 2002. str. 80.-81.
334
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
barijeri (lanac otoka od Malezije do Australije) te da se podre
snage na Filipinima i odre najvanije pomorske komunikacije u
tom podruju.
Da je amerika politika pripremala zamku Japanu da prvi
napadne, vidljivo je iz analize prebaziranja Tihooceanske ote
iz baze San Pedra u Kaliforniji u novu bazu Pearl Harbor na ha-
vajskom otoku Oahu, koja je kao pomorska baza ustrojena 1919.
Flota je 17. svibnja 1940. prebazirana na temelju zapovijedi pred-
sjednika Franklina Delana Roosevelta. Tadanji zapovjednik Tiho-
oceanske ote kontraadmiral James O. Richardsonupozoravaoje,
kako je ota u novoj luci baziranja bezrazlono izvrgnuta mogu-
nosti japanskog napada, te kako ne postoje temeljni preduvjeti
za djelotvornu obranu te pomorske baze. Predsjednik Roosevelt
opravdavao je svoju odluku kao odgovor na rastue japanske
apetite u tom dijelu Azije. Do kraja 1940. admiral Richardson
nastojao je bez uspjeha upozoriti politiki vrh na nemogunost
provedbe amerikih aktivnosti na zapadu Tihog oceana u sklopu
ratnih planova ratne mornarice SAD, a pod nazivom Orange i
Rainbow 5. Posljednja inaica, Raimbow 5 predviala je u slu-
aju japanskog ulaska u rat ameriko osvajanje poloaja u Mar-
shallskom otoju. Uporni i profesionalno odgovorni admiral nije
shvatio suptilnost igre koja se igrala na najvioj politikoj razini,
a jo manje je mogao shvatiti to e to znaiti za njegovu zemlju
i svijet u iduih pedeset godina. Kada je nesvjesno odigrao svoju
planiranu ulogu katastroara u sijenju 1941. admiral Ric-
hardson je smijenjen, a na dunost zapovjednika Tihooceanske
ote postavljen je kontraadmiral Kimmel koji je tom prigodom
promaknut u in admirala, pri emu su preskoena tridesetidva
via, pomorska asnika. To je najbolji dokaz da je novoimenovani
zapovjednik Tihooceanske ote imao povjerenje predsjednika
Roosevelta i vjerojatno je nasluivao to se iza brda valja.
Tijekom srpnja 1941. ameriki predsjednik Franklin Delano
Roosevelt uputio je otru poruku vladi u Tokiju u kojoj naglaa-
va kako bi napad Japana na Sovjetski Savez (to je Japancima
predlagao njemaki ministar vanjskih poslova Joachim von Rib-
bentrop) ozbiljno poremetio mir u podruju Tihog oceana. Da bi
prikrili svoje namjere japanska strana pozitivno je odgovorila na
kritiku i istaknula kako e se striktno drati neutralnog poloaja
u njemako-sovjetskom sukobu. Za dodatno postizanje uvjerlji-
vosti o tobonjim japanskim miroljubivim namjerama, japanski
veleposlanik u Washingtonu admiral Kichisaburo Nomura stalno
519 Radi to djelotvornije provedbe tog plana, bilo je ustrojeno zajedniko zapo-
vjednitvo za jugozapadni Tihi ocean i jugoistonu Aziju nazvanom ABDACOM
(American-British-Dutch-Australian Command) pod kojim su bila podruja
Burme, Malaje, Nizozemske Istone Indije, sjeverne i sjeverozapadne obale
Australije i Filipini. Novi Zeland te preostali dio Australije inili su posebnu zonu
pod nazivom ANZAC koja je vojno bila podreena amerikoj mornarici.
335
P
o
g
l
a
v
l
j
e
4
:
G
e
o
s
t
r
a
t
e
k
a
i
g
e
o
p
o
l
i
t
i
k
a
s
l
i
k
a
s
v
i
j
e
t
a
.
.
.
je davao izjave o miroljubivosti svoje vlade. Tri tjedna prije napa-
da na Pearl Harbor, u Sjedinjene Drave je kao specijalni izaslanik
poslan profesionalni diplomat Saburo Kurusu ija je glavna za-
daa bila raiavanje svih nesporazuma na relaciji Tokio-Wa-
shington. Meutim, stvarna zadaa veleposlanika Kurusua bila je
odugovlaenje pregovora i zavaravanje amerike strane pokazi-
vanjem lane kooperativnosti visoke razine, te provedba mjera
za ostvarivanje potpunog iznenaenja kao elementa japanskog
plana napada na Pearl Harbor. Potkraj studenoga 1941. ameriki
ministar vanjskih poslova Cordell Hull je izjavio kako su pregovo-
ri bezuspjeni i kako su japansko-ameriki odnosi izvan svakog
diplomatskog nadzora. Unato takvoj situaciji Sjedinjene Drave
nisu htjele pokazati Japanu da oekuju (znaju) za njegove na-
mjeru pa nisu poduzele potrebne mjere opreza, kako bi ga i dalje
ostavili u uvjerenju da e napad na Pearl Harbore biti lak zalogaj.
Amerika politika, promilja o svim moguim posljedicama, prije
svega o opravdanosti za uzvratni udarac (meunarodno pravni
aspekt). Predsjednik Roosevelt uputio je 6. prosinca 1941. (dan
uoi napada na Pearl Harbor) osobnu poslanicu japanskom caru,
no ona je stigla prekasno, jer je japanska ota ve bila na putu
prema Havajima i obavljala posljednje pripreme za planirani
napad. Moe se s pravom ustvrditi da je predsjednik Roosevelt
sigurno imao informacije o isplovljenju japanske ote i da istiu
posljednji sati do poetka rata na Tihom oceanu.
Da je amerika strana sve inila da Japan ne odustane (pro-
mjeni) svoj ratni plan i napadne prvi, pokazuju i postupci visokih
amerikih vojnih dunosnika. Na temelju uhvaenih japanskih
poruka, zapovjednitvo ratne mornarice Sjedinjenih Drava je
od 24. do 27. studenoga 1941. poslalo zapovjedniku Tihoocean-
ske ote admiralu Kimmelu nekoliko upozorenja o agresivnim
namjerama i mogunosti napada japanskih oruanih snaga tije-
kom slijedeih dana, usmjerenih prema Filipinima, Malaji, Borneu
i Guamu, napad na Havaje nije uope spomenut(?). Istodobno je
i zapovjedniku kopnenih snaga na Havajima, generalu Shortu,
poslano slino upozorenje o neprijateljskim aktivnostima koje
mogu otpoeti svakog asa, u kojem se naglaavalo kako e uko-
liko doe do sukoba, to znaiti ratni in usmjeren protiv Sjedinje-
nih Amerikih Drava. Unato alarmantnim porukama admiral
Kimmel nije toboe elio stvarati paniku ni uznemirivati civilno
puanstvo na Havajima, te nije poduzeo nita bitnije glede podi-
zanja bojne spremnosti Tihooceanske ote na potrebnu razinu,
osim ophodnih aktivnosti ispred same luke Pearl Harbor i pretra-
ivanja ulaznog kanala uz pomo minolovaca (zbog mogunosti
da japanske podmornice poloe mine pred ulaz u luku). Ovakvi
nesmotreni i neodgovorni postupci najviih zapovjednika s
obzirom na japansku obavjetajnu strukturu na Havajima ne-
dvojbeno su uvjerili Japance da Amerikanci ne oekuju napad.
336
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
Za dodatno uvjeravanje japanskih obavjetajaca na Havajima,
a time i japanskog vojnog vrha general Short je poduzeo jedino
protumjere usmjerene na sprjeavanje moguih diverzija niseia
tj. lokalnog japanskog puanstva. U skladu s doktrinom Kopne-
ne vojske SAD-a, na zranim lukama je provedeno okupljanje
ratnih zrakoplova prema naelu krilo na krilo, kako bi se mogli
lake nadzirati i titi od moguih diverzija. Upravo je taj postupak
borbenog osiguranja dodatno uvrstio uvjerenje Japanaca da e
operacija napada na luku Pearl Harbor poluiti iznenaenje, jer je
to kasnije japanskim pilotima omoguilo laki odabir i unitava-
nje ciljeva na zemlji. Jedina vanija aktivnost koja je bila podu-
zeta bilo je ojaavanje amerikih baza na otocima Midway i Wake
zrakoplovima, streljivom i opremom. U biti to je bio operativni
razvoj snaga za djelovanja nakon japanskog napada.
Situacije i aktivnosti koje su se dogaale uoi japanskog na-
pada jo su jednom pokazale ne samo da su Amerikanci znali za
japanske namjere, nego da njihova postavljena strategijska zam-
ka dobro funkcionira. Amerika radioprisluna postaja smjetena
na Havajima zabiljeila je bitno poveanje intenziteta japanskih
vojnih komunikacija kao i poveani broj poruka koje su odai-
ljale iz japanskog generalnog konzulata u Honoluluu. Takoer ni
poruci o nestanku meusobne komunikacije tj. radioprometa
etiri japanska nosaa zrakoplova od 4. do 6. prosinca 1941. nije
pridavana odgovarajua pozornost viih asnika u zapovjedni-
tvu Tihooceanske ote, jer se smatralo kako se nosai nalaze u
japanskim teritorijalnim vodama gdje provode vjebovne akti-
vnosti. Jedna od izuzetno vanih poruka (tzv. Bomb plot) koja
je uhvaena 24. rujna 1941. bila je upuena iz Tokija generalnom
konzulatu na Havajima, u kojoj se baza Pearl Harbor dijeli na pet
sektora, a od japanskog agenta Takea Yoshikawe se trai da javi
tone lokacije usidrenih brodova unutar pojedinih sektora. Na-
alost ta deifrirana poruka nije poslana u zapovjednitvo Tihoo-
ceanske ote u Pearl Harboru ve amerikoj Azijskoj oti (US Asi-
atic Fleet) koja se nalazila na Filipinima i u podruju Nizozemske
Istone Indije, te nekolicini viih politikih i vojnih dunosnika u
Washingtonu koji nisu reagirali(?).
Dan prije napada na Pearl Harbor ameriko ministarstvo
obrane raspolagalo je deifriranom porukom japanskom izasla-
520 Admiral Kimmel i general Short nisu poduzeli nita vie od spomenutog ni
kada su 3. prosinca 1941. primili obavijest o spaljivanju dokumenata u japan-
skim diplomatskim predstavnitvima u Londonu, Hong Kongu, Singapuru,
Jakarti, Manili i u Washingtonu. Ta aktivnost bila je poznata Amerikancima kao
vjetrovita poruka broj 2353 koja je u sadraju vjetar pue istono (Higashi
no kaze hame) upozoravala djelatnike japanskih diplomatskih predstavnita-
va na potrebu prekida svih diplomatskih aktivnosti, te na poduzimanju svih
potrebnih mjera u sklopu priprema za otpoinjanje ratnih djelovanja. Hrvatski
vojnik, isto, str. 87.-88.
337
P
o
g
l
a
v
l
j
e
4
:
G
e
o
s
t
r
a
t
e
k
a
i
g
e
o
p
o
l
i
t
i
k
a
s
l
i
k
a
s
v
i
j
e
t
a
.
.
.
niku u Sjedinjenim Dravama o prekidu diplomatskih odnosa
Japan i SAD-a, a u noi 6. na 7. prosinca 1941. saznalo je i za in-
strukciju o predaji ultimatuma SAD-u. Unato tome, odgovorna
tijela nisu nita poduzela, to samo moe znaiti da su posljedice
za ljudstvo, brodovlje i tehniku u Pearl Harboru i na Havajima
kolateralna teta u jednom sosticiranom stratekom planu
svjetskih razmjera.
U zapovjednitvo japanske eskadre u jutarnjim satima 6.
prosinca 1941. stigla je obavijest o stanju u Pearl Harboru prema
kojoj je u luci bilo ukupno osam bojnih brodova, tri krstarice i
16 razaraa, dok su u dokovima i radionicama bile na remontu
etiri krstarice i pet razaraa. Provevi ralambu obavjetajnih
podataka o aktivnostima Amerikanaca u proteklih nekoliko dana
bilo je vidljivo kako su iz luke isplovila dva nosaa zrakoplova USS
Lexington (CV-2) istoimene klase i USS Entreprise (CV-6) klase Yor-
ktown sedam tekih krstarica i 12 razaraa, a u luku se vratila dva
bojna broda (USS Nevada i Oklahoma). Posljednje obavjetajno
izvjee, primljeno u 21.00 sat, govorilo je kako je u luku uplo-
vio jedan bojni brod (bila je rije o brodu meti USS Utah, bivem
bojnom brodu) i jedan matini brod za hidroavione (USS Curtiss)
tako da su se u luci nalazili svi bojni brodovi, ali ne i udarne skupi-
ne nosaa zrakoplova, to je izazvalo zabrinutost stoera eskadre
zbog mogue intervencije zrakoplova sa nosaa tijekom japan-
skog napada. Poradi razmatranja novonastale situacije, zapovje-
dnik eskadre viceadmiral Bagumo sazvao je sastanak stoera na
admiralskom brodu, nosau zrakoplova Akagi. Glavno pitanje je
bilo hoe li slijedeeg dana svi bojni brodovi zaista biti u luci i po-
stoji li mogunost da se u bazu vrate nosai zrakoplova. Naelnik
stoera eskadre kontraadmiral Shosho Ryunosuke Kusaka, koji je
vrlo dobro poznavao Tihooceansku otu, tvrdio je da se nijedan
nosa zrakoplova nee vratiti, te da e na dan napada u luci biti
jedino bojni brodovi. Taj asnik imao je pravo, jer sljedeeg dana
u luci zaista nije bilo niti jednog nosaa zrakoplova(?).
Mnogi su se analitiari i povjesniari nakon Drugog svjetskog
rata pitali, pa i do dana dananjega, zato Amerikanci nisu podu-
zeli nikakve ozbiljne protumjere iako su raspolagali podatcima o
521 Na dan japanskog napada u bazi Peral Harbor nalazilo se oko 155 ratnih i po-
monih brodova, od ega osam bojnih brodova, dvije teke i est lakih krsta-
rica, 43 razaraa i etiri otne podmornice, a ostalih 104 broda Tihooceanske
ote bila su na zadaama u sjevernom dijelu Thog ocena (blizu Aljake), du
obala Sjeverne i Jue Amerike, te uz sjevernu Australiju i Solomonske otoke u
zapadnom dijelu Tihog oceana. Na brodovima se nalazio vei dio posada (95
posto na bojnim brodovima, 98 posto na krstaricama i 85 posto na razaraima);
asnika je na bojnim brodovima bilo 60-70 posto, na krstaricama 65 posto i
na razaraima 50 posto. Zapovjednika u trenutku napada bilo je nazono na
bojnim borodvima 60 posto, na krstaricama 90 posto i na razaraima 63 posto.
Hrvatski vojnik, isto, veljaa 2002. str. 76. i str. 79.
338
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
japanskim pripremama za rat. Da bi se neki dogaaji, a pogla-
vito oni koji imaju obiljeje najvieg strategijskog dosega, mogli
razumjeti, potreban je vremenski razmak pa i od nekoliko deseta-
ka godina. Pearl Harbour u svakom sluaju nakon 11. rujna 2001.
nema isto znaenje i percepciju koju je imao vie od ezdeset
godina. Osim toga, da bi se stvari razumjele potrebno ih je pro-
matrati inverzno (n
-1
) kao to to doktrina determinizma nalae.
Kako odreeni, na prvi pogled ne vani (ali smiljeni) po-
stupci (detalji), imaju dalekosene posljedice pokazuje nekoliko
slijedeih primjera. Prvo, postupak japanskog veleposlanika u
Washingtonu. Naime, uoi japanskog napada, u noi 6./7. pro-
sinca 1941. japanskom veleposlanstvu u Washingtonu poslan je
brzojav koji je trebao predati amerikom ministru vanjskih po-
slova Cordellu Hullu, a radilo se o otrom ultimatumu u kojem
se Sjedinjenim Amerikim Dravama objavljuje rat. Planirano
ja da japanski veleposlanik admiral Kichisaburo Nomura urui
dokument tono u 13.00 sati po washingtonskom vremenu (u
7.30 sati po havajskom vremenu tj. oko pola sata prije nego to
bi zrakoplovi prvog vala zapoeli s bojnim djelovanjima.) Na
taj nain japanski napad bio bi legalan i u skladu s odredbama
meunarodnog prava, a Amerikanci ipak ne bi stigli obavijestiti
svoje lokalne zapovjednike o poetku napada, ni poduzeti potre-
bne protumjere. Meutim, zbog sporosti japanske diplomatske
slube(?) ultimatum nije uruen na vrijeme tako da je napad
izveden bez prethodne objave rata.
Drugo, amerike prislune radiopostaje uhvatile su poru-
ku upuenu japanskom veleposlaniku u Washingtonu tijekom
veernjih sati 6. prosinca 1941., a obavjetajna sluba urno je
proslijedila deifriranu poruku u Bijelu kuu. Oko 21.30 u subotu
naveer, desetak sati prije japanskog napada na Pearl Harbor, po-
ruku je proitao ameriki predsjednik Franklin Delano Roosevelt
u drutvu savjetnika za nacionalnu sigurnost Harryja Hopkinsa.
Na temelju raspoloivih podataka o aktivnostima japanske voj-
ske, prosueno je kao e rat ubrzo zapoeti, te je odlueno kako
teite obrane treba staviti na podruje jugoistone Azije, a Pearl
Harbor nije ni spomenut(?).
522 Radioprislune postaje uspjele su nekoliko mjeseci prije napada deifrirati
odreeni broj poruka u kojima su japanskom Glavnom stoeru u Tokiju dosta-
vljane informacije o aktivnostim amerike Tihooceanske ote, ali to nije izazva-
lo potrebnu pozornost visokih asnika u Washingtonu. Ameriki FBI takoer je
raspolagao podacima o aktivnostima japanskih obavjetajaca i obavjetajne
slube japanskih oruanih snaga. FBI je posjedivao i precizne upute upuene
japanskim obavjetajcima u kojima se naglaavalo, kako je, u sluaju poetka
rata, najvanija zadaa unitenje, zranih i pomorskih snaga na otoju Midway
i Havaji. Meutim sve to nije bilo dostatno za poduzimanje potrebitih mjera
predostronosti. Logina posljedica toga je bila potpuna nepripremljenost
amerikih snaga u Pearl Harboru, te ostvarivanje potpunog iznenaenja.
339
P
o
g
l
a
v
l
j
e
4
:
G
e
o
s
t
r
a
t
e
k
a
i
g
e
o
p
o
l
i
t
i
k
a
s
l
i
k
a
s
v
i
j
e
t
a
.
.
.
Tree, deifrirana poruka poslana je istodobno i naelniku
Glavnog stoera generalu Georgeu Marshallu, ali ju je on navo-
dno prekasno proitao(?). Stoga je upozorenje o moguem na-
padu na Havajsko otoje u neka zapovjednitva stiglo samo dva-
desetak minuta prije napada, izmeu 7.35 i 7.40. sati to nije bilo
dostatno za poduzimanje djelotvornih protumjera. Oteavajuu
okolnost predstavlja je i injenica da se to zbivalo u nedjeljno
jutro, tako da mnogi zapovjednici nisu jo bili u svojim uredima.
Japansko veleposlanstvo uruilo je ultimatum amerikom mi-
nistru vanjskih poslova Hullu tek u 14.30 po washingtonskom
vremenu, a pola sata ranije nazvao ga je predsjednik Roosevelt,
te ga obavijestio kako je Pearl Harbor napadnut. Prema uputama
predsjednika, ministar vanjskih poslova trebao je primiti japan-
skog veleposlanika, ali mu nije smio dati do znanja kako je oba-
vijeten o napadu.
U Japanskom napadu unitena su, tee ili lake 23 ratna
broda, koji su kasnije gotovo svi popravljeni i postali operativno
uporabljivi za konani obraun s japanskom mornaricom. Na
zemlji je uniteno 188 zrakoplova, to za gospodarski monu
dravu kao to su Sjedinjene Amerike Drava, koje su svjesno
ule u rat, da u njemu pobijede, i pokrenule ratnu proizvodnju
to nije bio neki veliki gubitak. Gubitci u ljudstvu iznosili su 2390
ljudi, od toga 1999 pripadnika Ratne mornarice, 109 pripadnika
Marinskog korpusa, 233 pripadnika Kopnenih snaga i njezinih
zranih snaga, te 49 civila, dok je 1178 ljudi ranjeno. Logina po-
sljedica japanskog napada na Pearl Harbor bilo je smjenjivanje
zapovjednika Tihooceanske ote admirala Kimmela i zapovje-
dnika kopnenih snaga na Havajima generala pukovnika Waltera
Shorta. Ministar ratne mornarice SAD-a Frank Knox je 17. prosinca
1941. viceadmirala Pyea imenovao privremenim zapovjednikom
Tihooceanske ote, a 31. prosinca 1941. stalnim zapovjednikom
postao je admiral Chester W. Nimitz.
Ubrzo nakon napada ustrojena su razna vojna i civilna po-
vjerenstva koja su na temelju dostupne dokumentacije trebala
ispitati i otkriti razloge potpunog promaaja u organizaciji obra-
ne Havaja. Sva ta silna povjerenstva nikada nita nisu smisleno
zakljuila, a vrijeme je uinilo svoje, poglavito propaganda, na-
roito lmska, pa je Perl Harbor postao mit o stradanju i heroj-
stvu amerikih vojnika, pa je kazna koja je Japance na kraju rata
zadesila u svijesti amerikih graana i danas, opravdana, isto kao
to e to sutra biti s Afganistanom i Irakom.
523 Zapovijed za napad japanskim zranim snagama izdaje kapetan fregate Chusa
Mitsuo Fuchide zapovjednik eskadrile bombardera B5N2 za horizontalno bom-
bardiranje u 7.49 sati 7. prosinca 1941. putem radio veze. Zapovijed je glasila
To-ra, To-ra, To-ra to je bio znak zapovjednicima ostalih eskadrila za poetak
napada, ali je istodobno predstavljalo i poruku zapovjednitvu eskadrile kako
je napad zapoeo u potpunom iznenaenju.
340
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
Ozbiljnije geostrateke i geopolitike analize nakon Drugog
svjetskog rata, a posebice u posljednjem desetljeu ukazuju da
je teorija zavjere, samo iskaz plana kojem je predsjednik Fran-
klin Delano Roosevelt i ameriki politiki vrh iskoristio japanski
napad za homogeniziranje nacije i ulazak Sjedinjenih Amerikih
Drava u Drugi svjetski rat. Naprosto, Sjedinjene Drave su
iskoristile japanski napad kako bi Njemakoj (saveznici Japana)
objavile rat, te se na taj nain ukljuile u rjeavanje sudbine Eu-
rope radi osiguravanja svojih politikih, gospodarskih i vojnih
interesa u tom dijelu svijeta u kojem je dominantnu ulogu imala
Velika Britanija. Istodobno, Sjedinjene Amerike Drave izborile
su se za slobodu djelovanja na Tihom oceanu s kojeg e nakon
zavretka Drugog svjetskog rata bitno biti smanjen utjecaj Velike
524 U prilog postojanju plana idu i istinite, provjerene ili manje provjerene inje-
nice:
(1) Peruanski veleposlanik u Tokiju dr. Ricardo Riveira-Shreiber izvjestio je 10.
sijenja 1941. jednog od tajnika u tamonjem veleposlanstvu Maxa Bishopa (a s
tim je upoznat i ameriki veleposlanik Joseph Grew) kako raspolae podatkom
o japanskom uvjebavanju napada torpedima koja su posebno prilagoena
plitkim vodama, te kako postoji mogunost napada na Pearl Harbor. Slino
izvjee poslao je i mornarikom izaslaniku SAD-a u Tokiju, kapetanu fregate
Smith-Huttonu. O tome da se planira napad 1. veljae upoznat je i admiral Hus-
band E. Kimmell.
(2) Vojni izaslanik SAD-a u Meksiku takoer je javio u Washington kako Japanci
ubrzano grade depne podmornice koje e biti uporabljene na jednu od ameri-
kih pomorskih baza u poruju Tihog oceana.
(3) Britanski agent Duko Popov je 10. kolovoza raspolagao preciznim infor-
macijama o japanskim pripremama za napad koje je saznao iz razgovora s
bojnikom Ludovicom von Karsthoom, efom ispostave njemakog Abwera u
Portugalu. Informaciju je dostavio britanskom MI-6, a oni su ih do kraja kolovo-
za stavili na raspolaganje FBI-u.
(4) Istog mjeseca Britanski premjer Wiston Churchill i presjednik Roosevelt sa-
stali su se na amerikoj tekoj krstarici USS Augusta (CA-31) klase Nothampton
u zeljevu Argentina na Newfoundlandu, a nakon sastanka Churchill je svojim
suradnicima izjavio kako je Roosevelt izrazio elju za ukljuenjem u rat u Euro-
pi, a to moe postii jedino ukoliko Jpanci napadnu neku od amerikih baza u
Tihom oceanu.
(5) Prislune radiopostaje britanskih vojnih snaga u Singapuru takoer su ra-
spolagale informacijama o aktivnostima japanske ratne mornmarice, posebice
nakon to su od Amerikanaca dobili stroj za deifriranje mornarikih ifri uz
pomo kodova JN-25 i JN-25B.
(6) Sovjetski pijun Richard Sorge u rujnu 1941., izvjestio je Kremlj kako napad
na Pearl Harbor poinje za 60-ak dana, a to je diplomatskim putem proslijee-
no u SAD.
(7) Tadanji njemaki veleposlanik u SAD-u dr. Thomsen (bio je protiv nacizma)
tajno je 13., studenog izvjestio ameriku stranu o pripremama za japanski na-
pad.
(8) Brodovima japanske ratne mornarice 14. studenoga stigla je zapovijed o
promjeni ifara s poetkom u jutranjim satima 1. prosinca.
(9) Japanskoj eskadrili 25. studenoga upuena je ifrirana radioporuka admirala
Yamamotaa o poetku provedbe plana napada na Pearl Harbor. Uhvatile su je
amerike radioprislune postaje i odmah je proslijeena na deifriranje u Wa-
shington, a s njom je najvjerojatnije bio upoznat i predsjednik Roosevelt.
341
P
o
g
l
a
v
l
j
e
4
:
G
e
o
s
t
r
a
t
e
k
a
i
g
e
o
p
o
l
i
t
i
k
a
s
l
i
k
a
s
v
i
j
e
t
a
.
.
.
Britanije, Francuske, Nizozemske, panjolske i Njemake, pa je to
otvorilo put da Sjedinjene Drave uistinu postanu jedina prava
velesila svijeta na kraju 20. i poetkom 21. stoljea.
Smjela operacija Japana nije bila nita drugo nego nepro-
miljeno ulijetanje u protivniku dobro pripremljenu zamku.
Moe se samo ustvrditi da su Japanci koji su zapoeli rat protiv
Sjedinjenih Amerikih Drava, zapravo postigli, nogometnim
rjenikom reeno, autogol. Negativan rezultat je toliko velik da
se napad na Pear Harbor moe smatrati najveom stratekom
pogrjekom Drugog svjetskog rata, ponajprije u politikom po-
gledu. Oni su svojim napadom bez objave rata pobudili gnjev
Sjedinjenih Amerikih Drava, probudili ponos amerike ratne
mornarice i pruili priliku amerikoj politici da cijelu ameriku
naciju, dotada podvojenu i veim dijelom nesklonu ulasku u rat,
homogenizira i spremi uiniti krajnji napor radi pobjedonosnog
zavretka rata. U stratekom pogledu napad na Pearl Harbor
(10) Britanska radoprisluna postaja u Singapuru je 25. studenoga uhvatila i
deifrirala poruku admirala Yamamotoa o isplovljavanju japanske eskade iz
zaljeva Hitokappu Wan (kurilsko otoje) u smjeru Pearl Harbora. Istog dana bri-
tanske prislune radio postaje uhvatile su poruku japanskog ministra vanjskih
poslova u kojim se daju upute japanskim diplomatima u veleposlanstvima u
sluaju rata (poruka kiovito s istonim vjetrom oznaavala je poetak rata sa
SAD-om, oblano sa sjevernim vjetrom oznaavala je napad na Sovjetski Sa-
vez, a poruka vedro sa zapadnim vjetrom oznaavala je poetak ratnih djelo-
vanja prema Velikoj Britaniji i Nizozemskoj). Sljedeeg dana premijer Churchill
u telefonskom razgovoru izvjeuje predsjednika Roosevelta kao se priprema
japanski napad na Pearl Harbor u sklopu ire operacije te da se oekuje i napad
na britanske i nizozemske baze. Istodobno, ministar vanjskih polsova SAD-a
Hull alje ultimatum Japanu da carsku vojsku povue iz Francuske Indokine i
cijele Kine. Poruku kiovito s istonim vjetrom 28. studenoga deifriraju i ame-
rike radioprislune postaje.
(11) Nedaleko Cantona u Kini 30. studenoga oboren je japanski vojni zrakoplov
u kojem je pronaena zapovijed ifrirana kodom J-25 u kojoj je jasno poisalo:
Japan je doao u poloaj samoobrane te dosegnuo toku kad mora objaviti rat
SAD-u. Sa sadrajem te zapovijedi bio je najvjerojatnije upoznat i predsjednik
Roosevelt.
(12) Obavjetajna sluba 12. vojnopomorskog sektora San Francisko 1. pro-
sinca 1941. ralambom podataka dobivenih radioizvianjem komunikacija
japanskih civilnih i trgovakih kompanija utvruje priblinu lokaciju japanske
eskadre. Istog je dana sovjetska obavjetajna sluba raspolagala podatkom o
priblinoj lokaciji japanske eskadre jer su dva ruska trgovaka broda na povra-
tku iz New Yorka (Azerbejdan i Habarovsk) naila na japanske brodove te je od
Japana zatraeno njihovo proputanje.
(13) Poetkom prosinca uhvaena je radio poruka s japanskog tankera Shiriya
u kojoj je on javljao svoj toan poloaj te poziciju na kojoj je morao biti 3. pro-
sinca.
(14) Od 16. studenoga do 7. prosinca 1941. radiotelegrasti na amerikom pu-
tnikom brodu SS Lurline, na putu iz San Franciska u Honoluluu (i na povratku u
San Francisko) uhvatili su 633 poruke koje su radiovalovima niske frekvencije (i
kratkog dometa) slali i primali pojedini brodovi japanske eskadre, koja nije pro-
vodila potpunu radioutnju. Nosai zrakoplova primali su zapovijedi iz Japana
radiovalovima visoke frekvencije, dalje ih prenosili ostali m brodovima uz po-
mo signalnih zastava i svjetlosnih signala, ali to zbog loih vremenskih uvjeta
342
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
bio je besmislen, posebice ukoliko se uzmu u obzir njegove ne-
gativne politike posljedice. Prva zadaa japanske ote bila je
unitenje glavnih otnih snaga neprijatelja, ali Japanci to ipak
nisu postigli, jer se temeljna zamisao o stavljanju Tihooceanske
ote izvan operativne uporabe tijekom slijedeih mjeseci (kad
je trebalo osvojiti sferu prioriteta i stvoriti njezinu djelotvornu
obranu) nije ostvarila.
Sa stajalita vojnog umijea grjeka je u tome to je izvan
dohvata Japanaca ostala glavna snaga amerike ote koju je
zapravo inilo vie novih nosaa zrakoplova i brzih bojnih bro-
dova koji su se upravo dovravali ili nalazili u izgradnji, a ne oni
stari na pearlharborskom sidritu. Uz to, japanski ratni plan
imao je glavni cilj osvajanje Malezijskog arhipelaga i prevlast na
nije bilo dostano, stoga su rabljene radiopostaje malog dometa. Zapovjednik
SS Lurline izvjestio je o tome ameriku ratnu mornaricu nakon uplovljenja u Ho-
noluluu 6. prosinca, ali je i ta vijest takoer zagubljena u birokratskoj mrei.
(15) Predsjednik Rossevelt dobio je u posljednjim satima 1. prosinca na stol
deifriranu poruku u kojoj japanski ministar vanjskih poslova obavjetava ja-
panskog veleposlanika u Njemakoj kako se pribliava dan oruanog sukoba
Japana i anglosaksonskih drava.
(16) U jutarnjim satima radioprisluna postaja u Singapuru 2. prosinca deifrira-
la je poruku koju je dobio zapovijednik eskadre viceadmiral Nagumo sa sadra-
jem Popnite se na brdo Niitaka koja je odmah proslijeena u London.
(17) Istog dana zapovjednik nizozemskih vojnih snaga u Istonoj Indiji general
Hein Ter Poorten, takoer je upoznat s porukom kiovito s istonim vjetrom
koju su uhvatile nizozemske radioprislune postaje na otoku Javi, a ona je 4.
prosinca proslijeana naelniku Glavnog stoera OS SAD-a generalu Marshallu
putem nizozemskog vojnog izaslanika u Washingtonu pukovnika Wijermana.
(18) Amerike radioprislune postaje raspolagale su podatkom kako su japan-
ski brodovi u sastavu eskadre 2. prosinca poeli primjenjivati novu inaicu koda
J-25.
(19) Korejski pijun u Japanu Kilsoo Haan 4. prosinca amerikim senatorima
Cuy Gilletu i Maxwell Hamiltonu javlja kako raspolae podacima o japanskom
napadu na bazu Pearl Harbor, o emu senatori obavjetavaju State Department
i predsjednika Roosevelta. Sutradan predsjednik Roosevelt upuuje pismo au-
stralskom premijeru u kojem ga obavjetava kako je situacija vrlo ozbiljna ta
da svakog trenutka moe rezultirati otpoinjanjem vojnih sukoba. Istog dana
britanski Admiralitet upuuje predsjedniku Rooseveltu urnu obavijest o tome
kako e Tihooceanska ota biti napadnuta 7. prosinca 1941.
(20) Poruku u kojoj se japanskoj eskadri daju toni podaci o aktivnostima u
luci Pearl Harbor amerike radioprislune postaje uhvatile su 6. prosinca. U
veernjim satima istog dana zasjedao je ui kabinet na elu s predsjednikom
Rooseveltom u oekivanju japanskog napada.
(21) Japanski konzul u Budimpeti 7. prosinca urno je javljao u Tokio kako je
britanski Admiralitet upozorio predsjednika Roosevelta o tonom datumu na-
pada. Hrvatski vojnik, isto, oujak 2002. str. 75.-76.
525 Japanci su unitili dva stara bojna broda i za dulje ili krae vrijeme onesposobili
est bojnih brodova (iako moderniziranih, ipak zastarjelih u odnosu na novoi-
zgraene njemake i japanske bojne brodove) koji zbog male brzine i donekle
nedostatnog naoruanja nisu vie predstavljali udarnu snagu amerike ote.
Hrvatski vojnik, isto, oujak 2002. str. 77.
526 U taktinom pogledu napad na Pearl Harbor bio je pogrjeno izveden. Ja-
panski zrakoplovi ostavili su gotovo netaknute vane objekte infrastrukture, a
ponajprije stalne ureaje arsenala i radionice za popravak brodova (posebice
343
P
o
g
l
a
v
l
j
e
4
:
G
e
o
s
t
r
a
t
e
k
a
i
g
e
o
p
o
l
i
t
i
k
a
s
l
i
k
a
s
v
i
j
e
t
a
.
.
.
Dalekom istoku. Amerika Tihooceanska ota bila je, bez obzira
na japanski napad, u poetku rata nemona to sprijeiti, a to je
moralo biti poznato i japanskom vodstvu. Liena dobrih baza za-
padno od Pearl Harbora, ona je, ukoliko bi eljela intervenirati na
jugozapadnom dijelu Tihog oceana, morala prevaliti etiri do pet
tisua nautikih milja i pritom bi putem bila izvrgnuta napadima
japanskih podmornica i snanog zrakoplovstva s mnogobrojnih
japanskih baza u sredinjem dijelu Tihog oceana.
Zato ameriki ratni plan u sluaju japanskog napada na Fili-
pine nije ni predviao da ota odmah intervenira, nego se dralo
kako e ona postupno zauzimati i eliminirati japanske baze i
tek onda krenuti prema zapadu. I iz tog razloga napad na Pearl
Harbor i poetna inicijativa Japanaca u Tihom oceanu nisu nita
bitno izmijenili u amerikom strategijskom planu. Taj plan je u
idue etiri godine u potpunosti ostvaren i svaka zabodena ame-
rika zastava na gotovo svaki tihooceanski otok znaila je korak
po korak raanja i potvrivanja jedine i prave velesile dvadesetog
stoljea. Baene atomske bombe poetkom kolovoza 1945. bile
su u funkciji ruenja japanskog mita, a potpisivanje kapitulacije
na bojnom brodu Missuri u Tokijskom zaljevu bilo je upueno i
Japancima i Amerikancima. Prvima, kao in osvete za one poto-
pljene bojne brodove u pearlharborskoj luci 7. prosinca 1941., a
onim drugima kao in zadovoljtine za pretrpljeno ponienje.
Model operacije kako vladati oceanima glasi: pustiti da proti-
vnik ojaa i postane arogantan ponudi mu mamac (cilj) do kojeg
je najvie stalo protivniku i putiti ga da prvi napadne iskoristiti taj
napad za homogenizaciju nacije i opravdanost rata svim sredstvi-
ma zavriti rat ruenjem protivnikog mita, a saveznike istisnuti
s oceana i uiniti ih ovisnima o svojoj vojnoj moi.
3. Film kao najava globalnih svjetskih zbivanja
Pitanje je u obliku dvojbe: kako je jedan lm o prvomvelikom
prasku najavio drugi veliki prasak ili kako mona amerika
lmska industrija nastupa kao savren propagandni politiki
stroj? Gotovo godinu dana medijskom i inom promidbom naja-
vljivao se jedan lm. Nita novo reklo bi se, pa promidba je dio
uspjene prodaje proizvoda. Razvikani i dugo najavljivani lm,
meutim, bio je na temu Pearl Harbora, a i najbolji poznavatelji
lma teko mogu odmah odgovoriti koja bi to bila njegova inai-
ca. Zato ba lm s takvom temom u 2001.? Oni stariji gledatelji
elektrinu centralu), koji su bili od odluujueg znaenja za daljni opstanak
glavnog amerikog uporita u Tihom oceanu. Uz to netaknuta su ostala velika
spremita nafte o kojima je ovisila bojna spremnost amerike ote. Unitenjem
navedenih objekata i ureaja Japanci bi amerikoj oti nanijeli kudikamo veu
tetu nego to su je poinili onesposobljavanjem bojnih brodova.
344
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
rei e zbog ezdesete obljetnice tog dogaaja, a mlai e se
prisjetiti prie da su njihovi roditelji ve davno odgledali neku od
lmskih verzija na tu temu.
Kako je svijet na poetku 21. stoljea, svijet igre i igra, pro-
izvodnje osjeaja i njihove besprizorne vulgarizirane prodaje,
tako je i lm Pearl Harbor kombinacija ratnog spektakla i me-
lodrame u okviru povijesnog lma. Sroen i oblikovan na proi-
zvodnju emocija pa povijest, melodrama i spektakl u ovoj verziji
Pearla ne funkcioniraju integralno kao cjelina nego kao mehani-
ki spoj u razvodnjenom obliku. Meutim, ono to je najbitnije
da se lm pojavio u kinodvoranama irom svijeta neposredno
prije dogaaja od 11. rujna 2001. Da bi proizvodnja emocija,
bila to vea, svi mogui klieji i opa mjesta anra su u ovom
lmu na hrpi, bez imalo ironijskog ili poetskog odmaka. Zato e
se lmski kritiari ustvrditi kako redatelj Michaela Baya zajedno s
producentima otkriva toplu vodu. Zapravo Pearl Harbor je tan-
ka priica napuhana do nesluenih razmjera slabanog scenarij-
skog balona. O lmu kritiar e napisati: ako podijelimo Pearl na
dva dijela prvo ljubavno-melodramski, drugi ratno dramski s
povijesnim injenicama, onda emo zakljuiti da je onaj prvi na-
pravljen s naglaenim patosom koji se pretvara u limunadu a da
onaj drugi, premda zanimljiv nedovoljno iskoriten za dostojnu
dramaturku prevagu. Dirljivi su prizori ratnog kaosa u Pearlu i
mnotvo scenskih uinaka koji pojaavaju vizualnu nabrijanost
prizora i daju im trodimenzionalni tih. Takozvani mali ljudi koji
stvaraju povijest su u treem planu, nisu detaljnije karakterizi-
rani niti je njihova uloga do kraja iskristalizirana... Predsjednik
Roosewelt prikazan kao svojevrsna moralna vertikala u kolekti-
vnom poistovjeenju amerikog naroda u tekim trenucima, to
lmu daje stanovitu pomalo naivnu notu. Zgodno je napravljen
kontrast uspavanog zemaljskog raja Havaja nasuprot zagluujue
potmule tutnjave zla (kurziv a.) poput zatija pred buru... Ipak
previe je proizvoljnosti i abloniziranog odvijanja prie pa to
odmae uvjerljivosti cjeline koja se na kraju pamti kao odve
hollywoodsko-naftalinski, shematian i nenadahnut pogled na
dio amerike i svjetske povijesti. Tako o lmu pie, lmski kri-
tiar. S njegovim pogledima o vrijednosti lma moe se ovjek
slagati ili ne, ali to u ovom sluaju nije ni bitno. Ono to je bitno
za razumijevanje kako jedan sladunjav, ljubavno-melodramski,
ratno-dramatski napuhana pria, slabaan scenarij, vizualna na-
brijanost prizora, trodimenzionalni tih, predsjednik Sjedinjenih
Amerikih Drava moralna vertikala, kolektivno poistovjei-
527 Kao redatelj lma Pearl Harbour potpisuje se Michael Bay. Uloge: Ben Aeck,
Kate Beckensale, Alec Baldwin.
528 O jednom ratu i jednoj eni, Ivan Suak, Hrvatsko slovo, 14. rujna 2001.
529 Ivan Suak, isto.
345
P
o
g
l
a
v
l
j
e
4
:
G
e
o
s
t
r
a
t
e
k
a
i
g
e
o
p
o
l
i
t
i
k
a
s
l
i
k
a
s
v
i
j
e
t
a
.
.
.
vanje amerikog naroda i konano kontrast amerikog raja i
nadolazeeg carstva zla, moe biti u funkciji pripreme onoga
to e se dogoditi 11. rujna 2001. Ne snimaju se ovakvi lmovi,
niti zbog ljubavne prie niti zbog ratno povijesnih injenica. Oni
su iskljuivo u funkciji kolektivne pripreme prije svega amerike,
ali i svjetske javnost, da e se povijest opet ponoviti. Njih treba
pripremiti za borbu protiv nadolazeeg zla, koje remeti ovoze-
maljski raj slobodnog zapadnog svijeta. To zlo nema nikakvih
obzira i ne preza ni od ega, ono unitava sve, od ljubavnog ra-
omona do rashodovanih ratnih brodova. Zato je glavna poruka
lma da se od nadolazeegzla spas moe nai samo u moralnoj
vertikali predsjednika i u proizvedenom kolektivnom poistovje-
enju u borbi protiv tog zla. Umjesto svaka slinost s stvarnim
osobama i dogaajima je sluajna trebalo je ipak, na kraju ovog
lma pisati: svaka slinost, s buduim skoranjim dogaajem je
namjerna. To potvruje i vrijeme snimanja i vrijeme prikazivanja
lma, i njegove poruke. Zato lm Pearl Harbor, nije lm o doga-
aju koji se odvijao prije vie od ezdeset godina, nego je to lm
o dogaaju koji je uslijedio neposredno nakon to je lmobiao
svjetske kino dvorane.
Nije samo lm Pearl Harbor pridonio homogeniziranju ame-
rike nacije u predveerje zagluujue potmule tutnjave zla
oliene u putnikim zrakoplovima amerikih kompanija. Nakon
11. rujna promijenjena je i koncepcija reklamiranja proizvoda. U
reklamnim emisijama glavne su rijei I am an American. Tako je i
zrakoplovna tvrtka Boeing apelirala na Amerikance da zbiju redo-
ve u obrani. Sad je vrijeme da budemo dio velike amerike nacije,
sugerirala je jedna marketinka parola. Jedna njujorka prodava-
onica cipela izvjesila je u svom izlogu parolu: Vanije je ono za
to stojimo, nego u kojim cipelama stojimo. Tako se amerika
nacija uz pomo lma, medija i reklama moralno naoruava za
budue ratove protiv carstva zla, a vodea velesila svijeta, nakon
drugog velikog praska, ulazi u globalni sukob, po istom scenariju
kao i u prvom, ali s jednom malom izmjenom, ne na oceanskim,
nego na kopnenim prostranstvima oko i na Putu svile.
4. Mo i bijeda geopolitike determinista
Gledatelji diljem svijeta na svojim televizijskim zaslonima (mo-
noj igrai determinizma) 14. sijenja 2002. gledajui prizore iz
Argentine, mogli su vidjeti masu u trku, ljudi s rukama punih na-
mirnica kako bjee s mjesta koja su maloas orobili: obian, pri-
stojan svijet, preko noi, reklo bi se, nesavladivom silom prazna
eludca, pretvoren je u masovnog lopova. Pred oima se odvijao
530 Amerika kree u rat protiv nedomoljubnog duha, Hrvatsko slovo, Stjepan u-
lek, 4. sijenja 2002.
346
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
najcrnji, teko vidljiv i u hollywoodskoj tvornici proizvodnje zla,
lm stvarnosti naih dana prema scenariju i u reiji i distribuciji
svjetskih determinista, na poetku treeg tisuljea. Obian je
gledatelj mogao samo nemono promatrati apokaliptine slike
u zemlji koja je izmeu dva rata bila jedna od dvadeset najrazvi-
jenijih zemalja svijeta.
Kako je dolo do sudnjeg dana i to se uistinu zbilo u toj
relativno velikoj zemlji? Tko stoji iza poivenja jednog cijelog
naroda koji nije ni galamio na ulicama, jer za to nije imao vie
snage, nego je otimao? Je li to taj scenarij po kojem e deter-
ministi ruiti sve nacionalne drave u zemljama treeg svijeta
kako bi uspostavili svoje kraljevstvo na zemlji? Nije li to moda
postupak po kojem e se i u budunosti malog obinog ovjeka,
koji nigdje na svijetu ne zahtijeva previe, svoditi na razinu po-
divljalog opora? Osim toga, to se nije dogaalo bilo gdje, nego
u zemlji s organiziranim trinim gospodarstvom, sindikatima,
drutvenim poretkom i, u cijelosti, europskim nainom ivota
svim onim vrijednostima koji su dio postmodernoga svijeta.
Sve to ipak se rasulo, u samo nekoliko dana i itavi su drutveni
slojevi, a naroito srednji stale, ostali bez iega.
Plan i planiranje, krivci su za to i zaista se potvruju rijei da
se nita u politici a posebno u geopolitici ne dogaa sluajno, i
da je to negdje bilo planirano. Po kojem i kakvom su planu svjet-
ski deterministi Argentinu doveli u poziciju gubljenja svog bitka,
dostojanstva i identiteta?
Gospodarski i socijalni kaos u Argentini poeo se valjati jo u
jesen 2001. a posljedicom je slijepog (poslunikog) izvrenja na-
redaba Meunarodnog monetarnog fonda (MMF) te provedbom
svojevrsne kulturne revolucije, koja je dolaskom Raula Alfonsina
(UCR) na vlast 1983. (nakon rata za Malvine), pokrenuta toboe
zbog preporoda i ope demokratizacije drutva. Kolaps je usli-
jedio osamnaest godina kasnije, a kako se u Hrvatskoj sve ee
govori o argentinskom sindromu, moda e se, s obzirom na vri-
jeme inkubacije proizvodnje kaosa, iste slike moi vidjeti, negdje
poslije 2010. i u Hrvatskoj. Tada e, kad zavri svoj rad haaki sud,
Hrvatskoj biti izreena konana presuda, o dravi koja je nastala
na zloinu. Poslije toga sve je mogue, pa i argentinski scenarij.
Kada je argentinski determinirani kaos poeo, predsjednik
Fernando de la Rua, iz Radikalne stranke URC, lanice Socijali-
stike internacionale, a to dovoljno govori iji je instrument bio,
nije uspio zavriti svoj mandat, napustio je vlast poetkom 2002.
Od tada u vrlo kratkom vremenu u Casa Rosadi izredala su se tri
privremena predsjednika. Zamrznuti su ulozi u bankama, nacio-
nalni novac peso naglo je izgubio na vrijednosti, a u tri mjeseca
531 Od konvertibilnosti 1 peso = 1 ameriki dolar, pao je u nekoliko dana na
odnos 3:1.
347
P
o
g
l
a
v
l
j
e
4
:
G
e
o
s
t
r
a
t
e
k
a
i
g
e
o
p
o
l
i
t
i
k
a
s
l
i
k
a
s
v
i
j
e
t
a
.
.
.
na poetku 2002. samo na podruju Buenos Airesa denitivno je
zatvorilo svoja vrata etrdeset tisua trgovina, dok u bolnicama
koje su ve i prije radile s reduciranim zdravstvenim osiguranjem
60 posto pacijenta nije moglo primiti potrebnu njegu.
Zanimljivim se ini, ali prije svega zbog opomene svim po-
litiarima i politikama tzv. prijelaznih zemalja koje gaje iluziju
o dobrohotnosti onih koji toboe donose demokraciju, ljudska
prava, vladavinu prava, slobodu medija, multikulturalnost i sli-
ne darove iz arsenala determinizma, razjasniti faze po kojima je
Argentina baena na koljena.
Faza prva privatizacija svega. Argentini je prethodno name-
tnut stav da sve to je vlasnitvo drave koi ulaganja i daljnji ra-
zvoj drutva. Zato je privatizirano sve to je bilo dravno i sve iole
gospodarski vrijednije vie nije pripadalo Argentincima. Banke,
javne usluge, nafta, telekomunikacije prodavani su ispod cijene,
bilo kako i bilo kome, uglavnom velikim multinacionalnim kom-
panijama koje se bave pekulacijom, a koje su pojedinano
irile korupciju meu onima koji su ta poduzea dodjeljivali. A
potom su mediji i nevladine udruge optuivali Argentinu kao
korumpiranu zemlju. Uz to ila je stroga dravna proraunska
tednja koju je zahtijevao Meunarodni monetarni fond raci-
onalizacija i skraivanje zdravstvenog, mirovinskog i obrazovnog
osiguranja, a tu je bilo i sustavno ocrnjivanje i onesposobljavanje
vojske. Koliko je samo slinost u Hrvatskoj s ovom prvom fazom.
Druga faza unitavanje vrjednota. Dok se provodila priva-
tizacija i Argentinci ostajali bez materijalnog bitka istodobno
se unitavao, nacionalni i vjerski duh i potkopavalo sve to je
povezano s zdravom logikom u okviru promicanja i zatite na-
cionalnih interesa. Meka sila poela je tui iz svih oruja, pa
su u tiskovinama neki kolumnisti poeli pisati ime Boga malim
poetnim slovom, a demokraciju s velikim. Svatko tko je pokuao
532 Da Argentina nije usamljen sluaj pokazuje meksiki model privatizacije tele-
komunikacija a i hrvatski. Mnoge je gospodarske analitiare zaudila odluka
meksike vlade o prodaji kontrolnog paketa dionica Telmexa, jednog od rijetkih
meksikih poslovno zdravih poduzea koje je redovito donosilo prot. Stru-
njaci Svjetske banke procjenili su kako su najvei guitnici takve privatizacije
pretplatnici Temexsa a najvei dobitnici strani investitori novi vlasnici kon-
trolnog paketa dionica. (Slino se dogdilo s HT-om za vrijeme Raanove Vlade
u Hrvatskoj op. a.). Svjetska banka nadalje zakljuuje kako se takva privatizacija
Telmexsa svela na naplaivanje poreza meksikim preplatnicima i distribuciju
takvog poreza novim dioniarima. Pri tome, korisnici Temmexsa, koji je meksi-
ki ostao po imenu (HT od 15. rujna 2004. i to vie nije op. a.). nisu dobili niti
obeana poboljanja usluga niti manje cijene takvih usluga... Jesu li slinosti
aktualnog stanja pregovora s poukom o privatizaciji Telmexsa prije dvedeset
godina suajne ili ne, ili je u pitanju provedba ve prokuanog modela priva-
tizacije perla nacionalnog bogastva malih drava, saznat emo uskoro. Samo
da ne bude kasno! (Ve je kasno i prekasno. op. a.) Rasprodajom nacionalnog
bogastva do stausa najamnika u vlastoj kui, Ilija Rkman, Hrvatsko slovo, 29.
lipnja 2001.
348
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
progovoriti o nacionalnim interesima ili upozoriti na pogubnost
privatizacije, u ime demokracije ili slobode tiska bivao je ocrnjen
na najgori nain, ali se istodobno nije mogao braniti. Jedino to
je ne napadnutim ostalo bila je sudska tuba, ali su se sudski pro-
cesi vukli godinama i kad bi bila donijeta nekakva presuda ona
je uglavnom ila u korist meke sile jer bi se u drukijem ishodu
kako se tumailo povrijedila sloboda tiska. Mladi su se prepa-
rirali posebnim metodama gdje se pojam modernizacije i obe-
ani ulazak u pravi svijet poistovjeivao s nunou odstupanja
od nacionalnih simbola i od tradicije. Kako se u latinoamerikim
zemljama ne moe govoriti, kao primjerice u Hrvatskoj, o ulasku
u Europsku uniju, ondje se nudilo dostizanje standarda koji po-
stoji u visokorazvijenim zemljama. Determinizirane parole poput
bolje da me pokradu napredni stranci nego domai glupani,
vrijeme nacija je prolo, u novom svjetskom poretku usposta-
vlja se novi nancijski i trgovaki red, zaduivanje je osnova
gospodarskog razvoja, bile su toliko prijemljive i zasljepljujue
da ih je prihvaala ne samo argentinska mlade nego ak i mnogi
gospodarstvenici. Nije potrebno naglaavati da oni razumniji,
koji su se toj pomutnji suprotstavljali, nisu bili uvaavani i da su
se nali ispred streljakog stroja meke sile te da su morali sno-
siti drutvene i strukovne sankcije. U obrazovnim ustanovama,
pjevanje argentinske himne ili podizanje zastave, pojedini pro-
fesori i(ili) mediji ocjenjivali su kao negativno nasljee, a svako
iskazivanje domoljublja proglaavano je nacionalizmom. Sustav
vrjednota koji je nekako odravao argentinsku naciju na okupu
se uruio pod neprestanim i jakim pritiskom meke sile.
Trea faza gubitak povjerenja u izvrnu vlast. U ozraju na-
ruenih vrjednota koje su deterministi u Argentini namjerno i
sustavno stvarali, logika i duh potroakog mentaliteta postali su
sr argentinske krize. Bez duhovne vertikale koju ine vrjednote,
ni narod ni vlada nisu bili spremni, i sposobni, suoiti se s poslje-
dicama globalne trgovine, svedene na smanjenje svih trokova
proizvodnje, naroito rada. Krvotok gospodarskog sustava svake
zemlje nancije predane su u ruke svemonog Meunaro-
dnog monetarnog fonda koji pak uvijek preporuuje isti lijek, i
Argentini i ostalim zemljama treeg svijeta, bez obzira na bolest,
vrst teaj domae valute i ogranienje javne potronje. Koliko
533 U Buenos Aires su stizali do samog poetka 2001. strani politiari i bankari, te
prvi ljudi iz MMF-a, s ponudama dodatnih kredita i s pohvalama Argentini kao
zemlji koja mora biti za cijelu Latinsku Ameriku primjer modernizacije, demo-
kracije, prilagoavanja novom svjetskom poretku. Korupcija se irila na vrho-
vima dravnih ustanova. Rezultat tog naglog procesa bilo je to da se vanjski
dug popeo na 200 milijarda dolara (Argentina ima 37 milijuna stanovnika), da
je nezaposlenost dospjela na 24 posto (smatra se da istinit postotak kree oko
32 posto) a od zaposlenih ljudi preko polovica njih ne moe uplaivati u svoj
privatni mirovinski fond. Neka odu svi!, Domagoj Ante Petri, Hrvatsko slovo,
12. travnja 2002.
349
P
o
g
l
a
v
l
j
e
4
:
G
e
o
s
t
r
a
t
e
k
a
i
g
e
o
p
o
l
i
t
i
k
a
s
l
i
k
a
s
v
i
j
e
t
a
.
.
.
su se samo ove dvije preporuke u Hrvatskoj ule u posljednjih
pet godina. Osim preporuka deterministi nisu inili nita zaista
korisno na organiziranju pomoi argentinskoj vladi u nunoj po-
trebi promjene duga nacije, promjene odnosa u samoj proizvo-
dnji tako i u odnosu stanovnitva prema potroakim navikama.
Nego naprotiv, oni su te potroake navike poticali. Posljedice su
bile, zamiranje ili odumiranje vlastite proizvodnje, porast cijena
preostalih vlastitih proizvoda u odnosu na konkurenciju, gubitak
povjerenja naroda u sposobnost vlade da uope moe rijeiti bilo
koje ivotno pitanje, uz istovremen porast nepovjerenja ljudi u
sebe same, poten rad, neizbjenu potrebu skromnijeg ivota.
Stvorena potroaka ovisnost potakla je zavist i proizvela nered
(determinirani kaos) pa je izgubljen drutveni sklad izmeu
bitnih slojeva puanstva to je dovelo u slijepu ulicu beznaa i
prizivanja vremena kad se moglo bolje ivjeti. U sluaju Hrvatske
stvar je ista: putem determiniziranih medija stvara se virtualno
stanje kako je za vrijeme socijalizma bilo bolje, meutim, za razli-
ku od Argentine, ovdje je i ideoloka matrica uvedena u igru, to
sloaj drutvenih odnosa moe uiniti jo kaotinijim nego to bi
to nakon pobjede u Domovinskom ratu trebalo biti.
Openito gledajui, stanje u kojem su vrjednote obezvrije-
ene, cvjeta potronja i zaduivanje pojedinca i drave, a vlasnik
dobara je netko drugi, pa se tako zatvara krug iz kojeg izlaska
nema, osim u neredima, a oni u suvremenoj, sve sloenijoj civi-
lizaciji, znae inverziju normalnog ivota (n
-1
) to sve vodi u de-
terminirani kaos. U takvim okolnostima vie nikakva izvrna vlast
nema povjerenje vlastitog naroda i on se je spreman podvri
volji determinista.
etvrta faza uspostava vladavine determinista. Kad se realizi-
raju prethodne tri faze u etvrtoj slijedi zavrni udarac. Sredinom
2001. Meunarodni monetarni fond iznenada je zaledio daljnje
kredite Argentini, a rejting zemlje je po udnim kriterijima obo-
ren na samo svjetsko dno. To je za posljedicu imalo nancijski
534 A budui da velika veina gradskog puanstva vie nema drugih izvora i pri-
uva za preivljavanje, ini se da je zaista osuena na divljatvo kakvo nam s
agrentinskih trgova promie pred oima. injenica je da je obian ivot, bez
ikakve raskoi, u sloenom suvremenom drutvu skup, i kao takav ne nudi
gotovo nikakve mogunosti za neko prirodno stvarnje zaliha (nema vlastite
zemlje) a graani su doslovce osueni na rad za druge da bi preivjeli u nadi
poboljanja svojih gospodarskih prilika. Prilika koja bitno ne mijenja njihov
poloaj i svu e svoju nadu takva ovisna (ovisnika) drutva, drutva bez drugih
priuva, stavljati u ruke vlade, u vapaj za steenim pravima. A kad se vlada,
kao u ovom sluaju, i sama nae u zatvorenom krugu, izlaz se prividno nalazi
u naputanju svih zasada modernog drutva i teko je rei je li povratak na
normalni poredak uope vie mogu. Tango argentino, Branko Tinodi, Hrvatsko
slovo, 25. sijenja 2002.
535 Napomena: ovo pokazuje koliko su vjerodostojne ljestvica o kranju ljudskih
prva, slobodi medija, korumpiranosti, gospodarskom rastu koje objavljuju ra-
znorazne svjetske asocijacije.
350
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
kolaps i socijalne prosvjede diljem zemlje. Argentinska vlada
nije shvaala to se iza brda valja, i nije na vrijeme poduzela ko-
rake kojima bi sprijeila krah. Nasilje se poelo kotrljati ulicama
argentinskih gradova jer su se iznenada pojavile organizirane
skupine nezaposlenih prosvjednika zvanih piqueterosi, koji su
blokirali vane prometnice diljem zemlje. Kad je izvrna vlast
pokuala represivnim aparatom (policija, sudovi) vratiti stvar u
normalu i prometnice oistiti od blokada, ni sudovi ni policija
vie nisu imali ovlasti i (ili) drutveni autoritet za to. Oni rijetki
koji su to pokuali, prvo su bili izloeni medijskoj paljbi, a potom
smijenjeni s poloaja zbog tobonje autoritativnosti. Pokazavi
slabosti izvrna vlast je tako sama pripomogla razbuktavanju
prosvjeda koji su poprimali nove oblike, posebno u gradovima.
Autentini argentinski protestni proizvod je cacerolazo, lupanje
praznim loncima, protiv nezaposlenosti, korupcije u dravnim
ustanovama, kanjenja plaa i slinih pojava. Vlast koja je znala
samo sluati i izvravati ono to joj je sugerirano iz inozemstva i
koja je ivot zemlje odravala infuzijom novih kredita, odjednom
vie nije mogla funkcionirati. Prosvjedi koji su postali sve uesta-
liji morali su jednom dovesti do prolijevanja krvi. Poglavito se
to moglo oekivati kada su piqueterosi i cacerolerosi udruili
snage i poeli djelovati jedinstveno, a narodne skuptine, asam-
bleas populares, nastajale u svim etvrtima glavnog i drugih gra-
dova. To se i dogodilo u prvoj polovici prosinca 2001. u samom
Buenos Airesu kada su prosvjedi zavrili veim brojem mrtvih.
Planeri argentinskog kaosa, nakon krvi, izbezumljenoj masi,
toboe spontano, ali sve usklaeno, stavljaju u usta, istu krila-
ticu Neka odu svi!. Odlazak svih odnosio se na sve, na pred-
sjednika, na vladu, kongres, politiare, sindikaliste, drutvene i
privredne vodee linosti. Ta gotovo nevjerojatna usklaenost
i sve radikalniji zahtjevi moda su iznenadili mnoge sudionike
u prosvjedima, ali povratka nije bilo. Napadi na politiare na
javnim mjestima, na suce, na vojnike, na parlamentarce, bilo
vladine bilo oporbene, postajali su sve ei. Zanimljivo je da
se na prosvjedima, nakon to su vidljivo ispolitizirani, agitacija
usmjerila protiv Vrhovnog suda. Ta ustanova pod udar goni-
a determinizma dola je u trenutku kada je pokuala odravati
536 Kad se socijalna i privredna kriza pretvorila u nacijski kolaps, poetkom pro-
sinca 2001., iz lokalnih banaka je ziki, u gotovini, posebnim zrakoplovima
prebaeno u inozemstvo najmanje 12 milijarda dolara. Domagoj Ante Petri,
isto.
537 Na komemoraciju povodom dvadeset godinjice poetka rata za Malvinske
otoke (2. travnja 1982.) odranu u opernom kazalitu Teatro Coln, visoki dra-
vni dunosnici i narodni zastupnici bojali su se doi. Domagoj Ante Petri, isto.
538 Na teniskom dvoboju Hrvatska Argentina (Ivanievi i Ljubii, protiv Canasa
i Arnolda), u subotu 6. travnja 2002., do te mjere je izvrijean sudac Vrhovnog
suda Eduardo Moline OConnor, koji je ujedno i podpresjednik Argentinskog
351
P
o
g
l
a
v
l
j
e
4
:
G
e
o
s
t
r
a
t
e
k
a
i
g
e
o
p
o
l
i
t
i
k
a
s
l
i
k
a
s
v
i
j
e
t
a
.
.
.
pravno stanje, donijevi veoma vanu presudu koja je upravo ila
u korist dobrog dijela prosvjednika. Naime, Vrhovni sud je donio
presudu po kojima banke moraju vratiti ulagaima zamrznute
tednje i uloge, pa zaista nije zauujue da se nakon toga naao
na udaru, onih koji su stali iza argentinskog kaosa.
Kada su sve institucije prozvane i proskribirane, u reiji
upravljaa kaosa pojavljuje se deus ex machina stranka Parti-
do 1810, koja je osnovana poetkom travnja 2002. u Buenos
Airesu. Za svoju politiku platformu osnivai su uzeli preinaeno
prosvjednikog geslo neka odu svi!, naime vodstvo te nove
stranke u javnim nastupima isticalo je da vlast moraju preuzeti
novi, mladi ljudi, te da treba ukinuti mnoge ustanove i sprijeiti
korupciju. To su bile te rijei koje su godile uhu preparirane ali
i ogorene mase, i naravno bile su prihvaene. Tko su bili glavni
osnivai te spasonosne politike opcije? Jedan je 35-godinji
neurolog koji je diplomirao na Harvardu(!?), a drugi njegov vr-
njak inenjer koji je studije zavrio u Cambridgeu(!?). Nakon
osnivanja stranke oni su poslali otvoreno pismo amerikom
predsjedniku Georgu W. Bushu i Meunarodnom monetarnom
fondu, u kojemu su zahtijevali da se Argentini ne prui nikakva
nancijska pomo sve dok ona ne ispuni nove uvjete Meuna-
rodnog monetarnog fonda. Umjesto epiloga ovoj argentinskoj
prii, razlono je rei deterministi krug nikada ne ostavljaju
otvorenim. Oni su i na poetku i na kraju, istodobno pokazujui i
mo i bijedu. Mo, kako lako mogu ruiti drave i vlade, a bijedu,
da su imuni na patnje naroda i ugrozu ljudskih ivota.
Model operacije argentinski tango 2002 glasi: nakon izgublje-
nog rata (Malvini 1982.) na vlasti dovesti laicistiku vladu (lanicu
socijalistike internacionale) koja doputa privatizaciju svega
otvoriti proces ruenja vrjednota a poglavito kranskog (katolikog)
identiteta neovisno o tome to se radi o poslunoj vlasti i nju sruiti
pomou masovnih prosvjeda i nereda zavriti proces kaosa dovo-
enjem na vlast vanjskih suradnika iz deterministike mree.
5. Tko i zato razoruava zemlje treeg svijeta?
Kada se nad kninskom tvravom zavijorio hrvatski barjak ozna-
avajui zavrnicu pobjednike Oluje, i kad je predsjednik dr.
Franjo Tuman poljubio pobjedniku trobojku, hrvatski je ovjek
duboko u sebi slutio kako je svjedokom velebnog postignua.
teniskog saveza, da je pod prijetnjama morao napusti gledalite. Stranim novi-
narima je reeno da je gospodin koji je sa suprugom morao pobjei iz poasne
loe neki nepoteni bankar. Domagoj Ante Petri, isto.
539 Stranka 1810, dobila je naziv po godini kada se Argentina oslobodila panjol-
ske kolonijalne vladavine. A koga se sad Argentina oslobaa, vjerojatno od
same sebe, od svog bitka.
352
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
Bila je to svehrvatska pobjeda, ne darovana, vei izvojtena na
bojnom polju. to se devet godina poslije, s tom paradigmom
hrvatske pobjede dogaalo, ili se dogaa? to je ostalo od hr-
vatske pobjednike oruane sile? Mnogi e branitelji, ali ne samo
oni ustvrditi, malo toga. Trae se odgovori na pitanje, zato se
to dogaa? Racionalni pristup zaista teko moe odgovoriti na
nepodnoljivu zagluujuu kakofoniju koja slui ne samo da se
rtva agresije i ratni pobjednik nastoji pretvoriti u agresora na
vlastiti teritorij, nego se promie jo stranija teza, kako je svaka
dravotvorna ideja kod Hrvata dio zloinake (ustake) ideologi-
je. Haake optunice to pokuavaju i pravno uobliiti.
Kriminalizacija Domovinskog rata ujedno je i kriminalizira-
nje Hrvatske vojske. To su naprosto spojene posude. Plan je vie
nego razvidan. Informacijskim ratom pomou meke sile (medi-
ji) Hrvatsku vojsku prikazati zloinakom, a njezine generale, a-
snike, doasnike vojnike proskribirati kao, primitivce, kriminalce,
nasilnike, neobrazovane. Ta vojska i njezini pripadnici kao ljudski
talog moraju biti odstranjeni kako ne bi uznemirivali tobonju
uljuenu graansku Hrvatsku. Zato korifeji te graanske opci-
je ve punih etrnaest godina govore isto ustanoviti istinu o
nastanku hrvatske drave i o Domovinskom ratu. A kako je Oluja
paradigma i Domovinskog rata i duha Hrvatske vojske onda je ta
istina samo jedna. No, pitanje je posve drugo, eli li se zaista znati
istina? Do nje je lako doi, ako se ima htijenja, dobre volje, obje-
ktivnosti, i konano i potenja. Istina o Oluji vrlo je jednostavna.
Oluja je sprijeila ponavljanje Srebrenice, Oluja je zaustavila fe-
deralizaciju Hrvatske, Oluja je porazila strategiju terorizma, Oluja
je pokazala da Hrvatska vojska batini najsuvremeniju vojnu
doktrinu, Olujom je de facto obranjena ne samo Hrvatska, nego
i susjedna drava Bosna i Hercegovina, Olujom je uspostavljena
strategijska ravnotea na prostoru bive Jugoslavije i osiguran
mir. To je istina o Oluji, i to je istina o Hrvatskoj vojsci!
Sadanji trenutak Hrvatske i njezino razoruanje po drugi
put (prvi se odigrao 1991. prije prvih demokratskih izbora kada
je oduzeto oruje teritorijalne obrane) nije neka posebnost sama
po sebi. Proces razoruanja zemalja tzv. treega svijeta otpoeo
je jo osamdesetih godina prolog stoljea. Naime, proces je
unutar stoera determinista tj. . onih koji upravljaju krizama di-
ljem svijeta osmiljen tako da se raspuste vojne ustanove a kao
zadnji cilj i sve institucije od znaaja za nacionalnu suverenost
u latinskoamerikim dravama. Poslije, tj. krajem prolog i po-
etkom ovog stoljea, kad se on pokazao uspjenim, primjenjuje
se, naravno, prilagoen lokalnim (regionalnim) posebnostima
diljem svijeta kao opomena i poziv na akciju u dravama s po-
druja jugoistoka Europe, Azije, Afrike i Srednjeg istoka. Dakle,
glavni cilj ovog procesa je bio kako razoriti vojske onih drava
iji su narodi odreeni da budu nerazvijena i jeftina radna snaga,
353
P
o
g
l
a
v
l
j
e
4
:
G
e
o
s
t
r
a
t
e
k
a
i
g
e
o
p
o
l
i
t
i
k
a
s
l
i
k
a
s
v
i
j
e
t
a
.
.
.
koja e sluiti buduem industrijsko-tehnolokom prosperitetu
globalizirane svjetske moi, ili onih zemlja kojima treba oduzeti
prirodne izvore (naftu, plin, pitku vodu, ume, plodnu zemlju,
more, priobalje i otoke). U tim novim (starim) shematskim mode-
lima kolonijalnog ponaanja nala se i Hrvatska i njezina pobje-
dnika vojska. Naalost moe se ustvrditi, to se Hrvatske tie, da
se ona upravo sada nalazi u tom procesu, ali s drugim formalnim
povodima. Namjera je dvojaka. Prvo, uskratiti da Hrvatska bude
primjer ostalim malobrojnim dravama, poglavito onim koje
se jo uvijek bore za svoju opstojnost da mogu odlunou, r-
tvovanjem i moralom pobijediti, Drugo, u sklopu stabilizacije
jugoistoka Europe, poblie prostora zvanom biva Jugoslavija,
Hrvatsku vojsku, kao pobjedniku vojsku uiniti da ne predsta-
vlja gotovo nikakav atribut suverenost hrvatske drave. To se ini
pod vrlo prijemivim geslom ulazak u NATO.
Da bi se lake razumijevao ovaj proces nuno je opisati ono
to se dogodilo latinskoamerikim zemljama. Proces razoru-
anja u tom dijelu svijeta poeo je u travnju-lipnju 1982. iz
dva razloga: zbog Malvinskog rata, kojim je Argentina iz voj-
no-gospodarskih potreba nastojala vratiti okupirani teritorij,
otoke Malvine (Fakland), to su ih 1832. zaposjeli (okupirali)
Britanci. Drugi razlog je bio moratorij na meksike dugove to
ih je u rujnu 1982. po savjetu LaRouchea (Lyndon H., LaRouche,
mlai, ameriki politiki zatvorenik i bivi kandidat za predsje-
dnika SAD.) proglasio meksiki predsjednik Jose Lopes Portillo.
Argentinu je, na njezinu molbu, u politikim krugovima Zapada
zagovarao upravo L. H. LaRouche. On je naglaavao da je rat za
Malvine (operacija Corporate) isprovocirala anglo-amerika
nancijska oligarhija, ne zbog sukoba oko otoka, ve stoga to
je prijetila mogunost gubitka nadzora nad bankarsko-nancij-
skim sustavom latinskoamerikih zemalja. U kolovozu te 1982. L.
H. LaRouche je predloio da latinskoamerike zemlje stvore zonu
zajednikog trita kojom bi se oduprle anglo-amerikoj nan-
cijskoj i vojnoj agresiji, i ujedno razvile svoje neovisno gospodar-
stvo, slino Europskoj uniji. Ovo je bila crvena krpa jer bi to sru-
io kompletan, ve ustolieni i nadzirani, neokolonijalni odnos
interesa i snaga Sjedinjenih Amerikih Drava i Velike Britanije
na latinskoamerikom kontinentu, i oni to nisu mogli dopustiti.
Da bi sprijeili razvoj situacije u neeljenom smjeru utemeljili su
tzv. Meu-ameriki dijalog unutar Centra za znanstvenike Wo-
odrow Wilson. Iz te radionice pod ravnateljskom palicom Abra-
hama Lowenthala, i lana programske skupine Luisa Goodmana,
540 Usp. The Plot to Annihilate the Armed Forces and the Nations of Ibero-America,
(Urota da se unite oruane snage i drave (nacije) latinske Amerike, EIR News
Service, Inc. Washington D.C. 1994, skupina autora pod vodstvom Gretchen &
Dennis Small.
354
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
etiri godine kasnije izaao je projekt: kako razgraditi oruane
snage latinskoamerikih zemalja.
Glavna teza programske skupine koju je iznio Heraldo Mu-
noz, (bivi profesor ileanskog sveuilita), bila je da se pokuaj
uspostave argentinskog suvereniteta nad Malvinima nikada ne
bi dogodio da je na vlasti u Argentini bila demokratska vlast.
Pod sintagmom demokratska vlast podrazumijevala se ona koja
je posluna i koju nadzire anglo-ameriki establishment. Nakon
zavretka rada na projektu ogranienog suvereniteta laitinskoa-
merikih zemalja taj Heraldo Munoz postao je veleposlanikom pri
Organizaciji amerikih drava koja je vie bila nadzorna udruga
Sjedinjenih Amerikih Drava, nego savjetodavno tijelo Latino-
amerikanaca. Temeljni zakljuak Meu-amerikog dijaloga bio
je, da je najvea zapreka globalne i nancijske moi u Srednjoj i
Junoj Americi postojanje latinskoamerikih nacionalnih orua-
nih snaga, kao zatitnica dravnog suvereniteta, jer suverenitet
je neprijatelj globalizma, te ga zbog toga treba razgraditi. Od
tog vremena ukljuuje se meka sila koja udara na tvrdu silu,
odnosno poimaju medijski propagandni napadaji na oruane
snage svih latinskoamerikih zemalja. Istodobno su komunistiki
(ljeviarski) gerilski pokreti (udarna snaga determinizma) u latin-
skoamerikim dravama bili su snano podrani od Sjedinjenih
Amerikih Drava. Dodatni zakljuak programske skupine bio je
vie nego intrigantan, odnosno, doktrina koja e se primijeniti u
razgradnji oruanih snaga latinskoamerikih zemalja. U njoj se
polazilo od toga, kako je najbri put za razaranje oruanih snaga
optuivanje za zloine i krenje ljudskih prava. U primjeni te dok-
trine pored medija predvidjelo se i neophodno ukljuivanje i tzv.
nevladinih udruga.
Politiki projekt Meu-amerikog dijaloga krenuo je krajem
1982., kada je ameriki predsjednik Roland Regan te ideje izloio
u Britanskom parlamentu. Projekt je imao daleko ire konotacije.
Pored razgradnje oruanih snaga latinskoamerikih drava, u
projektu se tvrdilo da svijet ulazi u krizu izvora sirovina, to e ga
voditi do ope politike nestabilnosti. Stoga je nuno nametnuti
nove institucije, koje e biti sposobne nadzirati mnoge nacije i
dogaaje. Taj projekt demokracije ukljuio je tehnoloke i
druge restrikcije za nerazvijene zemlje, a Sjedinjenim Ameri-
kim Dravama otvarao je eskluzivitet nad politikima pravima.
Zato je prema zamisli bilo nuno stvoriti prijelazne mree vlasti
koje e u ime demokracije provoditi novi svjetski poredak. Za
javnu stranu tog projekta zadueni su (a i danas su) Meunaro-
541 Jo 1975. u studiji Trilateralne komisije Task Force on the Governability of De-
mocracies Huntington je bio jedan od tri autora koji je tvrdio da svijet ulazi u
krizu izvora sirovina, to e voditi do ope poltike nestabilnosti. Demilitarizaci-
jom do neokolonijalizma, Hrvatsko slovo, Emil i, 15, veljae 2002.
355
P
o
g
l
a
v
l
j
e
4
:
G
e
o
s
t
r
a
t
e
k
a
i
g
e
o
p
o
l
i
t
i
k
a
s
l
i
k
a
s
v
i
j
e
t
a
.
.
.
dni monetarni fond i Svjetska banka kako bi se suverene drava
uinile nancijski ovisne putem kreditnog zaduivanja. Druga
strana te batine je promocija maltuzijanizma, ljudskih prava
onako kako ih iskljuivo vide Englezi i Amerikanci. U cijeli projekt
ukljueni su i ekolozi (zeleni) kojima je zadaa u ime zapadnih
upravljaa kriza iriti ideju da su ume i mora zajedniko vla-
snitvo, a ne suvereno vlasnitvo drava, te se stoga u ime opih
ljudskih interesa njihova eksploatacija mora podvrgnuti nadzoru
svjetske moi, jer je ona jedina ta, koja zna ispravno to initi. Na-
pomena: saborski sluaj izglasavanja (neizglasavanja) hrvatskog
gospodarskog pojasa, kao i stavovi da e se rjeavati kao ope,
zajedniko dobro o kojem e se brinuti Europska unija najbolje
potvruje dokle je taj globalni plan u svojoj provedbi odmakao.
Nakon to je projekt u cjelini dobio zeleno svjetlo, prvo, se
poela slamati Argentina, nakon nje Brazil, potom Meksiko i
Venezuela, a one ostale manje latinskoamerike zemlje nisu
predstavljale vie neki ozbiljniji problem.
Jedna od doktrinarnih metoda razgradnje oruanih snaga
latinskoamerikih drava jest depolitizacija vojske. Oruane
snage latinskih zemalja odgajane su na kranskoj tradiciji i
vjeri, dok su Amerikanci njihove vojne kole nastojali pretvoriti
u liberalistike upravne kole u kojima je vojsci zabranjeno po-
litiki misliti. To u prijevodu znai prestati nacionalno misliti,
odnosno prestati misliti o zatiti nacionalnih interesa. Svaka
slinost sa Hrvatskom dvadesetak godina kasnije nije sluajna.
Naprotiv! O takozvanoj depolitizaciji Hrvatske vojske hrvatska
javnost od 2000. bombardirana je svakodnevno, ne samo u me-
dijima. Glavni depolitizatori Hrvatske vojske, koje li ironije, po-
stali su njezin vrhovni zapovjednik predsjednik drave i ministri
obrane, svi do jednoga, od nesretnog i smuenog Joze Radoa,
koji skuplja peticije protiv vlastite vojske, do arogantne i posve
nekompetentne ministrice eljke Antunovi i sada zbunjenog
poslunika Berislava Ronevia. Oni su svi skupa prvo uz potporu
ili nasljee laicistike Raanove Vlade, koja je bila svaalaka i
destruktivna, bez osjeaja za vojna pitanja i obranu nacionalnih
interesa, krenuli u tzv. preustroj vojske. Tih tobonjih preustroja
bilo je nekoliko, koji nikada nisu dovedeni do kraja, a strune
sugestije o preustroju uvijek su redovito dolazile izvana, a u po-
sljednje vrijeme ni od koga drugoga, nego od Velike Britanije.
Sva ta silna preustrojavanja, trebala su dovesti do toga da pravog
preustroja i ne bude. Govorilo se o nekakvim inovacijama koje je
542 Brazil je bio druga najjaa karika u lancu, ali ondje se Americi suprostavio ge-
neral Ernesto Geisel (1975.-1979.) koji je uspjeno radio na ekonomskom razvo-
ju Brazila. Potpisavi ugovor o atomskoj energiji s Njemkom Geisel je opasno
ugrozio amerike planove na tom podruju: umjesto da bude izvor sirovina
Brazil je trebao postati lokalna velesila! No, nije dugo izdrao.
356
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
napustila i biva JNA. Potom se gotovo izjednailo redovno i ci-
vilno vojno sluenje vojnog roka, to ne postoji nigdje u svijetu!
Zatim je uslijedila halabuka o potpunoj profesionalizaciji vojske,
ne shvaajui, ili namjerno ne uvaavajui da istu profesionalnu
vojsku imaju samo mone i velike sile koje su jake gospodarski,
nancijski, tehnoloki i s velikombrojemstanovnika to Hrvat-
ska nije. Isto tako te velike zemlje imaju svoje nacionalne garde.
Zatim, tu se govorilo i o tehnolokoj zastarjelosti oruja! Bit nije
samo u oruju, nego u modernitetu doktrine i strategije. Hrvat-
ska je vojska kao to je u uvodu reeno, u Domovinskom ratu
primjenjivala najsuvremeniju doktrinu, tj. ratovanje u etvrtoj
dimenziji. Sve u svemu, svrha tog silnog preustrojavanja, je kao
uiniti da Hrvatska drava ostane bez vlastite oruane sile po ju-
noamerikom modelu. Vojska iji su pripadnici u obrambenom i
oslobodilakom ratu nosili krunicu, po zamisli determinista mora
biti razgraena. Zato je svrha tobonje depolitizacije vojske, uni-
tenje morala, duha i simbola pod kojim je ta vojska pobijedila.
Dakle, nije teko zakljuiti kako su hrvatski i latinskoameriki
model razgradnje oruanih snaga u dlaku isti. Hrvatska vojska
je, poput onih latinskoamerikih, takoer, optuena kao zloina-
ka, takoer je sklona puistikim namjerama, (prema izjavama
predsjednika Stjepana Mesia i ne samo njega), takoer je, kao
takva opasna za ljudska prava i demokraciju, i ako se svim tim
grijesima doda jo nepotrebno i nekorisno troenje novaca po-
reznih obveznika, onda je zaista jedina sudbina koju zasluuje
razgradnja.
Metoda koja su Sjedinjene Amerike Drave i Velika Britanija
preporuavale proamerikim vladama uvijek je bila: ako treba
potaknite vojsku na pobunu kada je nespremna, a nakon toga
nemilosrdno poistite oruane snage od svih nacionalistikih
elemenata. Tako su drave Latinske Amerike, jedna za drugom,
poele gubiti svoju nacionalnu samobitnost i suverenitet. Da bi
vojsku nakon istki zastraili, preporukama upravljaa kriza, la-
tinskoamerikim vladama bilo je zapovjeeno suenje najviim
asnicima, bez pomilovanja. Rezultat takvih metoda je obezgla-
vljenje vojske i njezino pretvaranje u policiju, koja ima zadatak
da djeluje u okviru institucije Ujedinjenih naroda, koju kao to se
zna kontroliraju Britanci i Amerikanci.
Pa, ako vam se potovani itatelji uini da ste sve ove meto-
de, naravno, s neto izmijenjenim polazitima, negdje prepoznali
u Hrvatskoj ne varate se.
6. Svjetska globalna idila 2015.
Kakva e biti geopolitika karta svijeta negdje oko 2015., dakle,
u vremenu kada e mnogobrojni narodi po planu determinista
ostati bez religije, bez pravde, bez vojske i bez suverenosti?
357
P
o
g
l
a
v
l
j
e
4
:
G
e
o
s
t
r
a
t
e
k
a
i
g
e
o
p
o
l
i
t
i
k
a
s
l
i
k
a
s
v
i
j
e
t
a
.
.
.
Umreena globalna ekonomija e biti voena velikim, neogra-
nienim protokom informacija, ideja, kulturnih vrijednosti, ka-
pitala, dobara, usluga i ljudi. Takvo globalizirano gospodarstvo
bit e glavni doprinos poveanoj politikoj stabilnosti u svijetu
2015., i ako njezina bogatstva i dobrobiti nee biti univerzalna.
Ovim rijeima, da ne bi bilo zabune, dokument Globalni Tren-
dovi do 2015. zapravo, najavljuje premo odreenih zemalja, ili
ispravnije reeno, odreenih izdvojenih, nadnacionalnih centara
moi u raspolaganju prirodnim izvorima drugih zemalja, kojima
e suverenitet biti ogranien, vjera zabranjena, kultura unitena,
vojska rasputena, a pravni poredak diskreditiran jer e, primjeri-
ce, liberalizacija nacionalnih trita i njihovo umreavanje u glo-
balno gospodarstvo za pojedine zemlje znaiti rasprodaju goto-
vo svih nacionalni izvora, dok e za mone znaiti prisvajanje tih
istih izvora. Jedan od kljunih dokumenata globalnog poretka je
dokument izgraen u suradnji CIA-e, National Intelligence Co-
uncila NIC , strunjaka amerike Vlade, nevladinih strunjaka,
pod nazivom Globalni trendovi do 2015.: dijalog o budunosti s
nevladinim strunjacima.
U dokumentu koji na najvioj strategijskoj razini razmatra
svijet u bliskoj budunosti nee biti mjesta za sve. U tom sluaju
nekima sigurno slijedi izopenje, tako da ne bi bilo nikakvog za-
varavanja. Zbog toga dokumenta CIA i predvia to e se dogo-
diti sa zemljama koje budu zaostale u globalizacijskim procesi-
ma: Regije, zemlje i grupacije koje se budu osjeale izostavljene
iz procesa suoit e se s produbljivanjem ekonomske stagnacije,
politikom nestabilnou i kulturnim otuenjem, Oni e biti isho-
dita politikog, etnikog, ideolokog i religioznog ekstremizma,
zajedno s nasiljem koji je esto popratna pojava ekstremizmu.
U ovoj u mnogo emu prijepornoj tvrdnji moe se jednostavno
iitati ona puka izreka koja govori: il se pokloni il se ukloni ili
ispravnije il u te uklonit.
Taj vrli zapadni svijet nee se baviti bilo s kim nego sa ze-
mljama u kojima vjera jo nije izopena, a nacionalne vrjednote
proskribirane. Te i takve anakronistike zemlje, naznaava se u
dokumentu, prisilit e Sjedinjene Amerike Drave i ostale razvi-
jene zemlje Zapada da ostanu usredotoene na izazove starog
svijeta, ali ih to nee omesti da se istodobno usmjere na uinke
tehnologija novog svijeta. Iza ove relacije staro-novo krije se
projekcija induciranih kriza u svim podrujima gdje Sjedinjene
Amerike Drave imaju posebne, strateke interese, kako bi se
posredovanjem u upravljanim krizama nametnule kao imbenik
mira i stabilnosti, a nakon toga pomaga gospodarskog rekon-
struiranja u kojem e upravo za sebe osigurati koritenje strate-
543 Dokument je izraen u prosincu 2000. pod naslovom Global Trends 2015: A
Dialogue About the Future with Nongovernment Experts.
358
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
kih energetskih, prometnih, telekomunikacijskih i rudnih izvora.
Iz ovog dokumenta, kao to se vidi, proviruje doktrina determi-
nizma: kako vladati svijetom, a ne kako svijet uiniti slobodnijim
i demokratskijim.
Dakle, jednostavno reeno ovaj ameriki dokument, konkre-
tan je plan geostrateke i geopolitike projekcije svijeta 2015., i
ujedno neoboriv dokaz da vrijedi geslo: sve to e se dogoditi
u politici negdje je i planirano. Dokumentom su predstavlje-
ni standardi i procedure Novog svjetskog poretka, odnosno
uvjeti, pod kojima e anakronistikim zemljama biti mogue
opstati, ali s vie ili manje ogranienim suverenitetom. U planski
projektiranom Novom svjetskom poretku nee se priznavati
tradicionalni suverenitet koji proizlazi iz naroda, ve e uspo-
staviti mutantni oblik dravnog suvereniteta, koji je uvjetovan
odnosom drave prema globalnom poretku, nad-vladi. Volja na-
roda vie nee uvjetovati ponaanje upravljaa dravom, ve e
njihove postupke uvjetovati volja globalne vlasti. U protivnom
slijedi izolacija i ignorancija. Hrvatska je naalost paradigma ove
inverzije odnosa volje naroda i vlasti. Zbog toga u prvom sluaju
nema referenduma o odnosu Hrvatske i Haakog suda, jer volja
hrvatskog naroda, po tumaenju determinista, ne obvezuje ni
izvrnu ni zakonodavnu vlast (Vladu i Sabor). U drugom sluaju,
amerikoj je politici do kraja 1995., tonije do Daytona, predsje-
dnik Franjo Tuman bio poeljan partner kada je trebalo uspo-
staviti ravnoteu na jugoistoku Europe, pobijediti srpsku vojnu
silu i spasiti Bosnu i Hercegovinu, ali odmah nakon toga, uporno
i sustavno se radilo na njegovoj diskreditaciji, zato jer se nije htio
pokloniti volji globalne vlasti. To je razlog takozvane izolacije
Hrvatske u Tumanovim vremenima, a ne neka tobonja njego-
va autoritativnost.
I u projektiranoj (planskoj) geopolitikoj slici svijeta mogu-
i su otkloni, pa se na kraju dokumenta navode etiri mogua
scenarija o tome to bi se moglo dogoditi u budunosti. Po pr-
vom scenariju, svijet e u sveobuhvatnosti dosei virtualni krug
izmeu tehnologije, gospodarskog rasta, demografskih faktora,
djelotvornog upravljanja, koji e omoguiti veini svjetskog sta-
novnitva koritenje dobrobiti globalizacije. U tim okolnostima
uloga drave e se bitno smanjiti. Njezine e funkcije biti priva-
tizirane ili e se provoditi javno povratnim partnerstvom da se
intenzivira globalna suradnja na mnogim pitanjima, kroz razliite
oblike meunarodnih ugovora.
Drugi scenarij predvia postojanje globalne elite, ali veina
svjetskog stanovnitva ne uspijeva iskoristiti dobrobiti globaliza-
cije. Globalno gospodarstvo se dijeli na tri dijela: rast se nastavlja
u razvijenim zemljama, mnoge zemlje u razvoju biljee nizak ili
negativan rast, to rezultira poveanim nerazmjerom glede ra-
zvijenog svijeta, nezakonito (sivo) gospodarstvo ubrzano raste.
359
P
o
g
l
a
v
l
j
e
4
:
G
e
o
s
t
r
a
t
e
k
a
i
g
e
o
p
o
l
i
t
i
k
a
s
l
i
k
a
s
v
i
j
e
t
a
.
.
.
Politika vodstava na nacionalnoj razini su slaba, a na meunaro-
dnoj razini upravljaki mehanizmi nedjelotvorni.
U treem scenariju svijet bi uao u izotravanje regionalnih
identiteta u Europi, Aziji i Junoj Americi, potaknut rastuim po-
litikim otporom u Europi i Istonoj Aziji amerikom globalnom
vodstvu i globalizaciji po amerikom projektu. Svaka regija bila
bi zaokupljena vlastitim gospodarskim i politikim prioriteti-
ma. Dolo bi do porasta regionalnih gospodarskih integracija u
trgovini i nancijama. Stupanj ekonomskog rasta i regionalna
konkurencija bili bi relativno visoki. Sve navedeno bi uzrokovalo
prijenos odgovornosti s globalnih na regionalne institucije.
Prema etvrtom scenariju svijet bi bio podijeljen. Dolo bi do
rasta tenzija izmeu Sjedinjenih Amerikih Drava i Zapadne Eu-
rope. Razlog se vidi u amerikoj preokupaciji unutarnjim stanjem
i stagnaciji gospodarskog rasta. Ostatak svijeta zemlje Azije,
obje Amerike i zemlje istone i june Europe bile bi marginalizi-
rane, gotovo bez ikakvih izvora politike ili nancijske potpore.
Ova etiri scenarija koji se mogu nazvati globalna idila, glo-
balna stagnacija, regionalni egoizam i globalno sueljavanje,
svakoj razumnoj politici ne pruaju mnogo izbora. Svako opre-
djeljenje ako nije za idilu vodi u neizvjesnost, pa izbor u biti i ne
postoji. Za doi na put koji vodi prema idili ima jedan uvjet a to
je, mandatnu vladu (ona koja danas jest, a sutra nije) i koja ne
moe upravljati vremenom kao bitnim imbenikom modernog
gospodarstva i sustava predvianja, te upravljanja budunou
zamijeniti virtualnom. Zato se zamarati neim to je nedjelo-
tvorno, sugerira interakcijski odnos ova etiri scenarija, ve je-
dnostavno prihvatiti koncept virtualne drave, koja dugorono
planira razvoj i osigurava stabilnost. Dakle, tvorci GT-2015 za
bolesnika zvanog suverena drava preporuuju recept opi,
javni, dijalog o budunosti, mogu je jedino, ako uloga mode-
ratora pripada institucijama civilnog drutva (itaj nikome), a ne
institucijama drave.
Ameriki projekt GT-2015 je naprosto projekt globalne dr-
ave. Zato u dijelu Nacionalno i meunarodno upravljanje stoji:
Drave e i dalje biti na svjetskoj sceni ali e nacionalne vlade
imati sve manji i manji nadzor nad protokom informacija, tehno-
logijom, zaraznim bolestima, migracijama, orujem, nancijskim
transakcijama (zakonitim ili nezakonitim) preko njezinih granica.
Nevladine institucije, od gospodarskih, poslovnih do neprotnih
organizacija igrat e sve veu ulogu u nacionalnim i meuna-
rodnim odnosima. Kvaliteta vladanja odredit e se prema tome
koliko e se drave uklapati u te globalne procese.
Sjedinjene Amerike Drave, odnosno deterministiki pla-
neri koji iza toga stoje, nedvojbeno, do 2015., ele uspostaviti
jedinstvenu, globalnu vladu sa svjetskim premijerom na elu.
Pri tomu, pomou moi kojom raspolau i statusom jedinstvene
360
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
svjetske velesile ne ele se odrei uzurpiranog prava da odreuju
kojim zemljama e biti, a kojima nee biti, omogueno sudjelo-
vanje u svjetskim procesima. Kojim to mehanizmima Sjedinjene
Amerike Drave mogu odreivati poloaj pojedinih zemlja
u globalnom poretku, i kako je to mogue? Vrlo jednostavno,
manipulacijom ljudi koji su na pozicijama vlasti u nacionalnim
dravama. Prvo, kroz privatne i dravne fondove dovode se
poslunici i nesposobni na vlast, potom se prikrivenim nastupa-
njem odreuju (propisuju) naini po kojima e ta vlada upravljati
zemljom. Na temelju rezultata takvog upravljanja odreuje se
poloaj zemlje u ukupnom svjetskom poretku. Paralelno s time
procesom dogaa se i jedan drugi, u kojem se nancijski, ka-
drovski, tehnoloki i edukacijski pomae civilni sektor kako bi se
njegovom manipulacijom drutveni procesi usmjerili u smjeru
koji odgovara amerikim globalnim interesima.
Jednadba ovakvog upravljanja svjetskim procesima glasi:
dovesti na vlast (putem krize) laicistiku vladu + institucijama ci-
vilnog drutva (nevladinim udrugama) razbijati jedinstvo zemlje i
ruiti (proskribirati) vrjednote, imati dualizam vlasti i stalno laten-
tno nasilje + vladu koja ne ispunjava zahtjeve koji su joj prije odre-
eni, promijeniti novom = surogat drava, koja nema nadzor nad
informacijama, nancijama, oruanom silom (vojskom), zaraznim
bolestima, migracijama, tehnologijom, energetskim sustavom, me-
dijima, ona naprosto nije vlasnik niega.
Primjera za ilustraciju ove jednadbe je i previe: Hrvatska,
Bosna i Hercegovina, Makedonija, Srbija i Crna Gora, Bugarska,
Rumunjska, Madarska, Slovaka, eka Republika, Poljska, bal-
tike republike, Afganistan, Irak i Ukrajina. Sve ove drave i one
koje nisu nabrojene smo su svjei primjeri da je prva faza deter-
miniranog kaosa prela preko njih. U jednih, kao Hrvatska, Bosna
i Hercegovina, Srbija i Crna Gora, Makedonija, Afganistan i Irak
izravno oruanim nasiljem, a u drugih, medijskim nasilnitvom.
Sada se sve one nalaze u istoj poziciji, s tom razlikom, da je cije-
na onih prvih mnogo vea. Svoj ples determinizam e nastaviti
i dalje koristei maksimalno meku silu kako bi se 2015. moglo
ustvrditi da globalna idila, onakvu kakvu predvia prva opcija u
projektu GT-2015, ipak utopija.
7. Je li svijet blie globalnom sueljavanju nego
regionalnom egoizmu?
Poto su Sjedinjene Amerike Drave na cijeloj zapadnoj polutki
uspostavile prevlast, pojava projekta GT-2015 je samo logina,
slijedna posljedica tog stanja. Na poetku treeg milenija, one na
tragu doktrine iz 1823. (James Monroe), pokuavaju staviti pod
nadzor cijeli globus. Danas kada vie nema bliskih i udaljenih
predjela u svijetu i gdje je teko razlikovati europska i neeuropska
361
P
o
g
l
a
v
l
j
e
4
:
G
e
o
s
t
r
a
t
e
k
a
i
g
e
o
p
o
l
i
t
i
k
a
s
l
i
k
a
s
v
i
j
e
t
a
.
.
.
ratna poprita, postavlja se dvojba, mogu li Sjedinjene Drave,
kao drava, uvijek i u potpunosti nadzirati svoju mo, ili ona po-
lako, ali sigurno prelazi u ruke determinista. Uoavajui ovu poja-
vu, neki zabrinuti geopolitiari predlau povratak idejama sena-
tora Williama Fulbrighta, koji je prije nekoliko desetljea u knjizi
Arogancija moi traio da Sjedinjene Amerike Drave odusta-
nu od dominacije u svijetu i da se vrate staroj internacionalizaciji,
to jest suradnji sa svijetom i pomoi siromanim zemljama. Imaju
li dananje Sjedinjene Drave snage da se dragovoljno odreknu
svoje moi u svijetu? Sudei po projektu GT-2015, teko, jer je
determinizam ovladao Amerikom. Jo je vea zabluda misliti da
bi ogranienju moi Sjedinjenih Amerikih Drava moga pomoi
snana Europa. Ona, meutim, za sada ne postoji, a i da posto-
ji, to ne bi nita promijenilo, naprotiv, to bi dovelo do ubrzane
destrukcije treeg svijeta jer su njome za razliku od Sjedinjenih
Amerikih Drava deterministi potpuno ovladali.
Gdje su izvorita ovakvog dananjeg politikog, diplomat-
skog, gospodarskog, vojnog, i kulturnog nastupanja Sjedinjenih
Amerikih Drava. Za objanjene nunim se ini vratiti u drugu
polovicu 20. stoljea, ali i ranije i vidjeti to su bili uzroci pojave
sukoba veeg ili manjeg intenziteta u razliitim podrujima svi-
jeta. Samo poslije Drugog svjetskog rata zemlje Zapada na elu
sa Sjedinjenim Amerikim Dravama izazvale su ili isprovocirale
vie od 200 lokalnih ratova i oruanih sukoba. Izgovor je uvijek
bio isti, obrana demokracije i borba protiv reakcionarnih, protu-
narodnih reima. Povijesna iskustva pokazuju da je politika vla-
dajuih krugova Sjedinjenih Amerikih Drava bila uvijek usmje-
rena na ekspanziju. Gotovo u istom momentu kad su Sjedinjene
Amerike Drave postale drava, one su se pretvorile u zemlju
sklonu vojnim intervencijama. Pokazatelji govore da su Sjedinje-
ne Drave od 1798. do 1945. godine stopedesetipet puta upora-
bile svoje oruane snage u inozemstvu, od toga u 73 sluaja bez
objave rata. Amerika agresivnost poslije Drugog svjetskog rata,
kad su ovladale oceanima i potisnule dotadanje kolonijalne sile,
jo se vie poveala. Teite politike s pozicije sile bilo je nazna-
eno odmah, u prvim poslijeratnim godinama.
Parola svijet sada na nas gleda kao na lidere kasnije je
nala odraz u svim vojnim strategijama Sjedinjenih Amerikih
544 Amerika vojna sila globalizira svijet kao to su prije dvije tisue godina rimski
vojnici globlizirali germansku i keltsku Europu prema naelima rimskog prava,
briui sve na putu to im se priinilo barbarskim. Amerikanci poput starih
Rimljana, Stjepan ulek, Hrvatsko slovo, 1. oujka 2002.
545 To je izjava amerikog predsjednika Hary Truman iz 1947. Njezino pojanjenje
glasi: Dogaaji diktiraju da mi preuzmeno tu ulogu. Mjesto, uloga i odgovor-
nost Sjedinjenih Amerikih Drava u svijetu diktiraju da one moraju raspolagati
takvom vojnom moi koja je adekvatna toj odgovornosti. Petrov, N. i dr., SAD i
NATO: Izvori ratne opasnosti, Moskva, Voenizdat, 1979. str. 36.
362
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
Dravama u poslijeratnom periodu masovne odmazde,
elastinog odgovora, realistikog zastraivanja i direktne
konfrontacije. Pri tome se kroz svaku od njih, provlai ideja ko-
ritenja lokalnih ratova za postizanje vanjskopolitikih ciljeva.
Niti u uvjetima najvee konfrontacije s protivnikim politiko-
vojnim savezom, Varavskim ugovorom, Sjedinjene Drave nisu
prestale posveivati posebnu panju tzv. lokalnim ratovima
i lokalnim krizama. Naprotiv, to je bila preokupacija koja je
nala svoje mjesto i u koncepcijama kao to su dva i po rata
i jedan i po rat, i u razliitim inaicama kontrarevolucionar-
nih ratova i geografske eskalacije. Za voenje takvih ratova u
Sjedinjenim Dravama formirane su specijalne postrojbe, pa i
same snage za brzo rasporeivanje imaju vatrogasnu ulogu
u iznenadnim i(ili) oekivanim krizama diljem svijeta, a ne line-
arno suprotstavljanje oruanim snagama drugih sila (velesila).
Iskustva iz poslijeratnog perioda svjedoe da Sjedinjene Drave
zauzimaju vodee mjesto meu drugim monim zemljama po
udjelu u lokalnim ratovima. U vremenu od 1945. do 1960. po-
stotak udjela Sjedinjenih Amerikih Drava u ratovima i vojnim
sukobima iznosio je 39 posto, a u vremenu od 1971. do 1984.
59 posto, to najbolje potvruje da je intervencionizam bio do-
minantniji od izolacionizma. Kad je hladni rat bio na vrhuncu
od ezdesetih do osamdesetih godina 20. stoljea, (bipolarna
ravnotea moi) dolazi do smanjenja izravnog a poveava se
neizravni udjel Sjedinjenih Amerikih Drava u lokalnim ratovi-
ma i vojnim sukobima.
Mijeanje Sjedinjenih Amerikih Drava u lokalne ratove i
krize u zemljama treeg svijeta ima nekoliko bitnih obiljeja.
Prvo, dolo je do proirenja njihovog geografskog okvira pa
je na poetku 21. stoljea teite s podruja Afrike i Sredinje
Amerike premjetano u Aziju, tonije na i oko Puta svile. Drugo,
Sjedinjene Amerike Drave su za izravnom uporabom oruanu
sile posegnule u vie od jedne etvrtine (27 posto) svih slua-
546 Analiza 179 takvih ratova i oruanih sukoba, voenih od 1945. do 1985. go-
dine pokazuje da udjel SAD-a u njima, izraeno u postocima, iznosi 48 posto,
od toga 13 posto neposredno i posredno 35 posto. Uraunati su samo ratovi u
kojima su SAD priznale da su se angairale. Imperijalizam glavni izvor lokalnih
ratova od 1945 do 1985. godine, G. Malinovskij, Voenno-istorieskij urnal, 27,
sijeanj 1996. str. 51-58.
547 Postotak izravnog udjela SAD-a u lokalnim ratovima i sukobima: 1945.-1960.
16 posto, 1961.-1970., 15 posto, 1971.-1984. 11 posto; neizravni udjel (ista
razdoblja): 23 posto, 34 posto, 48 posto. G. Malinovskij, isto.
548 Sjedinjene Amerike Drave nakon Drugog svjetskog rata sudjelovale su u su-
kobima razliitog intenziteta u svim podrujima svijeta, od toga priblino jedna
treina odnosila se na Aziju i Afriku i dvije treine na Sredinju i Junu Ameriku.
Neposredni udjel: Azija 13 posto, Afrika 7 posto, Sredinja i Juna Amerika
19 posto; Posredni udjel: Azija 32 posto, Afrika 34 , Sredinja i Juna Amer-
tika 47 posto. G. Malinovskij, isto.
363
P
o
g
l
a
v
l
j
e
4
:
G
e
o
s
t
r
a
t
e
k
a
i
g
e
o
p
o
l
i
t
i
k
a
s
l
i
k
a
s
v
i
j
e
t
a
.
.
.
jeva njihovog udjela u krizama i sukobima. Tree, povod za
koritenje oruane sile Sjedinjene Drave nalazile su u formalnim
i vrlo dvojbenim povodima kojima su opravdavali svoj vojni
angaman. etvrto, izravnoj uporabi amerike oruane sile
najee je prethodilo pomaganje revolucionarnih ili demokrat-
skih pokreta i njihovih oruanih formacija, a oruanim odre-
dima najamnika, pruana je vatrena potpora zrakoplovstvom
i(ili) pomorskim snagama. Peto, vie od polovine (57 posto)
sukoba i ratova koje su vodile Sjedinjene Amerike Drave imali
su koalicijski karakter. Washingtonu je takvo obiljeje nuno jer
intervencije dobivaju predikat meunarodne akcije pa se lake
izbjegava osuda meunarodne javnosti i Ujedinjenih naroda.
esto, orijentacija na neizravan pristup dosegla je gotovo tri e-
tvrtine (73 posto) svih sluajeva sudjelovanja Sjedinjenih Ame-
rikih Drava u lokalnim sukobima i krizama. Oblici neizravnog
549 Olakotnu okolnost za izravnu uporabu vojne sile ini i postojanje u 114 zemalja
svijeta, 2500 amerikih baza i vojnih objekata, u kojima se pri kraju 20. stoljea
nalazilo 523 800 pripadnika oruanih snaga SAD-a. Militraizam SA: Voennaja
maina, bloki, bazy i akty agressii: Spravonik, Moskva, Politizdat, 1985. str. 208.
550 Primjeri u kolovozu 1946. za eskalaciju posebnog rata koji su ve vodile u
Junom Vijetnamu i pred poetak intervencije protiv DR Vijetnama Sjedinje-
ne Drave su izvele provokativnu akciju u teritorijalnim vodama DR VIjetnama
(Tokinki incident). Kongres SAD je zatim, usvojio rezoluciju (iji je projekt bio
unaprijed pripremljen) dajui Vladi punu slobodu djelovanja za poduzimanje
svih uzvratnih mjera. Prije svrgavanja zakonite vlade u Gvatemali, 1954, Wa-
shington je lansirao glasine da ta zemlja kupuje zrakoplove, to, toboe, moe
ugroziti sigurnost zapadne polusvefere. Slian model primjenjen je i u Nikara-
gvi. Kao neposredni povod za interveciju SAD protiv Grenade posluila je navo-
dna molba nekih istonokaripskih zemalja da i same uzmu udjela u napadu na
Grenadu, toboe radi uspostavljanja ustavnog poretka i vladinih institucija, jer
je u toj zemlji nastao opasan vakum vlasti poslije ubojstva predsjednika vlade
Bishopa. To ubojstvo, kako je kasnije otkriveno, organizirala je CIA. Najsvjeiji
primjer je napad na Irak i pria o oruju masovnog unitenja (vidi drugo pogla-
vlje). G. Malinovskij, isto.
551 Na primjer, SAD su protiv Patriotskog fronta Laosa najprije uporabile oruane
snage Sajgona i Tajlanda, a nakon toga, od 1964. poinju uprabljivati i svoje
oruane snage.
552 SAD su intervencijama u zemljama treeg svijeta esto koristile najamnike
iz razliitih zapadnih zemalja. U mnogim amerikim gradovima djeluju centri
za vrbovanje najamnika, a naciraju ih i pripremaju specijalne slube SAD.
Uporabljeni su u intrevenciji na Kubi, Zairu, Sejselkim otocima, a djelovali su u
neobjavljnim ratovima u Angoli, Afganistanu, Nikaragvi. G. Malinovskij, isto.
553 Pojavi kriznih arita pridonosi i stalno prisustvo pomorskih sastava ratne
mornarice SAD u vodama Tihog, Atlanskog i Indijskog ocena, u Sredozemnom
moru i Perzijskom zaljevu. Te snage osim to izravno sudjeluju u lokalnim rato-
vima, slue i za pritiske na mnoge suverene zemlje za vrijeme sukoba.
554 To potvruju injenice o simbolinom udjelu oruanih snaga satelita u koaliciji.
Tako, u korejskom ratu jedinice kopnene vojske 15 zemalja, koje su ulazile u sa-
stav oruanih snaga UN inile su samo 4,1 posto ukupnih intervencionistikih
snaga; za vrijeme vijetanskog rata u junom Vijetnamu brojno stanje postroj-
bi kopnene vojske saveznika SAD iznosilo je 11,6 posto od ukup nopg broja
stanja intervencionistikih snaga. Prilikom intervencije SAD-a u Dominikanskoj
Republici, brojno stanje latinskoamerike brigade, formirane od kontigenta
364
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
nastupanja su raznovrsni, od podrke drugim saveznikim i (ili)
prijateljskim zemljama, preko politike, diplomatske i nancij-
ske potpore proamerikim reima i politikim skupinama, izvoza
naoruanja, slanja vojnih savjetnika i instruktora, stavljanja na
raspolaganje transportnih sredstava za prevoenje postrojbi i
drugih tereta, koritenja svojih vojnih baza na teritorijima drugih
drava, do pruanja diplomatske potpore u UN-u ili u drugim
regionalnim organizacijama, poduzimanja u njihovom interesu
razliitih mjera gospodarskog, politikog i propagandnog kara-
ktera.
Oblikujui geopolitiku kartu svijeta prema svojim interesi-
ma i privikavajui tijekom druge polovice 20. stoljea svjetsku
javnost na stanje u kojemu su lokalni ratovi, sukobi i krize nor-
malna, ak neizbjena pojava, a koristei itav sustav teoretskih,
pravnih, diplomatskih i propagandnih opravdanja za provedbu
politike intervencionizma, administracija Bijele kue uspjela je
priskrbiti za Sjedinjene Amerike Drave ulogu prvog policajca
svijeta. Meutim, sve inaice stvarne ili izmiljene prie juer o
komunistikoj opasnosti, a na poetku 21. stoljea o meu-
narodnom terorizmu otkrivaju oigledne proturjenosti izme-
u enormnog poveanja prorauna amerike administracije u
pogledu uporabe sile i ostvarenih rezultata. Afganistan i Irak su
primjer za to. S geostratekog stajalita oslanjanje preteito na
intervencionizam i to iskljuivo u zemljama treeg svijeta iako
upravljane krize imaju lokalno obiljeje, u sadanjoj situaciji one
etiri saveznika SAD-a, iznosilo je svega 5,2 posto od ukupnih snaga koje su
sudjelovale u opraciji. U napadu na Grenadu SAD su oformile vienacionalne
snage. U stvari, snage est istonokaripskih zemalja inile su svega 2,3 posto
od ukupnog broja intervencionistikih snaga, koje su u svom sastavu imale 11
ratnih brodova, 85 borbenim zrakoplova, te nekoliko desetina transportnih
zrakoplova i borbenih helikoptera. Voenno-blokovaja politika imperijalizma,
Moskva, Voenizdat, 1980., str. 275-312.
555 Postupci amerikog neizravnog nastupanja u pojedinim sluajevima poticali
su eskalaciju oruanih sukoba, ili njihovo zaotravanje, odnosno razvoj. Na
primjer, politika, diplomatska i vojna pomo Sjedinjenih Drava Londonu
pridonijela je da britanska operativna grupacija ostvari pobjedu na Malvinima
u Junom Atlantiku (1982.). SAD su britanskom vojnom vodstvu dale podatke
o sastavu, stanju i predislokaciji postrojbi kopnene vojske i mornarikog pje-
atva Argentine. Velika Britanija je dobila od SAD-a razliite vrste naoruanja i
vojne tehnike, koristila je amerike transportne brodove, tankere i aviocisterne
za punjenje zrakoplova gorivom u zraku. SAD su za koncentraciju i razvoj bri-
tanskih snaga stavile na raspolaganje svoje vojnopomorske baze. Upsoredno
s tim, zajedno s drugim saveznicima NATO-a, SAD su poduzele gospodarske
sankcije prema Argentini i na sve mogue nain su sprjeavale osudu Velike
Britanije u UN-u i u Organizaciji amerikih zemlja.
556 Destabilizaciji u svijetu i pojavi vojnih sukoba pridonosi sve vea amerika
trgovina orujem Na SAD otpada 75 posto trgovine orujem (u odnosu na sve
ostale zapadne zemlje). Sjedinjene Amerike Drave su od 1950. do 1980. pro-
dale oruja i vojne tehnike u 93 zemlje svijeta za sumu od 110 milijarda dolara,
dok su 71 zemlji isporuile besplatno zastarjelo oruje u vrijednosti od 53 mmi-
lijade dolara. Militarizam, Cifry i fakty Moskva, Politizdat, 1983. str. 172-173.
365
P
o
g
l
a
v
l
j
e
4
:
G
e
o
s
t
r
a
t
e
k
a
i
g
e
o
p
o
l
i
t
i
k
a
s
l
i
k
a
s
v
i
j
e
t
a
.
.
.
u sebi, kriju opasnost da prerastu u sukob globalnih razmjera. To
je razlog vie da je svijet u 21. stoljeu blie etvrtom scenariju
globalnog sueljavanja nego regionalnom egoizmu, a ponaj-
manje globalnoj idili.
8. Svodi li se svijet, zaista, na partiju aha?
Kad se u istu razinu i(ili) suodnos dovede, model operacije kako
vladati oceanima, lmsko-medijsko moralno naoruavanje za
budue ratove protiv carstva zla, model gospodarskog i socijal-
nog kaosa tipa argentinskog tanga, model razoruanja zemalja
treeg svijeta, upravljaki principi, globalni trendovi i lokalni
sukobi i krize onda determinizirana geopolitika slika svijeta na
poetku 21. stoljea postaje u mnogo emu razvidnija.
Determinizam oblikuje svijet koristei se moi pojedinih
velesila ili tonije reeno moi multinacionalnih kompanija pa
je na kraju 20. stoljea sve globalizirano i sve jednako odjea,
hrana, manjak hrane, ideje i manjak ideja, i zloin i strah, mrnja i
ljubav. Na ujednaenju svega, ustoliena je planetarna ideologi-
ja, koja u geopolitikom smislu svoje drutveno zasniva i uree-
nje na proizvodnji nereda koji postaje koristan kaos. Pomou
nadzora tog kaosa, umjesto tradicionalnih ili vjerskih identiteta
proizvode se takozvani sekundarni identiteti, odnosno identi-
teti subkulture kao to su seksualni ili potroaki identiteti.
Njima se, kao varijablama, etablirana razina kaosa moe pove-
avati do veliine postizanja inverznog uinka (n
-1
) kada nered
postaje vladajui red. To inverzno stanje determinizam progla-
ava demokracijom, a istodobno mekom silom i napadnom
(nasilnom) reklamom iri te nove identitete koji su promjenljivi,
tovie mogu se mijenjati svaki as, pa ih kapital zduno koristi
za nova osvajana i(ili) pokoravanja. Svaki otpor determiniranom
kaosu lomi se, ili humanitarnim intervencijama ili gospodar-
skom blokadom i sankcijama, ili izolacijom. Mono oruje za
lomljene tradicionalnih kultura i vrjednota je beskrajna retorika
557 Kompanije nose naziv multinacionalne jer rade istodobno u mnogim zemlja-
ma. Ali one su vlasnitvo malog broja zemalja, koje monopoliziraju bogastvo,
politiku, vojnu i kulturnu mo, znanost i naprednu tehnologiju. Deset najveih
multinacionalnih tvrtki zaradi vie nego stotinjak zemalja zajedno. Eduard Ga-
lean, Vrh na dnu, rujan 2001.
558 Usp. Hrvatska i veliko ratite, isto, str.282.- 292.
559 Postavka francuskog intelektualca i pisca Alaina de Benoista u njegovom djelu
Odgovor na globalizaciju.
560 Dok je u Istonoj Europi potroako drutvo pokopalo komunizam, tijekom
devedesetih godina (nakon uspostavljanja demokracije op. a.), svakodnevno
nasilje se istodobno umnoilo razmjernom padu plaa: za tri puta u Bugarskoj,
ekoj, Maarskoj, Letoniji, Litvi i Estoniji. Organizirani i neorganizirani zloin
zavladao je Rusijom, gdje su maloljetniki zloini u procvatu kao nigdje u svije-
tu. Kaos kao red, Carl Gustaf Strhm, Hrvatsko slovo, 29. oujka 2002.
366
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
o ljudskim pravima koja ima samo jedan jedini cilj omoguiti
potpuni nadzor novih trita.
Sutranju tipinu politiku sliku svijeta mogue je vidjeti na
laboratorijskom uzorku Latinske Amerike, gdje su predsjednici
drava (vlada) pretvoreni u lokalne menadere inozemnih kom-
panija, gdje su se ministri vanjskih poslova i nancija pretvorili
u prevoditelje, gdje radnici gube radna mjesta, gdje djeca gube
pravo da budu djeca, gdje starci gube svoje mirovine, i gdje po-
bjednici kau ivot je lutrija. U trijumfu kontroliranog nereda,
u kojem su ljudi svedeni na status potroaa i gutaa sapunica
kao supstitucijama za izgubljene vrjednote, pobjedniki Zapad
sve manje predstavlja slobodni svijet, a sve se vie pretvara u
svevidljivog Big Brothera.
U uurbanom prekrajanu geopolitike slike svijeta, prven-
stveno na prostoru Euroazije, mone Sjedinjene Drave sposobne
su proizvesti kontrolirani nered globalnih razmjera na iskustvima
povijesnih presedana kao to je onaj pearlharborski. Zbog inver-
zne stvarnosti pa i straha rijetke su kritike amerikog ureenja
svijeta. Kada je Thierry Meyssan u svojoj knjizi intrigantnog na-
slova to se zaista dogodilo 11. rujna: zastraujua prijevara
postavio tezu da 11. rujna 2001. nije bilo nikakvog islamistikog
napada (iako su izvritelji bili podrijetlom iz zemalja islamskog
svijeta op. a.) na nebodere New Yorka i na Pentagon u Washing-
tonu, nego da se radi o uroti unutar amerikog establishmenta,
zapadni mediji kojima je senzacionalizam jedini proizvod u po-
tpunosti su ignorirali knjigu. Bar neki autorovi dokazi ili pitanja
po prirodi stvari morali su izazvati pozornost ili komentar, ali
nita od toga. Ni jednog retka ili reenice nisu poluila pitanja:
Kako je mogue da ne postoji ni jedna fotograja zrakoplova koji
se tada sruio na zgradu amerikog ministarstva obrane? Zato
je samo vanjski zid Pentagona oteen? Zato nigdje nema slike
sruenog zrakoplova? Autor ni sam nema odgovora na pitanje
gdje je i zato zrakoplov nestao. SIian pristup kao Thierry Meys-
san imao je i njemaki socijaldemokrat i bivi zamjenik ministra
obrane (za vrijeme kancelara Helmuta Schmidta) Andreas von
Buelow, koji je zastupao tvrdnju da dogaaji 11. rujna ve po
svom opsegu ne mogu biti inom jednog usamljenog ovjeka
u afganistanskim spiljama i da u pozadini, po rijeima biveg
bonskog politiara, stoje neke druge, i nepoznate snage. Ako
su snage nepoznate a veliki prasak se dogodio znai da je on
negdje bio i planiran, u nekom od laboratorija determinista. U
svakom sluaju, to je zagonetka koja izaziva zbunjenost i nepo-
vjerenje, ne samo obinog puka, koji nema pristupa dravnim
ili meudravnim tajnama, i nije uvijek kadar prosuditi gdje je
istina, a gdje je la, kleveta ili zabluda.
561 Alain de Benoist, Odgovor na globalizaciju.
367
P
o
g
l
a
v
l
j
e
4
:
G
e
o
s
t
r
a
t
e
k
a
i
g
e
o
p
o
l
i
t
i
k
a
s
l
i
k
a
s
v
i
j
e
t
a
.
.
.
Ali ako se temeljito analiziraju postavke, izjave, intervjui,
teze ili obrazloenja deurnih teoretiara determinizma onda je
mogue odgonetnuti, zato se dogodilo to to se dogodilo. Tako
naprimjer ve vie puta citirani, Zbigniew Brzezinski i njegova
Velika ahovnica mogu posluiti za odgonetanje neodgoneti-
vog. Naime, on je pisao i tvrdio da se trae mogunosti kako bi
se oslabili potencijalni neprijatelji Sjedinjenih Amerikih Drava.
Smatrao je da je rije o partiji aha, u kojoj se glavne ahovske
gure dre postavljene jedne protiv drugih, a nacionalne se ma-
njine ili dio nacije esto uporabljuju kao pjeaci... Kad se neka
vlada osjea ugroenom i poinje malo otrije reagirati, slijedi
javna teka optuba zbog krenja ljudskih prava ili ona najtea
o podupiranju terorizama. Velika ahovnica kao naslov nije slu-
ajno izabran. Za to postoje bar dva razloga: prvi, ah je izmiljen
u srcu Euroazije i u njemu pobjeuju izuzetni velemajstori, iako
se moe igrati svagdje i svuda i moe ga igrati tko god eli i kad
eli. Ali vrhunske dosege u toj igri mogu poluiti uistinu rijetki
i izuzetni. Drugo, posebno je na cijeni pobjeda kada se rtvuje
neka od znaajnijih gura, konj, lovac, top a posebno kraljica.
Mat u tri poteza (dva nebodera i jedna pentagonalna graevi-
na) vrsti je pokazatelj da oko svjetske geostrateke ahovnice
zvanom Euroazija sjede veliki igrai, ali je kod toga ipak teko
utvrditi, tko igra bijelim, a tko crnim gurama. Radi digresije, ali
i radi razumijevanja kontroliranog nereda, moe se postaviti pi-
tanje: zato se veliki dio medija uporno i sustavno usredotouje
na sporedne, nevane pa i infantilne teme, na primjer, na razlii-
te unutarstranake i unutarpolitike intrige, svae, skandalie i
skandale dok o presudnim dogaajima planetarnih razmjera,
kao to je onaj od 11. rujna 2001., itatelj gotovo nita ne sazna?
Moda je najbolji odgovor dao Andreas von Buelow u kojem se
doslovno kae: Svijet je udoban za novinare koji sjede u krilu
obavjetajnih sluni i ekaju dezinformacije, kojima mogu napu-
niti novinske stupce...
Nepotedna borba na ahovnici zvanoj Euroazija meu sa-
mim silama otvara nesporazume i sukobe. Proces se ne odvija
jednosmjerno. Tko ini vee grjeke Sjedinjene Amerike Drave
ili Zapadna Europa? Oni koji su in rei e, podjednako jedni i dru-
gi, ameriki unilateralizam i europski manjkavi vojni kapaciteti.
Da se Amerikanci i Europljani u brojnim pitanjima borbe protiv
terorizma ne slau nije neka novost. Razmimoilaenja e se jo
proiriti ne zbog bitno razliitih interesa, nego zbog neadekvatne
podjele plijena. Zato vie ne postoji besprijekorna podudarnost
miljenja i akcija dva velika zapadna igraa. Sjedinjene Amerike
Drave osjeajui se nadmonima i vie nisu sklone prihvaati
562 Carl Gustaf Strhm, isto, 29. oujak 2002.
563 Konstatacija Georga Robertsona, biveg tajnika NATO-a.
368
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
pravila koja dolaze izvana, jer bez ostatka vjeruju u vlastitu izvan-
rednost i u vlastite zakone. Ono to ostaje zajedniko i Sjedinje-
nim Dravama i Zapadnoj Europi je ruenje suvereniteta zemalja
treeg svijeta, pa je za te zemlje posve svejedno koji e koncept
prevladati, onaj europski o dijeljenju ili delegiranju suvereniteta
ili ameriki koji u duhu hladne realne politike ratuje protiv to-
bonjih nedemokratskih reima. I kod jednih i drugih radi se o
istome ratu protiv vrjednota i identiteta. Za svijet u cjelini pre-
vie je opasna amerika teza (a europska utnja o tome je znak
odobravanja) o osovini zla Irak, Iran, Sjeverna Koreja, gdje se
inducirani sukobi za vlastite interese, proglaavaju ratovima kao
moralnim kriarskim pohodima... Usporedba borbe protiv te-
rorizma s kriarskim pohodima ista je blasfemija. Ustrajanje na
toj usporedbi svijet bi mogao biti odveden na put bez povratka.
Da bi to naalost moglo biti tono potvruju i teza uvijek bu-
dnog deterministe Francisa Fukuyame da je radikalni islam po-
primio obiljeja koja podsjeaju na faistike pokrete u Europi.
Kako je europski faizam iz prve polovine 20. stoljea proi-
zvod determinizma (vidi tree poglavlje) i u sluaju islamskog
faizma nudi se isti recept njega je mogue pobijediti samo
silom ili reformama iznutra. to su uzroci pojave radikalnog
islamizma? Deterministi po ve ustaljenom receptu inverzije (n
-1
)
imaju objanjene. Zato oni istiu, da, socioloki gledano, uzroci
islamskog radikalizma se ne razlikuju od onih koji su Europu na
poetku 20. stoljea vodili faizmu. Islamski je svijet, po deter-
ministima, u posljednjem narataju doivio istrgnutost velikih
dijelova stanovnitva iz njihova tradicionalnog seoskog i ple-
menskog ivota. Mnogi od njih su urbanizirani i izloeni apstrak-
tnoj knjievnoj formi islama, koja ih vraa iem obliku vjere,
upravo tako kako je ekstremistiki njemaki nacionalizam poku-
ao ponovo oivjeti davno nestali rasistiki identitet. U ovom
objanjenju nema informacije o tome tko je i zato otrgnuo
velike dijelove stanovnitva od tradicije i identiteta i gurnuo ih u
urbaniziranu i apstraktnu formu ivljenja jer onda ne bi stajala
postavka o islamskom faizmu kojeg ognjem i maem treba
unititi. Usporedba islamskog fundamentalizma s faizmom ima
dvojaku svrhu: prvo, opravdati dosadanju radikalnu uporabu
vojne sile na prostorima Euroazije i Puta svile; drugo, jer se nije
uspjelo prouzroiti potpuno ruenje vrjednota, izazvati kulturnu
dezorijentaciju u islamskom svijetu i ostaviti otvorena vrata za
daljnju proizvodnju determiniranog kaosa na tim prostorima.
564 Izjava Francisa Fukuyame. Hrvatsko slovo, 8. veljae 2002.
565 Tu je tezu Francis Fukuyama iznio u lanku pod naslovom Novi faisti u Die
Welt 2. veljae 2002., podlistak Die diplomatische Welt.
566 Francis Fukuyama, isto.
567 Francis Fukuyama, isto.
369
P
o
g
l
a
v
l
j
e
4
:
G
e
o
s
t
r
a
t
e
k
a
i
g
e
o
p
o
l
i
t
i
k
a
s
l
i
k
a
s
v
i
j
e
t
a
.
.
.
Iako nee javno priznati deterministi su svjesni da grijee u
dijagnozi glede islamskog svijeta. Naime, u dijagnostici za pri-
mjenu iste doktrine u borbi protiv vrjednota u islamskom svijetu
nedostaje jedna bitna etapa kroz koju je prolo kranstvo u
Europi, preko komunizma, ali i liberalizmom unutra kapitalizma,
a to je raskranjenost. U takvoj Europi je bilo relativno lako
ostvariti globalistike ideje neoliberalizma, jer je vjera gotovo
dokrajena. U islamskom svijetu je obrnuto, vjera je vrst temelj
identiteta i urbanog i ruralnog stanovnitva. To je glavna grjeka
determinista, to su previdjeli jednu odluujuu etapu i sada
povratka nema. Zato radikaliziraju procese. U tom sunovraenju
u provaliju oni vuku cijeli svijet pretvarajui ga u bojno polje. Do-
lo se do poetka kraja, gdje se vie tako olako ne moe govoriti
elimo, odmah, i ovdje. Da su deterministi svjesni usporavanja
provedbe plana razvidno je iz obrazloenja Francisa Fukuyame:
Zapadne institucije imaju ipak bolje karte, i zbog toga e na-
stavljati dugorono proirivati po cijelom globusu (od rata se ne
odustaje, op. a.). Ali da bismo dospjeli do dugoronosti moramo
kratkorono preivjeti. Nesreom nema neizbjenosti povijesnog
napretka. Samo se malo dobrih rezultata postie vez vodstva,
bez hrabrosti i bez odlunosti da se borimo za vrijednosti koje
omoguuju suvremena demokratska drutva.
Umjesto pretvaranja cijelog svijeta u bojno polje nuna je
cjelovita strategija ouvanja vrjednota i identiteta. Sigurnost u
568 Ravnajui se prema uvrijeenom miljenju (conventional wisdom) amerika
je administracija nasmijanog i optimistinog Billa Clintona krenula u djelo
provesti ideju o kraju povijesti (kraj povijesti za liberalizam je kraj kranske
civilizacije zapada, op. a.) i na tome temelju stvoriti novi svjetski poredak (u
kojem nee biti mjesta za Boga Stvoritelja, op. a.) Ameriki je Predsjednik na
svojoj europskoj turneji u sijenju 1994. pun optimizma, za koji su Amerikanci
smatrali da je zarazan, izjavio: Granice slobode sada e se odreivati novim
ponaanjem a ne starom prolou. Poruujem svima koji hoe povlaiti nove
crte razdvajanja u Europi: mi neemo unaprijed zatvoriti mogunost najbolje
budunosti za Europu demokracija posvuda, trino gospodarstvo posvuda,
zemlje koje meusobno surauju u cilju sigurnosti posvuda... dakako, temeljno
je naelo toga novog poretka, kako se dade razabrati iz upravo citiranih rijei,
miso kako cijeli svijet jedva eka da preuzme ideje liberalne demokracije i u
najkraem roku pretvori u sretnu obitelj multikulturalne globalne zajednice. U
takvoj zamiljenoj zajednici svi u redu i nestrpljivo ekaju da ih dotakne aro-
bni tapi amerikog naina ivota. Vrijeme sukoba civilizacija, Mladen Ani,
Veernji list, 14. rujna 1997.
569 Ovaj stav Francisa Fukuyame je u skladu s motom Svjetskog privrednog foruma
u New Yorku: Vodstvo u tekim vremenima vizija za zajedniku budunost.
Neki listovi kao Financial Times Deutschland ovaj su forum oznaili lakrdijom,
koja je nemilice razotkrila kraj neograniene solidarnosti izmeu Sjedinjenih
Amerikih Drava i njezinih saveznika kako je tu suradnju proklamirao kancelar
Gerhard Schrder nakon 11. rujna 2001. Razlike Azijaca, Europljana i Ameri-
kanaca, koje su se prikazale u New Yorku, ponukale su urednitvo uglednog
dnevnika Financial Times Deutschland da svoju analizu dogaanja na World
Economic Forumu objavi pod znakovitim naslovom Dva svijeta. Raspada se
antiteroristika koalicija, Stjepan ulek, Hrvatsko slovo, 8. veljae 2002.
370
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
svijetu moe se postii jedino pravednou materijalnom, eko-
lokom, socijalnom i pravnom. Samo pravednost stvara klimu u
kojoj se mogu razvijati razliite kulture i identiteti i sauvati vrje-
dnote. Deterministi pak smatraju da se uzroci terorizma skrivaju
u ouvanju identiteta i vjerskom fanatizmu, a ne da je za teror
u svijetu kriv neoliberalizam i siromatvo, koje uzrokuju multi-
nacionalne kompanije i otuena determinizirana sredita moi.
Udarom na blizance 11. rujna 2001. nasilje se nije vratilo tamo
gdje je zapoelo, u obliku beskrupulozne globalizacije nego je
otvorilo spiralu rata nas protiv ostatka svijeta.
***
Na alost, 21. stoljee nee biti stoljee mira i idile, ve e to, kako
je najavio njegov poetak, biti stoljee sukoba i upravljanja kriza-
ma na podrujima tzv. strategijske crne rupe. Stoga je 11. rujna
2001. isto kao i Pearl Harbor pedeset godina ranije, samo nago-
vijestio dolazak kataklizmikih vremena. Mnogi zaboravljaju da
je unato svemu hladni rat, koji je prethodio ovome dananjem
vruemu miru, ipak na neki nain predstavljao stanje ravnotee
u smislu nadziranja raspodjele moi. Kako je ta ravnotea nesta-
la, mo koja je prela u ruke determinista vie nema tko nadzirati,
pa je svijet neizbjeno uao u razdoblje sustavnih, ili jo bolje
reeno slijednih kriza na odreenim podrujima... Rat na Koso-
vu, u Afganistanu, Iraku, sukobi izmeu Pakistana i Indije samo
su nagovjetaj onoga to slijedi na prostorima oko Crnog mora,
Kavkaza, Kaspijskog jezera, Kazahstana ili Perzijskog zaljeva, Su-
dana, oba Jemena, kao i sredinje Afrike.
Geopolitika slika bit e gotovo jednoznana. Nadziranim ne-
redom deterministi e ruiti i identitete i suverenitete. Laicistike
vlade bit e ustoliene od jugoistoka Europe do Filipina. Drave
e gubiti institucije jednu za drugom, a njihovi prirodni izvori
ostat e nezatieni. Sve e to biti popraeno gubitkom smisla
za zajednitvo, daljnjim padom nataliteta, dekadencijom nacija,
imigracijama ali i migracijama... Svatko e imati svoju kinesku
etvrt. U politici e prevladavati korumpiranost, na nancijskom
podruju lihvarenje banaka, a na ulicama organizirani kriminal.
Deterministi e pomou meke sile vladati s dvije poluge
moi znanjem i tehnologijom. Onu treu koju nemaju pri-
rodne izvore (naftu, plin, pitku vodu, ume, ista mora, plodnu
nezagaenu zemlju) otimat e od zemlja treeg svijeta pomou
determiniranog kaosa.
Hoe li geopolitika karta svijeta u 21. stoljeu, a poglavito
Europe odista izgledati kao to predvia deterministiki plan na
temelju uvrijeenog miljenja da e ona poprimiti izgled koju je
u lipnju 1995. javno prezentirao Odjel za ruska i euroazijska istra-
ivanja washingtonskog Centra za strateka istraivanja, gdje je
ona mnogo arenija? Na toj karti je iscrtan cijeli niz novih egzo-
371
P
o
g
l
a
v
l
j
e
4
:
G
e
o
s
t
r
a
t
e
k
a
i
g
e
o
p
o
l
i
t
i
k
a
s
l
i
k
a
s
v
i
j
e
t
a
.
.
.
tinih dravica Neovisno kotsko Kraljevstvo, Walles, cjelovita
Irska, Valonija i Flandrija u konfederalnoj vezi s Luksemburgom,
Republika Sjeverna Italija, Poluautonomna Narodna Republika
Baskija na prostoru panjolske i Francuske, Bruxselles kao grad
drava i sjedite svih institucija budue Europe kao super drave
regija, te Nova Dalmacija(?). Na njoj nije pravoslavna Bjelorusije
i pravoslavni dio Ukrajine u zagrljaju Moskve, a Moldavija pri-
pojena Rumunjskoj. Podruje Kosova i june Srbije na karti je
denirano kaopodruje koje e preuzeti druge drave. Nadalje,
veina danas saveznih europskih drava, prije svega panjolska,
Francuska i Njemaka, su u labavim (kon)federacijama zajedni-
ca regija koje e svoje strateke interese ostvarivati, ne u naci-
onalnim, ve u Europskom parlamentu. Ovakvo proroanstvo
washingtonskog Centra za strateka istraivanja, koji Europu,
uz SAD, Japan, Kinu i Rusiju, promatra petom po redu, po snazi i
utjecaju, svjetskom velesilom, svoje neprijeporne tragove ima u
europskom Ustavu u kojem se umjesto kranskog identiteta
pokuava instalirati novi amorfni identitet superdrave regija.
Koliko god deterministi, poglavito oni europski, sjedili iza
kulisa u svojim klimatiziranim kabinetima i sanjali novu Europu
lienu kranskih korijena onu koja sve oko sebe gui, ipak nee
dosanjati taj san. Razlog, kako primjeuje Stefan Kornelius, je u
tome to je: Europa u ovom trenutku rastrojena, osjea svoju ne-
mo i ujedno istodobno gaji velike ambicije. Ona je vanjskopoli-
tiki patuljak. U gospodarskom pogledu je ostarjeli div. Ne stvore
li se nova pravila za davanje i uzimanje, za balansiranje izmeu
nacije i zajednice, Europska unija e najprije stagnirati, a onda
skrenuti u nesposobnosti djelovanja. To bi bila njezina polagana
smrt, kraj europske ideje. Tek sada, kada nam euro lei na stolu,
gomilaju se, dakle, problemi. Europa ide u smjeru katarzike kri-
ze. Njezini bi graani dobro inili da za to teko vrijeme sauvaju
euforiju iz prvih dana eura.
Europska politika pod palicom determinista naprosto glavi-
nja, budui da ne uvaava injenicu da se veliki dio europskih
naroda ne obiljeavaju kao Europljani jer su mnogi svjesni da
se tu radi o oskuli s kojomse zemljopisne injenice pokuavaju
pretvoriti u misaonu nad-dravu (slika 20.). Na europskom tlu
globalizacija kao ideja, tri je puta propadala: prvi put u doba
Erazma Roterdamskog, drugi put za vrijeme ekspanzije Engleza,
trei put nakon Drugog svjetskog rata. Ali i etvrti put zabluda e
se raspriti, ali e njezina obmana potrajati neto due, moda i
nekoliko desetka godina dok se u multipolarnom svijetu ne ra-
570 Europa se iri kako bi se otela Americi, Ilija Rkman, Hrvatsko slovo, 28. srpnja
2000.
571 Nestvaran svijet Europe, Stefan Kornelius, Sddeutsche Zeitung, 5. sijenja,
2002.
372
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
zvije ponovno ideja kako je razumijevanje vlastitog kranskog
identiteta pretpostavka za suivot. Svjestan toga, tog novog
raanja Europe papa Ivan Pavao II. (2. svibnja, 2004.) jo jednom
je posjetio: ivotna snaga Evanelja moe Europi jamiti razvoj
dosljedan njezinu identitetu, u slobodi i solidarnosti, u pravdi i
miru. Samo Europa koja ne ponitava, nego ponovno otkriva svo-
je kranske korijene moi e biti na visini velikih izazova treeg
tisuljea. Kao to su mir, dijalog meu kulturama i religijama,
ouvanje stvorenog.
Papinskoj gradnji geopolitike slike svijeta u 21. stoljeu na
ouvanju stvorenog, ameriki determinizam, ako je suditi po
objavljenim detaljima tajnog izvjetaj Pentagona nudi budu-
nosti u kojoj se ne iskljuuje mogunost uporabe atomskog
oruja na i oko Puta svile. Kao potencijalni ciljevi navedeni su
Sirija, Irak, Iran, ali su tu i Rusija, Kina i Sjeverna Koreja. Geostra-
tege posebno zabrinjava onaj dio plana Pentagona koji predvia
uporabu atomskog oruja i protiv onih protivnika koji uope ne
Slika 20. Podruja poveane etnike i politike napetosti u Europi, prema The Economistu 20. rujna
1997. Izvor: Hrvatski vojnik, veljaa 1998. str. 23.
572 Suvremeno europsko drutvo, ne samo u okviru EU-a, ranjeno je brojnim
ozbiljnim problemima: kulturom smrti od pobaaja do eutanazije starenjem
i izumiranjem stanovnitva, siromatvom, visokom stopom nezaposlenosti,
rastuim kriminalom, ideologijom ralativiziranja istine, pravde, dobra i zla i dru-
gim problemima. Politika nije dorasla svojim sredstvima rijeiti te probleme pa
se otvara veliko polje rada za sve kranske zajednice. Euroska integracija nije
zavrena, Ivan Mikleni, Glas koncila, 9. svibnja 2004.
573 Ivan Mikleni, isto.
373
P
o
g
l
a
v
l
j
e
4
:
G
e
o
s
t
r
a
t
e
k
a
i
g
e
o
p
o
l
i
t
i
k
a
s
l
i
k
a
s
v
i
j
e
t
a
.
.
.
posjeduju takvo oruje. Zabrinutost polazi od injenice da e i
ovdje inverzija (n
-1
) uiniti svoje. Naime, taj plan kri temelje Ugo-
vora o zabrani irenja atomskog oruja. Prilikom produenja
(1995.) tog ugovora velike atomske sile honorirale su odreknue
drugih drava proizvodnje atomskog oruja vlastitim obeanjem
da zemlje koje posjeduju samo konvencionalno oruje nikada
nee biti napadnute atomskim orujem. Kako je prema tajnom
planu otpalo to jamstvo, brojne male i srednje drave koje osje-
aju ugroenost amerikim globalnim nastupanjem, sve tee
pristaju na daljnje odricanje od proizvodnje atomske bombe.
Kad krenu razmiljati ili pokrenu zaetke proizvodnje tu ih eka
nemilosrdna propagandna batina koja ih oznai kao carstvo zla
i spirala izopenja i slamanje poima svoj hod. I tako je tajni
plan koji je namjerno uinjen javnim, svojim inverznim uinkom,
prema miljenju biveg amerikog ministra obrane Roberta
McNamare, doveo do toga da danas ivimo u mnogo opasnijem
svijetu nego u prolosti.
Od svog plana globalne svemone vladavine deterministi
odustati nee. to ima atribut svemonog, to postaje ideologija
koja vodi u totalitarizam. Kako se obraniti od toga zla? Ni znanost
tu ne pomae, od nje se ne moe puno oekivati. Danas znano-
sti i znanstvenicima prijeti oportunizam u znanstvenom radu,
nadmo religije totalnog trita, koja je znanost pretvorila u
produktivni imbenik, zlorabei ga za svoju praksu. Pred oima
znanstvenika izumiru vrste, mijenja se klima, unitavaju klice
ivota, a globalno prijeti nestaica pitke vode i gubljenje istog
zraka. Determinizam je, a da uope toga nismo svjesni, uprizorio
najodiozniji oblik globalnog etnikog ienja svega onoga to
je djelo Stvoritelja. On je najopasnija ideologija koja etniki isti
sve koji joj se ne poklone ili priklone. U konanici etniko ie-
nje inaugurirano je u engleskoj politikoj i geopolitikoj misli a
ne u balkanskim, afrikim, srednjoistonim i inim primitivnim
plemenima, a oni su ih samo poticali i njima upravljali putem
determiniranog kaosa.
Ima li toj prijeteoj katastro kako to navjeuje projekt GT-
2015 alternative? Ima. Zajedniki odgovor vjerskog i kulturnog
identiteta, a ulogu spasa moraju u zajednitvu preuzeti kranske
crkve slino kao u Rimskom Carstvu i dignuti zastavu pobune,
kako bi se spasilo ovjeanstvo, a geopolitika slika svijeta bila
blia Kraljevstvu Bojem.
574 Ugovor je pod nazivom Treaty on the Non-Proliferation of Nuclear Weapons
postignut 1965.-1968.
375
Poglavlje 5
HRVATSKA NA PRVIM VRATIMA
EUROAZIJE
Republika Hrvatska neprijeporno je, od obnove svoje suvere-
nosti i samostalnosti (1990.) otvoren i dinamiki sustav koji svo
vrijeme nastoji funkcionirati (opstati) unutar protenosti matrice
detreminiranog kaosa. Preko njezinog dravnog i(ili) povijesnog
prostora cijelo to vrijeme sijeku se i prepliu pet razliitih skupi-
na interesa velikih sila. Prva dva su zapadnoeuropska, koji jedan
drugoga iskljuuju, onaj englesko-francuski uvijek je nastojao
potrijeti njemaki. Ruski, istonoeuropski interes svoju artikula-
ciju temelji na ostavtini Petra Velikog, a jugoistoni islamski nije
prestao jo od 14. stoljea. Peti ameriki globalistiki razvidnije
se iskazao devedesetih godina 20. stoljea kad su Sjedinjene
Amerike drave odluile ovladati sjevernim dijelom prvih vrata
Euroazije. Prometni koridori Baltik-Jadran i zapadna Europa-Bli-
ski istok, na kojima se sueljavaju interesi monih, odreuju i ge-
opolitiku poziciju hrvatske drave. Zato je geopolitika bila, jest
i bit e sudbina Hrvata i Hrvatske. Snaan utjecaj geopolitike
na sudbinu hrvatskog naroda oituje se od samog zaetka zao-
kruivanja (oblikovanja) njezine dravnosti, a potekoe koje su
neprestano pratile Hrvate glede vlastitog samoodreenja (iden-
titeta), posljedino su odreivale i orise njezinog nacionalnog
teritorija. Ovi imbenici koji istodobno potjeu iz pravake ideje,
trinaeststoljetnog kranskog (katolikog) opredjeljenja, pritru-
jene povijesti i suvremenih geopolitikih gledita, pojavljuju se
kao odluujui za njezinu sudbinu. Oni su oslikali posebnosti ze-
mljovida Hrvatske na kojemu dvije geostrateke stoerne toke
2K (Ravni Kotari i ue Neretve) ostaju i dalje i u 21. stoljeu mje-
sta lomljenja ili obrane njezinog dravnog teritorija i akvatorija.
575 Usp. Hrvatska i veliko ratite, isto, str. 292.- 294.
376
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
Ta svojevrsna hrvatska Ahilova peta odreuje njezine odnose s
ostalim zemljama na prvim vratima Euroazije, a posebno s onima
iz najblieg susjedstva.
Ako je geopolitika, jedna vrsta znanosti, koja prouava ra-
zvoj i odnose politikih volja u prostoru i to one koju primjenjuju
drave, a osobito narodi, i ako se tome pridoda ideologija, multi-
nacionalne kompanije ili administrativni centri moi, koji nastoje
zauzeti i nadzirati prostor(e), to znai da geopolitika na poetku
21. stoljea u biti izmie ispod plata nacionalnih drava i prelazi
u nadlenost determiniziranih upravljakih sredita.
Unato tome to Hrvatska, u svojim viestrukim povijesnim
mijenama kroz koje je prola, i to posjeduje povijesnu opstojnost
staru vie od jednog tisuljea, uspostavom svoje samostalnosti
je izloena snanom izvanjskom pritisku koji tei redukcionizmu
njezinog i onako reduciranog prostora. Poetkom devedesetih
godina prolog stoljea, srpskom agresijom Hrvatska je bila izlo-
ena intenzivnom otimanju svoga prostora, a u susjednoj Bosni
i Hercegovini nastojalo joj se uskratiti i prirodno i Boje pravo na
obranu opstojnosti hrvatskog naroda, kako bi se i tu njegov
ivotni prostor reducirao na tanki granini pojas ija je irina
ne bi prelazila doseg topa srednjeg kalibra. Ekstenzivno zauzi-
manje hrvatskog prostora nastaje nakon 2000. kada laicistika
vlast, ne imajui osjeaja za nacionalne interese, prvo odbacuje
Hrvate Bosne i Hercegovine, a nakon toga s politikim stavom
o integraciji u nadnacionalnu politiku zajednicu, odrie se dio
po dio svojeg suvereniteta, da bi konano rasprodajom mora i
obale kljueve svojih euroazijski vrata, prostor 2K, u potpunosti
predali po drugi put, (prvi se dogodio 10. travnja 1941.), determi-
niziranoj svjetskoj moi. Ova neobina situacija, gdje se gubi
identitet a ne razumiju novi geopolitiki procesi predstavlja za
576 Ono to se dosad manje-vie objanjavalo taktikim kategorijama u posljednje
se vrijeme sve vie oituje kao promiljanje strategije. Tako se napr. danas mno-
go jasnije moe vidjeti da Herceg-Bosna nije nastala samo kao demonstracija
hercegovakog separatizma ili kao jednostranaki dravotvorni hir, ve da je
njezina prvenstvena zadaa bila strateka obrana hrvatskog mora od Bonjaka
Muslima. To je na nedavnoj konferenciji za novinare napokon i javno potvrdio
predsjednik Tuman, kazavi kako sukob Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercego-
vini nije bio samo subjektivne, nego i opjektivne prirode, jer su nerealna meu-
narodna rjeenja predvidjela izlazak muslimanske republike na more od Mostra
do Neuma. Bosanski i hrvatski Srbi jo uvijek ne prestaju sanjati o svom izlasku
na Jadran, koji i dalje ostaje glavni strateki cilj okupatora kopnenih dijelova
Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Pravokutnik nasilja poinje na Jadranu, Danko
Plevnik, Slobodna Dalmacija, 14, veljae, 1995.
577 Jedinstvena pozicija Hrvatske na Jadranu odreuje i njezinu ulogu na Sredo-
zemlju, ali i u Europi, odnosno EU, budui da ona postaje neminovna spona
izmeu Mediterana i Srednje Europe. Sredozemlje je danas jedan od najvani-
jih poligona sueljavanja velikih svjetskih strategija. Zbog toga i Hrvatska nee
moi raunati samo s pozitivnim implikacijama vlastitog sredozemnog poloaja
(osiguranje putova Jadran Srednja Europa), nego i negativnim implikacijama
(balkansko zalee i civilizacijski tektonski poremeaji). Danko Plevnik, isto.
377
P
o
g
l
a
v
l
j
e
5
:
H
r
v
a
t
s
k
a
n
a
p
r
v
i
m
v
r
a
t
i
m
a
E
u
r
o
a
z
i
j
e
.
.
.
Hrvate i Hrvatsku moda prvi put u njihovoj povijesti opasnost
koja vodi u nestanak. Stoga, da izbjegnu sudbinu nestanka kao
pojedinci ili kolektiv Hrvati se prije svega moraju odrei opsjena
koje nudi determinizam i osvijestiti ono od ega ovisi njihova
sudbina. U tome moe pomoi razumijevanje geopolitike i svega
onoga to ona nosi sa sobom. U tom smislu, hrvatska e politika
lake pronalaziti podesne crte za promiljanje u okruju trijum-
rajue globalizacije, o budunosti i sudbini civilizacija, teritorija
i naela suvereniteta, na nain da se vrati izvornom identitetu
koji su uspostavili knez Branimir i papa Ivan VIII, a potvrdili dr.
Franjo Tuman i papa Ivan Pavao II.
1. Srpska agresija dio plana determinista
U kojoj su mjeri dogaaji iz devedesetih godina 20. stoljea na
prostoru nekadanje Jugoslavije bili dio ireg plana koji je osmi-
ljen u laboratoriju determinizma kao odskona daska prema
istonoj Europi i dalje u dubinu Puta svile? Srpska agresija na
Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu iako prostorno ograniena
imala je iri geostrategijski znaaj, s obzirom da se odvijala
pod izravnim utjecajem geopolitikih interesa Velike Britanije i
Francuske. Ostale zemlje, nakon to su ove dvije pustile Srbiju
s lanca, traile su svoje mjesto pod suncem, pa je Njemaka
nastojala zadobiti poloaj primjeren njezinoj gospodarskoj moi,
a Rusija je preko Srbije htjela pojaati svoj utjecaj u tom dijelu
Europe, te naravno Sjedinjene Amerike Drave, koje su svoj
nacionalni interes provodile na crti razlika interesa spomenutih
zemalja, ali i igranja na provjerenu kartu ekanja do trenutka kad
neuspjeh (nemo) europskih igraa postane razvidan.
Tragedija prostora bive Jugoslavije nije nikada bila prijetnja
sigurnosti cijele regije, iako su to mnogi europski politiari i po-
neki analitiari naglaavali, zato to se ona odvijala unutar strogo
odreenih granica nadziranog nasilja koje je nastajalo ne toliko
samim ratnim sukobima koliko pristupom i nainom u rjeavanju
578 Poslanica pape Agatona iz 680. caru Konstantinu IV. (gdje se spominju Slave-
ni), ini se, slae se s jednom vanom vijeu koju donosi Prorogenet u 31.
poglavlju svojega djela O upravljanju carstvom: Pokrteni Hrvati nee ni s kim
da ratuju izvan svoje zemlje, jer su dobili neko proroanstvo i zapovijed od rim-
skog pape, koji je za vladanja Heraklija, cara romanskoga, poslao sveenike i
dao ih krstiti. Ovi, naime, Hrvati poslije krtenja napravili su ugovor, vlastoruno
potpisan i tvrdom i nepokolebljivom vjerom zakleli su se sv. Petru Apostolu,
da nee nikada provaljivati u tue zemlje i ondje ratovati; od istoga pape u
Rimu primili su blagoslov, ako ijedan drugi poganski narod provali na hrvatsko
zemljite i otpone rat, da e se Bog Hrvata boriti za njih i biti im na pomoi, a
Petar, uenik Kristov, da e ih obdariti pobjedom. Povijest crkve u Hrvata, Mile
Vidovi, Crkva u svijetu, Split, 1996.
579 Odgoeni ulazak Sjedinjenih Amerikih Drava u Prvi i Drugi svjetski rat je
duboko promiljeni in igranja na Clausewitzovo strategijsko naelo ekanja ili
zastoja u ratu, kao zaloga sigurne pobjede na njegovom kraju. (op. a.)
378
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
nastalih problema, posebno od strane europskih determinista.
Potiskujui svoje unutarnje stoljetne sukobe i nesporazume, a
voeni zajednikim ciljem o odranju tvorevine Jugoslavije kao
nastavka istog eksperimenta, ali u treoj fazi determinizma, oni
su u tom kaotinom prostoru, u kojem su sami razbuktali rat,
potiho konfrontirali vlastite interese izjednaavajui agresora i
rtvu. Determinirani kaos na jugoslavenskom prostoru deni-
tivno je pokazao da Europska unija nije zajednica zajednikih
politikih ciljeva, gledanja i interesa, nego zajednica interesa i
ciljeva nekakve budue europske nad-vlade, koji onemogua-
vaju djelotvorno rjeenje zajednikih problema, nego ih svojom
iskljuivou produbljuju.
Europska unija je de facto predajom oruja iz vojnih skladita
na teritoriju Republike Hrvatske u ruke bive JNA u kasnu jesen
1991. omoguila uvoenje u Bosnu i Hercegovinu isto toliko na-
oruanja za potrebe operativnog razvoja srpskih snaga koliko ga
je i Slobodan Miloevi doveo iz Srbije, da bi na kraju ponudila ta-
kvo politiko rjeenje koje sankcionira rezultate tako isplaniranog
rata. To kao model, predstavljao je presedan, te su u biti sruena
temeljna politika naela Helsinkija. Mirovnom konferencijom
pod predsjedanjem lorda Carringtona 5. studenog 1991. deter-
ministi su izvojevali pobjedu jer je njezin daljnji rad bio otkazan,
a sankcije koje su toboe uvedene Srbiji sluile su umirenju za-
padnog javnog mnijenja, a istodobno su znaile da Srbija moe
nastaviti svoj planirani pohod na Bosnu i Hercegovinu.
580 Zemlje EU tvorci su i uzronici dvaju najveih zala dvadesetog stoljea, moda
i tisuljea, a to su totalitarizam i glad u svijetu. Europa je kolijevka nacizma,
faizma, komunizma i imerijalizma. Nemogue je i nepotrebno sada mjeriti i
raspravljati koji je narod uradio vie zla prema vlastitim ili drugim narodima,
ali krajnje je podlo optuivati pojedine narode i pruveliavati njihove zloine
a prikrivati svoje, ili zloine svojih trenutnih saveznika. Otvoreni totalitarizam
uglavnom su prolost, ali danas se javljaju drukiji prikriveni oblici (globalizam,
medijski barbarizam, kulturno uniciranje). EU ne radi nita na uklanjanju to-
talitarizama, nego ih ak podupiru u povratku na vlast (Poljska, Slovaka, Hr-
vatska, Makedonija, Bugarska) ili daju privelegije zemljama u kojima komunisti
nisu nikada otili s vlasti (Slovenija, Srbija, Albanija). EU ima puno vie nega-
tivnog nego uzornog. Ona je donijela trgovinu drogom, huliganske skupine,
potroaki i estradni ki, razna otuenja, bezzaviajnost, etiki konfuzionizam,
okultizam, AIDS, organizirani kriminal, terorizam, ogranienje ljudskih sloboda
i prava, ekoloke incidente, i na kraju ak i kravlje ludilo. U komunistikom svje-
tonazoru postoje najvie dvije mogunosti teza i antiteza. U sluaju Hrvatske to
znai ulazak to kota da kota ili izolacija (to je tipini obrazac detreminizma,
op. a.). ivot je uvijek bio bezbroj mogunosti, samo treba nai pravu ili barem
jednu od bezbroj boljih. Od Europske unije oslobodi nas Gospodine, Mario Mi-
mica, Hrvatsko slovo 29. prosinca 2000.
581 Kao to je bilo dogovoreno na haakoj konferenciji, u Zagrebu su 9. studenog
1991. zapoeli pregovori o povlaenju JNA s hrvatskog teritorija. Sastanku su
prisustvovali dunosnici hrvatske Vlade, predstvanici JNA, te lanovi promatra-
ke misije EU-a. Dogovoreno je da e lanovi promatrake misije EU-a nadgle-
dati povlaenje, a najbitniji dio dogovora je da se oruje izmjeteno iz Hrvatske
vie ne smije koristiti protiv Hrvatske, te da promatrai EU-a trebaju nadgledati
skladitenje i provesti nadzor nad tim orujem. Kronologija rata, isto, str. 111.
379
P
o
g
l
a
v
l
j
e
5
:
H
r
v
a
t
s
k
a
n
a
p
r
v
i
m
v
r
a
t
i
m
a
E
u
r
o
a
z
i
j
e
.
.
.
Naznake organizirane potpore europskih determinista sr-
pskoj agresiji i to s vrlo jasnim geostrategijskim interesima moglo
se vidjeti na primjeru okupacije Baranje, od strane JNA i drugih
srpskih paravojnih snaga u kojoj je ivjelo jedva desetak posto
Srba prije zapoinjanja ratnih sukoba, ili okupacije juga Hrvatske
sve do doline Neretve gdje srpskog puanstva uope nije bilo.
Vojni nadzor i okupaciju tih podruja provodile su ruske snage u
sastavu UNPROFOR-a, te novosadski korpus, odnosno promatrai
UN-a, hercegovaki i podgoriki korpus vojske Jugoslavije. Takvi
aranmani proizlazili su iz zajednikih geostrategijskih interesa
Srbije i europskih sila instalirani kroz UNPROFOR kako bi podu-
prli legaliziranje srpske agresije najprije u Republici Hrvatskoj, a
potom u Bosni i Hercegovini. U biti, to je predstavljao legalizi-
rani oblik okupacije od strane Srbije, gdje su Ujedinjeni narodi
europskim deterministima posluili kao sredstvo za ostvarivanje
cilja. Potvrda za tu tvrdnju lei u injenici potpunog neuspjeha
mandata UNPROFOR-a i UNCRO-a jer za pune tri godine nisu
uspjeli reintegrirati okupirana podruja Republike Hrvatske u
njezin ustavno-pravni poredak i razoruati oruanu silu Srba na
tim podrujima, nego su naprotiv prikrivenom i(ili) otkrivenom
opstrukcijom vlastitog mandata razinu determiniranog kaosa
uvijek drali na poeljnoj razini. Cilj je bio kupovati vrijeme kako
bi prema srpskoj strategiji realne prijetnje Hrvatska trebala u
dugoj agoniji umrijeti.
Svi igrai koji su sudjelovali u determiniranom kaosu imali
su svoje prikrivene strateke interese. Velika Britanija i Francuska
potpomagale su Srbiju i poticale sukobe na prostoru bive Ju-
goslavije (inducirani sukob Hrvata i Muslimana u Bosni i Herce-
govini) radi ouvanja vlastite gospodarske i politike pozicije u
Europi, sprjeavajui Njemaku da s ostalim srednjeuropskim i
istonoeuropskim zemljama izbije na Jadran i time stvori vrstu
gospodarsku i politiku cjelinu. S druge strane Njemaka optere-
ena jo uvijek povijesnom hipotekom sama je nakon poetnog
zamaha minimizirala svoj utjecaj prepustivi igru Velikoj Britaniji
i Francuskoj i tako prokockala jedinstvenu priliku da preuzme vo-
582 Problemi zapadnoeuropskih zemlja od nedovrenog politikog i gospodar-
skog modela EU-a; izostanaka obeane politike i gospodarske pomoi zemlja-
ma nastalim raspadom bivih socijalistikih zemalja srednje i istone Europe,
rivaliteta pojedinih zemalja koje sudjeluju u upravljanju meunarodnim orga-
nizacijama UN-a, EU-a, NATO-a i UNHCR-a; nerjeenih pitanja naciranja UN-a
koja onemoguavaju provedbu politikih dogovora na terenu; nedosljednosti
meunarodnih politikih subjekata da svoje odluke provedu, do nespremnosti
Vijea sigurnosti da Srbiju proglase agresorom, prelamali su se cijelo vrijeme na
prostoru Republike Hrvatske. Ti lomovi obiljeeni su sudarima interesa zemalja
koje su u misiji UNPROFOR-a participirale svojim postrojbama i personalom.
esto su se politika gledita vlada reektirali na nedjelotvornost postrojbi UN-
PROFOR-a na terenu, a rivalitet se se najasnije oitovao u najviim strukturama
UNPROFOR-a.
380
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
deu ulogu u oblikovanju logine, prirodne i kulturne geopoliti-
ke cjeline koja bi u svom trokraku izlazila na Baltiko, Jadransko
i Crno more.
Londonskom konferencijom Rusija je postala imbenikom
rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a uz Veliku Britaniju i Francu-
sku osiguravala je potrebito vrijeme Srbiji, te je postojano s istim
europskim dvojcem razvodnjavala rezolucije Vijea sigurnosti, a
povremenim prijetnjama (i preko ruske oporbe) obeshrabrivala
je u samom zaetku pokuaje odlunijeg pristupa pri rjeavanju
upravljane krize na jugoistoku Europe. Preko Srbije i Crne Gore
ukljuujui i osvojene prostore Bosne i Hercegovine, te Hrvatske
Rusija je nastojala ojaati svoj utjecaj na sredinjim podrujima
Balkana kako bi pristupila istonoj obali Jadranskog mora, kroz
okupirana podruja u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Srbija je, dakle, svojom ekspanzijom prema zapadu u biti produ-
bila ruske strategijske interese u tom podruju, kompenzirajui
na taj nain gubitak ruskog utjecaja u zemalja srednje i istone
Europe. Zaokupljena unutarnjim kaotinim stanjem, Rusija je
poluila manji rezultat od onoga kojeg je objektivno eljela. No,
skroman rezultat Rusije utjecao je na aktivni ulazak u igru (od
1993.) Sjedinjenih Amerikih Drava.
Na istonu obalu Jadrana eljeli su i Muslimani kako bi uspo-
stavili i uvrstili strategijske pozicije i interese niza islamskih ze-
malja radi stvaranja prve muslimanske drave u Europi, prodora
fundamentalistike ideologije i izravnog uplitanja u ovaj prostor
svjetske muslimanske zajednice ljudskim potencijalom, te mate-
rijalnom i nancijskompomoi.
Nedosljednost, nedjelotvornost i glumljena tromost, temelji
su politike koju su vodili meunarodni subjekti UN, EU, i OESS,
prema prostorima bive Jugoslavije to znai da se determini-
zam duboko ukorijenio u te institucije. Isprepletenost razliitih
stratekih interesa velikih sila SAD-a, Rusije, Velike Britanije,
Francuske i Njemake i nakon prestanka oruanih sukoba i ne-
dovrenog mira slui deterministima koji i dalje dre svojom
dunou Srbiju uiniti lokalnom silom. Takvu politiku Hrvatska
dodatno osjea na svim svojim meunarodno priznatim granica
od Savudrijske vale, Svete Gore, luke Ploe, Prevlake do Dunava
i arengradske ade, a iz potaje polako poinje provirivati Olujom
poraeni plan Z-4.
Posve je sigurno da prirodne razlike interesa, elja i ciljeva
naroda koji ive na prostoru bive Jugoslavije, ne bi same po sebi
dovele do ratne katastrofe, da te razlike nije s jedne strane pratila
znaajna disproporcija vojne moi i snage koja je bila gotovo u
potpunosti koncentrirana u rukama Srba, i s druge slijepo robo-
vanje europske politike rezultatima prethodnih svjetskih ratova
u kojima Francuska nije eljela izgubiti prvi, a Velika Britanija
drugi. Logino je da je za provedbu plana ujednaenja etnikih,
381
P
o
g
l
a
v
l
j
e
5
:
H
r
v
a
t
s
k
a
n
a
p
r
v
i
m
v
r
a
t
i
m
a
E
u
r
o
a
z
i
j
e
.
.
.
kulturnih, vjerskih i inih razliitosti, koje zagovara europski de-
terminizam, odabrana Srbija, u kojoj je u sprezi s Slobodanom
Miloeviem vladala biva JNA. To je bio najjednostavniji ali
i najreprezentativniji laboratorijski uzorak na europskom tlu,
gdje se mogao provjeriti determinirani kaos, u kojem je vojna
sila bila samo sredstvo za radikalno otvaranje procesa dokinua
suvereniteta naroda, glavnu je rije vodila politika. Dakle, pristup
konanom rjeavanju povijesnih, kulturnih, etnikih i vjerskih
razliitosti i njihovom uklanjaju nije, kao to se to ini na prvi
pogled, bio vojnom silom, nego stvaranjem nunih iluzija za
pristanak naroda da se podvrgne upravljaima determiniranog
kaosa, od Daytonskog sporazuma i Visokog predstavnika do po-
tpune suradnje s haakim sudom. I ovdje vrijedi inverzija (n
-1
),
jer nije haaki sud osnovan da se sudi zloinu, nego da provede
proces ujednaenja svi su oni isti, i svi su krivi i svi se svima
trebaju ispriati. Politiko suprotstavljanje unitarnoj Jugoslaviji
tj. Velikoj Srbiji (dvije verzije velikosrpstva) demokratskim pro-
mjenama u Republici Hrvatskoj bio je dovoljan razlog da deter-
minirani kaos izie iz arobne svjetiljke i pone prevrtati narode
i prostore kako bi se redenirao (umanjio ili dokinuo) koncept
drave-nacije, ili negirao narodni suverenitet. Inverznost pojmo-
va i dogaaja, agresora i rtve, djelitelja i dijeljenog, graanskog
rata i nedovrenog mira ukazuju da su ratna zbivanja na pro-
storu zvanom biva Jugoslavija plansko djelo determinizma.
2. Hrvatska opstojnost na prvim vratima Euroazije
Kao kolijevka zapadne civilizacije i jedno od najprometnijih svjet-
skih pomorskih vorita, Sredozemlje je kroz povijest oduvijek
uspijevalo sauvati primat na ljestvici geostrategijske vanosti
svih svjetskih velesila. Od najranijih vremena i Feniana, koji
su u povijesti ostali zabiljeeni kao prvi narod koji je ivio isklju-
583 Da nije bilo intervencije Zapada ije su voe uvijek bili eljni vidjeti makar
malen poraz u velikoj pobjedi Banja Luka, glavni grad bosanskih Srba, tako-
er bi pala. Da se to dogodilo, Bosna bi bila ujedinjena drava u kojoj bi moglo
biti neke perspektive za razliite entitete da ive zajedno pod demokratski iza-
branom centralnom vlau, Margaret Lady Thatcher, Hrvatsko slovo, 5. travnja
2002.
584 Imenovati ili oznaiti jedan prostor nikada nije neutralni postupak, a ta je i-
njenica naroito vaea za sredozemni prostor koji potie na raznolike povije-
sno-civilizacijske pluralne reprezentacije i na neprestane geopolitike evolucije
i rekonguracije. Sredozemna je zona ovisna o svomneposrednomprirodnom
okruju te kao saveznica komunicira s razliitim pomorskim prostorima:
Atlantikom putem prolaza Gibraltara, Crnim morem putem prolaza Bospora i
Dardanela te s Crnim morem putem Sueskog kanala. U antici su, Grci smatrali
Sredozemlje unutranjim morem nasuprot rijeke Ocean koja okruuje zemlju,
a njihova je kulturna i povijesna vizija prisvajala to more k ao iskljuivo grko
podruje, E par hemin Thalassa (nae more). Rimljani su, koji poput Grka
smatraju to more unutranjim morem, imali imperijanu reprezentaciju tog mora
382
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
ivo od pomorske plovidbe i trgovine, pa sve do 21. stoljea,
geopolitika i geoprometna vanost Sredozemlja nikad nije bila
upitna.
Zemlje june Europe, koje su odigrale odluujuu ulogu
u stvaranju svjetske povijesti, danas na poetku 21. stoljea se
ponovno nalaze pred kljunim i dalekosenim odlukama. Novi
svjetski poredak i pomak sredita moi prema jugoistoku i istoku
prisilio je bogate zemlje europskog Sjevera na aktivnije pozicio-
niranje u tim podrujima. Njihovi nikad ugasli kolonijalni apetiti
ponovno su se probudili. Strah od ljudskog potencijala i glad za
prirodnim izvorima koji se kriju na istoku i jugu, zapadnoeurop-
ske zemlje nastoje rijeiti ubrzanom proizvodnjom nadziranog
nereda (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Makedonija,
Ukrajina), koji se iskazuje kao sukobi i (ili) lokalne napetosti.
Osim toga, one su svjesne da su desetljea blagostanja ra-
zmazila njihove stanovnike i uinila ih u izvjesnom smislu nespre-
mnim na bilo kakva odricanja (konformizam i hedonizam uini
su svoje) a time i za voenje sveobuhvatne bitke, koja e prije ili
(mare nostrum) dok Grci imaju kulturoloko poimanje tog mora, smatrajui da
se njegovim obalama iri grki genij od Europske kolijevke do Azije. Rimlja-
nima, sredozemni Mare nostrum predstavlja asocijaciju na pax romana i na
rimsku, politiku, kulturnu, socijalnu i gospodarsku dominaciju koja podsjea
na imaginarni rimski sredozemni mit o zlatnom dobu. Naziv Mediteran Me-
diterranea (zaokruena zemlja) pojavljuje se tek u 5. stoljeu p.k. (raspadom
Zapadnog Rimskog Carstva). Bizantsko Carstvo je armiralo voluntaristiku po-
morsku politiku te je pokualo denirati koncept pomorske granice (Thalassa
Horia) primijenivi ga na sredozemni prostor. Tek od 16. i 19. stoljea, nakon
velikih otkria, geogra deniraju Sredozemlje kao pomorske prostore koji se
nalaze izmeu juga Europe, sjevera Afrike i Istoka. Geograf E. Reclus po prvi put
govori o amerikom Sredozemlju, jednoj vrsti amerike zasebne geopolitike
reprezentacije koja obljeava Sredozemlje kao skup zatvorenih i homogenih
prostora nad kojima se vri amerika geostrateka i trgovaka dominacija.
Danas na poetku 21. stoljea Sredozemlje predstavlja pluralno podruje s 200
milijuna ljudi u kojem se preklapaju, susreu ili suprostavljaju geopolitiki pod-
asambli: na sjeveru EU i NATO, na jugu Unija Arapskog Magreba (UMA), Afriko
jedinstvo, Organizacija islamske konferencije (OCI) Euromediteranski proces
(Barcelonski proces) koji nastoje poticati na zajedniku kulturnu, gospodarsku
i politiku suradnju svih navedenih geopolitikih snaga. Spomenimo jo i to,
da kad se govori o Sredozemlju, moe se misliti na razmee Istok-Zapad 395.
godine, kada je Rimsko Carstvo podjeljeno na pars occidentalis (s Rimom kao
prijestolnicom) i pars orientalis (s Konstantinopolisom kao prijestolnicom), na
upravnu i politiku podjelu koja je razvidna u vjerskom smislu sa dvije konku-
rentne sfere katoliki Zapad i pravoslavni Istok (i na kohabitaciju judaizma,
kranstva i islama kao vladajuih monoteizama na sredozemnom prostoru) ali
takoer i na Magreb i Macherk ije se granice nalaze izmeu Egipta i Libije, te na
Bliski i Srednji istok. Fragmenti geoplitike misli, Jure Vuji, IGT, Zagreb, 2004.
585 Uz dnevnu nazonost vie od 2000 brodova, od kojih otprilike 150 svakog dana
prolazi kroz Gibraltarski tjesnac, a otprilike 90 kroz Sueski kanal. Sredozemno
more ija povrina iznosi priblino tri milijuna etvornih kilometara predstavlja
izrazito gusto prometno podruje. Ovom pomorskom prometu, koji ne ukljuu-
je obalni promet, u kojem sudjeluje na desetine tisua ribarskih i drugih manjih
brodova, potrebno je dodati i otprike jednako vaan zrani promet.
383
P
o
g
l
a
v
l
j
e
5
:
H
r
v
a
t
s
k
a
n
a
p
r
v
i
m
v
r
a
t
i
m
a
E
u
r
o
a
z
i
j
e
.
.
.
kasnije uslijediti izmeu Istoka i Zapada. U toj bitci posljednjih
vremena sadanja mona meka sila nee biti dostatna. Igrajui
se s determiniranim kaosom Zapad proizvodi i onaj geopolitiki,
gdje se svijet od prvih (Hrvatska) do treih vrata Euroazije (Fili-
pini) suoava s problemom esencijalne tenzije izmeu lokalnih
odreenosti (identiteta) i globalnog ruenja vrjednota. Iako
se lokalne napetosti i sukobi proizvode strategijom diskretnih
koraka, a geopolitiki su objanjivi putem zakonitosti odnosa
uzroka-uinka, neizravno proizvode dalekosene (mjerene i de-
setcima godina) perturbacije i neskladne (nepredvidive) efekte
u okviru tog novog svjetskog poretka. Izgleda da je arogantni
Zapad zaboravio da prema teoriji kaosa, postoji neto to se zove
leptirov uinak (buttery eect) u kojem najmanji utjecaj
nepredvidivog, pa i neznaajnog imbenika moe biti uzrokom
promjena svekolikom sustavu. U nekim situacijama, predikcija
je neprecizna i zatamnjena, kao primjerice u sluaju osamosta-
ljenja i Hrvatske i njezine pobjede u Domovinskom u ratu, kada
su prognoze za ostvarivanje takvog pothvata bile iskazivane u
promilima. Dakle, svaki geopolitiki dogaaj mora se shvatiti i u
nelinearnoj i duhovnoj dimenziji, a ne samo u linearnoj i tvarnoj,
jer integracijski odnosi izmeu razliitih imbenika proizvode
sloene strukture, koje nije mogue objasniti klasinim redukci-
onistikim metodama. Zato uporno, sudite u Haagu, kao ispo-
stava determinizma, nastoji odgonetnuti to je leptirov uinak,
koji je omoguio da Hrvatska ostane na nogama: Je li to genijalni
um koji je proniknuo u situacijski plan upravljanje krize, ili je to
moda duhovna sastavnica koju su istodobno inili identitet,
vjera i spremnost na rtvu? Jesu li pronali odgovor? Po duni
trajanja procesa u Haagu i kopernikanskog okretaja u konanim
presudama sudskog vijea, izgleda da nisu. Ali i to njima nije bi-
tno jer je Haagom i zloinakim pothvatom otvoren proces za
selidbu naroda sa hladnog sjevera Europe na njezin topli jug pa
tako i na Jadran, more koje najdublje zadire u njezin kopneni dio.
Posezanje za novim ljudskim potencijalima (obrazovana mlaa
populacija) i prirodnim izvorima, Sredozemlje, u tom smislu,
predstavlja potencijalni prostor ija je integracija u europske
politike, gospodarske, i ine strukture potrebnija zapadnoj Eu-
ropi nego zemljama koje se rasprostiru na njezinim obalama. Tu
inverziju (n
-1
) nastalu na mameoj sintagmi o ulaska u Europu
politike elite jugoistoka Europe, a Hrvatska nije izuzetak, da bi
razumjeli o emu je rije, trebaju samo primijeniti onu Vergilijevu
izreku o Danajcima i darovima.
Nesuglasice pojedinih zemalja zapadne Europe oko prima-
nja ili neprimanja pojedine zemlje jugoistoka Europe u EU, pota-
knute su prije svega uskogrudnim interesima pojedinih lanica,
ali i one se polako sve vie smanjuju pod pritiskom saznanja o
moguoj krizi koja bi mogla i njih zahvatiti. Fraktalna geometrija
384
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
krize koja je poela devedesetih godina na prostoru zvanom biv-
a Jugoslavija, irila se na istok, Putem svile gdje se prokuhavaju
napetosti i rasplamsavaju nasilna arita. U jednom trenutku
budunosti dogodit e se inverzibilnost pa e se lanice Europ-
ske unije, ali i ostale zapadne zemlje, kao predvodnice i najvei
korisnici novog svjetskog poretka, nai u situaciji da vie nee
moi kontrolirati procese niti na svojim graninim podrujima.
Sredozemlje e biti primjer za to.
Nakon pada Berlinskog zida jedna vrsta trijumfalizma zahva-
tila je deterministe pa su koncepti poput globalizacije, jedno-
polarni naspram viepolarnog svijeta, ve spomenuti Fukuyamin
kraj povijesti i Huntingtonova oskula o sukobu civilizacija,
Baudrillardovi ekstremni i apsolutni fenomeni postali prevla-
davajui medijski trendovi. S druge pak strane, piui o mnogim
izvorima svjetske geoplitike krize i novim sukobima i ratovima,
Zbigniew Brzezinski ustanovio je da je euroazijski pravokutnik
nasilja zapoeo upravo od istone obale Jadranskog mora uz
Balkan, nastavit e se sve do granice kineske pokrajine Sinkiang.
Budui da je Brzenzinski svoja saznanja iznio tek u drugoj polo-
vici devedesetih godina prolog stoljea, dr. Franji Tumanu se
mora priznati da je takve stavove o globalistikim korijenima
balkanske krize zastupao mnogo ranije u svojoj znanoj sintagmi
o prelamanju silnica interesa tog i takvog svijet, na ovim prosto-
rima, to kritiare njegove bosansko-hercegovake politike ini
pukim neznalicama i(ili) denuncijantima u slubi determinizma.
Tuman je davno shvatio da e nastati jagma za Sredozemljem
itaj jagma za hrvatskim Jadranom, pa je nastojao sauvati
Hrvatsku samostalnost unosei u Ustav lanak o nedopustivosti
ulaska u bilo kakve Balkanske ili pseudojugoslavenske tvorevine.
Hrvatska opstojnost na sjevernom dijelu prvih vrata Euroazi-
je ovisi i o razumijevanju geopolitike revitalizacije Sredozemlja.
To znai hoe li njezina politika elita napokon razumjeti da se
proces integracija ne odvija od sjevera prema jugu (jugoistoku)
nego obrnuto. Hrvatsko geopolitiko polje nije zapadno od
pravca Rim-Bruxselles, nego juno i sjeverno na pravcu Mnc-
hen-Kreta. Hrvatska ne moe na zapad jer je tu Italija koja od
Jadrana eli napraviti svoje jezero, a zapadnije je i Francuska
koja jo boluje od versailleskog(??) virusa, istono je Balkan od
kojeg Hrvatska nastoji pobjei gotovo ve sto godina. Sredoze-
mni prostor usko je povezan sa zaleem (hinterlandom), to se
izraava u aktivnoj geostratekoj ulozi luka povezanih s navede-
nim zaleem. Ako rasprodajom Hrvatska izgubi svoje Jadransko
predpolje (Pula, Rijeka, Zadar, ibenik, Split, Ploe i Dubrovnik)
izgubit e i svoje prirodno zalee koje see gotovo do paralele
koja prolazi rijekom Majnom.
Iza proklamirane europske geostrategije i dalje e ostati
prikrivene strategije Francuske i Njemake, kao stalnih i naizmje-
385
P
o
g
l
a
v
l
j
e
5
:
H
r
v
a
t
s
k
a
n
a
p
r
v
i
m
v
r
a
t
i
m
a
E
u
r
o
a
z
i
j
e
.
.
.
ninih europskih imbenika rata i mira. Njemaka e se i dalje
prirodno iriti u svojim razvojnim zamislima sve do Rusije pa i
Kine na istoku, a do Jadrana na jugu. Francuska e sve vie
ostajati u miolovci jer nee moi ni na istok ni na zapad, jer je
tu Njemaka, odnosno Atlantik. Moe jedino na Sredozemlje da
zajedno sa panjolskom, Portugalom, Italijom, a prije svega s Ve-
likom Britanijom, kao silama zainteresiranim za ouvanje vlastite
dominacije, uspostavi naruenu ravnoteu na jugoistoku Euro-
pe. Francuska i Velika Britanija, stvarajui strateku protuteu
njemakom prodoru na istok i jug Europe a preko Rusije i prema
sreditu Euroazije, neprestano e Hrvatsku drati na zapadnom
Balkanu. Zbog toga uvijek e posezati za batinom povijesne
krivnje u proizvodnji ustakog kupusa koji nevjerojatno i na-
kon ezdeset godina uz pomo domaih deurnih determinista
dobro uspijeva.
Ako se poe od stajalita da se geopolitika misao sastoji
od reeksije prostora, odnosa prostora i vremena. naina orga-
niziranja i evoluiranja konguracije prostora unutar vremenskog
razdoblja, onda geopolitike analize ne bi smjele proizvesti arbi-
trarne podjele ili neodreene zakljuke. Iako geopolitiki doga-
aji mogu imati dvosmisleni znaaj, treba ih tretirati kao jedno-
znane kategorije. Zato bi Hrvatska, auriranjem i artikulacijom
svoje sredozemne politike, bitno promijenila svoju poziciju na
politikoj karti europskog jugoistoka, pogotovo to sredozemna
orijentacija nastupa kao glavni hit Europske unije, kako je to jo
1995. potvrdio tadanji predsjednik Europske komisije Jacques
Santer. Meutim, hrvatska politika neprekidno upada u istu
zamku, vjerujui da postoji ireverzibilnost strategija, a ne da je
implementacija odreene strategije put k dobitku. Svaka strate-
gija koja titi nacionalne interese, pa tako i hrvatska sredozemna
strategija ovisi o kontinentalnim i globalnim kretanjima koja
reaktualiziraju odgovarajue opcije. Budui da je hrvatska poli-
tika misao umrtvljena i(ili) dezorijentirana dvanaestogodinjim
medijskim ratom, a i sama pokazuje inertnost (sindrom neimanja
drave) ne moe osvijesti svoj znaaj na prvim vratima Euroazije.
U tom slijepom hodu po bespuima razliitih interesa, nakon
2000. bezrazlono se odbacuje ameriko pokroviteljstvo (iako
586 Budui da svojim pojaanim geopolitikim i geoekonomskim pritiskom Njem-
ka samo to nije zagospodarila zemljama male atante (osim Srbije), Francu-
ska e se okretati sredozemnoj atanti. Ukljuivanje Britanije u taj, zasad samo
sigurnosno proklamirani savez, neminovno obnavlja sjeanja na sredozemne
saveze iz 1887. i kao odgovor na Bismarckovu izolaciju Francuske, kojima se
prikljuila Britanija, uz Italiju i Austriju, ponajprije da bi Rusiji sprijeili prolaz
kroz Tjesnace. Francuski premijer Edvurd Balladur, naravno, ovakve postavke
ovih dana nije iznosio u tom smislu, iako postoje mogunosti dolaska Rusije u
crnogorsko primorje, ve u smislu strateke obrane Europe i prodora islamskog
fundamentalizma. Drago Plevnik, isto.
386
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
su i Ivica Raan i Stipe Mesi doli na vlast uz obilatu ameriku
medijsku i nancijsku potporu) a prihvaa ono britansko-fran-
cusko. Pronaavi utoite na krivoj strani, Hrvatska ne prestaje
glavinjati pristajui na sve mogue ucjene, od bruxelleske tree-
razredne birokracije, bjelosvjetskih nancijskih meetara, sloven-
skog neizljeivog kompleksa otvorenog mora, talijanskog nikad
neprestajueg boja za istonu obalu Jadrana, srbijanskog veliko-
dravlja i bonjakog zaborava na hrvatski spasiteljski in obrane
bosansko-hercegovakog ozemlja. U tom hodanju zatvorenih
oiju, hrvatska politika na poetku 21. stoljea ne shvaa da je
izolacija Hrvatske iz druge polovice devedesetih godina prolog
stoljea bila posljedica robovanja geostrategijskim stereotipima,
kako dr. Franjo Tuman uva Jadran za Njemaku. On je naprosto
traio hrvatsko mjesto pod suncem i tragao za revalorizacijom
hrvatske uloge, kao razdjelnice izmeu britansko-francuske i
njemake europske polovice, izbjegavajui mlinski kamen zvan
Balkan. Taj vrsti i jasni hrvatski strateki brod detumanizatori
nasukae na prvi pliak, a zatim svo vrijeme ekaju remorker za
odsukivanje od onih istih koji su prethodno ugasili svjetla u bal-
kanskoj krmi.
Sjevernoatlantska i eurounijska strategija nastupanja intenzi-
vno se ve deset godina pomie sa sjevera i sjeveroistoka k jugo-
istoku i jugu, k Sredozemlju, na prva vrata Euroazije. Taj proces se
intenzivirao nakon to je Hrvatska oslobodilakim operacijama
uspjela uspostaviti strategijsku ravnoteu, a Daytonskim spora-
zumom europsko-ameriki stabilizatori uspjeli su je dugorono
razmjestili u sredite zapadnog Balkana. Promjenu teita sa
sjevera na jug, prvi je slubeno lansirao bivi ameriki ministar
obrane William Perry, poetkom 1995. na sastanku u Mnchenu
posveenom novoj kolektivnoj sigurnosti, naglaavajui potrebu
da se NATO prestroji u tom pravcu. S tim se poslije potpuno slo-
io i Willy Claes, tadanji glavni tajnik NATO-a, proglasivi islam-
ski fundamentalizam glavnim neprijateljem NATO-a i EU, nakon
silaska komunizma sa strateke pozornice. Odabirom neprijatelja
i uvrenjem na sjevernom dijelu prvih vrata Euroazije Sjedinje-
ne Amerike Drave primjenjujui tihooceansku strategiju skoka
s otoka na otok, prvo rjeavaju Kosovo (SR Jugoslaviju) potom
Makedoniju, a nakon Afganistana i Iraka, na red je dola Gruzija,
a na kraju 2004. i Ukrajina.
Na ove tendencije, Hrvatska ne moe utjecati, ali ih moe
iskoristi, to ona ne ini, niti na investicijskom niti na nancij-
skom podruju. Proklamirana jadranska i sredozemna orijenta-
cija svela se samo na rasprodaju hotela, obale i otoka. Stoljeima
se borei da postanu gospodari svoje polovice Jadrana, kada su
to napokon uspjeli (1995.) i to u trenutku kada se poela obna-
vljati arapska dominacija na Sredozemlju, Hrvati olako dopustie
da njihovim morem bez vojne sile ovladaju zapadni nancijski
387
P
o
g
l
a
v
l
j
e
5
:
H
r
v
a
t
s
k
a
n
a
p
r
v
i
m
v
r
a
t
i
m
a
E
u
r
o
a
z
i
j
e
.
.
.
meetari. U ovom hrvatskom sluaju determinizirana inverzija
nastupanja (n
-1
) neto je sloenija. Ona se sastoji u tome da se
Hrvatska dri podalje od Bosne i Hercegovine (moe se stalno lu-
pati izmiljenom hipotekom podjele), da se vrstom granicom
otea (onemogui) prometna, informativna, kulturna komunika-
cija istog naroda, da se sa zapadne strane bosansko-hercegova-
ko-hrvatske granice ukljuujui i vanjske otoke Hrvati lie vla-
snitva nad zemljom, da se kreditima za izgradnju autoceste
gotovo uz sam obalni rub sprijei prividno proirenje uskog
hrvatskog priobalja, odnosno da se ono uini jo uim. Tu bolnu
injenicu nerazumijevanja novih trendova geopolitikog nastu-
panja i pozicioniranja na prostoru zvanom mare nostrum hrvat-
ska politika dosolila je najavom privatizacije te jo nesagraene
auto-ceste. Ako se to doista i dogodi to e biti konanica jednog
sosticiranog plana u kojem e Zapadna Europa uz pomo Srba
(njihovog tradicionalnog saveznika) biti sprema ui u bitku za
sprjeavanje arabizacije sjevernog dijela prvih vrata Euroazije,
ali bez Hrvata. U ovakvom razumijevanju geopolitike postaje
jasnije zato je europskom determinizmu poeljna Republika
Srpska, a ne i Herceg-Bosna ta kraljenica opstojnosti Hrvata na
istonoj obali Jadrana. Analizirajui ubrzani proces virtualizacije
i postupne dekroatizacije istone obale Jadrana, ne moe se taj
proces reducirati samo na politiko-gospodarsku sastavnicu, ne
sagledavajui onu vjersku katoliku. Upravo je ona glavni, vie
ne i prikriveni cilj europskog determinizma: kako liiti Vatikan
vrstog oslonca na prvim euroazijskim vratima. Nastojei preo-
krenuti proces destrukcije, papa Ivan Pavao II. za stotu pastoral-
nu posjetu odabire Hrvatsku, kako bi na istonoj obali Jadrana
u gradovima Rijeka, Dubrovnik, Zadar, a i u dubini hrvatskog
prostora Osijeku i akovu odaslao poruku urbi et orbi, o
Hrvatima kao neustraivim svjedocima Evanelja, o Hrvatima
kao narodu nade i narodu koji e uvijek biti u njegovom srcu i
njegovim molitvama. Te utjeiteljske i vizionarske Papine poru-
587 Prodaju se zemljita, tereni, cijela sela, oglaava se prodaja otoia, svjetionika,
trguje se politiki s morem i morskim dobrom (Savudrijska vala, Prevlaka). Tko
e od dananjih trgovaca tada biti iv da uje kletve unuadi nae djece? ini
mi se da je trenutak za uzbunu, treba dok se jo moe i koliko se moe zaustaviti
tu rasprodaju. Igor Zidi, Hrvatsko slovo, 26. srpnja 2002.
588 Zanimljivo bi hrvatskoj javnosti bilo da Ivica Raan obznani kako je najednom
doao na ideju o gradnji autocete Zagreb-Split (za to je imao trideset godina
vremena, pa nije uinio nita) i da trasa , koja je najdua i time najskuplja ide
to blie obalnom rubu , a ne uz samu granicu Bosne i Hercegovine. Isto tako
jedanko zanimljivo bilo bi da Ivo Sanader obznani tko mu je bio savjetnik za
gradnju mosta kopno-Peljeac, a poglavito ija je ideja o privatizaciji te krediti-
ma optereene autoceste. (op. a.)
589 Hrvati u tu bitku nee moi ui zato jer vie nee biti vlasnici niega bitnoga od
Velebita do Prevlake. Iskljuivo pravo na obranu od fundamentalizma imat e
onaj tko je vlasnik otoka, obale, hotela i cesta.
388
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
ke Hrvati brzo zaboravie, a politiari poglavito, pa se s pravom
moe upitati Quo vadis Hrvatska?
Da bi se Hrvatska odhrvala europskim strategijama i islam-
skim protustrategijama, vice versa, potrebno je prije svega uspo-
staviti unutarnji sklad, a potom smireno analizirati sve strategijske
zamisli svjetske moi i u njima pronai pukotine za adaptaciju
svojih stratekih, gospodarskih i geopolitikih interesa, pa je u tu
svrhu nuno to bre i temeljitije izraditi nove komplementarne
sredozemne planove i(ili) reprogramirati stare, na mnogo uin-
kovitiji i interaktivniji nain unutar nadolazeeg sredozemnog
plimnog vala. Jedino je sigurno to, da bez ouvanja tisuljetnog
katolikog identiteta na istonoj obali Jadrana nee biti mogue
da Hrvatska ostane i opstane na sjevernom dijelu prvih vrata Eu-
roazije.
3. Scenarij slabljenja Hrvatske
Rat, kao posljedica pomno planirane i inducirane krize, to je
poetkom devedesetih godina 20. stoljea bjesnio prvo na tlu
Hrvatske, a potom na onom Bosne i Hercegovine nije mogao biti
kratak, upravo zbog prenaglaenog angairanja meunarodne
zajednice, ak ni u sluaju da su Srbi reducirali svoj prvotni plan
o izbijanju na crtu Virovitica, Ogulin, Karlovac, Karlobag. Prijetnja
teritorijalnoj cjelovitosti Hrvatske i Bosne i Hercegovine, nije
dolazila samo od srpsko-armijskog osvajaa (koji je bio operator
krize), nego jo vie iz dvorana za mirovne konferencije, na koji-
ma su europski deterministi nastojali dokrajiti jedinu katoliku
zemlju na prvim vratima Euroazije. Hrvatska se nala stijenjena
izmeu Miloevieva gazimestanskog obeanja i konformizma
zapadnih sila, sklonih kompromisu s vlastitim naelima (ali uvijek
na tetu drugih), kako bi planirani kaos u jugobarutani uz pomo
meke sile potrajao to due. Izjava lorda Carringtona uoi
590 Kako su hrvatski medijski izvritelji detreminizma nagovijestili to e se Hr-
vatskoj dogaati desetak godina kasnije pokazuje i pisanje tjednika Globus,
moglo bi se rei ve davene 1991. Carr-ing-ton, Carr-ing-ton!, vikale su tisue
hrvatskih i albanskih demonstranata u rane popodneve sate ispred ministarstva
vanjskih poslova u Haagu, u subotu na dan otvaranja Jugoslavie conferentie,
uzvikivale su pridolice iz raznih europskih krajeva, nagurane i pritjeenjene
uz eline ograde kojima je policija titila prostor visoke politike Nove Europe
(kurziv a.) od demonstracije masa. Na taj mamac plemenskih arki, gdje je, te-
ko, utvrditi tko je krivac, a tko rtva (kurziv i potcrtavanje a.), uvijek se iznova
upeca poneki nedovoljno upueni novinar... Skriveni rat protiv Genschera, Kako
zaboraviti Hrvatsku, Globus, 13. rujna 1991.
591 Hvalospjeve o lordu Peteru Carringtonu i njegovom politikom umijeu ispje-
vano je na stranicama Globusa (ne sluajno) u predveerje Konferencije o Jugo-
slaviji u Haagu. Opaske autora su nuna intervencija u razumjevanje lika i djela
ovjeka koji je Miloeviu dao naputak Brzo i bez mnogo prolijevanja krvi.
Carrington je lord, pripadnik britanskog plemstva, lan Gornjeg doma parla-
menta. Njegov davni predak Thomas Shmit osnovao je u srednje-engleskom
389
P
o
g
l
a
v
l
j
e
5
:
H
r
v
a
t
s
k
a
n
a
p
r
v
i
m
v
r
a
t
i
m
a
E
u
r
o
a
z
i
j
e
.
.
.
mirovne konferencije, kojoj je osobno predsjedavao u Haagu,
kako nije nita iskljueno, pa ni mogunost promjene granica u
Jugoslaviji navela je geopolitiare na zakljuak da bitka za hr-
vatske granice, nee prestati ni onda kada utihnu bubnjevi rata
i kada Hrvatska vojska u pobjedonosnom pohodu bojinicama
zapadne Slavonije, Banovine, Korduna, Like i Dalmacije izbije na
svoje avnojevske granice.
Imajui to u vidu, hrvatska politika treba biti svjestan toga,
da su, i da e, meunarodni monici uz pomo meke sile ra-
dije neprestano poticati nepravedan mir (paradigma jednake
krivnje), negoli ikada pristati na pravedan ishod rata u kojemu
gradu Nottinghamu banku, koja je u osamnaestom stoljeu postala znaajni
privredni centar tog dijela zemlje. Imao je podrunicu i u Londonu, ije je sje-
dite bilo u nacijskom dijelu grada, ali vie ne postoji, jer je ta banka kasnije
postala dio danas jedne od najveih britanskih banaka, National Westinster.
Njegov potomak Robert Shmit, koji se preselio u London i ivio u Whitehallu,
bio je bankar premijera Williama Pitta. Pitt je o njemu imao odlino miljenje,
pa ga je upitao, kakvu bi ast elio. Smith je zatraio da mu se dopusti da se pro-
voza kroz dio Londona koji je uvala konjika garda, no Pitt mu to nije mogao
odobriti, pa mu je umjesto toga dodijelio titulu irskog lorda, koju je tada bilo
lako dobiti. On je uzeo titulu Carrington.
Dananji lord Ccarrington kolovao se, kako to ve prilii britanskoj aristokraciji,
u slavnoj privatnoj koli Eton, a potom je pohaao vojnu akademiju Sandhurst.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je u jedinici Grenadier guards, a nakon
rata, kao mladi lord, poeo se baviti politikom u Gornjem domu. Zapazio ga je
britanski konzervativni premijer Harold MacMillan i postavio ga za prvog lorda
admiraliteta, za ministra mornarice. Kasnije britanski premijer Edward Heath
imenovao ga je ministrom obrane. Kad se Heathova konzervativna stranka na-
la u opoziciji, a Margaret Thatcher postala voom konzervativaca, Carrington
je nastojao da se izmiri s njezinim predhodnikom Heathom, ali bez uspjeha.
Krajem sedamdesetih godina Carrington je ve bio ugledan i utjecajan politi-
ar, pa se govorilo da bi mogao postati voom konzervativaca i premijerom.
Meutim, imao je jedan problem bio je lord. Neki ambiciozni politiari koji su
eljeli postati premijeri, odbacili su titule, ali Carrington to nije uinio, jer, kako
je sam rekao, nije imao takvih ambicija. Kad je 1979. godine Margaret Thatcher
postala premijerkom, a nije jo imala potreban ugled niti u stranci, niti u ze-
mlji, odluila je sastaviti vladu od ljudi iz raznih struja konzervativne stranke.
Lord Carrington, za kojeg su tvrdili da je ovjek izuzetnog diplomatskog arma,
te sposobnosti da stvara kontakte i veze, nametnuo se kao prirodan izbor za
ministra vanjskih poslova. Impresivna osoba zanimljive zionomije, s velikim
naoalima, uvijek oduevljen kad sretne nekog znanca, vrlo duhovit i spretan
u ocjenjivanju ljudi, ali tvrde njegovi poznanici ovjek kratke koncentracije
i znaajnih manjkavosti u znanju, npr. u ekonomiji bacio se na posao, te brzo
obnovio brojne kontakte s diplomatima u Londonu i kolegama koje je upoznao
na raznim putovanjima po svijetu. Njegovi kritiari tvrde da se iza njegove du-
hovitosti i arma krije neto posve drugo. Carrington je, tvrde, vrlo pesimistina
osoba, ovjek aristokratskog pogleda na svijet koji nema razumijevanja za ze-
mlje izvan europskog kruga, posebno ne za siromane, i za zamlje u razvoju.
Carrigton je bio, smatra Anthony Sampson, jedan od najboljih poznavalaca
britanske politike scene, vrlo uspjean ministar vanjskih poslova. Razvio je do-
bre odnose s amerikom administracijom, ublaavo antikomunistiku retoriku
Reaganovih suradnika, nastojao izgraditi zajedniku europsku politiku, a pose-
bnu pozornost posvetio je Africi. Trudio se posebno oko Namibije, za stupajui
britanske interese (italic a.) odigrao je kljunu ulogu u rjeavanju tada krupnog
390
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
agresor biva kanjen za svoje ine. Rat za nekadanja okupirana
podruja Republike Hrvatske pod nadzorom UMPROFOR-a nije
zavren. U takvom nedovrenom miru europski deterministi ni-
kad nisu ni pomislili Srbiju oznaiti agresorom, jer se ne ele nai
na suprotnim stranama, ali zato treba vriti pritisak na Hrvatsku
kao bi ona pristala na surogat Jugoslavije u obliku zapadnog
Balkana. U tom smislu treba je smekati, a za to slui niz u
predhodnim poglavljima spomenutih, a onda od meunaro-
dnih sila zla prihvaenih, ili ak podravanih drutvenih procesa
u Hrvatskoj koji e je destabilizirati, oslabiti njezinu otpornost i
pregovaraku poziciju ili napor za promicanje i obranu nacional-
nih interesa. I to ne u bilo kojem trenutku, nego ba onda kada
Hrvatska stoji pred odlunim razdobljem i izborom potpune
podlonosti bruxelleskoj administraciji i gubljenja suvereniteta
ili osvjeivanja svog identiteta kako bi ouvala svoje mjesto na
problema Rodezije, odnosno Zimbabvea nakon preuzimanja vlasti od strane
Roberta Mugabea. Bio je to njegov politiki trijumf.
No, ubrzo je uslijedio njegov prividni debakl faklandska kriza. Lorda Carring-
tona su u britanskom tisku optuivali za pasivnost, da diplomatskim sredstvima
nije sprijeio zauzimanja Faklanda od strane Argentine u oujku 1982., pa je
preuzimajui odgovornost podnio ostavku. Radilo se o dobro isplaniranoj
operaciji specijalnog rata, kako bi Velika Britanija imala opravdanje za poduzete
korake kanjavanja Argentine (italic a.). Dvije godine nije imao funkcije, da bi
(kao nagradu za osobnu rtvu u operaciji Corporate, op. a.) 1984. bio izabran za
generalnog tajnika NATO-a, te je na toj funkciji ostao slijedee etiri godine, u
doba kada je NATO bio u velikom zamahu jaanja svojih efektiva, a potom je,
nakon dolaska Gorbaova na vlast u SSSR-u, uao u razdoblje vlastitih mijena i
preispitivanja sveukupne strategije.
Carrington je od 1988. bio u nekoj vrsti politike mirovine, i za njega se vrlo
malo ulo, a onda, ne sluajno, bio je predloen za predsjedavajueg konferen-
cije kojom bi se pokuala rijeiti, uz prisustvo svih sukobljenih strana, situacija
u Sjevernoj Irskoj. Mnogi su smatrali da bi on zbog velikog iskustva mogao biti
idealan za tu funkciju, no neke sjevernoirske politike stranke stavile su veto na
njegovo imenovanje, pa nije dobio to zaduenje. Ali zato njegovo veliko kon-
traverzno politiko iskustvo (op. a.) iskoriteno je u svojstvu predsjedavajueg
jedne mogo sloenije meunarodne konferencije one o bivoj Jugoslaviji.
Hrvati i Bonjaci najbolje znaju kako je to izgledalo. (italic a.). Tko je lord Carring-
ton, presjedavajui meunarodne konferencije o Jugoslaviji, Maroje Mihovilovi,
Globus, 6. rujna 1991.
592 Mirovna koferencija o Jugoslaviji zavrena je 7. rujna 1991. kada su svi sudio-
nici potpisali zajedniku izjavu kojom se potvruje da je zajedniki cilj mir (!?)
u Jugoslaviji, te pronalaenje trajnog, nepristranog i legitimnog rjeenja (!?)
krize sa eljom za mir. U izjavi takoer stoji da mirovna konferencija oznaava
poetak razgovora (!?) o budunosti Jugoslavije i njezinih naroda. Rezultati ovih
razgovora moraju biti u interesu svih (!?) ljudi koji ive u Jugoslaviji. Osim toga,
u izjavi se naglaava suglasnost s Parikom poveljom u vezi s izgradnjom nove
Europe (!?), te jaanja i podravanja demokracije (!?) kao jedinstvenog sustava.
Kronologija rata, isto, str. 90.
Koliko eufemizama (italic a.) za jednu brutalnu agresiju koju nitko u hakoj konfe-
rencijskoj dvorani nije htio nazvati pravim imenom. Skrivanje iza naelnih ope-
nitih fraza koje nita ne govore. To skrivanje obiljeje je detreminizma. (op. a.)
593 Biva je Jugoslavija imala ulogu i poziciju tampon podruja izmeu istonog
i zapadnog bloka. Raspadom takve blokovske podjele svijeta, a prije svega
Europe, taj prostor i dalje ima veliko znaenje u geostratekim planovima no-
391
P
o
g
l
a
v
l
j
e
5
:
H
r
v
a
t
s
k
a
n
a
p
r
v
i
m
v
r
a
t
i
m
a
E
u
r
o
a
z
i
j
e
.
.
.
geopolitikoj karti na prvim vratima Euroazije. Kako e se pod
neprekidnim pritiscima determinista, ona odrediti bitan je uvjet
za osmiljavanje strategije opstanka pa je u tom smislu potre-
bno uoiti sinkroniziranost i kumulativno znaenje, potpune
suradnje s Haagom, povratka svih izbjeglih, ulaska u EU kao
cilja ogranienje socijalnih i zdravstvenih prava nekanjavanje
poinitelja ratnih zloina i kritelje ljudskih prava tijekom rata
1991.-1995., iz kojih proizlazi pet stoernih toaka pomou
kojih se lomi Lijepa naa.
Toka prva: treba izazvati ili prihvatiti parlamentarnu krizu,
ukljuujui i vladajuu stranku i njezine koalicijske partnere,
jer to slabi Hrvatsku kako bi se u odlunom trenutku moglo po-
kazati da ona nije sposobna za neki normalni demokratski i par-
lamentarni ivot i tako je diskreditirati u meunarodnoj javnosti.
Iskoristiti nezadovoljstvo (ili ga poticati) ivotnim standardom, a
prijetnjom trajkovima ili njihovom provedbom dezorganizirati
drutvo i usmjeriti ga na to da se ono bavi nekim drugim, a ne
krucijalnim problemima kakav je rasprodaja banaka, telekomu-
nikacija, energetske infrastrukture, medija, mora, obale plodne
zemlje i izvora pitke vode.
Toka druga: treba prihvaati i poticati ideje o regionalizaciji
(autonomiji) jer se time razbija jedinstvo Hrvatske. Idealna je u
tom smislu Istra jer ako tamo Hrvati ele autonomiju, onda je to
jasan znak i poticaj Srbima da trae povratak plana Z-4.
Toka trea: treba prihvatiti izjednaenje odgovornosti za
ratne sukobe. Zato se uz svaku nacionalnu ideju pridodaju ele-
menti ratnog zloina, a istodobno se raznim tumaenjem motiva
(proterstvo, zloinaki porivi, primitivizam, neobrazovanost,
nepotizam) obezvrjeuju njezini protagonisti. Na taj se nain
voga razdoblja Hrvatska i Albanija, sa svojim obalama prestavljaju vrata za
ulazak u prostor Euroazije. Bosna i Hercegovina je nedjeljiva od tog prostora,
a Srbija i Crna Gora i Makedonija kao bitni imbenici stabilnosti regije. Stoga
je taj cijeli prostor dobio jednoznani naziv Zapadni Balkan. Izbijanjem rata u
Hrvatskoj zapoela je velika utrka meu velikima tko e se prvi pozicionirati na
tom sjevernom dijelu prvih vrata Euroazije, te kako djelovati na taj dio podruja
u skladu s vlastitim interesima.
594 Iz izvjea Amnesty Internationala. HTV-TELETEX 13. prosinca 2004.
595 Neprekidan slijed izmiljenih i/ili prenapuhanih afera samo je dio medijskog
rata u svrhu deskreditiranja izvrne i zakonodavne vlasti.
596 to se pod autonomijom Srba u Hrvatskoj misli jo 1995. znastveno je u Era-
smusu broj 5 obrazloio dr. Milorad Pupovac tadanji nezavisni intelektualac
a dananji (2004.) saborski zastupnik i lan vladajue koalicije HDZ-a. Autono-
mija Srba u Hrvatskoj trebalo bi da ima dva aspekta: jedan u odnosu prema
hrvatskoj dravi, a drugi prema Srbima na ostalim prostorima bive Jgoslavije.
Prvo se aspekt moe postii ukoliko se Hrvatska organizira kao sloena drava:
zajednica naroda u kojoj se o vitalnim nacionalnim interesima Srba u Hrvatskoj
odluuje sporazumno i na osnovu proporcionalnog predstvanitva, regionalno
organizirana drava u kojoj bi podruje na kojima su Srbi veina imalo obiljeje
demilitarizirane unutranje dravnosti... Od Rakovia do Pupavca, dr. Vlado
aki, Slobodna Dalmacija 1995.
392
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
kod ljudi stvara osjeaj prevarenosti i odbojnosti prema vlastitoj
nacionalnoj dravi, te ih se dovodi u stanje pune rezignacije. Za
ispunjavanje te toke plana, kljunu ulogu imaju sud u Haagu
i domai mediji. Sud je najvaniji instrument, a hrvatski me-
diji su sredstvo potpore determiniziranom planu u slabljenju
nacionalnih ideja kako bi se provela federalizacija Hrvatske, a
izjednaavanjem razine standarda u svim zemljama jugoistoka
Europe, postiglo to da reintegracija u zapadni Balkan proe sa
to manje suprotstavljanja.
Toka etvrta: Hrvatsku kao dravu treba uiniti manje kr-
anskom (katolikom), onu koju su protiv volje determinista
i njihove velevlasti, koja gospodari zapadom obnovili brani-
telji najee s krunicom oko vrata. Za njezino meunarodno
priznanje zahvala se ponajprije mora uputiti papi Ivanu Pavlu II.
Inltracija determinista u Hrvatsku poela je od samog poetka
stvaranja hrvatske drave. Uz potporu Zapada ulaze sekte i(ili)
nevladine udruge, koje, u funkciji irenja raznih ideologija, slue
inozemnim strukturama moi radi unitavanja hrvatskog duho-
vnog identiteta. Nekranski i protukranski elementi, koji su
se od poetka utaborili u strukturama vlasti i povezali s onima
prikrivenim u institucijama, zajednikim su snagama krenuli,
a poglavito od 2000., u juri na vrjednote, a time i posljedino,
na gospodarski i politiki slom Hrvatske. Predsjednik dr. Franjo
Tuman postao je metafora za uspravnu Hrvatsku, u svakom
smislu, prije svega zato jer je htio stvoriti samostalnu Hrvatsku,
utemeljenu na kranskim etikim zasadama. Deterministi, gra-
ditelji novog svjetskog poretka zadojeni ateistikim svjetona-
zorom i opsjednuti stvaranjem svijeta bez granica, doivjeli su
dr. Franju Tumana kao sablast, ija osobnost mora biti unitena,
a njegova politika misao obezvrijeena. Otuda detumanizam
i detumanizatori. ovjek koji je stvorio hrvatsku dravu i pred
samu smrt zaloio je u ruke Svetog Oca, naznaujui tako svim
sreditima determinizma da e Hrvatska, na prvim vratima Eu-
roazije, i dalje, usprkos svemu, braniti svoj katoliki identitet, po-
stao je velika smetnja. Tumanov odlazak u Vatikan (1999.) kao
poruku, deterministi su dobro shvatili, i njihova tobonja kazna
nedolaskom slubenika dravnih struktura na posljednji ispra-
aj, najdosljednije je priznanje neovisnoj osobnosti dr. Franje
Tumana.
Za provedbu svojeg subverzivnog djelovanja protiv Hrvatske
deterministi su prvo ovladali svim medijima, a potom instalirali
597 Mediji koji prednjae u destrukciji nacionalne ideje su: Globus, Nacional, Feral
Tribune, Jutarnji list, Novi list, u zadnje vrijeme Slobodna Dalmacija i Veernji
list, te HTV, RTL, TV Nova i Radio 101.
598 I kako napisa Ivan Bekavac Na Tunamov sprovod ipak je doao netko, doli
su mnogi, doao je njegov narod. Retuirana biograja, Ivan Bekavac, Vjesnik,
11. prosinca 2004.
393
P
o
g
l
a
v
l
j
e
5
:
H
r
v
a
t
s
k
a
n
a
p
r
v
i
m
v
r
a
t
i
m
a
E
u
r
o
a
z
i
j
e
.
.
.
novinarske i televizijsko-radijske jurinike koji danonono vode
ljuti boj s razapetom Hrvatskom i njezinim katolikim identite-
tom.
Toka peta: Hrvatsku treba neprestano drati pod prismo-
trom, jer se lake mogu ukloniti sve politike strukture koje
zastupaju nacionalne interese, a dovoditi one koje su impregni-
rane determinizmom. Istodobno sa sektama i (ili) nevladinim
udrugama u Hrvatsku su poslane vrlo jake ekipe obavjetajnih
sustava Velike Britanije, Francuske, Njemake, Sjedinjenih Ame-
rikih Drava, Rusije, i nekih islamskih zemalja. One su u prvoj
fazi djelovale pod maskom raznih monitoringa, humanitarnih
aktivnosti, novinarskih izvjetavanja, dobrovoljaca-plaenika,
svekolikih diplomatskih slubi pri veleposlanstvima, kroz sudje-
lovanje snaga UNPROFOR-a, a u drugoj koja je poela odmah
nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, ta djelovanja popri-
maju ire obiljeje u obliku klasinog specijalnog rata.
Kad je napokon uspostavljena strategijska ravnotea (1995.)
na prostoru zvanom biva Jugoslavija, a zapadne sile krenule u
politiko konsolidiranje podruja zapadnog Balkana i kad je
predsjednik dr. Franjo Tuman, odbivi uvesti Hrvatsku u takav
oblik integracije, oslabio tu njihovu inicijativu, od 1996. poinje
vrlo opsena operacija rubnih dijelova amerikog obavjetajnog
sustava i pripadajuih europskih satelita, Velike Britanije prije
svega, za smjenjivanje aktualne vlasti u Hrvatskoj.
Operacija je ukljuivala odreene dijelove kljunih europskih
i meunarodnih politikih organizacija, daljinski voene diplo-
matske aktivnosti, sud u Haagu, zaklade poput Soroevog Otvo-
renog drutva, HHO-a, i cijeli niz drugih tzv. nevladinih udruga
koje su u tom periodu nicale kao gljive poslije kie, te drugih
organizacija poput IRI, NED, NDI, USAID, CIO, CIPE. Svi su oni bili
upravljani iz jednog sredita to se moglo prepoznati po retorici
i irini zahvata nastupanja, a odnosio se na promicanje tobonjih
civilizacijskih vrijednosti i ljudskih prava, kroz edukacijske semi-
nare, programe za nanciranje naprednih demokratskih proje-
599 Lijek protiv te nepogode, kao i svake nepogode je, s(za)kloniti se. Zbog toga
su oni Hrvati, koji ne doputaju da se njima manipulira, prestali pratiti odre-
ene emisije i itati tiskovine, obrazalaui to potrebom ouvanja mentalnog
zdravlja. Nacionalno svjesnim analitiarima reimska glasima jo su zanimljiva
samo zato, to se na temelju izjava pojedinaca za medije, kao i onih koji o tome
piu, moe gotovo sa sigurnou utvrditi tko je od njih lan, a tko sljedbenik
determinizma.
600 Hrvatska je u prvoj polovici devedesetih godina prolog stoljea bila premre-
ena najjaim svjetskim obavjetajnim sustavima. Zagrebaki hotel Intercon-
tinental je u razdoblju 1993. do 1995. bio najvea svjetska multinacionalna
obavjetajna centrala. Na taj su se nain prikupljale informacije za kreiranje
politikih djelovanja prema krizi u regiji, ali i neki politiki zahtjevi prenosili na
obavjetajni teren, te zajednikim koordiniranim aktivnostima usmjeravali krizu.
Hrvatska postaje klasina kolonija, Marko Juri, Hrvatsko slovo, 14. rujna 2001.
394
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
kata, sponzoriranje, manipuliranje ili vrbovanje politiara i novi-
nara, ukljuujui poticanje i osnivanje ekstremnih (redikuloznih)
subkulturnih skupina ili marginalnih drutvenih pokreta, raznih
zelenih akcija ili liberalnih seksualnih udruga. Ta operacija spe-
cijalnog rata uvjebana na poligonima latinoamerikih zemlja,
u Hrvatskoj, ranjenoj i razruenoj ratom, brzo je dala rezultate.
Stvorena je klima, odnosno ozraje virtualne stvarnosti, za svr-
gavanje nekooperativnog Tumanovog reima i postavljanje
na vlast est stranaka koalicije i predsjednika drave dvojbenih
etikih i patriotskih osobina.
Nakon te prve faze operacije uslijedila je druga u kojoj je
meka sila, daljinski upravljana, sustavno ispirala mozak hrvat-
skoj javnosti po obrascu u Hrvatskoj se deset godina nije nita
radilo, osim to se pljakalo i inilo ratne zloine. Upornim po-
navljanjem ove lai, u narodu, koji nije pripremljen i ne zna to
su operacije specijalnog rata, relativno brzo stvoreno je ozraje
nacionalne podjele, meusobnog optuivanja, straha i nesigur-
nosti, jednom rijeju kaos. Iza tog projektiranog psiholokog
stanja nacije odvijala se otimaina, determiniziranim rjenikom
reeno, privatizacija ve mnogo puta spomenutih telekomuni-
kacija, banaka, energetskog sustava, hotela i prometnica, kako
bi se uspostavio izvaninstitucionalni nadzor nad dravom. Do-
dajui tome kriterij partijske podobnosti kojim se oistilo sve
to je bilo vrijedno i struno u institucijama izvrene vlasti, sve
do mikrorazine, to je kompletni dravni aparat dovelo do vr-
hunca nedjelotvornosti, to je izazvalo proces samodestrukcije.
Obavjetajne slube, policija, oruane snage, visokoobrazovni i
znanstveni sustavi samo su vrh ledenog brijega razaranja suve-
reniteta hrvatske drave. Kad je vlada Ivice Raana odigrala njoj
601 Po zavretku operacije, poetkom 2000. ta se mainerija prebacila u Bosnu i
Hecegovinu, potom u Srbiju i Makedoniju. Operaciji u Srbiji predhodila je vojna
akcija NATO-a kojoj je cilj bio omekati Miloeviev bastion i omoguiti poslu-
nim (kooperativnim) snagama dolazak na vlast. U Bosni i Hercegovini koja je
pod protektoratom cilj je bio dovesti vlast koja se nee petljati u strateke odlu-
ke. Kosovo je bez ikakvog suvereniteta, niti je u skopu Srbije niti je samostalno,
a pobuna Albanaca u Makedoniji posluila je za opravdanje amerike vojne
nazonosti u junom dijelu zapadnog Balkana.
602 Stanje druge faze na osebujan nain opisao je akademik Josip upanov u je-
dnom od svojih mnogobrojnih intervjua. Pitanje: ivimo u vremenu opeg kao-
sa. Zbog ega takav kaos u naem drutvu? Odgovor: Kaos moe znaiti razliite
stvari, moe znaiti totalnu zbrku u kojoj nema nikavog sustava, a moe znaiti
i ono to ziari nazivaju deterministiki kaos. Ne bi elio ulaziti u raspravu, ali
mi se ini da je ono to nam u Hrvatskoj izgleda kaotino tek medijski fenomen.
(...) Dakle, ono to imamo jedan je oblik estrade, estrade u politici. Tko nestane
s estrade je politiki mrtvac. Pitanje: Hoete rei da su dananji kaos proizveli
u sprezi mediji i politika? Odgovor: Da. Da. To je sprega koja je vrlo vrsta uspr-
kos svim zaklinjanjima na profesionalnost i profesionalizaciju medija. To je vrlo
vrsta veza, zapravo mi se ini da je tu korijen. Politika je ozbiljna igra, a nai
politiari to ne shvaaju, akademik Josip upanov, Vjesnik, listopad, 2001.
395
P
o
g
l
a
v
l
j
e
5
:
H
r
v
a
t
s
k
a
n
a
p
r
v
i
m
v
r
a
t
i
m
a
E
u
r
o
a
z
i
j
e
.
.
.
namijenjenu ulogu razmekavanja suvereniteta Hrvatske,
uslijedila je trea faza operacije dovoenje na vlast detuma-
niziranog ili bruxselleskog HDZ-a, koji potpuno izvrava upute
svojih stranih sponzora, ak revnosnije nego predhodna laici-
stika Raanova vlada. U treoj zavrnoj fazi Hrvatska e pod
bevandiziranim i detumaniziranim HDZ-om a nakon pred-
sjednikih (2004.) i lokalnih (2005.) izbora doi na razinu jedne
Bugarske, koja je potpuno kolonizirana, gdje je stanovnitvo
dovedeno na rub preivljavanja, gdje caruje korupcija, a strani
vlasnici kapitala diktiraju pravila ponaanja koja samo njima
odgovaraju.
Preuzimanjem vlasnitva na kljunim resorima za funkcioni-
ranje drave, Hrvatskoj e de facto, zaobilaznim putem, biti odu-
zet suverenitet, a potom e je bez ikakvog otpora vrlo lako smje-
stiti u okvire pseudodravne zajednice zvane zapadni Balkan.
Obezglavljene, rasplinute i uzdrmane politike snage, pritisnute
tekoama svakodnevnog preivljavanja puanstva (tekoa i ne-
mogunost vraanja kredita) i pod prijetnjom mogueg nasilnog
svrgavanja, pristat e na promjenu temeljne ustavne odredbe,
koja zabranjuje bilo kakva udruivanja u pseudojugoslavenske
asocijacije. Posljedice takve politike morat e naalost otklanjati
nekoliko buduih narataja.
Ako, se dakle, pet stoernih toaka (parlamentarna kriza,
regionalizacija, izjednaenje krivnje, ruenje kranskog (katoli-
kog) identiteta i neprestana prismotra) lomljenja Hrvatske stavi
na isti pravac onda postaje posve razvidno da se radi o dobro
razraenom i usklaenom i na dui vremenski rok provoenom,
planu rashrvaivanja Hrvatske. A pri svemu tome ne treba za-
boraviti ni na hrvatsku naivnost, nesnalaenje, nesposobnost a
ponajvie neznanje.
Hoe li uspjeti plan determinista da oslobode Hrvatsku od
Hrvata i(ili) Hrvate od Hrvatske? Nee, ako Hrvati uz pamet i slo-
gu, ali i uz osposobljenost i odlunost djelotvorno sauvaju svoje
more, ozemlje, dostojanstvo, slobodu i vjeru otaca.
603 Takav slijed dogaanja ruenje institucija i rasprodaja otkrivaju rukopis
autora planova zapadnog Balkana. Prema tom planu MMF i Svjetska banka
stvorili su uvjete za smjenu Raanove vlade. Bez obzira to je ona bila posluni-
ka prema meunarodnim centrima moi pa i prema MMF-u i Svjetskoj banci
sustavno je ruen kreditni rejting Hrvatske, a zaduenost otila u nesluene
visine, to je dovelo do toga da se u birakom tijelu stvori nedostatna ali ipak
nekakva kritina masa za promjenu vlasti.
604 To se odnosi na potpunu suradnju s Haakim sudom (iako nikad nitko nije
objasnio to to znai), povratku svih izbjeglih Srba (nitko nikad nije odredio
datum do kad e se odvijati taj proces), neprestanu borbu protiv ustaizacije
Hrvatske (sluaj Mile Budak, Jure Franceti, zadarskih domobrana), rasprodaja
obale i otoka, najava privatizacije autocesta, ostatak ostataka banaka, osigura-
vajuih drutava, eljenice itd.
396
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
4. Tko od Hrvata pravi katolike teroriste?
Na raznim britanskim sveuilitima tijekom 2000. odravali su se
jedan za drugim seminari, konferencije i studijski projekti o Bal-
kanu, a svima je zajedniki nazivnik bio, da su ih veinom organi-
zirali britanski simpatizeri jugoslavenske provenijencije. Teme su
naizgled bile humanistike o ratu i pomirbi, postkomunizmu,
o Europi i Balkanu. U svemu tome ipak ne bi bilo nita neobi-
no da se Hrvatska, ali i druge susjedne drave, nisu tretirale kao
da su jo u sastavu Jugoslavije, a srpske okrutnosti i ratni zloinci
uporno su se pokuavali svesti na neto to je diskutabilno i(ili)
relativno.
Nekako u isto vrijeme (rujan 2000.) kada su domaa deter-
minizirana glasila uveliko poela najavljivati prve optunice iz
Haaga, raketom iz protuoklopnog raketnog bacaa pogoeno
je nita manje nego londonsko sjedite mone britanske oba-
vjetajne slube MI6. Za prosjenog Britanca, ali i za paljiviju
svjetsku javnost, to je bio ok koji je na noge dignuo vrh njihove
obavjetajne zajednice i istrane timove. I igra je poela. Prvo su
informacije stizale na kapaljku, a potom je, za bolje poznavatelje
britanskih zakulisnih igara stigla posve oekivana informacija
prava IRA je izvritelj. Naravno da taj informacijski bum po
dobrom starom obiaju mora biti potkrijepljen dokazima. Ra-
strani britanski istraitelji po etvrtima Londona uspjeli su u
kratkom roku otkriti nekoliko lokacija na kojima su se navodno
nalazili dijelovi protuoklopnog raketnog lansera RPG-22, na
kojemu su bile oznake kragujevake tvornice oruja Crvena
zastava. Bilo je posve logino da se za taj teroristiki in prvo
osumnjie Srbi. Ali nije tako, jer glavnim igraima postaju Hrvati.
Naime, u isto vrijeme hrvatska policija u selu Dobranje (pokraj
Imotskog) otkriva ilegalno skladite oruja, streljiva i minsko
eksplozivnih sredstava, meu kojima je bio i jedan protuoklopni
lanser RPG-22. Uslijedila su uhienja s namjerom da se rekon-
struira moebitni lanac krijumarenja oruja. Taj je sluaj po ve
ustaljenom postupku hrvatskog kloniranog novinarstva zavrio
na prvim stranicama tiskovina. Njihovo pisanje o senzacional-
nom uspjehu hrvatske policije koriste engleski mediji kao te-
meljnicu za zakljuak o povezanosti prave IRA-e s uhienicima.
Nakon tog dogaaja kada je prispijee haakih optunica bivalo
sve izglednije (studeni 2000.) prestini britanski The Guardian
605 Brojni simpoziji i konferencije po britanskim sveuilitima namanje imaju veze
s akademskim karakterom. Carole Hodge iz istraivakog odjela za jugoistonu
Europu Sveuilita u Glasgowu u pismu The Guardianu upozorava kako srpska
inltracija u britanske akademije ima razne oblike poput povezanosti s mar-
ksistikim krugovima u Britaniji koji su irili revizionistike sumnje o stvaranom
karakteru srpske agresije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Britanska sveuilita
prepuna Konferencija koji relativiziraju, Veernji list, travanj 2000.
397
P
o
g
l
a
v
l
j
e
5
:
H
r
v
a
t
s
k
a
n
a
p
r
v
i
m
v
r
a
t
i
m
a
E
u
r
o
a
z
i
j
e
.
.
.
krenuo je korak dalje iznosei tvrdnju kako je visoki asnik Hr-
vatske vojske bio dobavlja oruja to ga je prava IRA nabavila
na podruju bive Jugoslavije. Tvrdnja The Guardiana dosoljena
je i podatkom kako Meunarodni sud za bivu Jugoslaviju toga
visokog asnika Hrvatske vojske spominje kao ratnog zloinca.
Pisanje The Guardiana bilo je tempirano pred jo jedan dogaaj
Zagrebaki summit, odnosno sastanak o Zapadnom Balkanu
odranom u hotelu Intercontinental. Time je dodatno u javnosti
zapadne Europe, poglavito u Velikoj Britaniji, stvorena jo vea
razina negativne slike o Hrvatskoj kao karici u lancu ne samo
krijumarenja oruja, nego zemlji koja i potie i provodi me-
unarodni terorizam, koji eto ne preza ni od toga da napadne
najuvaniju i najdjelotvorniju obavjetajnu instituciju Ujedinje-
nog Kraljevstva. No, ni tu nije kraj, jer ne navodei ime visokog
asnika Hrvatske vojske kao dobavljaa oruja za pravu IRA-u, u
tu prljavu rabotu svjetskog bratstva trgovaca orujem, terorizma
i proizvodnje smrti, implicite je upletena i institucija Hrvatske
vojske. Iako nije izravno reeno sugestija europskoj javnosti bila
je Hrvatska vojska unato tome to je branila dravu Hrvatsku,
ona je u biti teroristika, dakle, zloinaka. Drava ija vojska ima
takva obiljeja ne moe biti samostalna jer je ona prijetnja ne
samo susjedima, nego, eto ak europskom miru kojeg, to se po-
drazumijeva samo po sebi, personicira Ujedinjeno Kraljevstvo,
i ona mora imati patronat, a najbolje rjeenje za to je Zapadni
Balkan. Pored ove jo je jedna poruka: islamski fundamentali-
zam proizvodi globalni terorizam, ali pogledaj Europo! nama
prijeti terorizam od katolikog fundamentalizma.
U meuvremenu (neizbjeno) se ukljuila i ekipa BBC-a koja
je traila svoju istinu o putovima oruja kojim je prava IRA ra-
ketom napala londonsko sjedite MI6. Ekipa BBC-a nije utvrdila,
naprimjer, da je londonski RPG-22 mogao doi u ruke prave IRA-
e iz skladita bilo koje drave nekadanjeg Varavskog ugovora,
iz kojih se nakon pada Berlinskog zida, na alost, ilegalnim ka-
nalima opskrbljivalo sivo i crno trite oruja, nego je potvrdila
navode The Guardiana. Njima nije znailo ni to, a informacije su
sigurno imali, ponajprije MI6, da je RPG-22 izvorno rusko oruje i
uz lansere RPG-7 i RPG-18 bio je temeljni najmasovniji protuoklo-
pni lanser u vojskama nekadanjeg Varavskog ugovora, koje se,
1991. po licenci poelo proizvoditi u Kragujevcu u Srbiji. Oznaka
Crvene zastave naena na londonskom RPG-22 razotkriva tek
proizvoaa, a nikako dostavljaa, a ponajmanje napadaa.
Sve u svemu BBC je uz pomo MI6, kako se tvrdilo, rekon-
struirao krijumarski lanac, ali od svih njegovih karika apostro-
rana je ona o hrvatskoj vezi kao opskrbljivau prave IRA-e. Na
tako baenu rukavicu BBC-a i The Guardiana, na alost, nitko od
institucija hrvatske Vlade (Hrvatske drave) nije reagirao. Njiho-
va se utnja na insinuacije britanskih medija mogla protumaiti
398
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
prema onoj pukoj mudrosti, koja kae, kako utnja esto znai
potvrivanje istinitosti kazanog. I ta utnja Ivice Raana i njego-
ve Vlade, imala je smisao, naime oni su utjeli ali i potiho radili,
naravno uz pomo MI6, da razoblie ekstremiste svih boja iji
je jedan ogranak ulanen u meunarodni terorizam. Uslijedila
su, kao to je na poetku ove prie naznaeno, uhienja nekoliko
osoba iz sela Imotskog kraja, zbog posjedovanja oruja, ali su
sudskom presudom svi osloboeni.
Ono to je iza cijele ove bibisijevsko-raanovske medijske
operacije specijalnog rata ostalo, je slika o Hrvatskoj kao zemlji u
kojoj je katoliki terorizam posljedica agresivnog i zloinakog
rata kojeg je ona vodila.
No, svaka pria ima i drugu manje vidljivu stranu. Sedam go-
dina ranije kada je Miloevi nakon agresije na Hrvatsku, uz po-
tihu potporu britanskog dvojca kojeg su inila dvojica lordova,
Owen i Carrington, krenuo na susjednu dravu Bosnu i Hercego-
vinu, kao humanitarac u isto to podruje stigao je sveenik, Irac.
Njega je prethodno vrbovala britanska obavjetajna sluba MI6,
i kao svog dounika poslala na izvrenje zadae. Sveenik stupa
u kontakt s vozaem Hrvatom, koji je iz mnogobrojne katolike
obitelji. Razvija se odreeno povjerenje i nakon nekog vremena
Irac od svog novosteenog prijatelja zatrai informaciju o tome
gdje moe nabaviti nekakvo oruje. Hrvatski voza ne nasjeda
na igru, ali i dalje neko vrijeme ostaje u kontaktu s irskim svee-
nikom.
Negdje poetkom 2000. Hrvatska izvjetajna sluba (HIS)
zaprima slubeni zahtjev od britanskog MI6 za provjeru vlasnika
nekoliko telefonskih brojeva u Hrvatskoj, jer se navodno prae-
njem telefonskog prometa zabiljeilo da je netko s tih brojeva
kontaktirao pravu IRA-u. Taj je zahtjev novoj vladi Ivici Raana
bio signal za uzbunu i dokazivanje pravovjernosti. Hrvatske si-
gurnosne slube u suradnji s britanskom obavjetajnom slubom
MI6 kreu u lov na mogue teroriste i razbijanje krijumarskog
lanca oruja.
Uhienje i sudsko oslobaanje etvorice sumnjivaca ve je
itateljima poznato. Ono to je ostalo nepoznato do 6. studenog
2004. bilo je to da je bivi predsjednik vlade Ivica Raan 5. ouj-
ka 2003. bio na sastanku kojem su pored njega nazoili, Ranko
Ostoji (bivi ravnatelj policije!?) a s britanske strane operativni
ef obavjetajne slube MI6 gospodin Boyd i ondanji britanski
veleposlanik u Hrvatskoj Nicolas Jarrold. Na sastanku je do-
606 Tom tajnom sastanku predhodio je Memorandum koji je poetkom 2003. hr-
vatski veleposlanik u Londonu Joko Paro (glavni pregovara u sramotnom i
za Hrvatsku krajnje uvredljivom sporazumu sa srpsko-crnogorskom stranom o
Prevlaci, op. a.) poslao u Zagreb, koji se temeljio na njegovim razgovorima s ne-
kim od vodeih britanskih politiara. U tom se Parovu izvjeu, meu ostalim,
navodi da je Velika Britanija sprema promijeniti svoj, tada dominatno negativan
399
P
o
g
l
a
v
l
j
e
5
:
H
r
v
a
t
s
k
a
n
a
p
r
v
i
m
v
r
a
t
i
m
a
E
u
r
o
a
z
i
j
e
.
.
.
govoreno da e Hrvatska pokrenuti opsenu tajnu operaciju za
uhienje generala Ante Gotovine, u kojoj e posebne postrojbe
hrvatske policije blisko suraivati s britanskom obavjetajnom
slubom. Na zagrebakom hrvatsko-engleskom sastanku, nije,
naravno, sudjelovao ni jedan od elnika hrvatskih obavjetaj-
nih slubi(!?) jer kako pie Jutarnji list njima podjednako nisu
vjerovali ni hrvatski premijer, ni ef hrvatske policije, ni Haaki
sud, kao ni predstavnici meunarodne zajednice. Tako je
britanska obavjetajna sluba de facto i de jure, nelegitimno i
nelegalno, uz znanje samog predsjednika Vlade ula na prostor
hrvatske drave, grubo povrijedivi njezin suverenitet. Ovdje
se vidi sav paradoks Raanove politike, prvo se razbije vlastiti
obavjetajni sustav, a potom se postaje gostoljubiv domain
britanskoj obavjetajnoj slubi MI6, onoj istoj koja je radila na
proizvodnji hrvatskog katolikog terorizma. Njemu nimalo nije
smetalo, a hrvatskom determiniziranom novinarstvu jo manje,
to on kao jedna od poluga, pae glavna poluga izvrne vlasti,
kri suverenitet vlastite drave. Ovdje se pak postavlja jedno lo-
gino pitanje: Zato Velika Britanija na svom teritoriju ne dopusti
da hrvatski obavjetajci s vozilima za prislukivanje ne vrljaju
i trae generala Michaela Rosea, onog koji je mirno promatrao,
ako ne i pomagao Karadiev i Mladiev genocid u Bosni i Her-
cegovini?
Umjesto da ilegalan rad strane obavjetajne slube sprijei
izvrna vlast, to je uinio netko drugi, kada je u zagrebakom
predgrau Jankomir izgorilo jedno vozilo britanske obavjetaj-
ne slube s prislunom opremom, a navodno su neki CD-ovi s
iframa i snimljenim materijalom nestali. Iako se u britanskim
medijima pisalo kako je to djelo hrvatskih obavjetajaca, to je po
svoj prilici uinio ipak netko drugi, uvjetno reeno netko od bri-
tanskih partnera kojima se nije dopalo to oni ele imati glavnu
rije u Hrvatskoj.
Umjesto zakljuka. S vremena na vrijeme, kad ponestane
izmiljenih ili stvarnih senzacija u hrvatskim i britanskim medi-
jima, pojave se u istom paketu general Ante Gotovina, krijum-
arenje oruja i prava IRA-a. Pria o Hrvatima kao potencijalnim
stav prema brzom ukljuivanju u EU, ako Hrvatska poduzme sve potrebne kora-
ke za uhienje generala Gotovine. U memorandumu, nadalje, pie da su Britanci
spremni zaboraviti na Raanovo odbijanje da Haagu isporui danas pokojnog
generala Janka Bobetka, da London nudi Hrvatskoj svu moguu obavjetajnu
pomo, te se, to je politiki posebno znakovito, deniraju uvjeti posjeta Ivice
Raana Londonu. Davor Butkovi, Jutarnji list, 6. studenoga 2004. str. 30.
I ovdje je vidljiva sva bijeda Raanove podlonike politike. Pristati na jedan
potpuno beznaajni posjet Velikoj Britaniji, koji nije imao nikakvo znaenje,
osim za hrvatsku javnost, gdje se eljelo dokazati da Hrvatska nije izolirana kao
u vrijeme dr. Franje Tumana, a da cijena za taj privid stvarnosti bude nepotre-
bno ponitavanje dijela suvereniteta vlastite drave, ipak je prevelika.
607 Davor Butkovi, isto.
400
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
katolikim teroristima nee prestati, ona e se ponovno poja-
vljivati kada bude potrebno proskribirati Hrvatsku i kao to to ui
doktrina determiniranog kaosa igra uvijek mora tei dalje ...
5. Pobjeuju li deterministi na prvim vratima Euroazije?
Kako je povijest svijeta, povijest inverzije (n
-1
) koju piu determi-
nisti, onda nije iznenaujue da se ne zna tko je stvarni pobje-
dnik u rat(ovima)u na prostoru zvanom biva Jugoslavija. Je li
ba tako? Ipak netko mora biti pobjednik, ili e naknadno postati
pobjednikom. Kako stvari stoje Hrvatska oito nije, jer da je, ne bi
se sudilo njezinim generalima, iako su dobili sve bitke, poglavito
one oslobodilake iz 1995. Logino je zato zakljuiti da je stvar-
ni pobjednik netko drugi to je onaj koji sudi i presuuje? Ima
takvih miljenja, s razlogom. Ako se francuska poslovica, koja
upozorava da, to se stvari vie mijenjaju, sve vie ostaju iste,
iita inverzno, onda ona u slobodnom tumaenju moe znaiti,
da ono to je istinito, moe se uvijek prikazati i na drugi nain. U
spoznajama uvijek ima lutanja pa i u razumijevanju upravljane
krize na jugoistoku Europe. Najbolje to potvruje razmiljanje
u velikom dijelu hrvatskog javnog mnijenja (politiari su nazna-
ivali, a mediji objavljivali) da se ratnim pobjednicima, nigdje i
nikada nije za neto ozbiljno sudilo, iako su inili teke ratne zlo-
ine i(ili) zloine protiv ovjenosti. Prvi i Drugi svjetski rat, kao
608 Najprije, ako je tako onda nije realno oekivati da e sudski procesi krenuti
u povoljnom smjeru. Pa je i stoga tvrdnja da je Hrvatska pred Hakim sudom
samo jedna strana u postupku koji moe zavriti ovako i onako, vrlo tanka. Prije
e biti to to iskusni i neovisni odvjetnici ve sada vide veinu teza tuiteljstva
bit e vrlo teko, ako ne i nemogue, opovrgnuti. Zlatko i Mila Jazbinek, Vje-
snik, 28. travnja 2004.
609 Iz teorije sukoba poznato je kako je upravljanje krizama poeljno i(ili) kreativno
stanje u kojoj se moe ostvariti dobitak.
610 To se javno mnijenje najrazvidnije oitovalo u prikupljenim potpisima za refe-
rendum o suradnji s Haakim sudom. O tome Darko Gapari pie: Nije, doista,
ni primjereno ni normalno u demokratskom svijetu da jedan stoer postavlja ul-
timativne zahtjeve legalno izabranoj vlasti. Ali, isto tako, apsolutno je u takvom
sustavu bez presedana da jedna vlast ve punih pola godine drsko ignorira
450 000 potpisa hrvatskih graana (10 posto ukupnog puanstva), odbijaui
raspisati referendum kojim bi se, u sluaju pozitivna odgovora o kojem nema
dvojbe, hrvatskim braniteljima i vojnicima u Domovinskom ratu priznao status
jednak onome to ga uivaju vojnici svih pobjednikih drava iz Drugog svjet-
skog rata (isticanje a.). Takvim stajalitem vlast de facto osporava ustavno pravo
narodu za neposredno izjaanjavanje o bitnim dravnim i nacionalnim pitanji-
ma, osim onih u kojima bi ishod odgovarao njezinim politikim probicima. A to
za hrvatsku budunost zasigurno nije i ne moe biti dobro. Zastraujui razvoj,
Darko Gaparovi, Hrvatsko slovo, 26. listopada, 2001.
Ovo je bio poetak kraja u razvlaivanju hrvatske nacije. Vlast koja suspendi-
ra vlastiti narod kao u ovom sluaju, delegitimira i sebe, ali to je jo opasnije
deligitimira i vastitu dravu. Ona, kao u ovom sluaju, ponitava prije svega
onu veinu koja ju je izabrala, dakle, moe se rai da izvrna vlast suspendira
samu sebe.
401
P
o
g
l
a
v
l
j
e
5
:
H
r
v
a
t
s
k
a
n
a
p
r
v
i
m
v
r
a
t
i
m
a
E
u
r
o
a
z
i
j
e
.
.
.
i svi oni sukobi i oruane intervencije u posljednjih pedesetak
godina dokaz su za to. No, meutim, ti mnogobrojni i vie nego
uvjerljivi primjeri nisu pomogli Hrvatskoj da kao rtva i pobjedni-
ca u oslobodilakom ratu izbjegne otricu haakog politiziranog
suda. Dvije su stoerne toke koje mogu pomoi u objanjenju
zato je tako, jedna je na poetku, a druga je na kraju rata.
Prva govori o meunarodnom priznanju Hrvatske. Koliko
se samo s ponosom i ushienjem u ranim devedesetim godina
kazivalo, naznaivalo i isticalo to, kako je Hrvatska meunarodno
priznata drava. Meutim, zapadni politiari prije svih britanski i
francuski puno puta su rekli da se kaju to su je priznali. to onda
znai sa aljenjem priznata drava? Prije svega to da je taj i takav
svijet ne eli ukljuiti u meunarodni poredak, drati je izoliranu.
To je takoer al to miloevievsko-armijska odobrena agresija
nije uspjela, pa su se prilagodili novonastaloj situaciji, ali nika-
da ne prihvaajui novonastalo stanje slobodnu i nezavisnu
dravu Hrvatsku. to planiraju s Hrvatskom, i to se zna, kao to
se zna da na sve naine nastoje onemoguiti da funkcionira kao
normalna drava.
Hrvatska borba za nezavisnost od samog poetka nakon
glumljene osude Srba od strane Zapada nikada nije naila na
neprijepornu potporu na meunarodnoj razini. Dananji beki
dvor Europska unija nastavlja ono to je u planu zacrtano jo
krajem osamdesetih godina prolog stoljea Hrvatsku nepre-
kidno drati u nemilosti. Zato su Bonjaci, a o Srbima da se i ne
govori, postali zanimljivijima. Moda je to jo jedan od razloga
zbog kojih se hrvatski osloboditelji sustavno pretvaraju u ratne
zloince.
Postoji u Hrvatskoj jedna kola miljenja koja kae da je s
Hrvatskom od 1991. do 1992., dok nije poela brljaviti u politici,
bilo sve u redu. Nakon toga sve se, kau, okrenulo protiv nje. to
je motiv tom kopernikanskom okretaju? Odgovor od sljedbeni-
ka te kole nikada nije doao. On bi mogao biti ovakav. Uvijek
je u politici bio dvojbeno, osobito u onoj determiniziranoj, to
predstavlja motive, a to opravdanje ili racionalizaciju, jer nikada
se, ak ni u obinom ivotu, ne otkrivaju pravi motivi postupka,
nego se uvijek iznose oni prihvatljivi. Meunarodna zajednica,
nije nikada mogla javno iznijeti mi smo protiv Hrvatske drave,
ali je mogla sve initi da njezinu dravnost ini upitnom. Prikriva-
jui svoje prave motive odnosa prema Hrvatskoj, europska sre-
dita moi uvijek iznose one prihvatljive za javno mnijenje. Zato
je teko bez sustavne analize utvrditi u kojoj se mjeri radi o mo-
tivima meunarodne zajednice da kazni Hrvatsku, a u kojoj mjeri
o opravdanjima za jednu drugu politiku koja se vodi paralelno.
Zato bi Hrvatska, bez ikakve sumnje, vrlo brzo dobila pohvale od
tih istih sredita moi uz dva uvjeta da ne spominje Vukovar i
generala Antu Gotovinu i da Srbima dade politiku autonomiju.
402
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
Druga stoerna toka koja pokazuje zato je Hrvatska izloe-
na nepodnoljivoj lakoi izopenja je plan Z-4. Kirurkim zahva-
tom zvanim Oluja Hrvatska je preventivno odstranila moguu
federalizaciju u reiji tzv. meunarodne zajednice. Bitna poslje-
dica plana Z-4 bila bi da UNPROFOR i dalje ostane u Republici
Hrvatskoj, a budui razvoj dogaaja bio bi slian onome u Bosni
i Hercegovini, gdje bi se Srbima nudile nove povoljnosti kako bi
ipak prihvatili odbaeni plan. Dakle, trebala je uslijediti faza
moljakanja, nagovaranja i podmiivanja s jedne, a novi i dodatni
pritisak na Republiku Hrvatsku s druge strane. Naum je bio, i
u ovom sluaju, od Republike Hrvatske napraviti krivca za ne-
prihvaanje plana, pa bi uslijedile optube za regionalnu nesta-
bilnost, a time i za novu mogunost ostanka UNPROFOR-a. Srbi
bi nakon odreenog vremena inkubacije ipak prihvatili plan, a
tada bi Republika Hrvatska ostala kao jedini krivac budui da
nikako ne bi mogla prihvatiti dravu u dravi na svojem teritori-
ju, pogotovo ne u kontekstu nagraivanja velikosrpske politike,
kao to je to kasnije uinjeno s Republikom Srpskom u Bosni i
Hercegovini. Dobro smiljen plan, mora se priznati!
Sekundarne posljedice plana Z-4 na politike prilike u Repu-
blici Hrvatskoj, koje nisu posve izvan velikosrpskog konteksta, ne
bi bile nita manje zabrinjavajue. Naime, sam plan oito je bio na
crti poticanja autonomatva u Istri, kao prvog koraka u zahtjevu
za pretvaranje Istre u federalnu jedinicu. Da je plan Z-4 sa Srbi-
ma uspio europski deterministi de facto bi podrali federalizaciju
Republike Hrvatske. ira meunarodna potpora tom procesu ne
bi izostala, a to pokazuju izjave i potezi iz tog vremena nekih el-
nika IDS-a da nee potovati odluke hrvatskog Sabora, da nee
ivjeti u dravi pod sankcijama, odnosno da se zauzimanju za
nekakav trojni istrijansko-slovensko-talijanski parlament, odno-
sno mogunosti dvojnog dravljanstva. Sve je to osnaivalo plan
611 Predstavnici kontaktne skupine 31. sijenja 1995. pokuali su u Kninu Martiu,
Mikeliu i Babiu uruiti plan Z-4 to su oni odluno odbili. Isto tako, odbio ih je
primiti i Slobodan Miloevi. Kronologija rata, isto, str.448.
612 Odbor za mirnu reintegraciju hrvatskih okupiranih podruja na saborskom je
zasjedanju zakljuio da je plan Z-4 za Hrvatsku neprihvatljiv kao i svaki elemen-
ta koji se protivi hrvatskom Ustavu. Kronologija rata, isto str. 458.
613 Plan Z-4 oito potie automatvo/federalizam Istre, i to iz vie razloga: Ako je
proces federalizacije s tzv. krajinom ve zapoeo, i ako su Istrijani (ni zaboga da
bi bili Istrani) na pragu da postave zahtjev za priznanje posebne nacionalno-
sti onda je federalna jedinica mogua i za Istru i jezinu nacionalnu manjinu
(Istrijani), ba kao to je to mogue kada je u pitanju jedna druga nacionalna
manjina, tj Srbi. Logika e, dakle, biti sljedea: regionalizam je samo maska, au-
tomatvo je realnost koja vodi federalizaciji, jer ako Srbi imaju pravo na federal-
nu jedinicu, onda to imaju i Istrijani! Sve se to, naravno, uklapa u interese onoga
najdesnijeg krila IDS-a koji se zauzima za retalijanizaciju Istre, za nemogunost
naseljavanja Hrvata u Istri, za dovjezinost u itavoj Istri (godine 1991. u Istri je
bilo 6,7 posto Talijana) koji se zauzima ne samo za dvojezinost nego i samo za
jednojezine talijanske nazive. Bolje rat nego pakt, dr. Radovan Pavi, Slobodna
Dalmacija, 23. travnja 1995.
403
P
o
g
l
a
v
l
j
e
5
:
H
r
v
a
t
s
k
a
n
a
p
r
v
i
m
v
r
a
t
i
m
a
E
u
r
o
a
z
i
j
e
.
.
.
Z-4 pa se zahtjev za demilitarizacijom Istre naao u identinom
obliku u meunarodnom dokumentu o krajinskoj dravi. Cilj je
bio isti, ukloniti jo jedan znak hrvatskog suvereniteta Hrvatsku
vojsku. Katalizatorski uinak plana Z-4 vidljiv je i po tome to je
stranka Dalmatinska akcija 29. oujka 1995. istupila sa zahtjevom
o posebnom dalmatinskom regionalnom saboru. Zbog svega
navedenog znaenje plana Z-4 bilo je puno ire od samog rjee-
nja problema okupiranih prostora Republike Hrvatske.
Sada postaje jasnije zato je jedino povoljno mogue rjee-
nje za Republiku Hrvatsku zapravo bila vojna opcija, koja je jedi-
na mogla na okupirane prostore uvesti potpunu hrvatsku vlast, a
sve ostale inaice bile bi kompromisi u kojima, bi po naravi stvari,
Republika Hrvatska morala biti samo gubitnik u veoj ili manjoj
mjeri. Trebalo je imati strpljenja i ekati da uvjerljive razloge
za vojnu opciju daju Srbi, to su oni i uinili kada su nakon Sre-
brenice napali bihaku enklavu, glavnim snagama s okupiranih
podruja Republike Hrvatske.
Za pisanje slubene, ali inverzne povijesti jugoistoka Europe
s kraja dvadesetog stoljea nuno je u vezu dovesti rano prizna-
nje Republike Hrvatske, teniskim rjenikom reeno prisiljene
grjeke, i plan Z-4, opet teniskim jezikom reeno loptica izvan
igre. Za ispravljanje te dvije neplanirane grjeake jedino mjesto
moe biti ono gdje e inverzija dobiti pravni okvir, pa je osni-
vanje haakog tribunala logina i neizbjena posljedica takvog
pristupa. Posljedino tome, da se ispravi prisiljena grjeka i da
se postignu politiki ciljevi koji nee ponititi rezultate Prvog
614 Kada se radi o planu Z-4, jasno je da on znai federalizaciju Republike Hrvatske.
Samo po sebi to jo i nije najgora stvar, jer u svijetu ima jo federalnih drava.
Problem je, dakle, u neemu drugom. Problem je u pravoj namjeri federalizaci-
je. Dok u SR Njemakoj ili SAD federalni ustroj slui unaprjeenju ivota i nje-
govom boljem i svrsishodnijem odvijanju, i nije ni u kakvoj funkciji razbijanja
drave svaka federalizacija na tlu Republike Hrvatske ima upravo taj (dugoro-
ni) cilj razbiti i amputirati Republiku Hrvatsku, a to je, naravno, razlika. Zato
plan Z-4 treba odbiti. Dr. Radovan Pavi, isto.
615 Da je tomu tako kako prema prof. dr. Radovan Pavi pokazuje i tzv. Galbraithov
plan (za koji se tvrdi da ga nema, iz ega jasno slijedi da ga ima) apsolutno udo-
voljava prvenstvenoj i krucijalnoj elji osvajaa/pobunjenika: naime te bi snage
(UNPROFOR) trebale stati na crtu obustave paljbe (crta, de facto razgranienja
tj. nova granica) izmeu slobodnih i okupiranih dijelova Republike Hrvatske, ti-
tei tako srpsku steevinu i ostavljajui slobodne mogunosti veza, ujedinjenja
i zajednikog odravotvorenja s Republikom Srpskom i Srbijom. Osim toga,
te bi snage bile rasporeene s hrvatske strane granice i one bi zapravo time
kontrolirale Hrvatsku vojsku, dok bi djelovanje Srba sa zaposjednutih prostora
bilo slobodno. A sve to, valjda je jasno, neprijateljski je stav prema Republici
Hrvatskoj, s jedne, i zatitniki stav prema pobunjenicima, s druge strane. Takav
bi novi raspored vojnih snaga i novi mandat zapravo znaio denitivnu cipri-
zaciju, to je i cilj: neka bude i ciprizacija, samo da je mir, bolji je svaki neprave-
dni mir od pravdenog rata. Nepravedni mir je na tetu Republike Hrvatske i na
korist Srba i Srbije i to je mjera stvarima u optici meunarodnih monika, koji
su ve stvorili, ne novi meunarodni poredak, nego: obrnuti svijet! Slobodna
Dalmacija, 23. travnja 1995.
404
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
svjetskog rata, logino je da se za zloinaki pothvat optuuje
sam vrh hrvatske drave. eli se, naprosto rei: Nae stajalite o
ranom priznanju je ispravno jer se sad vidi da je ta drava nastala
na zloinu, a da se to vie ne dogodi, tu dravu treba urediti tako
da ne moe kao cjeloviti samostalni subjekt nastupati. Federali-
zacija ili plan Z-4 je najbolje rjeenje.
Dakle, determinizirana svjetska politika, prema svojoj mjeri i
kako to njoj najbolje odgovara, kroji i oblikuje virtualnu prolost
da bi projicirana budunost bila u granicama predvienog plana.
Uostalom, to nije nita novo. Vei njegov dio ve je ostvaren, od
potpisa u Daytonu, preko prihvaanja suradnje s Meunarodnim
sudom za ratne zloine i saborskog suspendiranja od nenadle-
nosti Haakog suda za oslobodilake operacije Bljesak i Bljesak Bljesak Oluja,
doputanja i poticanja ubrzanog odlaska optuenika u Haag,
pa do ispunjenja svega potpisanog, a jo vie onog to je na taj-
nim sastancima obeano, i koje e na naplatu doi u godinama
koje dolaze. Mali kameni, koji jo nedostaje da mozaik bude
potpun: eka se 2010. da deset mranih godina bude i slube-
no zapisano kao takve, u inverznoj slici povijesti jednog naroda
zapadnog Balkana.
U tom je itavom determiniziranom igrokazu samo jo jedna
prividno velika nepoznanica. Tko je pobjednik u upravljanoj krizi
na prostoru zvanom biva Jugoslavija? Ima onih koji ne bez ra-
zloga govore da je pravi pobjednik zadnjih balkanskih ratova
svjetska politika i oni koji iza te politike stoje. Nastojei poblie
naznaiti tko su subjekti ukazat e, kako svjetska politika sigurno
nisu Ujedinjeni narodi i njegove institucije, koje formalno upra-
vljaju Haagom, ali da bi to mogle biti ponajprije Sjedinjene
Drave, Velika Britanija te najbogatije drave svijeta okupljene u
neformalnoj grupi sedmorice. Meutim, ipak rjeenje, da bi bilo
potpuno, treba traiti i izvan okvira navedenih drava, ili institu-
cija bez obzira koliko one mone i bogate bile. Na balkanskim
616 Da je po toj organizaciji (UN op. a.) sve bi ostalo u kancelarijskim ladicama i
nikada se ne bi nalo dovoljno dolara za naciranje nepregledne haake biro-
kracije. I ptice na granama znaju da administracija na East Riveru ne moe po-
krenuti a kamoli rijeiti ijedan ozbiljniji problem ako iza toga ne stoji Amerika.
Zlatko i Mila Jazbinek, isto.
617 Svi oni zajedno, uz ostalo, bave se i Zapadnim Balkanom. Tko misli da nije tako
i da to mono drutvo samo gleda to se zbiva i da nita ne poduzima ljuto
se vara. Treba samo povezati, to se iz Zagreba moe initi nepovezanim. Od
sjeverne Amerike, preko Europe do Azije. Tek tada se mogu u pravom svjetlu
razumjeti na prvi pogled udni potezi. Primjerice, zato je nedavno konferen-
cija o gospodarstvu zapadnog Balkana organizirana na drugom kraju svijeta, u
Japanu!? Gotovo u isto vrijeme dolaze pritisci iz Londona, a da bi nekoliko dana
kasnije pristizale samo pohvale. Za one koji to do sada nisu znali to se zove
koordinirana politika mrkve i batine. Malo s batinom po prstima, od Londona
ili Haaga, malo mrkve, iz Tokija i Bruxellesa! Kada se sve to zna nije teko uoiti
neraskidivu vezu izmeu suda u Haagu i ire politike. Zatim ne bi trebalo biti ni
problema s pobjednikom. Zlatko i Mila Jazbinek, isto.
405
P
o
g
l
a
v
l
j
e
5
:
H
r
v
a
t
s
k
a
n
a
p
r
v
i
m
v
r
a
t
i
m
a
E
u
r
o
a
z
i
j
e
.
.
.
poljanama smrti, ali i ire, pobjednik je ideja (plan) tvoritelja
novog svjetskog poretka. Kao glavne zapreke i smetnje za po-
tpunu pobjedu, tom novom vrlom svijetu, ostaju i dalje nacija i
nacionalna drava, vjera i identitet. To u prijevodu, u hrvatskom
sluaju znai, da autokrata i nacionalista dr. Franju Tumana,
nakon Haaga, treba virtualno pobijediti nekakav demokrat i
anacionalist kojeg personicira Paddy Ashdown. Hoe li to
ba biti tako odgovor i odgovornost je na Hrvatima ne do-
zvoliti oduzimanje pobjede. Da bi uspjeli, Hrvati itekako dobro
moraju razumijevati ono to Zbigniew Brzezinski naziva trima
osnovnim zapovijedima za imperijalnu geostrategiju: sprijeiti
zajedniku igru vazala (tj. ovisnih drava) i odravati njihovu ovi-
snost na podruju sigurnosne politike. Treba tributarne obvezni-
ke (koji moraju platiti trokove svoje sigurnosti) drati u stanju
poslunosti i treba ih zatiti. I tree treba sprijeiti ujedinjenje
barbara. Hrvatima i ostalim nacionalistima na znanje.
6. Borba za hrvatske plave granice
Hrvatska jest suverena drava, ali njezine plave granice (more i
rijeke) neprekidno su pod udarom svih susjeda, i ne samo njih.
Polazite je gotovo uvijek isto Hrvatska je mala zemlja za tako
veliko more, a izvori pitke vode predragocjeni su da bi pripadali
samo jednom narodu. Jedni bi htjeli more, a drugi pitku vodu,
618 Prije nekoliko dan proitao sam dva intervjua, oba su na vrlo drastian nain
osvijetlila dananju situaciju Hrvata. Prvi intervju dao je Britanac Paddy Ash-
down, visoki predstavnik BiH, Slobodnoj Dalmaciji. Na kraju je skinuo masku i
rekao za Franju Tumana da nije bio nita drugo nego destruktivni nacionalist.
Takve su rijei nepristojne i ne odgovaraju najosnovnijim pravilima civilizacij-
skog ponaanja. Bilo bi nepristojno vrijeati na takav nain, na primjer, lanove
engleske dinastije ili vodee britanske politiare. Osim toga, treba gospodina
Ashdowna podsjetiti da je Velika Britanija proglasila niz politiara, dravnika i
visokih sveenika iz bivih britanskih kolonija nacionalistima i neprijateljima.
Prethodnici gospodina Ashdowna svojedobno su ak uhitili i zatvorili, na pri-
mjer, nadbiskupa Makariosa na Cipru, koji je vodio borbu svog naroda protiv
britanskih kolonijalnih vlasti. Neto kasnije, oni su bili prisiljeni da ga prihvate
kao sugovornika i nadbiskup je postao prvi predsjednik drave. Na slian nai
Englezi su morali osloboditi politiare i voe poput Gandhija ili Nehrua iz zatvo-
ra. Ashdown se u BiH ponaa kao kolonijalni guverner. Uzalud im inenjering,
Carl Gustav Strhm, Hrvatsko slovo 11. listopada 2002.
619 U trenutku kad su se hrvatski vojnici vratili u Zagreb kao pobjednici poela
je meunarodna orkestrirana kampanja protiv tobonjeg diktatora Tumana,
protiv faistoidnih i svakao nacionalistikih Hrvata (koji su u Prvom i Drugom
svjetskom ratu bili na krivoj strani) Odjednom su zapadni mediji govorili o
etnikom ienju na osloboenom hrvatskom tlu. Sve to se dogaa do dana
dananjeg potvruje tezu da je pobjeda u Domovinskom ratu bila Hrvatima
na neki nain ukradena. Ta ukradena pobjeda, taj nezavreni posao to su tra-
gedije ivota i smrti Franje Tumana, ali i svih Hrvata. Politika je nemilosrdan i
nezahvalan posao. Moral i velike rijei (ljudska prava i demokratizacija itd) esto
su samo ambalaa drugih sadraja. Hrvatima je ukradena pobjeda, Carl Gustaf
Strhm, Hrvatsko slovo, 8. oujka 2002.
406
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
a oni izvan blieg susjedstva htjeli bi i jedno i drugo. Zato pre-
sizanje za hrvatskom plavom bojom nije sluajno. Naime, svi
bolji poznavatelji stanja ovjekovog okolia, prije svega u Europi,
jedinstvena su stajalita kako je dravni prostor Republike Hr-
vatske, osim vrijednog geostratekog poloaja na prvim vratima
Europe, i neovisno o vidljivim posljedicama ratnih razaranja, u
ovome trenutku europski ekoloki rezervat i potencijalno izvo-
rite pitke vode i posljedino tomu, zdrave hrane, kojima e ra-
zvijeni svijet uskoro poeti oskudijevati. Tu nau neprijepornu
prednost prepoznaju mnogi osim hrvatske politike elite, koja ne
umije osmisliti strateki zamanjak gospodarskog razvoja koji bi
se temeljio na pozornom planiranju i gospodarenju Hrvatskom
kao ekolokim rezervatom. Jo su manje svjesni da ako to Hr-
vatska nee, a oigledno da nee, jer se ne bi sve rasprodavalo, to
e netko drugi uiniti, ali bez Hrvata.
Iz dokumenta Globalni Trendovi do 2015. vidljivo je i to
koje e tri temeljne znaajke obiljeiti prvu polovicu drugog de-
setljea 21. stoljea: prva, pored vika hrane, znaajnim dijelom
genetski modicirane, zbog njezine neravnomjerne raspodjele i
dalje e u ve tradicionalnim dijelovima treeg svijeta vladati
glad; druga, svijet e se suoiti s transnacionalnim terorizmom
i trea, sve e manje biti iste prirodne pitke vode. Ovaj trei
zakljuak potvruje prosudbe geopolitiara s poetka 90-ih
godina 20. stoljea kako e u 21. stoljea priuve pitke vode biti
strateka prednost i iznimno unosan izvozni proizvod. Kao to
je 20. stoljee bilo stoljee rata za naftu, tako e 21. stoljee, a
druga njegova polovica sigurno, biti obiljeeno ratovima, suko-
bima i krizama, ali ovaj put za pitku vodu. Ovakve prosudbe ge-
opolitiara, analitiara i najmonije svjetske izvjetajne agencije
o budunosti svijeta morale bi hrvatsku politiku misao vratiti
na podruje jadranskog sliva od Gacke, Zrmanje, Krke, Cetine,
Neretve, Omble, ali i Kupe, Korane, Dobre, Une, Unice, uice, Bi-
strice, abljaka, Trebiata i Bregave. Tu na tom podruju Dinarida
obitavaju Hrvati ne samo kroz povijest, nego i sada na poetku
21. stoljea. Taj relativno uski, stijenjeni prostor izmeu planina
sredinje Bosne i Jadranskog mora, Hrvatsku po zalihama pitke
vode smjeta na peto mjesto u Europi, a u svijetu na etrdeset i
drugo, s tim da je po kakvoi na samom svjetskom vrhu. Kad se
620 Stockholmskom Deklaracijom o ovjekovu okoliu naglaeno je kako Ze-
maljske prirodne resurse, ukljuujui zrak, vodu, biljini i ivotinjski svijet a pose-
bice uzorne primjere prirodnih ekolokih sustava, treba titi u korist sadanjeg
i budueg narataja, pozornim planiranjem i gospodarenjem, kako to trae
okolnosti (pojaani kurziv a.). lanak 2. Deklaracije, lipanj 1972.
621 Vidi predhodno poglavlje. (op. a.)
622 Ovi podatci su navedeni u Prvome svjetskom izvjetaju o vodnim zalihama u
svijetu to ga je objavio UNESKU u Parizu, a obuhvaeno je 188 zemlja svijeta.
edni pokraj vode, Ivan Milanovi Litre, Glas Koncila, 14. prosinca 2003.
407
P
o
g
l
a
v
l
j
e
5
:
H
r
v
a
t
s
k
a
n
a
p
r
v
i
m
v
r
a
t
i
m
a
E
u
r
o
a
z
i
j
e
.
.
.
u razmatranje uzmu ove neprijeporne injenice, onda upravljana
kriza na prostoru zvanom biva Jugoslavija, ima ne samo drugu,
nego i treu stranu. Teza koja slijedi, mnogima e moda biti
iznenaenje, a determinizirani medijski trbuhozborci doekat e
je ili sa utnjom ili estokim napadima. Ona glasi: Determinirani
kaos na prostoru nekadanje Jugoslavije, poetkom i sredinom
devedesetih godina dvadesetog stoljea, kojem je cilj bio sprije-
iti nastajanje samostalne i nezavisne Hrvatske drave ima svoj
nastavak u odgoenom kaosu, gdje se produuje osporavanje
hrvatske drave drugim sredstvima, kao bi se Hrvatima u Hrvat-
skoj i onima u Bosni i Hercegovini otela pitka voda.
Plan je dugoroan i zamiljen je u dvije dionice: prva, pro-
tjerati, iseliti, raseliti Hrvate iz sredinje Bosne (Usora, Lavanska
dolina), a potom iz Zapadne Bosne (Livno, Kupres Tomislavgrad)
i Zapadne Hercegovine (Mostar, apljina, Stolac), a nakon to
se pokupuju gravitacijske toke ozemlja, od nacionalnih par-
kova Sjeverni Velebit, Plitvika jezera sve do Dubrovnika, izvori
pitke vode sami po sebi doi e u ruke svjetskih determinista.
Sa stajalita strategije Hrvatska se na poetku 21. stoljea napa-
da istovjetno kao to se napadala 1991. i 1992. i to u stoernim
strategijskim tokama 2K (Zadar-Ravni Kotari i dolina Neretve)
samo ovaj put ne vojnoj silom, dakle, ne vojnom strategijom,
nego sloajem politike, diplomatske, informacijske (kulturne) i
gospodarske strategije. Naalost Hrvatska za razliku od 1991. ne
samo da nema protustrategiju, nego ona ne prua ba nikakav
otpor. Suenje u Haagu za tobonje ratne zloine, najprije Hr-
vatima iz sredinje Bosne, a potom Hrvatima iz Hercegovine i u
konanici Hrvatima iz Hrvatske, prostorno zahvaa upravo one
dijelove Hrvatske i susjedne drave Bosne i Hercegovine gdje su
priuve pitke vode. Nakon 2010. i proglaenja slubene virtualne
povijesti, deterministi e ustvrditi: tu na prostorima Lavanske
doline, Usore, Hercegovine, Banovine, Korduna, Like, i Dalmacije
vi ste Hrvati izvrili zloine, za to vam je sueno i za to ste osu-
eni, pa vie ne moete batiniti ta podruja. Dakle, ta podruje
koja su oznaena nedirnutima i istima, s golemim podzemnim
priuvama pitke vode, i nakon to su sreeni rezultati geoloko-
seizmolokih istraivanja podruja Dinarida, koje je INA zapoela
1997. i gdje su denirane granice iznimno bogatih podzemnih
vodonosnih slojeva, od 50 do 200 metara, u ratu poslije rata
eli se oteti Hrvatima.
Od svih ekosustava na zemlji slatkovodni je najugroeniji.
Budui da u UN-ovu izvjetaju za 2000. stoji da ljudi danas troe
54% slatke vode te da se ubrzano smanjuju njezine raspoloive
zalihe ona postaje glavno ekoloko, sigurnosno, gospodarsko, a
sutra i politiko pitanje. K tome treba dodati kako su Ujedinje-
623 Voda vanija od nafte, Ilija Rkman, Hrvatsko slovo, 26. listopada, 2001.
408
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
ni narodi u prosincu 2002. prvi put i formalno kazali da je voda
osnova ivota i zdravlja, te da se mora tretirati i kao socijalno i
kulturno dobro. Na taj nain, netko se je ipak suprotstavio sve
uestalijim negativnim posljedicama privatizacije vodoopskrbe.
Zbog ega je taj dogaaj vaan? Hrvatska e u bliskoj buduno-
sti glede svojih izvora pitke vode biti dodatno izloena pritiscima
i Meunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke. Naime, u
mnotvu sluajeva ove dvije institucije zemljama u razvoju odo-
bravaju nove kredite tek pod uvjetom da se privatizira njihova
vodoprivreda. Budui da vodoopskrba u Hrvatskoj nije privati-
zirana, a zaduenost Hrvatske je tako velika, pa prijeti realna
opasnost da se prispjeli krediti budu vraali novim zaduenjima.
Gotovo je sigurno da e ta nova zaduenja, ali i vraanje i starih
dugova biti uvjetovano privatizacijom hrvatske vodoprivrede.
Do tog sudbonosnog trenutka nuno je izgradnja kritine svi-
jesti kod puka, ali i stvaranje javnog mnijenja da se nerazumna
poslunika hrvatska vlast odvrati od tog pogibeljnog nauma.
U nadolazeoj globalnoj krizi i sve veoj nestaici pitke vode
i Hrvatsku, unato bogatstvu zaliha, moe pogoditi hollywo-
odski ameriki mrak kao to je bio sluaj 2003. kada su visoke
temperature i katastrofalna sua primorale mnoge gradske vlasti
na donoenje odluke o redukciji i ogranienom koritenju vode.
To nije nita u usporedbi sa stranom spoznajom da bi Hrvati kao
kranski (katoliki) narod osim u tvarnom i u simbolinom smi-
slu izgubili vodu kao izvor i poelo ivota.
O vodi kao neiscrpnoj temi svi osvrti, govori, objanjenja, ma
koliko umni bili samo su svojevrsno tepanje. Nita tako ne ui o
ivotu i ljudskom smislu kao to to ini voda. Osim to nas ui
mudrosti ivljenja, ma kao to udno zvualo, klju buduno-
sti planeta Zemlje nalazi se u vodi, tj. u rukama malih i sasvim
obinih ljudi. Mnoge multinacionalne kompanije, poput Coca
Cole, MacDonaldsa, Shella, Bechtela, nee ustuknuti pred mno-
gim vladama treeg svijeta jer ih dre u aci, ali e jednog dana
ustuknuti i uzdrhtati pred malim ovjekom, koji e lien vode
ivota, ustati protiv stanja bespomonosti. Stoga to moe biti
poruka ne samo hrvatskoj izvrnoj i zakonodavnoj vlasti, nego i
624 Uzmimo primjer izraelskog naroda koji u vodi, kako u prolosti tako i u sada-
njosti, oitava Boju prisutnost i njegovu naklonost. U trenucima poljuljanosti
u Boju blizinu prorok Jeremija narodu poruuje: Bog nas nije zaboravio! Jer
kia i dalje u pravo vrijeme pada, rijeke i dalje natapajui zemlju, teku prema
moru... Isus se u svom govoru esto koristio simbolikom vode nazivajui sebe
izvorom ive vode i vodom ivota. Upravo zbog toga ne udi to je voda jedna
od vidljivih znakova sakramenta krtenja koja ima simboliku novoga ivota ko-
jega krtenik prima na krtenju. Ivan Milanovi Litre, isto.
625 Uz reeno postoji jo jedna znakovitost vode. To je tzv. dimenzija malenosti
vode koju nam otkriva sv. Franjo Asiki u Hvalospjevu stvorenja u kojemu Go-
spodinu, zahvaljujui na vodi, kae kako je ona Vrlo korisna i ponizna i dragoci-
jena i ista. Ivan Milanovi Litre, isto
409
P
o
g
l
a
v
l
j
e
5
:
H
r
v
a
t
s
k
a
n
a
p
r
v
i
m
v
r
a
t
i
m
a
E
u
r
o
a
z
i
j
e
.
.
.
svim zemljama i narodima koje je Bog Stvoritelj obdario vodom
simbolom ivota da se prema njoj svugdje i svagda ophode s
dunim strahopotovanjem.
Dakle, to se pitke vode tie, Hrvatska ima budunost, ali
pod uvjetom da se ne povodi za olakim obeanjima svjetskih
determinista, nego da o zatiti i promicanju svojih nacionalnih
interesa uvijek promiljanja crpi iz bunara ljudske mudrosti.
Da deterministi misle ozbiljno kako Hrvatskoj oteti i onu
vodu koja je slana pokazuje okrugli stol u koli za management u
Trstu poetkom 2004. koji je odran na temu Budunost Balkana
u Europskoj uniji, prigodom predstavljanja novog broja revije
Limes, koji je pak posveen temi Na istok(!?). to se s nji-
hovim istokom mislili uiniti naznaio je Riccardo Illy naglasivi
da veliki potencijal, prirodni i ljudski resursi koji postoje u ovoj
regiji Jugoistoka Europe, a kako radije, nego imenom Balkan,
nazivaju ta podruja narodi koji ga naseljavaju. Nisu tu samo hr-
vatske obale nego unutranjost, pa tisue diplomiranih ljudi koji
obavljaju loije poslove, a koji bi mogli u irem tritu rada nai
odgovarajue zaposlenje. Naravno, proces integracije treba biti
popraen ulaganjem u infrastrukturu. Rasprava se dalje najvie
odvijala na osnovi ove postavke Riccarda Illya i za sve nazone,
vie ili manje, kljuna rije je bila integracija. Manje razlike u
miljenjima, nisu dovele u pitanje prosudbu o stanju u regiji i o
perspektivama zajednike zapadno balkanske kue i njezinih
buduih lanova.
Glavni urednik asopisa Limes Lucia Caracciola, otiao je i
korak dalje od zajednike balkanske kue naznaivi da se ne
moe prihvatiti hrvatsko proglaenje iskljuive ribolovno-eko-
loke zone. Za nas je prioritetno uiniti zajednikom jadransku
granicu bez imalo umotavanja u celofan izjavio je Caracciolo,
i nadodao Treba je pomaknuti mnogo istonije, prvo na Bu-
garsku i Rumunjsku, zatim na bivu Jugoslaviju i Albaniju. Ipak
nekakav otpor takvom rjeenju Caracciolo vidi u tome to mlade
drave jo nisu sklone, iz anagrafskih razloga, ustupiti dio svoje
626 Voda ima sve dimenzije ljekovitosti, jer dodir s prirodom, kako kae Papa u
poruci Mir s Bogom Stvoriteljem mir s cjelokupnim stvorenjem, po sebi je
duboko obnoviteljski. Ivan Milanovi Litre, isto.
627 Rijei generalnog tajnika UNESKU-a Kichiroa Matsuura koji je izrekao na 3.
svjetskom forumu o vodi odranom u Kyotu 2003. Ivan Milanovi Litre, isto.
628 Sudjelovli su dotajnik vanjskih poslova Italije Roberto Antonione, predsjednik
regije Furlanija-Julijska Venecija, Riccardo Illy, direktor Limesa, Lucio Caracci-
olo, profesor na sveuilitu Sapienza, Predrag Matvejevi, te Stefano Pilte, pro-
fesor na MiB te koordinator ovog okruglog stola. Pier Paolo Garofalo, Il Piccolo
(Trst), 13. sijenja 2004.
629 Takav pristup prema izjavi Roberto Antonionea (MVP Italije) donesen je na
konferenciji EU-a u Solunu lipnja 2003. gdje se uspjelo jednoglasno odobriti
liniju koja prolazi na Balkanu kao stratekom podruju za cijelu Uniju. Pier Pa-
olo Garofalo, isto.
410
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
suverenosti nekoj multinacionalnoj ustanovi, ali da se to moe
rijeiti ako se Balkan jedna prazna kutija ispuni institucijama,
ljudima te idejama.
Sigurno su ovakva neformalna talijanska geopolitika ali
i formalna diplomatsko-politika razmiljanja utjecala da na
prijedlog uplaene Hrvatske vlade ribolovno-ekoloka zona
bude suspendirana u Hrvatskom saboru i da se nakon toga otvo-
ri nova (stara) stranica slovenskog agresivnog nastupanja prema
hrvatskom morskom i kopnenom prostoru. U emu je paradoks
Savudrijske vale? Mnogo vei od Svete Gore, koja je eklatan-
tan primjer u suvremenoj Europi da se na ozemlju jedne suve-
rene drave, nesporazumno nalazi vojska druge drave. To je po
svim pravilima meunarodnog ratnog prva, agresija, ali ne i za
hrvatsku slubenu politiku. I umjesto da se hrvatska vlast jasno
odredi o zatiti svog teritorijalnog i akvatorijalnog integriteta,
ona se sa Slovenijom uputa u dvojbene i protuustavne rasprave
i trgovine.
Pitanje Savudrijske vale je pravno jasno: zna se gdje utjee
rijeka Dragonja, iako su Slovenci ak promijenili tok i utok te ri-
jeke na tetu Hrvatske, ali i bez toga, zna se toka razgranienja
na kopnu, a onda je na moru sve precizno odreeno meunaro-
dnim pravom to je okomica na spojnicu dviju obala vale. Kad
je sve to tako pravno isto, postavlja se pitanje: zato Slovenci
ustrajavaju, iako su svjesni da ne mogu nikako imati izravan izlaz
na otvoreno more? Oni dobro znaju da su Talijani, koji glume
suzdranost, na njihovoj strani, i ekaju u zavjetrini povijesno
gledajui za talijansku politiku nita novo. Naime, u pitanju su
Osimski sporazumi, jer negranienje Hrvatske s Italijom otvara
novu meunarodnopravnu situaciju. Kao to je poznato Spo-
630 Jadran je potrebno pretvoriti u europsko more (kurziv a.), rekao je bivi talijan-
ski ministar Gianni De Michellis za jueranji broj (11. sijenja 2004.) transkog
lista Piccolo, pozvavi istodobno talijansku diplomaciju na odluniju inicijativu
za proirenje EU na cijelu balkansku regiju. U talijanskom je interesu (kurziv
a.) da cijela balkanska regija bude spremna za integracije, pri emu nee ne-
stati samo kopnene ve i morske granice (kurziv a.) Kad i Hrvatska ue u EU,
logike i perspektive cijelog Jadrana dobit e potpuno novo svjetlo, rekao je
De Michellis, koji se, kako navodi Piccolo, zauzima za Jadran kao europsko
more Farnesina (sjedite talijanske diplomacije) mora ponovno u svoje ruke
uzeti kompletan balkanski dosije, s obzirom na to da se o njemu vie nitko ne
brine, kako bi se rijeila otvorena pitanja u Bosni, Srbiji i Crnoj Gori i na Ko-
sovu rekao je De Michellis. Potpuno za odravanje dobrih odnosa s novom
hrvatskom vladom. Sve bi perspektive suradnje trebale biti ocjenjene ne kroz
optiku zatite nacionalnih interesa (kurziv a.), ve kroz usuglaavanje, zakljuio
je De Michellis. Gianni De Michellis, bivi talijanski ministar vanjskih poslova,
Ulaskom Hrvatske u EU Jadran moe postati europsko more, Jutarnji list, Za-
greb, 12. sijenja 2004.
631 O neosjetljivosti Hrvata na jezine nijanse koje oslikavaju namjere jedne agre-
sivne politike vidi se po tome to se dugo govorilo o Piranskom zaljevu, a ne o
Savudrijskoj vali, a za Svetu Goru jo se i dalje koristi slovenizirani naziv Sveta
Gera.
411
P
o
g
l
a
v
l
j
e
5
:
H
r
v
a
t
s
k
a
n
a
p
r
v
i
m
v
r
a
t
i
m
a
E
u
r
o
a
z
i
j
e
.
.
.
razume su potpisale vlade SFR Jugoslavije i Italije, a pravno ga
nasljeuju one drave nastale na prostoru zvanom biva Jugo-
slavija koje izravno granie s Italijom, to u ovom sluaju znai da
su to Hrvatska i Slovenija.
Ako bi Hrvatska pristala da ustupi Sloveniji to to trai, bez
obzira na koridor, trokut ili neto slino o emu se u raznim
prilikama pregovaralo, Hrvatska bi izgubila izravnu granicu s
Italijom. U tom sluaju Osimski sporazumi sigurno bi poprimili
sasvim drukije konotacije izmeu Hrvatske i Italije. Jednostavno
reeno, Hrvatska bi bila dovedena u poziciju Srbije i Crne Gore,
Makedonije ili Bosne i Hercegovine prema kojima Italija, glede
Osimskih sporazuma nema nikakvu obvezu. Osim toga izravni
izlaz Slovenije na otvoreno more, otvara pitanje i gospodarskog
pojasa, jer bi Slovenci sutra traiti i svoj gospodarski pojas. Hr-
vatsko proglaenje gospodarskog pojasa na Jadranu jedni je
ispravni politiko-pravni potez od slovensko-talijanskih presiza-
nja koje nee prestati unato promjenama politikih elita u ovim
zemljama.
Dok Slovenija i Italija znaju jasno artikulirati svoje interese,
pa i ondje gdje po meunarodnom pravu nemaju pravo, hrvat-
ska politika luta do besmislenosti, pristajui ak na razgovore u
kojima se raspravlja o trgovini hrvatska sela za hrvatsko more.
U svim suverenim dravama to je in izdaje, osim u Hrvatskoj.
Teritorijalno i akvatorijalno razgranienje ne moe biti donijeto
ni u Saboru, pa ni s dvotreinskom veinom, ve to mora biti
predmet referenduma svih dravljana Hrvatske. Ako se hrvatski
narod eli odrei dijela svog akvatorija ili teritorija u korist neke
druge drave, onda se to moe uiniti samo referendumom i ni-
kako drukije. U rezultat referenduma ne bi trebalo sumnjati, pa
je s tim vie zauujua drskost biveg predsjednika vlade Ivice
Raana da se u pararanom sporazumu (bez volje hrvatskog
naroda) Sloveniji prepusti ne samo dvije treine Savudrijske
vale, nego i teritorijalno more i koridor irine dvije milje, to je
sve skupa gotovo dvije povrine Katelanskog zaljeva. Kako
se u sporazumu Raan-Drnovek predvialo da se na podruju
tzv. koridora zabrani iskoritavanje podmorja, instaliranje naf-
tnih ili plinskih platformi, kao i ribarenje, Hrvatska se de facto i
de jure, trebala odrei i svog gospodarskog pojasa u vlastitom
teritorijalnom moru(?), to bi bio jedinstven sluaj u svijetu.
to bi za posljedicu mogao imati ovakav izdajniki in jednog
predsjednika Vlade? Prvo, u ovakvom obliku razgranienja sa
Slovenijom Hrvatska ne bi imala nikakvu zajedniku granicu
sa susjednom dravom Italijom jer tzv. trokuti teritorijalnog
632 Katelanski zaljev, najvei je zaljev u srednjoj Dalmaciji, i razmjestio se izmeu
Splita i Trogira te poluotoka Marjana i otoka iova. Duina najvee uzdune osi
iznosi 14,8 km a poprene 6,6 km.
412
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
mora ne bi mogao predstavljati zajedniku granicu, budui
da, ne bi postojala neprekidna veza izmeu tog komadia te-
ritorijalnog mora i ostalog teritorijalnog dijela Hrvatske, zbog
gubitka jurisdikcije nad morskim dnom. Drugo, u cjelini gledano
to bi za posljedicu imalo dalekosene politike implikacije jer za
Italiju Osimski sporazumi vie ne bi bili obvezujui, to bi ona
sigurno iskoristila pritiskujui i ucjenjujui Hrvatsku, naprimjer,
s esulima.
Pitanja meudravnih teritorijalnih razgranienja suvie
su ozbiljna da bi se njima mogli poigravati politiari tipa Ivica
Raan, koji je hrvatski narod, dok su pregovori trajali uvjeravao
kako javnost ne treba biti upoznata, jer to moe tetiti prego-
vorima! Dakle, glavni predstavnik izvrne vlasti, bez imalo stida
o kljunim, pae ivotnim pitanjima nacionalnog suvereniteta
samostalno (protuustavno) odluuje bez nositelja tog suvere-
niteta. Meutim, to pokazuje koliko laicistika vlast neke zemlje
moe raditi protiv interesa onih koji su je izabrali, ali pokazuje i to
da njihova poslunost i(ili) ropska poniznost nemaju kraja. Ovdje
se naprosto ne radi samo o nepromiljenosti, nego i o nasilju
prema vlastitom narodu, jer se drugome daje ono to nije tvoje
i to po diktatu treega. Hrvatsko more i ozemlje, nije vlasnitvo
nikakve izvrne politike vlasti, bez obzira na demokratski po-
stupak njezina biranja, nego i more i ozemlje izvrna vlast mora
uvijek braniti kada su ugroeni, i tako ih sauvane predati iduim
naratajima. Sve drugo jednostavno reeno, je izdaja.
Jo neto, do sporazuma Raan-Drnovek Hrvatska je bila
zapadno od Slovenije, sa svojim teritorijalnim morem i kopnom
(rt Savudrija), a nakon njega Slovenija sa svojim teritorijalnim
morem trebala je postati zapad Hrvatskoj. Time je Ivica Raan
vlastoruno iscrtao zapadnu granicu zapadnog Balkana.
U ovom povijesnom trenutku na poetku 21. stoljea Hrvat-
ska mora prepoznati svoj prostor, svoje more, svoje otoke, svoju
obalu, svoje izvore pitke vode, svoja podruja proglaena priro-
dnim ili nacionalnim parkovima, svoju kulturnu i duhovnu bati-
nu, kao svoje posebne i najvee vrijednosti te ih zatiti na takav
nain da ne postanu vlasnitvo nehrvatskih europskih silnika,
ali i domaih sljedbenika determinizma, kako ih ne bi mogli
ugroziti i(ili) upropastiti. Ako sada Hrvatska uini krive korake
ili propusti uiniti one koji bi stvarno zatitili temeljne hrvatske
vrijednosti i interese, onda je realna opasnost da hrvatski narod
633 to je Hrvatska vrijednost na osebujan nain upozorava i ova reenica crnog
humora: Rvat koji vidi svako jutro kako sunce izlazi iza brda, koji vidi rosu na
travi, koji uje njak magareta, kukurik pivca, ubor potoka, cvrkut tica, koji ima-
de svoju umu i planinu, svoje poje i svoj dolac, koji znade svoje ime i prezime,
i iji je, kojega zvono upozorva da ga Bog prati, teak je problem za suvremne
kiborge i androide. Tvoj Ognjilo, Hrvatsko slovo, 11. sijenja 2002.
413
P
o
g
l
a
v
l
j
e
5
:
H
r
v
a
t
s
k
a
n
a
p
r
v
i
m
v
r
a
t
i
m
a
E
u
r
o
a
z
i
j
e
.
.
.
doivi novo gorko iskustvo, u kojemu bi po prvi put u svojoj du-
goj povijesti mogao ostati bez bitka.
***
Dok su u doba komunizma (druga faza determinizma) hrvatski
suverenitet i hrvatski interesi bili u rukama ideologa komunisti-
ke internacionale, danas su oni u rukama ideologa neoliberali-
stike kapitalistike internacionale (trea faza determinizma).
Veina dananjih hrvatskih politikih stranakih elita ne znaju to
su stvarni nacionalni interesi Hrvatske. Tim otuenim elitama va-
niji je Haag, nego ast i dostojanstvo hrvatskih branitelja, njima
je proizvodnja hrvatskog paradoksa u kojima mrtvaci iz Drugog
svjetskog rata hodaju ulicama, vanije nego to da ivi ljudi ne
daju znakove ivota, njima je s predumiljajem nedenirana
europska utopijska koncepcija zanimljivija od sudbine vlastitog
naroda u susjednoj Bosni i Hercegovini, njima je znaajnija izjava
nekog treerazrednog svjetskog birokrate nego ouvanje vlasti-
tog identiteta, njima je miljenje predstavnika svjetske nancij-
ske oligarhije presudno, ali ne i rasprodaja vlastitog bitka. Na-
prosto, hrvatska politika stranaka elita nakon 2000. vie nema
ideja, odnosno ona ne zna to su hrvatski nacionalni interesi i
kako ih promicati. Na poetku 21. stoljea slubenu Hrvatsku
karakterizira neodreenost. Na takvo stanje duhovnog ozraja
Goethe je davno upozorio rijeima: Onaj tko je neodreen, taj
je ve umro.
Bez normativne predodbe nacionalne strategije ivljenja
i opstanka o tome emu nacija smije i treba teiti, hrvatska
politika misao se svodi na sitniavo, svaalako i destruktivno
nametanje svoje istine. U neimanju uobliene i opeprihvaene
strategijske zamisli kako obraniti svoje interese na prvim vratima
Euroazije, hrvatski politiari su najee samo loi glasnici ra-
strojenih institucionalnih dravnih sustava i uspjeni pronositelji
duhovnog (vrijednosnog) nereda koji vlada u hrvatskoj zbilji. Oni
su olienje zastraujuih sadrajnih praznina, gubitka identiteta
i etikoga kodeksa, te ope obamrlosti (ravnodunosti) hrvatske
nacije. Hrvatska je, moe se ustvrditi, zemlja bez ikakvog krite-
634 Prodaja bankarskog sustava, velikih divova poput INA-e, HEP-a te turistikih
kompleksa, zapravo dovodi nove gospodare. Tko gospodari kapitalom, gospo-
dari i dravom. No, problemi u Istri su najgori jer se prodaje bitak, a to je zemlja.
Uravo u tome lei bit nove kolonizacije, koja e nas uiniti kolonima na vlastitoj
zemlji. Oriano Buli, vijenik Gradskog vijea Pule, HS, 12. travnja 2002.
635 Sjedinjene Drave, kao i sve demokratske europske zemlje, dakle i sve lanice
Europske unije, funkcioniraju na ideologiji liberalizma, koju je usvojila i mo-
derna, blairovska i schrderovska socijaldemokracija. Svijet u kojem Hrvatska
ivi jest svijet liberalne demokracije i liberalnog kapitalizma, a ne svijet domi-
nantnih katolikih vrijednosti. To je ona, presudno znaajna injenica, na koju
Crkva nema adekvatan odgovor. Bozaniev Boi, Davor Butkovi, Jutarnji list,
24.,25. i 26. prosinca 2004. str. 33.
414
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
rija, a u substancijalnom smislu gotovo ga uope nema, jer da
ga ima, onda se svaki politiki nasilnik, susjedni ili bjelosvjetski,
svejedno, ne bi mogao bacati kamenjem na nju, predstavljajui
to kao njezinu dobrobit, a svaki domai demagog determinizma
nacionalnim spasiteljem. Ovdje zapravo vrijedi alosna maksima
francuskog katolikog moraliste, romantiara Lacordairea. Istinu
iznijeti plaamo skupim bitkama, la naprotiv ne stoji nita.
Dananja hrvatska arolika politika elita nije kadra komuni-
cirati sa svjetskom politikom zbiljom, jer je ne razumje, a i ne
eli razumjeti. Ona naprosto odrava situaciju svoje povezanosti
s novim bogataima i s golemom masom sirotinje, koja ovisi o
dravnoj skrbi, i ne mari za to, to je ostala potpuno bez vizije.
Takvo stanje dovelo je da vlast i dravni interesi ne stoje na istim
pozicijama, oni su inkompatibilni. U takvoj konstelaciji snaga
gdje se mo iz legalnih institucija vlasti preselila u odreene
nancijsko-medijske udrube, ti su procesi logini. Interesi tih
izvaninstitucionalnih udruaba nemaju veze s hrvatskim naci-
onalnim interesima, ve poivaju na interesima odranja moi
koju su sebi priskrbili. U Hrvatskoj se politika ne vodi u okvirima
promicanja i zatite nacionalnih interesa, nego u ispunjenju za-
htjeva koje svako malo postavljaju ti centri moi.
Kako se Hrvatska moe odhrvati matrici odgoenog kaosa
kojemu je izloena? Najvea prepreka pri tome moe biti nedo-
statak vlastite pameti, organiziranosti, sposobnosti da se prolira
i postavi kao samosvjesna (ponosna) drava, a ne se iscrpljivati
u iekivanju nekakvih datuma koji ne donose nita konkretno,
osim da politika elita samu sebe uvjerava kako je uspjena i
nema nita sa zapadnim Balkanom.
Stoga je poeljno postaviti pitanje: Koje sve iluzije treba
odbaciti hrvatska politika misao, da bi Hrvatska postala imbe-
nik na prvim vratima Euroazije?
Prvo, napustiti (odrei se) prevladavajueg trenda klanjanja
zlatnom teletu, a prihvatiti se zakona koji proizlaze iz tisulje-
tne hrvatske kranske uljudbe. Biblijski su motivi vrlo zahvalni
za usporedbu jer su krajnje precizni. U emu je slinost i razlika
izraelskog i hrvatskog naroda? U Mojsijevo vrijeme Izraelci su po-
stojali kao narod ali nisu imali ni teritorij ni dravu, Hrvati pak do
u Tumanovo vrijeme kao narod imali su teritorij, ali nisu imali
dravu. I jedan i drugi narod tragao je za zaokruivanjem svog
bitka, i jednom i drugom bilo je potrebno mnogo vremena, ali i
rtava i stradanja, da dosegnu institucionalno oblikovanje dra-
vnosti. U Hrvatskoj je nakon njezinog meunarodnog priznanja
zavladao razumljivi (opravdani) trijumfalizam dok je druga deter-
minizirana strana spremno ekala da hrvatsku pobjedu ne samo
relativizira, ve da je pretvori u poraz. Nevini odgovornosti za
vlastitu sudbinu, Hrvati su olako postali plijen lukavih i laljivih
determinista. Hrvatski jal, pomodarstvo, naivnost, trka za ma-
415
P
o
g
l
a
v
l
j
e
5
:
H
r
v
a
t
s
k
a
n
a
p
r
v
i
m
v
r
a
t
i
m
a
E
u
r
o
a
z
i
j
e
.
.
.
terijalnim probitcima postali su prevladavajui i nedugo zatim
nacija pobjednika poela se loe osjeati, isto kao izraelski narod
nakon to ga je Mojsije izveo iz egipatskog ropstva. Pustinjska
iskuenja su za bive robove bila veliki izazov. Ni Bog, koji ih je
uvao i bacao im mnu s neba, nije bilo dovoljan Izraelcima da
povjeruju. im je Mojsije nestao u sinajskim brdima na poziv
Gospodnji, izraelski je narod pozvao njegovog prvog suradnika
da im napravi novog boga, to on i uini, nainivi zlatno tele, ko-
jemu se oni poklonie alei za sigurnou egipatskog ropstva.
Istovjetna stvar se dogodila i hrvatskom narodu 3. sijenja 2000.
nakon smrti predsjednika Tumana i dolaska laicistike vlasti.
Zlatno su tele ponudili Meunarodni monetarni fond i Svjetska
banka, a u Aronu ulogu odigrali su mnogi od posttumanovske
politike elite.
O raspletu ove sadanje pustinjske dionice hrvatske drave,
ne bi trebalo biti dvojbe pod uvjetom da ima tko pograbiti zla-
tno tele spaliti ga i u prah satrti, razbacati ga po vodi i natjerati
Hrvate da tu vodu piju. Naalost, nakon dr. Tumana Hrvatska
takvog politiara nema. Do pojave takve osobe Hrvatima ne
preostaje nita drugo nego da i dalje lutaju determiniziranim
pustinjskim bespuima, do ulaska u obeanu zemlju.
Drugo, odrei se zablude kako je Haaki sud mjesto gdje
treba dokazivati svoju nevinost. Ve gotovo desetak godina u
Hrvatskoj postoje dvije teze o Haakom sudu koje jedna drugu
iskljuuju. Po prvoj Haaki sud je urotniki prema Hrvatima, a
druga naznaava kako je, naprotiv, na djelu urotniko djelovanje
protiv Haaga. I jedni i drugi upadaju u zamku teorije zavjere
omiljenoj inaici determinizma po kojoj njihov operativni plan
ostaje u sjeni. Naime, sadanji dogaaji oko Haaga i Hrvata,
meutim, ne potvruju zavjeru ni s jedne ni s druge strane, ali
svakako potvruju postojanje usklaenog procesa koji uvjetuje i
odreuje ovaj meusobni odnos.
Mnogo je podudarnosti izmeu politikih procesa koji se od-
vijaju u Hrvatskoj, i stizanja optunica, u odreenim intervalima,
i proklamiranog temeljnog politikog cilja ulaska u EU i NATO.
U tom predvidivom slijedu analitiari, za razliku od politiara,
prepoznaju isplaniranu i usvojenu politiku EU-a prema prostoru
zapadnog Balkana, dakle i prema Hrvatskoj, a za koje su europ-
ski deterministi sastavili redoslijed normi i postupaka koji e sve
te zemlja dovesti u istu razinu krivnje, kako bi ih sve u paktu
poslije 2010. doveli u poziciju pridruenog, ali ne i punopravnog
lana Europske unije.
Kada se paljivije sagledaju konkretni zadani ciljevi koje Eu-
ropska unija postavlja prema Hrvatskoj, sadrani u formulaciji o
funkcioniranju pravne drave, primjetan je visoki stupanj sukla-
dnosti izmeu politikih procesa u Hrvatskoj i nastupanja Haaga.
Haaki je sud denitivno postao katalizator hrvatskog politikog
416
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
javnog ponaanja, kao tobonji uvjet pribliavanja ciljevima EU-
a. General Ante Gotovina je samo paradigma tih zakulisnih igara.
U biti ciljevi plana su jednostavni prostor zapadnog Balkana,
a poglavito njegov zapadni dio pripremiti za potpuno eurozapa-
dno integracijsko usisavanje njegovih prirodni izvora od mora,
pitke vode, uma i plodne zemlje do geostratekog poloaja,
kako bi se ulo u nadmetanje s ostalim velikim igraima na prvim
vratima Euroazije.
Budui da Europska unija politike procese na zapadnom
Balkanu nadzire i usmjerava, koristei se haakim suenjima za
ratne zloina kako bi dokazala da su sve politike jednako krive,
osim one njezine koja ih je omoguila, opet nije nimalo sluajno
da se rokovi hrvatsko pridruivanja EU-u preklapaju s rokovima
dovretka rada Haakog tribunala. Koliko god hrvatska aktualna
vlast uvjeravala hrvatski puk, a saborska oporba sekundirala, o
moguem ulasku u Europsku uniju 2007. ili 2008. realni politi-
ari procjenjuju kako e Hrvatska, eventualno, doi na red kada s
radom prestane Haaki sud.
Ovaj selektivni odabir poeljnih i oni koji to nisu nee protei
bez velikih problema, s obzirom da e ovaj nadnacionalni ili
segregacijski kriterij, u sluajevima, kako Hrvatske, tako i ostalih
malobrojnih europskih, a i zemalja treeg svijeta, jednom mora-
ti naii na otpor. Teko e biti odrati stanje u kojemu e za odre-
ena svjetska podruja, (sluaj Iraka i suenje Sadamu Huseinu)
vrijediti jedan pravni sustav, a za velike protagoniste svjetske
politike nekakav drugi, primjerice, Sjedinjene Amerike Drave
koje nastoje izboriti u itavom svijetu priznavanje svoje izdvoje-
nosti od globalnog, nadnacionalnog sustava pravde. Ako je ne-
kome do utanine poznata pravednost Haakog sudita onda
je to politici Sjedinjenih Drava, no, unato ovom evidentnom
primjeru hrvatska politika i dalje ostaje zarobljena u uvjerenju
kako je u Haagu mogue dokazati nevinost.
Tree, bez dvojbe i ostatka posluati savjet Gershona Pere-
sa, koji je poetkom 2004. za vrijeme boravka u Hrvatskoj na
pitanje novinara gdje vidi mogunost razvoja Hrvatske, odgovo-
rio: svakako ne u pristupu zajednikom tritu EU-a. Mislim da bi
to za vau zemlju bila katastrofa, iako svi ljudi s kojima sam ovdje
razgovarao govore o tome kao o ivotnom snu. Ja to ne mogu
razumjeti. Boriti se da iziete iz Jugoslavije i za to ste platili vrlo
visoku cijenu. Zato onda elite ui u drugu, veu Jugoslaviju?
to tamo moete dobiti to sad nemate... Ulaskom na to veliko
trite bit e te preplavljeni skupim proizvodima velikih zemalja
kojima vi nemate to ponuditi. Ako elite sauvati svoju kulturu,
636 Poduzetnik, vlasnik rijekog Konstruktora, lan Lige izraesko-hrvatskog pri-
jateljstva, brat Shimona Peresa, nobelovca i vodeeg oporbenog politiara
Izraela.
417
P
o
g
l
a
v
l
j
e
5
:
H
r
v
a
t
s
k
a
n
a
p
r
v
i
m
v
r
a
t
i
m
a
E
u
r
o
a
z
i
j
e
.
.
.
svoj jezik, sve za to ste se borili, nemojte potraiti svoje izglede
prikljuenjem gomili Europljana... Mala zemlja nije osuena na
propast, naprotiv sama moe uspjeti prije nego u nekoj integra-
ciji... U protivnom EU e vas uutkati na dva naina: uzet e vam
najbolje i najsposobnije ljude, a ostale pretvoriti u kupce svojih
skupih automobila koji e godinama otplaivati kredite i presku-
pe kamate... banke ste prodali strancima, oni truju vae drutvo
poticanjem potronje na kredit jer time ubiru pretjerano visoke
kamate. Nema novca za ulaganje jer banke nisu zainteresirane za
dugorone hrvatske interese, nego ele brz i lagan novac.
etvrto, osloboditi se zablude kako je Zapad jedinstven.
Nakon determiniranog kaosa na prostoru zvanom biva Jugosla-
vija, a poglavito nakon ratova u Afganistanu i Iraku pokazala se
sva estina duboke podijeljenosti unutar tog istog Zapada Sje-
dinjene Amerike Drave s jedne i europske sile s druge strane.
U kojoj mjeri e ta podijeljenost biti naglaena u trenutcima dok
je NATO-ov novi strateki pristup sigurnosti za 21. stoljee zapao
u krizu, zbog jednostranih odluka Sjedinjenih Amerikih Dra-
va, nije potrebno previe nagaati, ako se uzme u obzir nova
razliita putanja interesa dviju vodeih kontinentalnih zemalja
zapadne Europe (Francuske i Njemake) te Rusije kao treeg
kljunog imbenika sigurnosti europskog kontinenta. Za prve
dvije spomenute zemlje interesne putanje su naruene ameri-
kom SECI inicijativom, koja se uklinjuje u njihovo presjecite na
junom krilu Europe, i koja se nakon ulaska Slovake u EU spojila
sa sjeverno-europskim krilom. Ono svoju ishodinu toku ima na
Baltiku iz koje se okomica sputa na Jadran obuhvaajui kljune
kopnene i pomorske geostrategijske koridore Europe koji ini
izvorite njezine stabilizacije ili destabilizacije.
To novo merdijalno geopolitiko stanje nuno je promatrati
i u kontekstu srednjeeuropskog prostora. Geopolitiki prostor
srednje Europe, ruenjem Berlinskog zida, konano svoju crtu
pomie s rubnih dijelova Alpa i Panonske nizine na prostor Dina-
rida i jadransku obalu, izlazei na taj nain iz kontinentalne izoli-
ranosti i omoguujui sredinjoj Europi izlaz preko Crnog mora i
Jadrana u sredite svijeta Sredozemlje geopolitiku spojnicu
Euroazije i Euroafrike.
Upravo je prostor zapadnog Balkana, kao presedan, glo-
balno omoguio eskalaciju mirovnih zadaa NATO-a i stvara-
nje svjetskog koncepta sigurnosti za unipolarni svijet. Uz ve
standardni stav Rusije i Kine o multipolarnosti koji je postao
svojevrsna konstanta, prvo se Francuska, a potom i Njemaka
poela zalagati da je UN-ova ovlast nuna za budue NATO ope-
racije izvan teritorija njegovih lanica. estina tih tvrdnji stigla je
637 Josip Jovi, Koktel na Titanicu Slobodna Dalmacija, 3. svibnja 2004.
418
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
prekasno (sluaj Irak) pa su Njemaka i Turska odluile zaigrati
na Rusiju, ili obratno, nije odve bitno. Je li na pomolu novi mo-
ni savez koji bi s vie od tristo milijuna stanovnika, s najveom
kopnenim ozemljem (protee se na dva kontinenta) i najveim
zalihama prirodnih izvora na svijetu, a dodajui tome svemirsku
i nuklearnu mo, mogao postati ekvivalent Sjedinjenim Ameri-
kim Dravama u raspodjeli moi na Putu svile? Ako je suditi po
susretu Putin-Schreder u super brzom vlaku za Kln (prosinac
2004.) i vrstom stavu Turske u pregovorima s Europskom
unijom onda se orisi novog europsko-azijskog saveza ve na-
ziru. Da budui geopolitiki procesi nee biti tek diplomatsko
nadmudrivanje, upuuje vraanje naftnog diva Jugansknefte-
gaza (glavni dio Jukosa) u vlasnitvo ruske drave i lansiranje
nove ruske interkontinentalne rakete Topol-M (NATO-oznaka
SS-27) koja e prema prosudbama najvjerojatnije u operativnu
uporabu ui 2006.
Gdje je u tom novom geopolitikom mijeanju karata Hrvat-
ska? Ona jo i dalje hrli na Zapad, ne videi da je sredite vrtnje
u njezinom dvoritu. Bespogovorno i dalje pristaje na najezdu
celuloidno-digitalnih iluzija kojima je jedini cilj da izazovu kaos
i prepariraju hrvatsko nacionalno bie za zavrnu fazu neokolo-
nizacije.
Zapadna Europa u zadnje vrijeme sve vie gubi dah, pa fran-
cuska povremena glasnost ne moe zamijeniti utnju njezinog
ostatka. Svekolika slojevitost Europe (kulturoloka, gospodarska)
te razliiti zemljopisni poloaji i otkloni u geostratekim priori-
tetima utjeu na razliite procjene prijeteih protenosti, sadr-
anih u regionalnim krizama i sukobima na rubovima Europe.
Kad je rije o Sredozemlju samo dio lanica Sjevernoatlantskog
saveza smatra mogue opasnosti u toj regiji prijetnjom vlastitoj
sigurnosti. Geostrategijski konsenzus iz razdoblja hladnog rata
638 Turski primjer je posebno znakovit ako se zna da je ona jo 1999. gotovo za-
prijetila vetom na savezniku odluku o Kosovu, ako je ne uvjere da kosovski
primjer nikad nee primjeniti na Ankarin tretman Kurda. Kako do tog uvjerenja
nikad nije dolo problem za Tursku nije nimalo bezazlen, a to potvruje pro-
mjena amerike politike prema Kurdima u Iraku gdje oni ve uivaju jedan oblik
politike autonomije.
639 CIA je otkrila da se novi direktor Jukosa sluio potkupljivanjem. CIA je skinula
oznaku tajnosti s dokumenta koji terete Semena Kukesa, predsjednika uprave
Jukosa, da je 2000. davao mito kako bi naftna kompanija TNK, kojoj je bio na
elu, kupila ernogorneft, tvrtku u steaju, objavio je ruski poslovni list Finan-
sovije izvjestija. Oznaka tajnosti skinuta je nakon to je 2. prosinca 2003. ruski
parlamentarac Vladimir Judin, koji je potaknuo istragu protiv Jukosa i njegovih
elnika, zatraio od tuitelja Vladimira Ustinova da provede istragu protiv Ku-
kesa o preuzimanju ernogornefta pomou potkupljivanja, ucjenjivanja, prije-
tnji, sve do oruanih metoda. U istragu se ukljuila CIA, koja je uspjela skupiti
nekoliko dokumenata. Najzanimljiviji je onaj u kojem stoji da je Kukes vladinim
dunosnicima priznao da je potkupljivao inovnike kako bi kupio ernogorneft.
Jutranji list 11. prosinca 2003.
419
P
o
g
l
a
v
l
j
e
5
:
H
r
v
a
t
s
k
a
n
a
p
r
v
i
m
v
r
a
t
i
m
a
E
u
r
o
a
z
i
j
e
.
.
.
je nestao dok Sredozemlje upravo zbog svoje geostrategijske
vrijednosti, a time i sloene sigurnosne problematike upravo
predstavlja sigurnosni izazov na kojem se Europa ovakva kakva
je sada, samodopadna i iskljuiva, ne moe potvrditi kao ravno-
pravan lan multipolarnog svijeta, iako veliki dio europskih dra-
va iskreno to eli.
Sve do nedavno, sa sigurnosnog aspekta i zbog kooperati-
vnosti Rusije prostor srednje i istone Europe Zapad je nazirao
politiku i gospodarsku stabilizaciju ponajprije injenicom zbog
proirenja Europske unije na Istok. Zbog sloenosti zemljopisnih,
gospodarskih, drutvenih odnosa, te iz njih proizalih kriza, koje
ve godinama (ire gledano moe se mjeriti desetljeima i sto-
ljeima) Sredozemlje, kao zemljopisno vorite tri kontinenta
(u komunikacijskom smislu i mnogo ire), za Europu predstavlja
problem s kojem se ona u budunosti nee moi nositi, zbog bi-
tno izmijenjene geopolitike slike.
Naime, proirenjem NATO-a na Poljsku, Maarsku i eku
ostvareni su slijedei strategijski ciljevi: ovladano je baltikim
geostrategijskim pomorskim smjerom te njemako-poljsko-bje-
loruskom nizinom ime je osnaen NATO-ov (itaj Sjedinjenih
Amerikih Drava) istoni blok prema Rusiji. S primitkom Maar-
ske, NATO nadzire Panonsku nizinu, tj. geostrategijski smjer koji
se preko Ukrajine i Maarske protee na sjevernu Italiju i Jadran.
Onaj tko dri vrata Jadrana je Hrvatska, pa primitak Slovenije u
NATO (koja nema izlaz na otvoreno more) u geostrategijskom
smislu ne predstavlja veliki dobitak, osim da bude batina kojom
se po elji velikog brata moe lupati po Hrvatskoj. Dakle, Hrvat-
ska se nalazi na zavretku bitnoga geostrategijskog smjera koji
izbija na sjeverni Jadran, tj. na strategijsku gravitacijsku toku
zahvaljujui kojoj Sredozemlje preko Jadranskog mora najdublje
zalazi u europski kontinent. Taj geostrategijski zavretak, od Ukra-
jine do sjeverne Italije, treba promatrati u kontekstu njemake i
ruske putanje interesa, koje su sada u tom podruju sukladne, a
i ire na prostoru srednje i istone Europe tj. na uspostavljanju
sigurnosno konzistentnog prostora od Baltika do Jadrana i Crnog
mora. U takvoj novoj geostrategijskoj konstelaciji, te moguoj di-
namici dogaanja, Hrvatska bi se trebala ohladiti od pristupanja
lanstvu u elitni europski klub zvan EU. To postaje aktualnije
ako se uzme u obzir da se celuloidno digitalnom invazijom (ho-
livudskih lmova i TV sapunica, i uinkom Big Brothera) ve
izvrilo duhovno porobljavanje. itavo to novo ropstvo predsta-
vlja svojevrsni reket, jer za tobonju politiku i gospodarsku si-
gurnost Hrvatska mora pristati na ogranieni politiki, te gospo-
darsko-nancijski suverenitet do njegovog konanog gubitka.
Ako je tome tako, tada tlapanje o demokraciji, ljudskim pravima,
slobodi medija, pluralizmu postaje nita drugo do majaki in-
strument u rukama europskih determinista i nevladinih udruga
420
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
kao najelitnijih postrojaba neformalnih sredita svjetske moi u
neokolonijalnom nastupanju hrvatskim prostorima.
Hrvatska, da bi izbjegla geopolitiki kaos i Europu, koja na
poetku 21. stoljea tei gigantizmu i iskljuivosti, nosei u sebi
nagon nasilnitva kojim siluje prirodne i Boje zakone mora
napustiti klanjanje zlatnom teletu, odagnati zabludu o meu-
narodnim suditima kao mjestima pravde za malobrojne narode,
i konano shvatiti da osim nacionalnih interesa sve drugo u me-
unarodnim odnosima mijena jest.
421
Poglavlje 6
MEDIJSKA AGRESIJA NA HRVATSKU
Piui prije dvadeset i etiri stoljea Umijee ratovanja Sun Tzu e ratovanja e ratovanja
Vu vjerojatno nije ni slutio da e njegove temeljne strategijske
postavke svoju pravu primjenu dosei tek na prijelazu iz drugog
u tree tisuljee. U ratu bez rata i miru bez mira gdje je meka
sila postala odluujua snaga moi, ratovanje je zaista, kako je
to smatrao umni kineski strateg postalo umijee prijevare, a in
vladanja, znanou mentalnog razoruavanja. Pobijediti nepri-
jatelja bez borbe, to je genijalnost, tvrdio je on.
Kad su svjetski deterministi nakon pada Berlinskog zida
konano shvatili da se moe ostvariti ideja Antonia Gramscia
o mar mar mar u kroz institucije od tada su krenuli stazom prijevara, a u kroz institucije u kroz institucije
uporabom medijskog nasilja i njegovim nadzorom samo su
potkrepljivali takvo djelovanje. U odgoenom kaosu hrvatski
deterministi u stanju rata bez rata ili rata bez rata rata bez rata mira bez mira, kojeg mira bez mira mira bez mira
neprestano vode protiv interesa vlastitog naroda i cjelovitosti
vlastite drave, uklapa se u Sun Tzuovo naelo: prikrivati pravi cilj
javnih poteza, zbuniti i pokolebati, navesti na pogrjene poteze
svoje suparnike. Obmana i prokazivanje dvije su bitne odrednice
medijskog nastupanja hrvatskih medijskih determinista. Za njih
ne postoji istina da u ljudskom ivotu ima ono to je vano, i ono
to je beznaajno. Inverzija je potpuna. Ako hrvatski potroa
medija prelistava razliite publikacije i odgleda preko televizij-
640 Malo je poznata injenica da je 96% svih (masovnih) medija u posjedu (vla-
snitvu) sedam kompanija, a kao primjer navodimo General Electric (GE) kao
vlasnika NBC-a, jedne od tri najvee TV postaje (uz CBS i ABC). To znai da sedam
predsjednika kompanija odluuje (zapravo samo kontrolira da se tko ne zaleti)
to e biti, a to nee biti objavljeno gotovo u svemu tisku, na radiju i TV. Treba
naglasiti injenicu da ono to nije objavljeno, to se nije ni dogodilo sa stanovi-
ta reakcije iroke publike. Vraajui se na onih 6%, tono je, moram priznati, da
u onih preostalih 4% pojedinac moe objaviti gotovo to hoe, na svoju odgo-
vornost, naravno. I gotovo bez ikakvog odjeka. Ognjitar u mRanoj demonKra-
ciji, Tomislav Nrnberger, Biblioteka Zvonimir, Zagreb, 2003., str. 21-22.
422
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
skih zaslona ono to mu se nudi hrpu razliitih informacija on
na kraju ostaje neinformiraniji (zbunjeniji) nego to je bio na po-
etku, prije itanja ili gledanja. Sve je toliko zamreno i nejasno
da se te informacije i bez poznavanja informacijskog rata, nakon
nekog vremena mogu iitati kao dezinformacije. No, obian
ovjek pritisnut svakodnevnim brigama nema mogunosti, ni
nancijske, ni tehnike ali ni vremena da veinu tih tobonjih
vijesti, informacija i senzacija, provjeri. One se poput stalagmita
taloe i rastu u psihi ovjeka do konanog razoruavanja njegove
samosvijesti i unitavanja njegovih sposobnosti rasuivanja o
dobru i o zlu.
U tom novom valu ratovanja, nasilje se provodi, ali uglavnom
bez krvi pa preobraeni deterministi u Hrvatskoj za sebe uvijek
imaju odstupnicu, jer su se prilagodili doktrini inverznog rata,
ostajui kao napadai nevidljivi i(ili) neidenticirani, a njihovi
agresivni svakodnevni ini preueni. Primjena dezinformacija
najomiljeniji im je taktiki postupak. Njihovi mentori dobro su
ih uputili da se jedinstvenost lanca komunikator mediji puk
mora promatrati u sloenoj drutvenoj zbilji. U tom se kontekstu
mediji shvaaju kao mona sila, a ne samo kao sloene drutvene
institucije koje utjeu na oslikavanje prevladavajuih odnosa u
drutvu. Kao o monoj sili s djelotvornim uinkom misli se zbog
toga to od svakodnevne stvarnosti proizvodi virtualni smisao,
kojeg itatelj (gledatelj) prihvaa kao ivotan (stvaran). Oni imaju
mo (koja nije nadzirana) pruati sliku o svijetu u kojemu ivimo,
tako da svakome beznaajnom dogaaju ili akteru osobito
odabranim politiarima i(ili) istomiljenicima jame znaenje i
vanost, a one druge znaajne i vrijedne izloe poruzi ili preui-
vanju. Njihova jedno(pri)strana interpretacija drutvene stvar-
nosti vodi ih u neprestanu proizvodnju manipulacija kako bi
ideologiju besmisla odravali na ivotu.
641 De Kekhove smatra da nove tehnologije priopavanja primijenjene na tele-
viziji i na radiju, na Internetu i na lmu, mogu ukalupiti mozak zioloki, na
podruju organizacije i rada neurona, isto kao i psiholoki, na podruju procesa
shvaanja. Samo jai umovi i ljudi koji su navikli na samostalno prosuivanje,
mogu odoljeti tom znanstvenom nametanju spoznaja. Novo ruho graanskog
rata, Domagoj Ante Petri, Hrvatsko slovo, 30. kolovoza 2002.
642 Interpretacijama se neke vrijednosti armiraju vie nego druge. Interpreta-
cijama se, jednako tako, stavlja predznak i obiljeava neka vrijednost kao na-
zadna, a drugo miljenje smatra naprednim. Tako e, primjerice, bez ikakvog
dodatnog objanjenja veina komentatora u medijima politiare ljevice nazvati
naprednima, politiare desnice nazadnima. Mediji izbori i etika, Glas Koncila,
16. studenog 2003.
643 Prema miljenju uglednog hrvatskog komunikologa Pavla Novosela, kojeg
je za ivota iznio u razgovoru za Hinu 5. veljae 2003. u hrvatskim medijima o
pojedinim temama ili strankama na djelu nije cenzura, nego sosticirane ma-
nipulacijske tehnike koje veina ljudi nije kadra prepoznati kao la. Te tehnike
manipulacije lako je uoiti na primjeru preuivanja, svrhovitog redanja oba-
vijesti (na prvim stranicama su vijesti o potezima neke skupine koje e itatelji
423
P
o
g
l
a
v
l
j
e
6
:
M
e
d
i
j
s
k
a
a
g
r
e
s
i
j
a
n
a
H
r
v
a
t
s
k
u
.
.
.
Iako su se oblici rata kroz povijest mijenjali, namjera agresora
uvijek je ista unitenje suprotne strane, ili onemoguavanje nje-
zinog slobodnog djelovanja. Hrvatska u dva svjetska rata i poraa
i onom Domovinskom, teino je bila izloena operacijama zi-
kog unitenja, a sada se mekom silom prelo na druge naine
unitenja hrvatskog puka, hrvatskih institucija i hrvatskog bitka.
Sve to u Hrvatskoj predstavlja vrijednost i vrjednotu, pa i sama
Katolika crkva, izloeno je unutarnjem nagrizanju i rastroju.
Ubaenici determinizma znadu iskoristiti ljudske slabosti, zato je
rat bez rata u Hrvatskoj tako podmukao, vieslojan, mnogolik i u rat bez rata rat bez rata
stalnoj eskalaciji, a cilj mu je konano unitenje suverene hrvatske
drave. Samo letimian pogled na tiskovine i elektronske medije
u Hrvatskoj u(do)kazuje jednoglasje i usklaeno djelovanje o
otvorenim napadima i(ili) prikrivenim podmetanjima kojima je
svrha ruenje nacionalnog ponosa i obezvrjeivanje nacionalnih
interesa, isto kao i osoba i snaga koje ih zastupaju. Javno mnije-
nje u Republici Hrvatskoj, meka sila oblikuje na neprekinutom
slijedu umjetno stvorenih dogaaja, negativnih slika, vijesti, ko-
mentara i natuknica, te namjetenih anketa koje determinizirani
krugovi u inozemstvu objavljuju preko svojih agencija, kao odraz
raspoloenja stanovnitva. Hrvatski puk koji je mjesecima i godi-
na izloen neprekidnoj paljbi meke sile postupno poputa jer
ga se suptilno uspjelo uvjeriti da je svaki otpor bezizgledan, da bi
obmana zvana integracija uvjerljivo bila prikazivana kao novi
korak na putu prema blistavim ostvarenjima.
U ne tako dalekoj budunosti Hrvatska bi mogla ui u kri-
tinu fazu svoje opstojnosti, jer e sadanja i naredne vlasti na-
dolazee napetosti i proturjenosti rjeavati upravo novim pri-
jevarama i obmanama. Zato je nuno upitati se: Kako e zavriti
povoljno primiti, dok su one manje povoljne ostavljene za treu ili neku uda-
ljeniju stranicu), drogiranje svijesti senzacionalistikim dogaajima i napisima,
isticanje senzacija krupnim pismom, i na druge naine, zatim interpretacija
obavijesti kakva e nekom odgovarati, krivotvorenje anketiranih rezultata (je-
dna stranka dobiva 15 posto i vie samo za jedan tjedan), postavljanje javno-
sti usmjerenih pitanja i slino (u tome prednjai Jutarnji list i Globus op. a.). Dr.
Novosel je upozorio da mediji svijest naih graana oblikuju u skladu s vrje-
dnotama dirigistikog kapitalizma koje nemaju nikakve veze sa zajednikim
ivotom, obitelji, solidnim stvaralakim radom, moralom i tome slino. Mediji
izbori i etika, Glas Koncila, 16. studenog 2003.)
644 Kada bismo analizirali mnoge novine u Hrvatskoj doli bismo do njihovih
zajednikih opih mjesta: slino i stereotipno tretiranje dnevnopolitikih do-
gaaja, niska razina pismenosti i analitinosti, nedostatak predznanja, pa ak i
ope kulture kod nekih novinara, iskljuivost prema neistomiljenicima, velika
sklonost olakim zakljucima, brzim prosudbama i osudama, navika u nizanju
politikih oskula, nekolegijalnost, nepotivanje elementarnih profesional-
nih zasada, nedostatak vrstog etikog kodeksa, verbalna agresivnost prema
svemu to se ne uklapa u miljenje koje zastupate, i to je najgore, prikriveni
antiintelektualizam koji proizlazi iz averzije mnogih poluinteligenata u naem
poslu prema obrazovanju i prema intelektu kao kriteriju. Totalitarna iskljuivost
i destrukcija, Zoran Vukman, Hrvatsko slovo, 11. listopada 2002.
424
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
ofenziva Stipe Mesia na bojinici prema Domovinskom ratu i
prvom predsjedniku hrvatske drave na kojoj je on samo vidljivi
jurinik? Kako e Banski dvori prikazati novu rasprodaju hrvat-
skog bitka ili nova zaduenja uz poskupljenje svih energenata
i drugih usluga? Kako e zakonodavna i izvrna vlast prikazati
svoje mizerno i kukaviko ponaanje prema Sloveniji, republici
Srpskoj, Beogradu i Sarajevu ili Italiji? A u to sve vodi eskalacija
proizvodnje ustakog kupusa? Gdje e Hrvatsku dovesti pravne
posljedice pararanih i(ili) potpisanih sporazuma?
Na sva ta pitanja sigurno nee dati odgovore oni medijski
urednici, koji su gospodari tekstova i emisija i koji e kao slje-
dbenici determinizma i dalje u svom mnogostrukom dodiru sa
stvarnou nuditi nove virtualne slike, temeljene na uzurpira-
nom vlasnitvu nad informacijama. Svjesni svog kontinuiteta i
zahvaljujui prividu da se sve moe i da je sve doputeno, i dalje
e utjecati na sudbine ljudi, sve dotle, dok ih neka druga sila ne
zaustavi. Bespotedni rat koji meka sila vodi protiv Hrvatske
jednom e se kao i svaki rat morati okonati. to e iza njega
ostati? Hoe li ruevine u potrebnoj duhovnoj obnovi imati tko
popraviti? Prije odgovora na to pitanje nuno je utvrditi tko su i
po kojim modelima medijski jurinici ratuju protiv Hrvatske.
1. Djelovanje Sorosove fondacije Otvoreno drutvo
Sredinom devedesetih godina 20. stoljea visoki dunosnici Me-
unarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke bili su usmjereni
na izradu stratekih dokumenata koji e utvrditi planske postu-
pke razgradnje suvereniteta (trea faza determinizma) novona-
stalih drava u srednjoj i istonoj Europi. Taj je proces otpoeo u
tajnosti 1989. neposredno prije pada Berlinskog zida, kada je oko
izrade danas aktualnih strategija nastupanja u svijetu strunjake
tajno okupljao i nancirao poznati pekulant George Soros.
Uvidjevi nezadrivost raspada nekadanjih komunistikih save-
znih drava, Sovjetskog Saveza, Jugoslavije, ehoslovake on je
otvorio projekt privatizacije i provedbu politike masovnih steaja
645 George Soros Amerikanac maarskog podrijetla, roen je 1932., a diplomirao
je na London School of Economics. Od 1956. ivi u Sjedinjenim Dravama.
Rije je o nancijskom pekulantu koji se obogatio prodavajui ono to nije
posjedovao. Metru koji svoj image uprljan igrom novca nastoji oistiti pseudo
lantropskim akcijama. Upueni kau da nikada nije izdvojio ni novi za neku
tvrtku koja bi proizvodila dobra ili pruala usluge, a da pritom stvori i radna mje-
sta. Sablasna slika koju stvara njegova pojava pri spekulativnim operacijama je:
strah i trepet na svjetskom tritu deviza, vrijednosnica i sirovina; zelenaa koji
kupuju srebro, dijamante i loe vrijednosnice, ulagake fondove, budue spo-
razume i opcije prije nego im skoi cijena, glavni i odgovorni krivac za umjetno
dizanje cijena izazivanjem nestaica te samoubilakog sputanja cijena kako
bi se unitila konkurencija. Svoju mo moe zahvaliti samo globalnom tritu.
Asimetrini ratovi, Petar Juri, Hrvatski vojnik, listopad 1998. str. 34.
425
P
o
g
l
a
v
l
j
e
6
:
M
e
d
i
j
s
k
a
a
g
r
e
s
i
j
a
n
a
H
r
v
a
t
s
k
u
.
.
.
u tim zemljama kao pripremu za ulazak stranog kapitala, ugla-
vnom multinacionalnih kompanija, koje Soros vidi kao glavne
poluge globalne moi.
Meutim, kada je u pitanju nekadanja Jugoslavija polazilo
se i od globalnog projekta stvaranja subnacionalnih i nadnacio-
nalnih jedinica. Zato je sluaj Jugoslavije posebno zanimljiv. To
je konkretno znailo da se prostor bive Jugoslavije mora regi-
onalizirati i regionaliziran ukljuiti u iri oblik integracije. U svoj
knjizi Podrka demokraciji, objavljenoj poetkom devedesetih
godina 20. stoljea, Soros razotkriva sve pokuaje meunarodne
zajednice da odri Jugoslaviju tajno nancirajui tadanjeg save-
znog premijera Antu Markovia. Unato tome to je velikosrpska
ideja i galopirajua Miloevieva jogurt revolucija ve 1989.
dobrano rastoila Jugoslaviju Soros e ustvrditi: nacionalni su ri-
valiteti tu zemlju doveli na rub sloma, radikalni program, stabili-
zacije novca, koji je uveden istog dana kad i u Poljskoj, 1. sijenja
1990. poeo je mijenjati politiki krajolik... Sredinom godine ljudi
su opet poeli misliti u kategorijama Jugoslavije. Za ostvarenje
ove posljednje misli, politiku misiju prije prvih stranakih izbo-
ra 1990. zapoela je Jugoslavenska demokratska alternativa, i
to objavom nacrta sporazuma u deset toaka prema kojima je
mogue politiki preurediti a sauvati Jugoslaviju. Pod hu-
manitarnom krinkom brige za ljudska prava i slobodu medija od
samog nastanka hrvatske drave, sluei se od Sorosa zavisnim
medijima i njegovom fondacijom Otvoreno drutvo, kao i udru-
gama, kao to je Hrvatski helsinki odbor (HHO) pripadnici Ju-
goslavenske demokratske alternative, a po naputku inozemnih
naredbodavaca rade na stvaranju privida nedemokratinosti i
neslobode u Hrvatskoj. U tom smislu moe se spomenuti pismo
646 Na poticaj engleskog obavjetajnog asnika Vaneta Ivanovia predstvanici
slovenske, hrvatske, srpske i muslimanske emigracije (I. Juki, V. Predavec, B.
Peelj, B. Vlajki i A. Zulkarpai) 1963. osnovali su u Londonu spomenutu al-
ternativu zalaui se za novo (posttitovsko) ureenje Jugoslavije: Za Jugosla-
viju na temeljima pluralistike demokracije. Iako se u kadrovskom smislu ova
Jugoslavenska demokratska alternativa od 1963. do 1990. mijenjala i dopunja-
vala, njezina je politika strategija ostala ista ouvanje Jugoslavije. Novanu
i svaku drugu potporu alternativa je isprva dobivala od Amerikog fonda za
slobodnu Jugoslaviju, a kasnije ju je potpomagao Ameriki fond za slobodnu
Europu, uz preporuku Allena Dullesa predsjednika tog fonda. Specijalni rat
protiv Hrvatske od 1987. do 1997., Ministrstvo obrane, Politika uprava, Zagreb,
studeni 1997. str. 41.
647 Ujedinjena jugoslavenska demokratska inicijativa, UJDI (Puhovski, Horvat,
1989.) Koalicija narodnog sporazuma (Goldstein, Tripalo, 1990.) zatim Meu-
narodna hrvatska incijativa (Cviich, Banac, 1991.-1992.), potom Demokratski
hrvatski opi sabor DEHOS (Paul Werner i svi oporbeni stranaki prvaci 1995.),
te Udruga domovina i dijaspora (Cviich, Banac, Maruna) i na kraju Pokret za de-
mokraciju i socijalnu prvadu (Supek, Tus, laus, 1997.) inaice su jednog te istog
politikog programa poznatog kao Jugoslavenska demokratska alternativa.
Specijalni rat protiv Hrvatske, isto, str. 41.
426
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
kojeg, su pod naslovom Vrijeme za povlaenje s vlasti objavili u
Erazmusu 20. rujna 1993. Ivo Banac, Krsto Cviich, Slavko
Goldstein, Vlado Gotovac, Vesna Pusi i Ozren unec ili pre-
ko sluaja Radija 101 kada je provociran i upravljan politiki
proces pobune dogaanja naroda protiv postojee vlasti
zbog nepostojanja slobode medija. Prije svega, iskoritena je
izonost predsjednika dr. Franje Tumana zbog njegove bolesti i
lijeenja i injenica mogue uskrate emitiranja programa spome-
nutoj, tada lokalnoj radio postaji koja, izmeu ostalog, nije bila
registrirana pri trgovakom sudu.
Po naputcima i potpori iz londonsko-washingtonskog poli-
tikog kruoka u cjelini gledajui njihov nain djelovanja a po-
glavito nakon oslobodilake operacije Oluja sveo se na primjenu
metoda psiholokog rata: prijetnjama izolacijom, uskratom spa-
sonosnih kredita, optubama za postojanje faizma, hukanjem
na neposluh i nemire. U argonu specijalnog rata kazano: skinuli
su diplomatske rukavice! Od tada na djelu je otvoreni, izravni po- su diplomatske rukavice! su diplomatske rukavice!
648 Erasmus je jo od 1993. sluio kao znanstvena platforma za nalaenje i deni-
ranje ruenja Hrvatske drave. Iz njegova okruja nastali su mnogi intelektualci
anarholiberalne provenijencije, za koje je svaki domoljubni i kranski diskurs
konzervativan i nazadan, i koji Hrvatskoj nameu danas svoj svjetonazor. (Iz
tog je krug izala ona postavka o Hrvatskoj kao zloinakoj dravi. op. a.) Vesna
Pusi kao zvijezda balkanskog neoliberalizma, Zoran Vukman, Hrvatsko slovo.
11. sijenja 2002.
649 Iizvravajui zadau Britanskog kraljevskog instituta, u ijoj je slubi, Cviich je
uoi predsjednikih izbora 1997. postao urednikom Sorosova lista Tjednik kako
bi novopokrenuti list servisirao oporbene stranke lijevog usmjerenja i nainom
pisanja utjecao na izborne rezultate. Kada je dr. Franjo Tuman pobijedio s
gotovo dvotreinskom veinom tjednik je prestao izlaziti neispunivi svoju
planiranu namjenu. Specijalni rat protiv Hrvatske, isto, str. 43.
650 Vesna Pusi cijelu svoju antitumanovsku lozoju gradi na apstraktnim
postavkama, na vlastitim predrasudama (HVO kao paravojne postrojbe ili o
agresiji Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu), kao to je cijeli liberalni prostor pre-
mreen mnotvom predrasuda, posebno o naciji i vjeri. Koliko god je rigidna
prema hrvatskom domoljublju toliko je popustljiva prema srpskom ovinizmu,
koliko je rigidna prema tumanovskom razdoblju u Hrvatskoj, toliko je blaga
prema titoistikom dobu, koje je nazvala benevolentnim totalitarizmom!?
Vesna Pusi nije klasina ekstremna ljeviarka. Doista je rije o neoliberalnoj
sosticiranoj politici koja u odreenim istresenim sferama, posebno kada je
rije o globalnoj kolonijalnoj ekonomiji, dolazi u sukob s etiketom ljevice. Dje-
lovanje Vesne Pusi u budunosti bi se moglo pokazati kao isto liberalna utili-
taristika politika anglosaksonskog tipa primijenjena na balkanske uvjete. Zato
nije nimalo sluajno da se u Hrvatsku vratila 1997. iz Amerike gdje je predavala
na sveuilitu Georgetown u Washingtonu, kada je Hrvatsku trebao rastrojiti.
Vesna Pusi kao zvijezda balkanskog neoliberalizma, Zoran Vukman, Hrvatsko
slovo. 11. sijenja 2002.
651 Na iskustvu dogaanja naroda oko Stojedinice i preko osnovanog novi-
narskog Foruma 21. kao odskone baze, scenaristi ovladavanja hrvatskim
medijskim prostorom uspjeli su do 2001. HTV od nacionalne televizije a pod
tobonjom krinkom javne televizije pretvoriti u katedralu hrvatskog zloduha
koja sustano provodi ubijanje onog malo preostalog hrvatskog ponosa i dosto-
janstva. (op. a.)
427
P
o
g
l
a
v
l
j
e
6
:
M
e
d
i
j
s
k
a
a
g
r
e
s
i
j
a
n
a
H
r
v
a
t
s
k
u
.
.
.
litiki pritisak na Hrvatsku kako bi se prijekim putem stiglo do
zamiljenog cilja, a on je zapadni Balkan.
Za intelektualno i svako drugo dizajniranje stanja u Isto-
noj Europi i na europskom Jugoistoku, a u Hrvatskoj svakako,
kao i za oivotvorenje politike integracije balkanskih zemlja u
objedinjujuem smislu neprestano se brine, zajedno sa svojim
plaenicima, George Soros.
U institucionalnom smislu Zaklada Otvoreno drutvo je gla-
vna poluga pomou koje George Soros, kao asimetrini ratnik
juria na suverene drave. Svoju prvu zakladu otvorenog dru-
tva (Open Society Foudation) osnovao jo 1979. a s pomou nje
znatno prije pada komunizma doveo se u poloaj ovjeka koji
e za potrebe anglo-amerikih bankovnih interesa i interesa Me-
unarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke odigrati ulogu
za nametanje porobljivakog pojma tranzicije koji e se kasnije
na kraju 20. i na poetku 21. stoljea dogoditi u istonoeurop-
skim zemljama. Osim toga, kad je bila osnovana organizacija
Human Rights Watch (HRW) i s njom usko povezana organizacija
Amnesty Intrenational britanskog ministarstva vanjskih poslo-
va, i nakon to su se te sestre bliznakinje nametnule kao vrsto
usklaeno meunarodno udarno drutvo protiv nacija koje se
protive slobodnom tritu i globalizaciji, a kampanja im je bila
i jo uvijek je umotana u otru kritiku povreda ljudskih prava,
njihov najistaknutiji nancijer postao je George Soros.
Podrunice Otvorenog drutva poele su se otvarati poe-
tkom osamdesetih godina prolog stoljea i danas djeluju u vie
od trideset zemalja od srednje i istone Europe, preko srednje
652 U Jutarnjem listu jedino u njemu George Soros, rekao i ovo (uzdajte se
uvijek u najgore!): U interesu je hrvatske drave da se integrira s ostalim dravi-
cama na prostoru bive Jugoslavije... To je vizija Europske zajednice s kojom se
ja slaem (na jednoj strani EZ, na drugoj megadrava Soros! op. J..) i shvaam
je vrlo ozbiljno, jer je vana ne samo u regiji, nego za Europu i cijeli svijet Dobro
ste uli: nakon versajske slijedi nam sorosevska Jugoslavija ili Euroslavija. Zato
nitko ne pita Raana i Mesia to misle o ovome ili je njihovo samo da sluaju?!
Treejanuarska Hrvatska, Joko elan, Pleter Split - Dugopolje, 2002. str. 31.
653 Soros je zajedno s Jimom Rogersom 1969. godine osnovao inozemni investi-
cijski fond Quantum. Ime je dano prema Heisenbergovom principu neodree-
nosti, zikalnom pojmu iz podruja kvantne mehanike. Zapravo, rije je o seriji
fondova koji pekuliraju robama, devizama, dravnim vrijednosnim papirima,
obveznicama, i sloenim novarstvom. Fondovi kojima upravlja Soros procje-
njuju se na 9 milijardi dolara. Time, lipanj 1993.
654 Amnesty Interational je 1961. utemeljio Sean Mcbride, lan okruglog stola,
dobitnik Lenjinove nagrade.
655 Izvjetaj Human Rights Watcha iz 1995. objavio je estok napad na pojedince
i vlade koje su dijelile viziju usklaivanja vlastitih ekonomskih interesa sa za-
jednikim dobrom, okarakteriziravi ih merkantilistikom opasnou njihovu
konceptu ljudskih prva. Osim toga HRW-Amerika djelovala je potpuno javno
kao grana lobija za legalizaciju droga, povezujui ljude i projekte, razvijajui
ih kao udarne jedinice u interesu kartela droge, protiv njihovih neprijatelja.
Zvonimir Kuhar, isto.
428
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
Azije do june Afrike. Glavno sredite cijele mree podrunica je
u New Yorku, a sredite za Srednju Europu smjeteno je u Budim-
peti, dok je za Institut Otvoreno drutvo kao sredite odakle e
djelovati, takoer odabrana Budimpeta.
Po naputku samog Georga Soros ustanovljeno je dvadesetak
programskih podruja, koja se mogu podijeliti u dva iroka
polja djelovanja: (1) izobrazba i kultura, (2) komunikacije, prava
ovjeka i dobrotvorne akcije.
Izobrazba i kultura To podruje Soros smatra vanim i po
dosezima i po uloenom novcu. Okosnica ovog programa je Sre-
dnjeeuropsko sveuilite u Budimpeti (CEU) koje je registri-
rano prema zakonima drave New York. Nadalje, Programom
pomoi visokom kolstvu obuhvaeno je Ameriko sveuilite
u Bugarskoj, Meunarodno sredite za upravu u Budimpeti, Tr-
navsko sveuilite u Slovakoj, Varavsko sveuilite, Moskovska
kola za drutvene i gospodarske znanosti. Pored toga, Soros je
predvidio, kroz program teajeva to ih vode entuzijasti iz SAD-
a, provesti dvadeset tisua uitelja i profesora te 40 tisua stu-
denata. U sklopu mree ustanova poput Instituta za privatizaciju
u Moskvi, a u suradnji s ruskim Ministarstvom za privatizaciju,
Zaklada Otvoreno drutvo osnovala je mree za izbor i pripravu
istonoeuropskih stipendista u zapadnim zemljama. Soros je
novano pomogao osnutak fakulteta na kijevskoj Mohyla Aka-
demiji a osnovao je i Meunarodnu zakladu za znanost koja je
u tijeku dvije godine (92.- 93.) ruskim znanstvenicima dodijelila
pomo od stotinu milijuna dolara. Jedna od najvanijih Soroso-
vih investicija u podruju umjetnosti i kulture je i stvaranje do-
656 Nakon to je predsjednik Republike eke ponitio suglasnost za otvaranje
Sveuilita Srednje Europe u Pragu, sjedite CEU je premjeteno u Budimpetu.
Od tog trenutka Sorosova zaklada u Maarskoj (Open Society Institute, skra-
eno OSI) poela je obavljati mnoge poslove drugih zaklada, osnovanih u Sre-
dnjoj i Istonoj Europi. Kao sredinja Sorosova institucija osnovan je 1993. The
Open Society Institute New York, u koji je Soros ukljuio prije spomenuti Open
Society Fundation. George Soros imenovan je predsjednikom Open Society
Institute New York, a za ravnatelja OSI-New York imenovan je Ariech Neir, prije
toga 12 godina izvrni direktor Human Rights Watcha (HRW-Amerika). Flego
plete Sorosovu mreu, Zvonimir Kuhar, Hrvatski slovo, 6. rujna 2002.
657 Specijalni rat protiv Hrvatske od 1987. do 1997. isto, str. 48.
658 Central European University Srednjeeuropske sveuilite za poslijediplomske
studije i istraivanja osnovano je 1991. u Budimpeti, s dva ogranka jedan u
Pragu, drugi u Varavi. Godine 1995. na studij je upisano 420 studenata iz 34
zemlje. Specijalni rat protiv Hrvatske od 1987. do 1997. isto, str. 48.
659 Privremenu sveuilinu povelju za Sveuilite Srednje Europe u Budimpeti
(CEU), dodijelio je Senat Sveuilita drave New York, sukladno odredbama
Statuta Sveuilita, i to za razdoblje 1992.-1997. Privremenom poveljom bilo je
uzeto na znanje da CEU openito osigurava vrste programa i opih vjetina to
se oekuju od sveuilita smjetenog u New Yorku. Na kraju pokusnog razdo-
blja od pet godine, uzimajui u obzir sve budue uvjete koji e se pojaviti ...CEU
e dobiti trajnu sveuilinu povelju, stoji u odluci. Zvonimir Kuhar, isto.
429
P
o
g
l
a
v
l
j
e
6
:
M
e
d
i
j
s
k
a
a
g
r
e
s
i
j
a
n
a
H
r
v
a
t
s
k
u
.
.
.
kumentacijskog sredita u Budimpeti, jer je skupljanje i obrada
podataka jedna od vanih Sorosovih djelatnosti.
Devedesetih godina 20. stoljea paukova mrea institucija
Georga Sorosa postala je sredite iroke kulturoloke politike
operacije razgradnje, u Sredinjoj i Istonoj Europi i irom podru-
ja biveg Sovjetskog Saveza, nacionalnog i kranskog (katoli-
kog i pravoslavnog) identiteta. Stoerna toka spomenute kul-
turoloko-politike operacije u Srednjoj i Istonoj Europi upravo
je Sorosova zamisao i pod njegovim pokroviteljstvom, postalo je
ve spomenuto Sveuilite srednje Europe (CEU) u Budimpeti
s podrunicama u Varavi (za sociologiju) i Pragu (meunarodni
odnosi i europski studiji). U svim bivim komunistikim zemljama
CEU nastoji nametnuti neto to se naziva kulturno odreenje.
Poslije nekoliko desetljea ivljenja pod komunistikim totali-
tarizmom, ciljnoj populaciji ponuena je potpuno iracionalna
predodba slobode, ije sastavnice ukljuuju i slijedee naua-
vanje svaki pokuaj naglaavanja, potvrivanja ili svjedoenja
znanstveno utemeljene i razumljive istine je totalitaran, a obi-
telj, nacija i drava su tetne i suprotne slobodi pojedinca.
U sklopu CEU-a prema zamisli Georgea Sorosa uspostavljen
je posebni Centar za prouavanje nacionalizma. Njegovu ideju
u djelo proveo je dr. Ernest Gellner, antropolog sa Sveuilita
Cambridge, inae suradnik britanske obavjetajce slube MI6.
Temelj programa edukacije u Centru je nauavanje frankfurtske
kole da nacionalizam vodi prema autoritarnoj osobnosti, ali se
u programskoj shemi prouavanja nalazi i zamisao kako etnike
skupine i politike voe koje zastupaju nacionalne interese, ili
one koji se suprotstavljaju Sorosu i njegovom nancijsko-medij-
skom nastupanju, najdjelotvornije je uniti ako se svrstaju pod
pojam faista i kao takve putem medija prikau (predstave) iroj
javnosti. Ovaj programski koncept upuuje gdje je pravi izvor
este uporabe pojmova faizam i ustatvo u rjeniku Stipe Me-
sia, Vesne Pusi, Ive Banca, arka Puhovskog, Zvonimira i-
660 Usp. Specijalni rat protiv Hrvatske od 1987. do 1997. isto, str. 48.
661 arko Puhovski je vodei strunjak u Hrvatskoj za poslove dravnog izvanin-
stitucionalnog tuiteljstva. Njegova tzv. nevladina udruga dosegla je status
drutvene institucije koja de facto funkcionira kao ideoloko tuiteljstvo. Mar-
ksistiku rigidnost Puhovski je zamijenio globalizacijskom ideologijom ljudskih
prava. Svoje prokazivake sklonosti razvio je danas kao priznati pseudohuma-
nistiki sustav utjerivanja optuaba protiv politikih neistomiljenika. Puhovski
je supervizor, tuitelj, opskurni plod tranzicijskog vakuuma u kojemu se nala
Hrvatska, plod raspada njezina vrijednosnog sustava gubitka pamenja, i ne-
dostatka introspektivnog povijesnog zora, koji bi pojedine pojave iz prolosti
etiki izotrio i pokazao njihov amoralni kontinuitet. Upravo kada se Puhovskog
stavi u taj povijesni kontinuitet od 1971. do 1990. postaje jasnije koliki je pad
doivjelo hrvatsko drutvo, kad odnekud, iz starih jugoslavenskih inicijativa
izranjaju novi preporoeni tuitelji, nikad oholiji, nikad besramniji nego danas,
i spremniji na obraun s Hrvatima. Puhovski je stari marksistiki (deterministiki
430
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
ka, Slobodana najdera i cijele naplavine novokomponiranih
novinara nezavisnih medija pri opisivanju nastanka Hrvatske
drave i tumaenju drutvenih i politikih zbivanja u posljednjih
desetak godina.
Dokle sve moe dosezati Sorosova paukova mrea pokazu-
je primjer zagrebakog Veernjeg lista koji se nakon privatizacije
od najitanijeg, a moglo bi se pravom rei i reprezentativnog
tumaa hrvatske politike, drutvene i kulturne zbilje pretvorio
u bezlinu utoliku tiskovinu bez prepoznatljivog identiteta.
Tajna veza Sorosa i Veernjeg lista prema pisanju Carla Gusta-
va Strhma nastala je prije tri godine kada se u bekom Die
Presse najprestinijem glasilu koncerna Styria iz Graza pojavio
kao tuma balkanskih i jugoistonih prilika, nakon umirovljenja,
jedan od najistaknutijih austrijskih diplomata i bivi glavni tajnik
Ministarstva vanjskih poslova Albert Rohana. Osim zanimljive
injenice da najpoznatiji austrijski diplomat pie za jednu pre-
stinu novinu, jo je zanimljivije da je Mega Speculator George
Soros pozvao gospodina Albert Rohan u novopeenu takozvanu
Policy Group (politiku skupinu za jugoistonu Europu) u i-
jem su se sastavu ve nalazili Martti Ahtisaari, bivi predsjednik
Finske, i Englez Paddy Ashdown, koji je u meuvremenu postao
visoki predstavnik meunarodne zajednice u Bosni i Herce-
govini. Uz ve tradicionalnu Sorosovu borbu protiv hrvatskog
nacionalizma i Ashdownovo salvetsko slikarsko umijee skupina
je obogaena za Rohanovu nenaklonost Hrvatima. Naime, u be-
kim politikim i diplomatskim krugovima nije nepoznato da je
austrijski diplomat za vrijeme aktivne slube imao vie razumije-
vanja za Srbiju, nego za Hrvatsku.
op. a.) ideolog, i njemu je jasno da je ideologija vaniji instrument vlasti i od
gospodarstva i od bankarstva. Zapravo sve je ideologija, pa tako i ekonomija,
ili bolje rei, sve je u slubi ideologije, posebno globalistike. Nekada je komu-
nistima od proizvodnje, kvaliteta ivota i stvaralatva u drutvu, bilo vanije
tko to govori i misli o partiji i vlastodrcima. Sada je Puhovskom jednako tako
vanije da hrvatskim graanima ispire mozak i utjera svoju ideologiju kako bi
Soros i slini lantropi mogli vladati na ivotinjskim farmama, nego da ti graa-
ni stvarno, realno, ostvare svoja elementarna graanska prva. Tko je Hrvatsku
pretvorio u ivotinjsku farmu. Zoran Vukman, Hrvatsko slovo, 19. travnja 2002.
662 najder uz to na dva mjesta istie da su 1941. i 1991. jedno te isto. Ili, izriito
1941 odnosno 1991. to je samo replika. Tko ne razumije: ustaka vladavina,
ustaka drava i onda i danas. U njoj je, i onda i danas, bio proglaen lov na
Srbe. Joko elan, isto str. 90.
663 Novi austrijski vlasnici Veernjeg lista otkazali su ugovor s Hrvatskom novin-
skom agencijom HINA, koja je opskrbljivala list vijestima iz zemlje i svijeta. Au-
strijski vlasnici dre da Veernjaku agencijske vijesti nisu potrebne i da se list
moe umjesto toga koristiti Austrijskom novinskom agencijom APA. Takav stav
znai da itatelji najveeg (i donedavno najutjecajnijeg) hrvatskog lista nee
svjetske i domae dogaaje saznati iz hrvatske, nego iz austrijske perspektive.
Time itatelji gube suverenost oni nisu vie svoji na svome. Oporba bez
medija, Carl Gustaf Strhm, Hrvatsko slovo, 14. rujna 2001.
664 Novcem do politike moi, Hrvatsko slovo, 11. sijenja 2002.
431
P
o
g
l
a
v
l
j
e
6
:
M
e
d
i
j
s
k
a
a
g
r
e
s
i
j
a
n
a
H
r
v
a
t
s
k
u
.
.
.
Ova diplomatsko-nancijsko-politika veza znai to da izme-
u (inae katolike) izdavake kue iz Graza koja je kao to je
znano vlasnik i zagrebakog Veernjeg lista i nancijskog pe-
kulanta Sorosa uvijek spremnog za lov na njemu omraene naci-
onaliste, uspostavljena izravna i(ili) neizravna veza, to implicira
da e itatelji nekada vrlo popularnog dnevnog lista u Hrvatskoj
i dalje biti uskraeni za domoljubne, nacionalne, pa i kulturne
sadraje sve dok postoji trokut Styria-Soros-Zagreb.
Osim izvoza ideologije George Soros je preko fondova i or-
ganizacija ili njemu bliskih institucija bio najvei nancijski po-
magatelj razvoja determinizma u Hrvatskoj kao i dolaska na vlast
laicistike vlade 2000. Njegov moglo bi se rei naputak: ljudi
mnogo priaju o privatizaciji, ali ja sam osobno doao do zaklju-
ka da je besplodno ekati privatizaciju da ona rijei problem.
665 Od 15. lipnja 1992. do 15. lipnja 1993. pod upravnim vodstvom predsjednika
arka Puhovskog i izvrne tajnice Karmen Bai, korisnici Sorosove novane
pomoi u Hrvatskoj su u podruju, medija: Radio Labin, Radio Ozalj, i u pripravi
Radio Rijeka-Fiume International ukupno 112 735$, Feral Tribune 50 000$,
Arkzin 12 000$, Desk Top Publishing labaratory Zagreb 41 769$; Znanstveno
podruje: Institut Ruer Bokovi za 13 projekata 68 000$, Prirodoslovno-ma-
tematiki fakultet u Zagrebu za pet projekata 11 987 $, Institut za ziku za pet
projekata 11 676$, Institut za drutvena istraivanja dva projekta 20 000$,
Pravni fakultet u Splitu za jedan projekt 10 000$, Filozofski fakultet u Zagrebu
za est projekata 7 632$, Erazmus Gilda za jedan projekt 5000$; Na popisu
Sorosove skrbi nali su se: Hrvatsko udruenje za drutvene i humanistike zna-
nosti 7 000$, Antiratna kampanja Zagreb sa sreditem u Beogradu 3 000$;
enevski informativno-dokumentacijski centar, te 49. svjetski kongres PEN-a u
Dubrovniku iznos nepoznat; Meu nanciranim projektima su Karta Hrvatske
5 200$, Socijaldemokracija u Hrvatskoj od 1918.-1945. 2 000$, Ljudski gubici
Dalmacije i Hrvatske 1991.-1992. iznos nepoznat; U medicinskom podruju
Sorosov novac su primili: Medicinski Fakultet 10 000$, Ruer Bokovi 17
000$, Institut za medicinska istraivanja 10 000$, Institut za tumore 15 000$;
Izdavatvo: Naprijed s deset naslova 10 000$, August Cesarec s pet naslova
27 252$, Novi Liber 20 000$, Duriex 3 480$, Politika kultura 13 206$,
PEN Zagreb 4 000$, HAZU 7 600$, Znanje 7 269$; Visoko obrazovanje:
Hrvatsko drutvo gudakih pedagoga za Hvarsku ljetnu kolu 10 000$, Film-
ska radionica u New Yorku (voditelj Rajko Grli) 10 000$, Glazbena akademija,
embalo 25 866$, V. gimnazija u Zagrebu 31 080$, Sveuilite u Osijeku
30 000$; Dokumentacija: Baza podataka za prinudne migracije, izbjeglice i
prognanike 60 000$, Psihosocijalna pomo izbjeglicama iz BiH 144 350$,
Procjena rada sa rtvama silovanja iz BiH (ameriki strunjaci) 15 000$, Psi-
hosocijalna pomo izbjeglicama smjetenim u Hrvatskoj 90 000$, Suncokret
(organizacija s najpotpunijom bazom podataka o prognanicima) 44 500$, Rad
u prognanikim prihvatilitima 228 261$. Ukupno u prvoj godini djelovanja u
Hrvatskoj Soros uloio 2 815 135,10$.
Od 15. lipnja 1993. do 15. lipnja 1994., pod upravnim vodstvom predsjedni-
ka Mike Tripala i izvrne tajnice Karmen Bai, korisnici Sorosove pomoi su:
Institut Ruer Bokovi, projekt za ekoloki odrivo drutvo 12 585$; Filo-
zofski fakultet u Zagrebu projekt uspostavljanje temelja za raunalnu obradu
hrvatskog jezika 10 000$, Ljetna gudaka kola na Hvaru 10 000$, Radio-
nice zdravstvenog obrazovanja 12 666$, Kulturni centar Muzike omladine
Gronjan 10 000$, Sveuilite u Osijeku (informatika oprema) 31 455$,
Odsjek za fonetiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, govornika kola na Rabu
6 371$, Centra za europske studije u Osijeku, projekt inteligentno poduzee i
432
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
U ovom trenutku je zapravo potrebno dravnim poduzeima
nametnuti trinu disciplinu. Steajeva praktiki ne bi ni bilo. Kad
bi gubitai bili otjerani u likvidaciju, i radna snaga i ostali resursi
postali bi ponovno raspoloivi. Tad bi se mogla ubaciti zapadna
poduzea i uposliti jeftinu radnu snagu za opskrbu zapadnih tr-
ita. Eto gdje bi u igru trebalo ubaciti dravnu pomo zapadnih
zemlja. Posluno i sa strahopotovanjem laicistika Raanova
vlada na tajnim konzultacijama sa Sorosevim ljudima tijekom
2001. prihvatila je ovaj naputak. Mnogobrojni steajevi kao gla-
program obrazovanja za demokraciju 6 700$, Ministarstvo kulture i prosvjete
(rano uenje stranih jezika) 2 020$, , program engleskog jezika u srednjim
kolama 7 775$, Centralna medicinska knjinica u Zagrebu i Osijeku, rau-
nalna oprema 48 000$, E-Mail s opremom 51 740$, Sastanci Rimskog kluba
i ostali projekti 35 837$; Projekti: Strah i politika, Karta Hrvatske, data baza
hrvatske likovne umjetnosti, sastanci Hrvatskog udruenja drutvenih znanosti
12 283$; Viestranaki izbori u Hrvatskoj, Drutvena struktura i kvaliteta ivota
u Hrvatskoj u periodu tranzicije 10 510$, Promjene u tipu ideologizacije di-
skursa u postsocijalistikom drutvu 8 000$, Thesaurus psiholokih termina
na hrvatskom jeziku, sociodemografske, psiholoke i fenomenoloke karakte-
ristike poinitelja razbojnitva u Hrvatskoj 6 905$, Research Suport Sheme
138 550$, Hrvatsko udruenje poreznih obveznika i Hrvatsko udruenje sta-
nara, iznos nepoznat, XV. gimnazija u Zagrebu (razmjena uenika), Gimnazija u
Osijeku, Gimnazija u Pakracu, Gimnazija L. Vranjanina u Zagrebu, XVI. gimnazija
u Zagrebu, Gimnazija u Delnicama, Srednja kola Nikola Tesla u Zagrebu iznos
nepoznat. Ljudska prava: HHO za Skup Republika Hrvatska drava ljudskih
prava 15 509$; Dalmatinski odbor solidarnosti 2 000$, Akcija povratka ime-
na Trgu rtava faizma 2 000$, struna pomo povratnicima, prognanicima
i izbjeglicama 176 977$, Psihosocijalna pomo prognanicima i izbjeglicama
165 800$, Djeja knjinica mira u Vinkovcima 190 000$, Mediji: Feral Tribune
162 957$, Vijenac 51 534$, Start nove generacije 35 808$, Arkzin 26 565$,
Zaposlena 12 278$, Bumerang 9 624$, Novinar, list Hrvatskog novinarskog
drutva 2 325$, radio L.A.E. Labin 62 085$, Radio Ozalj 57 706$, Hrvatski
radio Baranja 22 152$, televizijski odjel Akademije dramskih umjetnosti u Za-
grebu 53 241$; Nakladnitvo: Nacionaletatizam Rade Kalanj, iznos nepoznat,
Erazmus 24 490$, Eurokaz 10 428$.
U drugoj godini djelovanja U hrvatskoj Soros je uloio 6 757 503$
Od 15. lipnja 1994. do 15. lipnja 1995. pod vodstvom predsjednika Mike Tripala
i dvojice dopredsjednika Ive Banca i Ivana Prpia, te izvrne tajnice Karmen Ba-
i, meu brojim korisnicima Sorosove pomoi su: Pedagoki fakultet u Rijeci,
Filozofski fakultet u Zagrebu, Pravni fakultet u Zagreb, Pravni fakultet u Splitu,
Ekonomski fakultet u Zagrebu, Ekonomski fakultet u Rijeci, Sveuilite u Osi-
jeku, Fakultet politikih znanosti u Zagrebu, Pravni fakultet u Osijeku, Institut
Ruer Bokovi, Medicinski fakultet u Zagrebu, brojne srednje kole, vrtii
knjinice, Feral Tribune, Bumerang, Arkizin imaju u 1994. na raspolaganju 807
321$, a u 1995. Feral Tribune 150 000$, Arkizin 70 000$, Bumerang 40
000$, splitski Dan 70 000$ te niz lokalnih i radio postaja. Otvorenom drutvu
u Hrvatskoj Soros je u 1996. godini dao vie od 6 000 000$, od toga 950 000$
dolara utroeno je na medije.
Kada je poetkom 1997. uspostavljena cjelovita Sorosova paukova mrea za
ruenje HDZ-ove vlasti novana potpora uvijek se kretala u iznosima od nekoli-
ko milijuna amerikih dolara godinje, a nije prestala ni nakon 3. sijenja 2000.
Izvor, Specijalni rat protiv Hrvatske od 1987. do 1997. isto, str. 50.-52.
666 Raan je primio Sorosa (trei mjesec 2000.) i rekao da je on prijatelj, a ne ne-
prijatelj, to je arhetipska situacija: avao kae da avla nema! Joko elan, isto,
str. 30.
433
P
o
g
l
a
v
l
j
e
6
:
M
e
d
i
j
s
k
a
a
g
r
e
s
i
j
a
n
a
H
r
v
a
t
s
k
u
.
.
.
vna opcija gospodarskog programa, po naputku Soros po-
kazuje gdje je Raanov potpredsjednik Slavko Lini, kao i cijela
laicistika vlada u cjelini, crpio pritajenu mo za svoje bahato
ponaanje u slanju hrvatskih radnika na ulicu, kao i to za koga su
Raan i suradnici odraivali posao.
Kada je u pitanju naobrazba i kultura, podruja na koje je
stalno usmjerena strjelica Sorosovog destruktivnog djelovanja
onda se ini nunim naznaiti koja je to kljuna metoda djelova-
nja budimpetanskog Srednjeeuropskog Sveuilita. Ona je ne-
dvojbeno sadrana u jednom povjerljivom izvjeu Sveuilita
u kojem stoji: ... Jedna od kljunih metoda zaposlenih u CEU vrlo
je jednostavna kako god iskriviti povijest ideja izravno laui,
pogrjenim zakljukom ili pogrijeiti isputanjem ili kombinaci-
jom svega to je prethodno spomenuto, a vodi k rezultatu koji
podsjea na metode cenzora novinskih lanaka u knjizi Georgea
Orwella 1984 kada znaajne pojave i teme tajanstveno nestaju
iz povijesnog pamenja...
Kako pie prof. dr. Miroslav Tuman znanje o povijesnim
dogaajima nije mogue bez pamenja. Pamenje je najvaniji
element pomou kojeg se oblikuje nae znanje o sadanjosti i
prolosti kada su stvari postale drukije. Pamenje je iskustvo o
vremenskom slijedu; pamenje je svijest o promjeni u vremenu,
i o tome da svaka promjena implicira kontinuitet neega. Da-
kle, uenjem na Sorosovom Sveuilitu studenti stjeu vjetinu
kako ostati bez iskustva, preskoiti promjenu i odrei se kontinu-
667 Soros nikada nije krio da je globalizacija, zapravo, korporacijski interes ameri-
kog svjetskog biznisa i globalnog kapitala u njihovim rukama: sluaj je htio
da se tamo stvaranje novog svjetskog poretka poklapa s naim uskim sebinim
interesima. Zapravo se radi o tomu da globalni korporacijski kapital prije ban-
krota, steajeva i rasprodaje kapitalne imovine u tranzicijskim zemljama poput
Hrvatske, nije vie imao mogunost irenja svog utjecaja. Dok je slubena
amerika diplomacija jo podupirala reformske komunistike vlade, tajna di-
plomacija, iji je najbolji predstavnik Soros, ve je stupila u projekt gospodarske
preorijentacije nacionalnih ekonomija drava u nastojanju, kako bi osigurala
ameriku, korporacijsku, ekonomsku globalnu premo. Hrvatskom vladom
upravlja Soros, Domagoj Margeti, Hrvatsko slovo, 7. prosinca 2001.
668 Oekivanim studentima na CEU-Budimpeta na raspolaganju je izbor studija
ekonomije, koji traje tri godine (jednu godinu studenti sluaju na Odsjeku eko-
nomije Sveuilita Essex u Engleskoj) Studij moemo zvati George Soros eko-
nomska naobrazba. elnik nastavnog osoblja u Budimpeti u vrijeme izrade
povjerljivog izvjea bio je Jacek Anthony Rostowski, koji je od prosinca 1989.
do rujna 1991. bio savjetnik za makroekonomsku politiku Leczeka Balcerowicz-
sa, cara ok terapije u Poljskoj. Izbor je nudio studije: Znanost i politiku okolia,
Povijest, Meunarodne odnose i europske studije, Pravne studije, Studije sre-
dnjeg vijeka te studije Politike znanosti. Zvonimir Kuhar, isto.
669 Povjerljivo izvjee objavljeno je u Executive Intelligence Review iz 1996., s
naslovom A Prole of Mega Speculator, George Soros. To izvjee uz podroban
prikaz Sorosovih aktivnosti, koje nisu samo nancijske prirode, daje i opiran
prikaz lozofskih motrita, kojima se on vodi. Zvonimir Kuhar, isto.
670 Prof. dr. Miroslav Tuman, isto str. 173.
434
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
iteta. I ovdje kao u determiniranom kaosu kriterij uspjenosti je
nadziranje i upravljanje pamenjem, koje odreuje krug odabra-
nih ili sredinji stoer. Nadziranjem pamenja tite se upravitelji
krize i njihovi operatori nereda od odgovornosti za proizvodnju
duhovnog nasilja i(ili) destrukcionizma. Zato je Soros kao estoki
pobornik destrukcionizma studij sociologije u Varavi pretvorio
u arite zbliavanja destrukcionista, itaj determinista. Sorosov
destrukcionizam prema Zvonimiru Kuharu proistie iz njego-
vog prijateljstva s Amitaiem Etzionijem, koji je u kasnim ezdese-
tim 20. stoljea bio jedna od presudnih osoba u raznim Tavistock
mreama.
Destrukcionizam, kao podsustav determinizma, prema plan-
skom hodu na dugi rok trebao bi slomiti suverenu naciju-dra-
vu i zamijeniti je kulturom samoizraavanja, iracionalnim
individualizmom te sustavnim analizama zamiljene politike
svjetskog federalizma. I ovdje se bez ikakve dvojbe moe iitati
da stalno papagajsko Mesievo ponavljanje individualizacije kri-
vnje, dolazi iz ove kole miljenja ali on, unato ponavljanjima,
nije svjestan njezinog znaenja. Meutim, onaj tko je njemu su-
gerirao da tako postupa dobro zna da je individualizam zloina
posredno optuivanje drave i (ili) naroda jer je ona(on) izvor te-
rora koja je pojedinca prisilila na izvrenje takvog ina. Ako se
krivnja individualizira, kako to uporno ponavlja Mesi, ona je to
stvar pojedinca, i tada pojedinac ne snosi krivnju, nego krivnja
ostaje na dravi. Samo nekoliko, pomno odabranih, pravomonih
presuda na temelju individualne krivnje u konanici vodi prema
tome da cijela drava i cijeli narod budu osueni. Ovdje determi-
nizirani postulat inverzije (n
-1
) itekako vrijedi, naime, individual-
nom krivnjom s pojedincem, koji je izmanipuliran (obmanut) od
politikog vodstva, itaj drave, skida se odgovornost bez obzira
to je on formalno osuen. Konaan zakljuak individualizacije
krivnje za ratni zloin prema destrukcionistikom tumaenju je
ako ne bude drave i njezinih nacionalnih interesa nee biti ni
ratnog zloina.
671 Hrvatsko slovo, isto.
672 Tavistock je gradi u Engleskoj gdje se nalazi sjedite NATO-a za psiholoko
ratovanje.
673 Sorosov stav o tetnosti nacije-drave za pojedinca, njezinoj suprotnosti po-
jedincu, rezultat je utjecaja prof. dr. Karla Poppera u vrijeme njegova studiranja
na London High Economic School. Karl Popper vodei aristotelijanac u Velikoj
Britaniji poslije Drugog svjetskog rata, autor je knjige Otvoreno drutvo i nje-
govi neprijatelji. Ta je knjiga pokuaj odstranjivanja, jednom za svagda, utje-
caja Platonovih ideja o prirodnom pravu, na ijoj varijanti koju naziva Ideja
Dobrog mora biti utemeljena nacija. Suprotno Platonu i kranskom pogledu
na prirodno pravo, Popper zamilja bivstvovanje drutva voenog nagonima,
patnjama i uitcima, dakle iracionalnou. Prema Popperu, nema prepoznatlji-
ve istine: sve je relativno i subjektivno. Zvonimir Kuhar, isto.
435
P
o
g
l
a
v
l
j
e
6
:
M
e
d
i
j
s
k
a
a
g
r
e
s
i
j
a
n
a
H
r
v
a
t
s
k
u
.
.
.
Sva suenja u Haagu su u funkciji toga dokazati da zloin
nastaje samo ako drava posegne za zatitom svojih nacionalnih
interesa, pa i u sluaju ako je izloena agresiji. Zato je formulacija u
svim optunicama protiv hrvatskih generala ista udrueni zloi-
naki pothvat. Individualizacija krivnje slui izmeu ostalog i zato
da se pokae i dokae kako iza zloinakog pothvata stoje pri-
mitivci kao izvritelji, a naredbodavac je neki ili nekakvi genijalni
voa ili politiko vodstvo. Takav zakljuak naprosto proizlazi iz
pojmovnog odreenja zloinake organizacije ini je skupina
primitivaca koju vodi ili njome upravlja inteligentni voa.
Komunikacije, prava ovjeka, dobrotvorne akcije i javni mediji ovjeka, dobrotvorne akcije i javni mediji ovjeka, dobrotvorne akcije i javni mediji
su najvaniji Sorosovi komunikacijski kanali djelovanja za podru-
je europskog Jugoistoka. Bez novca to ne ide. Zato je u jugoisto-
nim zemljama Europe Soros u periodu intenzivnog nastupanja
(formiranja mree) od 1993. do 1998. potroio vie od milijardu
dolara. Pored novca tu su i povjerljivi ljudi, pa radijski dio koordi-
nira Saa Vuini, bivi urednik beogradskog Radija B-92 a tiskane
medije vodi Stuart Auerbach iz Washington Posta. Suosniva
Fondacije Soros za bivu Jugoslaviju je nekadanje Savezno izvr-
no vijee SFR Jugoslaviju mandat Ante Markovia.
Zaklada Otvoreno drutvo registrirana je u Hrvatskoj 5. ouj-
ka 1993. Deklarativno djelovanje Sorosove zaklade je promica-
nje ideje o civilnom drutvu. To je samo njezina vanjska forma.
Iza krinke brige za ljudska prava, krije se i odvija stvarna (prava)
aktivnost Zaklade, koja je usmjerena na promjenu politikog i
gospodarskog ustroja suverenih drava. U sluaju Hrvatske, kako
se to naznauje u analizi Specijalni rat protiv Hrvatske od 1987.
do 1997., Otvoreno drutvo ima jasan cilj: promjenu vlasnike i
upravljake strukture i kulturnog ozraja, posredstvom nancij-
skih donacija, kao i donacija u tehnikoj i raunalnoj opremi. O
djelokrugu Sorosovih aktivnosti u Hrvatskoj najbolje se iitava
po tome tko koristi i komu se daje nancijska potpora (usp. bi-
ljeku 665.), ali isto tako moe se ta aktivnost prosuivati na
temelju njegovih izjava ili izjava njegovih plaenika. Upitan,
674 Usp. Specijalni rat protiv Hrvatske od 1987. do 1997. isto, str. 48.
675 Ugovor o osnivanju fondacije potpisali su George Soros i u ime tadanjeg Sa-
veznog izvrnog vijea tadanji, ministar za razvoj Boo Marendi. Ugovor je
potpisan 16. lipnja 1991. Dakle, devet dana prije odluke Hrvatskog sabora o
suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Specijalni rat protiv Hrvatske
od 1987. do 1997. isto, str. 48.
676 Mnogi, podcjenjujui rad Sorosovih udruga, ne prepoznaju vanost ugroza ni
veliinu mree koju na prikriven nain nad Hrvatskom razvlae njegovi plaeni-
ci. Iz injenica koje su navedene u podlistku 15. vidljivo je o kakvoj se protuhr-
vatskoj djelatnosti radi. (op. a.)
677 Piui u listu Vreme (20. prosinca 1993.) Jelena Lovri iznosi podatak da je ... za
znanstvene i kulturne projekte Zaklada za Hrvatsku dala oko milijun i 250 tisua
dolara.... U tom tekstu navodi kako ...fondacija stipendira mlade i perspektivne
kadrove iz Hrvatske nastojei za budunost stvoriti intelektualnu infrastrukturu
436
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
radi li za CIA-u, Soros je lakonski odgovorio: Ne; CIA radi za me-
ne. U intervjuu Feral Tribune-u (12. veljae 1996.) na pitanje
kako biste... ocijenili sadanje dosege slobode medija Soros
je odgovorio: Sloboda medija jedan je od glavnih izvora moje
zabrinutosti. Mislim da je situacija ovdje, u Hrvatskoj, ak i gora
nego u Beogradu. U Beogradu ipak imate nezavisne medije...
U inozemnim pak asopisima kao pristalica teorije razloga
jednakih totalitarizama, (predodba o drutva u kojem je sve do-
puteno) vidljiv je Sorosov prijezir, pae patoloka mrnja prema
suverenitetu drava. Tako je u intervjuu kojeg je dao talijanskom
asopisu Liberal 1998. izjavio: ... potreban je jedan novi Pax Bri-
tanica imperij, jer nacije-drave izazivaju rat... Ostavite li ih same,
drave nee podravati mir. Trebamo meunarodnu organizaciju
koja nastoji na ouvanju mira. To moe biti carstvo ili ravnotea
moi. To moe biti i neka vrsta meunarodne institucije. Sada-
nje institucije ne mogu uspjeti jer su sainjene od drava i zato
su one instrument dravnih interesa...
Sorosova zadnja namjera prema Hrvatskoj vidljiva je iz inter-
vjua listu Vreme (14. srpnja 1997.) Nazivajui Daytonski sporazum
totalnim promaajem meunarodne zajednice, on tvrdi da je je-
dina ansa za opstanak Bosne i Hercegovine politika promjena
u Srbiji i Hrvatskoj.
Sam Soros svoju ulogu u operacijama specijalnog rata opi-
suje rijeima: Tijekom revolucije (misli na politike promjene
u Istonoj Europi krajem osamdesetih i poetkom devedesetih
godina 20. stoljea) moja uloga je postala daleko vea od mojih
zaklada, postao sam, kako to volim govoriti, dravnik bez dra-
ve. U toj ulozi uivam, i ja se potpuno identiciram s onim to
inim. Politiku determinista prema zemljama u tzv. tranziciji
najbolje ali i najcininije je opisao rijeima: Pomaganje Istonoj
Europi postalo je monom industrijskom granom.
Vie ne bi trebali imati sumnje da Soros sa svojim fondaci-
jama, programima, i raznoraznim strunjacima koje je platio i
(kurziv a.), koja bi s vremenom mogla postati vrlo utjecajna i koja e ... svojim
znanjem i djelovanjem impregnirati drutvo... Specijalni rat protiv Hrvatske od
1987. do 1997. isto, str. 49.
678 Specijalni rat protiv Hrvatske od 1987. do 1997. isto, str. 49.
679 Kako naznaava Zvonimir Kuhar, Sorosov je stav, prema tome, da ni UN, pa ak
ni NATO, ne mogu biti jamci svjetskog mira, ve to moe biti ili imperijalna svjet-
ska sila, ili pak institucija to bi ju osnovali i vodili vodei imbenici svjetskog
kapitala, sukladno svojim interesima, kojima mora biti podreeno ponaanje
cijelog ostalog svijeta. Sorosovo stajalite da je oblik globalnog kapitalistikog
sustava u 19. stoljeu bio stabilniji od ovoga sadanjeg samo potvruje zaklju-
ak to smo ga prije iznijeli;... tada je postojala imperijalna snaga, Britanija prije
svih, to je donijelo znatnu korist od uloge sredita globalnog kapitalistikog
sustava, koja je opravdala slanje ratnih brodova u daleka podruja radi za tite
mira i naplate dugova... Zvonimir Kuhar, isto.
680 Hrvatskom vladom upravlja Soros, Domagoj Margeti, Hrvatsko slovo, 7. pro-
sinca 2001.
437
P
o
g
l
a
v
l
j
e
6
:
M
e
d
i
j
s
k
a
a
g
r
e
s
i
j
a
n
a
H
r
v
a
t
s
k
u
.
.
.
poslao u Hrvatsku i koji zajedno s onim domaim medijskim i
udrubenim bojovnicima rade na razbijanju hrvatskog politi-
kog i gospodarskog suvereniteta i kulturnog identiteta, kako
bi se potpuno otvorio prostor za druge politike opcije, koje su
zasnovane na milijunskim dolarskim svotama i na empirijskim
rezultatima.
Posao djelatnika razliitih agencija i medija nije samo ispiti-
vanje javnog mnijenja u predizborno vrijeme, ve da opsenim
istraivanjima dou do motivacijske slike nekog naroda. A kada
motivacijska slika naroda u jednoj dravi bude potpuno jasna,
tek se onda odreuju i ciljevi specijalnog djelovanja. Zato je
izuzetno vano prisjeti se objavljenih rezultata agencije Untied
States Information Agency (USIA) prema kojima su Hrvati u
drugoj polovici devedesetih godina prolog stoljea najvie po-
vjerenja imali u Katoliku Crkvu i Hrvatsku vojsku. Jedan drugi
rezultat ove agencija, onaj o predizbornom istraivanju (1997.),
pokazao je da 81 posto stanovnitva podrava predsjednika dr.
Franju Tumana. Isto tako ova agencija dola je do emocionalne
strukture i naina miljenja i skale vrjednota kod veine ispitani-
ka, a time i puanstva u cjelini.
S druge strane postaje razvidno zbog ega tolika Sorosova
novana pomo u pruanju strunih savjeta i psihosocijalne po-
moi prognanicima i izbjeglicama (vidi biljeku 665.). Razlog je
dobitak dragocjenih podataka. Pa kako je prema objavljenim, i
neobjavljenim, podacima jasno da su hrvatski ljudi najosjetljiviji
na pojave nepravde, nepotenja, krae, prisvajanja, a s druge
strane najvie povjerenja iskazivali su Katolikoj crkvi, Hrvatskoj
vojsci i prvom Predsjedniku, logino je da su ciljevi specijalnog
rat bili podeeni prema tim rezultatima. Zato su odmah nakon
pobjede u Domovinskom ratu i hrvatski Predsjednik i Hrvatska
vojska postali predmetom veine operacija specijalnog rata koje
su se vodile preko medija i nevladinih udruga u dvije faze.
U prvoj fazi cilj je bio kompromitiranje Predsjednika drave
i Vrhovnog zapovjednika i drugih dravnih i vojnih dunosnika,
tako da se potenciraju sumnjienja u najiroj skali vanosti. Dru-
681 Untied States Information Agency (USIA) jedna je od brojnih agencija koje se
bave ispitivanjem javnog mnijenja a kojih je podruje opserviranja i Hrvatska.
Misija USIA-e je razumjeti, obavjeivati i utjecati na javnost stranih zemalja te
tako promicati amerike interese izjava o misiji Agencije SAD za informira-
nje. Godinji proraun USIA iznosi vie od milijardu dolara. USIA vodi ne samo
programe za kulturnu i znanstvenu razmjenu (Fulbrightov program) ve i radio
postaje, prvenstveno Glas Amerike, s 900 sati programa na 47 jezika ukljuujui
i hrvatski. USIA je jedan od agencija koja savjetuje amerikog predsjednika,
dravnog tajnika i ostale dunosnike na podruju vanjske politike. Agencija
provodi ispitivanje javnog mnijenja gotovo u svakoj zemlji svijeta!
682 Katolika crkva je dola na red neto kasnije, nakon to je postignuta destru-
kcija institucije predsjednika drave, a Hrvatska vojska dovedena do neprepo-
znatljivosti. (op. a.)
438
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
ga, uvjetno nazvana objediniteljska faza, imala je cilj uvezivanja
parcijalnih nezadovoljstva, neovisno o motivacijskoj osnovici, pod
meunarodnim pokroviteljstvom preko udruga za zatitu ljud-
skih prava i na kraju insceniranje glavnog pokretakog dogaaja
iji je rezultat nespremnost naroda na rtvu. U hrvatskom narodu
ova paradigma nespremnosti za rtvu iskazuje se u ravnodu-
nosti prema rasprodaji hrvatskog bitka, ali i ponovnim izborom
Stipe Mesia za predsjednika drave unato krajnje dvojbenom
obnaanju predsjednike dunosti u prethodnom mandatu. Ola-
ko Hrvati zaboravie da je meu prvima koje je Stipe Mesi kao
predsjednik drave 2000. primio, bio upravo George Soros.
2. Govor mrnje ili novi verbalni delikt
to podvesti pod govor mrnje omiljeni pojam koji osim hrvat-
ske ljevice rado rabe novinari determinizma, kojih nije mali broj
u hrvatskim pisanima, ali i u elektronskim medijima. Lijepei tu
novosroenu etiketu iskljuivo neistomiljenicima, onima koji
se usude neto, pa i potiho, prozboriti o domoljublju, hrvatskoj
opstojnosti, pristranosti svjetskih sredita moi, vrjednotama ili
nacionalnim interesima nastoje ih zastraiti, uutkati ili onemo-
guiti, kako njihov tzv. govor mrnje vie ne bi kvario prelijepu
sliku koju ti politiari (izali ispod Sorosovog injela) i njihovi
medijski jurinici o sebi njeguju. Tako je 11. listopada 2001. u Vje-
sniku tadanja potpredsjednica vlade eljka Antunovi prigovo-
rila da se nakon demokratskih promjena iz socijalistikog zakona
izbacilo i poneto to je u njima bilo dobro zabrana poticanja
na diskriminaciju i netoleranciju. Tko je to u komunizmu bio ne-
tolerantan i diskriminatorski nastrojen o tom potpredsjednica
nije govorila. Ali je zato njezin partijski kolega predsjednik Vlade
Ivica Raan, koji kritiko miljenje stoera za obranu digniteta
Domovinskog rata da vlast koja kri Ustav nije ni legitimna ni
hrvatska, nego marionetska i izdajnika, proglasio tipinim go-
vorom mrnje, pa sudi kako je vrijeme da unutar institucija
sistema otvorimo raspravu, moemo li prihvatiti takav odnos u
politikom ivotu. Ovakav stav najvieg dunosnika izvrne
683 Ako je upozorba na krenje Ustava govor mrnje, bilo bi zanimljivo uti od
Ivice Raana to je onda pjesma o kojoj pie urica Lieb. Da bi armacija go-
vora mrnje bila prisutnija, pobrinule su se ovih dana jedne dnevne novine, ali
zanimljivo piui armativno o amerikoj punk-skuptini US Bombs. Pjesma
je pisana krajem devedesetih godina (rije je prema amerikom izvoru koji se
ne spominje u tom tekstu napisao hrvatski autor) a spominje se Hrvatsku kao
zemlju treeg svijeta stihovima: uas i propagande /faistiki predsjednik/
oistio je bolnicu oboljelih od raka/ uzeo cijeli peti kat.../ diktator nas je vezao
u lance.../ Hrvatska bjei!? Europska ili balkanska opcije?, urica Lieb, Glas
Koncila, 29. veljae 2004.
684 Partiji ljubav, ljubav ljubav dravotvorcima mrnja, Ivan Jindra, Hrvatsko slovo, 19. listopada
2001.
439
P
o
g
l
a
v
l
j
e
6
:
M
e
d
i
j
s
k
a
a
g
r
e
s
i
j
a
n
a
H
r
v
a
t
s
k
u
.
.
.
vlasti ubrzo je operacionaliziran u traenju naina kako pod izli-
kom zabrane govora mrnje onemoguiti pa ak u zatvor strpati
politike protivnike.
Da se o tomu ozbiljno razmiljalo vidljivo je iz intervjua Sto-
jana Obradovia (glavni urednik STINE) s Orhidejom Martinovi.
Na pitanje: bi li bilo mogue podignuti krivine optunice protiv
govora mrnje u medijima?, njeni su odgovori bili: u naelu
da, ali bi to trailo vrlo ozbiljan i temeljit pravni napor, odnosno
moda moemo poeti razmiljati da ga zabranimo na istim
pretpostavkama i s istim kriterijima koje je Haaki sud koristio
za uspostavu tzv. objektivne odgovornosti. To nije nita drugo
nego potvrda da je namjera bila u slobodu govora intervenirati
zakonskim paragrama. No, tu je nastao problem, jer se nije mo-
glo utvrditi tko je taj koji e odreivati to je govor mrnje. Na tu
dvojbu lucidno je odgovorio Ivan Jindra: To je bar jasno! Partija
se uvijek slui govorom ljubavi, a dravotvornim je nacionalisti-
ma uvijek bio svojstven govor mrnje.
Uporaba orvelijanske novogovorne fraze govor mrnje,
planirana kao medijsko streljivo, koje se sustavno ispaljuje u
hrvatski javni prostor, kako bi se stotinama tisua ljudi, koji su
najprije godinama pa i desetljeima amili u komunistikoj ispi-
raonici ljudskog mozga, i koji se zatim nisu bojali goloruki ii na
armijsko-miloevievske tenkove. Ponovno, ali ovaj put od novo-
komponiranih demokrata nastoji im se zaepiti usta i u slijedeih
pedeset godina.
Zato se, a poglavito od 2000. u hrvatskim medijima, izme-
u ostalog lijepljenjem etikete govora mrnje nastoji stvoriti
crna (negativna) slika o ljudima i pojavama? Zbog slubene
ideologije, bio bi najkrai odgovor. Ako postoje pojedinci i sku-
pine izopenika koji su ocrnjeni, oklevetani i nevrijedni spomena
onda medijski klevetnici i njihovi politiko-nancijski patronati
postaju veliine, iako lane. Takvo inverzno stanje vrijednosti
(n
-1
) u kojem odabrani i podobni nisu samo odabrani i podobni,
nego se od njihovoga imena stvara mit i paradigma veliine i
nedodirljivosti. Takvih imena od treesijeanjske vlasti (2000.)
u Hrvatskoj ima mnogo od Stipe Mesia do Ivice Raana ili od
Vesne Pusi do Jadranke Kosor a onih ambrovsko premazanih i
fukarovsko zaogrnutih po prilian je broj. Nasuprot njima stoji
vojska nepodobnih s etiketom govora mrnje, koju su im u
zadovoljenju svojeg egocentrizma, i u pozi liberalnog i huma-
nog pregaoca prilijepili utoliki pripadnici meke sile. Sva ta in-
verzija ima svoju svrhu stvarati izopaenu sliku drutva u kojemu
se ne cijeni samozatajni rad, ljudska i moralna kvaliteta, nego se
verbalnim opsjenarstvom medijskih jurinika promiu ljudi koji
685 Joko elan, isto str. 218.
686 Ivan Jindra, isto.
440
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
osim nekoliko nabubanih fraza, uz pomo inozemnih instruktora
determinizma, nemaju nita to bi mogli pokazati kao vrijednost
i(ili) djelo. Oni su naprosto ljudi bez djela. Ali zato znaju pame-
tovati i mudrovati, davati recepte, osuivati i prodavati liberalne
lai kao svoje jedino djelo vjerujui da je to trajna vrijednost.
Liberalne se lai, umjeno upakirani proizvod determinizma,
dobro prodaju u tzv. tranzicijskim zemljama, koje su jo uvijek
natopljene demagogijom iz komunistikih vremena. Zapadna
celofansko-celuloidna demokracija mnogo je suptilnija u ispira-
nju i smekavanju mozgova, nego to je to bio istoni totalitari-
zam. Ugursuzi zapadnog slobodnog tiska otvoreno su priznali
kako njima nije stalo do istine ni do ovjeka. Najvei je trik
slobodnih medija u tome to oni virtualno mnijenje podmeu
kao javno mnijenje, a proskribiranje protivnika kao to je lije-
pljenje etikete govora mrnje ispravni postupak u borbi protiv
zla. Na temelju ove smiljene inverzije hrvatski determinizirani
mediji preuzeli su kadijsku ulogu o tubi i presudi. Na taj nain,
su uzurpirali pravo nadzora nad dobrim dijelom puka i time za-
uzeli poziciju za koju nisu legitimirani nikakvim demokratskim
postupkom izborima, na primjer pa se moe ustvrditi da to
predstavlja dravni udar na poseban nain. Svakojake kolumni-
ste, komentatore, tzv. slobodne novinare i vazdazelena piskarala,
koji narodu propovijedaju njima bliski svjetonazor, nitko nikada
nije birao, niti su u sustavu trodiobe vlasti. Oni su iznad zakona,
za njih zakon ne vrijedi, i on se ne odnosi na njih, a ako ih se i tui,
zato valjanih razloga ima na pretek, onda novinarska cehovska
udruga halabukom ih prikae rtvom govora mrnje. I kako bi
to rekao Brean mlai, spirala nasilja, ali medijskog, nad domo-
ljubima, braniteljima, zagovornicima kranskih (katolikih) vrje-
dnota, intelektualcima nacionalnih opredjeljenja se nastavlja.
Kako su se regrutirali mnogobrojni medijski borci protiv go-
vora mrnje? Na dva naina: prvi, hrvatska dravotvorna politika
od nastanka drave, zaokupljena obranom od agresije, to moe
biti opravdanje, ali i vidljivom popustljivou, defenzivom i ne-
shvaanjem, to nikako ne moe biti opravdanje, svojim se proti-
vnicima uope nije bavila, dok su ih ovi kako napisa Joko elan
napadali kao ose ili, bolje, strljenovi izvana i iznutra, gdje su
imali dobro organizirane prave pravcate obavjetajne slube,
koje su se negdje zvale Forum 21, a drugdje udruge malih dioni-
ara. Odmah su izmislili djelotvorne propagandne slogane ne-
ovisno, profesionalno novinarstvo, javna televizija. itateljima
su uspjeno nametnuli i kljune teme pokradoe vas tajkuni i
687 Ideolog amerikog urnalizma William Randolph Hearst opominje svoje ueni-
ke: Nikada ne dopustite da vas istina lii dobre prie. Istina je, sukladno lozoji
amerikog pragmatizma, nita drugo do li uspjena praksa. Mladen Schwartz,
Hrvatsko slovo, 30 lipnja 2000.
441
P
o
g
l
a
v
l
j
e
6
:
M
e
d
i
j
s
k
a
a
g
r
e
s
i
j
a
n
a
H
r
v
a
t
s
k
u
.
.
.
osramotie vas Hercegovci pred Europom. Radili su to politiki
vjeto i profesionalno besprijekorno. Drugi nain je taj, da su
na kljuna urednika mjesta tzv. dravotvornih medija dolazili
smueni pjesnici, provincijski novinari autsajderi, karijeristi bez
ikakve politike vjere ili ak izravni politiki protivnici, koje se
onda navrat-nanos smjenjivalo i tjeilo luksuznim audijima i
dopisnikim mjestima u New Yorku. Na drugoj strani uz obilnu
pomo svojih planetarnih poslodavaca, tipa Soros, rojili su se i
jaali sve radikalniji dnevnici (Jutarnji list, Novi list,) i tjednici
(Nacional, Globus, Feral Tribune) te televizijske emisije (Latinica,
Nedjeljom u 2, i razni talk showovi). Hrvatska je tako bila zemlja
koja ve od samog svog nastajanja u sebi nosa jednu podzemnu,
podmuklu ruilaku snagu, koja joj je strasno i(ili) zlurado radila
o glavi.
688 Treejanuarska Hrvatska, isto, str. 11.
689 Joko elan, isto str.11.
690 Lijevo-liberalna, odnosno crveno-uta politika tada je u Hrvatskoj naizgled ra-
spolagala samo s Feral Tribunom u Splitu, Novim listom u Rijeci na sjevernom
hrvatskom primorju pliana se revolucija, kao i u nekim drugim dijelovima
komunistikog Istoka, nikad nije dogodila te malotiranim Arkizinom i sen-
zacionalistikim Globusom u Zagrebu. Pokazalo se, meutim, da je Globus bio
temeljem za nae prilike monog medijskog carstva (Europa Press Holding), iji
je dnevnik Jutarnji list, ini se zadao konani udarac HDZ-ovoj vlasti (kurziv a.).
Joko elan, isto, str. 10.
691 O kakvim se emisijama radi pokazuje jedan primjer emisije Nedjeljom u 2 no-
vinara i voditelja Aleksandra Stankovia. Gledajui u nedjelju Gibonija kako se
znoji pred Stankoviem u emisiji Nedjeljom u 2, bilo mi ga je istinski ao, bio je
nemoan, pred glupou dakako. Nekakve novine i novinari, nekakvi susjedni
politiari proglasie ga hrvatskim nacionalistom jer sasvim zbog nepolitinih,
privatnih, sasvim suvislih razloga ne moe i ne eli pjevati Oprosti na otvaranju
obnovljenog mosta u Mostaru. Tko god poznaje Gibu privatno ili javno, nema
drugog komentara do: koja glupost! Uvuen u igru bez svog znanja, prozvan
je dok je jo leao u bolnici borei se za svoj vid pod prijetnjom sljepoe na
jedno oko, glupost i glupani uvukli su ga u svoje kolo. Jasno, sve to moe
s glupanima jest da ih otpili, premda strano boli iracionalnost gluposti, vie
nego bilo kakvo zlo. Ovdje se na paradigmatski nain pokazala metodologija
gluposti: glupan nije uinio tetu samo ovom genijalnom glazbeniku, nanijevi
mu vidljivu bol, nego i sebi, jer tko e ga vie kao novinara smatrati ozbiljnim,
kao i njegove novine i bilo to napisano od njega, osim dakako glupani kao
on(i) koji se hvale svojom i tuom glupou... Glupan najrasprostranjeniji
homid, Ivica ola, Glas koncila, 1. kolovoza 2004.
692 Nesrea je Hrvatske u tome to njezina Antihrvatska ne e biti samo reakcija
jednog vremena, histerini impuls neprilagoenih Jugoslavena, patoloka
posljedica njezine nacionalne geneze, bijes i mrnja onih koji kao da su prisi-
ljeni ivjeti u neeljenoj Hrvatskoj; nego je ta Antihrvatska ve drava u sjeni
sa svojom golemom infrastrukturom nanciranom u inozemstvu, utkana u
nae drutveno tkivo kao demokratski regulator, to je najvea perverzija, jer u
svojoj novinarskoj praksi nisam vidio vee netolerancije i neeksibilnosti za su-
protne stavove nego u krugovima koji gravitiraju tzv. Soroevoj medijskoj ga-
laksiji. Zabrinut sama za budunost Hrvatske, ne u ekonomskom smislu, nego
u moralnom i duhovnom, ja sam zabrinut za budunost katolike Hrvatske, jer
je to jedina prava Hrvatska koju mogu zamisliti. Propast svijeta ili novo doba
poganstva, Zoran Vukman, Verbum, Split, 2000. str. 91.
442
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
Ova dva imbenika ine da su mediji u Hrvatska postali, ne
kako je to u svijetu uobiajeno etvrta vlast i sedma sila,
nego mona vlast s velikom batinom koja je jo uz to zatiena
determiniziranim mitom o slobodi medija. Na taj nain blaeno
je osloboena bilo kakve odgovornosti. Reeno rjenikom stra-
tegije, oni su dio internacionalnih snaga koje od cijelog svijeta
ine bojno polje, ali za svoje zloine ne odgovaraju nikakvom
sudu, ni suditu, niti domaem, niti Haakom. Dok svojim djelo-
vanjem juriaju na suverenitet i identitet vlastite drave, za sebe
su prisvojili ono to se moe nazvati medijskim suverenitetom.
Mediji i njihovi predstavnici su nedodirljivi, a novinari unaprijed
sami sebe smatraju savrenim, nepogrjeivim, i bezazlenim stvo-
renjima ije je poslanje uiteljevanje o mudrosti i ivotnom smi-
sla. Novinari su u Hrvatskoj dodatno optereeni boleu efeme-
rizma, jer i kad neto objave to je temeljeno na izravno danim
injenicama to je tek samo kratkorona prognoza, to i najbolje
ralambe, osvrte ili emisije ini bitno manjkavima. S druge stra-
ne, preuzeli su i ulogu novovjekih inkvizitora, nemilosrdnih istra-
itelja koji pod okriljem ideologije determinizma i tzv. slobode
tiska smiju, nekanjeno nuditi i prodavati lai, poluistine, smiju
i mogu preuivati i pretjerivati, natezati, podvaljivati, montirati,
strvinarski i nekrolno unitavati i ovjeka i vrjednote. Upravlja-
i determiniranog kaos dobro znaju da sloboda ne nastaje ni u
novinama i na televiziji, jer je ona kategorija boanskog reda.
Ali isto tako dobro znaju, da su mediji kao meka sila podesni
za stvaranje surogata slobode, to se postie tako da istinske i
istinite ideje nemaju relevantni utjecaj. Postavi ono to su sada
stratite istine mediji stvaraju virtualnu lanu slobodu koja
je za ovjeka prijemljiva jer za nju nije potrebna nikakva rtva.
U prividnom (lanom) stanju slobode gdje narod nije spreman
na rtvu stradaju temeljne vrjednote, istina, pravda i potenje,
krepost, dobar ukus i konano nacionalni identitet. Deterministi,
za razliku od nepromiljenih i naivnih hrvatskih politiara, ali i
politiara u zemljama treeg svijeta, odavno su shvatili da siro-
vo nametanje slobode tiska slui samo irenju ucjena, pritisaka,
693 Bivi ravnatelj austrijskog dravnog radija RF (sterreichischer Rundfunk)
Gerd Bacher, bio je vrlo iskren kada je krajem prolog stoljea izjavio: post
moderno novinarstvo prisvaja si pravo da u isto vrijeme nastupa kao policajac,
javni tuitelj, svjedok i sudac(...) Mediji koji sebe vide kao etvrtu vlast doista su
neprijatelji drutva. etvrta vlast koja u ime slobode miljenja izdaje dravne
tajne, objavljuje sudske protokole, ukida diskreciju i intimnu sferu, koja brka
neurozu jednog novinara sa slobodom tiska i koja misli da cijeli svijet nije nita
drugo nego jedna velika publikacija takva etvrta vlast nosi u sebi totalitarna,
dapae teroristika svojstva (u biti danas globalni terorizam kojeg svakodnevno
gledamo na zaslonima etvrte vlasti nije globalan nego je globalan terorizam
koji svakodnevno proizvodi medijska etvrta vlast. Oni ubijaju i svog blinjeg,
i svoj narod i svoju domovinu, a u globalnim razmjerima cijeli svijet. Mladen
Schwartz, Hrvatsko slovo, 30 lipnja 2000.
443
P
o
g
l
a
v
l
j
e
6
:
M
e
d
i
j
s
k
a
a
g
r
e
s
i
j
a
n
a
H
r
v
a
t
s
k
u
.
.
.
senzacija i konano kaosa kako bi se najlake ostvario njihov
naum o ponitenju ovjeje, nacionalne i dravne slobode.
Sloboda tiska, dakle, moe se rei, uope nije nikakvo uzvi-
eno demokratsko dostignue, poglavito ne u Hrvatskoj gdje je
postala sredstvom ideologije determinizma. Bit svake ideologije
sastoji u tome da umjesto ovjeka, jedne slike i prilike Boje, in-
stalira ideju u ije ime se provode izokrenuti odnosi (n
-1
). Govor
mrnje je primjer za to. On nije svojstvo onih kojima se pripisuje,
nego naprotiv, pravi protagonisti govora mrnje su oni koji to-
boe ukazuju na njega. Ralambom jezinih formi i sadraja
tiskovina u Hrvatskoj moe se dokazati ova tvrdnja.
Prvo, pod koji se zajedniki nazivnik mogu svesti naslovni-
ce:
Jutarnjeg lista, (sluajni uzorak od 3. travnja do 5. rujna 2003.)
Kraa u vladi, lopov iz ureda tri ministra odnio 4 vrijedne slike;
Suenje Nevenki Tuman; Del Ponte: Stiu nove optunice; KGB:
Za ernobil je kriv i uro akovi; Luin ubrzo raspisuje nagradu
za Gotovinu; Bandi mi psovao majku; NATO zahtjeva: Srbima
vratiti stanarska prava; Mesi se ispriao za sve hrvatske zloine,
Isti dan obiljeen Jasenovac i Bleiburg; Jo tristo turista zarae-
no, Slovenski gosti opet otrovani; Nakon Pape opi trajk; trajk trajk Lov na
Gotovinu: SFOR opkolio samostan u itu. Zadar: 120 tisua ljudi
na ispraaju Ivana Pavla II. Papa: Hvala vam na svemu; Gotovina
se predaje, Mesi on je rtva biv rtva biv rtva biv e vlasti; Mesi: Ja jamim Haa-
gu za Gotovinu; Rodilja vie ne mora biti majka; Crkva gradi mali
Vatikan, Novo biskupsko sjedite bit e na zagrebakom Ksaveru
pokraj nuncijature i vojnog ordinarijata; Lista pomagaa Haakih
bjegunaca, EU: Gotovini su pomagali Legija i fra Krasi; Mesi: pomagali pomagali
Djeca moraju uiti o Jesenovcu; Tri nove Haake optunice; Jambo
gost na Mesievoj jahti; Novi tajni HDZ-ov tajni tajni raun; Rupel prijeti: Bez
nae podrke za EU; Hrvatska: Neka Europa posreduje oko Jadra-
na; Ljubljana tui Zagreb Solani i Pattenu, Slovenija e odmah u ii
NATO-u i EU pokrenuti pitanje granica s Hrvatskom.
Globusa, uzorak od 4. travnja 2003. do 9. travnja 2004.
Krkom prijeti havarija; U Hrvatskoj djeluje 600 stranih pijuna ;
Petnaest velikih bolnica u bankrotu; Afera u Ministarstvu obrane;
Biskupov dom od 5 milijuna eura; Hrvati Papu ne sluaju; Gotovi-
694 to je pravi govor mrnje pokazao je Miljenko Jergovi izjavivi: Sjeate li se
Svjetskog prvenstva u nogometu? Tada sam alio zbog svake hrvatske pobjede
i svaka je reprezentacija bila vie moja od Hrvatske. Kao to sam i u Sydneyu
bio sretan i zadovoljan kada je u prvom kolu izgubila lanica Predsjednitva
Mladei HDZ-a Iva Majoli. Miljenko Jergovi, prijenos, Hrvatsko slovo, 6. listo-
pada 2000.
695 Kurizv u tekstu D.L.D.
696 Kakve su tiskovine Globus i Nacional? O njima Mrako Juri pie: Paviev hol-
ding obuhvatio je velik dio hrvatske italake populacije. Denis Kulji evoluirao
je u sosticiranu inaicu pokojnog Marinka Boia, dakle ovladao je tehnikom
medijskog manipuliranja javnou, ali i sposobnou fascinacije svojih novinara
444
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
na na ljetovanju; Al Qaida prijeti; Popis 200 lijenika iz afere s li-
jekovima; Gotovinu tite policajci i agenti u Sinju, Drniu i Zadru; agenti agenti
Ispovijest Gotovinina Majaa; U 48 sati vlada se a a zaduila 500
milijuna eura; Superkompjuter Watson lovi Gotovinu; Gotovina: lovi lovi
Hrvatski vojnici u Kninu ponaaju se kao barbari i plaenici;
Nacionala, uzorak od 6. svibnja 2003. do 20. sijenja 2004.
Impotentan svaki trei Hrvat; SARS na vratima Hrvatske; Hrvatska
poligon za testiranje svjetskih lijekova; Ante Gotovina, Spreman
sam razgovarati s haakim istraiteljima u Zagrebu; Mesi i Del
Ponte razgovarali o Gotovininoj sudbini; Zahvaljujem svima koji
su podrali Mesievu inicijativu; Canjuga tito zagrebakog nar-
kobossa; Lijeniki lobi korumpirao Ustavni sud; Koalicija ponovno
pobjeuje; Gotovina ivi u Europskoj uniji; EU protiv povratka HDZ-
a; Al Qaida u Hrvatskoj; Tito najvei Hrvat; Tajna Titova prstena.
Svi ti lopovi, suenja, optunice, ernobili, nagrade, psov-
ke, ugroeni Srbi, Mesieve isprike, inicijative, jamstva i jahte,
pomagai, hrvatski zloini, otrovani Slovenci, HDZ-ovi tajni rau-
ni, rtve bive vlasti, rodilje koje nisu majke, prijetnje Hrvatskoj,
upitne granice na Jadranu, havarije, pijuni, bankroti, afere, mili-
juni eura, neposlunosti, ljetovanja, agenti, majai, zaduenja,
lovljenja, barbari, plaenici, impotencije, poligoni, istraitelji,
sudbine, narkobossovi, korumpirani lobiji, koalicije, tajne, prste-
novi, kao i megalomanija Crkve, Papa i trajkovi, Jasenovac, Ble-
iburg, Al Qaida, Tito i Europska unija slue za prikriveni, manje
prikriveni, ali i izravni napad na vrjednote openito, ali i ciljano
na samu Hrvatsku, na njezin identitet i njezinu opstojnost da
se kao demokratska i nezavisna drava ne armira na politikoj
karti Europe.
Drugo, kako nazvati (imenovati) rjenik kojim se slue ko-
mentatori i kolumnisti u tjednicima Globus i Nacional:
Boris Deulovi (Globus, kolumna Ugovor s avlom, sluajni
uzorak 2003. i poetak 2004.) u hrvatskom parlamentu su kr-
pine i besmislovi; majako-dr ko-dr ko-dr avotvorno plemstvo; cijeli crkveni
obavjetajni aparat; samoproglaeni vitezovi okruglih stolova o tajni aparat tajni aparat
koji su bez prigovora dopustili da se kroz redakturu njihovi tekstovi usklauju
za potrebe bombastinih naslova. Vjetim kombinacijama nadnaslova, naslova,
odgovarajue interpunkcije i veliine slova Kulji i redaktorska ekipa uspijevaju
od svakog teksta stvoriti ekskluzivni i senzacionalna tekst. No, osim tako stvo-
renog novinarskog imagea u Globusu, u redakcijskim zahvatima, poele su
se primjenjivati i metode izostavljanja ili dodavanja nekih rijei kako bi tekst
mogao poduprijeti senzacionalnu konstrukciju naslova. Ta praksa je postala
uestalija nakon razlaza Kuljia i Pukania od ostale ekipe koja je pokrenula
Globusu konkurentni Nacional. Globus je na naslovnoj stranici deniran kao
nacionalni tjednik, a Nacional se proziva globalnim tjednikom. Oba su upala u
vode tabloidnog utila. Gdje su korijeni novinskoizdavakog rata koji bjesni u
Hrvatskoj, Marko Juri, Hrvatsko slovo, 22. prosinca 2000.
697 Kako su mediji glavno oruje u specijalnom ratu, tako su Globus, Nacional i
Jutarnji list uz neke manje utjecajne listove (Feral, Novi list) postali perjanice
445
P
o
g
l
a
v
l
j
e
6
:
M
e
d
i
j
s
k
a
a
g
r
e
s
i
j
a
n
a
H
r
v
a
t
s
k
u
.
.
.
Domovinskom ratu; jer valjda jo od francuske revolucije nije
bilo takvog doprinosa ljudskosti zapadne civilizacije kao to
je to suenje ubojicama-pobjednicima pred njihovim vlastitim
sudovima (Gospika skupina); dalmatinski domoroci; dva fai-
stoida (Rojs i Kovaevi); To je hahazija zemlja u kojoj se faisti
i oveni najslae smiju; od njih smo napravili heroje, prvoborce
Domovinskog rata, i tako nasilje legitimirali kao drutveno po-
eljno ponaanje; vano je samo dobro se potui, razbiti, zapaliti,
opljakati, prebiti, raskoliti, izbosti, iscipelariti, demolirati kameno-
vati, ubiti i teko raniti sve u slavu domovine Hrvatske; hrvatski ko raniti ko raniti
desni dravotvorci, oni to su osvojili najvie glasova isti dakle
oni to su svojedobno dizali desnice u zrak, zaratili s Bonjacima,
likovali nad egzodusom Srba; ima li kraja hrvatskom likovali likovali bezobrazlu-
ku i lopovluku; nepokoreni i nesalomljivi hrvatski sitnod hrvatski sitnod hrvatski sitnod eparoki
duh; Balkan je Disneyland prema ovoj memljivoj tundri; ta hladna
movara; taj tuni mrtvi pejza u kojem opstaju samo liajevi,
beskimeni mekuci, i besprizorne lopue; to je zadnja granica
bezgraninog balkanskog lopovluk-paaluka; to je zemlja snage
zlatnog ita i oiju boje mora, zemlja kratkih nogu i dugakih pr-
stiju moja domovina, moja zemlja Hrvatska; kakva je to hrpa
diletanata, hohtaplera, propalica i idiota a sasvim mogue i e-
tnikih agenata vodila HV u Domovinskom ratu kad je nekoliko
desetaka tisua pripitih etnika, rezervista i golobradih regruta
okupiralo treinu zemlje koju je branilo gotovo pola milijuna
stamenih vitezova; i odjednom eto ti na dobnica ne samo ara-
lica nego i prevarant, lopov, hohtapler i kojeta drugo, Ambra i
Fukara, dva monumentalna spomenika hrvatskog paleofaizma,
napisati debeli ukorieni i duboko ukorieni paleofaistiki pam-
eti; franjevaka dravotvorna misao (samostan na irokom
Brijegu), ideja to e izroditi nezavisnu hrvatsku dravu i njenog
gvardijana Franju Tumana; projekt ope pomirbe i ujedinjenje
svih Hrvata raspao se kao mjehur od meksike sapunice, mr mr mr nja
koja nas je ujedinjavala i nasilje koje nas je mirilo, ne pada snijeg
da prekrije iroki Brijeg, nego da zvijeri pokau trag; zvijeri zvijeri retuiranje
vlastite crno-bijele slike, osobito njezina crnog spektra, Tumana i
rezidiuma njegove epohe; Tumanu su dravni interesi sluili kao
demagoki prirepak; Tuman i njegova ki prirepak ki prirepak klika; desniarski nasrtaji;
Tumanove uhode, mitski utemeljitelj moderne hrvatske drave, mitski utemeljitelj mitski utemeljitelj
Otac nacije, Doktor, Poglavar, General, Generalisimus, Vrhovnik,
borbe protiv hrvatskih dravnih simbola. U tome su im svestrano pomagale
strane agenture, koje su od samog veleposlanika Montgomeryja preko raznih
tzv. nevladinih udruga, oporbenih stranaka, sindikata, sve do graanskih udru-
ga i istaknutih pojedinaca, sudjelovali u eroziji hrvatskih nacionalni vrijedno-
sti. Slijede brojna putovanja na strune novinarske seminare u SAD ili Veliku
Britaniju, gostovanja na raznim domjencima, brojne veere i kokteli urednika i
raznih izaslanika veleposlanstava. Gdje su korijeni novinskoizdavakog rata koji
bjesni u hrvatskoj, Marko Juri, Hrvatsko slovo, 22. prosinca 2000.
446
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
Bismark, na Japa, aa, Njofra, Tuki, Tule, George Washington,
Frane, Franc, Frantiek, Franjola, Frenki, dormitantium animorum
exubitor, i kako smo ga jo zvali; Franjo Tuman glavni je junak i
najnovijih haakih optunica.
Dr. Mirjana Kasapovi (Globus, kolumna Demokratismus und
Schlamperei, sluajni uzorak 2003.) melodramatini vrhunac; ni ni
patetini nastup; ikona nacionalnog politikog ni ni kia ; insceniranje
dogaaja; politiko kazalite; nesadr nesadr nesadr ajna simbolina politika;
Hrvatska plaa grozni danak onog to je HDZ stvarno bilo i kako grozni danak grozni danak
je vladao od 1990. do 2000.; demonskopski instituti; medijska demonskopski demonskopski
kolonizacija politike; preoptereenost politikim naslijeem; nova enost enost
reustaizacija zemlje; hrvatski Srbi zapoeli graanski rat u Hrvat- anski rat anski rat
skoj; savez SDSS-a i HDZ-a ublaava posljedice graanskog rata ;
birai su na proteklim parlamentarnim izborima ponajprije gla-
sovali za promjenu Vlade, a ne za promjenu politike; klerikalizacija
obrazovanja, nesnoljivost prema manjinama i ljivost ljivost manjinski spolnim manjinski manjinski
zajednicama; zemlja tisuljetne uljudbe, a mjesto u istoj skupini
s Bangladeom, Dibutijem, Mauretanijom, Nepalom, Nigerijom,
Srednjeafrikom Republikom, Ugandom ili Zambijom; klijenteli-
stika stranka (HDZ); atest neosporive domoljubnosti; politiko
denunciranje opozicijskih politiara koje je bilo tipino za stari
HDZ, HDZ HDZ Katolika crkva kao glavna protuliberalna sila u zemlji.
Sreko Jurdana (Nacional, kolumna Surova politka, sluajni
uzorak 2003.) bakanalije; imbecili; nenarodni Tumanov re re re im;
nepotizam; jataci; ozloglaeni Tumanov operativac; banditi koji
su pod Tumanom opljakali narod; ljudi koji su s Tumanom kali kali
paktirali; parahadezeovski jezik ulagivanja provincijalizmu; pripa- parahadezeovski parahadezeovski
dnici Tumanova aparata; provincijski nastup standardne koloni- provincijski provincijski
je biskupa; propagandno potkupljivanje Crkve; za njih (biskupe)
u najsklupljem dijelu Zagreba sagraena palaa u Sadamovom
stilu; ne moe izbrisati pogubne posljedice tumanizama; dvoji-
ca tumanoida ; domoljubni iluzionisti; plemenski izolacionistiki plemenski plemenski
mentalitet; ulatranacionalistika enklava poput Vukovara; ratno-
plemenski kodeksi; ovjek plemenski plemenski rtva Franje Tumana i HDZ-a; lokalni
desniari ; Tumanovi pijuni , uhode, informatori; hadezeovski
prljavi dojavniki milje; desniarska ki ki kabala, Tumanov udbaki
klub, ubilako destruktivni nagon vojnika (hrvatskih); ko destruktivni ko destruktivni iracionalni
Tuman, ogrezli u domoljubnom ogrezli ogrezli kriminalu; rosovski proli; ne-
kakvi modicirani tumanovci; modicirani modicirani bulumenta mimikriranih rigidnih
desniara; institucije postumanovskoga sustava; Hrvatska uiva
status kr kr kr anskog mrjestilita, (aluzija na Papinu poruku Hrvatima
Budite narod nade); ljudi tamjana i oltara; kolovani popovi i
raspopi; Papa je danas u Hrvatskoj ono to je ezdesetih bio Jo-
sip Broz; masovna euforija, praena skandiranjem Ivane Pavle!;
kronino bijesna gura; specijalno odabrani klimoglavci (hade-
zeovci); distribucija delirinih poruka; zastupnici patriotizma se
agresivno identiciraju s ustatvom; eksponent domoljubne kaba-
447
P
o
g
l
a
v
l
j
e
6
:
M
e
d
i
j
s
k
a
a
g
r
e
s
i
j
a
n
a
H
r
v
a
t
s
k
u
.
.
.
le; zaslijepljeni nacionalist; zaslijepljeni zaslijepljeni desniar i tumanovac (odnosi se na ar ar
biskupa Jezerinca); egzercirni indoktrinirani sadist (odnosi se na sadist sadist
generala Antu Gotovinu); bizantijsko eskiviranje obveza (gene-
ral Ante Gotovina); Tumanova antifaistika gerila; egzekutor
koncepta razbijanja Bosne (general Janko Bobetko); nacionali-
stika autopropaganda; ekstremni nacionalist i ustaki ekstremni ekstremni simpatizer
(general Janko Bobetko); demaskirati tumanizam na svim razi- demaskirati demaskirati
nama; novinari rasno domoljubnog prola; hrvatski pismotvori-
dr dr dr avotvorci; hercegbosanska kabala; tumanistika prijevara;
pravocrtni utilitarni umovi (dr. Andrija Hebrang i dr. Ivo Sanader); pravocrtni pravocrtni
Tumanovi zadrti ideokrati; feudalni zadrti zadrti provincijski namjesnici;
zatakivai ratnih zloina; kreatori uvari i branitelji partijske ii
tiranije; bulumenta Tumanovih idolopoklonika; kibic hrvatskih
opsjena; eksponent doboljubne kabale, zaslijepljeni nacionalist,
Tuman je licemjer bez premca; Hrvatska se pretvara u azil za licemjer licemjer
ekscentrike, dangube i jebivjetre; otvaranje horizonta hrvatskog
besmisla; tumanoidna desnica radikalna ili mimikrirana; rein-
karnirani cjelokupni civilizacijski i politiki balast tumanizma; balast balast
Tumanova primitivna demagogija; veteranska kabala, hladno-
krvni likvidatori domovinskog predznaka; izbrisati likvidatori likvidatori pogubne po-
sljedice tumanizma; ozloglaeni Tumanovi operativci; HDZ je eni eni
hijerarhijska zloinaka organizacija; Tumanov kriminalni milje; kriminalni kriminalni
hadezeovsko ucjenjivanje ili reket; hadezeovski gangsterizam;
Tumanov politbiro; u Hrvatskoj se potpuno slobodno prodaju
faistiki suveniri, ispisuju faistiki grati, tiskaju faistike novi-
ne, slave faistiki kultovi, djeluju faistike udruge; desniarske
karikature, vodei pokrovitelj neoustakog pokreta (ministar pokrovitelj pokrovitelj
Gojko uak), hercegovaki tumanol ; ustaki pokret oivljen
za vrijeme Tumana; Tuman je bio prevrtljivi ekshibicionist bez ekshibicionist ekshibicionist
moralnih i legalistikih uvjerenja; Tumanova bulumenta idolo-
poklonika; Hrvatska nacija kolektivna je rtva Tumanova re manova re manova re ima,
Denis Latin (Nacional, kolumna Elementa Latina, sluajni
uzorak 2003.) smradovi tumanistikog lopovskog koncepta; smradovi smradovi
tumanistiki karaval; tumanistiki nacionalizam i izolacio-
nizam; blato aktualnog desnila; Tumanova Velika Hrvatska,
najokorjelija steevina tumanizma; Tuman i njegova komina
pijunska ekipa; hadezeovska eskaha amalgama; tumanistiki
interesi; tumanistika i ostala radikalna desnica; balkanizirani
Tumanov populistiki pokret; rtva tumanistikog reima;
jalovost tumanistike ideologije; Tumanova dvorska jalovost jalovost kamarila;
pustopoljine Tumanove i ukove spomen-kosturnice; razorno
ruilatvo tumanizma; tumanistika korumpirana umrljana ka-
marila; preplaeni tumanoidi ; Tumanova lopovska pretvorba;
tumanistiki koncept zadrigloga dinarskog hrvatstva; nihilisti-
ki monstr-tumanizam : balkansko-tumanisti ko grotlo.
to rei za rjenik ovo etvoro kolumnista gdje se u sintetizi-
ranom obliku moe proitati: Franjo Tuman glavni je junak i naj-
448
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
novijih haakih optunica; Katolika crkva kao glavna protulibe-
ralna sila u zemlji; Hrvatska nacija kolektivna je rtva Tumanova
reima, tumanistika korumpirana umrljana kamarila; prepla-
eni tumanoidi; Tumanova lopovska pretvorba; tumanistiki
koncept zadrigloga dinarskog hrvatstva; nihilistiki monstr-tu-
manizam: balkansko-tumanistiko grotlo..., nego zastraujui
govor mr govor mr govor mr nje prema dvije temeljne vrjednote hrvatskoj dravi
personiciranoj u prvom predsjedniku dr. Franji Tumanu, i du-
hovnoj vertikali hrvatskog naroda, Katolikoj Crkvi.
3. Katolika Crkva stalna meta jurinika determinizma
Sveti Otac, u povodu novinarskog jubileja, pozvao je tisak da se
dri istinoljubivosti i etinosti, ne bez razloga.
Mediji, odnosno meka sila, koji se svakodnevno u Hrvat-
skoj agresivno iivljavaju na ljudima, koji se ne mogu braniti to
je pouzdan znak da je mentalno nasilje na djelu. Kada nekoga
nazovete faistom, zloincem, primitivcem, ubojicom ili krimi-
nalcem bez ikakvih argumenata, a Katoliku Crkvu kranskim
mrjestilitem, biskupe eksponentima doboljubne kabale, za-
slijepljenim nacionalistima, desniarima i kao najvei grijehom
pripisati im da su tumanovci, onda je to vrhunac profesionalne
besramnosti. Ta besramnost osim na ljudima, kao pristranost, ne-
objektivnost, zluradost i zlonamjernost oituje se u medijskom
tretmanu Katolike Crkve. Frazeoloki rjenik koji se pri tome
koristi ukazuje da je na djelu veliki sudski proces deterministi
protiv vjere kojemu nema kraja, do konane presude Zbriite
tu sramotu!
To, je primjerice razlog, zato novinari i urednici (zbog slu-
ganstva i podanitva determinizmu) nisu shvatili poruku transpa-
698 Frazeoloki rjenik determinista u svim je vremenima isti, iako se on mijenja
u rijeima, pa je jueranji prema komunistikom sudu, smrtni grijeh aveti
prolosti ili ruitelji samoupravnog socijalistikog poretka zamijenila neoli-
beralistika sintagma, govor mrnje.
699 Osim novinara u boju protiv Katolike crkve nastupaju i tzv. nezavisni inte-
lektualci. Akademik Ivan Supek, naprimjer. Podlistak ovjek i njegov Bog
religija i humanizam, akademik Ivan Supek (od 3. srpnja 2002. osim nedjelje
ispisuje svoju kolumnu u Vjesniku (vie od pedesetak nastavaka). Meu naj-
karakteristinijim izrazima i sintagmama koje Supek esto rabi, kad ih u nega-
tivnom kontekstu pripisuje Katolikoj crkvi, istiu se slijedee: papizam, do-
gmatinost, sveta inkvizicija, revolucija, konikt izmeu znanosti i crkvenih
dogmi, sveenstvo pripremalo podanitvo i ponienje naroda, petricirana
crkvena hijerarhija, licemjeri su hijerarhiji esto bili korisniji, jezuitski Rim,
Tridentinski koncil je maem i vatrom proklamirao Papin autoritet, vjeronauk
u kolama danas stvara sukob izmeu znanstvenih spoznaja i biblijskih pria,
duboko krojenje praznovjerja, itd. Zatim, posebno je karakteristino autorovo
esto isticanje suprotnosti izmeu slobodoumnog (za sebe to on preferira i
simpatizira te smatra naprednim) i, s druge strane, totalitarnog (za sve to je
crkveno, katoliko, klerikalno...). Supek i njegov bog, Anelko Kaunko, Hrvat-
sko slovo, 6. rujna 2002.
449
P
o
g
l
a
v
l
j
e
6
:
M
e
d
i
j
s
k
a
a
g
r
e
s
i
j
a
n
a
H
r
v
a
t
s
k
u
.
.
.
renta na jednom od prosvjednih skupova branitelja Novinari
eka vas sud Boji koja je bila upuena onima koji bezrazlono
i zlobno progone, kleveu, sude i presuuju. Metaziki izriaj
u ovoj poruci determinizirani novinari nisu shvatili kao prijekor
njihovoj svijesti, jer do njihove svijesti to i ne dopire, nego su to
shvatili jednoznano i doslovno, kao prijetnju. Moe se rei da
oni drukije i ne znaju, jer nisu u stanju pojmiti da izvan i iznad
njihovog poncijepilatovskog, postoji jo jedan Boji sud.
Metaforino ili ne, blisko istini svakako, duboko u svojoj nu-
trini naredbodavci (upravljai) i izvritelji (poslunici) determini-
zma plaei se tog suda, svoje strjelice, nakon ciljanja u ovjeka
domoljuba, odapinju na Crkvu. Ali tu se moe ustvrditi koje li
zablude jer Crkva nije od Oca poslana kao i Krist da osudi
svijet, nego da ga spasi. Iz ovog novog, treeg po redu velikog
progona Crkve u posljednjih dvjestodvadesetpet godina, kojeg
upriliuju deterministi, nastat e buenje krana i kranstva
koj(e)i e svijet u bitci posljednjih vremena spasiti od sveope
tiranije tzv. novog svjetskog poretka. Do tog velianstvenog ina
pobjede Dobra nije potrebno braniti Crkvu od raspea to bi
bilo protuevaneoski.
Ako ikakva poruka novinare i urednike determinizirane
meke sile u Hrvatskoj trebala potaknuti na razmiljanje, onda je
to upravo poruka pape Pavla Ivana II. hrvatskim hodoasnicima
predvoenih kardinalom Josipom Bozaniem i svim hrvatskim
biskupima na audijenciji (8. studenoga 2003.) koju je posvetio
Hrvatima povodom 25. obljetnice pontikata. Papa Hrvatima
poruuje: Vie vjerujte u sebe! Vaa ljubljena zemlja ima snagu
i posjeduje sve sposobnosti (kurziv a.) koje su joj potrebne kako i posjeduje sve sposobnosti i posjeduje sve sposobnosti
bi se na prikladan nain suoila s izazovima sadanjeg trenutka.
elja mi je da uvijek znate iskoristiti tu snagu i te sposobnosti
kako bi izgraivali drutvo solidarno i spremno pruiti uinkovitu
potporu najslabijim slojevima; drutvo utemeljeno na vjerskim i
ljudskim vrijednostima, koje su minulih stoljea nadahnjivale on-
danje narataje; drutvo, koje potuje svetost ivota i veliki Boji
700 Rigidno desniarsko orgijanje, pitoreskno ruralno-ustaki folklor, jurinici
ekstremne hrvatske desnice, samo je jedan od nizova novinarskih sintagma
kojima pojedini uvodniari ukraavaju svoje tekstove. Takve isljednike etikete
pisali su udbai u svojim opaskama o progonjenim Hrvatima, kad bi sastavlja-
li njihove dosjee. Baviti se akcidentalnim, a ne onim bitnim, znai biti glup ili
pokvaren. Ili jedno i drugo. Vjerojatno inteligencija i otroumnost reimskih
novinara jednaka je onima koji kao Raan kad nemaju to rei onda izgovaraju
svoje omiljene fraze: to su prijetnje i govor mrnje. Mediji protiv naroda, Zoran
Vukman, Hrvatsko slovo, 26. listopada 2001.
701 Don Anelko Kaunko, kancelar Vojnog ordinarijata, Hrvatsko slovo, 24. pro-
sinac, 2004.
702 O tome e don Anelko Kaunko rei: Mnogi krani i danas iz najplemenitijih
pobuda reagiraju po tijelu, ali ne smije Crkva bjeati od progona, ako vjeruje da
je krv muenika sjeme novih krana. Hrvatsko slovo, isto.
450
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
naum o obitelji; drutvo koje na oku dri zdrave snage, promiui
duh zajednitva i suodgovornosti, zalaganje za ovjeka i njegovo
istinsko dobro, i koje crpi snagu iz Evanelja, a to je sastavni dio
poslanja Crkve.
Ni ova poruka, kao ni poruke Svetog Oca iz njegovog treeg
pastoralnog posjeta Hrvatskoj nisu potaknule djelatnike meke
sile na razmiljanje, nego naprotiv, na jo bezobzirnije jurianje
na Crkvu i na njezino poslanje gradnju Kristove civilizacije, ci-
vilizacija koja u budunosti jedina moe spasiti ovjeka i narode
od pogibelji duhovne praznine koju stvaraju determinizirani me-
dijski ratnici, otuenjem i ideologizacijom masa. Srednjeg puta
nee biti, onog to bi se mogao nazvati suglasjem, jer suglasja
ne moe biti u inverziji (n
-1
) gdje je isto initi dobro ili zlo, a istinu
pretvarati u la. Pobornici, a takvih ima, koji tvrde da su medij-
ske igre bolje nego ideoloka nesnoljivost u velikoj su zabludi,
jer mediji kao meka sila upravo slue za irenje i promicanje ide-
oloke nesnoljivosti. U hrvatskom sluaju najdugotrajnije i na-
jupornije irenje ideoloke nesnoljivosti ogleda se prema Kato-
likoj Crkvi, kao i u neprekidnoj hipoteci zloina koja se namee
Hrvatima vie od ezdeset godina. Osim toga mediji prisiljavaju
svoje konzumente na odabir uvijek istog jela i istog pia. Rijetki
su oni koji apstiniraju, ali su zato mnogobrojni oni koji uzimaju
i jedno i drugo, osobito s trpeze televizijskih zaslona. Zato su
mediji u suvremenoj doktrini informacijskog rata ili rata etvrte
dimenzije, kao to je ve vie puta reeno meka sila. Hrvatsko
drutvo upravo zbog razarajueg djelovanja meke sile, koja je
u rukama determinista, snano je ideologizirano i proces moe
poprimiti pozitivan smjer samo pod uvjetom da se mediji dei-
deologiziraju do prihvatljive mjere snoljivosti. To znai da prvi
korak prema stvaranju ozraja mogueg suglasja, kako bi se ipak
ostvario trei put, je promjena naina govora i pisanja. No, ako
je suditi po napadima na Katoliku Crkvu to se nee tako brzo
dogoditi, isto kao to nee tako olako prestati slavljenje kulta
potronje svaki dan, i to bez prekida. Naime, ta dva procesa idu
istodobno jer je cilj determinizma stvoriti okvir za zaborav onoga
to je uistinu bitno za ivot i stvoriti otuenje koje nastaje kroz
stalnu proizvodnju zabave i bezvrijednosti. Zato estoka i uporna
suprotstavljanja zalaganju Crkve za promicanje nedjelje kao ne-
radnog dana, nisu samo tehnike ili organizacijske razine, nego
su razlozi za to puno dublji. U pitanju je shvaanje vremena kao
smisla ili besmisla. U potroakoj koncepciji vrijeme zapravo
703 Novi list, 9. studenog 2003.
704 ovjeanstvo se kao takvo jednostavno nalazi u takvome procesu preobrazbe
gdje se ini kako izvrtanju vrjednota nema kraja. Ali kraj se ipak nazire. Glasilo
svetita Gospe sinjske, fra Miroslav Busturac, (3), 2004. str. 4.
705 O tome dr. Ivica Ragu pie: U interesu samoga drutva, bilo ono kransko
ili nekransko, mora biti zatita nedjelje ili bilo kojeg drugog beskorisnoga
451
P
o
g
l
a
v
l
j
e
6
:
M
e
d
i
j
s
k
a
a
g
r
e
s
i
j
a
n
a
H
r
v
a
t
s
k
u
.
.
.
nema nikakvu vrijednost, jer ne doputa predah (zastoj) u kojem
e ovjek imati slobodu da u punoj poniznosti prigne koljena i da
se zahvali neizmjernoj Bojoj ljubavi, nego se uvijek i u svakom
trenutku eli stvoriti nova potreba i njezino konzumiranje. Na-
elo vojne doktrine iz rata etvrte dimenzije gdje vrijeme zbog
procesuiranja informacija na cijelom bojitu postaje irelevantno
i onda ono guta prostor, deterministi, u igri s nedjeljom, to na-
elo primjenjuju na nain, da vrijeme koje je takoer nevano,
umjesto prostora guta ovjekovu duu.
U velianju besmisla moramo se upitati: to oekivati od
drutva u kojemu je zgrtanje novca glavna vrjednota, pa predaha
nema ni nedjeljom? Ima li nade kad odslike manipuliranih matri-
ca kakve nam dolaze posredstvom medija sve vie guraju o-
vjeka, jo od malih nogu, u ivi pijesak novog poganstva? Kako
pomoi tom mnotvu medijskih determinista koji sustavno i
svakodnevno nasru na Krista, Evanelje i Crkvu? Kako nemamo
trenutno drugih mogunosti, moda je na njihov neprekinuti rat
najbolje upozoriti. Evo nekoliko primjera, kako to protiv Crkve
ratuju neki od gorljivih sljedbenika determinizma.
Primjer prvi Ne mogavi otrpjeti to trei put Sveti Otac Primjer prvi Primjer prvi
dolazi u Hrvatsku zemlju neustraivih svjedoka Evanelja i to
vjerniki puk na taj pastoralni in uzvraa iskazom potovanja i
ljubavi, Zoran Feri, napisat e: itam u novinama pisma ita-
telja Papi, i strano me podsjeaju o na ona pisma Titu. Puna su
iskazivanja ljubavi, lojalnosti i to je jo najvanije, sva su potpi-
dana, jer je u pitanju samo ovjekovo dostojanstvo. Kakav je to ovjek koji
cijeli tjedan radi, koji nerijetko biva obina korisna roba na tritu te se onda
nedjeljom opet pretvara u korisnog kupca? Nije li zajednitvo koristi u trgo-
vinama isprazno i povrno zajednitvo? Kakvi su to odnosi u obiteljima kada
trebaju troenje i korisnost kao simbole ujedinjenja i zajednikog ivota? Ne
trebamo li barem nedjeljom nakratko prekinuti takvu ovisnost, takve odnose
koristi i rada? Za krane je nedjelja dan Gospodnji: to je dana kada se krani
spominju Kristove muke, smrti i uskrsnua. Po tome spomenu ti se dogaaji
realno uprisutnjuju u njihovu ivotu te omoguavaju predokus ispunjenog
istinskog ivljenja. Teologija dokolice ili smislenosti beskorisnoga za ivot, dr.
Ivica Ragu, Glas Koncila 8. veljae 2004.
706 Ovo je stoljee (21. op. a.) nesumnjivo napadnuto, odnosno ve opsjednuto
fenomenom gomilanja, zaguenosti, besmisla, smea, odnosno razliitim
oblicima pretjerivanja. Atak na pogled, Andrea Radak, Slobodna Dalmacija, 9.
studenog 2003.
707 Nezaobilazni u tom cirkusu su i pojedini katoliki teolozi (Don Ivan Grubii,
Bono agi, Luka Vuco, Branko Sbutega) koji u svojim nastupima kritiziraju, kako
bi se svidjeli aktualnom gledateljstvu, ba sve to se dade u katolitvu kritizirati:
Papu, enciklike, katolike biskupe, sveenike, propovijedi, crkvenu povijesti,
sadanjost, biskupsku konferenciju, biskupske komisije, katoliki vjerski tisak,
katoliki vjeronauk, katolike novinare i sve to je katoliko. U toj kritici sve-
ga postojeeg to podsjea na glasoviti komunistiki postulat, oni jedino ne
preporuuju kritike osvrte na njihove teze jer ih smatraju najmjerodavnijim.
Hrvatski medijski cirkus, Stipan Bunjevac, Hrvatsko sovo, 5. travnja 2002.
708 Otpusno pismo, Nacional, 3. lipnja 2003.
452
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
sna imenom i prezimenom, da se vidi i stavi na znanje tko pie,
koliko je vjeran i kakva srea sve te ljude proima zbog dolaska
poglavara Katolike Crkve u Hrvatsku. Naravno, ne sumnjam
da je veina njih uvjerena da doista voli Papu i svoju katoliku
zajednicu, ali ta potpisana pisma, to javno iskazivanje vlastite
pobonosti nalikuje, recimo, na milostinju kojom se netko hvali,
na besramno javno pomaganje, a itava je stvar zapravo prilino
egoistina i prilino nekranska. Zoran Feri vjerojatno nasluu-
je da kad gori kranska (katolika) ljubav onda se determinizam
poinje gasnuti, zato e posegnuti za vulgariziranim insinuaci-
jama ustvrdivi da: Trei posjet Pape takoer je u znaku nepoj-
mljivog kia i neukusa u koji se pretvara tako javno manifestirana
vjera. Konano i u naem jeziku ono javna esto ima negativno
znaenje, a primjeri su javna kua i javna ena. Crkva je dakako
javna institucija i zgrada otvorena javnosti, ali je nipoto ne zove-
mo javnom kuom. A to da radimo s javnom vjerom?
Kao to determinizam nauava od svega uiniti inverziju
(n
-1
) to ini i Zoran Feri u tobonjoj brizi ouvanje autoriteta
Crkve. Inverzija u njegovom osvrtu sastoji se u tome da nastoji
pokazati kako su od svih grjenika na svijetu najvei oni koji u
ime Kristovo od grijeha odrjeuju druge i zato on kae: Problem
je u zastarjelom shvaanju da pojedinac koji je dio nekog kolekti-
va svojim loim postupcima kompromitira itav kolektiv. Crkva se
tako stalno ponaa kao krivac koji se brani i zatakava, umjesto
da se prva ogradi od onoga to sama smatra neadekvatnim. Ako
su neki sveenici pedoli, ako neki sveenici koriste svoj poloaj
da bi u seksualno iskoritavali upljane, to ne znai da su to svi
i da zbog njih mora ispatati itava zajednica. Isto je i s celiba-
tom. Toleriraju se tajna djeca, toleriraju se nevjenane supruge
ili ljubavnice, samo da javnost nita ne zna, samo da se vjernici
ne uznemire i da se ne narui autoritet Crkve. A on se zapravo
zbog ovakvih postupaka neprestano naruava. Iskreniji i liberal-
niji odnos prema pitanjima seksualnosti i sveenika i vjernika tu
bi mnogo pomogli. Upravo mi se zato svia prostoduna izjava
Dalaj Lame o tome kao mu fali seks. On je to rekao javno, u lice
cijelom svijetu, ali to ne znai da je pri tome drpao klince obrija-
nih glava koji ue za budistike redovnike. A kod seksa i celibata
postoji paradoks: ivot je svetinja, a upravo onaj koji je posveen
Bogu nema pravo legalno zaeti tu svetinju.
Ne odve skrivena poruka ovog inverznog uratka mogla bi
biti Pue zato ii kod onih koji su vei grjenici od vas. Nedje-
ljom, kod njih, nemate to traiti! Nove crkve i katedrale otvorene
su za vas. U njima, kao to savjetuje jedna propagandna poruka, je
samo troenje i to ne bilo kakvo, nego ono u kojem vie kupuje,
vie tedi. A to nije grijeh, rei e svaki sljedbenik determinizma.
709 Otpusno pismo, Nacional, 5. kolovoza, 2003.
453
P
o
g
l
a
v
l
j
e
6
:
M
e
d
i
j
s
k
a
a
g
r
e
s
i
j
a
n
a
H
r
v
a
t
s
k
u
.
.
.
Kako je jedno od omiljenih batina determinizma lupati ne-
istomiljenike grijehom homofobinosti kako bi se ustoliila
nova religija humanizma zapravo antireligija, a to bez napada
na Crkvu i pokuaja njezine diskreditacije ne ide, zato neumorni
ratnik Zoran Feri nastavlja svoj skribomanski boj piui: Naj-
noviju pak cirkusku toku priredili su hrvatski biskupi. S jesen-
skog zasjedanja u Hvaru poslali su vjernicima pastirsko pismo,
upute kako da se ponaaju na izborima. U novinama smo mogli
proitati deset preporuka biraima pa ta okrugla brojka previe
podsjea na deset zapovijedi. Dodue, ovo su preporuke, a ne
zapovijedi, pa kao ne obvezuju, nego sugeriraju. No, za katolike
vjernike biskupska sugestija ima toliku teinu da ve moemo
govoriti o mijeanju Crkve u politiki ivot. Biskupi su poruili
vjernicima da ne glasuju za stranke koje toleriraju pobaaj, euta-
naziju i homoseksualne brakove. Ako se zna da upravo ta tri pita-
nja jedna od najmarkantnijih toaka razlikovanja izmeu lijevih
i desnih stranaka, biskupska je preporuka jasna: ne glasujte za
lijeve stranke. Desne stranke, ili one koje su to postale u zadnjih
godinu-dvije, pozdravile su biskupsku preporuku. Lijeve su bile
oekivano suzdrane jer se u osjetljivom predizbornom trenutku
ne ele konfrontirati s Crkvom. U biskupskoj poruci je jako zani-
mljivo. Poslavi svoje pastirsko pismo i formuliravi svojih deset
zapovijedi, katoliki su pastiri na ironian nain potvrdili svoj
pastirski status: sve druge vjernike smatraju ovcama.
U ovom sluaju laicistiki politiki svjetonazor, koji je u biti
svaalaki i koji ljude dijeli po principu govora mrnje eli se
pripisati Crkvi, iako je deterministima dobro znano da ona ne di-
jeli ljude na lijeve i desne ili podobne i nepodobne, nego propo-
vijeda Kristovu ljubav prema blinjemu i svakom drugom ovje-
ku. Zato Nikola Mate Roi s pravom ukazuje da: Troplet pojma
humanizam, tolerancija, dijalog ima prije svega svoju Kristovu
i kristoloku sadrajnost, koja se ne moe osporiti. Meutim,
prema naem ljudskom iskustvu, dobro znamo kako su velike i
znaajne rijei podlone i podatne za razliita, pa i suprotstavlje-
na tumaenja.
Za Zorana Feria oigledno ne postoji naputak koji govori o
golemom znaenju i sudbini rijei pa e Crkvi nakon grjenosti
i homofobinosti pripisati i netoleranciju i dvolinost ustvrdivi
710 Otpusno pismo, Nacional, 4. studeni 2003.
711 Nikola Mate Roi, isto, str. 119.
712 O znaenju rijei Patrick J. Buchanan pie: Rijei su oruje, rekao je Orwell. Tra-
dicionalistima jo predstoji otkrivanje uinkovitih protumjera. Kad protivnika
nazove rasistom ili faistom, vie ne mora davati odgovore i ni argumente.
Doveo si ga u poloaj da mora braniti vlastitu narav. Optueni je pred sudom
nevin dok mu se ne dokae krivnja, No, ako optuba glasi rasizam, homofobija
ili seksizam, pretpostavlja se da je optuenik kriv. Otad, mora, izvan razumne
sumnje, dokazati da je nevin. Patrick J. Buchanan, isto, str. 99.
454
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
kako se: Stjee dojam da je Crkva u tom segmentu tolerantna
jedina prema sebi samoj. I Katolika Crkva u Hrvata, dakle, ima
problema s grijehom struktura. Da se pogreno ne shvati, nipo-
to nisam protiv homoseksualnosti kao spolne orijentacije. To je
normalno. Napominjem, normalno. Ali nije normalno s propo-
vjedaonice grmjeti protiv homoseksualnosti, a onda se s kakvim
dekom skrivati po udaljenim plaama. Nije normalno istupati u
javnosti protiv homoseksualnosti, a ivjeti, zapravo, godinama u
homoseksualnoj zajednici koja nije okrunjena brakom samo iz
dva formalna razloga: zato to katoliki kler ne sklapa brakove i
zato to se Crkva protivi homoseksualnim brakovima, pa u pripa-
dnici spomenutog klera prisiljeni ivjeti u divljim homoseksual-
nim brakovima.
Determinizam preformulira sve pa i katoliko moralno ue-
nje po kojima su homoseksualni odnosi protivni prirodnim
zakonima, kao to je to rekao papa Ivan Pavao II., dok su tisue
ljudi marirale u povorci u povodu meunarodnog dana pono-
sa homoseksualaca u Rimu. Zato deterministi Svetog Otaca i sve
one koji to njegovo uenje prihvaaju oznaavaju kao netoleran-
tne i homofobine. Dehumanizacija drukijeg miljenja kako
to naziva znanstvenik i pisac Paul Gottfried vodi svijet u kaos.
Podravanjem neprirodnih zakona i ekstremizama pod eirom
ljudskih prava ubrzava se trenutak umiranja ali i pokopa drutava
kojima su bogatstvo i zadovoljstvo jedine vrijednosti.
Svoju pravovjernost determinizmu Zora Feri dokazuje tako
da Katoliku Crkvu, nita manje nego, usporeuje s jednopartij-
skim komunistikim sustavom. U biti njega i sline njemu, neiz-
mjerno srdi spoznaja da i mnogi mladi Hrvati postaju neustraivi
svjedoci Evanelja. Tu svoju srditost iskazuje rijeima: Svoj kato-
licizam mnogi doivljavaju kao nadomjestak sveorganizirajueg
drutvenog mehanizma kakav je bila Partija u jednopartijskom
sistemu. Pri tome, naravno, ne zauuje ponaanje ljudi koji su
vei dio ivota proveli u tom sistemu pa im je ostala snana po-
treba da se ulaguju nekom sveprisutnom drutvenom fantomu,
713 Da su derministi savreni klonovi vidljivo je iz njihovog istovjetnog i gotovo
istodobnog tretiranja neke teme. Pa tako o homoseksualizmu jedan drugi de-
urni jurinik na Katoliku crkvu pie: Ali, ako je Bog ljubav, nemogue je da
nekoga homoseksualca ne voli. Problem je u tome to Katolika i druge crkve
homoseksualce predstavljaju kao ljude s grekom. Ja, ipak vjerujem da je Bog
muko i ensko, to jest, izraz savrenog pluraliteta, i da je na Stvoritelj sasvim
sigurno iznad spolova te da nam ih je dao kao dar i kao odraz nae slobode.
Bog, ako ve hoete, voli pedere. Novi list, Drago Pilsel, 9. studeni 2003.
714 Otpusno pismo, Nacional, 5. kolovoza, 2003.
715 Patrick J. Buchanan, isto, str. 99.
716 Jedan od pripadnika tog kruga je Drago Pilsel. Evo jedne od mnogobrojnih
njegovih umotvorine o Katolikoj crkvi: U Crkvu se uvukao nacionalizam, strah
i ljubav prema novcu i ona je trenutno jedna od najkorumpiranijih institucija u
drutvu. Drago Pilsel, Hrvatsko slovo, prijenos, 26. srpnja 2002.
455
P
o
g
l
a
v
l
j
e
6
:
M
e
d
i
j
s
k
a
a
g
r
e
s
i
j
a
n
a
H
r
v
a
t
s
k
u
.
.
.
ali zapanjujue mi je da se upravo mladi ljudi, oni koji su za ko-
munizam bili klinci, ponaaju kao da Partija jo postoji, samo se
malo zamaskirala pa se sada zove Katolika Crkva.
Toliko o Zoranu Feriu i njegovim lutanjima bespuima de-
terminizma pa njemu i svim medijskim jurinicima na Katoliku
crkvu u Hrvatskoj ne moe se pomoi ako on i(ili) oni to sami
ne ele. I kao to kae don Anelko Kaunko: Ritual nije izgubio Ritual Ritual
na znaenju, ali Isus spasenje ne namee! On je prvi i jedinstveni
promotor formule uzmi ili uzmi uzmi ostavi. On je i Judi ostavio slobodu.
Na ove rijei moe se samo dodati i deterministima.
Primjer drugi Trei pastoralni posjet pape Pavla Ivana II. Hr- Primjer drugi Primjer drugi
vatskoj i njegova poruka Hrvatima kao narodu nade raalostila
je mnoga novinarska pera determinizma pa su u toj svojoj tuzi
pregolemoj posegnuli i za tim, da zemlju u kojoj se 88 posto
puanstva izjasnilo vjernicima katolicima oznae gotovo eldora-
dom nevjernika. Nita tako snano i uvjerljivo, ali i obeavajue,
kao Papina poruka o narodu nade ili u drukijem izriaju oda-
branom narodu novog doba rui tezu i sve stereotipe o zloin-
cima s istone obale Jadrana. Ali, isto tako nita uspjeno kao
inverzija (n
-1
) ne iskrivljuje sliku stvarnosti, pa i nadu, i zato e
Marko Gri posegnuti za tim djelotvornim naelom determini-
zma i napisati ovo: Papin trei dolazak u Hrvatsku pobuivao je
u meni, vie nego prijanja dva, da on, unato, entuzijazmu cr-
kvenih ljudi i medija, dolazi u krajeve nevjernika(?!), gdje je teko
dokuiti da li je pola stoljea komunizma iskorijenilo istinsku re-
ligioznost ili e biti blia istini Jungova ocjena zapadnog svijeta,
primjenljiva i na nas, da se Isusov nauk nije pretjerano ukorijenio
u due ljudi(?). U tom smislu, misionarski posjet Ivana Pavla II u
ovu pogansku zemlju kleptokracije, bezakonja i korumpiranosti
to se sve moe svesti barem na jedan od sedam smrtnih grije-
ha zadobiva puni smisao, i ako Crkva uspije ovdje u neemu u
emu nije uspjela od samih poetaka kranstva...
717 Otpusno pismo, Nacional, 2. oujka, 2004.
718 Napomena: Osim to Nacinal tepa Zoranu Feriu da je najpopularniji hrvatski
knjievnik (?) jo nije objavio gdje je specijalizirao dijagnostiku za bolesti hrvat-
skog drutva (!?). Usp. kolumnu Otpusno pismo.
719 Kako je raznovrsna taktika napada na Crkvu pokazuje jedna od Latinica De-
nisa Latina (poetak 2002.) koja je bila posveena strahu. O toj emisiji Mihovil
Donat pie: Na vjeronauku su nas uili da se Sotona, antavi, Neastivi, Belze-
bub, Vrag ili avao najvie boji Kristova kria, a jo malo vie lika Malog Isusa
u jaslicama. Sada nas Denis Latin ui da se mala djeca najvie boje lika raspetog
Krista u jaslicama. U pomo su mu priskoili marksisti s Filozofskog fakulteta u
Zagrebu, od kojih je jedan ak studirao indologiju, pa postao predava marksi-
zma. Hindu djeca vjerojatno se najvie boje Alaha ili proroka Muhameda. To
se zove religijskom indoktrinacijom. Komunistika djeca najvie se boje Malog
Isusa ili Krista Raspetoga. TV Antikrist na slobodi, Mihovil Donat, Hrvatsko slo-
vo, 15. veljae 2002.
720 Hrvatsko slovo, 24. prosinca 2004. str. 3.
721 Rijei, rijei, rijei, Marko Gri, Globus, 13. lipnja 2003.
456
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
Da poruka narod nade nosi u sebi dalekosene, pae i sto-
ljetne odjeke u budunosti nasluuje autor redaka o Hrvatskoj
kao poganskoj zemlji pa se poziva komentator RAI-una, od 8.
lipnja 2003. na dogaaje, u vezi s posjetom Hrvatskoj pape Ivana
Pavla II., prije, za vrijeme i nakon sveane mise na otvorenome u
Rijeci. U tom komentaru istaknuto je da se sve to zbiva tono na
granici izmeu nekadanjeg kraljevstva Italije i Kraljevine Jugo-
slavije, koja je anulirana nakon Drugog svjetskog rata, postavi
teritorijem nove drave, a danas, kao djelomino njezina slijedni-
ca, Republika Hrvatska.
Nije preteko dokuiti da odabravi Rijeku kao svoju putnu
bazu Papa poruuje gradu i svijetu da je doao u hrvatsku Ri-
jeku isto kao to je doao u hrvatski Zadar, Dubrovnik, Osijek i
akovo ocrtavi tako u potpunosti prostor neustraivih svjedo-
ka Evanelja.
Do slinog zakljuka, vjerojatno u trenucima kada ga je
neastivi determinizma napustio, doao je i teoretiar piui o
Hrvatskoj kao zemlji nevjernika: Mogue je, dakle, da je papa,
odabravi upravo Rijeku kao putnu bazu za obilazak graninih
postaja Republike Hrvatske, elio i na oit nain poruiti da je to
podruje, za budunost, smatra crkveno stabiliziranim. Isto
tako lucidno zakljuuje: Pod talijanskom se okupacijom zadar-
ska metropolija gasi, a ostaje samo vrlo okljatrena nadbiskupi-
ja. Nakon Drugog svjetskog rata nadbiskupija je obnovljena u
starim granicama, ali od 1967. ostaje bez sufraganih biskupija.
Zadarska je nadbiskupija 1961. odlukom pape Ivana XXIII., ula
pod izravnu upravu Svete Stolice, pod kojom se i danas nalazi,
bez obzira na injenicu to je Zadar u sastavu Hrvatske drave,
pa su to neki tumaili kao oit ustupak Crkve onim snagama u
Italiji koje, to ne skriva ni sam Berlusconi, tee ne samo reviziji
Osimskih sporazuma nego i kojekakvim drugim pretenzijama.
Papin posjet Dubrovniku ocijenit e da nije nimalo, s politikog
gledita, kontraverzan i dodati; Oito je da je poglavar Katolike
Crkve drao na umu, prije svega, golemu vanost to ju je taj
grad imao u svojoj povijesti upravo na razmeu velikih dravnih
i religijskih formacija, ponajprije prema Otomanskom Carstvu i
islamu i ve poslovinoj trgovakoj povezanosti sa srednjevjeko-
vnom bosanskom i srpskom dravom. O Dubrovniku kao jednoj
od odrednica treeg pastoralnog posjeta Hrvatskoj Globusov
kolumnist-analitiar pie jo i ovo: Njegovo stradanje u Domo-
vinskom ratu bilo je, kao to je poznato, jedan od prekretnih
722 Marko Gri, isto str. 54.
723 Ta greka u strukturi ispravljena je u tono u podne 15. rujna 2004. kada je
Tiskovni ured Svete Stolice priopio da je papa Pavao Ivan II. imenovao 51-
godinjeg sveenika Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Martina Vidovia
naslovnim nadbiskupom drevne Ninske biskupije i apostolskim nuncijem u
Bjelorusiji.
457
P
o
g
l
a
v
l
j
e
6
:
M
e
d
i
j
s
k
a
a
g
r
e
s
i
j
a
n
a
H
r
v
a
t
s
k
u
.
.
.
dogaaja koji je, skupa s tragedijom Vukovara, uvelike pridonio
promjeni javnog raspoloenja u svijet prema srpskoj agresiji na
Hrvatsku. Svoju vie nego razlonu analizu nastavit e rijeima:
Papa, oito, ima, prije svega, na umu ekumenske potencijale tog
grada u stvaranju temelja za budui suivot izmeu velikih cr-
kvenih religijskih zajednica, kao to su katolicizam, pravoslavlje
i islam. Moda bi se u istom kljuu mogao politiki protumaiti i
njegov posjet Osijeku, pograninom gradu koji je pretrpio teka
razaranja u Domovinskom ratu, podjednako kao i Dubrovnik, a
oito ima, u papinskim oima, svrhu da bude most prema pravo-
slavlju u buduem, proirenom, ureenju Europske unije. Da bi
konano zakljuio: Zapravo je cijeli ovaj Papin posjet, na izmaku
iznimno vrelog proljea, ostao pomalo u razrijeenom zraku te-
olokih apstrakcija to se povezuju, konvencionalno, s njegovim
uobiajenim pastoralnim putovanjima kao izrazitim obiljejem
njegova pontikata, radi susreta s katolikim zajednicama diljem
svijeta, i, podjednako vano, pribliavanja drugim kranima, pa
ak i pripadnicima drugih vjera, napose judaizma i islama, kako
bi se izgraivalo ozraje ekumenizma za papinsku politiku treeg
milenija.
Ali zao duh se ponovno vraa pa se i Marko Gri vraa
omiljenoj tezi o Hrvatima nevjernicima i Hrvatima mrziteljima
tvrdei: Oito je dakle, da Papa jasno obiljeava rubove svog
posjeda u naim, jo nevjernikim, stranama i da njegova evan-
gelizacija, unato svim dosadanjim tradicijama, ukljuujui go-
tovo, za Hrvate, nadljudski zadatak: razvijanje ljubavi prema pra-
voslavnim Srbima i Bonjacima muslimanima. Analitiar Marko
Gri zapravo hoe rei: Papa Pavle Ivane II. uzaludan ti posao,
jer tvoj narod nade ima ugraenu genetsku grjeku. Postavka
londonskog Instituta za strateka istraivanja o tzv. endemskom
nacionalizmu izgleda najlake nalazi pobornike u Hrvatskoj pa i
onda kada za to ima najmanje razloga.
Primjer trei U Jutarnjem listu od 6. prosinca 2003. stalni ii
komentator tog lista u kolumni pod naslovom Hrvatska s HDZ-
om uz ostalo je napisao: Zagovornici krajnje desnog stava, koji
se oglaavaju kako u minornim publikacijama poput Hrvatskog
slova i Fokusa, ali i u reprezentativnim (za stavove Katolike Cr-
kve) Glasu Koncila, ele da Hrvatska drastino skrene udesno i
da se to je snanije mogue ospori liberalni sustav vrijednosti
(kurziv a.) koje je promovirala Raanova vlada, te da umjesto
dostignutog stupnja liberalizma imanentnog svim zemljama
Europske unije, neovisno tko je gdje na vlasti, poinje usposta-
vljati radikalni konzervativno nacionalistiki model, s Crkvom
kao glavnim orijentacijskim elementom u prosudbama to jest
a to nije poeljno za ovo drutvo, te s nacionalizmom kao gla-
vnim politikim ideologemom postraanovske Hrvatske. Kako
458
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
je uoio jedan drugi komentator, onaj Glasa Koncila, jutarnji
vrli uvar liberalne demokracije u Hrvatskoj u navedenoj reenici
ponajprije je izriito naveo, pae optuio, da je biva koalicijska
vlast bila ideoloka vlast jer je, kako navodi, promovirala libe-
ralni sustav vrijednosti koji proizlazi iz ideologije liberalizma, a
vlast u tako demokratskoj dravi s pluralnim drutvom mora biti
ideoloki neutralna ili se pak pomiriti s injenicom da bude kva-
licirana kao nedemokratska ili totalitaristika vlast, jer namee
odreenu ideologiju. Naprosto, svi dobronamjerni koji demokra-
ciju doivljavaju kao svetu kravu teko mogu pojmiti da deter-
ministi, nakon nasilnog nametanja ideologije marksizma, upravo
nju, demokraciju, koriste za inauguriranje (neo)liberalizma kao
jedino mogueg i poeljnog svjetonazora. Svi ostali svjetonazori
a poglavito tradicijsko-kranski moraju biti izbrisani, isto onako
kao to je i Bog izbrisan iz europskog Ustava.
Nije se teko sloiti s komentatorom Glasa Koncila da Hrvat-
skoj treba vlast, danas ali i sutra, koja se nee baviti ideologijama,
ni crvenim ni crnim, ve promicati ope humane i opeprihva-
ene vrijednosti bez ikakvog ideolokog predznaka. Zaista je
ozbiljan i preozbiljan problem u sadanjem hrvatskom drutvu
to pojedine ideoloke skupine, poput komunistiko-jugosla-
venske ili liberalistike, imaju ambicija svoje stavove, sluei se
pritom kako to priznaje komentator Jutarnjeg lista usluga-
ma dravnih vlasti, a osobito medija, nametnuti svima pa i onima
gotovo devedeset posto kojih se izjanjavaju kao katolici. Duh
inverzije nikako da se vrati u svjetiljku pa se na temelju pisanja
Jutarnjeg lista moe zakljuiti da je u hrvatskom drutvu barem
95 posto poklonika liberalistike ideologije. Ili drukije reeno,
nastavlja se al biveg amerikog veleposlanika Montgomerija,
to nije smanjio broj katolika u Hrvatskoj ispod pedeset posto.
Meutim, problem komentatora Jutarnjeg lista je u tome to i
on Hrvatsku dravu ne osjeaja kao vrjednotu, nego je ak protiv
nje, jer on podupire svaku vlast osim one koja e promicati i titi
nacionalne interese pa i u odnosu na mit, zvan Europska unija.
Voditi ideoloke borbe i stvarati neprijatelje, omiljena je za-
bava determinista. Po matrici determinizma neprijatelji postaju
svi oni koji i u najmanjoj mjeri promiljaju ili istiu hrvatske nacio-
nalne interese. Kako je komentatoru i njegovim istomiljenicima
upitna hrvatska drava, slijedom toga upitna je i svaka obrana
njezinih nacionalnih interesa, pa je najlake, ako to zahtijeva
prevladavajui trend, zapucati u Crkvu, ovaj put neizravno pre-
ko jednog reprezentativnog katolikog tjednika ozloglaavaju-
i, oznaujui i igoui ga da podrava radikalni konzervativni
nacionalistiki model. I kad je ve rije o liberalizmu, njegovo
glavno obiljeje je upravo inverznost pojmova i vrjednota, odno-
724 Treba li Hrvatska skrenuti udesno? Glas Koncila, 14. prosinca 2003.
459
P
o
g
l
a
v
l
j
e
6
:
M
e
d
i
j
s
k
a
a
g
r
e
s
i
j
a
n
a
H
r
v
a
t
s
k
u
.
.
.
sno to je ideologija bez ikakvih vrjednota, osim uvjetno reeno
vrjednote diskreditacije svih i svakoga. U biti liberalizam nije
nita drugo nego samo umiveni marksizam.
I konano Katolika Crkva u Hrvatskoj se s liberalizmom
raznih boja hrve ve poodavno. Prema ocjeni dr. Jure Krite
u Austro-Ugarskoj Monarhiji, Crkva je bila suoena s europskim
liberalizmom u pravno nerepresivnom ozraju, u prvoj Jugosla-
viji sa svetosavsko-pravoslavno-liberalnom ideologijom u pravno
nedeniranom ozraju. U nezavisnoj Dr avi Hrvatskoj s hrvat-
sko-liberalno-totalitaristikom ideologijom unutar pravednog
uidnog katolikog ozraja, u komunisti koj Jugoslaviji s libe-
ralno-totalitarnom ideologijom u represivnom, pravno naoko ne-
utralnome ozraju i u Republici Hrvatskoj s globalisti ko-liberal-
nom ideologijom unutra slobodnog i pravno oznaenog ozraja.
Zbog toga on i zakljuuje: Crkva je tijekom 20 stoljea, moda ne
jedino tijekom toga stoljea, pokuala osvojiti to vie prostora
za djelovanje, a ideologija (politika) pokuala je to vie suziti taj
prostor slobodnoga djelovanja ili ga ak dokinuti. To neprekidno
hrvanje Crkve s uskratom, proizlazi od paradoksa tafetne palice
koju su od Francuske revolucije prenosili deterministi iz jednog
politikog sustava u drugi ali uvijek s istom svrhom, ubiti besti-
dnicu to je mogue bre i besprizornije.
Primjer etvrti Pismo vjernicima koje su uputili biskupi Hr- etvrti etvrti
vatsko-slavonske crkvene pokrajine (Zagrebake nadbiskupije
te biskupije akovako-srijemske, Krievake, Varadinske i Po-
eke), a koje je vjernicima itano u nedjelju 20. lipnja 2004. u
determiniziranim tiskovinama dobilo je konotacije koje njegovi
autori uope nisu imali na pameti. Jutarnji list (od 21. i 22.) tako
je s prve stranice senzacionalistiki iznad glave masnim slovima
poruio: Biskupi vjernicima: Poveajte milodare!. Iste novine u
rubrici Fokus 23. lipnja donose komentar pod naslovom Borba
za ispranjenu krabicu, a tjednik Globus od 2. lipnja bavi se cr-
kvenim nancijama ak u dva teksta: jednim s naslovom: Nema
lemozine za limuzine i podnaslovom Zbog nestaice miloda-
ra ne moe se dovriti 50 novih vjerskih objekata, a sveenici s
Mercedesa spali na Volvo, te u kolumni: Ugovor s avolom pod
naslovom Tko e prikupiti novac za gradnju biskupskih dvora na
Ksaveru? Tri kuma i Maksovi mesari.
I tako se samo u dvadesetak dana u istom kontekstu nali
milodari, prazne krabice, mercedes i volvo, nove crkve, biskupski
dvori i Maksovi mesari. Kad je sve to tako stavljeno u jedan ko
onda je uzaludno tekstove iz Jutarnjeg lista i prvi iz Globusa
725 U dvorani Matice Hrvatske u Zagrebu od 27. do 29. travnja 2004. odran je
znanstveni skup Hrvatska politika u dvadesetom stoljeu na kojem je nastu-
pilo dvadesetak predavaa. O Katolikoj Crkvi u Hrvatskoj politici u 20. stoljeu
govorio je dr. Jure Krito, sa zagrebakog Hrvatskog instituta za povijest.
460
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
komentirati recimo na nain da autori uope ne poznaju Crkvu
niti injenicu da u Crkvi ima vie samostalnih pravnih osoba koje
imaju i svoju blagajnu, te da, im je nepoznat ivot upne zajednice
i njezina naravna potreba da ima svoju crkvu. Poglavito je uzalu-
dno oekivati da e se autori i urednici ovakvih tekstova zgraati
to se desetljeima nisu mogle graditi potrebne crkve zbog politi-
kih i ideolokih razloga i diskriminacije vjere i vjernika. Ali je zato
posve oekivajue da se autori zgraaju to Crkva sada pokuava
nadoknaditi ono to je prije bilo svjesno onemogueno, kao to
namjerno zaboravljaju da su sveenici jedini intelektualci koji u
najveem postotku nemaju ni vlastitog stana ni kue i kojima je
automobil jedino vee vlasnitvo, kao i injenicu da najvea vei-
na sveenika vozi automobile nie i srednje nie klase.
Meutim drugi tekst u Globusu pamet je bez preseda-
na kojim se Katolika Crkva u Hrvatskoj, tko vie zna po koji put,
pokuava povezati s ustatvom po klasinom deterministikom
obrascu govora mrnje i govora lai. Niim se, pa ni ironi-
jom ili stilom ne moe opravdati zloesto podmetanje Crkvi, jer
autor koliko god nastojao prikriti dvojbene optube i privatne
ideologizirane stavove sluei se gurom pars pro toto ostaje
zarobljenik vlastite mrnje. Svakom je ostavljena sloboda pa i
autoru da ima pravo i na svoje osobne mrnje, ali, treba se za-
pitati: to ako one nisu osobne, budui da se uporno podastiru
javnosti? To znai da njegove osobne mrnje, uope nisu oso-
bne, nego su one oruje u rukama jednog dresiranog poslunika
determinizma. On je samo onaj koji pritie okida, a voditelj
operacije sjedi negdje na nekom nepoznatom mjestu, u kui bez
adrese i iza vrata bez imena i prezimena. Ono to autor sigurno
ne poznaje je ljubav koja moe izgraivati sve, pa i nove crkve, a
govor mrnje, kakav on iri, samo moe razarati i unitavati.
Napokon svi ovi ali i drugi bezbrojni napadi glede Katoli-
ke Crkve u Hrvatskoj pokazuju, ukazuju i dokazuju da medijska
retorika s poetka 20. stoljea kao i ova dananja na poetku 21.
stoljea ima isto ishodite, a to je determinizam. Iako se svijet
mijenja nositelji i provoditelji determinizma uvijek imaju isti cilj,
726 Kolumna, Ugovor s avolom, Boris Deulovi, Globus, 2. lipnja 2004.
727 Demokratska Hrvatska je proizala je iz sustava ekstremistike ideologije u ko-
jem je najnetolerantnija vladajua klasa tijekom 50 godina doivjela stanovitu
evoluciju, no sklonost za la je odrana. Objanjenje za takvo ponaanje moe
se pripisati fanatinoj indoktrinaciji, animozitetu prema neovisnoj Hrvatskoj i
priroenoj sklonosti za laljivost. To su tipina obiljeja fanatinih pristaa ek-
stremnih ideologija, a njih ima dvije vrste. Jedni su idealisti koji su obino zave-
deni privlanim idejama lane propagande u vrijeme dok jo nisu sposobni za
zrelo rasuivanje, a drugi su oni koji ne mare mnogo za ideale, ali su privueni
potencijalnim povlasticama koje politike aktivnosti pruaju. Vlast u vrtlogu
vlastitih lai, Hrvatsko slovo, Franjo Flajman, 25. sijenja 2002.
728 Koliko je irok medijski arsenal u napadu na Katoliku Crkvu pokazuje i primjer
emisije kao to je Glamur cafe. Naime, o jednoj takvoj emisiji prof. Nada Pezo
461
P
o
g
l
a
v
l
j
e
6
:
M
e
d
i
j
s
k
a
a
g
r
e
s
i
j
a
n
a
H
r
v
a
t
s
k
u
.
.
.
kao dokrajiti bestidnicu i tako ispuniti Voltairovu elju. Ali to
pokazuje i neto drugo, da u svom dvijestodvadesetpetogodi-
njem ruilakom nastojanju nisu uspjeli nadvladati je, pa nee
ni danas, a sigurno ni sutra, usprkos svim moguim zlikovakim
scenarijima.
4. Medijski modeli proizvodnje neprijatelja
Hrvatska stvarnost u medijskoj optici iskrivljena, dovedena je do
neprepoznatljivosti. Kroz mnogobrojne staklene piramide koje
svakodnevno postavlja meka sila od Jutarnjeg lista do HTV-a,
od Nacionala do RTL-a, od Globusa do TV Nove, od Feral Tribuna
do Radija 101 svakodnevno do oiju i uiju hrvatskog ovjeka
dolazi izobliena, iznakaena, izokrenuta stvarnost. I potpuno
determinizirani Zapad, uza svu pokvarenost, ak i u najgorim
utim tiskovinama ima odreene kriterije, za razliku od hrvatskih
medija. U njima, odnosno u hrvatskom medijskom prostoru, pre-
vladaju mrzitelji, koji preodjeveni u siuna bruxelleska potrka-
rala provode situacijske modele iz master plana novog svjetskog
poretka. Stoga je nuno upitati se: Tko su ti vojnici koji uspjeno
modeliraju stvarnosti u najkatolikijoj zemlji Europe? Jesu li to
oni medijski ratnici koji nita ne propitkuju, ni o emu ne razmi-
ljaju, malo toga znaju, ali posjeduju odreene vjetine za obma-
njivanje, koje su stekli u drugoj fazi determinizma (komunizmu).
Po nainu djelovanja, moe se ustvrditi, da su oni ba ti ta nova
determinizirana avangarda koja sustavno stvara izokrenutu sliku
hrvatske stvarnosti. Isto tako moe se ustvrditi da tu svoju avan-
gardnu ulogu ispunjavaju i preko zadane norme, nastojei Hr-
vatskoj hladnim preanjem nataknuti obru zla, da ga ne moe
skinuti u iduih novih pedeset godina. Kroz proteklo desetljee
zlonamjernost u tretmanu Hrvatske u medijima toliko je oita, da
postaje bolna, sve do apsurda. Ali ta bolna spoznaja na svoj nain
raskriva svu zlou megapolitike i svu njezinu licemjernost.
Koje sve situacijske modele primjenjuju domai medijski
deterministi, ali i svjetski suci i tuitelji s apriornim stavovima o
hrvatskoj krivnji i predrasudama o Hrvatima kao devijantnom
narodu? Iz mnotva, neki se ipak izdvajaju.
u Glasu Koncila (4. oujka 2004.) pie: U ozraju glamura i bordelskog ugoaja
nastupio je ministar prosvjete, Dragan Primorac (u Websterovu rjeniku glavno
znaenje rijei glamur je opisano ovako: a magic spell or charm, bewitching
charm, tj. magijski urok, magijski ini, aranja). I na kraju emisije da ne bude
sumnje o emu je rije, voditelj izgovara neto za to bi se odgovorni urednik
trebao ispriati hrvatskoj javnosti: Neete imati glamura sljedee nedjelje, ali
ete zato imati Uskrs!. Jer, kae nisu uspjeli dobiti dozvolu za uskrsnu nedjelju;
to znai da je glavni urednik sasvim svjestan prljavtine tog programa pa sma-
tra da bi njenim emitiranjem na sam Uskrs prevrio mjeru koju hrvatska javnost
moe podnijeti. Kako ui i predstavlja Hrvatska televizija? prof. Nada Pezo, Glas
Koncila, 18. travnja 2004.
462
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
Primjer prvi Model optuenika Ako svatko optuuje svako-
ga, ako je izdaja domovine unosan politiki potez, ako se brani-
telj koji je izgubio nogu u Domovinskom ratu proglaava lanim
ratnim invalidom, ako se oni koju su bili na drugoj strani progla-
avaju poeljnima, a oni koju su obranili Hrvatsku nepoeljnima,
ako se rtve agresije odjednom pretvaraju u zloince, a agresori
u rtve, onda ne prestaje nita drugo, nego se prisjetiti velikog
Goethea, i poput njega uskliknuti Razum se pretvara u besmi-
slicu!. Poznavajui determinizam i njegovu fenomenologiju nita
nije nemogue pa i to da razum postane besmislen. Upravo je to i
namjera, kao to je nenadmaeni teoretiar i praktiar determini-
zma Vladimir Ilji Lenjin, neko rekao to gore, to bolje.
Kako se medijski, pomou rijei i formulacija, oblikuje model
optuenika, i kako se u novinskim izvjeima stvara odreena
atmosfera, moe se vidjeti iz primjera kako je svojedobno (kolo-
voz 2001.) o tzv. sluaju generala Ante Gotovine pisao austrijski
list Standard. U listu, prema stavu mnogobrojnih koji su gene-
ralu dali potporu, kao i onih koji ga smatraju nedunim iskazat
e se zaprepatenje i uenje, i naravno, neizbjeno jednima
i drugima slijedila je etiketa desniarski ekstremisti. Autor
doslovce pie: Tijekom akcije Oluja, bili su po potvrenim izvje-
tajima (kurziv a.), izvreni brojni ratni zloini prema lokalnim Sr- ini ini
bima... Ekstremno desniarska udruga veterana HONOS eli sada
dokazati tobonju nevinost Gotovine. to se moe zakljuiti
iz ove vijesti (tvrdnje)? Prvo, ve nain prezentacije ove vijesti
ukazuje kao je u opticaju primjena principa, sugestivnih pitanja
i poeljnih odgovora. Za normalnog inozemnog pa i austrijskog
itatelja koji nije optereen predrasudama, ili poznavanjem po-
jedinosti nakon itanja gotovo sigurno stei e uvjerenje da se
radi o injenicama, ne tvrdnjama. Drugo, na temelju tog kreira-
no-poeljnog uvjerenja za zapadnog potroaa takvih dezin-
formacija, general Gotovina nije sumnjivo lice, nego dokazani
729 Ovo je drutvo u svojoj nutrini bolesno, udbako tkivo nikad nije odstranjeno.
Nikad nije provjetrena njegova savjest, a prljava jugoslavenska obavjetajna
infrastruktura ostala je u svim njegovim porama. Je li ikad itko odgovarao u
Hrvatskoj za suradnju sa zloglasnom jugoslavenskom slubom? Je li ikad otkri-
vena ijedna njezina tajna ili kljuna veza u Hrvatskoj? Je li osuen ijedan njezin
ubojica? Hrvatska ivi s lai o sebi samoj. Dopustila je prijevaru koja e nas jo
dugo skupo stajati. Kako onda izdaja ne bi bila u Hrvatskoj sasvim normalna ra-
bota, ak posve neprepoznatljiva? Stvoreno je takvo ozraje da izdajice kod nas
mogu samo dobiti nagrade. Izdaja je unosan posao, Zoran Vukman, Hrvatsko
slovo, 17. studenog 2000.
730 Ljeviari veliki Europljani, Carl Gustaf Strhm, Hrvatsko sovo, 31. kolovoza
2001.
731 O dezinformacija Fran Vinar kae: U nas je dezinformacija, naalost, postala
unosan posao, pa se moe dogoditi da se hrpa nadrobljenih bedastoa u ra-
znim segmentima sustava uzima kao putokaz za javne istrage i osobne medij-
ske promocije... Teorija zavjere osvjedoena je zamka, Fran Vinar, Vjesnik, 30.
prosinca 2000.
463
P
o
g
l
a
v
l
j
e
6
:
M
e
d
i
j
s
k
a
a
g
r
e
s
i
j
a
n
a
H
r
v
a
t
s
k
u
.
.
.
zloinac a hrvatski veterani Domovinskog rata kao ekstremni
desniari, mogu biti samo prikriveni faisti. Primjenom Gebel-
sovog naputka o ponavljanju, i Hrvati i Domovinski rat, kad tad,
bit e inverznim postupkom (n
-1
) dovedeni u matricu povijesne
krivnje i hipoteke.
U medijskom ratu glavni proizvoa sugestivnih pitanja
i poeljnih odgovora je tzv. investigativno novinarstvo.
Omiljena metoda tog novinarstva je stavljanje sugovornika na
optueniku klupu tako da se razgovor odjednom pretvara u
presluavanje. Novinar igra ulogu tuitelja a svi koji sjede sa
suprotne strane stola su optuenici. Igra tee tako da novinar-
tuitelj postavlja takva pitanja, a koja su u biti tvrdnje, kako bi
sugovornik bio primoran reagirati na neto to ne zasluuje
reagiranje. I tu je zamka, ovjekova prirodna reakcija protiv be-
smislice i proturjeja, odnosno gluposti, svojim demantiranjem,
jer mu drugo nita ne preostaje, besmislicu pretvara u smisao.
Nije teko u ovoj metodi ivestigativnog novinarstva prepoznati
deterministiko doktrinarno naelo inverzije, pa se je zato pri-
kladno prisjetiti rijei njemakog pisaca Ernesta Jungera koji je
rekao: Kad prihvati pitanja protivnika onda je to prvi korak u
pravcu kapitulacije.
U hrvatskom medijskom prostoru najuporniji i najei
protagonisti ovakvog novinarstva su Globus, Jutarnji list, te
sve vie televizijske emisije, poput Latinice. Od mnogobrojnih
Latinica, a sve su gotovo takve, gdje se nastoji virtualizacijom
dokazati da su deset mranih godina Hrvatske drave injeni-
ca. Kao potvrda ove teze, mogu posluiti neke od tema emisija iz
2001. koje su bile u funkciji potvrivanja opravdanosti pristiglih
haakih optunica.
732 O istraivakom novinarstvu Marko Juri e napisati: Svoju su nakladu i Glo-
bus i Nacional ravnali prema istom cilju, a to je bila posljedica to su u drugoj
polovici devedesetih godina obje redakcije uspostavljene vertikale preko jugo-
slavenskih agentura do veleposlanstva SAD-a, Velike Britanije pa i Francuske.
Kako je po zavretku Oluje i nakon borbenih operacija u Bosni i Hercegovini
Hrvatska vojska demonstrirala svoju borbenu superiornost, meunarodnim
imbenicima ona je postala trn u oku. U tzv. nezavisnom tisku poela je kam-
panja iji je cilj bio kompromitirati sve hrvatske pobjede. Javna je tajna da su
elni novinari Globusa i Nacionala imali gotovo redovite tjedne bringe s
veleposlanicima SAD i Velike Britanije. Kada Hrvatska odbija integraciju u iru
Balkansku zajednicu (SECI) i uspjeno pravno parira sudu u Hagu obustavlja-
nje subpoene ministru uku, CIA uz koordinaciju s britanskom obavjetajnim
sustavom zapoinje specijalni rat protiv Tumanova reima. Gdje su korjeni
novinskoizdavakog rata koji bjesni u Hrvatskoj, Marko Juri. Hrvatsko slovo,
22. prosinca 2000.
733 U prosincu 2004. u tko zna koji put po redu u Latinici tema je bila Domovinski
rat. Ovaj put Denis Latin otiao je korak dalje i dodatno iskazavi svoje pljuvake
novinarsko-voditeljske sposobnosti. Naime, Ani Fabijanovi pie: ...Jer, gotovo
u isto vrijeme (u odnosu na emisiju 2 u 9 na OTV-u, op. a.) Latin pronalazi
za svoju emisiju dokaze kako je u srpskim logorima bilo etnika koji su bili
milostivi. I jo pronalazi ljude koji ele svjedoiti kako se ta istina nije mogla
464
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
Kolumnist Nacionala Denis Latin svoju televizijsku emisiju
Latinicu, uvijek pod krinkom silne objektivnosti i ravnopravno-
sti, ureuje tako da on osobno kao urednik emisije, novinari-sura-
dnici, drugi uvijek brojniji sugovornici i pozvani gledatelji, kao
dovoljna kritina masa, pribivanjem na stup srama jednog ili
dvojice od pozvanih sudionika optue za razna zlodjela, a preko
njih izravno ili neizravno, branitelje, Domovinski rat i oslobodila-
ke operacije, dijasporu poglavito Hrvate u Bosni i Hercegovini,
Tumanov reim, institucije Hrvatske drave, Katoliku Crkvu,
kako bi teza o deset mranih godina iz lebenja u zraku bila
prizemljena.
Domovinski rat kao glavna sastavnica deset mranih godi-
na Latinova je omiljena tema, pa se poslije Oluje pozabavio
upitom zato nema heroja Domovinskog rata? Heroja ima, ali
onoj vlasti su smetali, a ta je vlast zapravo izdala Vukovar i do-
pustila njegov pad u ruke neprijatelja. Za tu su se morbidnu
tezu zalagali general Martin pegelj i posljednji zapovjednik
obrane Vukovara brigadir Borkovi, Mladi Jastreb. Na retoriko
pitanje generala Slobodana Praljka kako se Vukovar mogao uo-
glasno iskazati za vrijeme reima Franje Tumana?! Toliki bezobrazluk i tolika
gomila lai teko se moe nai na jednom mjestu, a toliko zagaanje medijskog
prostora da slui na sramotu HTV-u i svima onima koji odgovaraju za program.
Eto, u toj sramotnoj emisiji pronalaze se dobri ljudi i na strani Crnogoraca koji
su napadali Dubrovnik. Nitko ne kae da ih nije bilo, ali emu stalno nalaziti
opravdanje agresoru, a kod nas, u Hrvatskoj, u Domovinskome ratu nitko ne
moe prepoznati pozitivnog primjera?! Ako je od Latinice i HTV-a previe je.
Prijevare i politikanstvo umotani u celofan zabave, Ani Fabijanovi, Hrvatski
list, 30. prosinca 2004. str. 44.
734 Denis Latin sugovrnike bira po posebnom kriteriju. Njihova je uloga potvrditi
unaprijed donijetu presudu. Primjer takovog tipa sugovornika je naprimjer
Drago Pilsel. Akademik Josip Peari o njemu pie: Drago Pilsel nam u Latinici
tvrdi kako mi moramo suditi svojima i tako dokazati da pripadamo zapadnoj
civilizaciji. Tako smo saznali da moete dokazati svoju pripadnost nekoj civili-
zaciji ako radite neto to nitko iz te civilizacije ne radi. Tako se nama Hrvatima
predlae da trebamo postati posebna civilizacija civilizacija idealnih sluga, ci-
vilizacija iji pripadnici mogu izvravati elje svojih gazda i prije nego im gazde
tako neto i narede. Civilizacija koja se nee ponosit svojim ratnicima, ve ih
zatvarati. Jer oni su i stvorili dravu mimo volje gazda iz svijeta. Hrvatska vlast
stvara civilizaciju sluganstva, Josip Peari, Hrvatsko slovo, 12. listopada 2001.
735 Za postizavnje eljenog uinaka dokazati krivnju bez suenja slue ureiva-
ke kare. Zato televzijska emisija Denisa Latina ne ide uivo i ona se emitira
tek onda kada se prikrajanjem doe do to mogue vee virtualizacije nekog
dogaaja ili procesa. (op. a.)
736 Posljednja Latinica bila je prilino zlonamjerna ve po svom pretencioznom
naslovu Zato nema heroja Domovinskog rata iako je sve ono to je poslije sli-
jedilo upuivalo upravo suprotno. Nakon to je Domovinski rat nazvan takozva-
nim ili pak agresorskim, to je samo jo jedan u nizu blaenja Domovinskog rata
u HTV-ovoj propagandnoj nizanki. to je najbolje, ovakvo pretenciozna emisija
nije uope bila na tragu da dokae kako nema heroja Domovinskog rata pa mi
ostaje nejasno zato je tako naslovljena. Stoga ne u gubiti previe vremena
na njezinu analizu jer je svaki nepristrani gledatelj jednostvano moe smatrati
provokacijom. Manje ureivaka, vie politika HRT-a, Denis Vukoja, Hrvatsko
slovo, 9. studeni 2001.
465
P
o
g
l
a
v
l
j
e
6
:
M
e
d
i
j
s
k
a
a
g
r
e
s
i
j
a
n
a
H
r
v
a
t
s
k
u
.
.
.
pe obraniti, Borkovi je ukoena lica i ne trepnuvi odbrusio:
Tako da ste ga vi i Dejan Kouti doli braniti. Nato se prolomio
oduevljeni pljesak petnaestak gledatelja. Ne da je samo ge-
neral Praljak ostao zapanjen, nego, vjerojatno i svi oni gledatelji
koji su 1991. ivjeli u Hrvatskoj, a sauvali mrvicu objektivnosti,
potenja i asti u sebi.
Te 2001. na istoj toj televiziji, za koju je teko znati zato jo
uvijek nosi u svom nazivu pridjev hrvatska, gledatelji su sluati
tvrdnje kako je dr. Franjo Tuman dogovorio pad Dubrovnika,
da Vukovar nije branjen zbog slanja oruja u Hercegovinu, zatim
ponovno u jednoj od Latinica i ne samo u njoj, mogli su saznati
da je cilj Oluje bio genocid nad Srbima, a da su branitelji goto-
vo bez izuzetaka, ako ne zloinci onda ipak nekakvi mranjaci. I
tako u krug, sve dok se pomou sugestivnih pitanja i poeljnih
odgovora heroji Domovinskog rata na televizijskom bojitu ne
pretvore u zloince.
Dodue, u stvaranju inverzne slike o Domovinskom ratu
nema nieg novog, jer je tzv. slobodni tisak i tijekom rata po-
mogao obrani i moralnoj vrstini puanstva istim ili slinim
priama. Meutim, est godina kasnije i nakon toga, na djelu
je vrsta sprega pisanih i elektronskih medija, politikih neolibe-
ralistikih struktura, a od 2000. i izvrne vlasti u poticanju i pro-
micanju svekolike revizije i slike Domovinskog rata. Agresija na
Hrvatsku nastavlja se drugim sredstvima ali ova put za razliku
od tvrde na djelu je meka sila.
Algoritam Model optuenika je: iz sugestivnih pitanja ili tvr-
dnji, montiranih priloga, naina voenja emisija novinara-tuite-
lja, slijedi poeljni odgovor pojedinca-optuenika ili manje skupi-
ne, ali i stvaranje projektiranog inverznog opeg dojma o nekom
dogaaju ili pojavi, kako bi se neizravno itatelja ili gledatelja
dovelo u poziciju preispitivanja, ili jo bolje promjene njegovih
pozitivnih uvjerenja ili pogleda o tom dogaaju ili pojavi.
737 TV Latinica: zato nema heroja Domovinskog rata primjer je najgrubljeg anti-
hrvatskog politikog pameta koji vrijea dostojanstvo, moral, Domovinski rat,
Hrvatsku vojsku, prvog predsjednika Republike Hrvatske dr. Franju Tumana i
ministra obrane pobjednike vojske Gojka uka. Frustrirajui i pomalo komi-
ni outsajderi puni strastvene srditosti zbog osobne nepotvrenosti te s puno
patoloke mrnje i tatine obruavaju se na dr. Franju Tumana i Gojka uka,
na dva najvea hrvatska politika i vojna velikana kao personikaciju hrvatske
drave. Heroji na TV ratitu, Ante Belas, Trogir, Hrvatsko slovo, isto.
738 Televizijska (zlo)djela, Hrvatsko slovo, 9.studeni, 2001.
739Veini sudionika u tom poslu poglavito je elja oboriti u to blato i zgaziti osobu
i djelo predsjednika Tumana. Proglaava se ratnim izdajnikom, ideologom i
naredbodavcem genocida, krivotvoriteljem, diktatorom... Udarajui u njega,
znadu to dobro predvodnici pogroma, obara se na koljena sama ideja neovisne
i pobjednike Hrvatske. A kad narodu ogade njegove svetinje i ponos, lako ga
je uvjeriti da postoje neprispodobivo bolja dravno-pravna rjeenja. Pomutite
li mu otrinu razlikovanja rtve i napadaa, pristat e i na kolektivnu krivnju
i na zaborav. to je preduvjet za svaku novu kombinaciju monika i domaih
poslunika. Televizijska (zlo)djela, Hrvatsko slovo, isto.
466
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
Primjer drugi Model proizvodnje ustaa, ili donkihotovski
sindrom Poeo je konani obraun s ratnim zloincima. Ako bi
itatelj moda pomislio da je to novinski citat nekog saveznikog
politiara nakon Drugog svjetskog rat, grdno bi se prevario. Tono
pedesetipet godina kasnije takav naslov osvanuo je u Globusu
15. rujna 2000. To je bio startni pucanj za poetak usklaene
medijsko-haake i raanovsko-mesievske hajke na branitelje i
Domovinski rat. Usporedno s tom hajkom, kao i u ranim deve-
desetim godinama odjeknula je nona eksplozija, ali ovaj put ne
na idovskom groblju i idovskoj opini, nego na antifaistikoj
spomen grobnici na Mirogoju. Odmah su tu bile televizijske
kamere, provjerena posluna novinska pera, neizbjeni predsje-
dnik Stipe Mesi i njegov alter ego Ivan Fumi obznanivi tko je
ideoloki a sami time i stvarni poinitelj tog nedjela, nitko drugi,
nego povampirene aveti prolosti.
Dok se postupno odvijala ova pripremljena farsa, u Hrvatskoj
je po staroboljevikom receptu ve bio krenuo lov na ustae i
njihove sljedbenike. Retorika koja je bila u opticaju, prema rijei-
ma predsjednika Matice Hrvatske Igora Zidia, obnovila je sje-
anja na Viinskog. Zato e on ustvrditi: da nitko, propagirajui
faizam, nije, valjda, stvorio u Hrvatskoj toliko faista, zlikovaca,
ustaa, sljedbenika Mile Budaka i drugih desniara koliko ih je, u
dva-tri intervjua i tri-etiri pameta proizveo, u dane interegnu-
ma i malo prije, boljeviki bunker-bureau. Ponovo se, prema
starim predlocima, piu optunice protiv Stepinca (Goldstein &
Goldstein), a u nastavku tvrdnje e upozoriti: Na jednoj kui u
Mihanovievoj, u sreditu Zagreba, parola: Gorjet(!) e klerofai-
sti. Njeno! Jednom su protiv Crkve, drugi proglaavaju faiste,
trei sude nadbiskupu, etvrti vade igice. Drugovi! Sretna Vam
Nova 1947!
Nita drugo ne preostaje, nego sve to stoiki podnijeti, i
stvorene nove strahove, i izmiljane nove faiste, ali i nove senza-
740 Gotovo istovjetan sluaj nonog miniranja dogodio se 18./19. prosinca 2004.,
kada je u Kumrovcu eksplozijom sruen spomenik Josipu Brozu Titu. Deurni
uvari revolucije ili jo bolje proizvoai faista poput Ivana Fumia i predsje-
dnika Stipe Mesia, ali i neki novinarski komentatori i prije istrage utvrdili su da
je to ba njihovo nedjelo.
741 Nakon izbora 2000. miniran je spomenik antifaistikim borcima na Mirogoju
po istom KOS-ovom obrascu. Na licu mjesta se odmah pojavio predsjednik
Stipe Mesi i po prije poznatom Manolievom obrascu, ignorirajui presudu
Vojnog suda u Beogradu, a koja mu je morala biti poznata, pred kamerama
HTV-a, odmah prepoznao ideoloke poinitelje. Grobnicu su minirali isti ljudi
koji su po Zagrebu minirali i poetkom devedesetih, rekao je Mesi. A kako se
ne bi pomislilo da je Mesi mislio na KOS, odmah je nastavio da postoje imena
osoba za koje se znalo da su minirale neke objekte, to biva HDZ-ova vlast nije
htjela procesuirati. Sve je to trebalo posluiti novim vlastima kako bi u naponu
novih(?) ideja legitimirale budue poteze. Fotoreporter minirao je idovsku
opinu u Zagrebu, Markica Rebi, Hrvatski list, 6. sijenja 2005. str. 13.
742 Igor Zidi, razgovor, Hrvatsko slovo, 2. kolovoza 2002.
467
P
o
g
l
a
v
l
j
e
6
:
M
e
d
i
j
s
k
a
a
g
r
e
s
i
j
a
n
a
H
r
v
a
t
s
k
u
.
.
.
cije, jer nekome je silno stalo do stvaranja nemira u Hrvatskoj.
Ne smije se zaboraviti kao je nuan uvjet za odravanje determi-
niranog kaosa upravo neprekidna proizvodnja sila mraka i zla.
Ta sintagma u svojim nepoznatim metaforikim varijacijama nije
od juer, ona je na snagu stupila 1945. kad je poelo ubijanje i
progon politikih neistomiljenika, zatim 1971., da bi se zloko-
bno vratila sada na poetku treeg tisuljea.
Tekstovi i emisije u hrvatskim medijima, na poetku 21. sto-
ljea, o klerofaizmu i endehaziji, neodoljivo, podsjeaju na srbi-
janske medije iz gazimestanskih vremena tj. u predveerje agre-
sije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. I rukopis se nije promi-
jenio, oigledno da ga pie ista ruka upravljana iz istog sredita.
Saenje ustakog kupusa u hrvatskom vrtu izgleda pogodno je
za sva vremena. Po kojem se modelu on proizvodi?
Inaica prva svjesna provokacija njezina ilustracija oitu-
je se u podizanju spomen-ploe Mili Budaku u neprimjerenom
okruju, izvan zida koji okruuje Katoliku crkvu. Tom inu pret-
hodilo je dvomjeseno zagrijavanje u hrvatskim medijima,
hoe li se ili nee postaviti spomen-obiljeje, tko su naruitelji,
to misle mjetani Lovinca i Svetog Roka, hoe li je ili nee Vlada
ukloniti spomen-obiljeje, potom je uslijedio apel stotinjak ja-
vnih osoba koji su traili obnovu procesa Mili Budaku, a drugi
ostavku naelnika opine Lovinac. Kad je atmosfera za i pro-
tiv dosegnula poeljnu razinu kontaminacije spomen-obiljeje
Mili Budaku postavljeno je 21. kolovoza, 2004., a u rano-jutar-
njem prepadu policijskih specijalca po nalogu Vlade uklonjeno
est dana kasnije. I tako dok je turistika sezona bila u punom
743 Nono(!?) uklanjanje spomen ploe Juri Francetiu u Mili Budaku u izvedbi
Hrvatske vlade, svakako spada u tu kategoriju. Vukui paralelu izmeu tog do-
gaaja i ruenja spomenika Josipu Brozu Titu Ivica Marijai pie: Vlada RH koja
je jo neto manje od pola godine nou poslala bagere na spomen obiljeja
jednom drugom totalitarnom reimu, onom NDH, dakle uklanjala obiljeja je-
dnog mranog razdoblja. Sad netko drugi anoniman die u zrak obiljeja jednog
drugog, isto tako mranog perioda. Naelno su se svi sloili oko teze Svetog Oca
da su nacizam i komunizam dva najvea zla (kurziv a.) u povijesti ovjeanstva.
I dok su se u Hrvatskoj suglasili kako je nacizam najvee zlo i zloin, oko naravi
komunizma nastale su i ostale otre podjele budui da je komunizam navukao
masku antifaizma kojim se pokuavaju potisnuti strani zloini nad hrvatskim
narodom. Ivica Marijai, Hrvatski list, 23. prosinca 2004. str. 10.
744 Zoran Vukman, Hrvatski list, 6. sijenja 2005. str.11.
745 Apel javnih osoba za obnovu sudskog procesa Mili Budaku francuska novinska
agencija France Presse 24. kolovoza 2004. objavila je pod naslovom intelektual-
ci trae reviziju procesa hrvatskom Gebbelsu. Jutarnji list, 25. kolovoza 2004.
746 Lokalni HDZ trai ispriku i ostavku naelnika Opine Lovinac tako je Vjesnik
naslovio lanak . Prozvani naelnik je odgovrio da nee dati ostavku i ustvrdio
da u pozadini postavljanja spomen-obiljeja stoji lokalni ogranak HDZ-a i da je
u tome dobrano sudjelovao. Vjesnik, 24. kolovoza 2004.
747 Vijest o postavljanju ploe Mili Budaku prenijele su svjetske novinske agencije,
izraelski tisak, kanadska dravna televizija CBC, a na svoje Internet stranice sta-
vio ju je i CNN. Jutranji list, isto.
468
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
jeku, a Olimpijske igre koje su se odravale u Ateni na vrhuncu, u
Hrvatskoj je voena jo jedna bitka protiv populistike rigidne i
nacionalistike veine unutar vjernikog puka kako je to sluate-
ljima Glasa Amerike objasnio Vjekoslav Perica. Medijska uloga
Perice u modelu proizvodnje ustaa nije sluajna, kao to nije
sluajno da je za glavnog optuenika prozvana Katolika crkva.
Nakon to je Jorge Ramos, prvi ovjek Opusa Dei u Republici
Hrvatskoj ustvrdio kako je najkatolikija zemlja u Europi Hrvat-
ska istog dana dakle, 30. kolovoza 2004. Perica preko Glasa
Amerike uzvraa kako vodstvo Katolike Crkve ovdje u Hrvat-
skoj, toliko se razlikuje od pape Ivana Pavla II. i da za veinu ljudi
u Crkvi, naroito klera, rat jo traje pa se ona tj. Crkva ne moe
prilagoditi miru, ne moe biti optimistina i ne moe pomoi
drutvu da postane normalno.
Ovim Periinim intervjuom kao zadnjim kameniem u
mozaiku sluaja Budak operacija temeljena na svjesnoj provo-
kaciji od ideje do izvedbe, njezini su tvoritelji vjerojatno ocijenili
vrlo uspjenom. Zato ima i razloga jer su se mnogi njezini akteri
osjeali pobjednicima: izmanipulirani kanadski iseljenici za aku
dolara ostvarili su poeljni publicitet, mediji jer su otkrili zlo i
do kraja se borili protiv njega, Vlada jer nije dopustila da Hrvat-
ska bude zarobljena prolou ime je poloila ispit pred komi-
sijom europskih determinista, a jedni gubitnik je Hrvatska, ona
748 Vjekoslav Perica je profesor povijesti Istone Europe na Sveuilitu Utah u Salt
Lake Cityu. Kao pristalica determinizma Perica je sukobe i ratove na prostoru
bive komunistike Jugoslavije okrstio religijskim pojmovima (the Clash of Reli-
gions): To je bio rat simbola. A onda je poeo rat mitova. Kategorikim svoe-
njem svega na nazivnik vjerskih i nacionalnih simbola i mitova, to postaje klju
za razumijevanje svih dogaanja oko raspada SFR Jugoslavije i nakon njega.
Osim toga, Perica uspostavlja tezu da se na prostorima bive komunistike Ju-
goslavije dogodio i vodio religijski rat. U igri su bile etiri glavne religije: srpsko
pravoslavlje, hrvatski katolicizam, bosanski islam, a etvrta je ta varijanta nekog
zajednitva, temeljena na mitu o bratstvu u i jedinstvu, oboavanju antifaizma
i Tita kao velikog heroja. Tu etvrtu, Titovsku religiju, Perica svrstava i oznauje
ka civilnu religiju. Potom objanjava: Ja sam ih namjerno prilino izjednaio,
jer su u sva etiri sluaja u pitanju neki lani bogovi. Poruka titoizma dovela
je ovog povjesniara do zakljuka da ideja bratstva i jedinstva nije ideoloka, ni
marksistika, ve religijska. (...) Blagonaklono za tu svoju religiju tvrdi: Ipak je u
sutini stvar funkcionirala humano, da ne kaem religijski humano. Nikola Mate
Roi, isto, str. 179. i 187.
749 Da se blagonaklono ne gleda na hrvatsku kao najkatolikiju zemlju Europe
pokazao je doktor povijesti Vjekoslav Perica. Raspadom Jugoslavije dogodio
se revival triju religija. Zaustavljen je jaki trend sekularizacije koji je uinio da
se neprestano smanjivao broj ljudi koji vjeruju u Boga i prakticiraju vjeru, kao i
broj mladih ljudi zainteresiranih za to da budu sveenici (priziv na istraivanja
don Ivana Grubiia!). Padom komunizma poelo se govoriti o nekom naglom
i masovnom vjerskom preporodu... I sad odjednom imamo 90 posto katolika
u Hrvatskoj! U tom revivalu, po sudu dr. Perice, Franjo Tuman je dizajnirao
katoliku Hrvatsku, kada su hrvatski nacionalisti vladali u partnerstvu s hrvat-
skim biskupima, i kad su svi htjeli biti dobri Hrvati i dobri katolici. Nikola Mate
Roi, isto. str. 189-190.
469
P
o
g
l
a
v
l
j
e
6
:
M
e
d
i
j
s
k
a
a
g
r
e
s
i
j
a
n
a
H
r
v
a
t
s
k
u
.
.
.
razapeta, jer su joj prethodna tri pobjednika otvorili nove rane
na grudima.
U pobjednikoj atmosferi nad Hrvatskom nitko nije posluao
trezveni glas starice Marije Vrkljan, koja ivi dvadesetak metara
od postolja spomen-obiljeja u mjestu Sveti Rok, koja je novina-
ru na pitanje to misle i to ljudi govore? odgovorila, Tko
govori kada vie nikoga i nema. Evo, tu u mojoj kui ivjelo je
dvedesetijedan, a sada sam ja ostala sama. To je tragedija sine, a
ti mene za neke spomenike pita!
I tako Hrvatska, ne svojom krivnjom bez Budaka od najka-
tolikije zemlje Europe po scenariju determinista ostade privi-
dno i dalje jedini bastion oba zla dvadesetog stoljea faizma i
komunizma.
Inaica druga pouzdani izvor koliko je samo puta u hr- pouzdani izvor pouzdani izvor
vatskim tiskovinama itatelj mogao u uvodu neke senzacije,
iskonstruiranog dogaaja ili neprovjerene objede mogao pro-
itati sintagme, prema pouzdanom izvoru ili izvoru bliskom
vladi, odnosno neimenovanom izvoru u Bruxellesu. Gdje se
prema tim silnim pouzdanim izvorima Feral Tribuna, Nacionala,
Slobodne Dalmacije, Novog lista, Jutarnjeg lista, Globusa, Veer-
njeg lista sve skriva general Ante Gotovina teko je nabrojiti.
U ovom sluaju zamka zvana pouzdani izvor nije u nabrajanju
svih moguih i nemoguih mjesta boravka generala Ante Goto-
vine, nego je u determiniziranoj matrici jednoumlja koja treba:
stotine puta napisati kako su Hrvati protjerali iz republike srpske
krajine, s ili bez navodnika, to iako je, u ovom sluaju ak nije ni
vano, koliko su vane rijei etniko ienje, a jo vanija brojka
od 200 000 prognanih Srba. Svi su prognanici neduni, bar je to
razumljivo samo od sebe, a jedni koji je kriv to je hrvatski general
Ante Gotovina. Za optuivanje Hrvatske za etniko ienje(!?) i
tzv. progon Srba iz Hrvatske, danas brojnim hrvatskim medijskim
jurinicima nije potrebna nikakva Vojna enciklopedija iz Beogra-
da niti Bulajievi izvori, jer imaju na raspolaganju mnogobrojne
pouzdane izvore. Nepouzdanost Bulajievih izvora i enciklope-
dijskog mita o hrvatskoj genocidnosti pretoenoj u brojku od
700 000 srpskih rtava vie nikoga razumnog ne mogu obma-
nuti, kao to to mogu dananji mistini, nevidljivi, sveznajui, ali
prije svega pouzdani dounici.
Jedan od takvih pouzdanika posluio je Slobodnoj Dalma-
ciji da objavi senzacionalnu vijest o skrivanju generala Ante
Gotovine u Hrvatskom kulturno-drutvenom centru u Norvalu.
Odmah se u tu priu ukljuio neizbjeni Globus sa svojim istra-
iteljima, a i ostala medijska utolika subraa. Za dodatno osigu-
ranje uvjerljivosti u ovom, ali i u drugim sluajevima, svi oni na
750 Konano bi trebali pasti zastori boljevizma, urica Lieb, Glas Koncila 22.
kolovoza 2004.
470
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
razne naine uz pouzdanog pouzdanika neizbjeno su ugradili i
konstatacije poput pria se ili neki misle kako bi itatelju suge-
rirali kako to nije njihovo, nego od nekoga posueno miljenje,
oni samo to prenose i nita vie, pa tko kupi, dobro kupio. Teko
se bilo oteti dojmu da je to veliko otkrie od mnogobrojnih to-
bonjih mjesta boravka generala Ante Gotovina, osim stvaranje
nove afere moralo imati i neku drugu manje vidljivu namjeru.
Kad mediji primjenjuju recept pouzdani izvor, koje oni, kako
kau, zbog novinarske slobode ne mogu i ne smiju otkriti, onda
je posve sigurno da je u pitanju koktel sainjen od lai i istine
koja je tek nuni dodatak da bi ga itatelj mogao popiti.
Nema opasnije lai od one koja je pomijeana s istinom, jer
se ona kao dio cjeline ne moe odvojiti i itatelj to god zagra-
bio uvijek e je izvui, a nakon konzumacije ostaje gorak ukus
da tu nema niega. Ali tu je bit igre. Najcjenjenija zamka vojnih
doktrina je natjerati protivnika, a u informacijskom ratu itatelja
(gledatelja) da vodi borbu protiv niega, a kod determinista to je
vrlo omiljeni postupak. Stalno natjeravati protivnika da se bori
oko niega, jer ga se tada lako moe dovesti u stanje potpune
nemonosti, besmisla, frustracije, jednostavno u stanje koje se
pukim izrazom iskazuje kao borba protiv vjetrenjaa, odnosno,
dovesti pojedinca i narod u stanje donkihotovskog sindroma.
Uradak novinarke Slobodne Dalmacije i istraiteljskog tima
Globusa s pozivom na pouzdane izvore osvanuo je kao lanak
17. veljae 2002. u kanadskom The Ottawa Citizen s podnaslovom:
Hrvatski izvjetaji govore da se bivi general skriva u Ontarijskom
seocu. I kako pie Vinko Grubii da ako bi netko to htio pobijati
morao bi se upustiti u raspravu ne s kanadskim novinama nego s
hrvatskim izvjetajima. Ali isto tako naznaava Grubii, to se
ne bi moglo traiti ni od hrvatskih slubenih diplomatskih pred-
stavnitava da pobijaju svoje vlastite izvjetaje, da reagiraju pro-
tiv vlade koju predstavljaju i zato rezignirano zakljuuje: Eto tu
su razlozi da nam se daleko tee boriti protiv slubene Hrvatske,
nego li to je jo juer bilo protiv jugoslavenske dravne antihr-
vatske propagande.
Da je aktualna protuhrvatska propaganda u izvedbi doma-
ih medija sosticiranija a time i opasnija od one nekadanje
jugoslavenske dokaz je upravo lanak u Slobodnoj Dalmaciji o
Norvalu i generalu Anti Gotovini. Kljuna rije za odgonetanje
namjere lanka je u rijei luburievski. Naime, takav je paualni
pridjev Hrvatskom drutveno-kulturnom centru u Norvalu prili-
jepila novinarka Slobodne Dalmacije. Moe se pretpostaviti da
dotina nije znala u kakvu se igru uputa, ali to se ne moe nika-
751 Original podnaslova je: Croatian reports say ex-general hiding in Ontario ha-
mlet. Izvori protuhrvatske propagande su u Hrvatskoj, Vinko Grubii, Hrvatsko
slovo, 15. veljae 2002.
752 Vinko Grubii, Hrvatsko slovo, isto.
471
P
o
g
l
a
v
l
j
e
6
:
M
e
d
i
j
s
k
a
a
g
r
e
s
i
j
a
n
a
H
r
v
a
t
s
k
u
.
.
.
ko rei i za urednika, jer je putanjem lanka igru svjesno pri-
hvatio. A koja je bit te igre? Hrvatski drutveno-kulturni centar u
Norvalu, kojim upravljaju hrvatski franjevci, uvijek je bio otvoren
svim Hrvatima, bez obzira na bilo kakvo politiko ili koje drugo
uvjerenje ili kakvu pripadnost. Zato je kao neko u vremenima
iz ezdesetih godina 20. stoljea ba taj centar olako proglaavan
luburievskim. Naime, kako pie Vinko Grubii za blagdan Sv.
Ante, tj. obino na prvi godinji piknik u tome se Centru okupi
ponekad i oko 15 000 Hrvata. Po determiniziranom pristupu
slijedi logian zakljuak, budui da je Centar luburievski svo
to silno mnotvo okupljenih Hrvata mora da su odreda sve sami
luburievci. Kad se to postiglo, odmah su stvorene i okolnosti
da je onaj tko boravi kod luburievaca i sam luburievac. Iz
ovako iskonstruiranog logikog slijeda gdje su A i B jednako C,
znai da je general Ante Gotovina automatski luburievac. Ali
slijed determinizirane logike tu ne staje. Kako su postrojbe koji-
ma je zapovijedao general Ante Gotovina oslobodile Knin, pa on
time na neki nain simbolizira i konanu pobjedu nad srpskim
agresorom. Ako se takav general proglasi luburievcom onda
se podrazumijeva da bi trebao biti i zloinac, ako je tomu tako,
onda bi i postrojbe koje su ule u Knin trebale biti zloinake, a
slijedom toga i cijela Hrvatska vojska. To je dokaz da je Hrvat-
ska nastala na zloinu ustvrditi e proizvoai etiketa i skrivai
pouzdanih izvora. Nije potrebno ni naglaavati kako u sluaju
Haaga i kojekakvih Blewitovih stvaranja okolnosti, svjedoenja
Stipe Mesia, i obrane Ante Nobila, takva etiketiranja ne samo
da su vana nego su i presudna u nametanju hipoteke zloina-
kog pothvata. Prema tome ona mala od kuine u Slobodnoj
Dalmaciji moda nije nita razumjela od igre u koju se upustila,
ali to je ne ini manje odgovornom u stvaranju novih crnih le-
genda o hrvatskom obrambenom ratu. Ako se i na nju mogu
odnositi Kristove rijei Oprosti joj Gospode jer ne zna to ini, to
se nikako ne moe odnositi na urednika te tiskovine ili to je jo
vanije na njegove nalogodavce, koji u svom deterministikom
zanosu nikako ne odustaju od stvaranja odgoenog kaosa u
osloboenoj Hrvatskoj.
Stotine i stotine puta ponovljena brojka od 200 000 progna-
nih Srba, u kontekstu etikete luburievac a uz pomo pouzda-
nih izvora model proizvodnje ustaa u duem razdoblju kako su
uvjereni ratnici meke sile mora poluiti rezultat.
Inaica trea provokator i njegova uloga u stratekom cilju
nametanja kolektivne krivnje Hrvatima medijski deterministi i
njihovi domai politiki patroni, ne preu ni od toga da u svakom
trenutku i gotovo na svakom mjestu pokau kako vode borbu
753 Vinko Grubii, Hrvatsko slovo, isto.
754 Rijei Vinka Grubiia, Hrvatsko slovo, isto.
472
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
ne protiv bilo kakvog protivnika, nego takvog kojeg vie nema
nigdje u Europi, osim u Hrvatskoj. Zato tog protivnika protiv ko-
jega se oni bore nastoje prikazati kao nazadnjaku, retrogradnu,
reakcionarnu snagu u hrvatskom drutvu. Taj ljuti protivnik nije
pojedinaan ili skupinski beznaajan, nego je on brojan i krije se,
vjerovali ili ne, u hrvatskoj braniteljskoj populaciji i cjelokupnoj
dravotvornoj opciji. A meu njima koji su odreda reakcionari
nije mali broj onih su stvarni ili potencijalni faisti. Stalna poli-
tiko-medijska borba protiv virtualnih reakcionarno-ustakih
snaga ima za posljedicu da determinizirana svjetska mo, po-
glavito ona europska moe manipulirati s jednom malobrojnom
dravom, na nain kakav eli i kad eli.
Posebno poglavlje u medijskoj patologiji proizvodnje reakci-
onarnih i ustakih snaga bili su prosvjedni skupovi u organizaciji
Stoera za obranu digniteta Domovinskog rata. Izvjetaji, ko-
mentari i reportae s prosvjeda (veljaa 2001.) na splitskoj rivi na
kojem se okupilo gotovo 200 000 ili na Trgu bana Josipa Jelaia
u Zagrebu (listopad 2001.) na kojem je bilo vie od 50 000 ljudi,
otkrivaju ulogu provokatora, a ne samo neshvatljiv, iracionalan
odnos medija prema svakoj javnoj i otrijoj manifestaciji neza-
dovoljstva vlau. Namijenjena i(ili) projektirana uloga medija
kao meke sile nije zato da se bavi razlozima prosvjeda, uzrocima
duboke krize i podijeljenosti unutar hrvatskog drutvenog bia,
a jo manje da se suosjea s braniteljima i cijelim jednim nara-
tajem koji je proao svoj krini put u obrani domovine, nego da
sluei determinizmu u borbi protiv snanog i mnogobrojnog
reakcionarnog protivnika. Njega je najlake savladati ako ga se
demonizira, a to se pak postie ako mu se pronae neto da ga se
moe optuiti kao ruitelja poretka. Po provjerenom udbakom
receptu za to su najpodesniji provokatori.
Sprega novinara i provokatora u udruenom zloinakom
pothvatu protiv reakcionarnih snaga odve je jednostavna.
Pripremljeni novinari za ljuti boj dolaze unaprijed sa zadanom
tezom i s predrasudom kako je rije o primitivnim desniarima a
i faistima. Taj pristup samo je sirova operacionalizacija teorijske
postavke europskih determinista o endemskom nacionalizmu.
Zato na prosvjednom bojitu novinare Globusa, Nacionala,
Jutarnjeg lista, Novog lista, ali i televizijske kamere, kao u dobra
stara udbaka vremena, nije nita drugo zanimalo, nego prove-
dba organizirane potrage za ustaama i nacionalistima. Nakon
to je meu desetke i desetke tisua prosvjednika, provokatorska
skupinica (njih ne vie od etiri pet) posadila ustaki kupusa u
obliku slike Ante Pavelia i (ili) ustakog znakovlja, a to medij-
ski tragai lijepo zabiljeili, bitka protiv reakcionarnih snaga s
nekoliko fotoaparatskih bljeskova i kratkog zujanja televizijske
755 Mediji protiv naroda, Zoran Vukman, Hrvatsko slovo, 26. listopada 2001.
473
P
o
g
l
a
v
l
j
e
6
:
M
e
d
i
j
s
k
a
a
g
r
e
s
i
j
a
n
a
H
r
v
a
t
s
k
u
.
.
.
kamere je dobivena. I tu nastaje tipini hrvatski paradoks, dok su
se govornici na skupovima uzalud trudili pokuavajui oajniki
upozoriti na teko moralno, socijalno i politiko stanje nacije, su-
tradan i danima nakon prosvjeda u medijima je iz svake napisane
ili izgovorene reenice izbijala prikrivena predrasuda i otvorena
optuba prema prosvjednicima. I ne samo to, mediji su prosvje-
dnicima svjesno pristupali kroz rasistiku politiku antropologiju,
koju su poetkom 20. stoljea utemeljili glavni ideolozi determi-
nizma, tako to su ih podijelili na dinarski, primitivniji i onaj ur-
bani proeuropski element. Ali ni tu paradoksu nije kraj, medijski
stvarajui politiki stereotip o postojanju reakcionarnih snaga
u biti problem za Hrvatsku tek nastaje, jer se virtualno stanje o
ustakom kupusu projicira kao dominatno i pae istinito tuma-
enje stvarnosti. I tako ne netko drugi, nego novinari i urednici
vlastitom narodu nameu hipoteku zloina, posredno dokazujui
da teorija endemskog nacionalizma nije samo teorija.
Osim ubaenih pojedinanih provokatora i onih u manjim
skupinama, hrvatska praksa promovirala je i to da paralelni pros-
vjedni skupovi budu u funkciji provokacije.
Primjer prvi nekoliko dana nakon prosvjednog skupa na
splitskoj rivi gdje se okupilo pet posto stanovnitva Hrvatske,
na Markovom trgu u Zagrebu (ispred sjedita Vlade i Sabora) u
organizaciji nekoliko braniteljskih udruga koje nisu sudjelovale
na prosvjedu u Splitu uprilien je takoer prosvjedni skup. Stoer
za obranu digniteta Domovinskog rata i Drutvo Domovinskog
ponosa i asti na elu s generalom Jankom Bobetkom ogradili
su se od tog skupa i izjavili kako nee biti prisutni. Svrhovitost
toga skupa nakon onoga u Splitu zaista je bila upitna. Meutim,
kako je zapadno zanimanje za zamrene hrvatske prilike nakon
prosvjednog skupa u Splitu poraslo, a mnogi su svjetski mediji
izvijestili o tom dogaaju, planeri odgoenog kaosa u Hrvatskoj
morali su neto poduzeti. Nesvjesno ili svjesno na ruku su im ili
organizatori zagrebakog prosvjednog skupa. Da je tomu tako
pokazuje injenica da su nakon njega u nekim svjetskim medi-
jima objavljena slika koja pokazuje dvojicu mladia koji diu de-
sne ruke, tj. slue se faistikim pozdravom. Sluajno u pozadini
vidi se drugi ovjek koji u rukama dri veliku sliku predsjednika
dr. Franje Tumana. Kako su jednostavno ali umjeno i namjerno
inscenirani faistiki pozdrav u prvom planu i Tuman u poza-
dini! To nita drugo ne znai nego da je tvorac hrvatske drave,
njezin prvi predsjednik i sam faist. Iako je svakom upuenijem,
bar u Hrvatskoj, poznato da je dr. Franjo Tuman bio antifaist,
756 Za usporedbu to je isto kao da se u Berlinu okupilo vie od etiri milijuna Nije-
maca, ili u Rimu tri milijuna Talijana. (op. a.)
757 Te braniteljske udruge okupljene u Republiku koordinaciju udruga proiste-
klih iz Domovinskog rata, prethodno su se ogradile od zakljuaka prosvjeda u
Splitu (!?) i najavile da e pred javnost izii sa svojim zakljucima.
474
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
ta slika ostavlja na neupuenog naivnog, a poglavito inozemnog
itatelja i gledatelja odreen dojam, emotivnu asocijaciju. Osim
toga, budui da skupina od nekoliko desetaka tisua ljudi, pred-
stavlja zamalo prosjek cijelog drutva, malim manipulacijama ak
i sa dvije ruke podignute na faistiki pozdrav i jednom slikom,
dokazuje se da su svi sudionici prosvjeda bili faisti, a posredno
i da je cijelo drutvo zatrovano ideologijom faizma.
Primjer drugi takoer, nakon splitskog prosvjednog skupa
19. veljae 2001. na Trgu bana Josipa Jelaia kao protuprosvjed
odran je skup u organizaciji etrdesetak, nevladinih udruga pod
nazivom jedan dan za pravnu dravu. Zamiljen je kao mirni
prosvjed, a prethodila mu je peticija koju je prema izjavi orga-
nizatora potpisalo oko sedamnaest tisua graana. Na prosvjed
protiv prijetnji nasiljem i za funkcioniranje pravne drave odazva-
lo se od dvije-tri do petnaest tisua graana, ovisno o novinaru
procjenitelju. Predstavnici tih nevladinih udruga, poput Vesne Te-
eli, Zorana Pusia, akademika Ivana Supeka i drugih, govorili su
o nasilju, ljudskim pravima i slino. Zaokupljeni tobonjom mo-
guom erupcijom nasilja u Hrvatskoj, kao posljedicom splitskog
skupa nisu vjerojatno namjerno zamijetili transparent koji im je
stajao gotovo ispred nosa i na kojemu je pisao Nacionalizam
prestaje sa smru drave. O tom sosticiranom nasilju nad cijelim
jednim narodom i dravom govornici nisu prozborili ni slova.
To navodi na zakljuak da je prosvjed na Trgu bana Josipa Je-
laia ponajprije bio glas one pseudointelektualne javnosti, koja
se samo pro forme a eli distancirati od navodnog primitivizma
braniteljskih prosvjeda, a u biti se eli obraunati s nezavisnom
i demokratskom dravom Hrvatskom. Koliko je samo opasan taj
lani intelektualizam! Vie od svega i od govornika i od friziranih
medijskih izvjea govori transparent, koji se ne sluajno tamo
naao, to se je sve htjelo s tim skupom, i pseudointelektualnim
lamentiranjem o nasilju i pravnoj dravi. eli se smrt dravi i
to ne bilo kojoj, nego Hrvatskoj. U tomu je simbolika napisa na
transparentu i njegovog pojavljivanja na sredinjem trgu gla-
vnog grada Hrvatske. Za bolje poznavatelje hrvatske zbilje to nije
bilo iznenaenje, budui da je iz tog istog pseudointelektulanog
kruga ve ranije bila putena teza kako je svaka dravotvorna
758 Skup u Zagrebu nije postavljao pitanje o medijskom nasilju HTV-a, mnogih
tiskovina koji govore o zloinakoj organizaciji, ratnim zloincima koji slobo-
dno eu. Naravno, zaboravivi pritom da je netko zloinac tek kada ga sud
u pravno valjanom postupku proglasi zloincem.(...) Danas kada je puno toga
stvar imagea, u dijelu javnosti kao da je in, kako se u slengu, kae biti na tom
prosvjedu. Meutim, je li netko na tom skupu (skup nevladinih udruga op. a.)
pomislio i postavio pitanje o duevnim bolima, ali ovaj put zaista bez navodni-
ka tih ljudi. Naime, ispada da su srcem krenuli u zloine te da su oni koji su taj
rat izazvali te ga osmislili jo 1986. a na Gazimestanu 1989. i najavili, jednaki u
krivnji za rat. Verbalno nasilja na kontra mitingu, Saa Karlovi, Hrvatsko slovo,
23. veljae, 2001.
475
P
o
g
l
a
v
l
j
e
6
:
M
e
d
i
j
s
k
a
a
g
r
e
s
i
j
a
n
a
H
r
v
a
t
s
k
u
.
.
.
ideja kod Hrvata dio zloinake ideologije. Uzrono-posljedina
veza skupa, transparenta i teze vodi do toga da se Hrvatska iz
1990. oznai kao zloinaka i da kao takva mora umrijeti.
Da nita u determinizmu nije sluajno, pokazuje i to da se go-
tovo istovjetna teza moe nai u srpskoj Strategiji realne prijetnje
iz 1993. gdje pie Hrvatska je kao drava osuena u dugoj ago-
niji umrijeti. Dakle, nema nikakve razlike izmeu srpskog strate-
kog cilja i stavova hrvatskih pseudointelektualnih sljedbenika
okupljenih na Trgu bana Josipa Jelaia dana 19. veljae 2001.,
kao i onih europskih determinista koji su otvoreno govorili da su
protiv Hrvatske drave na poetku njezinog osamostaljenja.
Fenomenologiju modela proizvodnje ustaa, ili donkihotovski
sindrom sa svoje tri inaice svjesna provokacija, pouzdani izvor i
provokator i njegova uloga vrlo razlono opisao je novinar Slobo-
dne Dalmacije Duko izmi Marovi dajui opis opsesivne veza-
nosti za hrvatski faizam Viktora Ivania. Za njega kao upornog,
neumornog i tipinog medijskog proizvoditelja ustaa od 1990.
pa nadalje, Marovi pie: No, koliko takve tvrdnje Ivaniu dono-
se? Vrlo mnogo! Prvo, oslobaaju ga od obveze svake sustavnije
analize fenomena o kojemu pie, jer to je faizam zna se. Dru-
go, opravdavaju i najbizarnija njegova pretjerivanja te izostanak
svake samokontrole i ljudskog obzira, on samo reagira na eu-
ropski neprihvatljive pojave! A pri tako grubom terenskom radu
nema ni uvjeta za normalna graanski obzir, ni instrumenata za
preciznija mjerenja... Napokon, osigurava mu monopol na antifa-
izam, Jer ako je o faizmu progovorio najranije i najtvre to je
najvanije, pritom je itavo desetljee bio nepogreiv veinski
e mu paket antifaistikih dionica pripasti ako ve ne na osno-
vu nasljedstva, a ono pak po osnovi dosljednosti... Izravnim
rjenikom Duko izmi Marovi odgovorio je tko i kako u Hrvat-
skoj proizvodi faizam, a time i donkihotovski sindrom i zato on
naglaava: Lani je antifaizam la na djelu, iju se snagu nikad ne nikad nikad
smije podcijeniti. Jer ona je tolika da djelotvorno proizvodi faizam
i tamo gdje ga nema (kurziv a.). Ako su faistike potjernice logi-
ne, antifaistike su nedopustive... Komunistika ljevica koja
je na antifaizmu izgradila civilizacijski ugled to nije shvatila, i
ve bi i to bio dovoljan razlog njezina silaska s povijesne scene. A
taj je problem malo gdje jo aktualan kao u Hrvatskoj. Ponajvie
zbog naina na koji se hrvatska ljevica obraunala sa hrvatskim
faistima... no, razornu snagu Ivanevieva malograanskog an-
tifaizma ne moe objasniti ni puka dijalektika malograanske
lai, ni sva opa mjesta iz povijesti ovdanjih sukoba.
Medijski uzgajivai ustakog kupusa oito nisu ni pokuali
razumjeti to im je kolega Marovi htio rei, pa je u hrvatskom
759 Malograanski antifaizam... i njegovi neprijatelji, Duko izmi Marovi, Slo-
bodna Dalmacija, Forum, 9. studenog 2003.
476
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
medijskom prostoru i dalje otvoren lov na faiste, odnosno na
klerofaiste, to je pouzdan znak da trea faza determinizma
neumoljivo nastavlja svoj hod.
Primjer trei Model suprotstavljanja autora i kritiara glede
psihologije, ne postoji jedinstvena denicija nasilja jer ne postoji
jedinstveno miljenje o njegovom uzroku i razvoju. U najirem
smislu rijei, nasilje je mentalni fenomen koji se oituje kao naj-
negativniji oblik komunikacije. U dananjem je drutvu teko po-
bjei nasilju, budui da je ono, u determiniranom kaosu postalo
poeljnim i neophodnim operatorom. Nasilje vreba svugdje na
ulici, u koli, tramvaju, na sportskim borilitima, ali ponajvie s
televizijskih zaslona. Ne samo to ga tu ima najvie, nego je
nasilje koje dolazi preko televizije i najraznovrsnije. Da je tomu
tako svakodnevno potvruje Hrvatska televizija.
Sluaj prvi Naizgled bezazlena tema Kuda ide hrvatski
lm, bila je povod za provoenje jo jednog pomno smiljenog
i realiziranog medijskog nasilja nad gledateljima, gostima i vla-
stitom profesijom, a koje je, u emisiji Forum 6. travnja 2004.
demonstrirao urednik i voditelj Tihomir Ladii, jedan od tri HTV-
ove perjanice determiniziranog novinarstva.
Da ni ovoga puta urednikova namjera nije bilo slobodno
objektivno diskutiranje o najavljenoj niti ikojoj drugoj temi, ve
obraun s politikim neistomiljenicima u svrhu postizanja odre-
enog politikog uinka vidjelo se ve po izboru gostiju, ali i
po itavom nizu novinarskih radnja koje su prethodile emitiranju
emisije.
Ladiievi gosti te veeri bili su novinarka Branka Smen
i lmski redatelji Zrinko Ogresta i Vinko Brean, te predsjednik
odbora za Kulturu Hrvatske stranke prva (HSP) Anton Mate, koji
760 O utjecaju televizije na odgoj mladih provedena su brojna istraivanja. Tako
saznajemo da u tijeku samo jednog sata televizijskog programa za djecu i
mlade moete izbrojiti do 25 scena nasilja. Do zavretka osnovne kole svako
dijete na ekranu vidi izmeu 8 i 12 tisua ubojstava i vie od 100 tisua scena
nasilja svake vrste, a do 18. godine prosjeno e dijete provesti vei dio svog
ivota gledajui televiziju, nego u bilo kojoj drugoj pojedinoj aktivnosti, izuzev
spavanja. U podrujima gradskog sredita, jedna od tri obitelji koristi televiziju
kao neprestanu pozadinu veine drugih aktivnosti. Djeca koju odgaja televi-
zija imaju potekoa u komunikaciji s drugom djecom, malo itaju i slabiji su
uenici, a emocionalne potekoe ne pokuavaju razrijeiti u obitelji nego u vir-
tualnoj stvarnosti televizije ili videoigara. Nevenka Gaparovi, Veritas, prema
Glasu Koncila, 22. veljae 2004.
Pojedina istraivanja pokazuju kako dijete u prvih 15 godina ivota na televi-
ziji vidi 85 000 ubojstva. Ako bismo krenuli u dublju analizu TV programa ili
raunalnih igara (vojni psiholog David Grossman tvrdi kako nasilne igre ue
malodobne ubojice kako ubijati), teko bismo mogli zakljuiti da u njima ima
ita pozitivno. Nasilje iz virtualnog svijeta sve vie nadahnjuje nasilje u stvar-
nosti pa se time poinju ruiti barijere koje dijele realnost od kcije. Stvarnost
virtualnog nasilja, Glas koncila 25. travnja 2004.
761 Ostala dva su: urednik i voditelj ve spomenute Latinice Denis Latin i urednik
i voditelj Nedjeljom u dva Aleksandar Stankovi.
477
P
o
g
l
a
v
l
j
e
6
:
M
e
d
i
j
s
k
a
a
g
r
e
s
i
j
a
n
a
H
r
v
a
t
s
k
u
.
.
.
uredniku i gostima nije bio zanimljiv kao lmski strunjak jer je
po profesiji slikar, nego kao organizator distribucije ameriko-
francuskog lma Harrisonovo cvijee. Radi se o lmu vrhun-
ske produkcije koji je snimljen 1999. i koji je kritika ali i publika u
svijetu povoljno primili. Iako su hrvatski distributeri bili upoznati
da se radi o ponajboljem lmu na temu Domovinskog rata ne-
sklona politika (Ministarstvo kulture) uinili su sve da hrvatska
javnost o lmu praktino nije znala nita sve dok distribuciju
poetkom 2003. nije organizirala stranka Hrvatski istinski prepo-
rod (HIP). Iako lm vrlo dojmljivo prikazuje strahote stradanja u
Vukovaru i Slavoniji tijekom agresije na Hrvatsku, neskloni mediji
prikazivanje lma popratili su gotovo sa aljenjem.
Umjesto da se te veeri pokua odgovoriti na pitanje zato hr-
vatski gledatelji zbog smiljenog propusta mjerodavnih nisu mo-
gli vidjeti jedan izuzetan lm strane produkcije o Domovinskom
ratu, nego je voditelj namjerno sukobio svoje goste potaknuvi
niz pitanja i napada na Antona Mateu. Pri tom zajednikom
juriu na jednog ovjeka, suprotno svim pravilima novinarske
struke, i sam se voditelj prikljuio pa je emisija umjesto diskusije
poprimila formu unakrsnog ispitivanja, kako to pie Glas Konci-
la. Vrhunac isljeivanja dogodio se kada je Mateu servirana
unaprijed pripremljena stupica u obliku neoborivog dokaza.
Naime, najprije je emitirana prethodno snimljena izjava re-
datelja Elija Chouraquija da prava za distribuciju Harrisonova
cvijea u Hrvatskoj nije prodao nikome, naroito ne nekoj ekstre-
mistikoj politikoj stranci. Taj dokaz optube, Ladiiu je omo-
guio da ignorira Mateeve pokuaje argumentiranja, postigavi
i to da se posve zanemari upit zato Chouraqui uope govori da
lm distribuira ekstremistika politika stranka. Nije odve teko
rekonstruirati kao je nastao taj montirani dokaz o ekstremizmu
jedne hrvatske stranke. Ladii ili netko tko igra u njegovom
timu nazvao je redatelja, koji o distribuciji lma nije upoznat i ne
mora biti, jednom rijeju nema pojma, budui da to radi netko
tko je zato ovlaten (zaduen) i sugestivno mu postavio pitanje:
Molim vas, hoe te li odgovoriti kako to da u Hrvatskoj va lm
ovlateno prikazuje jedna ekstremistika stranka. Naravno da
na takvo pitanje slijedi jedini mogui odgovor: Film u Hrvatskoj
nisam prodao nikome, naroito ne nekoj ekstremistikoj politi-
koj stranci. Nakon toga slijede kare i odsijeca se sve to je viak
ostatak razgovora koji je prethodio i koji je nastavljen nakon
poeljnog inkriminirajueg odgovora redatelja. Tako to rade
psi medijskog rata na Hrvatskoj televiziji.
762 Harrissonovo cvijee je lm redatelja Elija Chouraquija, s holivudskim zvije-
zdama Andie McDowell i oskarovcem Adrienom Brodyjem u glavnim ulogama.
763 Tko podrava reirani medijski kaos?, Davor Maek, Glas Koncila, 19. svibnja
2004.
478
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
Kada je gledateljima preko ekstremistike stranke odaslana
poruka da je lm nezakonito doao u sumnjive ruke uslijedio je
pokuaj dovoenja u dvojbu same teme lma realistian prikaz
srpskih zloina u Vukovaru. U tu svrhu, potom je prikazan isjeak
iz Harrisonovog cvijea u kojem strani reporter glavnoj junaki-
nji govori kao su svi oni Hrvati, Srbi, pravoslavci, katolici, isti
Prvo pucaju, pa onda pitaju. I ovdje su montaerske kare kra-
tkovidnice s Prisavlja odigrale dodatnu glavnu ulogu. Premda
se u lmu upravo dolaskom glavne junakinje na teren deman-
tira taj stereotipni stav meunarodne zajednice, na kojem ona
bjeei od vlastite odgovornosti, insistira i dan danas, i unato
tome to je Anton Mate odmah zaprepateno reagirao na zlo-
namjerno vaenje iz konteksta, voditelj i gosti su se, ne ekajui
odgovor uglas obruili na Matea sugerirajui da lm Hrvatsku
zapravo prikazuje u negativnom svijetlu.
U ovom sluaju nedvojbeno se potvruje tvrdnja da determi-
nisti opstaju jedino uz pomo inverzije (n
-1
). Film upravo kao nije-
dan dosad snimljeni, a poglavito ne onaj holivudske produkcije
rui stereotipe o jednakosti krivnje i teze o istovjetnosti protago-
nista na prostoru zvanom biva Jugoslavija. Zato je uz pomo in-
verzije i novinarskih kara sve mogue, pa i vratiti sve na poetak,
sugerirajui da se ne moe pobjei od unaprijed zadane krivnje.
Tu ne pomae ni Hollywood, ni najbolji glumci iz njegovog prvo-
ligakog tima, ni nagrade koje je dobio, ne pomae nita, jer sud
ne donose gledatelji koji nisu imali mogunosti vidjeti lm, nego
sud namee nasilnim putem uigrana determinizirana televizijska
momad. Ona najbolje umije kako gledatelje uvjeriti da najbolji
i najpoteniji lm o Domovinskom ratu to nije, nego naprotiv u
njemu se toboe Hrvatska prikazuje u negativnom svjetlu. Za
takvu inverziju i virtualnu stvarnosti, potrebne su samo jedan
telefon, jedne kare i jedan voditelj determinist kojemu je omo-
gueno da sa orujem iz arsenala meke sile provodi nasilje nad
cijelim jednim narodom, bez imalo srama i stida.
U ovoj emisiji taj voditelj sa svojim gostima nije dao odgovor
na najavljenu temu Kuda ide hrvatski lm, ali je jasno pokazao
kuda ide i gdje je hrvatsko novinarstvo. Takvi neprofesionalni
novinarski nastupi ne donose nikakve posljedice njezinim auto-
rima, nego naprotiv zbog dobro obavljene zadae dobivaju nove
voditeljske uloge kao to je Tihomir Ladii 2004. promaknut u
voditelja jednosatne emisije Otvoreno. Dodue, u poplavi TV-
sadraja s protuhrvatskom tematikom na nacionalnoj televiziji,
nije neto neuobiajeno, jer u vremenima kajmaka i marmelade,
ekshibicionizam izuzetno odanih vojnika determinizma promo-
viranih u TV-zvijezde ta emisija bila je tek kap u moru neukusa,
dekadencije i vlastite degradacije, ali je dovoljno indikativna da
bude zabiljeena kao jedan od modela medijskog ratovanja,
gdje je do izraaja dola sirova, prozirna, ali djelotvorna zlopo-
479
P
o
g
l
a
v
l
j
e
6
:
M
e
d
i
j
s
k
a
a
g
r
e
s
i
j
a
n
a
H
r
v
a
t
s
k
u
.
.
.
raba moi, neprofesionalnosti i samovolje u hrvatskim medijima.
Pouka reirani medijski kaos ne bi bio mogu bez jake i dobro
organizirane politike potpore, kako one unutar Hrvatske ali jo
vie one vanjske.
Sluaj drugi to je potaknulo voditeljicu Hloverku Novak-
Srzi da u emisiji TV dvoboj (veljaa 2002.) suprotstavi autora i
kritiara Goldsteina mlaeg autora knjige Holokaust u Zagrebu
i gospodina Glavinu, arhivistu Kaptolskog arhiva, to ona najbo-
lje zna. Meutim, ovakvim izborom voditeljica Novak-Srzi je
nainila najgrublji previd i medvjeu uslugu svima koji su se
sporili s profesorom Goldsteinom. Namjera ili neznanje jedne
od najeksponiranijih HT-ovih uzdanica dvoboj je unaprijed
uinila izvjesnim, jer je mlaem i, pred kamerama iskusnijem, s
puno utakmica u nogama, ali i vjetijem govorniku omoguila
relativno lagano poentiranje. Kako pie Mihovil Donat, ne zbog
toga to profesor Glavina ne bi imao argumenta, ili ih ne bi znao
uporabiti, nego zato to je televizija dinamian medij, a dvadese-
tominutna emisija ne doputa ira obrazlaganja i educiranja.
Dvoboj (emisija) u kojoj jedan od sudionika unaprijed gubi
bitku, zato jer mu je sudac (voditelj) pitolj napunio orcima
pokazuje barem tri stvari. Prva, da je dvoboj bio u pismenom
obliku ili u dvosatnoj emisiji, vrlo je izgledno da prednost na
strani profesora Goldsteina ne bi bila tolika. Zato nema nikakvog
opravdanja za voditeljicu jer je morala znati kakvu emisiju vodi i
to komu omoguuje. Druga, koja slijedi iz prve, a to je, da je vo-
diteljica Novak-Srzi namjerno omoguila profesoru Goldsteinu
da pred hrvatskom javnou oblati kardinala-blaenika Stepinca.
Trea, to je svojstveno determiniziranoj mekoj sili od svega
uiniti zabavu pa i od ozbiljnih tema koje trae iskljuivo smi-
slen i dostojanstven pristup.
Poduka ovog neravnopravnog dvoboja po obrascu i dva
loa ubie Miloa je pred HT-ove vukove ne izlaziti s dobrim
namjerama, nego s dobro pripremljenom obranom.
Sluaj trei televizijski cirkuski spektakl ne bi bio atraktivan
da u njemu izmeu glavnih toaka ne sudjeluju klaunovi s kra-
im ali zato vrlo efektnim nastupima. Kad je Raanova laicistika
vlada, odmah nakon dolaska na vlast krenula u razbijanje hrvat-
skog obavjetajnog sustava, mediji su dali svoju potporu tom
projektu pokrenuvi aferu o prislukivanju novinara u vrijeme
deset godina mraka. U toj predstavi klaunovsku ulogu igrala je
novinarka Nacionala Jasna Babi, privukavi nevjerojatnu me-
764 Tko se boji kria, tragovi mu smrde, Mihovil Donat, Hrvatsko slovo, 15. veljae
2002.
765 Novinarka Jasna Babi kroz tiskovine u kojima pie, kontinuirano vodi spe-
cijalni rata dezinformacijama, a ponajvie kriminaliziranjem Hrvatske vojske
i Domovinskog rata. Zato Jasna Babi nije uhiena, Marko Marini, Hrvatsko
slovo, 16. studeni, 2001.
480
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
dijsku pozornost. Zato ba ona? Izbor nije bio sluajan, jer je
trebalo pokazati javnosti mi smo ponovo tu nae se vrijeme
vratilo. Zato je uprilien medijski spektakl da Jasna Babi poalje
takvu poruku jer je bila najpogodnija za to, budui da je prije de-
mokratskih promjena (1990.) redovito posjeivala Kockicu gdje
je bio smjeten Centralni komitet Saveza komunista Hrvatske i
stoer KOS-a kojeg je vodio Slavko Malobabi. Ondje je prema
pisanju Marka Marinia najee boravila u uredu Radenka Ra-
dojia, koji je hrvatskoj javnosti poznat kao pripadnik obavje-
tajno-propagandne grupe Opera, koja je za cilj imala voe-
nje specijalnog rata protiv Hrvatske drave. Ta injenica sam po
sebi nametnula je potrebu da ona postane predmetom praenja
hrvatskih obavjetajnih slubi. Takva odluka nala je ubrzo svoje
opravdanje jer dotina novinarka objavljivala dokumente ozna-
ene stupnjem vojne ili dravne tajne, a u jeku najeih veliko-
srpskih napada na Hrvatsku (1993.) susrela se kako je ona sama
rekla u emisiji na HTV-u (13. studenoga 2001.) s nadreenim
Ivanu Stamboliu, inae voi teroristike organizacije Labrador
u Beogradu(!?), i razgovarala s njime.
I ovdje kao i u svim sluajevima inverzija je potpuna. Umje-
sto da mediji napadnu obavjetajne slue, ako nisu pratile Jasnu
Babi i postave pitanje pravosudnim institucijama zato nije
uhiena, HTV organizira cirkusku predstavu zbog injenice da je
hrvatska obavjetajna sluba radila svoj posao. Bilo bi zanimljivo
to bi urednici HTV-a odgovorili na pitanje: Kao bi amerike oba-
vjetajne slube NSA, CIA ili DIA postupile da se bilo koji ameri-
ki dravljanin i(ili) novinar, poznat po objavljivanju povjerljivih
dravnih dokumenta u jeku teroristikog napada na New York i
Washington u Afganistanu susreo s jednim od voa Al-Qaide? Za
razliku od predvidivog pae sigurnog postupka sigurnosno-pra-
vosudnog sustava Sjedinjenih Amerikih Drava, u Hrvatskom
medijskom cirkusu predstava, s klaunovskom ulogom novinarke
Jasne Babi, nagraena je pljeskom! Ne samo to, nego je u 2004.,
vjerojatno kao nagradu dobila novo radno mjesto u nekada po-
pularnom Veernjem listu.
766 Novinarka Jasna Babi nije usamljen sluaj. Ulogu klauna u tiskanim medijima
igra Denis Kulji. O njemu Stipan Bunjevac pie: gospodar ljudskih sudbina,
koji u nekoliko redaka optuuje i presuuje bez suda (u svojim kolumnama
u Globusu) gazi ljudsko dostojanstvo, moralni ugled, profesionalni, obiteljski,
prijateljski svakog koga uzme na zub javno poruuje pravnoj dravi Hrvatskoj
da iz njega nee izvui ni rije pa makar po njega poslali pun kombi policaja-
ca. No, njemu se dive, on je glavni, sa strahopotovanjem mu prilaze, on je u
sreditu pozornosti, publika uzvikuje Bravo! jer ga se u podsvijesti boje zbog
njegovog medijskog nastupa. A on se milujui bradu smije jer zna da svaka nje-
gova predstava ulijeva strah i trepet. Stipan Bunjevac, Hrvatsko slovo, 5. travnja
2002.
767 Vidi Poglavlje 1.
481
P
o
g
l
a
v
l
j
e
6
:
M
e
d
i
j
s
k
a
a
g
r
e
s
i
j
a
n
a
H
r
v
a
t
s
k
u
.
.
.
Model suprotstavljanja autora i kritiara proizvodi poseban
oblik medijskog nasilja jer se svjesno manipulacijama suspendi-
ra dvostrani kanal u komunikaciji. Posljedica toga je da se kobni
nasilni tragovi prisutni u medijima, lukavo izdiu na pijedestal
nedodirljivosti, kao bi iza arene kulise neozbiljnosti, neodgo-
vornosti i neistinitosti novinarstvo sluilo jednom svjetonazoru
i iskljuivo jednoj politikoj opciji, onoj koja je u zagrljaju deter-
minizma.
***
Sad kada je postalo razvidnije tko su i po kojim modelima ratuju
medijski deterministi u Hrvatskoj i protiv nje, moe se ustvrditi
da e se ratovi budunosti voditi propagandom i nadzorom ja-
vne rijei. Tko nju bude nazirao, a Hrvatska je samo jedan od pri-
mjera, taj e tumaiti istinu, onu virtualnu, i pomou nje vladati
dravama i narodima. Kao to zorno pokazuju hrvatski determi-
nizirani mediji, to nije bilo na HTV-u ili Jutarnjem listu, nije se ni
dogodilo! Naprosto, novinari su vojnici sadanjosti i budunosti,
a medijski prostor bojno polje. I to se Hrvatima dogodilo? Dobili
su mnoge bitke na bojnom polju pa i one zavrne oslobodila-
ke, ali sada post bellum gube od vlastitih medijskih jurinika. Isto
onako kako su poetkom rata redomice padali hrvatski gradovi i
sela, sad padaju svi oni koji su ta sela i gradove oslobodili, ne od
metka, nego od etiketa zvale se one govor mrnje ili verbalni
delikt nije bitno, koliko je bitno da protuhrvatski domai i me-
unarodni udrubeni, pijunski i promidbeni osvajaki odredi,
uspjeno, gotovo bez otpora uutkavaju svaku slobodnu misao
u jednom malobrojnom narodu i to onom kojeg je Petrov naslje-
dnik nazvao narodom nade.
Kako se Hrvatska moe obraniti u medijskom ratu i od deter-
minizirane inverzije vrjednota sauvati svoju opstojnost na poli-
tikoj karti svijeta? Nikako drukije nego se oduprijeti medijskoj
obmani, da prolost i budunost nisu bitni, a da sve to nam treba
je ovaj trenutak, ova virtualna sadanjost. U bitki koja Hrvatima u
iduih desetak godina (do 2015.) tek slijedi, preporuka moe biti
samo jedna ne dozvolite da vam deterministi inverzijom izbri-
u povijest, a osobito onu s kraja 20. stoljea ako se to dogodi
prestat e te postojati! A da bi se tome uspjeno oduprli, a time i
dalje postojali osvijetlite svoje dostojanstvo!
483
Poglavlje 7
CIJELI SVIJET JE BOJNO POLJE
ovjeanstvo ima 50 posto izgleda da preivi 21. stoljee. To je
tvrdnja jednog od najpoznatijih astroziara sira Martina Reesa
koju on iznosi u svojoj knjizi Nae posljednje stoljee. Razmi- e e
ljanje i znanstvene kalkulacije o opasnostima koje prijete od
biotehnologije, asteroida, kataklizmikih uinaka zagrijavanja,
nuklearnih katastrofa ili novih bolesti dobile su i zajedniko ime
znanost sudnjeg dana. Katastronih proroanstava bilo je
mnogo kroz ljudsku povijest, i ona se gotovo sva nisu ostvarila.
Orwellova 1984 samo je izuzetak. Njezina paradigmatinost lei 1984 1984
u tome to je 1984. godina bila poetak jednog procesa jo ne-
zabiljeenog u cjelokupnoj povijesti ljudskog roda. Naime, u tom
procesu prvi put e se dogoditi da u jednom narataju ukupnost
proizvedenih znanja bude manja od onoga koje e u vremenu
tog istog narataja biti izgubljeno, zaboravljeno ili e naprosto
nestati. Uzrok? Globalizacija kao ujednaenje. Mnogi jezici, kul-
ture, identiteti i vrjednote kao akumulatori dosadanjeg sveuku-
pnog ljudskog znanja, pred ruilakom stihijom globalizma e
nestati.
Hoe li se ovjeanstvo, nakon to determinizam zavri po-
hod na vjeru otaca, svesti na Tarzanovsku civilizaciju u kojoj
e se komunikacija kao esemesovski oblik odvijati samo s etiri
rijei Ja Tarzan, ti Jean?
Globalizacija zapravo devastira pojedinane identitete. Ona
eli progutati prepoznatljive due i svesti ih na razinu pojedno-
stavljene globalne uniformiranosti. Globalizacijom se krade ono
materijalno, ali se nastoje ukrasti i due. Bez due ili identiteta u
globalnoj selendri svi ostaju neprepoznatljivi kao pripadnici po-
768 HTV-teletext, 11. sijenja 2005.
484
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
jedinih kultura. Gdje i prema emu onda svijet koraa? Gotovo
sigurno prema vremenima u kojima e on cijeli postati bojno
polje. To je moda razlog zato sir Martin Rees daje relativno
malo izgleda da ovjeanstvo preivi 21. stoljee. No, stvarnost
uspostavljanja ljudskog kraljevstva bit e ipak bitno drukija od
onoga to deterministi prieljkuju, propovijedaju i emu se na-
daju. Mnogo je nagovjetaja da e stara povijest igrati mnogo povijest povijest
znaajniju ulogu od one koju su joj namijenili tehnokrati neoli-
beralizma. Uvrije Uvrije Uvrije eno miljenje uoblieno u doktrinarnom naelu
determinizma Dobro pobjeuje ponekad, a zlo uvijek ! nee biti
uvjerljiv razlog da dobar dio ovjeanstva igra na zlo, kako bi
pripadao pobjednikoj strani. Jest da takva pobjednika strana
pie povijest, ali onu iskrivljenu, inverznu koja je vazda povrna,
lana i nitavna.
Tri ideologije koje je determinizam proizveo faizam, naci-
zam i komunizam s kojima se ovjeanstvo ve suoilo, bile su
razliite pa ak i meusobno suprotne. No, one kao i neolibera-
lizam danas poklapaju se u jednoj toki nijeu Boju stvarnost
i istinu. Sve su to ideologije bez Boga i protiv Boga. Izraz su ci-
ninoga i okrutnog ateizma koji pomou determiniranog kaosa
pokuava stvoriti novi svijet, novog ovjeka, nainjenog ne na
sliku Boju nego prema idejama utemeljenima na pogrjenome
pojmu naroda, nacije i drutva. Svijet bez Boga nee postati ra-
jem, kao to to deterministi zamiljaju, nego paklom.
Zato bitka posljednjih vremena koja je pred ovjeanstvom
nije u tvarnoj dimenziji sukoba nego u duhovnoj. ovjek je u
velikoj napasti da ostane na razini zabave panem et circenses.
Novovjeki deterministi slijede rimske careve koji su nezadovoljni
puk drali pod svojom vlau dajui mu kruha i igara. Kranstvo
to rui, oslobaa ovjeka od tog zla, otvarajui mu put spasenju
preko rtve, u ljubavi s Bogom, jer: Ne ivi ovjek samo o kruhu,
nego o svakoj rijei to izlazi iz Bojih usta . Ako Bog nije na prvom
mjestu, onda je sve ostalo u ivotu na krivom mjestu. Budui da
je tvarna dimenzija sukoba poimanje, ocjenjivanje i posjedova-
nje onda je duhovna posjedovanje, zadovoljenje i vladanje.
Put za pobjedu u toj dimenziji sukoba izgraen je prije gotovo
dvije tisue godina. Nakon neuspjeha sa napau posjedovanja
i zadovoljavanja tjelesnih potreba, avao je izvukao kartu vla-
danja. Ponudio je Isusu vlast i slavu u zemaljskom kraljevstvu
ako mu se samo pokloni. Dok je Bogoovjek odgovorio: Odlazi,
Sotono!, vlast i slava i dalje su veoma velika i neodoljiva napast
769 Ovo razmiljanje nije nikakvo nesuvislo trabunjanje, niti je pak miljenje oslo-
njeno na nekakve iracionalne strahove, niti je miljenje izvedeno iz animoziteta
spram jednog nezaustavljivog procesa, ve prosvjed protiv globalne amerike
moi koja svima na kugli zemaljskoj eli nametnuti svoja pravila. Globalizacija,
nacionalne drave, regionalizacija, identitet, Dr. Anelko Milardovi, Slobodna
Dalmacija, veljaa, 2000.
485
P
o
g
l
a
v
l
j
e
7
:
C
i
j
e
l
i
s
v
i
j
e
t
j
e
b
o
j
n
o
p
o
l
j
e
.
.
.
za ovjeka kojoj teko odoljeva. Deterministi znaju da je ovjek
spreman prodati Boga i svoju savjest, iznevjeriti svoje moralno
dostojanstvo, da postigne ili zadri vlast. Zato njima nije teko
mijenjati demokratski izabrane vlasti, udarima, novcem, mediji-
ma, dovesti, ili bolje reeno dati vlast kome oni hoe, onima koji
e sluiti njima i njihovim sebinim interesima, a ne onom kome
bi trebali svom narodu i svojoj zemlji.
1. Uzroci zato cijeli svijet postaje bojno polje
Trei pohod determinista na Europu, nakon onog prvog 1789.
(Francuska revolucija) i onog drugog 1917. (Oktobarska revolu-
cija), s 1941. kao njegovim zavrnim inom, otpoeo je u Beu 9.
srpnja 1991. famoznom sjednicom socijalista Europe. Prethodio
mu je sastanak u oujku iste godine na kojem su glavi europski
deterministi raspravljali kakav stav zauzeti prema zemljama koje
su izale i socijalizma. Zakljueno je: strategiju nastupanja
usmjeriti preko socijalistike, a ne demokranske internacionale
budui da je vizija ovih potonjih po njihovom vienju nespojiva
s buduom raskranjenom Europom koju treba izgraditi. Na
Bekom sastanku ovo ope strategijsko polazite uoblieno je u
slijedea naela: (1) socijalisti u zemljama iza eljezne zavjese
nemaju jai utjecaj, pa iako su komunisti u pozadini, oni su jo
uvijek jaki i treba igrati na njih, na nain da ih se reciklira. Drugim
rijeima, treba ih ponovo upotrijebiti, kao to se koriste sekun-
darne sirovine u proizvodnom procesu, tj. preruiti ih u socija-
liste, a nee biti potrebno ni dugo uvjebavanje za izvikivanje
parola kao to su demokracija, ljudska prava i sloboda medija;
(2) na svaki nain treba sprijeiti rast demokranskih snaga i
njihovu armaciju; (3) gospodarska kriza, manjak novca i ne-
mogunost izvoza, prisilit e bive komunistike zemlje na zadu-
ivanje, to e otvoriti prostor da se privatizacijom pokupuje sve
od banaka do plodnog zemljita; (4) to se tie multinacionalnih
drava (Sovjetskog Sveza, ehoslovake i Jugoslavije), ne dopu-
stiti njihov raspad, a ako se to dogodi onda po unionistikom
principu, novonastale drave prisiliti da ostanu multinacionalne
(princip multi-kulti), kako bi se lake osvojila vlast, a time i upra-
vljaki mehanizmi nad njima.
Ova naela postala su temelj najvanijeg suvremenog politi-
kog projekta plana o ujedinjenoj Europi pod jednom vladom
kojoj e biti podreene sve vlade drava, njihovi parlamenti i
zastupnici lanica EU-a kao su to napisali Christopher Booker i
770 Pad komunizma 1989. zajedniki je projekt zapadnih determinista i istonoe-
uropskih laicistikih disidentskih krugova, a ne kao to neki to pripisuju Katoli-
koj Crkvi, napose Ivanu Pavlu II. Papi Poljaku.
771 Nakon toga dogodio se raspad demokrana u Italiji, dok komunisti ostaju na
istim pozicijama, pod novim oznakama.
486
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
Richard North u svojoj knjizi Velika prijevara Tajna povijest Eu-
ropske unije. Jedno je san o jedinstvenoj vladi u Europi, u kojoj
ivi 500 milijuna ljudi razliitih naroda i jezika, kultura i tradicija,
istiu autori knjige i dodaju kao je druga stvar hoe li takva vlada
u stvarnosti uistinu biti demokratska i koliko je to uope bitno
vizionarima i kreatorima Europske unije. U knjizi je opisan i ne-
uspjeh predstavnika Europske zajednice da sprijee osamosta-
ljenje Hrvatske i Slovenije 25. lipnja 1991. i sauvaju Jugoslaviju.
Meu ostalim, u tu je svrhu Europska zajednica darovala beo-
gradsku saveznu vladu s oko 700 milijuna ekija (dananji euri op.
a.), navode autori.
Svijet se neprekidno nalazi pod pritiskom strategijske zamisli
Zastraivanja ili smanjivanja napetosti, a koju su prema Harme-
lovom izvijeu iz 1967. usvojile sile NATO-a, otkad je Sovjetski
Savez postigao nuklearni paritet. Ali da je zastraivanje zakazalo
znailo bi samo jedno da bi taktiko atomsko oruje najavilo
apokalipsu. Meutim, privid je ponekad vaniji od onoga to
jest. To su Amerikanci isprobali u medijskom ratu protiv Iraka, pa
je u konanici bilo svejedno je li Sadam Husein imao oruje ma-
sovnog unitenja ili ne. Njegova paradigma je u tome da djeluje
bez da ga se uporabi.
Sjedinjene Amerike Drave napadom na Irak otvorile su vrlo
dugu fazu asimetrinog voenja rata. Gotovo je nemogue de-
nirati to predstavljaju iraki svakodnevni napadi. Jesu li oni ge-
rilska oslobodilaka borba ili terorizam? U to svrstati veliki broj
lanova Baath stranke, ljude odane Sadamu, mnogobrojne sku-
pine mudahedina, sunitske ali i ijitske vjernike, koji ameriku
prisutnost u Iraku smatraju okupacijom. Washington je u Iraku,
unato tome to to javno ne priznaje poinio groznu pogrjeku,
koja e u budunosti biti plaena visokom cijenom. Tako velikom
da e u pitanje doi i sam opstanak zapadne civilizacije. Moda
ovo izgleda previe katastrono. Ali ako se postavi pitanje: Je li
tzv. borba protiv terorizma umnoila broj terorista? bez sumnje,
odgovor je potvrdan prije svega meu mladim naratajem. Za
predvieni plan irenja demokracije anglosaksonskog tipa du-
gorono je izgubljeno jedno strateko gravitacijsko podruje.
Grjeka je pojaana i time to je dobar dio Zapada uvjeren da
je borba protiv terorizma stvarno kriarski rat. To pak postaje
najvei grijeh, koji je mogu u umijeu voenja politike jedne
772 Christoper Booker bio je novinar The Sundy Telegrapha, a objavio je vie knjiga
meu kojima i The Games War. Richart North donedavno je bio ravnatelj ure-
da u Europskom parlamentu koji se bavi prouavanjem demokratskih procesa
i razliitostima Europe. Knjigu, Velika prijevara Tajna povijest Europske unije
objavio je zajedniki londonski i newyorki nakladnik Continuum International
Publishing Group Academi. HINA je objavila kratki saetak knjige 23. lipnja
2004. ali je zanimljivo da nijedne novine u Hrvatskoj nisu to prenijele kao ni
elektronski mediji, osim Prvog programa Hrvatskog radija.
487
P
o
g
l
a
v
l
j
e
7
:
C
i
j
e
l
i
s
v
i
j
e
t
j
e
b
o
j
n
o
p
o
l
j
e
.
.
.
velesile. Osim toga pokazuje se tonim da su ideolozi determi-
nizma kidnapirali ne samo vladu Sjedinjenih Drave, nego i sve
vlade europskih sila. Zato glavna pokretaka snaga irakog rata
nije samo nafta, iako je ona tu itekako bitna, nego je to njegova
druga, metazika strana. Ona ista koja ve vie od desetljea po-
kree ratove od jugoistoka Europe preko Afganistanu do Iraku, a
sutra e ih nastaviti u Siriji ili Iranu. Radi se o viziji, nekoj vrsti po-
slanja kako zavladati svijetom. Njezini tvorci nisu vlade, ni ove
ni one drave, pa ni najmonije, nego je to djelo determinizma.
Pesimizam povjesniara Paula Kennedya glede buduno-
sti Iraka proistie upravo iz spoznaje da su nastali supstancijalni
i dugoroni problem Sjedinjenih Drava s arapskim svijetom koji
se nee tako lako rijeiti. Snage bijesa i frustracije su previe
jake, od Alira do Indonezije. Sjedinjene Drave snose za to
najveu krivnju, jer su svojim agresivnim nastupanjem latentno
stanje bijesa i frustracija unaprijedile i rasplamsale, te dodatno
pogorale situaciju. Nade za mir oko sredita Puta svile gotovo
da i nema.
2. Scenariji ratova budunosti
Kada je poetkom devedesetih godina 20. stoljea Sameul Hun-
tington, docent na Harvardu, osniva revije Foreign Policy, obja-
vio svoja razmatranja glede Sukoba civilizacija mnogi su njego-
va razmiljanja smatrali previe kategorinim i katastronim. Ra-
zmiljanja kod mnogih, zbog politiko-medijske indoktrinacije o
novoj sivoj fazi vjenog svjetskog mira izazvala su sumnjiavost
i nevjericu. Meutim, hardvardski je profesor kao glasnogovornik
determinizma samo obznanio da se plan o uspostavi svjetske he-
gemonije vie ne uva u tajnim pretincima determinizma. Ideja
o ideolokom ratu svjetskih razmjera uistinu se mogla initi kao
znanstvena fantastika. Mogla je, da globalizam kao ideologija
ve nije poela istiti sve koji joj se ne poklone ili priklone. Zato
Huntingtonov sukob civilizacija nije nita drugo nego pokuaj
opravdanja etnikog ienja planetarnih razmjera, koje je na
paradigmi laboratorijskog uzorka zvanom biva Jugoslavija, na
poetku 21. stoljeu uslijedilo du maginog Puta svile.
(1) Huntingtonov sukob budunosti Sveopi rat u koji bi bile nosti nosti
umijeane stoerne drave svjetskih civilizacija vrlo je nevjeroja-
tan, ali ne i nemogu, pie posveeni telal determinizma. Takav,
bi se rat, tvrdi on, mogao razviti iz eskalacije rata na razdjelnici
izmeu skupina iz razliitih civilizacija, te bi najvjerojatnije uklju-
773 Paul Kennedy, britanski povjesniar, direktor je meunarodnih sigurnosnih
studija na amerikom sveuilitu Yale. Postao je poznat s jednom od svjetskih
najbolje prodavanih knjiga Uspon i pad velikih sila.
774 Amerika vanjska politika, Grozna pogreka, Carolin Emcke i Gerhard Sprl,
Der Spiegel, Hamburg, 5. sijenja 2004. Carolin Emcke i Gerhard Sprl
488
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
ivao muslimane s jedne strane i nemuslimane s druge strane.
Eskalacija postaje vjerojatna ako se astohlepne muslimanske dr-
ave nadmeu u pruanju pomoi svojim zaraenim istovjernici-
ma. Ona postaje manje vjerojatna ako sekundarnim i tercijarnim
srodnim zemljama nije u interesu da se same duboko umijeaju
u rat. Promjena ravnotee snaga izmeu civilizacija i njihovih
stoernih drava opasniji je izvor globalnog meucivilizacijskog
rata. Po ve ustaljenom inverznom obrascu determinizma (n
-1
)
krivnju za mogui sukob planetarnih razmjera Huntington ne
okrivljuje astohleplje zapadne sile koje eli nadzirati i(ili) prisvo-
jiti ono to nije njihovo, nego islamske drave (dodir kranstva
i islama kroz povijest slika 21.) koje hoe zatiti svoje, na primjer,
naftna bogatstva.
Slika 21. Granice izmeu kranstva i islama od 8. do 17. stoljea. Izvor: Hrvatski vojnik, rujan 1998.
str. 14.
489
P
o
g
l
a
v
l
j
e
7
:
C
i
j
e
l
i
s
v
i
j
e
t
j
e
b
o
j
n
o
p
o
l
j
e
.
.
.
Huntigton zna da dominaciju Sjedinjenih Amerikih Drava
na globalnoj razini ne mogu osporiti islamske zemlje, nego Kina.
Zato on i tvrdi da ako se proces uspona i sve vee prodornosti
Kine nastavi, taj bi najvei igra u povijesti ovjeka meunaro-
dnu stabilnost poetkom 21. stoljea mogao izloiti golemom
stresu. Pojava Kine kao dominantne sile u Istonoj i Jugoistonoj
Aziji bila bi suprotna povijesno shvaenim amerikim interesima,
zakljuuje Huntigton.
S obzirom na taj ameriki interes, Huntigton scenarij mogu-
eg sukoba Sjedinjenih Drava i Kine ima slijedei slijed:
Uzroci i poetak sukoba Godina je 2010. Ameriki su vojnici
otili iz Koreje, koja je sada ponovno ujedinjena, i Sjedinjene su
Drave znatno smanjile svoju vojnu prisutnost u Japanu. Tajvan
i kontinentalna Kina postigli su nagodbu prema kojoj Tajvan i
dalje uglavnom uiva de facto nezavisnost, ali izriito priznaje
suverenitet Pekinga te je uz pokroviteljstvo Kine primljen u
Ujedinjene narode prema modelu koji je 1946. primijenjen kod
Ukrajine i Bjelorusije. Iskoritavanje naftnih izvora u Junom
kineskom moru nastavlja se ubrzanim tempom, uglavnom pod
okriljem Kine, iako u nekim podrujima pod vijetnamskom vlau
djeluju amerike kompanije. Budui da joj je samopouzdanje
poraslo zbog novih mogunosti iskoritavanja njezine moi, Kina
objavljuje da e uspostaviti potpuni nadzor nad cijelim morem
nad kojim je oduvijek svojatala suverenitet. Vijetnamci se tome
suprotstavljaju pa izbija sukob izmeu kineskih i vijetnamskih
pomorskih snaga. eljni osvete zbog ponienja pretrpljenog
1979. Kinezi upadaju u Vijetnam. Vijetnamci apeliraju na ameri-
ku pomo. Kinezi upozoravaju Sjedinjene Drave da se ne mi-
jeaju. Japan i druge azijske drave oklijevaju. Sjedinjene Drave
kau da ne mogu prihvatiti kinesko osvajanje Vijetnama, trae
ekonomske sankcije protiv Kine te alju jednu od preostalih ma-
lobrojnih operativnih skupina nosaa zrakoplova u Juno kinesko
more. Kinezi to osuuju kao povrjedu kineskih teritorijalnih voda
i pokreu zrane udare protiv operativne skupine. Nastojanje
glavnog tajnika UN-a i japanskog premjera da se pregovorima
postigne prekid vatre ne uspijeva i borbe se proiruju na druga
podruja Istone Azije. Japan zabranjuje koritenje amerikih
baza u Japanu za djelovanje protiv Kine, Sjedinjene Drave se ne
obaziru na zabranu pa Japan objavljuje neutralnost i stavlja baze
u karantenu. Kineske podmornice i zrakoplovi s kopnenih baza
na Tajvanu i kontinentalnom dijelu nanose ozbiljne udare ame-
rikim brodovima i objektima u istonoj Aziji. U meuvremenu,
775 Huntigton ovdje polazi od jasno izreenog kineskog stava o jednoj Kini i dva
politika sustava.
776 Tamo gdje je nafta tamo obvezatno moraju biti i amerike naftne kompanije.
Pouak koji Sjedinjene Drave primjenjuju ve gotovo sto godina.
490
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
kineske kopnene snage ulaze u Hanoj i okupiraju velike dijelove
Vijetnama.
Psiholoki uinci rata Budui da i Kina i Sjedinjene Drave
posjeduju rakete s nuklearnim glavama kojima mogu jedna dru-
goj ugroziti teritorij, dolazi do implicitnog neodlunog stanja, i
ta se oruja ne koriste u ranim fazama rata; Meutim, bojazan od
takvih napada postoji u oba drutva i osobito je snana u Sjedi-
njenim Dravama. Zbog toga se mnogi Amerikanci poinju pitati
zato su izloeni takvim opasnostima. Zar je vano ako Kina kon-
trolira Juno kinesko more, Vijetnam ili ak cijelu Istonu Aziju?
Otpor ratu je posebno jak u jugozapadnim saveznim dravama
SAD-a, u kojima prevladava hispansko stanovnitvo, i njihovi sta-
novnici i vlade kau ovo nije na rat i pokuaju se ograditi po
uzoru na Novu Englesku u ratu 1823. Poto su Kinezi konsolidirali
svoje poetne pobjede u Istonoj Aziji, ameriko se miljenje po-
inje kretati u smjeru kojem su se Japanci nadali 1942. trokovi
osujeenja tog najnovijeg svojatanja hegemonijske moi preve-
liki su; nagodimo se pregovorima o okonanju tih sporadinih
borbi ili lanog rata koji se odvija u zapadnom Paciku.
Proirenje ratnih sukoba Meutim, rat u meuvremenu utje-
e na glavne drave drugih civilizacija. Indija iskoritava priliku
koju joj Kina prua svojim angamanom u istonoj Aziji te pokre-
e razorni napad na Pakistan kako bi potpuno unitila nuklearne
i konvencionalne vojne potencijale te zemlje. Napad je isprva
uspjean, ali se tada aktivira vojni savez Pakistana, Irana i Kine
pa Iran pritjee Pakistanu u pomo sa suvremenim i usavrenim
vojnim snagama. Indija potpuno zapinje u borbama protiv iran-
skih postrojbi i pakistanskih gerilaca, pripadnika razliitih etni-
kih skupina. I Pakistan i Indija pozivaju arapske drave u pomo
pri emu Indija upozorava na opasnost od iranske prevlasti
u jugozapadnoj Aziji ali poetni uspjesi Kine protiv Sjedinje-
nih Drava potiu jake protuzapadne pokrete u muslimanskim
drutvima. Islamistiki pokreti, noeni posljednjim kohortama
muslimanskog vala mladei, obaraju, jednu za drugom, malo-
brojne prozapadne vlade u arapskim zemljama i Turskoj. Provala
protuzapadnih osjeaja izazvana zapadnom slabou dovodi do
masovnog arapskog napada na Izrael koji vrlo smanjena ameri-
ka est ota ne uspijeva zaustaviti.
Bitka za vanjski strategijski krug Kina i Sjedinjene Drave
nastoje osigurati podrku drugih kljunih drava: Kako Kina
postie vojne uspjehe, Japan se nervozno poinje pridruivati
Kini, mijenjajui stav s formalne neutralnosti na prokinesku
pozitivnu neutralnost, a zatim poputajui zahtjevima Kine po-
777 Oigledno Huntigton aludira na Aliju Izetbegovia koju je on izgovorio nako
to su JNA i srpske paravojne snage razruile bosansko-hercegovako selo Ra-
vno u rujnu 1991. u napadu na Dubrovnik.
491
P
o
g
l
a
v
l
j
e
7
:
C
i
j
e
l
i
s
v
i
j
e
t
j
e
b
o
j
n
o
p
o
l
j
e
.
.
.
staje zaraena strana na strani Kine. Japanske snage zauzimaju
preostale amerike baze u Japanu, i Sjedinjene Drave uurbano
evakuiraju svoje postrojbe. Sjedinjene Drave objavljuju blokadu
Japana, ameriki i japanski brodovi sporadino se sukobljavaju
u zapadnom Paciku. U poetku rata Kina je predloila Pakt o
meusobnoj sigurnosti s Rusijom (inaica pakta Hitler Staljin).
Meutim, uinak kineskih uspjeha na Rusiju suprotan je njiho-
vom djelovanju na Japan. Mogunost kineske pobjede i potpune
kineske prevlasti u istonoj Aziji uasava Moskvu. Rusija kree u
protukineskom smjeru i poinje jaati svoje postrojbe u Sibiru, a
brojni kineski naseljenici u Sibiru ometaju te pokrete. Kina zatim
vojno intervenira kako bi zatitila svoje sunarodnjake i okupirala
Vladivostok, dolinu Amura i druge kljune dijelove istonog Si-
bira. Borbe izmeu ruskih i kineskih vojnika u srednjem Sibiru
rasplamsavaju se, a u Mongoliji, u kojoj je Kina ranije uspostavila
protektorat, izbijaju pobune.
Kontrola nad izvorima nafte i pristup tim izvorima od sredi-
nje je vanosti za sve strane u sukobu. Unato velikim ulaganji-
ma u nuklearnu energiju, Japan jo uvijek u velikoj mjeri ovisi o
uvozu nafte, to jaa njegovu sklonost prema nagodbi s Kinom
i osiguravanju dotoka nafte iz Perzijskog zaljeva, Indonezije i Ju-
nog kineskog mora. Tijekom rata, dok vlast u arapskim zemljama
preuzimaju militantni islamisti, isporuke zaljevske nafte Zapadu
smanjuju se na minimum pa stoga Zapad postaje sve ovisniji o
ruskim, kavkaskim i srednje azijskim izvorima. Zbog toga Zapad
intenzivira svoja nastojanja da privue Rusiju na svoju stranu i
podri Rusiju u proirenju kontrole nad naftom bogatim musli-
manskim zemljama na njezinom jugu.
U meuvremenu, Sjedinjene Drave ustro nastoje mobi-
lizirati punu podrku svojih europskih saveznika. Iako pruaju
diplomatsku i ekonomsku pomo, europske su zemlje nesklo-
ne vojnom angamanu. Meutim, Kina i Iran strahuju da e se
zapadne zemlje naposljetku svrstati uz Sjedinjene Drave, kao
to su Sjedinjene Drave naposljetku pruile podrku Britaniji i
Francuskoj u dva svjetska rata. Da to sprijee, Iran i Kina tajno
razmjetaju projektile s nuklearnim glavama srednjeg dometa u
Bosni i Aliru te upozoravaju europske sile da ne ulaze u rat.
Kao to je uvijek bio sluaj s kineskim nastojanjima da se zastrae
druge zemlje, osim Japana, uinak te akcije je posve suprotan
onome to je Kina htjela. Amerike obavjetajne slube otkrivaju
i izvjetavaju o razmjetanju projektila i Savjet NATO-a izjavljuje
778 Radi se o sindromu Sjedinjenih Amerikih Drva zvanom Kuba, odnosno po-
kuaju razmjetanja sovjetskih raketnih sustava u tu zemlju 1963. i odlunom
suprostavljanju tadanjeg amerikog predsjednika Johna F. Kennedyja tom
pokuaju. Iz najvee svjetske krize druge polovice 20. stoljea pobjednikom je
izaao ameriki Predsjednik.
492
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
da se projektili moraju odmah maknuti. Meutim, prije nego li
NATO moe neto poduzeti, Srbija, u elji da ponovo stekne po-
vijesnu ulogu branitelja kranstva od Turaka, upada u Bosnu.
Hrvatska se pridruuje, te dvije zemlje okupiraju i dijele Bosnu,
zaboravljaju projektile i kreu u dovr dovr dovr enje etnikog ienja koje
su morale prekinuti devedesetih godina (kurziv a.). Albanija i
Turska pokuavaju pomoi Bosancima; Grka i Bugarska upa-
daju u europski dio Turske i u Istanbulu izbija panika kad Turci
poinju bjeati preko Bospora. U meuvremenu jedan projektil
s nuklearnom glavom, lansiran iz Alira, eksplodira nedaleko od
Marseillea, a NATO uzvraa razornim zranim napadima na sje-
vernoafrike ciljeve.
Traenje izlazne strategije Tako su Sjedinjene Drave, Euro-
pa, Rusija i Indija ule u zaista globalnu borbu protiv Kine, Japana
i veine islama. Kako bi takav rat zavrio? Obje strane posjeduju
velike nuklearne potencijale i oito da bi glavne zemlje na obje-
ma stranama mogle biti uglavnom unitene kad bi se ti kapa-
citeti iskoristili iznad minimuma. Kad bi meusobno odvraanje
djelovalo, uzajamna iscrpljenost mogla bi dovesti do pregovora
i primirja, ali to, meutim, ne bi rijeilo temeljno pitanje kine-
sku hegemoniju u istonoj Aziji. S druge strane, Zapad bi mogao
pokuati poraziti Kinu primjenom konvencionalnih vojnih snaga.
Meutim, svrstavanje Japana uz Kinu prua Kini zatitu otonog
cordon sanitairea zbog kojeg Sjedinjene Drave ne mogu isko-
ristiti svoju pomorsku mo protiv glavnih kineskih gradova i
industrijskih postrojenja na kineskoj obali. Alternativa je pristup
Kini sa zapada. Zbog sukoba izmeu Rusije i Kine, NATO srdano
prima Rusiju u lanstvo i surauje s Rusijom u suzbijanju kine-
skih upada u Sibir, odravajui time rusku kontrolu nad musli-
manskim naftonosnim i plinonosnim zemljama u srednjoj Aziji,
potiui pobune Tibetanaca, Ugura i Mongola protiv Kineza, te
postupno mobilizirajui i razmjetajui zapadne ruske snage u
Sibiru prema istoku, radi konanog napada na Peking, Mandu-
riju i srce Hana.
Rezultati sukoba civilizacija Bez obzira na neposredni ishod
tog globalnog civilizacijskog rata meusobno nuklearno ra-
zaranje, pregovorima postignut prekid zbog meusobnog iscr-
pljivanja, ili, naposljetku, mimohod ruskih i zapadnih snaga na
Trgu Tiananmen iri dugoroni rezultat bio bi gotovo neizbje-
779 Ova konstatacija S. Huntigtona pokazuje kako stvoreni povijesni mitovi teme-
ljeni na neistini mogu imati utjecaj na dogaanja u budunosti. Kako uvjeriti
zapadni svijet da je Hrvatska, a ne Srbija bila predzie kranstva? Vrlo teko.
780 Ovdje se pokazuje da je rezultat determiniranog kaosa na prostoru bive Jugo-
slavije unaprijed bio planski odreen nema pobjednika ni pobjeenih, svi su
krivi i svu su provodili etniko ienje. Operator jednake krivnje na naplatu e
Hrvatskoj doi nakon 2010. kada se u haakoj sudnici ugase svijetla. Ukoplje-
na hrvatska politika od 2000. dobrano e tomu pridonijeti.
493
P
o
g
l
a
v
l
j
e
7
:
C
i
j
e
l
i
s
v
i
j
e
t
j
e
b
o
j
n
o
p
o
l
j
e
.
.
.
no drastian pad ekonomske, demografske i vojne moi svih
glavnih sudionika u ratu. Zbog toga bi se svjetska mo, koja se
tijekom stoljea selila s istoka na zapad, a zatim poela seliti sa
zapada na istok, sada preselila sa sjevera na jug. Veliki dobitnici
rata civilizacija su one civilizacije koje su se od njega suzdravale.
Sa Zapadom, Rusijom, Kinom i Japanom u raznim stupnjevima
razorenosti, otvara se put Indiji, ako je izbjegla tako razaranje
iako je bila sudionica, da pokua preoblikovati svijet na hindu-
ski nain. Veliki segmenti amerike javnosti svaljuju krivnju za
ozbiljno slabljenje Sjedinjenih Drava na uskogrudnu zapadnu
orijentaciju isto amerikih (WASP) elitistikih krugova, a hi-
spanski lideri dolaze na vlast poduprijeti obeanjem opsene
pomoi nalik Marshallovom planu od naglo rastuih latinskoa-
merikih zemalja koje su prosjedile rat. S druge strane, Afrika
ne moe ponuditi mnogo obnovi Europe, ve umjesto toga
izbacuje horde socijalno mobiliziranih ljudi da vrebaju ostatke.
Ako su Kina, Japan i Koreja razorene ratom i u Aziji se mo seli
na jug. Indonezija koja je ostala neutralna postaje dominantna
drava koja, pod vodstvom svojih australskih savjetnika, djeluje
u oblikovanju tijeka dogaanja od Novog Zelanda na istoku do
Burme i ri Lanke na zapadu te Vijetnamom na sjeveru. Sve to
nagovjetava budui sukob s Indijom i nekom obnovljenom Ki-
nom. U svakom sluaju, sredite svjetske politike seli se na jug.
Vjerojatnost scenarija Ako ovaj scenarij itatelju nalikuje
na krajnje nevjerojatnu fantaziju, tim bolje. Nadamo se da nije-
dan drugi scenarij svjetskog civilizacijskog rata nije vjerojatniji.
Meutim, ono to je kod ovog scenarija najvjerojatnije, a time
781 Huntigtonovo balonsko putanje projicirane (planirane) budunosti ima svoj
nastavak deset godina kasnije kada je Nacionalno-obavjetajno vijee Sjedi-
njenih Drava 13. sijenja 2005. objavilo izvjee u kojem se navodi da e do
2020. Indija i Kina biti velike sile. Dakle, nakon te 2020. islamski terorizam kao
globalni operator straha bit e zamijenjen novim hindu-konfuijanskim ope-
ratorom. Zato prema Izvjeu Al-Qaidu zamjenjuju decentralizirani islamistiki
ekstremisti koji e se proiriti po islamskim zajednicama izvan Bliskog istoka.
Za umirenje svekolike zapadne ali i svjetske javnosti, stvari ipak nee biti previe
dramatine zbog kako to u Izvjeu stoji: SAD e ostati pojedinano najvanija
drava u svim dimenzijama moi, ali e imati manje autoriteta zabog veeg
utjecaja Indije i Kine, a moda i drugih drava kao to su Brazil i Indonezija.
Projektirana budunost novog globalnog operatora krize potkrjepljena je na
temelju konzultacija vie od 1000 nevladinih strunjaka na 20 konferencija odr-
anih 2004. na pet kontinenata. Spasonosni lijek od veeg zla je globalizacija.
Zato, ne sluajno u izvjeu nacionalno-obavjetajnog vijea pie da e glavni
pogonski motor svjetskih trendova biti globalizacija, sve jai meunarodni
tijekovi robe, usluga, kapitala, ljudi i informacija. Ako ne bude katastrofalnog
rata ili svjetske krize, globalno gospodarstvo bi 2020. trebalo porasti za oko 80
posto u odnosu na 2000. a prosjeni dohodak po glavi staniovnika za 50 posto.
A da sve ipak nee biti idilino u Izvjeu se naznaava da iako e mnogo ljudi
doivjeti napredak, i dalje e biti siromanih i nestabilnih podruja, ponajprije
na Bliskom istoku, podsaharskoj Africi i Latinskoj Americi. Izvor, HTV-Teletext,
14. sijenja 2005.
494
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
i najvie uznemirava, jest uzrok rata: intervencija stoerne dra-
ve jedne civilizacije (Sjedinjenih Drava) u sporu izmeu drave
druge civilizacije (Kine) i zemlje lanice te civilizacije (Vijetnam).
Sjedinjenim Dravama takva intervencija bila bi potrebna radi
podravanja meunarodnog prava, suzbijanja agresije, zatite
slobode mora, odravanja pristupa nafti i Junom kineskom
moru i spreavanje jedne jedine sile da ovlada istonom Azijom.
Kini je ta intervencija bila potpuno nepodnoljiv i tipino aro-
gantni pokuaj jedne zapadne drave da ponizi i zastrai Kinu,
izazove otpor Kini u njezinoj legitimnoj sferi utjecaja i uskrati Kini
ulogu koja joj pripada u svjetskim poslovima.
Ukratko, izbjegavanje velikih meucivilizacijskih ratova za-
htijeva od stoernih drava da se ubudue suzdre od interven-
cije u sukobima u drugim civilizacijama. To je istina koju e neke
drave, osobito Sjedinjene Drave, nedvojbeno teko prihvatiti.
To pravilo o suzdravanju prema kojem se stoerne drave mora-
ju sustegnuti od intervencije u sukobima u drugim civilizacijama
prvi je uvjet za mir u multicivilizacijskom, multipolarnom svijetu.
Drugi je uvjet pravilo zajednikog posredovanja prema kojem
stoerne drave trebaju meusobno pregovarati radi blokiranja
ili zaustavljanja ratova na razdjelnici izmeu drava ili skupina iz
njihovih civilizacija.
Nova nuklearna ravnote Nova nuklearna ravnote Nova nuklearna ravnote a Prihvaanje tih pravila i svijeta
vee jednakosti civilizacija nee lako pasti Zapadu ili onim civi-
lizacijama koje bi htjele sudjelovati u dominantnoj ulozi Zapada
ili ga istisnuti iz nje. U takvom svijetu, na primjer, stoerne drave
mogu lako smatrati da je posjedovanje nuklearnog oruja nji-
hovo posebno pravo te uskratiti takvo oruje drugim lanovima
svojih civilizacija. Osvrui se na svoje nastojanje da razvije po-
tpuni nuklearni potencijal Pakistana, Zulkar Ali Bhutto (bivi
predsjednik te zemlje) opravdao je ta nastojanja slijedeim rijei-
ma: Znamo da Izrael i Juna Afrika posjeduju potpuni nuklearni
potencijal. Kranske, idovske i hinduske civilizacije imaju taj
potencijal. Samo je islamska civilizacija bila bez njega, ali ta bi
se situacija ubrzo trebala promijeniti. se situacija ubrzo trebala promijeniti se situacija ubrzo trebala promijeniti Nadmetanje za vodstvo
u civilizacijama bez jedne jedine stoerne drave moe takoer
potaknuti natjecanje za nuklearno naoruavanje. Premda ima
vrlo kooperativne odnose s Pakistanom, Iran oito osjea da mu
je nuklearno naoruanje potrebno isto toliko koliko i Pakistanu.
782 Huntigton kao izvidnik amerike politike misli u ovom svom stavu jasno je
dao do znanja da Europa nije, niti e biti ravnopravan partner u igri na Velikoj
ahovnici. Ono to moe Europa najvie dobiti je da sjedi na rezervnoj klupi
bez velikog izgleda da ue u igru. (op. a.)
783 John l. Esposito, the Islamic Threat; Myth or Reality ( New Yoprk: Oxford Uni-
versity Press, 1992), Ali E. Hillal Dessouki, The Islamic Resurgence, u Ali E. Hillal
Dessouki, izd, Islamic Ressurgence in the Arab World (New York: Praeger, 1982),
str. 9-13.
495
P
o
g
l
a
v
l
j
e
7
:
C
i
j
e
l
i
s
v
i
j
e
t
j
e
b
o
j
n
o
p
o
l
j
e
.
.
.
S druge strane Brazil i Argentina odustali su od svojih programa
u tom smjeru, a Juna Afrika je unitila svoje nuklearno naorua-
nje, premda bi mogla lako poeljeti da ga ponovno stekne ako
Nigerija pone razvijati takav potencijal. Iako irenje nuklearnog
naoruanja oito podrazumijeva i opasnost, kao to su istakli
Scott Sagan i drugi, svijet u kojemu jedna ili dvije stoerne dr-
ave u svakoj civilizaciji imaju nuklearno naoruanje, a nijedna
druga drava nema, moglo bi biti prihvatljivo za stabilan svijet.
Novi ustroj Vijea sigurnosti UN-a Veina glavnih meunaro-
dnih institucija osnovana je ubrzo poslije Drugog svjetskog rata
i oblikovana je u skladu sa zapadnim interesima, vrijednostima i
praksi. Opadanjem moi Zapada u odnosu na druge civilizacije,
razvit e se pritisci da se te institucije preoblikuju prema intere-
sima tih civilizacija. Najoitije, najvanije i vjerojatno najspornije
pitanje odnosi se na stalno lanstvo u Vijeu sigurnosti UN-a.
Stalni su lanovi pobjednike glavne sile Drugog svjetskog
rata, to je sve manje povezano s realnostima snaga u svijetu. U
dugoronijem razdoblju doi e do promjena lanstva ili e se
vjerojatno razraditi drugi, manje formalni postupci u rjeavanju
sigurnosnih pitanja, kao to sastanci grupe G-7 rjeavaju svjetska
ekonomska pitanja. U multicivilizacijskom svijetu bilo bi idealno
kad bi svaka velika civilizacija imala barem jedno stalno mjesto u
Vijeu sigurnosti. Sada je to sluaj s tri civilizacije: Sjedinjene Dr-
ave su podrale lanstvo Japana i Njemake, ali je oito da e te
zemlje postati stalni lanovi samo ako to postanu i druge zemlje.
Brazil je predloio pet novih stalnih lanova, premda bez prava
veta Njemaku, Japan, Indiju, Nigeriju i sebe. Time bi, meu-
tim, jedna milijarda muslimana na svijetu ostala nezastupljena,
osim u mjeri u kojoj bi Nigerija mogla preuzeti tu odgovornost.
S civilizacijskog gledita, oito je da bi Japan i Indija trebali biti
stalni lanovi, dok bi Afrika, Latinska Amerika i muslimanski
svijet trebali imati stalna mjesta koja bi zauzimali na temelju
rotacije vodee drave tih civilizacija: izbor bi obavile Organi-
zacija islamske konferencije, Organizacija afrikog jedinstva i
Organizacija amerikih drava (pri emu bi se Sjedinjene Drave
uzdravale). Bilo bi takoer upitnije da se britansko i francusko
mjesto spoji u jedno jedino mjesto Europske unije, pri emu bi
Unija na temelju rotacije birala zastupnika. Tako bi svih sedam
civilizacija imalo jedno stalno mjesto, a Zapad bi imao dva. Takva
raspodjela uglavnom odgovara distribuciji naroda, bogatstva i
moi na svijetu.
U emu je zamka Huntintonovog sukoba civilizacija? Ona emu je zamka Huntintonovog sukoba civilizacija? emu je zamka Huntintonovog sukoba civilizacija?
nije u injenici podjele za ili protiv, nego u misaonom obrascu
inverzije. Zapravo, nakon podrobnije ralambe, uoava se da
svijetu ne prijeti nikakav sukob civilizacija, nego potiranje vrje-
dnota u civilizacijama. Sukob na prostoru bive Jugoslavije nije
bio posljedica svijesti o pripadnosti ili nepripadnosti istom ci-
496
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
vilizacijskom i kulturnom krugu, ve je on proizlazio iz idejnog
sklopa kraja povijesti, koji je proizveo tzv. regionalni pristup
oitovan u determiniranom kaosu.
Strategija korak po korak ili iz upravljane krize u drugu
upravljanu krizu pomou medijskog uprizorenja postala je po-
sve prihvatljiva za svjetsko javno mnijenje od kataklizmikog su-
koba civilizacija. Huntigton je italakom svijetu ponudio ili-ili.
to znai, ili prostorno tokaste nadzirane krize ili kontinentalni
sukob civilizacija kojeg nema tko nadzirati. Rije je zapravo o
velikoj obmani jer svijet na poetku 21. stoljea nije poeo pu-
cati po civilizacijskim avovima, nego po varu spajanja nespoji-
vih metala ili po naelima na kojima se jo 1991. pokuala odr-
ati na ivotu Jugoslavija. Dakle, svijetu sutranjice nisu prijetnja
razliite civilizacije, ve ujednaenje svega od kultura do religija
ili drukijim rjenikom reeno od determinizirane multi-kulti
civilizacije.
(2) Vi Vi Vi narov sukob budunosti Drugi scenarij globalnog nosti nosti
sukoba budunosti dolazi iz domaih, hrvatskih izvora. Naime,
zagrebaki Vjesnik prije izvjesnog vremena objavio je opirniji
osvrt novinara, analitiara i publiciste Frana Vinara o globalnom
sukobu u budunosti pod nazivom Ilijada u Svemiru 2025.
Uzroci i poetak sukoba Zamislimo na trenutak da smo u
2025. Oko zemlje stalno krui pet-est, moda i vie velikih svemir-
skih postaja, uglavnom s amerikom posadom i oznakama UN-a.
Slubeno ti objekti slue svim narodima u svijetu u znanstvene
i istraivake svrhe. U stvari te postaje nadzire iskljuivo SAD
koji taj projekt (Kako pomoi humanijem svijetu) opskrbljuju
vlastitim kapitalom i tehnologijom. Njihova je svrha voenje
humanitarnih ratova. im negdje u svijetu izbiju vei neredi, ili
doe, do pljake i ubojstva veih razmjera, Vijee sigurnosti izda-
je rezoluciju nakon koje sa svemirske postaje usmjeravaju svoje
laserske topove na toko oznaene toke. Kakvom agresivnom
dravniku ili voi pobunjenika koji provodi etniko ienje daje
se ultimatum da se smjesta preda ovlatenim povjerenicima UN-
a i prieka da ga hipersonine zemaljske putnike letjelice preba-
ce u Haag, gdje e mu se suditi za poinjene zloine.
Oglui li se prozvani na ultimatum, lasersko oruja iz svemi-
ra, ija je snaga vea od ukupne koliine streljiva ispaljenog u Pu-
stinjskoj oluji 1991. godine, poinju metodino spaljivati sve zone stinjskoj oluji stinjskoj oluji
i objekte koje koristi odmetnuti lider i njegov zloinaki reim,
koji se otrgnuo od, ve dvadeset godina stabilnog, svjetskog po-
retka poznatog neslubeno kao Pax Americana.
I u 2025. Amerikanci igraju samo pozitivne uloge. Oni vole
biti dobri momci, ali ipak nisu toliko bedasti. Mo SAD-a je na vr-
huncu. ak ni bruto-nacionalni dohoci stotinu zemalja ne mogu
dosei nacionalni proizvod SAD-a (dravni je proraun vei od
ukupnog bruto proizvoda Europske unije). Pojava novog afri-
497
P
o
g
l
a
v
l
j
e
7
:
C
i
j
e
l
i
s
v
i
j
e
t
j
e
b
o
j
n
o
p
o
l
j
e
.
.
.
kog (azijskog) voe koji na primitivan nain iri svoju karizmu,
a strahom se odrava na vlasti, po sigurnost Sjedinjenih Drava,
opasna je jednako kao i demagoki populizam i verbalni antia-
merikanizam libijskog pukovnika Gadaja u zadnjim godinama
20. stoljea.
Eskalacija sukoba U 21. stoljeu su Sjedinjene Drave jo
pragmatinije i energinije. One e loeg i okrutnog dravnika iz
sredinje Nigerije, koji se ovako ili onako dokopao vlasti, maknuti
ne samo zbog humanitarnih razloga, nego i sanitarnih. Naime,
taj se momak uputa u neto nedopustivo: zagauje amerike
interese u regiji nudei koncesije za istraivanje nafte i drugih mi-
nerala, prvo Francuzima koji su spremni uz svoj kapital ponuditi i
sredstva ostalih zainteresiranih ulagaa iz Europske unije koja je
potpuno dola pod preteni francuski i njemaki utjecaj. Rusija
je pak vie zabavljena serijom malih ratova na Kavkazu (eeni
se jo uvijek bore) i povremenim graanskim sukobima unutar
neke mone drave. Rusija postoji zapravo jo samo preko veli-
kih gradova-dravica (Moskva, Sakt Petersburg, Vladivostok) koji
imaju zasebne interese i nisu voljni nancirati snanu zajedniku
vojsku nego radije u ratne zone alju strane plaenike i dobro
motivirane dragovoljce (bivi profesionalni vojnici) koji se ne
bore za zemlju nego tvrtke koji ih unajmljuju.
Nekadanji ruski nuklearni arsenala razdijeljen je ravnomjer-
no izmeu najveih gradova-dravica od kojih svaka kontrolira
iru regiju. Atomsko oruje vie slui za meusobno zastraivanje
nego to je vanjska prijetnja. Kina je prola jo gore nego Rusija.
Jo se uvijek nije oporavila od svog pokuaja da vojno povrati
Tajvan. Nita ne slutei, Kinezi su digli veliku invazijsku otu i
odluili da konano prijeu preko Tajvanskog tjesnaca. Ameriki
svemirski brodovi u iznenadnom preventivnom udaru prvo su
unitili sva kineska nuklearna postrojenja i gotovo sve raketne
poloaje i sustave za lansiranje, tako da je ak izostala i najavlje-
na kineska atomska protuodmazda. Unutarnje nemire koji su na-
kon toga izbili u svim kineskim pokrajinama (ukljuujui i Tibet)
Amerikanci namjerno ne smiruju jer ele Kinu potpuno oslabiti.
Indija, pouena kineskim primjerom, uvukla je svoje nukle-
arne pande, te se radije bavi brojnim unutarnjim problemima
i danonono uva granicu prema Pakistanu gdje su konvencio-
nalni okraji svakodnevni. Amerikanci se ne mijeaju u taj sukob
ak ni iz humanitarnih razloga (ni vijee sigurnosti UN-a u kojem
sada sjede sve vane zemlje EU-a, Japan i Australija) jer su Paki-
stanci vjerni ameriki mini-policajci u regiji, pa kopnom nadziru
Afganistan i Iran. Iransku vojnu mo ameriki svemirski laserski
topovi uniti su u prvom velikom humanitarnom ratu u kojem je
Iran u zamjenu za mir ponudio svoja novootkrivena naftna polja
ameriko-britansko-australskim kompanijama na eksploataciju
u daljnjih dvadeset godina.
498
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
Glavni igrai u sukobu budunosti Novi svjetski poredak u nosti nosti
prvoj polovini 21. stoljea jasan je: o karakteru nekog sukoba
odluuju Amerikanci, predlau mjere i provode ih preciznou
kirurkog lasera. Za razliku od 20. stoljea, sada svoje mete vie
ne gaaju s pet kilometara visine, nego su se sakrili u svemirskom
prostoru oko Zemlje (gdje su svoj stari satelitski pijunski sustav
dodatno osuvremenili i doveli do savrenstva), odakle povlae
sve konce i svaki put za to imaju pokrie preoblikovane meuna-
rodne zajednice...
Iako se ova futuristika vizija vjerojatno nee u cijelosti
ostvariti barem jo tri desetljea (prepreka su i golemi trokovi),
Amerikanci su ve sada kao planetarni policajci udarili temelje
buduim humanitarnim akcijama koje predviaju i angaira-
nje vojnih postrojba i specijalnih (jo uvijek tajnih) oruja. Wa-
shington i sada i u blioj budunosti moe raunati na dva svoja
stalna saveznika: Veliku Britaniju (Tonyja Blaira) i Australiju (gdje
australski premjer John Howard upravo provodi novi politiki
smjer nazvan Howardova doktrina). Britancima je pripala ulo-
ga glavne interventne europske sile koja ureduje u jugoistonoj
Europi i na Srednjem istoku, dok Australci nastupaju agresivno
na podruju Azije i Pacika. Zajedno s Amerikancima oni uvaju
strateke, vojne i trgovake putove iz Europe i Srednjeg istoka
preko jugoistoka Azije i Japana. Velika Britanija se dokaza u Iraku
i na Kosovu, a Australija mora uspjeno obaviti humanitarnu mi-
siju na Istonom Timoru.
Zavravajui pomalo ironian svoj osvrt Fran Vinar e se s
pravom zapitati: Za sve manje narode stoga je kljuno pitanje tko
e i kako nadzirati one koji su si uzeli pravo da nadziru sve ostale i
da nevjerojatnom brzinom prosuuju to je dobro, a to zlo?!
(3) Weinberger-Schweizerov sukob budunosti Malo tko nosti nosti
je pozvan da govori o pitanjima rata i mira kao autor knjige
Slijedei rat, Caspar Weinberger. Po zanimanju pravnik s di-
plomom vrhunske Pravne kole Harvard University, Weinberger
je bio visoki dunosnik amerike vlade pod tri predsjednika, a
posebice se istakao kao ministra obrane Ronalda Reagana, i to
punih sedam godina. Peter Schweizer, koautor, knjige, sura-
784 Kao ef Reaganova Pentagona, Weinberger je meu najzaslunijima za pobjedu
Zapada u hladnom ratu. No, Weinberger dobro poznaje i pravi rat. Tijekom Dru-
gog svjetskog rata borio se u redovima 41. pjeake divizije amerike vojske, a
zatim je bio lan obavjetajnog stoera generala Douglasa MacArthura. Za svoje
zasluge, Weinberger je primio ameriki Medalju slobode s osobitim odlijem,
japanski Visoki red izlazeeg sunca, a Kraljica Elizabeta II. uruila mu je Veliki vi-
teki kri i Odlije najvi eg reda britanskog imperija. Iako se povukao iz politike
Cap Weinberger i dalje zadrava znakovit utjecaj na ameriku javnost kao vo-
ditelj popularnog poslovnog asopisa Forbes Magazine. Amerika na rubu rata,
Vladimir P. Gross, Obzor, 8. oujka 1997.
785 Peter Schweizer objavio je vie knjiga. Pie na granici znanosti i knjievnosti, a
neke su, kao Prijateljski pijun i Pobjeda postale bestseleri. Vladimir P. Gross, isto.
499
P
o
g
l
a
v
l
j
e
7
:
C
i
j
e
l
i
s
v
i
j
e
t
j
e
b
o
j
n
o
p
o
l
j
e
.
.
.
dnik je istaknutog Hooverova instituta na Stanford University.
Njihov Sljedei rat kao u prethodna dva sluaja nije rat daleke
budunosti, ve bliske prolosti i neposredne sutranjice.
U zapaenom osvrtu na knjigu Sljedei rat Vladimir P. Gross
e napisati: Poraz pobjednika hladnog rata Pax Americana!
Pax Clintoniana! Mir u nae doba! Kraj povijesti! Komunizam se
raspao. Zapad je odnio pobjedu u hladnom ratu, zauzdao ba-
gdadskog silnika. Amerika je jedina supersila. Zar netko moe i
pomisliti da joj predstoje nove kunje, ili, zaboga, ratni izazovi?
Pitanje dana je ovjekovjeenje blagostanja, gospodarski rast,
irenje demokracije, zatita okolia. Samo zatucani konzervativci
mogu plaiti narod sablastima buduih ratnih sukoba!
Uzrok sukoba budunosti Ameriko blagostanje izravno je nosti nosti
vezano uz meunarodni stabilitet, Weinberger i Schweizer istiu
u uvodu. Kao to je Sizif morao neprekidno gurati kamen uzbr-
do, tako i SAD moraju nositi breme odgovornosti koje zahtijevaju
mir i sloboda.
Zapad je uhvatilo pobjedniko oduevljenje nakon pobjede
nad komunizmom i Sadamom Huseinom. Posljedica? Pretjerano
samopuzdanje i hitno razoruanje. Amerika zanemaruje obranu
od nuklearnih napada i ustvari unitava infrastrukturu obram-
benih raketnih sustava. Udarna snaga vojske 50 posto je manja
nego 1991. kae zapovjednik amerikog Drugog korpusa, gene-
ral Poul E. Funk. Sljedei rat je opomena i odgovor na razorua-
nje Amerike i Zapada.
Autori su ponudili pet odvojenih scenarija sukoba Koreja
1998., Iran 1999., Mexico 2003., Rusija 2006. i Japan 2007. Valja
istaknuti da se ne radi o nizu ratova. Stoga se glavne osobe,
ukljuujui i zabrinutog amerikog predsjednika Michaela St.
Johna, javljaju u svim ratovima, iako bi ustavno St. Johnu 2004.
istekao mandat. Ne smatramo se prorocima, kau autori, tek
nastojimo ukazati na neke mogue (ili manje mogue) opasnosti
s kojima bismo se mogli suoiti u nedalekoj budunosti.
Ameriko-korejski sukob 1998., poetak (ukratko) etak etak u demili-
tariziranoj zoni izmeu June i Sjeverne Koreje, 6. travnja 1998.
porunik Choe Kwang tajnim tunelom vodi skupinu diverzanata
na jug. Komunisti su godinama gradili te tunele. Uz granicu sje-
vernokorejski diktator Kim Jong II. gomila golemu vojnu silu. Kim
ima prirodnog saveznika u kineskom generalu Hu Shihu, koji de
facto vlada Kinom nakon smrti Deng Xiao Pinga. Rat na korejskom
poluotoku bila bi zgodna prilika da Kina zauzme Tajvan i niz otoka
u junokineskom moru. No to e na to Amerikanci? Kim uvjerava
svog kineskog predsjedatelja: Lako emo, njihove snage oko Seo-
ula ne predstavljaju problem. Imaju samo jednu pjeaku diviziju
u Koreji, a njihove snage nisu od 1991. nosile nuklearne naboje...
Dok diverzanti siju smrt i paniku u pozadini, golema sjevernoko-
rejska armada slijeva se preko granice. Seoul pada za nekoliko
500
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
dana. Komunisti koriste i bioloko oruje, antraks, koje izbacuje
iz stroja pola amerikih vojnika. Ostaci amerikih i junokorejskih
snaga povlae se prema jugu, u Teagu. Kina koristi priliku i po-
inje napad na Tajvan. Stanje je dramatino, Amerikancima ne-
dostaju baze blizu ratita i logistika hitre dopreme novih snaga i
opreme. Ipak, savezniko zrakoplovstvo vlada nebom (u rat ulaze
Japan, Francuska, Australija i Velika Britanija) i donekle usporava
komunistiku lavinu. Kina zauzima otok Quemoy, pretvara Tajvan
u prah i pepeo, no Amerikanci ipak zaustavljaju sjevernokorejske
mehanizirane postrojbe kod Teaga, a Tajvansko zrakoplovstvo i
mornarica nanose znakovite gubitke kineskom napadau, iako je
Hu Shin ultimativno zatraio predaju.
Eskalacija sukoba Nalazimo se na prijelomnoj toki. Mora-
mo se probiti kroz amerike redove. Smjesta, urla Kim Jong II i
nareuje generalu O Kuk-Yulu da ispali taktiku raketu s nukle-
arnim punjenjem. Ameriki vojni strunjaci upozorili su na opa-
snost od sjevernokorejskog atomskog oruja, no ameriko vod-
stvo, vrlo osjetljivi predsjednik St. John, smueni ministra obrane
Tom Bodine, jako razumni savjetnik za nacionalnu sigurnost, Jack
Fowler, i beskimeni pregovara, dravni tajnik Vaughn Brown,
oklijevaju. Sjevernokorejska taktika raketa s nuklearnim punje-
njem ubija desetak tisua amerikih vojnika, no Amerikanci ipak
uspijevaju odrati bojinicu i odgovaraju nuklearnim napadom
na sjevernokorejska atomska postrojenja. U meuvremenu, u
Junom kineskom moru kinesko zrakoplovstvo napada ameriki
nosa zrakoplova Nimitz. Amerika je sada u ratu i s Kinom. Iako
je bijesan zbog Kimove naglosti, Hu Shin zna da nema izbora:
stvara se strateki savez Kine i Sjeverne Koreje. Dok Amerikanci
tjeraju komuniste prema sjeveru, milijuni Kineza ulaze u Sjever-
nu Koreju i hitaju k jugu. No usprkos tomu, saveznici ostvaruju
premo u konvencionalnom ratu. Kim odluuje da ponovno kori-
sti nuklearno oruje, usprkos protivljenju Kine. General O Kuk-Yul
shvaa da je vrijeme da se rijei luaka, ubija diktatora i preuzima
vlast.
Okonanje sukoba Sjevernokorejski i kineski generali uvi-
aju da je najbolje prekinuti rat. No kako? Atomskom prijetnjom!
Kina ispaljuje taktiko nuklearno oruje na poloaje amerike 82.
zrano desantne divizije kod Seoula, i zatim se obraa amerikom
predsjedniku s prijedlogom za prekid vatre. Nakon beskonanog
natezanja, Amerika odluuje uzvratiti. S amerike podmornice
tipa Los Angeles lansiraju se dvije rakete tomahowk s nuklear-
nim glavama, koje unitavaju kinesku pjeaku diviziju u Koreji.
Sad je i Amerika spremna za mir. No kakav? Kina i Sjeverna Koreja
zahtijevaju status quo. Agresor ostaje nekanjen. ak i predsje-
dnik St. John kae: ne mogu prihvatiti takav sporazum. Na to
ministar obrane, Tom Bodine, odgovara: Mislim da moramo pri-
hvatiti sporazum... nemamo one snage koje smo imali u vrijeme
501
P
o
g
l
a
v
l
j
e
7
:
C
i
j
e
l
i
s
v
i
j
e
t
j
e
b
o
j
n
o
p
o
l
j
e
.
.
.
Pustinjske oluje. Morali bismo upotrijebiti sve rezervne snage, i to
ne kao potporu ve na bojinici. Savjetnik za nacionalnu sigur-
nost, Jack Fowler, sada se slae. Traljavi Vaughn Brown odlazi u
Vladivostok i 24. lipnja potpisuje mirovni sporazum.
Posljedice sukoba Ocjena Ministarstva obrane (odnosno
samih autora): velik broj rtava (SAD su izgubile 18 124 ljudi)
mogao se sprijeiti da su Amerikanci imali proturaketnu obranu
u Koreji. Amerika iva sila je nedostatna. Amerika je u Koreji
morala poslati svih deset aktivnih divizija. Amerika nije dovoljno
naoruala Tajvan kako ne bi razljutila Kinu. Dugorono, oekuje
se novi sukob s Kinom, oko 2005., koji e zavriti amerikim po-
razom. Konani zakljuak: Amerika je zaustavila rast svoje vojne
sile i nije dopustila prodaju najsuvremenijeg oruja Tajvanu, to
je osuuje na poraz u buduem ratu u Aziji.
Kao to komentira Vladimir P. Gross scenarij Drugog ko-
rejskog rata nije osobito izvoran. Weinberger u stvari ponavlja
poteze rata iz 1950. (kad je Amerika takoer spasila Koreju u
posljednji as i morala pristati na status quo). Samuel Hunting-
ton je u Sukobu civilizacija predvidio mogunost sukoba zapa-
dne i kineske civilizacije (oko 2010.), u kojem se islam svrstava
uz Kinu, a Rusija uz Zapad. Huntingtonova vizija je geostrateki
bolje utemeljena, no kao i Weinbergerova zapoinje u Koreji. Za-
ista, neobjanjiva popustljivost Clintonove administracije glede
sjevernokorejskog atomskog programa (umjesto da blokadom
skre komuniste, Amerikanci ih danas hrane!), ini Weinbergerov
scenarij sasvim uvjerljivim. A popustljivost prema Kim Jong Il.,
znai i popustljivost prema Kini (uloga Kine u novanoj potpori
Clintonovoj izbornoj kampanji najnoviji su veliki skandal u Wa-
shingtonu). I otvara vrata Huntingtonovim slutnjama o sukobu
civilizacija oko 2010.
Ameriko-iranski sukob 1999., poetak i dvojbe U enevi 4.
travnja 1999. dolazi do velike svae izmeu naftnih ministara
OPEC-a, prije svega izmeu saudijskog princa Abdulillaha i iran-
skog ministra Mohtashemija. Istodobno, odbjegli ruski znanstve-
nik, Igor Vladimirov, izvjetava iranskog predsjednika Muhamma-
da Montezerija, da je Iran spreman. Iran ima atomsku bombu i
tri rakete srednjeg dometa (oko 4 000 kilometara) na pokretnim
lansirnim rampama. Raketa se zove Zulquare, po mau slavnog
ijitskog ratnika Alija. Jo tri Zulquara bit e spremna za dva
mjeseca, nastavlja Vladimirov. Montezeri se smijei: Postali smo
gospodari Perzijskog zaljeva. Udarit emo u roku od mjesec dana.
estog svibnja iranske snage interveniraju u Bahreinu na strani i-
jitskih pobunjenika. Kao upozorenje, Iran detonira jednu od svojih
nuklearnih bombi nad pustim dijelom Irana. Eto novih glavobolja
za amerikog predsjednika Michaela St. Johna i njegove savje-
786 Amerika na rubu rata, Obzor, 8. oujka 1997.
502
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
tnike, ministra obrane Toma Bodinea, savjetnika za nacionalnu
sigurnost, Jacka Fowlera i dravnog tajnika Vaughna Browna. Dok
iranski komandosi lome otpor Bahreina, Amerikanci oklijevaju.
Treba sve to oprezno razmotriti, kae predsjednik St. John. Ne
elim se prenagliti. No Iranu se uri. Slijedi napad na Ujedinjene
Arapske Emirate, posebice na Dubai i Abu Dhabi. Amerike su ruke
vezane. Uplete li se Amerika, Iranci mogu raketu s nuklearnim pu-
njenjem lansirati na Europu. Ne elim da me povijest zapamti kao
amerikog predsjednika koji je prouzroio atomske udare na Rim,
Pariz ili Berlin, kae St. John. Dravi tajnik Vaughn Brown u najbo-
ljem stilu amerike diplomacije preporua povlaenje amerikih
snaga iz Zaljeva, kako bi se dala ansa pregovaraima. Ako im
damo to ele i s tim se pomirimo, smanjit emo vlastite gubitke.
Treba se dogovoriti o slobodnom pristupu Zaljevu, kae taj klon
Warrena Christophera. Ministra Bodine upozorava da poputanje
samo poveava apetite agresora, no ostaje osamljen. Amerikanci
prebacuju svoje snage iz Zaljeva na otok Diego Garcia u Indijskom
oceanu. Iran koncentrira svoje raketne snage (dobrim dijelom
naoruane kineskom raketom Silkworm) na Hormuki tjesnac i
zatvara Perzijski zaljev. Cijena barela nafte skae na 100 dolara, a
predsjednik St. John poziva voditelja CIA-e (Central Intelligence
Agency sredinja amerika obavjetajna sluba) Marka Unruha
na odgovornost.
Nemo obavjetajne slube to CIA zna o iranskom nuklear-
nom programu? Unruh se nervozno vrti. CIA ne zna nita. Tonije,
jo prije nekoliko mjeseci CIA je tvrdila da Iranu treba pet godi-
na da izgradi nuklearnu bombu. U emu je stvar? Imamo jako
malo HUMINT-a (human intelligence, tj. ivi pijuni) glede Irana,
kae Unruh. Nae je znanje ogranieno. Amerika je radikalno
skresala budet za CIA-u i ostale obavjetajne slube, osobito za
operacije na trenu, jer se otkrilo da je jeftinije i sigurnije koristiti
pijunske satelite. A to je, Unruh upozorava, nedovoljno da se sa
sigurnou otkriju poloaji iranskih lansera raketa i da ih se sa
sigurnou uniti. Amerika i Zapad su bespomoni! to je prou-
zroilo krizu? Autori knjige Slijedei rat, Caspar Weinberger i Pe-
ter Schweizer, iznose vrlo munu sliku amerike nespremnosti
787 O autorima knjige P. Gross pie i ovo: Glavni autor knjige Sljedei rat (Wa-
shington, D.C., Regnery Publishing, Inc., 1996.) posjeduje savrenu svjedodbu
konzervativca. Kao ministar obrane u vladi Ronalda Reagana, Caspar Weinber-
ger je sedam godina radio na pobjedi Zapada u hladnom ratu. Njegov koautor,
Peter Schweizer, suradnik je poznatog konzervativnog think tanka, Hooverova
Instituta na Stanford University. A predgovor je napisala kupola suvremenog
konzervatizma, lady Margaret Thatcher. Kao briljantni ministar obrane Ronalda
Reagana, Weinberger je izravno zasluan za jaanje amerike obrane tijekom
osamdesetih, bez ega ne bi dolo do razmjerno brze i jeftine pobjede u hla-
dnom ratu. Zaista, da su kritiari Reagana, Weinbergera i Thatcher nadvladali,
do pobjede nikad ne bi ni dolo, kae u predgovoru lady Margaret. Vladimir P.
Gross, isto.
503
P
o
g
l
a
v
l
j
e
7
:
C
i
j
e
l
i
s
v
i
j
e
t
j
e
b
o
j
n
o
p
o
l
j
e
.
.
.
za novi rat na Bliskom istoku nedovoljnu prisutnost na terenu,
diplomatsku nespremnost (nepouzdani saveznici, popustljivost
koja granii s kukavilukom) i, nadasve, ope zapostavljanje
obavjetajnih slubi. I dok Amerikanci kre ruice, rat se nastavlja
svom estinom.
Eskalacija sukoba Saudijsko zrakoplovstvo pod vodstvom
princa Abudlillaha isti s neba iranske MIG-ove i uspostavlja
kakvu-takvu ravnoteu. No, iranska tajna sluba VEVAK i njezina
odlino organizirana peta kolona sad zapoinje nizom uasnih
diverzija na podruju Saudijske Arabije. Saudijci, naputeni od
Amerikanaca, pristaju na iranske uvjete: prestanak saudijskih zra-
nih operacija, povlaenje saudijskog ratnog brodovlja u Crveno
more, prihvaanje iranskih cijena nafte na svjetskom tritu. Iran
je sada i stvarno vladar zaljeva i najveeg dijela svjetskih naftnih
zaliha!
Da to pokau, Iranci zaustavljaju u Hormukim vratima ku-
vajtski tanker. Od sada Iran naplauje porez na plovidbu kroz
Hormuz. U Washingtonu, naravno, panika. Mogu li Amerikanci
pogoditi iranske lansirne poloaje? Europski saveznici vrite i
trae da se neto uini, ali sami nee uiniti nita. Dravni tajnik
preporua rezoluciju Vijea sigurnosti UN-a, kojom bi se osudili
iranski potezi!
Konano, usprkos nedostatnim informacijama, predsjednik
St. John daje odobrenje za napad na Iranske raketne poloaje.
Rakete i bombe sa zrakoplova i podmornica sruuju se na posta-
vljene lansirne poloaje zapadno od Teherana i uz obalu Zaljeva.
No taj uragan vatre ipak ne pogaa sve iranske poloaje (sjetimo
se igre skrivaa sa SCUD-ovima Sadama Huseina u prvom Za-
ljevskom ratu). Iranska nuklearna raketa pogaa grad Monzu u
Italiji i ubija desetke tisua civila (cilj Zulquara bio je Rim, no
tu se pokazalo iransko neiskustvo u navoenju). Hoe li Amerika
odgovoriti istom mjerom? Nakon beskonanog natezanja u Bi-
jeloj kui, Amerika odluuje da to ne ini. No, obavjetajni izvori
upozoravaju da Iranci pripremaju novi raketni udar. U meuvre-
menu agenti VEVAK-a siju smrt i teror diljem Sjedinjenih Drava.
Ponovno smo u Bijeloj kui. Predsjednik St. John alje pismo upo-
zorenja predsjedniku Montazeriju. Iran ne odgovara. Gospodine
predsjednie, kae ministar Bodine, mislim da trebamo unititi
iranske raketne poloaje taktikim nuklearnim udarom, nema
izbora. Predsjednik St. John kima glavom: pripremite potrebne
zapovjedi. I nou 26. srpnja kree iz zrane baze McConnell u
dravi Kansasu B-1B lancer bombarder, s nuklearnim teretom. U
pratnji lovaca prelijee Atlantik, Sredozemno more i ulazi u iran-
ski zrani prostor. Nad ciljem kapetan John Martz isputa nukle-
arnu bombu, za nekoliko asaka no se pretvara u dan uz golemi
bljesak i zagluujuu grmljavinu. Martz javlja u bazu: Operacija
uspjela. Kreemo kui. Kraj rata!
504
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
Pouci sukoba Drugog kolovoza Bijela kua priprema izvi-
jee sa stratekom procjenom Drugog rata u Zaljevu. Izvjee
naglaava velike pukotine u amerikom obavjetajnom sustavu
koje su dovele do toga da je Amerika bila potpuno nespremna
za suoavanje s opasnou iranskih raketa srednjeg dometa (oko
4 000 kilometra). Nadalje, povlaenje amerikih snaga iz Zaljeva,
nuklearni napad na Monzu i, konano, potreba da se posegne
za nuklearnim orujem kako bi se urazumio Iran (ne zna se to
se dogaa nakon rata, no treba pretpostaviti da se uspostavlja
neki status quo) uvjetovani su time to Amerika nije sprijeila
prijenos raketne i nuklearne tehnologije u Iran, i nije o tome
imala dostatna obavjetenja. Iran je najveu pomo u prijenosu
visoke tehnologije dobio od Kine i Sjeverne Koreje. Clintonova je
administracija dodue protestirala 1993. i 1994., ali to nije dovelo
do stvarnih rezultata. Kina je nastavila pomagati Iran dok joj je
Washington istodobno irom otvorio ameriko trite. Izvjee
zahtijeva da se u budunosti takve zemlje moraju otrije izolirati,
i politiki i gospodarstveno.
Amerika obavjetajna sluba je zakazala, jer je Amerika go-
tovo sasvim obustavila tajne operacije CIA-e. Izvijee istie da
Amerika mora vie raditi na stvaranju pijunskih lanaca koji e
se posebno baviti nuklearnim programima u razvoju. Zakljuak:
slini sukobi nisu iskljueni u budunosti.
Iranski scenarij Caspara Weinbergera i Petera Schweizera
odraz su amerikog gotovo paranoidnog straha od muslimana.
Pritom Amerika zaboravlja da islamu pripadaju narodi svih mo-
guih rasa i tradicija i stvara iskrivljenu sliku, islamskog ekstre-
mista. Banalnost se sastoji u tome, da je fundamentalist sre-
dnjoistoni Arapin, i zatim se ta pojednostavljena i netona slika
projicira na druge muslimanske narode na Turke, Malezijce,
Pakistance, Indoneane pa tako i na Irance. Nadalje, zbog uspje-
ha Izraela u ratovima s arapskim susjedima, Amerika podcjenjuje
sposobnosti muslimana, dok ih istodobno demonizira. Jednom
rijeju amerika politika ne poznaje islamski svijet. I tu je njihova
najvea grjeka koja se u Iraku pokazala vie nego traginom. Ira-
ki odgoeni kaos nastao je jo iz jednog razloga, rasputanjem
irake vojske. Umjesto da nakon uklanjanja politikog vodstva
Iraka zadre u potpunosti vojnu strukturu na elu s generalima,
rasputanjem su dobili stotine tisua nezadovoljnika, koji, svede-
ni na puko preivljavanje, smisao svoje vojnike asti i dunosti
nalaze u gerili. Uz sav trud Amerikanaca i golemi novac nova
iraka vojska nije vojska drave Irak, nego Sjedinjenih Drava
i stoga su njezini pripadnici postali glavni cilj gerilskih napada.
788 Drugi zaljevski rat uvjetno se odnosi na ameriki napad na Irak 2003. Irak je
samo uvertira, jer strateki glavni protivnik Sjedinjenim Dravama u podruju
Zaljeva je Iran. (op. a.)
505
P
o
g
l
a
v
l
j
e
7
:
C
i
j
e
l
i
s
v
i
j
e
t
j
e
b
o
j
n
o
p
o
l
j
e
.
.
.
Bomba samoubojica u smrt odlazi s uvjerenjem da ne ubija
svog sudravljanina, nego okupacijskog amerikog vojnika.
Smjesa predrasuda i sirove amerike politike na Bliskom
Istoku polako ali sigurno vodi prema zapletu koji Weinberger i
Schweizer nude u svom drugom sljedeem ratu.
3. Demografska slika svijeta, preduvjet da cijeli svijet
postane bojno polje
O ovoj ideji, o kraju drava i stvaranju svjetske vlade europski,
deterministi sanjaju poodavno, ve vie od dvjesto godina. U
poetku je izgledala utopijskom i nakon prve i nakon druge faze
determinizma. Meutim, trea faza zlokobno najavljuje da to
moda nije samo utopija, poglavito kada se kranstvo u cjelini,
a Katolika Crkva poglavito nala na nesmiljenom udaru koja
takvu ideju s pravom smatra bogohulnom. Kada su lozo de-
terminizma odbacili Crkvu, a njihovi sljedbenici na poetku 21.
stoljea dobrano odmaknuli u svom projektu da Boje Kraljev-
stvo zamjene ljudskim, prodajui onostrano za ovozemaljsko,
prvi kat svjetske vlade ve se nadzire. I dok se kula za odabrane
gradi, kao to kae Patrick J. Buchanan Europa postaje hodajui
mrtvac.
Uz vrjednote, ono to e bitno odluivati o ouvanju zapa-
dne kranske civilizacije na geopolitikoj karti svijeta sredinom
21. stoljea bit e demografska struktura. Kakva e ona biti?
Prema demografskim projekcijama, nevladine organizacije iz
Washingtona koja prouava populacijske trendove, stanovnitvo
zemlje od dananje 6,4 milijarde u iduih 45 godina narast e na
9,3 milijarde, odnosno poveat e se 45 posto. Do ovakvog
e porasta doi iskljuivo zahvaljujui demografskom rastu ne-
razvijenih zemalja. Prema toj projekciji, u razvijenim zemljama
praktiki nee biti demografskog rasta a najnapuenija zemlja
postat e Indija, koja e po broju stanovnika pretei Kinu. Indija
e sa sadanjih 1,08 milijarda narasti na 1,63 milijarde stanovni-
ka, i tako pretei Kinu, za koju se predvia da e narasti na 1,44
milijarde sa sadanjih 1,3 milijarde stanovnika. Razlika u rastu sta-
789 Neko velike ratnike drave, koje su na Europska bojita 20. stoljea slale mi-
lijune vojnika, danas imaju vojske tek malo vee od policijskih snaga. Ratovi
na Balkanu iz devedesetih godina 20. razotkrili su koliko su nemone bile bez
Sjedinjenih Amerikih Drava. Dok su britanske i francuske snage bile u Bosni,
obje su te zemlje morale pozvati u pomo Ameriku, kako lokalni Srbi ne bi nji-
hove vojnike uzeli za taoce. Patrick J. Buchanan, isto, 117.
790 Do 2050. na Zemlji e ivjeti deset milijarda ljudi, Veernji list, 19. kolovoza
2004.
791 Danas u sedamnaest europskih zemalja ima vie pokopa nego raanja, vie
kovega nego zipka. To su: Belgija, Bugarska, eka, Danska, Estonija, Hrvatska,
Italija, Letonija, Litva, Maarska, Njemaka, Portugal, Rumunjska, Slovaka, Slo-
venija, panjolska i Rusija. Patrick J. Buchanan, isto, str. 18.
506
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
novnitva razvijenih i nerazvijenih najvidljivije pokazuje primjer
Japana i Nigerije. Sada imaju priblino jednak broj stanovnika.
Nigerija ima 137 milijuna, a Japan 128. No, do 2050. Nigerija e
imati trostruko brojnije stanovnitvo 307 milijuna stanovnika
dok e Japan pasti na 100, odnosno 22 posto manje nego da-
nas. Istodobno e se poveati i raskorak izmeu prosjene dobi
stanovnika industrijaliziranih zemlja i zemalja u razvoju. Pri tome
e Europljani i Sjevernoamerikanci postajati sve stariji, a stano-
vnitvo zemalja u razvoju sve mlae. Najvee smanjenje broja
stanovnika oekuje se u Bugarskoj, ije bi se stanovnitvo moglo
smanjiti 38 posto, te u Rusiji, gdje se prognozira smanjenje od
17 posto.
U Africi e biti 1,5 milijarda ljudi. Od Maroka do Perzijskog
zaljeva prostirat e se arapsko-tursko-islamsko more od 500
milijuna ljudi. U Junoj Aziji ivjet e 700 milijuna Iranaca, Af-
ganistanaca, Pakistanaca i Bangladeana. Bit e i 300 milijuna
Indoneana.
Jedina industrijalizirana zemlja koja e biljeiti rast stano-
vnitva jest SAD. Do sredine stoljea broj stanovnika Sjedinjenih
Drava porast e na vie od 400 milijuna. Meutim, amerika
struktura stanovnitva bitno e se izmijeniti. Dva imbenika utje-
cat e na tu izmjenu: prvi, porast broja stanovnitva hispanskog
podrijetla na amerikom Jugozapadu. Za razliku od europskih
doseljenika, Latinoamerikanci openito, a poglavito Meksikanci
imaju ukorijenjen otklon prema Sjedinjenim Amerikim Drava-
ma. Na poetku 21. stoljea u SAD ivi 21 milijun stanovnika
meksikog podrijetla, a milijuni Meksikanaca u SAD borave ile-
galno, zatim je tu i 6 milijuna Latinoamerikanaca koji nisu naveli
792 ini se da se ameriki Jugozapad polako vraa u nadlenost Meksika, bez ije-
dnog metka. Excelsior, meksiki narodni list, Mexico City, 1982. prema Patricku
J. Buchananu, isto, str. 133.
793 Sameul Huntington, u svojoj nedavno objavljenoj knjizi Tko smo? pozabavio
se opasnou nekontrolirane emigracije. Taj proces prema Huntigtonu predsta-
vlja opasnost da bi Sjedinjene Drave mogle izgubiti zajednike vrjednote i svoj
identitet pod pritiskom hispanske emigracije. Isto tako smatra da se istovjetna
analiza moe proiriti i na Europu, s obzirom da emigracija Sjevernoafrikih ze-
malja i Turske predstavljaju izazov za Njemaku, Francusku, Italiju i panjolsku.
Zamjetni su politiki pokreti u tim zemljama koji se protive emigraciji. U Austriji
su ti pokreti stigli i do vlade. Za talijansku naciju koja je dugo vremena i sama
pripadala emigracijskim narodima, za njih je to sasvim nepoznata pojava. Pri-
stiu milijuni novih stanovnika, govore razliitim jezicima, imaju drukiju vjeru,
ive u odvojenim zajednicama, ljubomorno uvaju svoj kulturni identitet. U
Francuskoj postoje islamski lideri koji trae priznavanje svojih vjerskih blagda-
na kao nacionalne praznike ali i pravo na prekid radnog vremena radi dnevne
molitve. Ako se nadoda da je siromatvo i nezaposlenost najvie izraene u
islamskim zajednicama, izazov i rizik za Europu ak je vei nego u Sjedinjenim
Dravama od hispanske emigracije.
Prema Huntingtonu, u biti, Americi nisu poznate tenzije koje proivljavaju Eu-
ropljani s islamskim emigrantima, dok europska niska stopa nataliteta ne daje
alternativu, potrebno je da se emigranti asimiliraju. Zato je njegov prijedlog,
507
P
o
g
l
a
v
l
j
e
7
:
C
i
j
e
l
i
s
v
i
j
e
t
j
e
b
o
j
n
o
p
o
l
j
e
.
.
.
zemlju podrijetla. Zbog susjedstva matine zemlje mnogi od
njih ne ele uope nauiti engleski ni postati ameriki dravljani.
Bore se i uvaju svoj identitet, a budui da imaju vlastite radio
postaje, novine, lmove i asopise, Amerikanci meksikog podri-
jetla u Americi grade latinoameriku kulturu, odvojenu od ire
amerike kulture.
Drugi imbenik je radikalna promjene etnikog sastava
amerikog stanovnitva. Kao to pie Patrick J. Buchanan cijela
Amerika ide stopama Kalifornije i Teksasa. Godine 1960. bijelaca
je u SAD bilo 88,6 posto; godine 1990 bilo ih je tek 75,6 posto
to znai da im se za trideset godina udio smanjio za 13 posto
... do 2020. udio bijelaca moga bi se smanjiti na ak 61 posto.
Popis stanovnitva iz 2000. otkrio je da su u Kaliforniji, otkad je
postala saveznom dravom, bijelci prvi put u njoj postali manji-
na. Na djelu je i iseljavanje bijelog stanovnitva. Tijekom devede-
setih godina prolog stoljea broj stanovnika Kalifornije poveao
se za tri milijuna, dok se broj stanovnika engleskog podrijetla
smanjio za gotovo pola milijuna. To je bilo iznenaenje i za
mnoge demografe. Osim toga, danas u SAD ima 31 milijun oso-
ba roenih izvan SAD. Polovica ih je iz Latinske Amerike i Kariba,
etvrtina iz Azije, a etvrtina iz Afrike, s Bliskog istoka i Europe.
Svaki peti stanovnik New Yorka i Floride roen je izvan SAD. Na
ovu kaotinu demokratsku sliku Sjedinjenih Amerikih Drava J.
Buchanan upozorava podsjeajui se rijei biveg predsjednika
Theodore Roosevelta: Jedini apsolutno siguran nain da se ova
drava uniti, da se sprijei svaku mogunost da ona uope na-
stavi ivjeti kao drava, bio bi taj da se dopusti da ona postane
klupko razliitih nacionalnosti koje se meusobno potiru.
Na temelju procjena o broju stanovnika 2050. (bez rata,
kriza, elementarnih katastrofa, velikih epidemija) demografska
slika nekih od velikih nacija mogla bi izgledati ovako: (1) Rusija bi
2050. imala tek 114 milijuna stanovnika. Gotovo svi Rusi ivjet e
zapadno od Urala, tako da e Rusija opet biti samo u Europi; (2)
emigranti razliitog podrijetla i razliitih kultura moraju se rairiti po itavom
teritoriju. Potrebno je razdvojiti njihovu zajednicu, tako da se pomijeaju s
ostalim stanovnitvom, u sitnim kvartovima gdje ivi domicilno stanovnitvo.
Taj prijedlog temelji se na amerikom asimilacijskom iskustvu disperzije koje
je dalo rezultat poglavito prema imigranata pristiglih iz Europe prije Prvog
svjetskog rata, kao i injenica da se dvadesetih godina 20. stoljea provela
puna blokada amerikih dravnih granica. Migracijski valovi prema SAD-u bili
su zakonom ogranieni tijekom dueg razdoblja, pa imigranti koji su ve bili
doseljenici nisu mogli biti ojaani neprekidnim dolaskom novih sunarodnjaka,
ve su se morali stopiti s amerikim drutvom. Meutim, Huntigton zaboravlja
da je pozitivan rezultat bio mogu jer se radilo o pripadnicima istog civiliza-
cijskog kruga.
794 Patrick J. Buchananu, isto, str. 133.
795 Patrick J. Buchanan, isto, str. 146.
796 Patrick J. Buchanan, isto, str. 151.
508
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
Europa ako eli broj stanovnika u dobi od petnaest do ezdeset-
etri godine zadrati na dananjoj razini morat e do 2050. uvesti
169 milijuna ljudi; (3) godine 1950. panjolska je imala tri puta
vie stanovnika nego Maroko, s onu stranu Gibraltarskog prola-
za. Godine 2050. Maroko e imati vie stanovnika od panjolske;
(4) Japan kojemu je natalitet upola manji nego 1950. ubrzo e
dosegnuti brojku stanovnika od 127 milijuna, ali e se do 2050.
smanjiti na oko 100 milijuna. Godine 2050., ak e i Filipini, koji
su 1950. imali tek etvrtinu japanskog broja stanovnika, imati 25
milijuna vie od Japana; (5) slijedeih etrdeset pet godina broj
stanovnika u Izraelu (idova i Arapa) poveat e se za 4 milijuna,
a u susjednim arapskim zemljama za 120 milijuna; (6) ljudi eu-
ropskog podrijetla 2050. initi e samo jednu desetinu svjetskog
stanovnitva, za razliku od 2000. kada su inili jednu estinu;
(7) zapadni ovjek, koji je u prvoj polovici dvadesetog stoljea
vladao Afrikom i Azijom, nestat e s tih dvaju kontinenata, osim,
moda malih enklava u Junoj Africi i Izraelu; (8) u Australiji, sa
samo 19 milijuna stanovnika, gdje je natalitet bijelca ispod razi-
ne odravanja, europski e ovjek poeti nestajati.
Gdje je u ovoj demografskoj slici budunosti Hrvatska? Dra-
vni zavod za statistiku objavio je u Zagrebu, 30. srpnja 2004., da
je u Hrvatskoj broj ivoroenih u odnosu na prethodnu 2003., bio
nepovoljniji nego ikad ranije: roeno je 39 668 djece, a umrlo 52
575 osoba, to znai da je broj ljudi u Hrvatskoj 2003. prirodnim
nainom smanjen za itav gradi, odnosno, tono 12 907 osoba.
Jedino je Splitsko-dalmatinska upanija imala za 23 osobe vie
roenih nego li umrlih, a sve druge upanije, ukljuujui i grad
Zagreb, imali su vie umrlih nego roenih. ak je u 459 gradova i
opina, to iznosi 85,3 posto, biljei vie umrlih, nego li ivo roe-
nih. Ti strani podatci oito nisu uzbunili ni politiare na vlasti, ni
politiare u oporbi, a nisu pogodili ni jednog drugog monika a
najmanje determinizirane medije. Mediji su, tek toliko da ne pre-
ute, o tome izvijestili vrlo kratko, ta to bi uznemirivali hrvatsku
javnost. Dakle, Hrvatskoj kao jednoj od sedamnaest europskih
zemalja koja ima vie pokopa nego raanja, prijeti da do 2050.
izgubi treinu stanovnitva tj. 1,5 milijuna ljudi. I kao to kae
Ivan Mikleni, komentator Glasa Koncila, taj krucijalni problem
797 Ako se natalitet u Europi ne povea, broj djece mlae od petnaest godina
smanjit e se do 2050. za 40% tj. na 87 milijuna, dok e se broj umirovljenika
poveati na 169 milijuna... Francuski demograf Alfred Sauvy kae da e Europa
ubrzo postati kontinent starih ljudi u starim kuama sa starim idejama. Patrick
J. Buchanan, isto, str. 31.
798 Razlog japanskog pada nataliteta? Vie od polovice ena u Japanu ne udaje se
do tridesete godine. Njihov je moto ivjeti sama i uivati. Patrick J. Buchanan,
isto, str. 30.
799 Od dvadesetdvije zemlje s najniim natalitetom, samo su dvije izvan Europe
Armenija i Japan, prve azijske zemlje koje su ule u moderno doba. Patrick J.
Buchanan, str. 29.
509
P
o
g
l
a
v
l
j
e
7
:
C
i
j
e
l
i
s
v
i
j
e
t
j
e
b
o
j
n
o
p
o
l
j
e
.
.
.
od hrvatskih politiara trai odgovore kako zatiti legitimne i
naravne hrvatske nacionalne interese, a isto tako u velikoj mjeri
to se tie i Katolike Crkve i njezina pastoralnog rada, osobito s
mladima.
Moe li se kota povijesti kojeg su deterministi inverzijom
okrenuli u suprotnom smjeru, zaustaviti? Hoe li nekadanji kr-
anski Zapad sredinom ovog 21. stoljea moi zaustaviti drugi
islamski val, ali i drugi azijski val? Tko e i gdje u sekulariziranoj
Europi biti taj koji e uspostaviti novu bojinicu kao predzie
kranstva? Ima povijesnih primjera da nema uvijek apsolutne
veze izmeu moi i broja stanovnika. Ali, broj stanovnika jest
komponenta moi. Odve je teko u povijesti nai bilo koju obi-
telj, pleme, narod, dravu ili civilizaciju, iji su stanovnici postali
stari i broj im se poeo smanjivati, a da im nije bilo oduzeto ono
to su imali. Samo ouvanje vjere otaca i, kao ree Patrick J. Buc-
hanan masovno obraenje zapadnih ena na ideju koju su, ini
se, napustile tj. da je smisao dobra ivota u raanju i podizanju
djece i u slanju te djece u svijet kako bi se odrala obitelj i nacija
moe sprijeiti smrt Zapada. Ako se ne ispunu ova dva uvje-
ta Zapad nee moi odgovoriti na izazove sadrane u prethodna
tri pitanja.
4. Zamka univerzalizma
Ide li svijet korak po korak, globalnom plesu nereda? Ako je
suditi po slikama od Argentine do Iraka, a sutra od Gruzije, do
Irana i Filipina to je teko upozorenje svima koji jo sanjaju novi
svjetski poredak. Te slike otvaraju vrata pitanju o ispravnosti za-
misli determinista o svijetu sutranjice u kojem bi gotovo deset
milijarda ljudi bilo ugurano u matricu sveope potronje, gdje
dogma o porastu svjetske trgovine u globalnom selu ima za po-
sljedicu nepravednu raspodjelu bogatstva. Tko jami da se gnjev
onih koji e ostati bez pitke vode, plodne zemlje, mora, obale i
uma, nee preliti ulicama prenapuenih gradova? I tko jami
deterministikim graditeljima novog svjetskog poretka da e
svijet besprizornih do kraj ostati posluan i sagnut i kao slijepac i
dalje pipati i bauljati za svojim izgubljenim bitkom?
U emu je zabluda determinista? U zamci zvanoj univer-
zalizam. Ispraznost zapadnog univerzalizma i globalistika
ujednaenja neizbjeno i neopozivo vode prema moralnom i
kulturnom relativizmu. Dok univerzalizam daje legitimitet impe-
rijalnom nastupanju monih, dotle relativizam otvara legitimni
put represiji. Umjesto promicanja navodno univerzalnih znaajki
jedne civilizacije, kulturni suivot zahtijeva traganje za onim to
800 Glas Koncila, Ivan Mikleni, komentar, 15. kolovoza, 2004.
801 Patrick J. Buchanan, isto, str. 33.
510
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
predstavlja vrjednotu u svakoj od njih. Dakle, konstruktivni kurs
za odranje svijeta ivota pretpostavlja odbacivanje univerzali-
zma, a prihvaanje raznolikosti i njihovo ouvanje, a ne njihovo
ujednaenje.
Globalizirani luteransko-kalvinistiki svjetonazor eli se po
svaku cijenu prvo nametnuti katolikom dijelu Europe a nakon
toga islamskom svijetu. Dakle, zgrtanje materijalnih dobara, hla-
dnoa, skepticizam, potroaki mentalitet kao prevladavajui
trend nastoji dokinuti svijet potovanja nedjelje, odnosno svijet
slavljenja ivota. Unato bezobzirnosti temeljenoj na prividu
moi svijet budunosti nee biti svijet hladne anglosaksonske
inverzije vrjednota, nego svijet Kristove civilizacije objedinjene
u katoliko-pravoslavnoj galaksiji ljubavi i potpomognute islam-
skim postojanou vjerovanja u jednog Boga. Uspostava deter-
miniziranog poganstva kao preslika egipatsko-rimskog mnogo-
botva ostat e u povjesnici ovjeanstva zabiljeen kao trei,
ali i kao posljednji pokuaj da se Kraljevstvo Boje nadomjesti
praznim nitavilom.
U konanici na pitanje: gdje se danas u svijetu najkvalitetnije
ivi? mnogi bi odgovorili: na sjevernim obalama Sredozemlja.
Dodatno pitanje ne bi bilo potrebno, jer svi oni znaju da je to
katoliki prostor Europe, one Europe koja je prije dvije tisue go-
dina prihvatila Krista i njegovu civilizaciju.
U emu je paradoks Zapada? U tome to modernizacija i
standardizacija (institucionalni oblik ujednaenja) openito po-
veavaju materijalnu razinu, ali ne i moralnu i kulturnu dimenziju.
Ta divergentnost izmeu materijalne i moralne sastavnice ivota
802 Signapur je poetkom devedesetih bio mjesto nastojanja da se odrede takve
zajednike oosobine na vrlo malom prostoru. Stanovnitvo Singapura sastoji se
odprilike 76% Kineza, 15% Malajaca i muslimana te 6% Hindusa i Sika. U prolo-
sti je vlada pokuala promicati konfucijanske vrijednosti u svom narodu, ali je
takoer inzistirala na tome da svatko bude obrazovan na engleskom i da dobro
govori taj jezik. U sijenju 1989. predsjednik Wee Kim Wee, u govoru prigodom
poetka rada parlamenta, istaknuo je veliku izloenost 2, 7 milijuna Singapu-
raca vanjskim kulturnim utjecajem sa Zapada koji su ih tijesno pribliili novim
idejama i tehnologijam iz inozemstva, ali ih isto tako izloili tuem nainu
ivota i vrijednostima. Tradicionalne azijske ideje morala, dunosti i drutva
koje su nas odravale u prolosti upozoro je, ustupaju mjesto pozapaenijim,
idividualistikijim i sebinijim pogledima na ivot. Potrebno je, ustvrdio je,
odrediti sredinje vrijednosti koje su zajednike razliitim etnikim i vjerskim
zajednicama Sigapura i koje sadre bit singapurskog bia. Predsjednik Wee
predloio je etiri takve vrijednosti: stavljanje drutva iznad sebe, podravanje
obitelji kao osnovnog elementa drutva, rjeavnje velikih problema konsenzu-
som, a ne sporom, te naglaavnje rasne i vjerske tolerancije i sklada. Njegov
je govor potaknuo opu rasparavu o singapurskim vrijednostima, a dvije go-
dine kasnije vlada je izloila svoj stav u Bijeloj knjizi. Bijela je knjiga denirala
zajednike vrijednosti Singapuraca ovako: nacija prije (zajednice) te drutvo
iznad sebe; obitelj kao osnovna jedinka drutva; tovanje pojedinca i potpora
zajednice pojedincu; konsenzus umjesto spora; rasni i vjerski sklad. Sukob Ci-
vilizacija, isto.
511
P
o
g
l
a
v
l
j
e
7
:
C
i
j
e
l
i
s
v
i
j
e
t
j
e
b
o
j
n
o
p
o
l
j
e
.
.
.
pojaava se u uvjetima kada se duhovna dimenzija zapostavlja
ili se kao u sluaju Europe vjera ne smatra temeljnim identite-
tom. Nasilnitvo zapadne masovne kulture nad ostatkom svi-
jeta doivjet e svoj obrat kad se mo Zapada smanji. Poetak
21. stoljea upravo obiluje dokazima o kolateralnoj teti, to
nastaje iza proizvodnje determiniranog kaosa, kao to su slom
svjetskog zakona i reda, sve vea anarhija u mnogim dijelovima
svijeta, porast opeg vala zloina, mo transnacionalne maje i
narkokartela, sve vea ovisnost o drogama u mnogim drutvima,
ope slabljenje obitelji i porast svih vrsta nasilja. U svim gradovi-
ma svijeta zloin vrtoglavo raste, a temeljne vrjednote su ugro-
ene. Na svjetskom planu obogaivanje ivota i smisla ivljenja
zamjenjuje se nerazumijevanjem, napetostima, sukobima i kata-
strofama. Moe li Zapad izbjei novo doba poganstva, odnosno
moe li izbjei posljedice vlastitog pada, budui da od inverzije
vrjednota ne odustaje?
5. Tko je pozvan suprotstaviti se novovjekom Rimskom
Carstvu?
Deterministima je lake nadzirati ujedinjenu dravnu cjelinu
nego li nezavisne drave i narode. Zato je Europska unija njihov
projekt. Slijedom toga moraju se postaviti pitanja: ele li uistinu
njezine velike drave Njemaka, Velika Britanija, Francuska, Ita-
lija, Rusija i njezine drevne drave Portugal, panjolska, Austrija,
Maarska, Nizozemska, Poljska, Grka i ostale i dalje postojati
kao posebni i jedinstveni narodi? Jesu li umorne od nezavisno-
sti? Imaju li volje i dalje biti ono to jesu? Odriu li se oni tako
olako svog identiteta? Hoe li se Europa ponovo nai oi u oi s
nacionalnim pitanjem? Tee li zaista one jednoj socijalistikoj
nad-dravi ili bi vie voljele njezinu eutanaziju? Jesu li se stvarno
opredijelile za ivot u stalnoj ovisnosti o birokraciji u Bruxellesu?
Druga faza determinizma izrodila je faizam i boljevizam.
No, to nije kraj povijesti iako bi Fukoyama elio. Trea faza je tu
kao to je reeno i posljednja, najtea bitka protiv meunaro-
dnog neoliberalizma. O ishodu te bitke ovisit e hoe li jedin-
stvene, autentine kulture Zapada preivjeti, ili e postati kultur-
ni surogati jedinstvenog multi-kulti kontinenta. Njezin ishod e
odluiti hoe li europske drave i nacije opstati kao slobodne i
nezavisne, ili e biti pretvorene u pokrajine superdrave u kojoj
e oitovanje njihovog iskonskog prava na ouvanje jedinstve-
nog identiteta zauvijek biti stavljeno izvan zakona.
803 Italija je vidjela kakva su zbivanja popratila zahtjev za skidanjem kria iz uio-
nica. Taj pokus nije se dogodio bilo gdje nego u Prodijevoj Europi i Prodijevoj
Italiji. Ne sluajno, kri je skidan tamo gdje je u simbolikom smislu nastalo kr-
anstvo a poglavito katolianstvo, pa ako se tu postigne, lake e biti u ostatku
Europe, razmiljali su talijanski deterministi. (op. a.)
512
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
Pouak za Hrvatsku, ako je neizbjean ulazak pod skute
Bruxellesa onda je bolje to kasnije jer e biti vea mogunost
lakeg osloboenja iz tog novog ropstva. Europska periferija je
u ovom sluaju prednost, a ne nedostatak. Izbjei ma liberalno-
socijalistike kulturne revolucije ini se razumnom strategijom.
Mogu li se Hrvati i ostali europski narodi oduprijeti bezuvjetnim
zahtjevima europskih determinista? Imaju li snage odustati od
izvrenja demografskog, nacionalnog, kulturnog i ponajprije
vjersko-kranskog samoubojstva svojih zemlja za tobonju
dobrobit ovjeanstva?
Nad-drava kao popratna pojava totalnog trita vodi ovje-
anstvo prema ponoru, u propast. Europska unija u mnogoemu
nastoji sliiti Rimskom carstvu Imperium Romanum. Obiljeje
tog drutva bila je lienost stanja koje prelazi podruje ovjeko-
ve svijesti, to jest transcendentalnosti. Nijekanje svake transcen-
dencije bila je jedina transcendencija tog drutva. I kako kae
Stjepan ulek u gradskim kulisama izmijeanih kultura Rim-
skog Carstva grke i rimske klanjali su se brojnim bogovima.
Imperijalni rezon bio je progon krana. to je smetalo kran-
skoj manjini u toj metareligiji svemonog kulta rimskog carstva?
To to je taj kult zatvorio vrata svakoj nadi, svakoj novoj alternati-
vi, svakoj transcendenciji, kranskoj vjeri u jednoga Boga, Boga,
koji im je otvarao alternativu, smisao ivota. Nad-drava, pa zvala
se ona i Europska unija, podrazumijeva u prvom redu dominaci-
ju izdvojene birokratizirane skupine nad mnogim dravama, a to
znai put u kaotinu budunost.
Otuene politike elite mogu predati suverenitet svojih dr-
ava da bi one nestale unutar nadeuropske drave, no narodi e
jednom ustati i protiv novovjekog Rimskog Carstva i ponovno e
stvoriti zemlje iz kojih potjeu. I to portvovnije i snanije nego
to je to u povijesti do sada ikada bilo. Katarza e biti strana jer
e morati biti sruena sva zlatna telad sagraena od francuske
revolucije do bruxselleskih bezbonika. Kao to je hladni rat
protiv svjetskog komunizma dobiven, tako ni vrui mir protiv
svjetskog determinizma nije izgubljen.
804 Totalno trite vodi ovjeanstvo u propast, Stjepan ulek, Hrvatsko slovo, 12.
travnja 2002.
805 Kad se Europska unija proiri na istok, dogodit e se prasak. Europskom unijom
od dvadeset pet drava ne moe se vladati iz Bruxellesa, osim ako Bruxelles ne
bude imao mo kakvu vlada SAD-a ima nad svojih pedeset drava. Patrick J.
Buchanan, isto, str. 259.
806 Zametak otpora Buchanan vidi u tome to su europski narodi sve oprezniji
prema divnome, novome svijetu kakav im pripremaju ljudi poput Strobea Tal-
botta i Romana Prodija. Na sastanku Europske unije u Nici, manje su se drave
usprotivile daljnjoj predaji nacionalnog suvereniteta. Danci su odbili euro. U
oujku 2001. 77% vicaraca i svi vicarski kantoni rekli su ne na referendumu
Da Europi. Kad se Irska ogluila o direktive Europske unije i smanjila poreze,
Dublin su disciplinirali. Oprostite rekao je predsjednik Prodi, no nastavnik
513
P
o
g
l
a
v
l
j
e
7
:
C
i
j
e
l
i
s
v
i
j
e
t
j
e
b
o
j
n
o
p
o
l
j
e
.
.
.
Zato ovo novo-staro carstvo ne moe opstati? Prvo, zato
to elita odabranih, koja ga stvara, ne uiva ni malo ljubavi ni
povjerenja u drutvu, osim onog medijskog lanog i virtualnog.
Mnogi narodi ili veina u tim narodima preziru ga zbog njegove
nesnoljivosti i nemoralnosti i zbog onoga to je uradila i to kani
uraditi tradicionalnim vrjednotama i vjeri otaca. Drugo, to to
carstvo poiva na ideologijskoj matrici koja je oprena zakonima
ljudske naravi i Bogu te naravi. Svijet ujednaenja suprotan je
Bojem svijetu raznolikosti. Stoga ovo novo carstvo koje je sagra-
eno na ljudskoj oholosti, lakomosti, nezasitnosti, neumjereno-
sti i nemoralnosti samo je sebi presudilo potonue u bezdanima
nitavila.
Tko je pozvan povesti narode liene suvereniteta u boj po-
sljednjih vremena? Kako postoje velike paralele izmeu rimskog
drutva i dananjeg zapadnog drutva Carl Amery iz toga izvlai
zakljuak da su u prvom redu kranske crkve pozvane da poput
prvih krana dignu zastavu pobune, kako bi se spasilo ovje-
anstvo i cijeli globus. Jedino bi crkve dokazuje Carl Amery
kao najstariji uvari judejsko-kranske poruke mogle svijetu
dati novu nadu, novu perspektivu. Njihova bi zadaa trebala biti
ne samo upozorenje, nego i pruanje aktivnog otpora, dakao
ne zikog. Kranske crkve moraju dakle preuzeti civilizacijski
nalog u 21. stoljeu i povesti odlunu borbu u novom dobu po-
ganstva.
Pri razmatranju bilo koje strategije a poglavito strategije za
ouvanje vrjednota i ljudskoga smisla, potrebna je prosudba
odnosa snaga. Deterministi jesu preuzeli sve kulturne ustanove
kranskog Zapada, jesu ovladali gospodarskim sreditima i jesu
stvorili snanu meku silu, ali sva ta silna koncentrirana mo nije
dostatna da funkcionira u svakom prostoru. Strategija temeljena
na rtvovanju svakoga i svega na oltaru prota i nemoralnosti
nigdje nema vrste korijene, ona stvara virtualni prostor, a izvan
tog prostora domoljublje i tradicija itekako su postojani i ivi.
To znai da deterministi vladaju tvarnom snagom moi, ali ne i
metazikom snagom. I dalje e unato svemu, nezavisnost biti
dragocjenija od trenutnog materijalnog probitka. Za dobru staru
domaju se vrijedno boriti. Nee europski narodi tako olako ni
katkad mora kazniti i najboljeg uenika. Irski ministar vanjskih poslova, iji je
gospodarski rast bio 8%, uzvratio je: Kada druge europske zemlje postignu
uspjeh kakav je postigla Irska, moda u onda pozornije sluati. Potom su irski
glasai torpedirali sporazum iz Nice i irenje Europske unije kao utapanje glasa
Dublina u Europu i opasnost za suverenitet Irske. Talijani imaju vladu desnog
centra koja namjerava Italiju staviti na prvo mjesto. Njemaki kranski demo-
krati sve su glasniji glede svoje elje da odre nacionalni identitet i kulturu.
Britanski torijevci su izgubili, no njihovi ciljevi ouvanje drave i spas funte
imaju potporu veine. Patrick J. Buchanan, isto, str. 259.
807 Njemaki katoliki publicist Carl Amery taj stav iznosi u svoj Knjizi Global Exit
Die Kirchen und der Totale Markt, Luchterhand 2002. Stjepan ulek, isto.
514
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
ljubav ni odanost podariti Europskoj uniji ili nekoj drugoj meu-
narodnoj zajednici. Zato je prema strategijskom naelu odnosa
snaga mogue bitku za neovisnost dobiti zauvijek ako se do-
moljubi okupe oko jednog stoera i poput kranskih muenika,
kojima se klanjaju, ne izgube hrabrost. Bijednim i beskrvnim ap-
strakcijama zamotanim u liberalizam koje nude deterministi
na hiperstratekoj razini nuno je suprotstaviti dovoljno snane
motive za osobnu, patnju, rtvu pa i smrt. Spremnost na rtvu
tako postaje veliki koraljni greben na koji e se globalizirani
brod graditelja novoga poganstva sigurno nasukati. No postavlja
se pitanje kad e onih sto etrdeset i etiri tisue, koji na usnama
ne imahu la zasvirati na svojim citrama u jedno vrijeme i dva
vremena i pola vremena? Da e to vrijeme doi to je sigurno.
Zato to ne bi bilo u ovom 21. stoljeu. Vojnika za taj boj nee
nedostajati. to kau brojke?
Na svijetu u 2004. bilo je 6 milijarda i 212 milijuna stanovnika.
Od tog broja krtenih katolika ima vie od milijarde (1.071 000)
to jest 17,2 posto. To znai da je gotovo svaki peti zemljanin
katolik. U biti stabilan ostaje i dalje broj sveenika i redovnikih
zvanja, a ohrabrujui je podatak da sve vie zvanja ima u Africi i
Americi, dok je u laganom opadanju broj zvanja u Europi i Azi-
ji. To su samo neki podaci koje donosi novi Papinski godinjak
2004, koji je papi Ivanu Pavlu II. predstavio dravni tajnik kar-
dinal Angelo Sodano 3. veljae 2004. Prema tim podacima, od
ukupnog broja katolika polovica ih ivi u Americi (50 posto), i taj
kontinent i dalje ostaje rasadnik katolitva; dok ih u Europi im a
26,1 posto. U Africi ivi 12, 8 posto katolika, u Aziji 10,3 posto, a
Oceaniji 0,8 posto. U odnosu prema sadanjem ukupnom broju
stanovnika po kontinentima, u obje Amerike katolika ima 62,4
posto, u Europi 40,5 posto, Oceaniji 26, 8 posto, dok ih je u Africi
16,5 posto i Aziji samo 3,0 posto.
Osloboeni iz ropstva determinizma, katolici nee biti
sami, njima e se pridruiti i preko 350 milijuna pravoslavaca i ta
objedinjena snaga Kristove crkve zgrabit e Zmaja, staru zmiju,
808 Monici u tranzicijskim zemljama pa tako i u Hrvatskoj, bez prethodnih ana-
liza vlastitih strunjaka i politiara prihvaaju sva pravila nepotene globalne
igre, apsolutnu i apsurdnu mo novca, neoliberalnu teologiju kao zamjenu za
komunistiku teologiju, ucjenu transnacionalnih organizacija, kako bi se drave
stavile u defanzivan poloaj, kako bi se unitila njihova moralna i narodna sup-
stanca. Nacionalnih zakona vie ne smije biti, to e se diskvalicirati i proglasiti
primitivnim nacionalizmom, koji stavlja prepreke slobodnoj trgovini. Hrvatska
kako se to vidi i u brojnim novinskim napisima i strunim analizama puna
je robova za takvu globalnu politiku. Stjepan ulek, isto.
809 Otk, 1214, 143-5, Jeruzalemska Biblija, Kranska sadanjost, Zagreb 1996.
str.1770. i 1771.
810 Sve ove podatke donosi Papinski godinjak 2004, a pod naslovom Vie od
milijarde katolika prenio je Glas Koncila 15. veljae 2004.
811 Kao primjer za egzodus iz ropstva globalnog kapitalizma Amery vidi i Crkvu
osloboenja u latinskoj Americi. Ako bi se crkve odluile na tako snaan otpor
515
P
o
g
l
a
v
l
j
e
7
:
C
i
j
e
l
i
s
v
i
j
e
t
j
e
b
o
j
n
o
p
o
l
j
e
.
.
.
to jest avla, Sotonu i okovati ga za tisuu godina. Baciti ga u
Bezdan, koji nad njim zatvori i zapeati, da vie ne zavodi narode
dok se ne navri tisuu godina.
ovjeanstvo se mora obraniti od hororizacije svijeta i deter-
ministikog pakla kao bi se bavilo prospekcijom sunanih ave-
nija budunosti. I kao to predlae teolog Hans Kng kranski
humanist, sve vjerske zajednice trebale bi prihvatiti svjetski etos
milosra i osnovati meunarodni parlament (Parlament der
Weltreligionen), jer samo zakon etike i morala mogu nametnu-
ti ovjeanstvu dva udoredna zakona: (1) svaki ovjek mora biti
ophoen na ljudski nain; (2) to eli da drugi tebi ini, ini to i
drugima. Iz tih dviju maksima o obrani ivota blinjega i prave-
dnosti u slubi istine ovisi i gdje e se narodi u 21. stoljee nai i
hoe li druga knjiga, knjiga ivota, biti otvorena.
6. Uvod u bitku posljednjih vremena
to e prethoditi bitci posljednjih vremena? to e je uvjeto-
vati? Kakva e biti geopolitika slika svijeta u njezino predvee-
rje? Kako, je dobro znano, drugu polovinu dvadesetog stoljea
obiljeila je ideoloka proturjenost koja je bila usko vezana s
odnosima dviju drava, kao nositeljicama dva razliita socijalna
sustava. Predstavljali su ih Sovjetski Savez s jedne a Sjedinjene
Amerike Drave s druge strane. Ta proturjenost bila je ishodi-
te za vojnu ugrozu obiju strana i njihovih drava saveznica.
Obostrano su se promatrali, iskljuivo kao protivnici, nadmeui
se na globalnoj razini i neprekidno se pripremajui za rat. U tu
svrhu voenje nuklearnog rata je postala zbiljska mogunost,
pa su se stvarale saveznike (koalicijske) snage i gradila globalna
vojna infrastruktura.
Period bipolarne podjele svijeta, ije je sredite bila Europa,
se zavrio, nestajanjem socijalizama (komunizma). U sadanje
vrijeme, koje je vrijeme upravljanih kriza i determiniranog kaosa
nije nestalo ideolokog sueljavanja, no, ono se od polariteta
preselilo na subpolitiku razinu, unutar drava-nacija. Vanjsko
sueljavanje se nastavlja ali iskljuivo oko materijalne kom-
ponente sirovina i energetike. Rusija je zbog bogatstva siro-
vinskih izvora i dalje u sreditu pozornosti Sjedinjenih Drava,
Europe, Japana i Kine. Trka izmeu njih uzrokuje sukob interesa
protiv programiranog samoubojstva ovjeanstva, to bi odgovorna politika
trebala pozdraviti. Zdravlje ljudi i obrana opstanka naroda i ovjeanstva protiv
smrtonosnog zagrljaja totalnog trita trebala bi posti zajednika zadaa. Stje-
pan ulek, isto.
812 Otk, 202-3, Jeruzalemska Biblija, isto str. 1776.
813 Dijalog o globalizaciji nasilja i provokaciji rasizma u svijetu, Nelly A. Chadirat,
Slavko Kuli, Novi list, 14. rujna 1997.
814 Otk, 2012, Jeruzalemska Biblija, isto, str. 1777.
516
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
koji po prirodi stvari otvara i mogunost moebitnog vojnog
sueljavanja.
Dvije su skupine proturjenosti koje vode prema sueljava-
nju na globalnoj razini. Prva je to Putinova Rusija prepoznaje
da je ona cilj i sredstvo za gospodarstvo mnogih zemlja. Jo
vei interes za Rusiju bit e kada se realno sagledaju materijal-
ne mogunosti s ivotnim prostorom (ekologija). Osim toga
kriza sedamdesetih godina 20. stoljea rijeena je racionalnijim
odnosom glede izvora i znanstveno-tehnolokim progresom
(informatizacija). Meutim to je bilo samo djelomino, pa i kra-
tkorono rjeenje, mnoge zemlje na poetku 21. stoljea imaju
problem s ekolokim i demografskim izazovima.
U drugu skupinu ulaze proturjenosti meunacionalnih
odnosa. U tom razmatranju Rusiji ima posebno znaenje kao
jedno od sredita svjetske civilizacije pravoslavno kranske. To
je razlog zato Rusija polae pravo na zatitu od ugroze drugih
civilizacija (sredita) ne samo sebe nego i slijedeih drava: Ar-
menije, Gruzije, Bjelorusije, Bugarske, Rumunjske, Makedonije,
Srbije, Kazahstana i Ukrajine. Ako je suditi po nastupanju Zapada
prema Gruziji (2003.) i poglavito prema Ukrajini (2004.) i njegovoj
agresivnoj urbi za pozicioniranjem u dubini prvih vrata Euroa-
zije, oigledno su zaboravili da time produbljuju ve postojei
ponor na razdjelnici civilizacija.
Ove dvije skupine proturjenosti uvjetuju novu geostrateku
postavku. I u 21. stoljeu postojat e est sredita moi: Sjedinje-
ne Amerike Drave, Europa, Kina, Japan, Rusija i Indija koji se
podudaraju s pet civilizacija i njihovo uzajamno djelovanje odre-
ivat e prostornost i razinu buduih sukoba. To je vrlo znaajno
uoiti kao bi s naao odgovor na proces koji nije zavren nego
tek poinje, a to je samoindentikacija drava i istih civilizacijskih
podruja. Taj uvjetno nazvan prijelazni period bit e glavno obi-
ljeje budueg vremena.
On nee protei bez sukoba. Kakvi e oni biti? Budui da se
pod obiljejem sukoba u etvrtoj dimenziji podrazumijeva sve-
ukupnost socijalnih, politikih, gospodarstvenih i informacijskih
potencijala, a tek onda vojnih, u oblikovanju strategijskog oblika
sukoba njihov karakter bit e usklaivan s postavljenim ciljem.
Usmjerenost mnogih zemalja treeg svijeta k sveobuhvatnom
sustavu sigurnosti pod nadzorom UN-a, kako bi se sprijeile ili u
krajnjoj mjeri znaajno umanjile posljedice nastupanja monih,
ili posljedice sukoba meu njima samima, nakon presedana u
sluaju Kosova, Afganistana i Iraka, a sutra Irana, ostavljaju malo
prostora za optimizam. Marginalizacija UN-a, natjerat e mnoge
zemlje da pristupe regionalnim sustavima sigurnosti. Dakle, u
novom sustavu sigurnosti oslikavat e se viepolarnost svijeta,
pa umjesto jednog centraliziranog, nastat e parcijalni sigurno-
sni sustavi sjeverno-ameriki, juno-ameriki, zapadno-europski,
517
P
o
g
l
a
v
l
j
e
7
:
C
i
j
e
l
i
s
v
i
j
e
t
j
e
b
o
j
n
o
p
o
l
j
e
.
.
.
istono-europski, azijsko-tihooceanski, afriki, bliskoistoni. U
takvim okolnostima mogue su dvije opcije. Prva za eskalaciju
sukoba unutar regionalnog sustava stvarat e se nadnacionalne
koalicijske snage, ali iskljuivo od zemalja koje pripadaju tom
sustavu. Svaki pokuaj intervencije izvana od nekog drugog re-
gionalnog sustava smatrat e se inom agresije. Drugim rijeima
svatko e rjeavati svoj kuni problem. Druga podrazumijeva
koalicijske snage dvaju ili vie regionalnih sustava sigurnosti u
obrani ili napadu protiv takve ili sline protivnike koalicije.
Preslagivanje regionalnih sustava sigurnosti nee proi bez
potresa. Sjedinjene Amerike Drave kao prevladavajua sila svi-
jeta iskoristit e politiku tribinu da u oslabljenom UN-u nastavi i
dalje nametati svoje interesa, a istodobno nastavit e osporavati
viepolarnost, a time i regionalne sustave sigurnosti kao novu re-
alnost. Sjedinjene Amerike to sebi mogu priutiti, jer kako ree
francuski diplomat Jules Jusserand one imaju veliku sreu: Na
sjeveru i jugu granie sa slabim susjedima, uinile su ih je jo sla-
bijim i ovisnijim, a s ribama granii na istoku i zapadu. Zato one
sve manje imaju razumijevanja za bojaznost Europe za mogui
geopolitiki potres koji uvjetuje pribliavanje NATO-a granicama
Ruske Federacije. Dok Velika Britanija obavlja posao za Sjedinjene
Drave na jugoistoku Europe, Njemaka, Francuska i Italija, sve
tee prihvaaju jednostrane poteze ovog dvojca. Izmeu velikih
zapadnih sila sve je moglo biti u redu dok su se vitalni interesi
poklapali i dok je pred njima bio isti ideoloki neprijatelj. Takvog
neprijatelja vie nema. Poslije nestanka Carstva zla, geostrateki
se zemljovid kontinenta prokleto zamrsio, ili se uinilo sve da se
zamrsi. Europski interesi nisu nuno jednaki amerikim to vrlo
zorno pokazuje sluajevi bive Jugoslavije, Afganistana, Iraka,
Izraela, Zapadne obale i Gaze, Gruzije, Ukrajine, i sadanjeg sta-
nja oko Irana. Proirenjem NATO-a na istok, Europljani, gledano
iz perspektive Madrida, Pariza ili Rima, su sve dalje od planetarne
gravitacijske stoerne toke zvane Put svile, a time su i sve nie
na ljestvici moi. Krajem devedesetih godina prolog stoljea
prvo se pojavila pukotina izmeu srednje-junih i srednje-sjever-
nih Europljana. Dok su se prvi predvoeni Italijom i Francuskom
borili za stvaranje ravnotee na jugoistoku i za proirenje ograni-
eno na zemlje s podruja njemake marke, drugi su se predvo-
eni Engleskom okupili oko Amerikanaca za to dublji prodor na
istok ukljuujui i Baltike zemlje. Taj je pristup doveo do agonije
francusko-njemake osovine, koja je dodatno umrtvljena politi-
kim projektom zapadnog Balkana i njegovim stavljanjem pod
nadzor Velike Britanije.
Rijeivi jugoistok Europe, Sjedinjene Amerike Drave poe-
tkom 21. stoljea, usredotoile su se na dva najvanija, za obra-
nu amerikih interesa Bliski istok i Daleki istok. Od zavretka
hladnog rata Sjedinjene Drave nisu promijenile svoju temeljnu
518
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
strategijsku zamisao koja je iznijeta u Wolfvitzovom izvjeu
(prema imenu biveg zamjenika ministra obrane), koja polazi od
toga da je ameriki interes sprijeiti pojavu bilo kakve sile koja
bi se mogla mjeriti sa SAD-om kao to je to bio sluaj s bivim
Sovjetskim Savezom. Iz tog razloga ameriki politiki i vojni du-
nosnici nisu doveli u pitanje postojanje NATO-a, svog glavnog
instrumenta projekcije moi iz vremena hladnog rata. Ono to je
promijenjeno to je nova uloga NATO-a u upravljanim krizama.
Nakon kratkih kontraverzi, unutar samih Sjedinjenih Drava
postignuto je ope suglasje i njime se prelazi preko crta razdva-
janja suprotstavljenih strana i tradicionalno suparnikih intele-
ktualnih i politikih tenji u vezi s ciljevima te strategije. Kako
je to ve iznijeto, kao mogui suparnici Sjedinjenim Amerikim
Dravama uvijek se spominju Rusija ili jo ee Kina, nego li
Japan ili Europa, pa i ujedinjena. Iako je oruje za uklanjanje tih
navodnih suparnika ponajprije gospodarske i politike prirode,
ne proputa se nikada prilika da se posjeti na to kako je vojna sila
glavni imbenik nadmoi SAD-a.
U slijedeih desetak godina stoerna toka oko koje e se vr-
tjeti svjetska mo i dalje e biti Bliski istok. Irak za sve navedene
igrae, bez iznimke, ostat e poprite sueljavanja meunaro-
dne politike dugo godina. Budui da je neuspjeh poslijeratnog
reguliranja u Iraku, unato izborima, sve izvjesniji doi e do
preslagivanja na globalnoj politikoj sceni pa e Rusija sve vie
igrati na kartu, Njemake, Turske, ali i Kine. U tom kontekstu Ru-
sija e graditi odnose sa Sjedinjenim Dravama ovisno od toga u
kojoj e se mjeri ostvariti njezini ciljevi u Europi. Rusko-ameriki
odnosi uglavnom e biti usredotoeni na probleme nadzora nu-
klearnog oruja. Rusija e nastojati koordinirati svoju politiku
liniju u odnosu na velike probleme regije s vodeim europskim
zemljama, ali e nastaviti suradnju s Iranom, Sirijom i Indijom, za-
stupat e jaanje uloge UN-a u regiji, a glede korejske nuklearne
problematike zauzet e meupoziciju. Zato e nastaviti prodaju
svog naoruanja Kini i razvijati politiki dijalog s njom.
Rusija, Putinovim drugim predsjednikim mandatom, iz
objekta politike Sjedinjenih Amerikih drava i Europske unije,
pretvara se u subjekt svjetske geopolitike. Amerikanci, a takoer
i stari i novi Europljani poinju shvaati da njihov projekt global-
nog nastupanja izvozom demokracije vie ne prolazi u Rusiji.
Stoga postaje sve oiglednije da Rusija, nee igrati po pravilima
Zapada. Ona u ujedinjenu Europu eli ii svojim putem, pri-
815 Nesuglasice izmeu Rusije i Zapada mogu dovesti do scenarija na koji upo-
zoravaju politiari, kao ministar obrane Rusije Sergej Ivanov: Rusija bi mogla
razvrgnuti Sporazum o ograniavanju konvencionalnog naoruanja u Europi
zbog rastueg suparnitva sa SAD-om na prostoru ZND, blokirati svoje lanstvo
u Vijeu Europe zbog nesuglasica sa Zapadom oko eenije i ne pridravanja
519
P
o
g
l
a
v
l
j
e
7
:
C
i
j
e
l
i
s
v
i
j
e
t
j
e
b
o
j
n
o
p
o
l
j
e
.
.
.
mjenjujui strategiju ekanja, jer e Europa u bliskoj budunosti
trebati Rusiju, a ne ona Europu.
to e se to dogoditi na svjetskoj sceni? U emu je istinski
razlog krize koja se nadzire? Teko je povjerovati da su Sjedinje-
ne Amerike Drave i Europska unija spremne pokopati svoje
strateko partnerstvo s Rusijom zbog eenije, vojne baze u
Gruziji, Kalinjingrada ili uhienja Hodorovskog? U igri mora biti
neto vee, mnogo znaajnije. Odgovor lei u ideologiji, naime
Rusija se nastoji osloboditi zapadnog liberalizma upijenog deve-
desetih godina prolog stoljea, radi toga kako bi, bez obzira na
sve, ponovno bila autentini svjetski politiki imbenik ali i da
bi uspostavila ruski sustav vrijednosti od zatomljenog kranstva
do uvanja uistinu neprocjenjive kulturne batine. Rusija je iz
sna probudila nakon 11. rujna 2001. a poglavito nakon Iraka,
kad se opametila i ponovno osjetila neophodnost objedinjava-
nja radi odbijanja postojeih, stvarnih, a ne tobonjih, zamilje-
nih ili izmiljenih prijetnji za opu sigurnost. Moskva amerikim
suzama nakon Iraka ne moe vjerovati.
Sueljavanje na globalnoj politikoj sceni iz tvarne sastavni-
ce sve vie seli u metaziku. Moni Zapad na elu sa Sjedinjenim
Dravama to e nijekati i nastavit e izravno s novim uplitanjima,
uz uporabu oruanih snaga pravdajui takvo nastupanje nacio-
nalnim sigurnosnim interesa. Ti e se interesi imati dvije razine.
Prvu, ivotnu u koju e i dalje ulaziti obrana nacionalnog terito-
rija, osiguranje energetskih stratekih zaliha (posebno Srednjeg
Istoka) kao i zatita kljunih amerikih saveznika od Europe do
Dalekog istoka. Druga, sekundarna obuhvaat e pitanja regi-
onalne sigurnosti, odravanja mira, nametanje mira, izgradnju
demokracije u ostatku svijeta i humanitarne intervencije. Takav
pristup nacionalnim sigurnosnim interesima zahtijeva i odgo-
varajuu doktrinu. Ona e se po svemu sudei temeljiti na ira-
kom sindromu, tj. uporabe velike vojne sile, sigurne pobjede i
nedenirane strategije izlaska. Takav pristup kao i u sluaju Iraka
pokazat e se krajnje kontraproduktivnim osobito u podrujima
gdje sukobi postaju vrlo zamreni i odupiru se brzom rjeenju.
Proturjeje u svijetu mo i i oruja zakonito tra i rasplet. Odr-
avanje svjetskog poretka na pravu jaega mogue je, ali je onda
na pomolu sukob veih razmjera, pa i takav da cijeli svijet posta-
odredbama Sporazuma o partnerstvu i suradnji s EU, potpisanom prije deset
godina, budui da on ograniava rusku trgovinu s novim lanicama.
Zapad moe liiti Rusiju punopravnog lanstva u velikoj osmorki i oduzeti
od nje tek dobiveni status zemlje s trinim gospodarstvom. A Rusija, na svoj
nain, moe ukazati zapadnim zemljama na to da ona ima i druge alternative
stratekog partnerstva. Naime, Igor Ivanom je nedavno (...) odnose s Kinom
opisao kao najbolje u povijesti dviju drava. O suradnji s EU i SAD ministra
vanjskih poslova je govorio manje laskavim rijeima. Zapad daje prednost dr-
anju Moskve na odstojanju, Aleksandr Rahr, Nezavisimaja Gazeta, Moskva, 1.
oujka 2004.
520
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
ne bojno polje. Prvo, Europa nije bila svjesna da je lom njezine
civilizacije i njezinog modela razvoja zapoeo Prvim a nastavljen
Drugim svjetskim ratom jer su se probudili i Sjedinjene Amerike
Drave i Daleki istok kao neka podsvijest europskog kontinenta.
Uostalom, zna se da je Europa nastala iz Azije, geotektonski i de-
mografski. Potom su Sjedinjene Drave ostvarile status svjetske
velesile na funkcionalizmu meunarodnih odnosa, utemeljenih
na pravu jaega, monijega, i uz pomo teorije meunarodnih
odnosa nametnule to pravo kao pravilo ponaanja, unato ge-
opolitike podjele prostora, izvora i uvjeta ivota mnogobrojnih
drava i naroda u svijetu. Nejednaki uvjeti ivota, rasta i razvoja
upravo su posljedica takvog politikog stanja i takvih politikih
odnosa. Ali to ipak ne znai da je podjela prostora okonana, a
jo manje da je konana politika karta svijeta dovrena. Do uspo-
stavljanja nove ravnotee i stare hijerarhije vrjednota zapadni
svijet e morati proi kroz istilite kako bi okajao svoje grijehe.
Zapadni deterministi uinili su sve da iz dvadesetog stoljea
u budua vremena prenesu produbljene odnose nadreenosti i
podreenosti i najdublju nagrienost prirodnih pretpostavki za
sva tri ivota svijeta. Zato, unato civilizacijskim dostignuima
u cjelini, nikad ljudska vrsta nije bila zabrinutija i uznemirenija
radi svojega opstanka. Strah i zabrinutost proizlazi iz pogrjene
percepcije prirodnih zakona, iz ekologije svijesti, iz pogrjene
uporabe znanja, tehnologije, sile i mastodonta prota. Po-
novno vrjednovanje onoga to znamo i to smo postigli je nei-
zbjeno. Oklop svijesti koji pritie svijet na poetku 21. stoljea
posljedica je nasilnog miljenja u odreivanju svijeta interesa.
Kako ublaiti ili ukloniti to nasilno miljenje? To nikakva znanost
ne moe. To je pitanje duha i vjere, samo oni mogu ukloniti nasi-
lje. Ova sadanja biblijska vremena, svijet je ve jednom proao.
Stranputica poganstva, pa i ovog novovjekog rijeena je prije
dvije tisue godina rijeima Ja sam Put, Istina i ivot.
816Stvarnost dananjice izravno je povezana s epohom izravne kolonizacije i po-
stojanja kolonija. Ona je samo raskorak kolonijalne situacije, ali na kvalitetno vi-
oj razini. Dananja globalna stvarnost osnovana je na objektivnoj injenici po-
stojanja sila koje pod svojim monopolom dre vojnu mo, privredu, bogatstvo,
politiku, sustav informacija, tehnologiju, komunikacije, kulture. Takva stvarnost
poiva na golemom jazu koji dijeli svijet monih od svih ostalih svjetova. Mu-
mir ek: Zavisnost u eri nezavisnosti, Round Table, 1987. str 22.-25., Cavtat,
Dubrovnik (referat), prema Strategija nasilja kao strategija razvoja, Slavko Kuli,
Naprijed, Zagreb, 1996., str. 187.
817 Dvadeseto je stoljee crna kutija koja u sebi krije posljedice, degradaciju ive
vrste.(...) Moda bi ve sada bilo potrebno govoriti i o stoljeu involucije, po-
hlepe, nasilja prirodnog razvoja, procjepa ljudskog svijeta, sile i kapitala. (...) Po
svoj prilici rije je o tome da nas je zavela materijalna kultura s niskim stupnjem
razvoja. Slavko Kuli, isto, str. 151.
818 Slavko Kuli, isto, str. 147.-148.
819 Odgovori mu Isus: Ja sam Put i Istina i ivot: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.
Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidje-
li ste ga. Otk 146-7, Jeruzalemska Biblija, isto, 1529.
521
P
o
g
l
a
v
l
j
e
7
:
C
i
j
e
l
i
s
v
i
j
e
t
j
e
b
o
j
n
o
p
o
l
j
e
.
.
.
7. Bitka posljednjih vremena
Gotovo svaka kritika determinista, njihovih planova i projekata
smatra se da je neki zloin sam po sebi, to ga treba odmah ka-
zniti. Oni ne postavljaju pitanje jesu li njihove koncepcije i stra-
tegije od Francuske revolucije do dananjih dana, tj. do dodje-
ljivanja atributa carstva zla, moda bile ili su pogrjene? Nakon
druge faze determinizma, u treoj oni neprekidno propovijedaju
uglavnom dvije vrline parlamentarnu demokraciju i trino
gospodarstvo. Svijet sustavno obilaze takozvani Harvard Boys i
preporuuju zemljama treeg svijeta i tamonjim esto naivnim
politiarima, a nerijetko i potpunim neznalicama, da vode poli-
tiku potpune liberalizacije i privatizacije, zajedno sa slobodnim
izborima i viestranakim sustavom.
Samo po sebi je jasno da ovi conspirateursi nemaju zadau conspirateursi conspirateursi
pruiti pomo siromanima. Ne, to nikako. Njihov posao preci-
zno se sastoji u tome da preuzmu razvoj prevratnikog procesa,
da ga umjetno dovedu do krize, da stvore prevrat ex nihilo nihil,
i da ga izvedu bez uvjeta za prevrat, jednostavno da determini-
rani kaos posiju svugdje. Jedini neophodan uvjet da prevrat
uspije je adekvatna organizacija njihove urote, a to su mediji.
Oni su bitni alkemiari novih revolucija. Pribliava li se svijet
820 U treoj fazi determinizma, slijedi unitenje drave i njezinih institucija ope-
rator za tu provedbu je parlamentarna demokracija. Prema tom planu vlade dr-
ava bit e suvine, nepotrebne, anakrone. Kad nema ni vlade, nema ni drave,
nema ni naroda a u konanici nema ni ovjeka. To je krajnji cilj svih determinista
i determinizma. U hrvatskom sluaju to znai treba Tumana izopiti, Hrvatsku
vojsku dokinuti, a Crkvu oblatiti. To je sveta zadaa hrvatskih determinista
uprizorenih u raanovcima, mesievcima, pusikama, radoima, bancima,
gongovcima, fakovcima, osesovcima, humanitarcima, europejcima, globalisti-
ma, novodobovcima, udrugarima i zadrugarima te raznim alijansama za treu,
etvrtu ili tko zna koju Hrvatsku, ali samo ne Hrvatsku. op. a.
821 Svjedoci smo kako nam se iz dana u dan na ovome naem kulturolokom i
civilizacijskom etrnaestostoljetnom prostoru javljaju stanoviti anonimni me-
unarodni promatrai, politiki i moralni nadzornici kulturtregeri, instruktori
i agenti globalizacije i planetarizacije, sa svojom uzvienom paneuropskom
misijom da nas instruiraju i da nam oforme znanstvene autoritete, koji e nam
oblikovati globaliziranu svijest i redenirati nacionalnu povijest. U deklamira-
nju svoje strasburke, autokratske i inovnike politike retorike, nastoje nas
u duhu bezuvjetne rasnopolitike subordinacije disciplinirati, ukoriti i na na-
elima liberalnog anacionalnoga multikulturalizma dekroatizirati i civilizacijski
globalizirati. A kao drugu fazu politikog egzorcizma i kulturoloke cenzure mo-
emo oekivati zahtjev, da se obavi jedan inkvizicijski autodafe nae autentine
historiograje i da se sve nae nacionalne enciklopedije, leksikoni, monograje,
bibliograje, hrestomatije, kolski prirunici, povijesni udbenici i nepoudni
knjievni tekstovi po miljenju apsolutne istine zapadnoeuropsko-atlantskog
Ocija i po uzoru na srednjovjekovnu proskribiciju na lomai spale. Globalizaci-
ja i identitet, grupa autora, Nedjeljko Mihanovi, UHIP, Zagreb 2004. str.193.
822 Njegov ideoloki prethodnik Vladimir Ilji Lenjin u to da se radi? (1902) napisat
e: Dajte nam organizaciju revolucionara i mi emo prevrnuti cijelu Rusiju. Te
proroke misli marksistikog Mesije determinizma izreene na poetku burnog
20. stoljea doista e se i ostvariti.
522
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
hipotetikoj stvarnosti koju e veleumni ljudi i akademska elita
budunosti s primjerenog povijesnog rastojanja tek cinino oka-
rakterizirati kao smijenu stranu prolosti prve polovice 21. sto-
ljea u ijem je politiko-vojnom i diplomatskom igrokazu, pod
ravnanjem neoliberalistike ideologije vie u asimetrinim a
manje u simetrinim ratovima, masovnim drutveno politikim
i gospodarskim eksperimentima na pozornici zbivanja ivote
izgubilo na desetke pa i stotine milijuna statista?
Prevratniki krug prolih vremena u 21. stoljea oito se
nastoji zatvoriti. Deterministi dananjice zahvaljujui bogatom
iskustvu svojih prethodnika stvorili su globalnu organizaciju
prevratnika kojima je oito namjera prevrnuti cijeli svijet. U
udarnom postroju te prevratnike garde stupaju nancijski pe-
kulanti, usamljeni ratnici-teroristi te dobrotvori odmetnuti od
Boga i vjere kojima su usta puna pria o svjetskom miru. Nova
prevratnika garda i te kako dobro zna da nisu rijetki oni koji su
spremni rtvovati ope dobro svojim zasebnim probitcima. Ta-
kvo stanje ljudskog duha je nepresuni izvor onoga to oni zovu
prevratnike mase. Tu slijepu prevratniku masu, kontaminiranu
neoliberalizmom i iz njega proistekle neobuzdane slobode i soci-
jalnih trvljenja deterministi vode u bitku posljednjih vremena.
Nasuprot njima stajat e postroj uvara ljudskog dostojan-
stva i identiteta. To su oni koji kao osobe ili kao kolektiv ne ele
biti ono to nisu. Zato e svi oni i unutar povijesnih granica zapa-
dne civilizacije, a i izvan nje, tvoriti postroj pripravnih za odbija-
nje sustava vrijednosti i normi koje im agresivno nameu nasmi-
jana i optimistina lica apostola kraja povijesti. Suprotstavit e
se duhovnoj pustinji samoe, slutnje i strepnje i onima koji ele
ovladati svijetom i dravama, dobrima i imovinom pa i duama.
Bojinica za bitku posljednjih vremena je povuena. Na
jednoj njezinoj crvenoj strani Humanistiki manifest postrojio crvenoj crvenoj
823 Neoliberalizam kao ideologija nancijske oligarhije je samo oblik novog ko-
lonijalizma. Zemlje u razvoju su samo potencijalna skladita otpada, rezervat
jeftine radne snage i vojnika, izvor energije i vode, jo nezasieno trite na
kojemu se moe prodati i ono to razvijeni ne mogu vie prodavati kod kue,
ukljuujui i istroene tehnologije. Relativno zaostajanje je sve vee, a jedini
rizik za razvijene zemlje je snaan imigracijski pritisak. Krize koje povremeno
potresaju nerazvijene, kao to se to dogodilo u Meksiku i Argentini, najbolje
potvruju disfunkcionalnost sadanjih odnosa u pogledu sudbine treeg svi-
jeta u sadanjim modelima integracija. Globalizacija i identitet, grupa autora,
Josip Jovi, UHIP, Zagreb 2004. str. 71.
824 Od kraja Drugog svjetskog rata liberalna je ljevica uspjela zauzeti ne samo
umjetnost, kazalite, knjievnost, glazbu, i balet nego i lmsku industriju, fo-
tograju, obrazovanje i medije. Kontrolirajui kulturu, ljevica ne diktira samo
odgovore, nego i pitanja. Ukratko, u rukama imaju cijeli kozmoloki aparat. Ta
se kozmologija temelji na dva velika aksioma: prvi je taj da na svijetu nema
nikakvih apsolutnih vrijednosti, nikakvih standarda ljepote ni runoe, dobra
ni zla. Drugi je taj da, na svijetu bez Boga ljevica ima moralnu nadmo kao ko-
naan sudac ovjekovih aktivnosti. Urednik asopisa American Arts Quarterly,
James F. Cooper, prema Patrick J. Buchananu, isto, str. 103.
523
P
o
g
l
a
v
l
j
e
7
:
C
i
j
e
l
i
s
v
i
j
e
t
j
e
b
o
j
n
o
p
o
l
j
e
.
.
.
je vojnike determinizma one sa irokom vizijom i plitkim obzo-
rom, na drugoj, bijeloj strani su oni koji jo uvijek vjeruju da na bijeloj bijeloj
prvome mjestu trebaju biti odanost svojoj obitelji, zemlji, crkvi
i kulturi. Na ratitu 21. stoljea nai e se suelice domoljublje i
globalizam, odnosno drava-nacija i novi svjetski poredak kako
bi se nakon sraza moglo ustvrditi nezavisnost je zauvijek pobi-
jedila svjetsku nad-vladu. Pobjednik je dakle, izvjestan, ali ono
to ostaje kao nepoznanica je koliina krvi koja e se proliti u
ovom ratu pete dimenzije.
Prva dionica bitke posljednjih vremena Od poetka tre- Prva dionica bitke posljednjih vremena Prva dionica bitke posljednjih vremena
eg tisuljea do 2020. najprije e se ostvariti strateki cilj pro-
dora NATO-a na istok to dublje i to dalje prema samom srcu
biveg Varavskog pakta. Njegovu vanjsku granicu od sjevera
prema jugu initi e Baltike zemlje, Poljska, Slovaka, Maar-
ska, Rumunjska Bugarska, Gruzija, Armenija i Turska. Podruje
upravljanih kriza s Afganistana i Iraka proirit e se na Siriju, Iran,
Azerbajdan, Turkmestan, Uzbekistan, Kirgistan i Kazahstan. Na
Dalekom istoku upravljane krize zahvat e Indoneziju, obje Ko-
reje, Filipine i Vijetnam. Drave Srednje i June Amerike potresat
e argentinski sindrom, a zemlje Sredinje Afrike muiti e glad
i zarazne bolesti.
Istodobno etiri jahaa apokalipse Meunarodni mone-
tarni Fonda, Svjetska trgovinska organizacija, Svjetska banka i
NATO nastavit e svoj pohod i dobivati uglavnom bojeve u ime
i za raun jedine svjetske velesile i njezinih ad hoc koalicijskih ad hoc ad hoc
partnera.
Trei svijet tonut e jo vie u siromatvo. Mnoge zemlje
oko Puta svile, te latinskoamerike zemlje, iako nee dosei gra-
nice afrikog siromatva past e ispod razine stanja na kojem su
bile poetkom treeg tisuljea. Opi trend poveanja drutvene
nejednakosti e se nastaviti. Nejednakost e se snano povea-
825 Globalizacijska koija juri. Njezina etiri konja iste sve pred sobom. Za to
vrijeme u svijetu je sve vie siromanih, bolesnih, gladnih i obespravljenih.
Tamo gdje ne moe MMF i WTO, prostor e oistiti NATO uz pomo CIA-e i inih
agencija u slubi demokracije i novog svjetskog poretka. Terorizam je rije koja
se odnosi na pojedinca, ili grupu, nikako naciju. Terorizam drave sakrio se u
procesu globalizacije. Kako (o)vladati Svijetom?, Miro Kui, Slobodna Dalma-
cija, 27. travnja, 2004.
826 Gospodarski razvijene zemlje i nancijski centri moi, sve vie e proirivati
ljestvicu kredita kao svoje monetarno oruje. U stvari, u meunarodnoj mone-
tarnoj zajednici svako drutvo imat e precizno svoje mjesto, jedni povlateno,
drugi e jedva preivljavati, trei e biti kanjeni. Prema naumu determinista
novac e jo vie postati sredinje mjesto nove religioznosti a u njoj za Boga
Stvoritelja nee biti mjesta. Jedino vrijedan potovanja bit e novac, i uz pomo
broja on e ravnati i odreivati sudbinu ljudi i svijeta. Meka sila i dalje e biti
propovjedaonica te i takve religioznosti pa e se broj ljudi koji nee biti svjesni
tog novog materijalno-nancijskog svjetonazora poveavati. Zahvaljujui tome
moda e se ostvariti misao sedam grkih mudraca kako je novac krv i dua
ljudi, i onaj koji ga uope nema, hoda mrtav meu ivima.
524
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
vati i u Sjedinjenim Amerikim Dravama i u Kini, a poglavito u
prijelaznim zemljama, dakle, svuda. U razvijenim zemljama ljudi
e se dijeliti na prvi svijet, koji e ivjeti jako dobro i sigurno
i na trei pa i na etvrti svijet. To ope raslojavanje posvuda
e strukturno ljude, kao to je rekao Manule Castells, uiniti
irelevantnim. Osnovni problem vie nee biti iskoritavanje
ljudskog rada ili znanja, nego e problem biti strukturna irele-
vantnost. Zapravo ljude ili obinog ovjeka kao se to puki ree,
nitko nee trebati. Gospodarstvo i drugi sektori razvijat e se i
bez njih, njih nitko nee u klasinom smislu rijei iskoritavati,
ali e postati problem reda i zakona, odnosno policijski i sudski
problem u vlastitoj zemlji, ali i meunarodni problem zbog te-
rorizma i ilegalnog doseljavanja. Ukratko svi oni e biti problem
reda i zakona.
Novi svjetski poredak osim za rijetke (odabrane) stvarat
e brojnu masu gubitnika, koji uope nee sudjelovati u nekim
dogaajima, koji e se zbivati daleko od njih, ali e ipak snositi
posljedice tih dogaaja. Stanje determiniranog kaosa nepresta-
no e biti generirano. Pogodovat e mu i klonirana drutvena
svijest koja e legitimitet traiti u institucijama globalne moi, a
ne u unutarnjoj snazi vlastitog identiteta. Sve e biti preputeno
iskljuivo vanjskom strategijskom krugu. I tu e nastati glavni
problem, s jedne strane osporavanje tradicionalnog vrijedno-
snog sustava i s druge strane traganje za izgubljenim vremenima
kada je taj sustav u svoj hijerarhiji vrjednota odreivao smisao
ivota.
Sve e zemlje treeg svijet otvoriti vrata novcu (zadue-
njima) ime e izgubiti i ono malo steene ravnotee, ime e
osloboditi snage, koje otad vie nee biti pod nazorom. Nova
igra promijeat e karte tako da e povlatenje zadobiti nekoli-
cina rijetkih, a drugi mnogobrojni bit e odbaeni na zlu stranu
sudbine. Cijeli svijet u tom procesu e se izmijeniti. Utjecaj novca
bit e totalan. Jo vie e postati predmet pohlepe i pozornosti.
ivot i tokovi novca na taj nain postat e najmonije oruje u
827 Zbigneiew Brzenzinski izrazio je dvadeset nedostataka koji Ameriku dovodi u
pitanje kao globalnu silu. Ti nedostaci su: zaduenost, trgovinski decit, niska
stopa tednje i ulaganja, industrijska nekonkurentnost, niske stope rasta produ-
ktivnosti, neodgovarajua zdravstvena zatita, loe srednjokolsko obrazovanje,
pogrena drutvena infrastruktura i propadanje gradova, gramzivi imuni trei
stale, izrazita parazitska opsjednutost parniarenjem, produbljivanje rasnih
problema i siromatva, raireni kriminal, masovno uivanje droge, usaivanje
beznaa, irenje seksualnih sloboda, masovno irenje moralne izopaenosti
putem masovnih medija, slabljenje graanske svijesti, nastavak mogueg ra-
zjedinjujueg multikulturalizma, kolaps politikog sustava, poveanje osjeaja
duhovne praznine Izvan kontrole, Globalna previranja uoi 21. stoljea, Zbigni-
ew Brzezinski, Zagreb, 1994., str. 91.-94.
828 Politika je ozbiljna igra, a nai politiari to ne shvaaju, akademik Josip upa-
nov, Vjesnik, listopad, 2001.
829 Josip upanov, isto.
525
P
o
g
l
a
v
l
j
e
7
:
C
i
j
e
l
i
s
v
i
j
e
t
j
e
b
o
j
n
o
p
o
l
j
e
.
.
.
rukama sila neformalne moi i koji e iz podzemnih tokova svije-
ta upravljati njegovom vanjtinom. Slobodnije reeno, oni e biti
dispeeri pojavnosti tog istog svijeta. Novac e postati totalno
oruje asimetrinog rata i njegova neminovna prisutnost. Nagle
promjene cijena temeljnih namirnica postat e svakodnevica i
koje e kao lavina pokretati nezadovoljstva, socijalne nemire i
krize, te na kraju i ratove.
Nakon prve dionice bitke posljednjih vremena iza dvadese-
tljetne agresije crvene strane drutveni sustavi na planetarnoj
razini pretvori e se u bezlinu demokraciju civilnog drutva, u
kojoj e demokratska politika postati arena borbe sukobljavaju-
ih interesa, a ne proces izgradnje zajednikih ciljeva. Drutvene
veze koje su povezivale obitelj, zajednicu, dravu bit e razorene
kao i baza povjerenja. Kako bez toga ne moe funkcionirati nije-
dan sustav mnoge zemlje treeg svijeta bit e uvedene u geto,
poput onog varavskog. Ta geta u kojima e se nai mnoge dr-
ave i narodi bit e svijet bez vjere, bez drave, bez pravde i bez
mira, odnosno cijeli svijet e prije druge faze bitke posljednjih
vremena postati potencijalno bojno polje. Prije te druge faze
svijet e proimati niz simultanih urota, dravnih udara i sukoba
niskog intenziteta kako bi se u konanici mogla potvrditi teza o
nesposobnosti demokratskih laicistikih vlada, a koje e voljom
svjetske moi prethodno biti dovedene na vlast. Svoje mjesto
ustupit e svjetskoj nad-vladi. Prema operacijskom planu al-
kemiara determinizma nakon toga trebao bi zavladati vjeno
blagostanje i mir. Tako e kompromitirano i iscrpljeno razdoblje
neoliberalizma kao operator krize i iz njega proizili kaos, na
pladnju novom gospodaru svijeta ponuditi slobodu ovjeka i
naroda kao zalog stvaranja kraljevstva ljudskog. I nakon toga
e svim onima koje se god ne budu klanjali kipu Determinizma,
malim i velikim, bogatim i ubogim, slobodnjacima i robovima
830 Drugi proces uspostavljanja civilnog drutva, sekularizacije, laicizacije kroz
ruenje monarhija i odvajanje Crkve od drave, kroz minula dva stoljea, za-
biljeio je i zapamtio mnoge i razliite prevrate, krvave revolucije, raznorodna
zakonodavstva i totalitarizme. A ini se da taj proces jo nije okonan, dogoto-
vljen, pa kao da u nae vrijeme nastaje potreba novog deniranja i uspostavlja-
nja istinskog civilnog drutva. Treba dakle stvoriti novi poredak ije se odlike i
programska usmjerenja saimlju u sintagmi civilno drutvo. To sada vrijedi i za
Hrvatsku. Euforini poklici o konanoj uspostavi civilnog drutva, semantiki
gledano, sadre u sebi prizvuk i suzvuk jakobinskog, revolucionarnog, prosvje-
titeljskog, antiklerikalnog, antimilitaristikog i antimonarhistikog naboja. U
tom i takvom rabljenom izrijeku, lako se moe i treba iitati kritika dosadanjeg
oblika vladavine u Hrvatskoj, koja bi prema izvornom znaenju rijei upuivala
na to da se radilo o monarhijskom apsolutizmu u sprezi s klerikalizmom i milita-
rizmom. S tim se ele radikalno raskinuti te graditi novi oblik vlasti, drutvenih
odnosa i cjelokupnih obiljeja javnog ivota. Stari reim, vojska i Crkva, tri su
poglavita ogledna uzorka, na kojima se novo civilno drutvo oituje, ogleda i
dokazuje. Nismo utjeli, Nikola Mate Roi, Hrvatski katoliki zbor Mi, Zagreb,
2004. str. 155.
526
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
biti udaren ig na desnicu ili elo, i nitko nee moi kupovati ili
prodavati osim onoga koji nosi ig s imenom Determinizma ili
brojem imena njezina.
Ali bitka ovim ipak nee biti okonana.
Druga dionica bitke posljednjih vremena Klanjanje kipu Druga dionica bitke posljednjih vremena Druga dionica bitke posljednjih vremena
Determinizma u mirnoj koegzistenciji kraljevstva ljudskog
nee znai mir, nego rat koji e potrajati gotovo tridesetak
godina. Borba za i protiv vrjednota zavrit tek nakon to jedna
strana pobijedi, a druga bude poraena. Dekristanizacija zapa-
dnog svijeta kao nova ateistika civilizacija otvorit e put da
prazne prostore izmeu umreenog svijeta poinju popunja-
vati besprizorni. Slijed u metodikom smislu bit e logian. U
prevladavajuem trendu dekonstrukcije nacionalnih drava iz
vertikalnog ustroja, dakle i nadziranog, mo e se raskomadati
(fragmentirati) i kao takva u disperzivnom obliku preseliti u vlast
pojedinaca i skupina. Okna na mreama determinizma bit e
prevelika da je zadre.
U uvjetima propusnosti i nestanaka kakvih takvih meu-
narodnih institucija koje bi odravale meunarodnu sigurnost,
a unato gotovo apsolutnoj moi gospodar svijeta nee uspjeti
sprijeiti da okida za novi tridesetogodinji rat bude povuen
u nekoj od lokalnih nadziranih kriza, a u njega da budu uvueni
svi regionalni sustavi sigurnosti. Eskalacija sukoba dogodit e
se u tri koraka. Prvi e biti pobuna brojnih asimetrinih ratnika
okupljenih u mirijade vojnih organizacija, a drugi e predstavljati
intervenciju nekog od regionalnih sustava sigurnosti radi ostva-
rivanja nadzora ili utjecaja na sukob putem stabilizacije stanja,
kao to je to bilo poetkom 21. stoljea, dok e trei znaiti uba-
civanje snaga nekog od vanjskih igraa radi jednostrane koristi,
bez nuno neposredne veze s poetkom sukoba.
U takvom ratu nee odluivati vojna sila, a niti meka sila, jer
e potpuno izgubiti svoju mo za stvaranje izokrenute, virtualne
slike stvarnosti (nikoga vie nee moi uvjeriti u la osim samu
sebe), nego e odluiti svemona brojka besprizornih. Njihova
lavinu gospodar svijeta pokuat e zaustaviti jedino onim to e
mu ostati na raspolaganju, a to su oruja masovnog unitavanja.
I ovdje e se dogoditi inverzija (n
-1
). Na eskalatornu stepenicu
rata s nuklearnim taktikim udarima, nee zakoraiti carstva zla
nego oni koji su tu sintagmu prvi uporabili.
U hodu prema vrhu spirale globalnog sukoba vie nee biti
bitno jesu li na njegovom poetku Kinezi upali u Vijetnam, a na
njegovom kraju jedan projektil s nuklearnom glavom, lansiran
831 Otk, 1315-17, Jeruzalemska Biblija, isto, str. 1771.
832 Moda e sudbina Kinezima, muslimanima, i narodima June Amerike njihove
ivotne tegobe i bijedu u ovom stoljeu nadoknaditi tako to e u slijedeem
stoljeu (21. op. a.) zemlja pripadati njima. Uistinu nije li nam reeno: Blago
poniznima... oni e naslijediti zemlju. Patrick J. Buchanan, isto, str. 44.
527
P
o
g
l
a
v
l
j
e
7
:
C
i
j
e
l
i
s
v
i
j
e
t
j
e
b
o
j
n
o
p
o
l
j
e
.
.
.
iz Alira, eksplodirao nedaleko od Marseillesa, a NATO uzvratio
razornim zranim napadima na sjevernoafrike ciljeve, kako to
sugerira Huntington, ili da su ameriki svemirski brodovi u izne-
nadnom preventivnom udaru prvo unitili sva kineska nuklearna
postrojenja i gotovo sve raketne poloaje i sustave za lansiranje
kao u Vinarovom scenariju, odnosno Weinberger-Schweizero-
voj zamisli, kako je ameriki bombarder u pratnji lovaca preletio
Atlantik, Sredozemno more i uao u iranski zrani prostor te nad
ciljem ispustio nuklearnu bombu, koja je za nekoliko asaka no
pretvorila u dan uz golemi bljesak i zagluujuu grmljavinu, ve
e biti bitno to da li e ovjeanstvo kao to to stoji u prvoj ree-
nici ovog poglavlja imati samo pedeset posto izgleda preivjeti.
Ako je suditi po planovima determinista onda nema ni toliko
izgleda. Zato i zbog toga puka izreka ovjek snuje a Bog odlu-
uje ima svoj puni smisao.
Na zgaritima tridesetogodinjeg rata sredinom 21. stoljea
koji e bjesniti na prostorima euroazijskog Heartlanda i Rimlan-
da, europskim i sjeveronoamerikim gradovima movarama,
afrikim batustanima i latinoamerikim favelama zavrit e svoj
dvjestosedamdesetgodinji hod asimetrini oblik nastupanja
svjetskog prevratnitva.
Determinirani kaos koji je smisao ivljenja uinio izgublje-
nim, a proizveo: slabljenje drava i pojavu neuspjelih drava,
slom vertikalnog oblika vlasti, raspad drava, pojaane etnike i
vjerske sukobe, pojavu meunarodnih kriminalnih i inih maja,
umnogostruenje broja izbjeglica na stotine milijuna, irenje nu-
klearnog i ostalih oruja za masovno unitavanje, institucionaliza-
ciju terorizma, veu uestalost nasilja i pokolja, podjelu svijeta na
Zapad i mnogo ne-Zapada, anarhinost, univerzalizam, multikul-
turalizam, hedoinizam, antireligiju; a unitio naravne vrjednote:
obitelj, zaviaj, domovinu, ljudsku samilost i solidarnost, u svom
konanom posljetku otvorit e put za novo oovjeenje ovjeka.
Ishod kraljevstva ljudskog nee se biti drukiji od ishoda
Pax Romanae. I ono e poput Rimskog imperija, koji je stoljeima
ognjem i maem nastojao uniti barbare, na kraju sam biti uni-
ten od njih. O njegovom konanom svretku odluit e dakle,
njegova unutarnja moralna i svaka druga dekadencija, te izvanj-
ski mladi vitalizam barbarskih naroda s juga. Hoe li, u prah i
pepeo rastoenu zapadnu civilizaciju i kulturu, imati tko vie na
istoku obraniti od konfucijanskih a na jugu od islamskih nasr-
taja? Tko e i pod ijim okriljem stajati na zapadno-sjevernoj
833 Do 2025. Iran e imati gotovo jednak broj stanovnika kao Rusija. Biva sovjetska
republika Azerbejdan ve je u opasnosti od Irana. Povlaenje Moskve iz Azije
ini se jednako neizbjenim poput najezde Kineza u muslimanska podruja ko-
jim su neko vladali ruski carevi, a zatim komunistiki komesari. Zapanjena tim
populacijskim predvianjima, Ruska je akademija znanosti skovala novi izraz
katastrojka. Patrick J. Buchanan, isto, str. 113.
528
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
strani bojinice od Urala preko Bospora, Peloponeza, Sicilije do
Gibraltara?
Odgovor na ova dva pitanja jo u prolom stoljeu dao je hr-
vatski blaenik Ivan Merz rekavi: U uzburkanom moru zabluda
i strasti, koje tresu ovjeanstvom, Petrova je stolica sidro nade i
luka spasa u kojoj moramo nai zaklonite ako ne elimo nastra-
dati.
Trea dionica bitke posljednjih vremena epilog Deter-
minizam, juriajui na vrjednote, prvo je zapalio vlastitu kuu, a
kada je htio to uiniti i mnogobrojnim susjedima ovi se usprotivi-
e. Oni tj. susjedi ne samo to ga izbacie iz svojih dvorita nego
krenue nastaniti i njegove ruevine koje ostavi iza sebe. Ali u tim
ruevinama ostadoe mnogi, najmanje njih stoetrdesetetiri ti-
sue koji ouvae vjeru otaca. Onu vjeru koja je kroz dva tisulje-
a neprekidno pronosila Kristovu spasenjsku i mirotvornu misiju
za svakog ovjeka i cijelo ovjeanstvo. Zato svijet ni 2053. kada
bitka posljednjih vremena bude okonana nee postati duho-
vna pustinja i mrtva zemlja. Tada e se konano za 21. stoljee
moi rei Njega e biti jer e biti kransko! To pak znai da e
Crkva u svom potpunom otvaranju prema apsolutnom sreditu
svog bavljenja i cilja, ispuniti zadau svog utemeljitelja, Bogoo-
vjeka i potvrditi da se barbarstvo ne pobjeuje silom oruja, nego
ljubavlju prema ovjeku kao jedinki u opem opsegu znaaja i
znaenja. Ustrajni napori Svetog Oca s prijelaza iz drugog u tree
tisuljee siguran su znak da ovjeanstvo unato iskuenjima i
pogibeljima nee zaglibiti u nitavilu determinizma.
I konano, nestat e ideologije utemeljene na lai i inverziji,
koje su stoljeima uvjeravale da e stvoriti novi svijet tj. svijet
bez obitelji, naroda i nacionalnih granica, svijet bez identiteta i
vrjednota, svijet bez pravednosti i svijet bez Boga. Naukovanje
svih determinista od jakobinaca, komunista do globalista koje je
stvorilo pusto u ljudskim duama nestat e s propau novovje-
kog Babilona tako da: Svjetlo svjetiljke nee vie u njemu sjati!
834 Ivan Merz, Misli, Postulatura za beatikaciju Ivana Merza, Vlaka 93, Zagreb,
2001. str. 28.
835 Nije nekadanje kranstvo, koje je osvojilo svijet, bilo mlaka vjera, niti su nje-
govi uvari vjerovali da su sve religije jednake. Jedna je vjera bila istinita, a sve
druge lane. Patrick J. Buchanan, isto str. 129.
836 Jedinstvo i jednodunost Crkve jest veliko i vano dobro. U Djelima apostol-
skim trajno se naglaava jednodunost prave Ckve. Znamo da jedinstvo ne zna-
i jednolikost, razliitost karizma i darova, pokreta i redova jest bogastvo Crkve
i njezina ljepota. No potreban je pluralizam kao u zboru. Kao to je rekao biskup
muenik sv. Ignacije Antiohijski: Trebamo se uskladiti, trebamo biti poput stru-
na glazbala. Dar i snaga nae Crkve jest i injenica da imamo centra jedinstva
i zajedniko sjecite u Petrovoj slubi, koja predstavlja pomo i osvjeenje,
osobito za one Crkve koje ive u stanju progonstva, te im prua usmjerenje i
podrku, i daje glas svima koji su primorani na utnju. Vjera mu je dala snage
za odolijevanje lanim ideologijama, Tin ipo i Antun Sente, Glas Koncila, 22.
veljae 2004. godine.
837 Otk, 1823, Jeruzalemska Biblija, isto str.1775.
529
P
o
g
l
a
v
l
j
e
7
:
C
i
j
e
l
i
s
v
i
j
e
t
j
e
b
o
j
n
o
p
o
l
j
e
.
.
.
Bog e imati zadnju rije! Doi e dani, kada e cijela Zemlja
biti ispunjena slavom Bojom, kao to je more puno vode. Bit e
uspostavljeno Kraljevstvo Boje. Izabranici Njegovi, iz svakog
naroda i onog najmnogobrojnijeg i onog koji po brojnosti nije
velik, kao i iz svih plemena i jezika vodit e Zemlju u kojoj e
vladati Pravednost, Ljubav i Mir. To je Kraljevstvo Kristovo, ono i
Njegova Crkva ostaju Zauvijek.
I vrata paklena nee je nadvladati!
838 Mt 1618, Jerzualmska Biblija, isto, str. 1416.
531
OSNOVNA LITERATURA
(1) Avramov, Smilja, Trilateralna komisija, Svjetska vlada ili svjet-
ska tiranija?, Idij, Veternik, godina 1998.
(2) Bernhardt, Georg, Hellwig Cristian, Fuhren und Kampfen
in dei Dimensionen, Europaische Werhrkunde, broj 6, lipanj
1987.
(3) Bijela kua, Strategija nacionalne sigurnosti za novo stoljee,
prosinac, 1999.
(4) Boicov, M., Konfrontacionnoe mislenie ne likbidirovano (O
nastupateljnom haraktere morskoj strategii SSA), Morskoj
sbornik 10, 1989.
(5) Bruner, G., Nationality Problems and Minority Conicts in Ea-
stern Europe, Guetersloh 1996.
(6) Brzezinski, Zbigneiw, The Grand Chessboard, American Pri-
macy and its Geostrategic Imperatives, 1997.
(7) Brzezinski, Zbigneiw, Izvan Kontrole, Zagreb, 1984.
(8) Buchanan, Patrick J., Smrt Zapada, Kapitol, Zagreb, 2003.
(9) Carr, F., Ifantis, K., NATO in the New European Order, London NATO in the New European Order NATO in the New European Order
1996.
(10) Centar za strategijska istraivanja, Strategija oruane bor-
be, SSNO, Beograd, godina 1983.
(11) Centar za strategijska istraivanja, Strategija ONO i DSZ,
SSNO, Beograd, 1987.
(12) Clausewitz, von Karl, Vom Kriege, Zagreb, 1997.
(13) Chomsky, Noam, Mediji, propaganda i sistem, Marko Srpi,
Zagreb 2002.
(14) Cottey, A., Stability and Security in East Central Europe, Lon-
don 1995.
(15) elan, Joko, Treejanuarska Hrvatska, Pleter, Split Dugo-
polje. 2002.
(16) Domazet-Loo, Davor, Hrvatska i veliko ratite, Udruga S.
Jurja, Zagreb, 2002.
(17) Ellis, O. James, admiral, US, Navy, Pogled s vrha, Zapovje-
dnik zdruenih snaga NOBLE ANIVIL tijekom operacije Allied
Force, godina 1999.
(18) Cndidio de Dalmases, Sveti Ignacije Loyolski, ivot i djelo,
Filozofsko-teoloki Institut Drube Isusove, Zagreb, 1989.
(19) Glas Koncila, Katoliki tjednik, Zagreb, 2000.-2004.
(20) Glavni stoer OS RH, Hrvatska vojna strategija - Put prema
stabilnosti u sigurnom okruju , prosinac, 1999.
532
G
O
S
P
O
D
A
R
I
K
A
O
S
A
(21) Grupa autora, Globalizacija i identitet, UHIP, Zagreb, 2004.
(22) Grupa autora, Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991-
1995., Naklada Jesenski i Turk, DANI, Zagreb, godina 1999.
(23) Gugi A., Matika D., Pojam informacijskog rata i informacij-
skog napada, Vojska i javnost, Zagreb, sijeanj, 1999.
(24) Harry, G. Szummers, The New World Strategy: A Millitary Po-
licy and Americas Future Touchstone, New York, 1995.
(25) Hrvatsko slovo, Tjednik za kulturu, Zagreb, 2000.-2004.
(26) Huntington, P. Samuel, The Clash of Civilizations, New York,
1996.
(27) Janes C3I C4I SYSTEMS, 1990.-1996.
(28) Jeruzalemska Biblija, Kranska Sadanjost, Zagreb 1996.
(29) Joxe, Alain, La nouvelle le grande strategie americaine et
LEurope, Strategique, mart 1897. LEurope LEurope
(30) Kadijevi Veljko, Moje vienje raspada - vojska bez dr enje raspada - vojska bez dr enje raspada - vojska bez dr ave,
Politika, Beograd, 1993.
(31) Kegley, Ch., W.Jr. and Raymond, G., A Multipolar Peace? Gre-
at Power Politics in the Twenty rst Century, New York 1994. at Power Politics in the Twenty rst Century at Power Politics in the Twenty rst Century
(32) Kujundi M., Dizdar Z., Hrvatska borba za opstojnost 1918-
1998., Hrvatski dravni sabor, Zagreb, sijeanj, 2000.
(33) Kuli, Slavko, Strategija nasilja kao strategija razvoja, Napri-
jed, Zagreb 1996.
(34) Linin, J., VMF SSA: Stariie postulati Novoj morskoj strategii, Stariie postulati Novoj morskoj strategii Stariie postulati Novoj morskoj strategii
Morskoj sbornik 2, 1989.
(35) Mateljan, Neven, Terorizam i gerila, Rijeka 1995.
(36) MORH, Kronika, vojnih i drutveno-politikih dogaaja u ra-
zdoblju 1988-1996., Zagreb, 1996.
(37) MORH, Hrvatski vojnik, Zagreb, 1996-2003.
(38) Newel, Clayton, Fog and Friction; Chalanges to Command
and Control. Military review, broj 8., 1987.
(39) Nrnberger, Tomislav, Ognjitar u mRanoj demoNkraciji,
CC Marketing, Zagreb, 2003.
(40) Opa enciklopedija, Jugoslavenski leksikografski zavod,
Zagreb 1982.
(41) Paji dr. I. Uvod u hrvatsku strategiju obrane, HVU, Zagreb,
1995.
(42) Pasija, 100 pitanja i odgovora o lmu Pasija Muka Kristova,
VERBUM, Split, 2004.
(43) Plani, Frane, Strategijski nazor na 21. stoljee, Strategij-
ski koncept NATO saveza, prilog Hrvatskog vojnika, travanj,
2000.
(44) Plevnik, Danko, Novi NATO ili stara geopolitika strategijske
studije, Impressum, Karlovac, 1999.
(45) Plevnik, Danko, Osvrti u Slobodnoj Dalmaciji, 1999-2000.
(46) Radni materijali autora od 1985.-2004.
(47) Roi, Mate Nikola, Kristologija kamena, Hrvatska Provinci-
ja Sv. Jeronima, Zagreb 2003.
533
O
s
n
o
v
n
a
l
i
t
e
r
a
t
u
r
a
.
.
.
(48) Roi, Mate Nikola, Nova religija globalizma, Hrvatska Pro-
vincija Sv. Jeronima, Zagreb 2003.
(49) Roi, Mate Nikola, Nismo utjeli, Hrvatska Provincija Sv.
Jeronima, Zagreb 2004.
(50) Strategijski koncept NATO saveza, Hrvatski vojnik, Zagreb,
travanj 2000.
(51) Sun, Tzu, Umijee ratovanja, Hrvatsko vojno uilite, Petar
Zrinski, Zagreb 1995.
(52) Quigley, Carroll, Anglo-Ameriki Establishmrnt, Naklada
E.i, split, 2003.
(53) Thatcher M., Statecraft, New York, Hurper Collins Publishers,
2002.
(54) Tuman, Miroslav, Prikazalite znanja, Hrvatska sveuilina
naklada, Zagreb, 2003.
(55) Ujevi, Dunja, Ministar obrane, ALFA, Zagreb, 2003.
(56) USEUCOM, Strategy of Engagement and Preparedness, 1996.
(57) W.T. Johnson, D.V. Johnson, J.O. Kievit, D.C. Lovelace,
S.Metz, U.S. Army War College, Strategic Studies Institute,
The Principles of War in the 21st Century: Strategic Considera-
tions.
(58) Vojna doktrina Ruske Federacije, Moskva, 1999.
(59) Vojna enciklopedija, Vojnoizdavaki zavod, Beograd, 1970.
(60) Vukadinovi, Radovan, Postkomunistiki izazovi europskoj
sigurnosti - od Jadrana do Baltika, Grafotisak, Grude, 1999.
534
KLAPNA I.
Biljeka o piscu
Davor Domazet-Loo roen je 1. svibnja 1948. u Sinju. Zavrio je
gimnaziju, prirodoslovno-matematikog smjera, te diplomirao
na Vojnopomorskoj akademiji u Splitu 1971. Sluio je na razlii-
tim vrstama brodova, kao strunjak za protupodmorniku i pro-
turaketnu obranu; obnaao je dunost pomonika zapovjednika
i zapovjednika na razliitim brodovima, ukljuujui i dunost
zapovjednika raketne fregate Split. Diplomirao je na zapovje-
dno-stoernoj koli taktike i operacijskog umijea 1984., a na Ra-
tnoj koli koli strategije 1981.Od 1987.-1990. obnaa dunost
naelnika za obavjetajnu analitiku i prosudbe u zapovjednitvu
Vojnopomorske oblasti (Ratna mornarica).
Kao hrvatski dragovoljac 3. srpnja 1991. postaje lanom
stoera Zbora narodne garde. Obnaa dunost naelnika obavje-
tajnog odjela, a nakon toga dunost naelnika odjela za upora-
bu Hrvatske vojske u Upravi za strateka istraivanja. Na dunost
naelnika Obavjetajne uprave Glavnog stoera oruanih snaga
Republike Hrvatske imenovan je 5. prosinca 1992. U in kon-
traadmirala promaknut je 28. svibnja 1994. Dunost zamjenika
naelnika Glavnog stoera oruanih snaga obnaa od studenog
1996. do listopada 1998. U in viceadmirala promaknut je 28.
svibnja 1998.
Ukazom vrhovnog zapovjednika oruanih snaga u listopadu
1998., imenovan je naelnikom Glavnog stoera oruanih snaga
RH. U in admirala promaknut je 10. oujka 2000., a potom smi-
jenjen s dunosti naelnika Glavnog stoera oruanih snaga RH.
Nakon potpisa pisma dvanaestorice generala hrvatskoj javnosti,
u kojem se traila zatita vrjednota i digniteta Domovinskog rata,
umirovljen je 20. rujna 2000.
Strune radove, osvrte i lanke na temu protupodmornike
borbe, iz proturaketne borbe, te taktike i doktrine ratovanja na
moru objavljuje od 1976. U tim radovima daje znaajan teorijski
prinos prouavanju operacijskog umijea, vojne strategije i ope
strategije. Do 2001. predavao je na visokim vojnim i civilnim ko-
lama umijee ratovanja. Poseban je prinos dao teorijskoj i pra-
ktinoj razradi traenja podmornica, obrani od samonavoenih
protubrodskih raketa, integriranom bojitu i realnom vremenu
kao etvrtoj dimenziji bojnog polja.
Objavio je knjigu o Domovinskom ratu pod naslovom Hrvat-
ska i veliko ratite (2003.) koja je doivjela vie izdanja i postala,
ubrzo nakon objavljivanja, velikim hrvatskim bestselerom. Pro-
glaena je i najboljom knjigom o Domovinskom ratu u 2003.
Odlikovan je Redom Ante Starevia, Redom Nikole ubia
Zrinskog, Redom bana Josipa Jelaia, Redom hrvatskog trolista,
535
Redom hrvatskog pletera, Spomenicom domovinske zahvalnosti,
Spomenicom domovinskog rata i medaljama Ljeto-95, Bljesak i
Oluja.
KLAPNA II.
Gospodari kaosa knjiga je koja donosi okantan prikaz prevra-
tnikog plana ovladavanja svijetom, koji se poeo ostvarivati
Francuskom revolucijom koncem 18. stoljea, a u drugoj fazi svijet
okrvavio zlom komunizma i faizma danas, u treoj fazi, marira
u injelu neoliberalnog globalizma. Gospodari kaosa drugo je ime
determinista, koji poriu Boga Stvoritelja, ovjekovu iznimnost i
identitet, koji ratuju protiv vjere i vrjednota u nakani da ovladaju
materijalnim svijetom i stvore svjetsku nad-vladu. Oni ele po-
stati gospodarima svijeta, unititi obitelj, naciju i dravu. Prevra-
tniki plan Domazet naziva determiniranim kaosom.
Davor Domazet Loo u ovoj knjizi pokazuje kako postoje
teze da su upravo deterministi na vlast doveli i komuniste i na-
cionalsocijaliste, da bi unitili Rusiju i Njemaku i upozorava na
mogue veze Pearl Harboura 1941. i 11. rujna 2001. Posebnu po-
zornost posveuje Hrvatima i Hrvatskoj koji su ve desetljeima
metom gospodara kaosa.
Prvi put se itateljstvu nudi uvid u veze izmeu hrvatske su-
dbine, Kosova, Afganistana, Iraka ?
Analizira domete moi meke sile u Hrvatskoj, koja je ugla-
vnom u vlasnitvu determinista i pokazuje kakve sve oblike
specijalnog rata primjenjuju protiv nje. Cilj im je inverzijom povi-
jesne istine, od rtve agresije napraviti krivca, kako bi sve vratili
na stanje ante belum, a Hrvatima oteli obalu, zemlju i posebno
vaan izvor ivota pitku vodu. Hrvati moraju u krivnji biti izje-
dnaeni s agresorima od kojih su se branili.
Daje opiran prikaz neprijateljskih obavjetajnih operacija
protiv Hrvatske, od djelovanja lanova Labradora i tita do Opere
i drugih pijunskih i teroristiki operacija.
Ova se Domazetova knjiga ne boji govoriti o apokaliptikim
posljednjim vremenima, iznosei nadu da e u moguem veli-
kom sukobu s deterministima pobijediti milijuni ljudi koji vjeruju
u Boga Stvoritelja, ujedinjeni katolici, pravoslavci i islamisti, koji
ne pristaju postati robljem gospodara kaosa.
536