ETIKA TEORIJA JOHN ROLLSA

Rolsov opus magnum, Teorija pravde, objavljen je 1971. Ona ima svoje ime: pravda kao
pravinost i ukljuuje dva principa. Prvi princip je izraz onoga to u SAD obino nazivamo
liberalnim idejama o slobodi. Zamisao je da svako ima prava na jednake fundamentalne
slobode ukljuujudi i politiku slobodu, Drugi princip ima dva dela, i poto ima dva dela, on je
malo komplikovaniji nego prvi. Prvi deo obezbeuje nain na koji se misli o jednakim
mogudnostima. Glavna zamisao je da to gde dete zavriti ne treba da zavisi od toga odakle
poinjete, da drutveni poloaj koji ste stekli roenjem ne treba da odreuje vau sudbinu.
Malo preciznije, on kae da ako uzmete dvoje jednako motivisanih i jednako sposobnih ljudi,
njihovi ivotni izgledi ne treba da se razlikuju na osnovu njihovog drutvenog porekla. Vai
ivotni izgledi ne treba da zavise od vaeg klasnog porekla, porodinog porekla, komiluka u
kojem ste odrasli; oni bi trebalo da zavise samo od onoga ta ste u stanju da uinite i ta ste
motivisani da uinite. Stoga, ako ste jednako sposobni i jednako motivisani, imate jednake
izglede. Ovo je pravina jednakost mogudnosti, sloboda da se uestvuje u politikom
procesu, religijsku slobodu, slobodu govora i okupljanja, kao i slobode povezane sa
vladavinom prava ukljuujudi i zatitu telesnog integriteta. Rols kae da ovaj princip ima
prioritet. To je prvi princip ove teorije. Nazovimo ga principom slobode.Rols naela
pravednog drutva pokuava odrediti hipotetskim ugovorom kojeg sklapaju lanovi
zajednice. Pretpostavlja se da pojedinci koji sklapaju taj ugovor prvenstveno brinu za svoje
interese, da su racionalni, dobro obavijeteni o ljudskoj prirodi i funkcioniranju drutva, te da
se nalaze pod tzv. "velom neznanja". Ovaj posljednji i najvaniji uvjet znai da nijedan od njih
ne zna nita o onim svojim osobinama koje bi mogle utjecati na nepristranost odluivanja.
Kako meu te osobine spada i sposobnost za stjecanje materijalnih dobara i kako se svatko
plai (bududi da ne poznaje ni svoju sklonost riziku) da bi nakon podizanja vela mogao otkriti
da za takvo stjecanje nije ni sposoban, a unato toga eli za sebe osigurati to bolju poziciju,
izabire se tzv. naelo razlike. Ono kae da su nejednakosti doputene ali samo ukoliko od njih
imaju koristi i najmanje sposobni lanovi zajednice. Naime, na prvi pogled se ini da bi takav
pristup ljude naveo da izaberu striktnu jednakost meu svim pripadnicima drutva.
Meutim, taj izbor ne bi bio povoljan ni za koga bududi da u tom sluaju oni koji bi nakon
uklanjanja vela otkrili da imaju vede sposobnosti ne bi eljeli raditi onoliko koliko bi to inae
mogli. Zato bi i oni koji se boje da de najslabije prodi (a to su svi koji sklapaju ugovor)
dopustili da talentirani dobiju vie dobara, ali samo ukoliko jedan dio vika resursa to de ga
stvoriti daju njima ije su sposobnosti manje. Na to se naelo u praksi prvenstveno gleda kao
na opravdanje progresivnog oporezivanja imudnih. Pravednost je prva vrijednost drutvenih
ustanova, kao to je istina kod misaonih sustava. Bilo koja teorija, ma koliko bila elegantna i
ekonomina, mora se odbaciti ako nije istinita; isto tako zakoni i ustanove ma koliko bili
djelotvorni i dobro ureeni, ako nisu pravedni, moraju se reformirati ili napustiti. ak ni
dobrobit cijeloga drutva ne moe prevagnuti nad nepravednodu osobe koja je zasnovana
na pravednosti. Pravednost zato ne priznaje da se gubitak neije slobode moe opravdati
vedim dahom drugih ljudi. Ona ne doputa opravdanje odricanja nametnutoga nekolicini
vedom pogodnodu koju uivaju mnogi. Zbog toga se u pravednom drutvu polazi od toga da
su slobode jednakih dravljana utvrene; prava zasnovana na pravednosti ne mogu biti
predmetom politikog pregovaranja ili rauna drutvenih interesa. Jedini razlog zbog kojeg
moemo prihvatiti pogrenu teoriju jest to da ne znamo bolju; analogno tome nepravda se
moe trpjeti samo ako je prijeko potrebno da bi se izbjegla jo veda nepravda. Kako su istina i
pravednost prve vrijednosti ljudskog djelovanja, one su neprijeporne