1.

TERMINALNI KLASINI TELEFONSKI APARATI

2. PRENOSNI MEDIJ ZRAK-PROSTOR (osobine i primjena)
3. PCM = Pulsno Kodna ModulacijaPulse Code Modulation
4. ANTENE ZA PRIJEM RADIO SIGNALA
5. FEDING SMANJENJA JAINE SIGNALA
6. INTELIGENCIJA U TELEKOMUNIKACIJAMA
7. TERMINALNI FAX APARAT (Vrste, elementi, funkcije)
8. KOAKSIJALNI VOD-KABL (osobine i primjena)
9. TDMA (opis i primjena)
10. PAKETSKI OBLIK PRENOSA PODATAKA X25
11. SMETNJE OBLIKA REFRAKCIJE
12. DECT RADIO PRISTUP
13. TERMINALNI VIDEO UREAJ (Vrste, elementi, funkcije)
14. OPTIKI VOD, KABL (osobine i primjena)
15. FTTH, FTTC, FTTB
16. MULTIPLEKSIRANJE (opis i primjena)
17. SMETNJE CROSTOK FEXT I NEXT
18. ATM PRENOSNE MREE
19. RADIO TERMINALNI UREAJI (Vrste, elementi, funkcije)
20. PRENOS SIGNALA PUTEM RADIO VALOVA
21. FDMA
22. PDH PRENOSNA TEHNIKA
23. PAGING RADIO SISTEM
24. SATELITSKI TERMINALNI UREAJI
25. PLC PRIJENOS PUTEM ELEKTRINE MREE( osobine i primjena)
26. MODULACIJA FAZNIM POMAKOM

27. xDSL TEHNIKA PRISTUPNE MREE

28. EHO SMETNJE
29. TETRA RADIO SISTEM
30. SIGNALNI TERMINALNI UREAJI (Vrste, elementi, funkcije)
31. SATELITSKI RADIO PRIJENOS (osobine i primjena)
32. SDH TEHNIKA PRIJENOSA
33. RAUNARSKE MREE
34. TCP/IP PROTOKOL
35. GSM, GPRS I EDGE MREE
36. BAKARNA PARICA
37. SMETNJE SMANJENJA JAINE SIGNALA( ATENUACIJA)
38. ELIJSKO PLANIRANJE GSM MREE
39. HFC SISTEM DISTRIBUCIJE- osobine i primjena
40. TDM Time Division Multiplexing
41. SMETNJE OBLIKA RASIPANJA
42. SERVISNA MREA
43. ANTENSKI PREDAJNI UREAJI (Vrste, elementi, funkcije)
44. TEORIJA UZORKOVANJA KOD A/D KONVERZIJE
45. PRISTUPNE MREE (vrste i tehnologije)
46. SMETNJE NEAR-END I FAR-END CROSTALK
47. ELIJSKI OBLIK PRIJENOSA ATM
48. FREKVENTNA MODULACIJA (opis i primjena)
49. INTELIGENTNE USLUGE
50. INTERFEJSI (POJAM I ULOGA)
51. AMPLITUDNA DISTORZIJA (opis i mjere za smanjenje)
52. TERMINALNI ISDN UREAJI

53. KONVERGENCIJA (pojam i primjena)

54. MODULACIJA FAZNIM POMAKOM (opis i primjena)
55. ICT INFRASTRUKTURA
56. EDGE 2.5 -3G
57. SIGNALIZACIJA (vrste i uloga)
58. JITTER (opis smetnje i mjere za smanjenje)
59. GPRS 2.5G (osobine i primjena)

1. TERMINALNI KLASINI TELEFONSKI APARATI

NASTANAK: prvi oblik telefona Alexander Graham Bell 1876. ,
NAMJENA: prijenos govora na frekvencijama od 300-3,400 Hz
FUNKCIJE: uspostavljanje veze(in/direktno) i obavljanje razgovora
SMJER PRIJENOSA: Rade dvosmjerno, mogua interaktivna kom.
NAIN RADA: reim punog dupleksa
Moemo rei da se telefon sastoji iz etiri dijela:
Zvono i serijski kondenzator;
Kuka za slualicu;
Brojanik;
Govorni krug sa prijemnikom i mikrofonom
Zvono je ukljueno putem kondenzatora kada prijemnik nije aktivan.
Kada je
uspostavljen poziv od strane B-korisnika, zvono se
putem kondenzatora aktivira
alternativnim naponom (otprilike 90 V, 25Hz) proizvodei signal zvonjenja koji registruje
korisnik dolazeeg poziva.
Kuka za slualicu; kada A-korisnik podigne slualicu za uspostavljanje poziva, dolazi do
ukopavanja govornog kruga i tastature (zvono je iskopano funkcijom kuke prekidaa) i
dolazi do prenosa signala biranom B korisniku.
Biranje proizvodi impulse (signale) koji sadre informacije za lokalne centrale. Prenosni krug
je zatvoren za vrijeme procesa slanja broja, ali kontakt iskopava govorni krug za vrijeme
svake sekvence impulsa. Kada je biranje pokrenuto, toak se poinje okretati i prekida i
zatvara strujni krug. Stariji telefoni imaju brojanik umjesto tastature.
Slualica model slualice dizajniran je prema tradicionalnim tehnikama. Struja generisana
sa dolazeim govorom prolazi elektronskim magnetom koji je konstruisan oko stalnog
magneta i spojen u membranu. Oscilacija ili kretanje membrane se transformie u zvune
talase koji se registruju u uhu.
Mikrofon - Stari karbonski mikrofoni su se vremenom mjenjali za savremenije mikrofone.
Teflonski film (savremeni materijal) je razvuen preko fiksirane elektrode. Pokretna elektroda
se sastoji od tanke metalne presvlake pokrivajui savremeni materijal. Mikrofon se napaja iz
izvora napajanja.
MODIFIKACIJE I UNAPREENJA TERMINALNOG APARATA
1. Zamjena brojanika tastaturom, vezano je za biranje
a) dekadsko kao i kod brojanika i

b) tonfrekventno ili DTF-aktiviranje oscilatora dvije frekvencije

2. Zamjena zvona oscilatorom
Posebne izvedbe telefonskih aparata:
- sa prebacivaem
- dodatni indikator poziva
- dodatna slualica
- dodatno pojaalo
- dodatni zvunik
- dodatni mikrofon
- kasica za novac
- automatski bira telefonskih brojeva
- automatski odziv
- brojaem impulsa itd.
Pored navedenih, razlikujemo slijedee tipove telefona:
-Mobilni terminalni aparati
-Posebni telefonski aparati za hitnu pomo, uz autoceste, aerodrome, itd
-Bezgajtanski terminalni aparati
-Telefonski aparat sa automatskom naplatom.

2. PRENOSNI MEDIJ ZRAK-PROSTOR (osobine i primjena)

Pitanje je obimno i dvosmisleno (infrastruktura u zraku i beini nain prijenosa), pa nastojim
objasnit prvi aspekt. Drugi imate u mnogim drugim grupama pitanja.
Telekomunikacijski vodovi se dijele na:
1. vazduni (nadzemni)

2. kabelski (podzemni)

Ako posmatramo sa aspekta infrastrukture, onda je vano rei:

Vrlo vano pitanje je izbor odgovarajue trase(dostupnost u bilo koja doba godine, to krae
trase, itd.). Zrana trasa mora biti udaljena 20 metara od autoputeva, a visina odreenog
voda ne smije biti manja od 3m od zemlje. Kroz naselja se vodovi postavljaju pomou
stubova i nosaa na objektima.
Takoer na mjestima krianja elektro i telekom. vodova treba drati odreenu distancu
izmeu kablova otp 2.5 do 5.5 metara. to se tie uporita kao nosioca kabla, razlikujemo:
JEDNOSTAVNA (betonski, drveni, plastini stubovi)
SLOENA (dvojna uporita i up oblika slova A)
to se tie postavljanja nadzemnih kablova, razlikujemo
-samonosive kablove sa nosivim uetom
- samonosive kablove sa omotaem.
Takoer, razlikujemo slijedee vazdune vodove: (Goli provodnici):
- provodnici od bakra provodnost = 56m/mm
- provodnici od bakarne ligure
- provodnici od eline ice
- provodnici od bimetalne ice
- provodnici od ligure aluminijuma

Za vazdune vodove brzina je oko 288,000 km/sec

Karakteristina impendanca:

Zc=l/c

Talasna duina iznosi:

= 2/

Fazna brzina iznosi:

V = /

Promjene koje se deavaju zbog elektrinih parametara slabljenje i fazno kanjenje uzrokuju
na promjene signala!

3. PCM = Pulsno Kodna ModulacijaPulse Code Modulation

PCM je postupak transformacije analognog signala u digitalni signal, odnosno njegov prikaz
u obliku binarnog koda. Koristi se i za audio i za video signale.
Prva primjena u kasnim 1960-tim tj. PCM sistemi su se poeli primjenjivati u telefoniji. Ovi
sistemi su projektirani za oblik mree komutacije krugova (circuit mode) i za prijenos sa
vremenskim odsjecima (time slots).
PCM Modulacija je amplitudno diskretna modulacija (A/D konverzija), a osnovni cilj
modulacije je da se signal obradi tako da bude podesan za prenos. Primjeri najiznaajnijih
potreba za modulacijom:
radio prenos poruka, elektromagnetno zraenje, duina antene multipleksiranje signala,
multipleksni sistemi prenosa.
Ovo je tip valnog (Waveform) kodiranja i standardna je u kodiranju govora u telefonskim
mreama. Brzina bita generirana po pozivu 64 kb/s je glavni faktor u komutacijama i
projektiranju prijenosa.
Svaka digitalna rije ima n binarnih brojeva pa mogui broj jedne kodirane rijei je:
M=2.
Prednosti PCM modulacije:
Relativno jeftina rijeenja, PCM signali se izvode iz svih analognih izvora, U sistemima
prenosa telefonije na daljinu isti PCM talasni signal se lako moe regenerirati, um kod
digitalnih sistema se moe smanjiti pomou odgovarajue tehnike kodiranja.
Tako je irina PCM modulacije: za sinusnu funkciju (sinX/XR = nfs (Hz)
B(PCM)

1
1
R=
nFs
2
2

Posebni oblici PCM modulacije su DPCM (Differential PCM) i ADPCM (Adaptive Differential
Pulse Code Modulation).

4. ANTENE ZA PRIJEM RADIO SIGNALA

Antena je naprava koja slui za slanje (emitiranje) i prijem radiovalova (elektromagnetske
energije). Prijemna antena prima elektromagnetsku energiju ovisno o jaini polja koje dolazi
do antene.
Parametri antena:
Polarizacija - opisuje krivulju vektora elektrinog polja kojeg antena prima. Antena ne moe
primati ortogonalnu polarizaciju. Za istovjetne polarizacije vala i prijemne antene postie se
maksimalni prijenos energije.
Dijagram zraenja - opisuje raspodjelu gustoe snage na povrini kugle (u dalekoj zoni),
odnosno smjerove glavnih i sekundarnih latica.
Ugao usmjerenosti - kut oko glavnog smjera zraenja unutar kojeg zraena snaga ne pada
ispod polovice snage zraenja u glavnom smjeru.
irina snopa - kut koji omeuje glavnu laticu (kut izmeu prvih nul-toaka u dijagramu
zraenja).
Usmjerenost - opisuje kolika je koliina energije usmjerena unutar nekog kuta u smjeru
najjaeg zraenja u odnosu na sve druge smjerove.
Dobitak - govori koliko vie snage treba izraiti iz izotropnog radijatora da bi na istoj
udaljenosti postigli jednaku gustou snage kao kod promatrane antene.
Potiskivanje sekundarnih latica - omjer jakosti polja u smjeru maksimalnog zraenja i
jakosti polja u smjeru maksimuma najvee sekundarne latice.
Impedancija - omjer napona i struje na prikljunicama antene. Ako se antena nalazi u
slobodnom prostoru daleko od bliskih objekata, radi se o vlastitoj impedanciji antene.
VRSTE ANTENA
Pasivne antene su napravljene od recipronih elemenata i mogu se koristiti i kao prijemne i
kao odailjake.
Aktivne antene ("pametne", adaptivne antene) sadre elektronike elemente koje im
omoguuju da mijenjaju dijagram zraenja, smjer snopa, itd.
Linearne antene su najee iane, zanemarivog presjeka pa ih promatramo kao
jednodimenzionalne. Koriste se u niem frekvencijskom podruju (ugrubo, ispod 1 GHz).
Povrinske antene zrae svojom povrinom, promatramo ih kao dvodimenzionalne i koriste
se u mikrovalnom frekv. podruju ( iznad 1 GHz).
Uskopojasne antene su rezonatne, s malom irinom frekvencijskog podruja koje pokrivaju
(do 10% frekvencijske nosioca). irokopojasne antene pokrivaju iroko frekvencijsko
podruje te su stoga najee prijemne.

5. FEDING SMANJENJA JAINE SIGNALA

etiri osnovna problema, koji imaju najvie uticaja na kvalitet prenosa radio signala su:
slabljenje signala, vremenska disperzija, vremensko poravnavanje i pojava fedinga.
Feding (iseznjavanje) je pojava varijacije snage (ili slabljenja) signala.
Ako je ova pojava dugotrajna, a uz to i manjeg intenziteta, onda se radi o dugotrajnom
fedingu. A ako se radi o kratkotrajnoj pojavi veeg intenziteta, onda je to kratkotrajni feding.

Dugotrajni feding naziva se jo i Shadow feding, jer nastaje kao posljedica efekta sjene
(shadow effect) tj. kao posljedica raznih prepreka na putu radio valova, esto se naziva jo i
Log-normalni feding, jer ima lognormalnu raspodjelu.
Efekat dugotrajnog fedinga i slabljenja signala moe se ilustrovati na slijedei nain. Ako se
sa MS-om sa ulice ue u zgradu intenzitet signala opadne za 10 dB (rezultat fedinga).
Ulaskom dublje u zgradu intenzitet signala pada 0,6 dB po metru (rezultat poveanja
Shadow fedinga). Prelaskom iz prizamlja na 1. kat signal opada za 1,2 dB. Po spratu
penjanja signal opada (rezultat slabljenja put gubitaka). Posljedica je raznih refleksija,
odnosno puteva signala od predajnika do prijemnika na prijemnik dolaze fazno pomaknuti
signali koji se vektorski sabiraju dovode do fluktuacije snage signala oko njene srednje
vrijednosti.
Kratkotrajni feding naziva se jo i Rayleigh-ov feding, te nastaje kao posljedica raznih
refleksija, odnosno puteva signala od predajnika do prijemnika. Ima lognormalnu raspodijelu
(normalu u dB razmjeri)
Naroito je izraen kod kretanja MS-e u urbanoj sredini. Ako se vozilo sa MS-om (na
frekvenciji sistema GSM, 900 MHz) kree brzinom od 50 km/h, poveani kratkotrajni feding
e se javljati svakih 10,7 ms (jedan dip na svakih 0,3 metra).

6.INTELIGENCIJA U TELEKOMUNIKACIJAMA
Razvoj tehnologija primjenjenih u telekomunikacijama, posebno onih izraenih u kapacitetu
propusnog opsega; inteligenciji i univerzalnosti signalizacionih protokola; i brzini
prosljeivanja (komutiranja), imao je direktan uticaj na definisanje logike i fizike topologije
mree.
Ovdje je svakako vrlo vano definisati pojam poslovne inteligencije (Business
Intelligence, BI) koju moemo definisati kao skup metodologija i softverskih alata koji

omoguavaju koritenje podataka iz skladita podataka (Data Warehouse) i njihovo

pretvaranje u informaciju potrebnu za donoenje poslovnih odluka.
Institut za Business Inteligenciju pod pojmom Business Intelligence podrazumijeva
integraciju strategije, procesa i tehnologija, u cilju dobivanja saznanja o podacima, statusima,
potencijalima i perspektivama.
Sustav poslovne inteligencije je takav sustav koji uva informacije i znanje o konkurenciji,
kupcima, dobavljaima, procesima. On omoguava:
- kvalitetno operativno planiranje,
- praenje ponaanja konkurencije,
- promatranje pojedinih trinih segmenata te predvianje buduih pojava.
- poslovno pregovaranje i brojano argumentirani nastup prema kupcima i dobavljaima,
Takoer, sustav poslovne inteligencije nudi bolje razumijevanje vlastitih kupaca i spoznaju
to ih potie na odreeno ponaanje.
S tehnike strane, poslovna inteligencija je proces kojim se sirovi podaci pretvaraju u
informacije. Te informacije se zatim analiziraju i koriste u procesu odluivanja u poduzeu.
Sada kada je rijec o sofisticiranoj oblasti kao to je to oblast telekomunikacija, moemo rei
da se na potranju uveliko moe uticati integracijom novih inteligentnihusluga, kao to su
na primjer distribuirani dodatni servisi:
Dodatni servisi su velika dobit i za korisnike i za operatore. Veliki broj dodatnih servisa su
raspoloivi i u normalnoj telefoniji u PSTN kao i za ISDN ili xDSL. Mogu se podijeliti u tri
kategorije i obino ne kotaju vie od normalnog poziva.
Call waiting
Call forwarding
Automatic callback
Call diversion
Call diversion
Alarm call
Three party
Abbreviated.

Kada su se uvodili dodatni servisi bila je jedna ograniavajua okolnost da su se korisnici

mogli koristiti njima samo u sluaju pristupa lokalnoj centrali koja doputa imenovani servis
sa tzv. SPC centralom.
Sa IN tehnologijom servisi su umjesto postavljanja u lokalnoj centrali stavljeni centralno u
voru i dostupni su svim korisnicima ne samo onim koji su povezani na lokalnu centralu. IN
tehnologija omoguava:
-Prilagoavanje servisa prema korisnikoj elji i zahtjevima,
-Upravljanje centraliziranim servisima.
-Brzo predstavljanje servisa,
-Brza kreacija novih usluga koristei standardiziranu platformu nezavisnu od servisa.,
-Jednostavno uvoenje servisa dok je servisna logika odvojena od komutacije i prenosa,
Naravno da samo posebno atraktivni servisi poveavaju dohodak. Isto tako specijalistiki
servisi omoguavaju korisnicima zadovoljene posebnih potreba.
Primjeri servisa uvedenih IN tehnologijom:
Virtual private network: VPN omoguava kompanijama koje su geografski rasprostranjene
da koriste jedinstveni resurs javne mree za unutar kompanije saobraaj. VPN je mogue
povezati na PBXs, CENTREX, grope ili individualne pretplatnike linije. Postoje i
meunarodne VPN tj. IVPN.
Freephone: usluga primalac poziva snosi trokove.
Premium rate services: Obraun davaoca servisa za usluge putem telefonskog rauna
Univesral access number: koritenje jedinstvenog broja uz istu cijenu
Universal personal telecommunications (UPT) Pretplatnik moe primiti poziv bilo gdje.
Credit card call. Korisnik servis moe vriti plaanje svojom kreditnom kartom birajui broj
njegov broj rauna i dodajui mu odreeni kod.
Third part billing call: trea strana plaa raun. Za iniciranje ove usluge strana pozivaoca
bira broj koji e se teretiti trpkovno uz kod identifikacije.
Screening of incoming and outgoing calls: Pretplatnik moe prepoznati koji dolazni i
odlazni pozivi su doputeni.
Televoiting: Servis koji se koristi za prikupljanje javnog miljenja o nekoj temi zbrajanjem
poziva specifinih brojeva.
Automatic queue: Pretplatnici mogu sluati muziku ili vijesti dok ekaju poziv.

7. TERMINALNI FAX APARAT (Vrste, elementi, funkcije)

- namijena: otprema i prijem nepokretne slike

- smijer: moe biti jednosmjeran i dvosmjeran
- nain rada: simpleksni i poludupleks
- glavni dijelovi: otpremnik, prijemnik, telefonski
aparat, napajanje.
Svako raunalo opremljeno Data/Fax modemom (internim ili eksternim) moe se koristiti kao
fax ureaj. To znai da se uz pomo tog raunala mogu primati i slati faksimili.
Iako je Data/Fax modem dovoljan za primanje i slanje faksimila, za potpunu funkcionalnost
klasinog fax ureaja potrebni su jo i pisa (omoguava ispis faksimila na papir) i skener
(kako bi se dokumenti koji su u papirnatom obliku mogli prebaciti na raunalo i dalje
proslijediti
u
obliku
faksimila).
Osim navedenih hardverskih komponenti potrebno je i suelje koje e korisniku omoguiti
komunikaciju s hardverom (Data/Fax modem). Program koji komunicira s Data/Fax
modemom i koji omoguava korisniku primanje i slanje faksimila pomou raunala naziva se
fax posluitelj. Osim osnovnih operacija slanja i primanja faksimila, fax posluitelji
omoguavaju i automatsko primanje i slanje faksimila (npr. korisnik ne mora sjediti cijelo
vrijeme za raunalom i ekati da stigne faksimil, a isto tako moe zakazati slanje nekog
dokumenta u neko odreeno vrijeme a fax posluitelj e se pobrinuti da dokument bude
poslan onda kad to korisnik eli). Napredniji fax posluitelji podravaju i prosljeivanje
primljenih faksimila u obliku email poruke (npr. ako je korisnik na putu, svi faksimili koje primi
u svom uredu mogu mu biti poslani preko email-a). Isto tako, bolji fax posluitelji pruaju
podrku i za viekorisnike sustave (raunalo s vie korisnika ili raunala u mrei).
8.KOAKSIJALNI VOD-KABL (osobine i primjena)
Vrlo vaan dio fizike infrastrukture za prijenos informacija predstavljaju prijenosni mediji. Oni
se mogu podijeliti na dvije grupe: ine i beine.
U ine spadaju upletene parice (dva upletena vodia) i razne vrste kabela (koaksijalni,
optiki), a u beine spadaju razne vrste radio -talasnih ureaja (mikrotalasni, infracrveni i
satelitski).

Koaksijalni kabeli (koaks)

Koaksijalnim kabelima (Common Center

Axial) obezbijeuje se
irina opsega
frekvencije do 10 GHz i mogue je vie
prijenosnih sustava smjestiti na jedan
medij.

Koaks za prijenos u osnovnom pojasu

(baseband)

Koristi se najvie za Ethenet mree.Podaci

su u digitalnom obliku, brzine do 10 Mbps,
mogu ii u oba smjera. Impedanca je 50
ohma.

Koaks za irokopojasni
prijenos (broadband)

Valovodi

Prenosi analogni signal samo u jednom

smjeru, impedanca je 75 ohma. Za prijenos
u oba smjera primjenjuje se sustav duplog
kabela. Radi na opsegu od 300 Mhz do
450 Mhz, a koritenjem FDM (Frequency
Division Multiplex) mogu se slati video,
audio i podaci, uz koritenje modema.
Valovodi nisu vrsta koaksa, meutim kada
poraste frekvencija signala koji se prenosi,
tad se prijenos vri i bez provodnika, samo
putem uplje (prazne) metalne cijevi, koja
se naziva valovod.
Oni prenose mikrotalasne signale opsega
preko 100 GHz.

Koaksijalni kablovi
To je struktura 2 provodnika tako da se formira spoljni provodnik a u sredini centralni
provodnik.
Ovakva konstrukcija ima bolje osobine u odnosu na predhodnu sa stanovita prenoenja
elektromagnetnih talasa.Od znaaja je dimenzija unutranjeg i spoljanjeg provodnika.One
utiu na osnovne parametre kao to su Zc,poduna slabljenja i propusni opseg.Propusni
opseg je do 350MHz,kapacitet za prenos digitalnih sugnala je 500Mbps a rastojanje ripitera
je 1-10km.
Zc je 75 ali su u upotrebi u lokalniom mreama reda i 50 .
Znaajna je i zatita od spoljnih uticaja s obzirom da se spoljni provodnim povezuje na masu
i predstavlja mreasti tit za unutranji provodnik (vrui kraj).
Na kvalitet svih kablova utie i pravilno voenje unutranjeg provodnika.On mora da bude u
osi sa vanjskim provodnikom cijelom duinom.To se postie odgovarajuom
ispunom.Centralni provodnik ispuna dru u osi.
Da bi kabal bio laki,ekomoniniji postoje razliite vrste ispune i to:
-diskovi na odreenom rastojanju
-uplja struktura,tzv.bambus ispuna.
Unutranji provodnik je od pune ice ali se realizuje i od vie ica (licnasto).
Spoljni provodnik je po pravilu od mreice istkane od tankih provodnika.Naziva se ilt ili
ekran.esto se koristi i dodatna aluminijumska folija preko koje se namotava ilt.
Ovi kablovi su mnogo koristili za viekanalnu telefoniju na veim rastojanjima.To je tzv.linijski
prenos. Viekanalni telefonski prenos se ostvaruje na principu frekvencijske raspodjele
kanala (frekvencijsko multipleksiranje).S obzirom na propusni opseg, koaksijalnim kablovima

se prenosilo do reda 1500 telefonskih kanala za dvosmjernu komunikaciju. Imaju veliku

primjenu u kablovskoj televiziji (kabal za spoj antene sa TV-om).Ovim kablom se
obezbjeuje vei broj TV signala (50-ak pa ak i vie) iz nekog centra,isto tako i analogni
telefonski prikljuak, digitalni telefonski priljuak i prikljuak na internet.
Koaksijalni kablovi su primjenu nali i u lokalnim raunarskim mreama (debeli i tanki
koaksijalni kablovi). Prvi kabal u raunarskim mreama se zvao zamrznuto batensko
crijevo.
Kablovi mogu biti nadzemni i podzemni i predstavljaju snop telekomunikacijskih vodia ili
koaksijalni kablovi.
Po izvedbi se dijele na:
- asimetrine vodove: upredena parica, upredena etvorka;
- simetrine vodove (koaksijalni vodovi) kablovi se polau od lokalnih centrala do pojedinih
koncentratora i potom se nastavljaju distributivnim linijama.
9.TDMA (opis i primjena)
Tehnika viestrukog pristupa omoguava da nekoliko korisnika ili stanica istovremeno koristi
vlastiti signal za otpremu signala na primopredajni ureaj, kao to je na primjer, u satelitskim
komunikacijama transpoder. Vrijedi i obrnuto da se na jednoj stanici prima istovremeno vie
signala sa vie izvora, satelita ili zemaljskih stanica.
Tehnike koje se primjenjuju su:
TDMA Time Division Multiple Access i
FDMA- Frequency Division Multiple Access.
TDM (time division multiplex) multipleks sa vremenskom podjelom, i digotalnom PSK
modulacijom. Za linkove sa malim saobraajem moe se koristiti TDMA bez multipleksiranja.
Ova metoda poznata je pod nazivom SCPC (single channel carrier). Kod TDMA se svakoj
stanici na jednom istom nosiocu, unutar datog okvira (frame), periodino pridruuje kratki
vremenski period (burst) za vrijeme kojeg ova stanica emitira digitalni signal formirajui tako
multipleksni signal na transpoderu. Uz TDMA uglavnom je vezan TDM multipleks i PCM
modulacija.
TDM Time Division Multiplexing, je tehnika gdje umjesto frekvencije, kanali dijele
raspoloivo vrijeme.
Pojasna irina talasne forme ima spektralnu veliinu koja nije nula i za frekvencije u podruju
izvora je zanemariva (f=0).
Pojasna irina ima spektralnu veliinu koja nije nula za frekvencije na nekoj sredinjoj
frekvenciji koja se zove nosea frekvencija).
F = fc (gdje fc >>0).
Vremenski multipleks predstavlja transmisiju sa vremenskom raspodjelom kanala. Zasniva
se na teoremi o odabiranju. Diskretiziranjem svakog nezavisnog signala uzimaju se u tano

odreenim sukcesivnim trenucima vremena njihovi odbirci koji se u vidu impulsa prenose
sistemom za prenos.
Kompresijom vremena ostvaren je vremenski multipleks. Prenos traje kontinuirano. U
jednom trenutku prenosi se samo jedan kanal (samo jedan signal). Multipleksni signal je
diskretan po vremenu, a kontinualan po amplitudi. To je zapravo PAM modulacija.
TDMA Time Division Multiple Access radio system baziran na PTPPoint
To Point ili PMP-Point to Multipoint komunikaciji: koritenje PTP
ili PMP radio sistema sa beinim LL (local loop) predstavlja prilino
dananji fenomen. U ovom tipu sistema, bakarni kablovi se zamijenjuju u
LL sa beinim sistemima kako bi se smanjili trokovi izgradnje i
odravanja potrebni za fizike vodove u ruralnim krajevima. Openito
jedan ili dva tipa beinih LLL tehnologija se koristi. To su PHSPersonal
Handphone System ili Digital Enhanced Cordless Telephone
(DECT).
10.PAKETSKI OBLIK PRENOSA PODATAKA X25
Saobraajna uzorak prijenosa podataka uglavnom zavisi od primjene. Postoje dvije glavne
grupe naina saobraaja:
-interaktivna primjena (pitanja odgovori) i
-grupna batch aplikacija (jedno-smjerni prijenos velikog fajla podataka.
Prva aplikacija trai kratko vrijeme odgovora ili podeeno vrijeme, ako je konekcija
uspostavljena za svaku sesiju. U ranijim godinama telefonska linija na bazi komutacije
krugova se stalno iznajmljivala u poslovne svrhe, kako bi se imalo dovoljno vremena za
dobivanje odgovora. Ovo je neekonomino rjeenje, poto prijenos podataka nije kontinuiran
i posljedica toga je, da je pojasna irina bila slabo iskoritena. Druga aplikacija paketskog
oblika je razvijena da omogui korisnicima da zauzmu mreni kanal samo za vrijeme trajanja
prijenosa.
Principi paketske komutacije
Informacija koja se prenosi, dijeli se u pakete (razliite duine), koji kada stignu u mreni vor
se pohranjuju u spremnike (buffers). Adresa ukljuena u svaki paket, se ita i paket se
prosljeuje na slijedei vor ili na kraj do prijema. Openito, paketska komutacija je tehnika
primijenjena u javnim komutiranim podatkovnim mreama X.25 mrea saglasno ITU-Tvom X.25 protokolu. Nema namijenjenih (dodijeljenih) kanala svakom korisniku. Prijenos
informacije uzima prostor pojasne irine koliko je neophodno. Ako pojasna irina nije
raspoloiva u danom momentu, informacije ostaje u buferu vora, sve dok se ne stvori
dovoljna pojasna irina za prijenos. Ovo rezultira kanjenjem u prijenosu. Ako brzinom bita
upravljana sa prijenosnom opremom pree vrijednost koju je prijemnik sposoban da prihvati,

vor bufera e uskoro biti pun. Prijemnik e onda poslati poruku predajniku da je prijenos
privremeno zaustavljen.
Ovo je specifina funkcija paketskog moda koja ini moguim da korisnici sa raznim
brzinama prijenosa komuniciraju jedni sa drugim. Ona predstavlja znaajnu prednost u
odnosu na mree sa komutacijom krugova.
Konekcijski orijentiran i bez-konekcijski prijenos
Aplikacije paketske mrea mogu biti i konekcijski orijentirane i bez-konekcije. U konekcijskiorijentiranom prijenosu svi paketi prelaze isti put kroz mreu. Prijenosni proces je podijeljen u
tri faze:
uspostavljanje konekcije: prvi paket, paket za uspostavljanje konekcije, je poslan sa
kompletnom adresom. Informacija adrese, u obliku broja logikog kanala LCN - (Logical
Channel Number) je pohranjena u svakom voru koji prolazi. To je virtualno (ligiki)
uspostavljena konekcija.
Prijenos podataka: samo LCN (ne kompletna adresa) je poslana sa svakim paketom
podataka. vorovi poto proitaju LCN znaju gdje paket treba poslati.
Zavretak konekcije (Release): paket za zavretak se alje sa namjerom ponitavanja
adresne informacije na vorovima i tako se zavrava konekcija.
Kada je prijenos bez konekcije postavljen, paketi e uvijek koristiti odgovarajui put kroz
mreu. Prijenos, u tom sluaju je proces od jedne faze.
- prijenos podataka: svaki paket podataka sadri kompletnu adresu.
U bez-konekcijskom prijenosu, paketi ne moraju stizati na odredite po utvrenom redu, zato
to razne staze kroz mreu ine da su vremena dolaska razliita. Prijemna stanica mora
drati red paketa to moe biti komplicirano.
Jedan nain opisa konekcijski orijentiranog i bez-konekcijskog prijenosa moe se komparirati
na dva naina orijentiranja. Za pojednostavljenje i ne realistino, konekcijski orijentiranog
prijenosa moe se posluiti ilustracijom da jedan tim vodi prvi trka stavljajui svoju zastavu
kao znak na putu do cilja koji slijede ostali trkai. Posljednji trka e ukloniti znak. U drugom
timu svaki trka treba da nae najbolji put u datom trenutku. Ovo bi odgovaralo bezkonekcijskom prijenosu.
Relevantna preporuka za paketski nain prijenosa bi bila:
Recommendation I.232: Packet mode-bearer services
Recomendation X.25: for Public packet mode data netwoks
Zakljuimo za paketski oblik (packet mode, X.25) ima slijedee karakteristike:
-varijabilna duina paketa
-dobro iskoritenje kapaciteta dijeljenjem pojasne irine,
-konekcijski orijentiran i bez-konekcije prijenos,

-softver implementirano komutiranje zasnovano na adresnom polju paketa,

-dobra raspoloivost izvedbe prijenos link za linkom,
-ista bitska brzina nije potrebna za prijenos i prijem,
-ograniena pojasna irina 64 kbit/s 2Mbit/s,
korisno za podatke i mirovanje.
11. SMETNJE OBLIKA REFRAKCIJE
Bez obzira na tip vlakna, dakle glavni faktori koji uzrokuju pogoranje radnog reima su etiri
osnovna svojstva optikih vlakana:
-slabljenje,
-hromatska disperzija,
-polarizaciona disperzija,
-nelinearni efekti (stimulisano rasipanje i fluktuacija refrakcionog indeksa).
Nelinearnost vlakna djeli se u dvije kategorije:
-stimulisano rasipanje i
-fluktuacija refrakcionog indeksa .
Nelinearno stimulisano rasipanje javlja se u intenzivnim modulisanim sistemima kada optiki
signali interaktivno djeluju sa akustinim valovima ili molekularnim vibracijama u silikonskom
vlaknu.
Ovom interakcijom rasijava se svjetlost i smie se u duu valnu duinu. Poznata su dva
oblika nelinearnog stimulisanog rasijavanja:
-Brillouin-ovo i
-Raman-ovo.
Nelinearni indeks refrakcije silikonskog optikog vlakna ostaje konstantan na niskim nivoima
optike energije, visoke energije postignute sa optikim pojaivaima, mogu modulisati
indeks sa promjenljivim optikim intenzitetom prenesenog signala. Uinci nelinearnog
indeksa refleksije (fluktuacija refrakcionog indeksa) spadaju u tri kategorije:
-samofazna modulacija,
-poprena fazna modulacija i
-etverovalno mjeanje.
Uinak impulsa na svoju vlastitu fazu poznat je kao samofazna modulacija. Ivica optikog
impulsa predstavlja intenzitet koji varira s vremenom, koji za uzvrat proizvodi indeks

refrakcije koji se mijenja s vremenom. Varirajui refraktivni indeks modulie fazu prenesenih
valnih duina i tako se iri spektar valne duine prenesenog optikog impulsa.
Ako je indeks dovoljno otar, spektralno irenje moe preklopiti nalegle kanale u DWDM
sistemu. Pored toga, kada se refraktivni indeks kombininira sa hromatskom disperzijom,
spektralno irenje proizvodi i vremensko irenje impulsa. Jedan drugi nelinearni efekt koji je
tano isti kao i samofazna modulacija je poprena fazna ili krosfazna modulacija. Meutim,
dok se samofazna modulacija odnosi na uinak impulsa na sebi samom, prema tome djeluje
na fazu impulsa u drugim kanalima.Krosfazna modulacija nastaje jedino u viekanalnom
sistemu.
etverovalno mjeanje je kombinacija dvije ili tri optike valne duine tako da se stvara
jedna ili vie valnih duina. Nove valne duine nastaju na frekvencijama koje se kombinuju.
Ova modulacija slabi transmisiju putem prenoenja energije signala iz orginalnih valnih
duina, tako da se stvaraju nove valne duine.
12. DECT RADIO PRISTUP
DECT - Digital Enhanced Cordless Telecommunications - Digital European Cordless
Telecommunications
DECT, koji predstavlja Cordless / Wireless sisteme
Navedeni sistem je vaan iz sljedeih razloga:
standardiziran od strane ETSI-a
Pan-europski sistem
Namjena DECT sistema je:
DECT-sistem koji rjeava probleme veza u sredini sa jakom koncentracijom korisnika.
Naredna slika prikazuje DECT sistem

Kod izbora govornih kodera takoe utiu i dimenzije elije (to je elija vee to je potrebniji
koder sa manje bita na izlazu), na pr. satelitske mobilne komunikacije koriste govorni koder
sa 3 kbps, celularni mobilni sistemi tipa GSM-a sa 13 kbps, beini sistemi tipa DECT sa 32
kbps,DECT koristi modulaciju tipa GFSK.
DECT - Opta tehnologija radio pristupa za beine telekomunikacije koja koristi frekventni
opseg od 1880 do 1900 MHz, upotrebljavajui postupak Gausovog frekvencijskog
pomeraja(GFSK) sa indeksom modulacije 0.5.
13.TERMINALNI VIDEO UREAJ (Vrste, elementi, funkcije)
TERMINALI ZA PRIJENOS SLIKE
1- TELEFOTO TERMINAL
- namijena prijenos nepokretne slike;
- rade jednosmjerno;
- nain rada: simpleks;
- glavni dijelovi: otpremnik (valjak na koji se namotava slika), motorni pogon valjka, foto
elija, elektronski pretvara; prijemnika; telefon.
2- TELEFAKS TERMINAL
- namijena: otprema i prijem nepokretne slike
- smijer: moe biti jednosmjeran i dvosmjeran
- nain rada: simpleksni i poludupleks
- glavni dijelovi: otpremnik, prijemnik, telefonski aparat, napajanje.
3- VIDEOTEKS TERMINAL VTX
- namijena: grafiki prijenos podataka i slike
- smjer: dvosmjerno
- nain rada: poludupleks
- glavni dijelovi: telefon i ekran (TV set), modem, dekoder, pisa, ita i napojna jedinica.
4- VIDEOTELEFON
- namijena: prijenos pokretne slike i tona
- smjer: dvosmjerni
- nain rada : dupleks

- glavni dijelovi: video jedinica, terminal, telefon, upravljaka jedinica i telefon.

5- MULTIMEDIJALNI TERMINALI TV & PC
- nove generacije telefonskih aparata
- nove generacije PC-a
- nove generacije mobilnih terminala
- nove generacije telefaks aparata
- nove generacije video telefona itd.
14. OPTIKI VOD, KABL (osobine i primjena)
OPENITO O OPTIKIM KABLOVIMA
Optiki kablovi za primjene u telekomunikacijama su savremene izvedbe sa vlaknima za
razliite primjene.
Prvi optiki kablovi su bili manjeg kapaciteta vlakana i polagali su se direktno u rov ili uvlaili
u telefonsku kanalizaciju. Imali su metalni omota. Slijede kablovi bez metalnih elemenata
koji se upuhuju u polietilenske cijevi. Sa razvojem nemetalnih optikih kablova, razvijale su
se i odgovarajue tehnike, koje su omoguavale bru, rentabilniju i uspjeniju realizaciju
optikih kablovskih sistema. Poetna investicija u ovom sluaju neto je vea u odnosu na
polaganje armiranih kablova, ali su trokovi eksploatacije znatno nii, jer je otklanjanje
smetnji bre.
Optiki kablovi se proizvode sa razliitim konstrukcijama zavisno od naina polaganja,
odnosno zavisno od uslova eksploatacije.
Danas su mnogo vie u upotrebi nemetalni optiki kablovi zbog preimustva da na njih
nemaju uticaja atmosferska pranjenja, dalekovodi i trafostanice, elektrovua, razni elektromagnetski izvori koji prouzrokuju smetnje u prijenosu i nuklearni izvori.
Ako nema navedenih uticaja to znai da nisu potrebne ni posebne mjere zatite, pa su
trokovi graenja kablovskih mrea sa kablovima bez metalnih elemenata manji u odnosu na
kablove sa metalnim elementima. Osim navedene injenice treba podvui i sljedee:
slabljenje optikog vlakna se poveava u toku vijeka eksploatacije (vijek eksploatacije se
uzima 25 godina).
Podjela kablova zavisno od konstrukcije, odnosno zavisno od uslova eksploatacije je
sljedea:
-optiki kablovi za direktno polaganje u zemlju,
-optiki kablovi za uvlaenje u HDPE cijevi,
-podvdni optiki kablovi,
-samonosivi optiki kablovi

-optiki kablovi u zatitnom vodu (uetu) dalekovoda i

-optiki kablovi za unutranju montau.
Optiki kablovi za direktno polaganje u zemlju su armirani metalnim elementima ili kablovi
bez metalnih elemenata, koji su ojaani kevlarom. Optiki kablovi koji se uvlae (upuhuju) u
HDPE cijevi su nemetalni. Podvodni optiki kablovi se polau u rijeke, jezera i more. Oni
su
posebne konstrukcije i obino su sa metalnim elementima zbog postizanja
zadovoljavajuih sila naprezanja kabla. Samonosivi optiki kablovi se polau po postojeim
vazdunim linijama ili pomou nosaa kabla se mogu postavljati i na zgrade i druge oslone.
Optiki dalekovodni kablovi se mogu staviti u zatitni vod dalekovoda.
Optiki kablovi za unutranju montau stavljaju se u kanalice i koriste najee za interne
raunarske mree ili za druge potrebe.
U jezgro mreama dominantno je prisustvo optikih kablova koji se upuhuju u HDPE cijevi.
Sve vie optiki kablovi se koriste u lokalnoj petlji i transmisiji pristupnih mrea. Ova vrsta
kablova je mnogo lake konstrukcije od ostalih pa su samim tim uvlani kablovi znatno
jeftiniji. injenica je da se graenje optikih relacija sa uvlanim optikim kablovima
optereuje dodatnim trokovima zbog nabavke, transporta, polaganja i nastavljanja cijevi.
Meutim, prednosti ovakvog naina graenja su mnogobrojne. Osnovna prednost je u brem
otklanjanju smetnji na oteenom kablu. Ako je optiki kabl direktno poloen u zemlju,
oteena duina kabla se zamjenjuje iskopom rova, polaganjem i spajanjem duine, dok se u
sluaju kabla uvuenog u cijev, zamjena oteene duine vri tako to se prvo opravi
oteena cijev, a zatim uvlai (upuhuje) nova duina. Po pravilu se zamjenjuje cijela fabrika
duina izmeu dva nastavka jer se oteenjem kabla npr. rovokopaem kabl istegne i optika
vlakna izgube prvobitna svojstva prijenosa. Sile zatezanja vlakana kod ovakvog oteenja se
ne prenose na susjedne duine, zbog rezervi vlakana u ahtovima spojeva (spojnicama). Iste
su posljedice oteenja i na kablovima poloenim direktno u zemlju, ali otklanjanje smetnji
zbog iskopa rova traje neuporedivo due. ta ovo znai za gubitak prometa, pogotovu to se
po optikom kablovima ostvaruju veliki snopovi veza, nije potrebno naglaavati.Optiko
vlakno je transmisioni medij koji snano prodire u telekomunikacionu mreu zahvaljujui nizu
prednosti koje ima.
Optike mree sada postavljaju nove izazove na optika vlakna. Sa stanovita optikog
vlakna, sutina optikih mrea je to da vlakno mora nositi vie valnih duina na duim
relacijama, esto sa viom brzinom bita i energetskih nivoa.
Udaljenosti preko kojih neregenerisani signali putuju variraju od manje od 300 m u
prostorijama do vie od nekoliko hiljada kilometara u podmorskim sistemima. Brzina bita po
valnoj duini moe biti samo 10 Mb/s u sistemu prostorije, ali ona moe biti visoka ak 10
Gb/s u dananjem sistemu dugih relacija i veoma je vjerovatno da e se poveati na 40 Gb/s
u bliskoj budunosti. Nove tehnologije optikog vlakna obezbjeuju poveanje kapaciteta
bez smanjenja performansi i smanjenja dugoronih trokova mree. Vlakna koja se obino
koriste u pristupnim i jezgro mreama, kao i na relacijama velikih udaljenosti su:
-nedisperziono smicano vlakno USF (standardno) koje podupire valne duine u obje oblasti,
1310 nm bez disperzije i 1550 nm oblast sa hromatskom disperzijom od 18 ps/nm km,
-disperziono smicano vlakno DSF (Dispersion Shifted Fibre), koje podupire valne duine u
oblasti 1550 nm bez disperzije i

-nenulto disperziono smicano NZDSF, poznato kao novo vlakno sa skoro 2 ps/nm km
disperzije u oblasti 1550 nm.
15. FTTH, FTTC, FTTB
PRISTUP PREKO SVJETLOVODA
Konvergencija govora, podataka i slike je trend baziran na irokopojasnom prijenosu to ga
nudi svjetlovodna nit. Dananja tehnologija nudi pouzdan prijenos na brzinama do 40 Gbit/s.
Svjetlovodna nit je baza velikih magistralnih mrea, gradskih prijenosnih mrea, CATV
distributivnih mrea, a koristi se sve vie u pretplatnikoj, odnosno pristupnoj mrei.
Svjetlovodni prijenos je izuzetno niske potronje, stabilnih prijenosnih karakteristika,
neosjetljiv je na elektrike smetnje, prua visoku razinu tonosti prijenosa. Takoer, vrlo je
vano to svjetlovodni prijenos ne interferira s ostalim prijenosnim medijima, to doputa da
nadzor nad tehnikom ispravnou ureaja i pripadajua zakonska regulativa, budu manje
restriktivni i vrlo liberalni. U odnosu na kapacitet prijenosa i trendove razvoja, svjetlovod je
vrlo ekonomino rjeenje.
S obzirom na primjenu, koriste se etiri razliita svjetlovodna pristupa, koji se zajedniki
nazivaju svjetlovod do petlje - FTTL (Fibre to the Loop) . To su:
FTTC (Fibre to the Curb) svjetlovod do ulice,
FTTH (Fibre to the Home) svjetlovod do kue,
FTTB (Fibre to the Business) svjetlovod do poslovnog podruja,
FTTR (Fibre to the Remote) svjetlovod do udaljene komutacijske jedinice.
Tri kljuna imbenika ukazuju na potrebu uvoenja svjetlovodnih niti u korisniku pristupnu
mreu:
Svjetlovodna nit omoguuje primjenu jedinstvene pristupne mree za sve postojee i uskoro
dolazee
usluge.
Svjetlovodna tehnologija, danas u uporabi u viim slojevima telekomunikacijske mree, zbog
stalnog trenda pada cijena optoelektronike, uskoro e postati trokovno-uinkovita i za
pristupne mree, unato prijenosnom opsegu koji nadilazi postojee potrebe;
Svjetlovodna nit je jedina budua sigurna infrastrukturna investicija koja moe podrati
evoluciju usluga, a ima i ogromne mogunosti proirenja prijenosnog opsega primjenom
razliitih postupaka multipleksiranja.

16. MULTIPLEKSIRANJE (opis i primjena)

Multipleks

Multipleks je vrsta prenosa u kojoj se jedan sistem prenosa (jedan prenosni put)
koristi za prenos vie nezavisnih poruka. Razlikujemo dvije vrste multipleksa:
- frekventni multipleks (FDM - Frequency Division Multiplex)
- vremenski multipleks (TDM - Time Division Multiplex) ali postoje i kodovano multipleksiranje
(CDM- Code Division Multiplex) i prostorno multipleksiranje (SDM- Space Division Multiplex)
koje je manje zastupljeno.
1.7.1.2.1.

Frekventni multipleks

Frekventni multipleks predstavlja transmisiju sa frekventnim rasporedom kanala (za

prenos nezavisnih signala). Sutina je u slijedeem. Postupkom translacije spektra svakog
od vie nezavisnih signala iz njihovog prirodnog opsega uestanosti u odreeni poloaj na
skali uestanosti, ti spektri mogu tako da se razmjeste da se u novom poloaju nalaze jedan
do drugog bez preklapanja. Signali koji njima odgovaraju mogu sada da se prenose jednim
istim VF sistemom, bez bojazni da }e se pomjeati to bi se desilo kada bi ih zajedno
prenosili jednim NF sistemom (dakle, bez transliranja).
Principijelna ema prenosa data je na Slici 1.19.

M - modulator

Slika 1.19.

DM - demodulator

F - filter

Principijelna ema prijenosa

Frekvencija je vodea komponenta transmisije.

1.7.1.2.2.

Vremenski multipleks

Vremenski multipleks predstavlja transmisiju sa vremenskom raspodjelom kanala.

Zasniva se na teoremi o odabiranju. Diskretiziranjem svakog nezavisnog signala uzimaju se
u tano odreenim sukcesivnim trenucima vremena njihovi odbirci koji se u vidu impulsa
prenose sistemom za prenos.

Kompresijom vremena ostvaren je vremenski multipleks. Prenos traje kontinuirano. U

jednom trenutku prenosi se samo jedan kanal (samo jedan signal). Multipleksni signal je
diskretan po vremenu, a kontinualan po amplitudi. To je zapravo PAM modulacija. Zato se
povorka impulsa - odmjeraka esto naziva PAM signalom.
Na mjestu prijema vri se razdvajanje odmjeraka za pojedine korisnike. Za to je
potrebno poznavati trenutke odabiranja t1, t2 , t3 i period odabiranja t. Filter na izlazu
elimini{e nepoeljne fluktuacije odbiraka signala. Filter je NF tipa.
17.SMETNJE CROSTOK FEXT I NEXT
Presluavanje je smetnja koja se javlja kada se signal sa jedne linije prenosi na drugu
kapacitivnim i induktivnim vezama. Veze meu linijama prikazane su na slici 1.1
koncentriranim elementima. U stvarnosti parametri nisu koncentrirani nego su raspodjeljeni
du kabla i stohastiki se mijenjaju od linije do linije [1].
Razlikujemo dvije vrste presluavanja: near-end (NEXT) i far-end (FEXT).
NEXT je smetnja koja se javlja na drugoj liniji na istom kraju kabla gdje je izvor. Jaina
smetnje je neovisna o duljini kabla.
FEXT je smetnja koja se javlja na drugoj liniji na kraju kabla suprotnom od izvora smetnje.
Jaina smetnje je smanjena najmanje koliko i jaina signala ako putuju istom duljinom.
NEXT i FEXT su prikazani na slici

Slika 1.2 NEXT i FEXT

Kada se pojavljuje, NEXT dominira nad FEXT-om toliko da FEXT postane zanemariv.
NEXT se uvijek pojavljuje u sustavima koji odailju informacije u oba smjera istovremeno.
Moe se lako ukloniti ako se ne odailje u oba smjera istovremeno, ili se odailje u razliitim
frekvencijskim opsezima.
Presluavanje je u linijskim sustavima dominantni ograniavajui faktor.
18. ATM PRENOSNE MREE
ATM (Asynchronous Transfer Mode)
1. ATM I IROKOPOJASNE MREE

Razvoj ATM mrea vezan je uz pojam digitalne mree integriranih usluga ISDN (Integrated
Services Digital Network) koji se poeo razvijati kad je 1984. godine CCITT prihvatio prvi
skup preporuka za ISDN mree. ISDN mrea je osiguravala digitalnu prospojenost s kraja na
kraj i podrava irok skup usluga (govornih i negovornih) kojima korisnici pristupaju preko
ogranienog skupa standardiziranih vienamjenskih suelja. U ISDN mrei su definirane
dvije osnovne brzine prijenosa: 64 kbit/s i 2.048 Mbit/s. Ubrzo se uvidjelo da te dvije brzine
nisu dovoljne za primjene kao sto su prijenos slike, video signala itd., pa se razvila ideja za
irokopojasnu digitalnu mreu integriranih usluga B-ISDN (Broadband Integrated Services
Digital Network). CCITT preporuka I.113 definira B-ISDN mreu kao uslugu ili sustav koji
zahtijeva kapacitet kanala iznad 2 Mbit/s.
ITU-T (tada jo CCITT) je 1988. godine preporukom I.121 Broadband aspects of ISDN dao
osnovnu zamisao B-ISDN u kojoj je ATM tehnologija odabrana za ostvarenje proizvoljnog i
varijabilnog pojasa objedinjujui najbolje od komutacije kanala i komutacije paketa. U toj
preporuci je navedeno da B-ISDN podrava komutirane, polustalne i stalne veze, od toke
do toke, te od jedne prema vie toaka, a usluga ostvaruje na zahtjev, rezervacijom ili
stalno.Mogue je koristiti komutaciju kanala i komutaciju paketa u jedno ili viemedijskim
okolnostima, jednosmjerno ili dvosmjerno, a komunikaciju ostvariti spojno ili nespojno
orijentirano.
2. POJAM ATM-a
ATM je paketska tehnika komutiranja, multipleksiranja i prijenosa koja se koristi paketima
(tzv. elije) male i konstantne duljine da bi se prenijela informacija u B-ISDN mrei. Kratke
elije koje putuju vrlo velikim brzinama nude mrei fleksibilnost i ine je dobro iskoritenom.
Tehnika multipleksiranja je stohastika, to znai da nekoliko veza moe dijeliti link iji je
kapacitet manji od sume vrnih vrijednosti svih veza. Pojam asinkroni oznauje da se elije
mogu pojavljivati u nepravilnim intervalima unutar mrenih veza.
ATM je spojna tehnika komuniciranja, to znai da mora biti uspostavljena veza izmeu dva
krajnja vora prije slanja podataka. To se ostvaruje na nain da korisnik obavijesti mreu (sve
vorove kroz koje prolazi veza) o svojim zahtjevima za kvalitetom usluge (QoS Quality of
Service) koji se obino sastoje od vrne i srednje vrijednosti irine pojasa (tj. brzine
prijenosa). Na osnovu te informacije, mrea mora dodijeliti potrebne resurse du cijele veze
(svih vorova kroz koje prolazi veza). Dodijeljena irina pojasa moe biti izmeu vrne i
srednje vrijednosti. Ako ona odgovara vrnoj vrijednosti irine pojasa, tada ATM ne daje
nikakve prednosti pred STM (Synchronous Transfer Mode) koji radi na takav nain. Ako se
pak dodijeli manja irina pojasa od vrne, tada se poveava vjerojatnost pojave zaguenja u
mrei. Zbog toga treba primijeniti vrlo sofisticirane mehanizme kontrole zaguenja kako bi se
osigurao ispravan rad mree.
Iako je ATM spojno orijentirana mrea, ona vrlo lako podrava i nespojno (datagramski)
orijentirane usluge. Zbog konstantne i male duljine elija, upravljanje spremnicima, kao i
komutiranje, se pojednostavljuju. Oekuje se da veliine spremnika u meuvorovima budu
relativno male, te na taj nain ograniuju kanjenja.
Informacija se privremeno sprema (memorira) pri nastajanju, a zatim se ubacuje u eliju kad
dostigne veliinu same elije, koja se zatim prenosi mreom. Kod multipleksiranja, elija se iz
odreenog toka podataka prenosi odmah ako postoji neiskoritena elija. Ako trenutno nema
informacije koja se treba prenositi, alje se nedodijeljena elija (unassigned cell). Dakle, u
odnosu na postojee paketske tehnike, ATM se razlikuje u nekoliko bitnih stvari:
- elije su dosta krae nego kod konvencionalnih paketskih mrea u cilju postizanja
prihvatljivog odstupanja kanjenja,

- zaglavlje (overhead) je smanjeno da bi se postigla vea efikasnost pri veim brzinama,

- elije se alju u pravilnim intervalima i nema neiskoritenih mjesta izmeu elija, tj. za
vrijeme neoptereenosti linka (idle state) alju se nedodijeljene elije.
Redoslijed u kojem elije stiu na odredite jednak je redoslijedu odailjanja na izvoritu, a
takav sluaj se moe, ali i ne mora pojaviti kod ostalih paketskih mrea. Takva tehnika
omoguuje veliku fleksibilnost jer se brzina prijenosa prilagoava brzini generiranja
informacija. To je vrlo vano za zahtjevne usluge, posebno one s komponentom video
signala, jer one pripadaju uslugama s promjenljivom brzinom generiranja informacije (VBR
Variable Bit Rate). Budui da je ATM tehnikom omoguena prilagodljivost brzine prijenosa
brzini generiranja informacije, preostali kapacitet u mrei se moe racionalno iskoristiti.
Naime, za vrijeme slabije aktivnosti nekog izvora informacije, elije iz ostalih izvora
informacije mogu se statistiki multipleksirati (svojstveno ATM-u) na link. Takvo
multipleksiranje elija omoguava jednostavnu integraciju razliitih izvora informacija na
jednom linku.
Najvaniji nedostaci s ATM tehnikom su slijedei:
varijacije kanjenja elija (CDV Cell Delay Variation),
kanjenja kod sastavljanja-rastavljanja elija (CAD Cell Assembly- reasembly Delay.
Varijacije kanjenja (jitter delay) nastaje u repovima ekanja kod komutacije i multipleksora,
to vodi do promjene razmaka izmeu dviju susjednih elija. Takvi efekti najvie dolaze do
izraaja kod usluga osjetljivih na kanjenja (delay-sensitive services), od kojih je najpoznatija
usluga prijenosa govora.
Drugi nedostatak, kanjenje kod sastavljanja elija, nastaje zbog toga to se informacija,
prije njenog pakiranja u elije, privremeno memorira u spremnicima (buffer). Vrijeme koje
informacija eka u spremniku ovisi o brzini kojom se informacija generira. Oigledno je da e
kod sporijih informacijskih sustava to vrijeme biti vee. Budui da vrijeme boravka u
spremniku predstavlja kanjenje informacije, ono e imati najvei utjecaj na usluge osjetljive
na kanjenje. Meutim, ovdje treba naglasiti da je ATM nezavisan u odnosu na aktualne
transmisijske sustave, to znai da ATM elije mogu biti prenoene unutar okvira sinkrone
digitalne hijerarhije (SDH) ili trenutne pleziokrone hijerarhije (PDH).
ATM koristi asinkroni TDM (Time Division Multiplexing) kojim se multipleksira tok informacije
u organizirane blokove bita, tzv. elije. elija se sastoji od informacijskog polja koje, nosi
korisnu informaciju, i zaglavlja koje sadri mrenu informaciju, npr. usmjerivaku (routing)
informaciju. Zbog toga to su elije iz vie razliitih veza multipleksirane u jednu zajedniku,
mora postojati nain kako da se identificira elija koja pripada istoj vezi, a to se upravo
postie informacijom sadranom u zaglavlju.
Ukratko, informacijsko polje se prenosi transparentno ATM mreom, a nad njim se ne obavlja
nikakvo procesiranje (npr. kontrola pogreaka). Redoslijed kojim stiu elije je sauvan u
ATM mrei, tj. elije stiu u istom redoslijedu u kojem su poslane (cell sequence intgrity).
ATM je spojno orijentirana tehnika prijenosa. Zbog toga, prije nego se informacije ponu
razmijenjivati, izmeu korisnika mora biti uspostavljen put u fazi uspostave veze (poziva).
Svaka veza ima svoj kapacitet koji joj je pridruen na zahtjev korisnika. To se takoer
uspostavlja u fazi uspostave veze koritenjem tzv. CAC mehanizma (CAC Connectin
Admission Control). Nadalje, postoji i UPC proces (UPC Usage Parameter Control) koji
nadgleda vezu i poduzima odreene akcije ako ona zahtijeva vei kapacitet nego joj je
dozvoljen.

Dijelovi osnovne ATM mree

U osnovnom dijelu ATM mree postoji korisniki ureaj, ali i jo tri razliite vrste ureaja,
opisane u daljnjem tekstu.
ATM korisniki ureaj - ATM korisniki ureaj je ureaj sposoban komunicirati kroz ATM
mreu i najee je oblikovan kao irokopojasni terminalni adaptor B-TA (Broadband
Terminal Adaptor). Korisniki ureaji meusobno komuniciraju preko virtualnih kanala (VC) i
to u fazi uspostave i raskida veze, slino pozivu u telefonskoj mrei, preko komutiranih VC
(SVC) ili preko stalno dodijeljenih VC (PVC), slino zakupljenim ili privatnim linijama.
ATM multipleksor - omoguava multipleksiranje vie razliitih VC iz razliitih ATM UNI
prikljuaka (portova) na jednu izlaznu liniju.
ATM prospojnik - znatno je sloeniji od ATM multipleksora, a zadatak mu je prospajanje VP-a
ostavljajui njihov sadraj (pojedine VC) nepromijenjen. Upravljan je iz centra za upravljanje
mreom, pa se veze uspostavljaju komandom iz upravljakog centra. Moe se koristiti za
uspostavu virtualnih zakupljenih linija (VLL).
ATM komutacija - potpuna ATM komutacija je najsloeniji i najmoniji element ATM mree.
Uz prospajanje VP-a, ona komutira i njihov sadraj, tj. VC. To je ujedno i jedini ATM vor
sposoban za interpretaciju i reagiranje na korisniku i mrenu signalizaciju za uspostavu ili
raskidanje postojee veze. Drugim rijeima, ATM komutacija je upravljana korisnikom
signalizacijom.Ovisno o kapacitetu, ATM vorovi se dijele na glavne, rubne, pristupne itd.
Dijelovi ATM pristupne mree
Pristupna mrea se sastoji od slijedeih mrenih elemenata:
Pristupni vor - ATM komutacijski vor koji se nalazi na rubu (granici) javne mree. Moe se
usporediti s lokalnom centralom u javnoj mrei.
Pristupni multilpleksor - nalazi se blizu korisnika (pretplatnika) i usporediv je s izdvojenim
udaljenim stupnjem kod telefonskih centrala. Moe se nalaziti kod velikog poslovnog
korisnika. U biti, granina linija izmeu javne i privatne mree je vrlo nejasna (esto se zove
feeder).
ATM poslovni vor - to je ATM komutacija i/ili multipleksor na korisnikoj strani privatne
mree. Usporediv je s kunom centralom (PBX).
IWU (Inter-Working Unit) - moe biti ugraen u svaku vrstu mrenog vora, a omoguava
mreama razliitih prijenosnih tehnika (npr. PSTN, X.25, FR, LAN itd.) da se poveu na ATM
mreu. Obavlja i funkcije pretvorbe protokola.

19. RADIO TERMINALNI UREAJI (Vrste, elementi, funkcije)

Sektor radiokomunikacije i telekomunikacije Terminalna oprema Industries obuhvaa sve

proizvode koji koriste radio frekvencijski spektar (npr. auto otvarai vrata, mobilne
komunikacijske opreme poput mobilnih telefona, CB radio emitiranja odailjaa i sl.) i sve
opreme prikljuene javne telekomunikacijske mree (npr. ADSL modemi, telefoni, telefonske
sklopke). Radijski pristup je povoljno koristiti u situacijama kad je teko ili izuzetno skupo
pristupiti pretplatniku fizikom vezom. Klasini radijski pristup bio je orijentiran na klasine

telefonske usluge (POTS-Plain Old Telephone Service), ali nove verzije ureaja doputaju
prikljuenje i ISDN-a. Najnovije verzije radijskog pristupa daju korisniku mogunost
mijeanog koritenja govora, podataka i video servisa s dinamiki odreenim brzinama
prijenosa koje idu do 2 Mb/s. Prednost je i mobilnost pretplatnika uz postojanje problema
pokrivenosti podruja. Glavna prednost radijskih sustava pristupa je u mogunosti vrlo brze
instalacije ureaja.
20. PRENOS SIGNALA PUTEM RADIO VALOVA
Radio prenos datira izumima N. Tesle. Radio relejni sistem i radio telefonija datira od 19201925 g. Pod pojmom signal podrazumijeva se konverzija informacija koja se rpenosi tk
vodovima elektrinim ili elektromagnetnim veliinama.
Jedan od dva najbitnija uvjeta za dobro funkcioniranje svakog sistema mobilnih radio
komunikacija jeste dobro pokrivanje odreenog geografskog podruja dovoljnom jainom
polja elektromagnetnih valova za kvalitetan prijem signala. O tome to je bitno, a vezano za
jainu polja i snagu signala najkrae u nastavku :
dakle, potreban je dobar signal, na mjestu prijema, na irem podruju,
jaina polja na mjestu prijema signala zavisi kako od predajnika njegove lokacije, snage,
pojaanja antene i dr.) tako i od sredine prostiranja elektromagnetnih (EM) valova
EM valovi se prostiru kroz sve tri materijalne sredine vrstu (zemlja), tenu (voda), gasovitu
(zrak)
Osnovne pojave pri prostiranju EM valova su :
-apsorpcija,
-difrakcija,
-refleksija i
-refrakcija
Ostale pojave pri prostiranju EM valova su :
-feding,
-dnevne i sezonske promjene signala,
-promjena polarizacije valova, to izaziva smanjenje prijemnog signala i do 5 puta
PROBLEMI RADIO PRENOSA
etiri osnovna problema, pojave, imaju najvie uticaja na kvalitet prenosa radio signala i to:
-slabljenje signala,
-pojava fedinga,
-vremenska disperzija,

-vremensko poravnavanje.
Slabljenje signala (path loss)
Pojava da snaga primljenog signala opada sa poveanjem udaljenosti izmeu Bazne i
Mobilne stanice naziva se slabljenjem signala. Za slabljenje signala se u najkraem moe
rei slijedee: zavisi od udaljenosti prijemnika od predajnika, snaga signala opada sa
kvadratom rastojanja od predajnika i kvadratom frekvencije predajnika, a to znai da
slabljenje raste
Pojava fedinga
Pojava varijacije snage (ili slabljenja) signala naziva se feding (iseznjavanje). Ako je ova
pojava dugotrajna, a uz to i manjeg intenziteta, onda se radi o dugotrajnom fedingu.
Nasuprot njemu postoji i kratkotrajni feding.
Dugotrajni feding
Efekat Dugotrajnog fedinga i slabljenja signala moe se ilustrovati na slijedei nain. Ako se
sa MS-om sa ulice ue u zgradu intenzitet signala opadne za 10 dB (rezultat fedinga).
Ulaskom dublje u zgradu intenzitet signala pada 0,6 dB po metru (rezultat poveanja
Shadow fedinga). Prelaskom iz prizamlja na 1. kat signal opada za 1,2 dB. Po katu penjanja
signal opada (rezultat slabljenja puta gubitaka), ali sa manjim intenzitetom.
Kratkotrajni feding
posljedica je raznih refleksija, odnosno puteva signala od predajnika do prijemnika. Naroito
je izraen kod kretanja MS-e u urbanoj sredini. Ako se vozilo sa MS-om (na frekvenciji
sistema GSM, 900 MHz) kree brzinom od 50 km/h, poveani kratkotrajni feding e se javljati
svakih 10,7 ms (jedan dip na svakih0,3 metra).
Vremenska disperzija
Vremenska disperzija je rezultat refleksija, ali za razliku od kratkotrajnog (brzog) fedinga,
gdje su refleksije od bliskih objekata, ovdje se radio valovi reflektuju od udaljenih objekata.
Za nju se moe rei: posljedica je, dakle, mijeanja signala direktno primljenog i signala
reflektovanog od prepreke udaljene od prijemnika reda kilometra ( kod sistema GSM ), da
uzrokuje intersimbolsku interferenciju, to na prijemnoj strani oteava proces odluivanja o
prijemnom simbolu.
Vremensko poravnavanje
Tehnika TDMA pristupa u mobilnim celularnim komunikacijama zahtjeva od MS-a strogo
pridravanje emitovanja u vrijeme pripadajueg slota, ako se desi da doe do kanjenja
signala u prenosu tj. da signal ne stigne u alociranom vremenskom intervalu dolazi do
interferencije sa signalima drugih mobilnih stanica koje koriste susjedne vremenske odsjeke
na istom nosiocu, trenutak slanja signala mobilne stanice zavisan je od njenog rastojanja od
bazne stanice (radio mree). Obe i mrea (B S) i MS moraju kontinuirano brinuti o trenutku
slanja signala, reguliranje vremena slanja signala tz. Vremensko poravnavanje postie se /
vri se signalom bazne stanice

21. FDMA
Viestruki pristup
Tehnika viestrukog pristupa omoguava da nekoliko korisnika ili stanica istovremeno koristi
vlastiti signal za otpremu signala na primopredajni ureaj, kao to je na primjer, u satelitskim
komunikacijama transpoder. Vrijedi i obrnuto da se na jednoj stanici prima istovremeno vie
signala sa vie izvora, satelita ili zemaljskih stanica.
Tehnike koje se primjenjuju su:
TDMA Time Division Multiple Access i
FDMA- Frequency Division Multiple Access.

FDMA je uglavnom vezana za FDM - (frequency division multiplex) multipleks sa

frekventnom podjelom i FM frekventnu modulaciju. Mogu se koristiti i drugi multipleksi kao
to je TDM (time division multiplex) multipleks sa vremenskom podjelom, i digotalnom PSK
modulacijom.
Proces viestrukog pristupa moe biti podijeljen u dvije kategorije:

PAMA (pre-assigned multiple access) kod kojeg su kanali stalno pridrueni korisnicima.
Primjer zakup prijenosa TV programa preko satelita.
DAMA (demand assigned multiple access) kod kojreg je prijenosni kanal pridruen samo za
vrijeme trajanja poziva (stvarnog prijenosa informacije). Primjer prijenos nekog sportskog ili
drugog dogaaja.
Multipleks je vrsta prenosa u kojoj se jedan sistem prenosa (jedan prenosni put) koristi za
prenos vie nezavisnih poruka. Razlikujemo dvije vrste multipleksa:
frekventni multipleks (FDM - Frequency Division Multiplex)
vremenski multipleks (TDM - Time Division Multiplex)

Frekventni multipleks
Frekventni multipleks predstavlja transmisiju sa frekventnim rasporedom kanala (za prenos
nezavisnih signala). Sutina je u slijedeem. Postupkom translacije spektra svakog od vie
nezavisnih signala iz njihovog prirodnog opsega uestanosti u odreeni poloaj na skali
uestanosti, ti spektri mogu tako da se razmjeste da se u novom poloaju nalaze jedan do
drugog bez preklapanja. Signali koji njima odgovaraju mogu sada da se prenose jednim istim
VF sistemom, bez bojazni da e se pomjeati to bi se desilo kada bi ih zajedno prenosili
jednim NF sistemom (dakle, bez transliranja).

22. PDH PRENOSNA TEHNIKA

Pojam transfer modes oznaava prenoenje informacije od jednog korisnika (pretplatnika) do
drugog. Koncept se odnosi na metode pakovanja informacije, multipleksiranje i komutiranje
preko mrenih nosilaca. Treba uoiti razliku izmeu pojma Transfer i pojma Transmission.
Pojam transfer je u logikom smislu prenoenje informacije od predaje do prijema, dok pojam
transmission je pojam za primijenjeni sistem prijenosa.
Idealno rjeenje bi bilo definirati oblik prenoenja koji odgovara za sve servise, ne uzimajui
u obzir ni najmanjem dijelu multimedija saobraaj. Ustvari, to bi trebalo da bude slino
standardizaciji elijskog oblika.
Prijenosni sistem se moe dizajnirati pomou raznih struktura okvira (frames), na bazi
odgovarajueg oblika prenoenja informacije. Na primjer, PDH (plesiochronous digital
hierarchy) i SDH (sinchronous digital hierarchy) su oblici prilagoivanja oblika prenoenja
(transfer modes). Sistemi zasnovani na ovim hijerarhijama mogu nositi sve tipove oblika
prenoenja (transfer modes), ali meutim vano je razlikovati dva navedena koncepta, oblika
prenoenja transfer modes i prijenosnog sistema transmission system.
U praktinoj primjeni u telekomunikacijama sinhronizacija podrazumijeva da se za
organizaciju mree koristi jedan kontrolni glavni takt (clock). To znai da se otprema,
prijenos i prijem odvija tano po utvrenim vremenskim intervalima. Ovo omoguava da se
ne moe desiti da se neka informacija izgubi ili da se poremeti redoslijed informacija.
Sinhronizacija sloene PCM mree
Sinhronizacija je znaajna aktivnost PCM mree. To se najbolje vidi kroz:
-sinhronizaciju PCM sistema,
-sinhronizaciju PCM mree,
-pleziohronu PDH digitalne hijerarhije i
-sinhronu SDH digitalnu hijerarhiju.
Pleziohrona PDH digitalne hijerarhije:
Plezohrona znai skoro sinhrona, to kod telekomunikacijskih mrea znai da se sinhroni
takt dobiva iz vie izvora ija tanost moe biti i na nivou atomskog sata. Kod PDH hijerarhije
kao osnovni digitalni signal uzima se brzina bita 2048 kb/s (30 govornih kanala irine 64kb/s)
te se na osnovu ove brzine bita formira pomou digitalnih multipleksera hijerarhijska
struktura.
Za razliku od Evropskog standarda kod kojeg prvi hijerarhijski nivo poinje sa 30 kanala
ameriki standard poinje sa 24 govorna kanala od 1554 kb/s.
23. PAGING RADIO SISTEM, PAGER UREAJ

Ovo su donedavno bili sistemi jednosmjernog pozivanja, a danas su to dvosmjerni sistemi uz

mogunost povezivanja sa Internetom.

Funkcioniranje
Poziv prema paging prijemniku ostvaruje se selektivnim prenoenjem
- tonske
- numerike
- alfanumerike i
- glasovne poruke.
Poruke pristiu iz telefonske mree
- automatski
- putem telefona sa tonskim biranjem
- modemskog pristupa
- w w w Internet stranica
- poluautomatski putem operatora preko paging centrale koja istu, poslije obrade, usmjerava
prema mrei baznih stanica, a one prema paging prijemnicima / pejderima.
Osnovna namjena paging sistema je prenoenje poruka / poziva imaocu pejdera.
Korisnici / imaoci paging prijemnika su
- osobe zaposlene u javnim ustanovama i javnim preduzeima,
- osobe zaposlene u velikim privrednim sistemima,
- privatna lica i dr.
Mogunosti.
- dvosmjerni pejding (standard, protokol, mrea prijemnika i dr.) koji omoguava slanje
povratne ili nove poruke od imaoca pejdera ka
ostatku mree,
- povezivanje pejding sistema sa Internetom iz ega proizilaze gotovo neograniene
mogunosti kao to je displejiranje na pejderu
o vremenske prognoze
o deviznih kurseva
o privrednih informacija
o sportskih vijesti

o kulturnih dogaaja
o vanih telefonskih brojeva i dr.
Pored ve navedenih osnovnih usluga pagigng omoguava i
- ponavljanje poruka
- hitna poruka
- grupna poruka
- preusmjeravanje E-mail poruka sa Interneta na pejding i dr.
Karakteristike.
! jedinstveno frekventno podruje / 169,4 . 169,8 MHz /
! esnaest predajnih kanala, irine 12,5 kHz ili 25 kHz
! jedinstven sistem kodiranja, brzinom od 6,25 kbps
! standardni format za signalizaciju
! normalan rad prijemnika u vozilu u pokretu
- brzinom do 100 km izvan naseljenog mjesta
- brzinom do 50 km u gusto naseljenom podruju
! meunarodni roaming.

24. SATELITSKI TERMINALNI UREAJI

Prijem Internetskih podataka putem satelitske veze nije jako razliit od prijema satelitskog TV
signala. U oba sluaja podaci se alju sa satelita u korisniku opremu i tamo pretvaraju i
dekodiraju. Velika mana satelitskog prijenosa je da se na taj nain podaci mogu samo
primati. Kako bi se takvo ogranienje zaobilo, potrebno je osigurati odvojenu vezu za slanje
podataka prema Internetu, najee preko obinog modema. Najnovije tehnologije
omoguavaju ak i dvosmjernu satelitsku vezu. Brzine prijenosa podataka prema satelitu se
u tom sluaju kreu do 128 kbps, a prema klijentu do 400 kbps. Jedna od najveih mana
ovakvog prijenosa je osjetljivost na vremenske uvjete - kia, snijeg i oluje mogu smanjiti
performanse veze.
GPS (Global Positioning System) je naziv za sastav koji omoguava odreivanje poloaja
bilo gde na celoj Zemljinoj kugli, osim nekih specifinih mesta kao to su: mjesta unutar
zgrada, u tunelima, garaama i drugim podzemnim lokacijama te ispod vode. GPS je mrea

satelita koja kontinuirano odailje kodirane informacije pomou kojih je omogueno precizno
odreivanje poloaja na Zemlji. Ova veoma korisna stvar je u civilnoj upotrebi od 1980.
godine, dok se pritom koristila iskljuivo u vojne svrhe od strane SAD-a. GPS predstavlja
sastav od barem 24 satelita (21 u upotrebi i 3 u rezervnom stanju) u Zemljinoj orbiti koja su
kljuan segment celog projekta. Svaki satelit odailje slab signal krajnjem korisniku i za
uspjeno odredivanje pozicije potreban je prijem signala od barem etri satelita. Time se
odreuju veliine kojima u potpunosti odreujemo poloaj, a to su duina, irina i visina. Ako
se mjerenje obavlja na zemlji onda su za odreivanje poloaja potrebne samo tri take tzv.
triangulacija.
Kretanje signala u GPS sastavu se odvija u jednom smjeru, od satelita do krajnjeg korisnika.
Time je izbaena potreba za ugradnjom odailjaa u ureaje koje koristi krajnji korisnik.
Jedino to krajni ureaj mora meriti je vreme, jer na temelju vremena kanjenja prijema
signala, ureaj odreuje poloaj tj. udaljenost od svakog satelita.
Terminalni
ureaji
vre:
odreivanje pozicije, brzine i smera kretanja vozila (na osnovu signala sa GPS satelita),
detekciju promena statusnih parametara vozila (povezivanjem sa razliitim senzorima u
vozilu),
slanje podataka putem GPRS usluge mobilne mree.
GPS sastav moemo podeliti na tri dijela: svemirski segment (sateliti), kontrolni
segment (zemaljske stanice) i korisniki segment (korisnici i njihovi GPS prijemnici).
Svemirski segment, koji se sastoji od barem 24 satelita (21 aktivan i 3 koji slue za rezervu)
je srce sastava. Sateliti su u tzv. "visokoj orbiti" na oko 20 000 kilometara iznad Zemljine
povrine. Rad na takvoj visini omoguuje da signali prekriju vee podruije.
Kontrolni segment radi to mu ime kae - "kontrolie" GPS-satelite, odnosno upravlja njima
pratei ih i dajui im ispravljene orbitalne i vremenske informacije. Postoji pet kontrolnih
stanica irom sveta - 4 bez ljudi, koje slue za nadgledanje i jedna glavna kontrolna stanica.
Korisniki segment se sastoji se od svih koji upotrebljavaju GPS i njihovih prijemnika. To
znai, da se korisniki segment sastoji od pomoraca, pilota, planinara, lovaca, vojnika i bilo
koga drugog ko eli znati gdje se nalazi, gdje je bio ili kuda ide, a upotrebljava GPS
prijemnik.
25. PLC PRIJENOS PUTEM ELEKTRINE MREE( osobine i primjena)
Primjena PLC koja koristi postojee inastalacijske NN elektrine vodie 230(110)V;50(60) Hz
su otvoreni izazov za strunjake i znanstvenike. Pitanje irokopojasnosti na kraim
dionicama 1-2 km ne predstavlja problem kod PLC-a i drugih bakarnih tehnika. Konstrukcija
bakarne parice, ice ili voda ima uticaja na irokopojasnost i osjetljivost na um. Koaksijalni
kabl ima vanjski zatitini omota koji mu omoguava razumnu irokopojasnost, i zatitu na
vanjske uticaje i izvore interferencije , ali ovi vodovi imaju znaajne gubite na daljinu.
Bakarna parica koja se koristi za lokalnu petlju (LL) telefonske instalacije ima manje gubiteke
i manju irokopojasnost, ali je osjetljiva na interferencije i posebno kod vodia u snopu na
presluavanje. Sistem PLC bez obzira da li se radi o pristupu access ili in house djeluje kkao
zajednika sabirnicato zna i da svi korisnici primaju isti signal, to po korisniku daje
raspoloivi opseg.Pored zajedniki dijeljenog medija PLC treba da ispuni funkciju
komunikacijske interaktivnosti. Zstupljena je i odreena mobilnost gdje se misli na
fleksibilnost pristupa sa svake energetske prikljunice. Ova osobina PLC dolazi do izraaja
kod velikih kompleksa i zgrada.Nova rijeenja brzih ipova i razvijenih sofisticiranih i
modulacionih tehnika su omoguili realizaciju novih digitalnih rijeenja koji koriste viestruke
nosioce frekvetnog opsega.

Prednosti kune instalacije koju prua PLC je u injenici da RF konverzija nije

potrebna.Koritenje PLC mree u zadnje vrijeme privuklo je panju mnogih koji nastoje da
osiguraju pristup irokorasprostranjjenim komunikacijskim mreema. Iako PL nije predvien
za prijenos podataka sa takkvim prijenosnim karakteristikama na raspoalganju su
frekvenciuje nivoa vie MHz za prijenos informacija. OFDM tehnika viekanalne modulacije
sa frekvntnom podjelom primjenjena na linijski kanal gdje je vremensko variranje i frekvencija
neselektivni fedingu kanala. Kod PLC sisitema deava se interferencija vie tipova obino
podijeljena kao obojeni um, impulsni um, uskopojasni um. PLC se ranije koristio za
uskopojasne komunikacije. Veina kompanija se posvetila razvoju komunikacija preko
energetskog voda u svrhu prijenosa podataka. Svi se slau da je raspoloivi nivo podataka
za korisnike kunih instalacija u opsegu 1 Mbs. Pri toj brzini energetski vod prua
raspoloive komunikacijske kanale. PLC kao komunikacijski kanala ima specifine
karakteristike koje treba razmotriti. To su prije svega dominantni i raieni izvori umova,
promjene impedancije i efekti multipath interferencije.
26. MODULACIJA FAZNIM POMAKOM
Modulacija je metoda mijenjanja nekih osnova analognog signala na poznat nain, kako bi se
kodirala informacija u osnovnom signalu. Modulirani signal se zove signal nosilac, jer on nosi
digitalnu unformaciju s jednog na drugi kraj komunikacijskog kanala. Ureaj koji mijenja
signal na komunikacijskom izvoru se naziva modulator. Ureaj na prijemnom kraju kanala
koji detektira digitalnu informaciju iz modularnog signala se zove demodulator. Fazna
modulacija (FM) je proces u kojem se dva sinusoidna signala meusobno usporede. Sluaj
kad dva sinusna signala idu u istom pravcu u isto vrijeme tove se nulti fazni pomak . Kada
imamo fazni pomak od 180 stupnjeva( kao na slici) valni oblik B poinje na srednjoj taki
valnog oblika A, pa kad je valni oblik A pozitivan, valni oblik B je negativan i obrnuto.Dva
fazna stanja dozvoljavaju prijenos jednog bita digitalnog podatka koji moe imati vrijednosti 0
ili 1.Dodatni fazni pomaci od 90 ili 270 stupnjeva daju etiri stanja faznog pomaka i
mogunost prijenosa etiri digitalna podatka. Ova metoda zahtijeva faznu sinhronizaciju
izmeu faza prijemnika i odailjaa, kako bi se detektirala faza svakog simbola. Pomona
metoda fazne modulacije je diferencijalna fazna modulacija.U toj metodi modem pomie fazu
svakog narednog signala za odreen broj stupnjeva za 0 ( ako se radi o 90 stupnjeva) ili za 1
( ako se radi o 270 stupnjeva). Ova metoda je laka za detekciju od prethodne. Prijemnik
trteba detektovati pomak faze izmeu simbola, a ne njihove apsolutne faze. Ova metoda se
naziva modulacija faznim pomakom(PSK phase shift keying). U sliaju dva mogua fazna
pomaka modulacija e se zvati BPSK- binarna PSK.U sluaju etiri razliite mogunosti
faznog pomaka za svaki simbol, to znaci da svaki simbol predstavlja 2 bita, modulacija e
se zvati QPSK , a u sliaju 8 razliitih faznih pomaka 8PSK.
27. xDSL TEHNIKA PRISTUPNE MREE
Pristupnom mreom se smatra ona mrea, koja spaja pretplatnika s pristupnom centralom ili
udaljenom komutacijskom jedinicom, bez obzira je li nainjena od bakarnih vodova,
svjetlovodnih niti ili radio veza. Korisnici usluga postavljaju otre zahtjeve na kvalitetu i
oekuju irok spektar govornih i podatkovnih usluga.
Promatrajui trendove i mogunosti dananje tehnologije, idealno bi bilo zapoeti s
izgradnjom nove mree ili zamjenom postojee pristupne mree novom, koja bi bila bazirana
na svjetlovodnoj niti. Medutim, takva odluka je ekonomski teko sprovediva, pa je razvijen
itav niz proizvoda, koji omoguavaju koritenje tehnologije sa bakarnim vodom, za
potrebe novih usluga.
Prema definiciji, pristupna mrea je mrea neovisna o uslugama, koja omoguava spajanje
pretplatnika na razliite vorove usluga. Upravljanje i odravanje pristupne mree ponekad

se odvija putem zasebnog sustava.Standardna suelja za razliite vorove usluga su kljuni

elementi podrke za pristupnu mreu.
Tehnologije digitalne pretplatnike linije DSL su tehnologije pristupa jezgrenoj mrei pomou
fiksnih linija. Generiki naziv za xDSL se esto koristi kako bi se njime oznaile sve DSL
tehnologije ili bilo koja od njih.xDSL duguje svoj uspjeh brzom pristupu Internetu kao i
razvoju irokopojasnih komunikacija. DSL tehnologije koje nude vee prijenosne brzine i
postale su tehnologije broj jedna za realizaciju irokopojasnog pristupa.Digitalna
pretplatnika linija velike prenosne brzine (DSL i HDSL) je bila prva koja je doivjela uspjeh.
Osnovnu podjelu DSL tehnologija mogue je uiniti u dvije odvojene skupine:asimetrine
DSL i simetrine DSL.Simetrinost se odnosi na prijenosne brzine u dolaznom i odlaznom
smijeru prijenosa signala. Ako su joij te dvije brzine meusobno jednake tada dotina DSL
pripada skupini simetrinih DSL tehnologija. U suprotnom se radi o asimetrinoj DSL
tehnologiji. xDSL ima jaku i bronu konkurenciju na treitu tlekomunikacija. Jedan od
konkurenata je HFC, tehnologija raspodijeljnog pristupa mediju koja je dobro prilagoena
analognom i digitalnom razailjanju signala. Najveu prijetnju Xdsl-u predstavljaju beine
tehnologije.
xDSL Digital Subscriber Line: DSL je tehnologija koja prua visoku irokopojasnost u
domovima, malim poslovnim subjektima, preko obine bakarne telefonske parice. xDSL se
odnosi na razne oblike digitalnih pretplatnikih linija. Dvije glavne tehnologije su SDSL
(Symetrical DSL) i ADSL (Asymetrical DSL). Ona je simetrina zato to je brzina podataka
ista u oba smjera.
Svojstva tehnologije :
-iri iskoristivi frekvencijski pojas
-stalna izravna veza
-niska cijena implementaicje
-podrka za telefoniju
-prilagodljiva brzina prijenosa
-prijenos veim brzinama
-interaktivni video.
28. EHO SMETNJE
U tonskoj obradi signala i akustici, eho se smatra refleksijom ili odjekom koji dolazi do
sluatelja nakon ddirektnog ili originalnog zvuka. Tipian primjer ovakve pojave je upravo dno
bunara ili prazna soba zatvorena zidovima. Pravi eho je ustvari jednostavna refleksija izvora
originalnog zvuka. Vrijeme kanjenja je rasporeeno na udaljenosti prema brzini zvuka. Ako
previe refleksija dolazi do sluatelja i ako ih nije mogue razlikovati onda je odgovarajui
termin za to eho ( viestruka jeka u zatvorenom prostoru).
Eho moe biti objanjen kao talas koji reflektira nepravillnosti prenoenja nosaa i vraa se
sa dovoljnom primjeenom veliinom kanjenja. Eho smetnje se reflektuju od zidova ili tekih
povrina kao to su to planine. Bavei se sa frekvencijom akustine signalizacije, ljudsko
uho nemoe razlikovati eho od originalnog zvuka ako je kanjenje manje od 1/10 sekunde.

Prema tome, budui da je brzina zvuka priblino 343m/s u sobi sa normalnom temperaturom
od oko 20C, odbijanje mora biti vee od 16.2 m od izvora zvuka na reenoj
temperaturi.Zvuk putuje otprilike oko 343 m/s. Ako zvuk proizvodi eho u roku od dvije
sekunde, svrha izradbe eha e biti pola te udaljenosti ( za zvuk je potrebno pola tog vremena
da stgne do cilja i jo pola da se vrati na poetak). Ako je udaljenost od cilja dvije sekunde
eho e se vratiti za 1s*343m/s. U mnogim sluajevima i ljudskim raspravama eho traje samo
pola sekunde ili pola od udaljenosti sve dok zvuk ne dostigne samu udaljenost. U prirodi,
zidovi kanjona i stjenske naslage su najei primjeri fenomena ehoa. Sposobnost eha je
najee mjerena u dB. Eho moe biti predstavljen kao eljeni i neeljeni oblik sistema. U
raunarstvu eho predstavlja ispis i prikazivanje znakova onim redom kako su i uneseni od
strane ulaznog ureaja, kao naredbe koje su provedene, ili neposlani znakovi koji su
primljeni od strane udaljenog krajnjeg ureaja. U raunarskoj grafici eho je neposredni zapis
trenutnih vrijednosti koje su pruene od strane ulaznog ureaja prema operatoru koji e vriti
prikativanje na kontrolnoj ploi.
29. TETRA RADIO SISTEM
Tetra radio sistem je sisem koji nije ba pravi predstavnik konvencionalnih veza, jer pripada
modernim digitalnim mobilnim radio sistemima, ali pripada traktu konvencionalnih radio
veza.Tetra sistem je profesionalnog karaktera, namjene koja omoguuje dobar kvalitet
govora i sofisticirane usluge prijenosa podataka. ETSI je ovaj sistem standardzirao 1995.
prva faza do 2004 etvrta faza, ovo je prvi potpuno otvoren radio standard. Prvo je
standardizirana struktura, codec, interfejsi,protokol i dr.Tetra je fleksibilan i modularan sistem.
Ovaj sistem ine udaljene radio elije i osnovna master elija koja je ujedno komutacijski i
kontrolni centar. Tipina veliina elije je oko 20 km. a moe biti i do 50 km.
Sistem tetra funkcionie uz koritenje osnovne sistemske infrastrukture (kontrolni
centar,bazna stanica). Mogua je direktna komunikacija mobilnih i prenosnih stanica.
Sistemski radio interfejs omoguava slijedee:
-Grupne i druge telefonske pozive,
-Usluga prenosa kratkih poruka,
-Usluga prenosa podataka,
-Identifikacija korisnika i zatita informacije,
-Upravljanje mobilnim jedinicama,
-Interoperabilnost terminalne opreme razliitih proizvoaa.
Tetra radio sistem je jednak mobilnoj telefoniji, prijenosu podataka te radio sistemima. Tetra
se moe organizovati kao :
1. Single Site mreza za pokrivanje relativno malog podrucja. Postoji jedna bazna stanica i par
stotina korisnika. Koristi se za potrebe preduzeca, luka, aerodroma i dr.
2.Multiple Zone za pokrivanje siroke teritorije -drzave. Postoji vise baznih stanica i
upravljackih centara. Broj korisnika dostize nekoliko stotina hiljada. Moze da radi na
provajderskom principu.
Funkcije koje ima tetra a nema GSM:

-Brza uspostava veze - Fast Call Setup

-Govorne grupe -Talk Groups
-Prioritet - Priority
-Grupni poziv - Group Call
-Opsti poziv - Broadcast call
-Hitni poziv - Emergency call
-Dispecer - Dispatch
-Privremene govorne grupe
-Direktni nacin rada - Direct Mode Operation DMO
-Povecanje teritorije pokrivenosti - Rural Coverage
-Kriptozastita Encryption
TETRA je najsavremeniji digitalni radio tranking sistem u koji je kriptozastita ukljucena
zajedno sa svim telekomunikacionim funkcijama, od same ideje do propisivanja standarda.
TETRA se sve vise primenjuje u policiji i vojsci. MOTOROLA kao najveci proizvodjac TETRA
sistema omogucila je integraciju sistema kriptozastite definisanog od strane krajnjeg
korisnika. TETRA pruza mogucnosti da se implementira veoma kvalitetan
sistem
kriptozastite.
30. SIGNALNI TERMINALNI UREAJI (Vrste, elementi, funkcije)

31. SATELITSKI RADIO PRIJENOS (osobine i primjena)

Svaki komunikacioni satelit u najjednostavnijoj formi, bez obzira u kojoj putanji orbitira,
podrazumjeva transmisiju signala od izvorne zemaljske stanice ka satelitu i retransmisiju
signala od satelita nazad ka Zemlji. Otuda je jasno da satelit mora imati prijemnik i prijemnu
antenu, predajnik i predajnu antenu, neke uredjaje za povezivanje ovih uredjaja, te izvor
napajanja koji pokree svu tu elektroniku.
Prijemnik i predajnik na satelitu se nazivaju zajednikim imenom transponder. Snaga koju
predajnik na satelitu treba imati zavisi u prvom redu od visine orbite.
Izbor frekvencijskog opsega
Satelitske veze mogu biti uspostavljene u razliitim frekvencijskim opsezima, a koriste
drugaije nosee frekvencije za prijem ( zemaljska stanica-satelit) i predaju ( satelitzemaljska stanica). U Tabeli I je dat prikaz najee koritenih frekvencijskih podruja.

Za satelitske komunikacije najpogodnije je koristiti frekvencije iz opsega 4-10 GHz. Na tim

frekvencijama rade zemaljski radio-relejni (RR) sistemi, to predstavlja problem za satelitske
telekomunikacije, ali i prednost, s obzirom da se mogu koristiti tehnologije koje su razradjene
za RR sisteme.
Prostiranje radio talasa
Kad posmatramo prostiranje radio-talasa dovoljno je da atmosferu Zemlje podijelimo samo
na dvije zone: troposferu i jonosferu. Pri prolasku elektromagnetskih talasa kroz troposferu
energija talasa slabi uslijed apsorpcije i rasijavanja. S druge strane, uticaj jonosfere
manifestuje se i promjenom oblika polarizacije i obrtanjem polarizacione ravni ( tzv.
Faradejev efekt), a tek manjim dijelom i apsorpcijom. Dopunski gubici nastaju i uslijed
refleksije energije od radijacionih prstenova.
Viestruki pristup satelitu
Problem viestrukog pristupa jednom satelitu. U poetku je ovaj problem bio rjeavan na isti
nain kao i kod radio-relejnih stanica, tj. na bazi frekvencijske modulacije i na bazi
frekvencijske raspodjele kanala (FM/FDM), pri emu svaka pristupna zemaljska stanica
koristi jednu ili vie svojih frekvencijskih modulisanih uzlaznih, odnosno silaznih,
radiofrekvencija. Ovaj postupak se naziva viestruki pristup bazi frekvencijske raspodjeleFDMA ( Frequency Division Multiple Access).

Kasnije se ispostavilo da je mnogo povoljnije koristiti viestruki pristup na bazi vremenski

raspodjeljenih kanala -TDMA ( Time Division Multiple Access), pri emu se pristupnim
zemaljskim stanicama dodjeljuje odreeni vremenski interval unutar zajednikog satelitskog
vremenskog rama, tako da jedan jedini digitalno-modulisani RF nosilac prenosi digitalne
signale svih pristupnih zemaljskih stanica.
Postoji i trei nain viestrukog pristupa koji se zasniva na razliitosti kodova kod pojedinih
pristupnih zemaljskih stanica -CDMA ( Code Division Multiple Access), to se doskora
koristilo, uglavnom, u vojnim satelitskim telekomunikacijama, a danas se sve vie i vie
koristi i u komercijalne svrhe.
Primjena
Prva, ali jo uvijek najvanija primjena komunikacionih satelita je u oblasti internacionalne
telefonije. Sa fiksnog telefonskog aparata pozivi se upuuju zemaljskoj stanici odakle se oni
alju geostacionarnom satelitu. Ovaj satelitski sistem je pogodan za primjenu u
komunikacijama jer antene na Zemlji, koje moraju biti usmjerene ka satelitu, rade efikasno
bez potrebe da imaju skupu opremu za traganje za satelitom, pa se zato i koristi u fiksnoj
telefoniji.
Primjena u radio-televiziji. Prijem TV programa moe se obavljati posredstvom klasinog
sistema prenosa ili posredstvom satelitskih sistema komuniciranja. Kod satelitske televizije
predajnik se nalazi na vjetakom Zemljinom satelitu. Televizijski signali se emituju
posredstvom elektromagnetskog talasa (EM) od Zemlje do satelita, a zatim se sa satelita
vraaju na zemlju. Da bi TV signal stigao do nekog udaljenog korisnika na globusu, potrebno
je koristiti bar etiri antene:
-antenu zemaljskog predajnika,

-prijemnu antenu na satelitu,

-predajnu antenu na satelitu
-prijemnu antenu na Zemlji.
Primjena u GPSu ( Globalni Pozicioni Sistem) GPS je mrea satelita koja kontinualno
odailje kodovane informacije pomou kojih je omogueno precizno odreivanje poloaja na
Zemlji. Sateliti alju vrlo slabe radiosignale omoguujui GPS prijemniku da odredi svoj
poloaj na zemlji.
Primjena u mobilnim tehnologijama. Ovdje se radi o mobilnim prijemnicima kao to su oni
koje koriste za vozila u pokretu. Koritenjem GPS tehnologije kao reference, antena se
automatski preusmjerava ka satelitu, bez obzira gdje se vozilo na koje je antena montirana,
nalazilo. najznaajnija primjena ovih sistema je u mornarici.
32. SDH TEHNIKA PRIJENOSA
Sedamdesetih godina XX veka uvedeni su digitalna tehnika i optiki prenos podataka to je
uticalo na formiranje SDH tehnike prenosa sa kojom je zapoela nova faza u evoluciji
telekomunikacionih mrea. SDH prevazilazi sva ogranienja PDH (plesiochronous digital
hierarchy - pleziohrona digitalna hijerarhija) opreme a sauvala je kompatibilnosti sa njom.
Preko SDH je mogue preneti sve multipleksne PDH signale.
Identifikacija niih hijerarhijskih protoka u nekom multipleksnom signalu vieg reda u PDH
tehnici je nemogua bez prethodnog demultipleksiranja. Time se uslonjava odgranjivanje,
prespajanje i rutiranje kroz mreu jer postoji potreba za mnogo veim brojem ureaja za
multipleksiranje i duim trajanjem veze. Pored toga ramovi PDH tehnike nemaju dovoljan
broj bita za prenos informacije za nadgledanje, administraciju, odravanje i upravljanje
mreom. U PDH tehnici nisu standardizovani optiki interfejsi to je onemoguavalo
uspostavljanje veze izmeu ureaja razliitih proizvoaa. Nedostatak su bile i razliite
hijerarhije multipleksiranja u Evropi Americi.
Sa pojavom potrebe za standardizacijom protoka, njihovim poveanjem i prevazilaenjem
razlika u interfejsima i nainima multipleksiranja poelo se sa stvaranjem nove tehnike. 1985.
prihvaen je novi standard pod nazivom SONET (Synchronous Optical NETwork) koji se
kasnije proiruje i nakon usaglaavanja 1988. nastaje SDH (Synchronous Digital
Network).Usvojene su tri osnovne SDH preporuke (G.707, G.708 i G.709) u kojima su
definisani protoci, elementi, principi multipleksiranja, struktura ramova i struktura
multipleksiranja
SDH je hijerarhija familije brzina od 51.48 Mb/s do 13.22 Gb/s. Standardizirani protokol se
koristi za prijenos signala velikih brzina koristei sinhroni multipleks koji omoguava primjenu
ISDN, ATM i drugih irokopojasnih tehnologija. Osnovni nivo u SDH je signal protoka 155520
kbit/s i naziva se STM-1 (Synchronous Transport Module 1). Protoci na viim hijerarhijskim
nivoima se formiraju kao celobrojni umnoak STM-1 signala. Signali na viim hijerarhijskim
nivoima e predstavljati celobrojni umnoak STM-1 signala. Zbog prenosa signala niih i
srednjih protoka definisan je SDH signal protoka na 51840 kbit/s.
Prednosti SDH su:
-jednostavna tehnika multipleksiranja,
-direktan pristup jedinicama niih brzina,

-dodatne mogunosti nadzora i upravljanja,

SDH koristi opremu ADM add and drop za izdvajanje kanala kao i DCS digital crosconect
system za izdvajanje okvira nivoa 2 Mb/s.
33. RAUNARSKE MREE
Raunarske mree su nastale kombinacijom raunala i telekomunikacija - dvije tehnologije
sa vrlo razliitom povijeu i tradicijom. Ustanovljeno je da se koncepti i tehnologije prisutne
kod raunala, primenjuju isto tako uinkovito i u telekomunikacijama. Sada imamo
tehnoloku konvergenciju raunala i telekomunikacija. Ona se ogleda u istoj vrsti logike,
memoriranja, komutiranja i prijenosa. Raunalne mree su nastale sa osnovnim ciljem da
prenose informacije i smanje uticaj razdaljine. Funkcija telekomunikacija ima specifina
ogranienja, kao to su kanjenje, ograniena propusna mo, greke i otkazi. Stoga je
posebno vano uskladiti informacijske zahtijeve i potrebe, s jedne, i mogunosti
telekomunikacija da to ostvare, s druge strane.
Prijenosni mediji
Vrlo vaan dio fizike infrastrukture za prijenos informacija predstavljaju prijenosni mediji. Oni
se mogu podijeliti na dvije grupe: ine i beine.
U ine spadaju:
-upletene parice (dva upletena vodia): govorne linije I drugi tipovi
-koaksijalni kabeli: Koaks za prijenos u osnovnom pojasu (baseband), Koaks za
irokopojasni prijenos (broadband), Valovodi
-optiki (svjetlovodna nit) sa monomodnim vlaknom za vee udaljenosi i iri opseg (do 50
GHz) i multimodnim vlaknom za krae razdaljine i manji opseg (10 MHz do 10 GHz).
U beine spadaju razne vrste radio -talasnih ureaja (mikrotalasni, infracrveni i satelitski).
Mreni ureaji
U mrene ureaje se ubrajaju: repetitori (repeaters), prenosnici (bridges), usmjernici (routers)
i spojni pristupi (gateways). Ovdje se takoer mogu ubrojati i posluitelji terminala.
Konvergencija telekomunikacija, raunala i medija
Razvoj raunalnih sustava tei uopavanju znanja o korisnicima i posluiteljima ime
namee primjenu novog apstraktnog modela. U prvom koraku pojam posluitelja zamjenjuje
se apstraktnijim pojmom usluge. Ovim uopavanjem zaklanjaju se fizika svojstva subjekta
koji prua uslugu i istie se ono to je bitno, a to je usluga koja se nudi korisniku u
raspodijeljenom sustavu. Tako sad umjesto arhitekture vrste klijent-posluitelj promatramo
arhitekturu vrste korisnik-usluga.
Mediji su se prikljuili konvergencijskim procesima primjenom digitalne tehnologije i
raunalnih postupaka za obradu medija te stvaranje i proizvodnju sadraja. Nove norme i
tehnike saimanja informacija omoguuju uinkovitu i stupnjevano podesivu digitalizaciju
pokretne slike i zvuka, otvarajui mogunosti novih usluga digitalne televizije i digitalnog
radija itd.. Priu o raunarskim mreama moemo zavriti pojmom interneta koji integrie

razliite tipove mrea u jedinstvenu cjelinu. Internet je, dakle, mrea globalno povezanih
paketskih mrea koja se zasniva na mrenom protokolu IP i zajednikom adresnom prostoru.
Internet se odlikuje jednostavnom nehijerarhijskom arhitekturom meusobno povezanih
mrea, slojevitom organizacijom i otvorenou prema novim primjenama i uslugama.
34. TCP/IP PROTOKOL
Na osnovi OSI modela razvijen je i TCP/IP (Transmission Control Protocol/ Intrernet
Protocol) Protokol za kontrolu prenosa/Internet protokol. Na slici 1. prikazan je model
TCP/IP protokola koji se sastoji od etri nivoa, i njegov odnos prema OSI modelu.

Slika 1. Poreenje OSI i TCP/IP modela

Usporedbom OSI modela, sa sedam slojeva i TCP/IP modela sa etiri sloja, da se zakljuiti
slijedee:
TCP/IP model u svom mrenom sloju (Network layer), kombinira fiziki i sloj podataka OSI
modela. On ne pravi razliku izmeu fizikog ureaja i njihovih upravljakih programa, to
omoguava da TCP/IP bude primijenjen u bilo kojoj mrenoj topologiji.
Internet sloj (Internet layer) TCP/IP modela, odgovara mrenom sloju OSI modela. Oba
osiguravaju adresiranje, pakovanje i usmjeravanje u okviru TCP/IP skupa protokola.
Transportni sloj (Transport layer), kod obadva modela, osigurava komunikaciju izmeu
krajnjih taaka u mrei.
Aplikacijski sloj (Application layer) u TCP/IP modelu definira nain, na koji su podaci
predstavljeni i kako se odrava sesija.
Mreni sloj (Network layer) predaje pakete na prijenosni put u mrei i takoer, preuzima
prispjele pakete sa mree. Ovaj sloj dodaje zaglavlje na poetku paketa, te ciklino
provjerava kompletnost, redundantnost radi provjere integriteta paketa u sluaju oteenja
paketa u prijenosu. Ukoliko je paket neoteen predaje se mrenom sloju, a ukoliko je
oteen trai se ponovno slanje paketa.
Internet sloj (Internet layer) prua ve spomenute tri osnovne funkcije iji su protokoli u
interakciji sa fizikim dijelom mrenog sloja ili osiguravaju adresiranje transportnom sloju.

Jedan od glavnih zadataka Internet Protokola (IP) je adresiranje, koje zahtijeva rjeenje
adresa, koje odgovaraju mrenoj strukturi. IP protokol osigurava sve logike adrese
ureajima u mrei. Svakom ureaju se dodjeljuje jedinstvena IP adresa.
Kod slojeva TCP/IP modela veoma su vana granina podruja. U sloju mrenog interfejsa,
samo se fizike adrese za kontrolu pristupa MAC (Media Access Control), koriste za
adresiranje. Na Internet sloju, logike IP adrese prevode fizike MAC adrese. Svaki raunar i
mreni ureaj u TCP/IP mrei posjeduje jedinstvenu IP adresu. Ova adresa identificira
raunar ili pod-mreu u kojoj se raunar nalazi.
Usporedbom IP adrese odredinog raunara sa izvornom IP adresom, IP moe utvrditi da li
se paket moe direktno poslati raunaru ili se mora nai odgovarajui put (put). U sluaju da
ne postoji odreena ruta puta, paket se alje direktno na gateway (kapiju). Procesi
fragmentiranja i defragmentiranja spadaju takoer u funkciju IP protokola. Moe se desiti na
strani primaoca, da se ne moe operirati sa paketima odreene veliine, koji se koriste u
mrei poiljaoca. Tada IP rastavlja podatke u manje dijelove i kada podaci stignu na
odredite, oni se ponovno sklapaju u jednu cjelinu.
Transportni sloj (Transport Layer)osigurava krajnju komunikaciju izmeu ureaja u mrei.
TCP/IP posjeduje dva protokola, kojima se ostvaruje prijenos podataka:
-protokol za kontrolu prijenosa TCP
-protokol za korisnike datagrame UDP
TCP osigurava konekcijski orijentiranu komunikaciju na TCP/IP mrei. Kada dva ureaja
koriste ovaj protokol za komunikaciju, sesija mora biti uspostavljena izmeu njih. U prijenosu
se koriste brojevi sekvencija i poruke, potvrde, da bi se utvrdilo da je paket uspjeno
primljen. TCP protokol funkcionira na slijedei nain: po slanju paketa, eka se odgovor, koji
odredini ureaj treba da poalje, pa tek nakon primljenog odgovora, alje se slijedei paket.
Odredini raunar alje paket sa potvrdom, a koja ukazuje da se oekuje slijedei paket.
Ukoliko odredini raunar ne primi specifian paket, on moe da zatrai ponovno slanje tog
paketa.
UDP protokol osigurava bezkonekcijskog tipa(connectionless), neorijentiranu vezu. U ovom
sluaju se ne garantira da e odredini raunar primiti informaciju. Aplikacije, koje koriste
UDP moraju same osigurati mehanizam, koji e omoguiti uspjenost prijema. Jedini vid
kontrole, koji posjeduje UDP je kontrolni zbir koji postoji u zaglavlju paketa.
35. GSM, GPRS I EDGE MREE
GSM

Globalni sustav pokretnih komunikacija (Global System for Mobile communication - GSM)
najraireniji je standard mobilnih komunikacija. On je standard druge, digitalne generacije
mobilne tehnologije (2G). Koriste se standardi: GSM 900 (emitiranje na frekvencijskom
rasponu od 900 MHz), GSM 1800 (emitiranje na frekvencijskom rasponu od 1800 MHz),
GSM 1900 (emitiranje na frekvencijskom rasponu od 1900 MHz).

Osnovne karakteristike GSM-a su elijska struktura, viestruki pristup u vremenskoj podjeli

(Time Division Multiple Access TDMA: 124 frekvencije x 8 kanala = 992 kanala) postojanje
prometnih i kontrolnih kanala (odvojene korisnike od upravljakih informacija).

GSM mrea sastoji se od nekoliko cjelina: mobilna stanica, podsustav bazne stanice i mreni
podsustav. Mobilnu stanicu nosi sam korisnik, podsustav bazne stanice kontrolira i usklauje
veze sa mobilnom stanicom. U mrenom podsustavu glavni dio je mobilni servisni
komutacijski centar koji komutira pozive izmeu mobilnih stanica i fiksne mree i mobilnih
stanica meusobno. Mobilni servisni komutacijski centar (MSC) ujedno kontrolira i upravlja
cjelokupnim sustavom.
Mobilna stanica ( MS ) sastoji se od samog ureaja i pametne kartice koja se jo zove i
SIM kartica. SIM kartica sadri IMSI broj, kojom se pretplatnik identificira sustavu.
Podsustav bazne stanice sastoji se od primopredajne bazne stanice BTS (koji svojim
dometom definiraju eliju) i upravljakog djela bazne stanice - BSC (koji rukovodi radio
resursima jednog ili vie primopredajnog ureaja)
Mobilni servisni komutacijski centar (MSC), koji radi poput obinog komutacijskog
vorita, te vri registraciju korisnika, provjerava autentinost, usmjerava pozive pretplatnika
(roaming).
HLR baza podataka koja sadri sve potrebne informacije o svim pretplatnicima koji su
registrirani u odgovarajuoj GSM mrei
VLR sadri izabrane podatke iz HLR registra nune za kontrolu poziva te sadri podatke o
trenutnom poloaju mobilne stanice u sustavu
EIR je baza podataka koja sadri listu mobilnih ureaja koji mogu pristupiti sustavu
Centar za provjeru identinosti (AuC), je zatiena baza podataka koja sadri kopiju
tajnog koda (PIN broj) koji sadrava svaka preplatnika SIM kartica
GPRS

GPRS je kratica za General Packet Radio Service. To je standard za beinu komunikaciju,

koji omoguava slanje i primanje informacije pokretnom mreom, koristei velike brzine.
Jednako je uinkovit za male snopove podataka (e-mail, web-browsing), kao i za ogromne
koliine podataka. Spada u tzv. 2.5G generaciju, koja oznaava vaan iskorak iz druge u
treu generaciju mobilnih ureaja.

GPRS je dodatak, koji omoguava komunikaciju komutacijom paketa (packet switching) u

GSM (Global System for Mobile Communications) sustavima, baziranima na vremenskom
multipleksu TDMA-u (Time Division Multiple Access). GPRS rezervira radio resurse samo
onda kada poiljaoc ima podatke za poslati, inae frekvencije ostaju slobodne za koritenje
od strane drugih korisnika.

Osnovne znaajke GPRS-a s aspekta korisnika su:

Vea brzina
Neposrednost
Nove aplikacije (Pristup intranetu,internetu, E-mail, fax, Tekstualne i slikovne poruke, Chat,
GPS)

GPRS moemo smatrati nadogranjom 2G GSM mree. Ta nadogradnja pokuava iskoristiti

ve postojee elemente GSM mree, to je vie mogue.
EDGE
EDGE (engl. Enhanced Data Rates for GSM Evolution) je nova tehnologija koja omoguava
operaterima mobilne telefonije da koriste postojee GSM frekvencijske opsege (900, 1800,
1900 MHz) za pruanje multimedijalnih usluga na bazi IP-a brzinama do 384 kb/s. Cilj ove
tehnologije je poveanje brzine prenosa i kapaciteta sistema i omoguavanje novih
aplikacija. EDGE tehnologija koristi 8-PSK (eng. 8-Phase Shift Keying) modulaciju koja prua
veu bitsku brzinu.
Mana ove vrste modulacije je to to je dosta kompleksnija od drugih (od GMSK, na primer,
koja se koristi u GPRS i GSM), a manje je otporna na uticaj uma i ostalih smetnji. Pod loim
uslovima prostiranja to moe dovesti do veih greaka na prijemu. Zato se primenjuje
kodovanje koje uvodi dodatne bitove za korekciju greaka. Jo jedno poboljanje kod EDGE
sistema je nainjeno u smislu mogunosti da se paket koji zbog raznih smetnji nije bio
dekodovan kako treba, ponovo poalje koristei drugu, pogodniju, kodnu emu.
Kod EDGE sistema jedan vremenski kanal moe podrati vie korisnika to omoguava vei
kapacitet saobraaja za servise govora i servise podataka. Takoe, lake je istovremeno
prisustvo saobraaja na bazi komutacije kola i na bazi komutacije paketa. Postoje 4 tipa
kanala:
kanal za GSM govor i GSM kanalno komutirane podatke
kanal za GPRS paketske podatke
kanal za GSM govor, podatke koji se prenose komutacijom kanala i poboljanom
komutacijom kanala
kanal za EDGE paketske podatke (EGPRS) koji dozvoljava simultano meanje GPRS i
EDGE korisnika
Za EDGE se koriste novi mobilni terminali, dizajnirani tako da mogu slati i primati EDGE
modulisane infoirmacije.
Zbog jednostavne nadgradnje EDGE se moe uvesti uz relativno male investicije i za kratko
vreme. EDGE se moe uvoditi i postepeno. Omoguava iskorienje postojee
infrastrukture, ne zahtjeva izmjenu radio mree, niti utie na kvalitet postojeih komunikacija.

36. BAKARNA PARICA

Bakarna parica ja najstariji provodnik, i danas se esto koristi za prenos niskofrekventnih

signal. Nisko frekvetni signali se nalaze u opsegu niih uestnosti, tako da se bakarna parica
najee koristi u energetici, za prenos govnog signala kroz telefonske linije, za prenos
muzikih signala od pojaala do zvunika, unutar samih ureaja itd. Sam kabl se sastoji iz
dve izolovane i upredene bakarne ice. Karakteristike ovog provodnika je da ima vrlo
jednostavnu i jeftinu izradu, mali propusni opseg (do 200KHz), malo poduno slabljenje, ali
ima slabu otpornost prema spoljanjim umovima. Bitska brzina koja se postie bakarnom
paricom reda je do 100 Mbps (mega bits per second). Najee se bakarana parica nalazi u
sklopu nekog vieinog voda.
Upletena (upredena) parica (Twisted Pair)
Predstavlja par upletenih ica (najee bakrenih) okruenih PVCizolacijom koja ga titi od
oteenja.
Upletanje ica je nuno zbog smanjenja elektrine interferencije koja nastaje kad se slian
par ica nalazi u blizini.
To je uobiajeni medij za prijenos u telefonskoj mrei, a trenutno je najjeftiniji medij za
prijenos podataka.
Upredena parica se moe koristiti za analogni i digitalni prijenos. Brzine koja se moge
postii ograniene su ve postojeom telefonskom infrastrukturom.
Kod lokalnih mrea sa paricama se postie brzina prijenosa od 10 do 100Mbps, ali ta se
brzina moe smanjiti uslijed djelovanja drugih greaka u sistemu, od smetnji u vodiu do
elektromagnetskeinterferencije.
Najei medij za prijenos podataka.
Postoje dvije vrste: oklopljeni (shielded) i neoklopljeni (unshielded) kabeli sa upletenim
paricama.
Oklapanje se koristi da bi se upletena parica zatitila od elektrinih i magnetskih polja. Ali,
kada se koristi oklapanje, takoer se poveava i priguenje kabela, to se manifestira
slabljenjem snage signala na putu izmeu dvije take.
Oklapanje takoer uzrokuje i promjene otpora, kapaciteta i induktiviteta na nain da se
poveava ansa gubitka podataka na liniji. I oklopljeni i neoklopljeni TP se koriste u
segmentima ne duljim od nekoliko stotina metara.
37. SMETNJE SMANJENJA JAINE SIGNALA( ATENUACIJA)
Ovdje se radi o degradaciji signala. Atenuacija znai smanjenje snage signala. U zavisnosti
od tipa medija koji koristimo za prenos, atenuacija moe biti prouzrokovana raznim faktorima.
Npr. otpori koji se javljaju u vodiima, oteenja vodia, nesavrenost izrade vodia, uticaj
vremenskih prilika (radio signali) I sl.

Atenuacija je uvijek prisutna, kao gubitak snage signala na odreenoj duini voda. A ona se
mjesi na slj. Nain:

Attenuation=
Duina L je izraena u kilometrima.
Ona moe biti prouzrokovana:
-Apsorbcijom
-Rasipanjem signala
-Gubicima usljed savijanja
-Absorpcija predstavlja jedan od prisutnijih problema u sluaju optikih vodova. Ona se
deava prilikom pretvaranja svjetlosne snage signala u neku drugu formu energije (npr.
Toplotnu)
-Scattering (rasipanje signala) je takoer prisutno u raznim tipovima tk vodova, a ovdje cu
navesti primjer kod optike
-Gubici usljed savijanja su takoer jedan od razloga nastanka atenuacije. Prisutni kod tk
vodova koji su pretrpjeli neka fizika osteenja, ili su pri postavljanju savijeni vie nego je to
dopustivo.
38. ELIJSKO PLANIRANJE GSM MREE
Planiranje elija je proces koji neprekidno traje, a ini ga niz
aktivnosti:
sistemski zahtjevi,
nominalni elijski plan,
predvianja pokrivanja i interferencija,
detaljnija ispitivanja u konkretnim uvjetima,
dizajniranje sistema, instaliranje sistema,
podeavanje sistema,
razvoj sistema (novi zahtjevi)
Brojni su elementi i faktori koji utiu na rezultat planiranja
elijskog sistema :
1 ponovno korienje frekvencija,

2 optimalan broj i raspored elija,

3 interferencija,
4 minimalna udaljenost istokanalnih elija i
5 faktor redukcije istokanalne interferencije

Prometni parametri u procesu planiranja elija

U procesu planiranja elija potrebno je znati neke prometne parametre kao to su :
o maksimalni broj poziva po eliji, po satu ( Qi ),
o maksimalni broj frekventnih kanala po eliji ( N ),
o maksimalni broj korisnika u eliji i sistemu

Maksimalni broj poziva po eliji, po satu ( Qi )

Za predvianje broja poziva po satu po eliji ( Qi ) potrebno je znati veliinu elije i prometne
uvjete u eliji (za korisnike u vozilima).
Minimalna veliina elije ograniena je tehnolo.kim razvojem (zbog problema handover-a) i
kree se oko 1 km. Maksimalna veliina elije ograniena je moguno.u slanja bursta sa
MS-a, koji treba stii na BTS, u odgovarajuem vremenu vremenu odgovarajueg slota).

Maksimalni broj frekventnih kanala po eliji ( N )

Maksimalan broj frekventnih kanala po eliji zavisi od:
o max. Broja poziva u satu po eliji ( Qi ),
o prosjenog vremena trajanja poziva ( T ),
o odnosno saobraajnogoptereenja ( A ), koje se dobija iz
jednakosti
A = Qi x T / 3600 ( Erlanga )

Maksimalni broj korisnika u eliji i u sistemu

Broj korisnika u eliji sa poznatim brojem frekventnih kanala odreuje se na osnovu:

o maksimalan broja poziva po satu,

o predpostavljenog broja korisnika koji e tokom sata vrsnog optereenja napraviti po jedan
poziv.
Broj korisnika u sistemu dobije se sumiranjem broja korisnika u svim elijama.

39. HFC SISTEM DISTRIBUCIJE- osobine i primjena

Razlog sporijeg prodiranja optikog vlakna u podruje pristupa treba traiti u ekonomskoj
opravdanosti. Vlakno se dovodi do optikih vorova, koji mogu biti FCN (Fiber/CoaxNode),
kada se koriste HFC (Hybrid Fibre Coax), ili FWN, kada se koristi HFW (Hybrid Fiber
Wireless) tehnologija.
Ideja kabelskih operatera je iskoritavanje postojee kabelske infrastrukture za pruanje
usluge prijenosa podataka svojim dosadanjim korisnicima.
Prijenos podataka temelji se na:
CMTS (Cable Modem Termination System)
Centralni ureaj s dva suelja tj. koji komunicira s jedne strane s korisnicimai s druge strane
IP mreom (npr. preko Ethernet suelja)
CM (Cable Modem)
Korisniki ureaj koji radi konverziju signala iz HFC mree na Ethernet protokol razumljiv
raunalima.

Topologija HFC mree

Silazni tok podataka(downstream)
- Koristi se 64/256 QAM u 8 MHz kanalu (TV kanal)
- Broadcast (kao i kod TV prijenosa)
- Traeni korisnik se prepoznaje prema MAC adresi
CM-a

Uzlazni tok podataka (upstream)

- Koristi se QPSK/16QAM u 0.2 3.2 MHz kanalu
- TDMA se koristi za razlikovanje korisnika (vremenske intervale kontrolira CMTS tj.
dodjeljuje ih nakon upita od strane pojedinog CM-a)
Silazni tok podataka (downstream)
- Koristi 360 MHz nosioc i dva TV kanala (2 x 8MHz)
- 36 Mbit/s
40. TDM Time Division Multiplexing
TDM Time Division Multiplexing, je tehnika gdje umjesto frekvencije, kanali dijele
raspoloivo vrijeme.
Vremenski multipleks
Vremenski multipleks predstavlja transmisiju sa vremenskom raspodjelom kanala.
Zasniva se na teoremi o odabiranju. Diskretiziranjem svakog nezavisnog signala uzimaju se
u tano odreenim sukcesivnim trenucima vremena njihovi odbirci koji se u vidu impulsa
prenose sistemom za prenos.
Neka imamo tri slijedea signala koja treba prenijeti, Slika 1.21. Shodno teoremi o
odabiranju, odbirci koji se uzimaju u pravilnim vremenskim intervalima t=1/2fm u potpunosti
predstavljaju kontinualni signal (fm je maksimalna uestanost signala). To se ovdje i ini.
Period odabiranja je isti za sve signale. Trenuci odabiranja t1, t2 i t3 pomjereni su za po t/3.
Ovdje je vrijeme vodea veliina transmisije. Iako je vrijeme smanjeno kad su u pitanju
signali (odbirci traju krae od signala) komponenta B nije promjenjena (jer je vezana za
period odabiranja).
Kompresijom vremena ostvaren je vremenski multipleks. Prenos traje kontinuirano. U
jednom trenutku prenosi se samo jedan kanal (samo jedan signal). Multipleksni signal je
diskretan po vremenu, a kontinualan po amplitudi.
Na mjestu prijema vri se razdvajanje odmjeraka za pojedine korisnike. Za to je
potrebno poznavati trenutke odabiranja t1, t2 , t3 i period odabiranja t. Filter na izlazu
elimini{e nepoeljne fluktuacije odbiraka signala. Filter je NF tipa.
41. SMETNJE OBLIKA RASIPANJA
Nelinearnost vlakna djeli se u dvije kategorije:
- stimulisano rasipanje i
- fluktuacija refrakcionog indeksa .
Nelinearno stimulisano rasipanje javlja se u intenzivnim modulisanim sistemima kada
optiki signali interaktivno djeluju sa akustinim valovima ili molekularnim vibracijama u
silikonskom vlaknu.

Iako indeks refrakcije silikonskog optikog vlakna ostaje konstantan na niskim nivoima
optike energije, visoke energije postignute sa optikim pojaivaima mogu modulisati
indeks sa promjenljivim optikim intenzitetom prenesenog signala.
Uinci nelinearnog indeksa refleksije (fluktuacija refrakcionog indeksa) spadaju u tri
kategorije:
- samofazna modulacija,
- poprena fazna modulacija i
- etverovalno mjeanje.
Uinak impulsa na svoju vlastitu fazu poznat je kao samofazna modulacija. Ivica optikog
impulsa predstavlja intenzitet koji varira s vremenom, koji za uzvrat proizvodi indeks
refrakcije koji se mijenja s vremenom. Varirajui refraktivni indeks modulie fazu
prenesenih valnih duina i tako se iri spektar valne duine prenesenog optikog impulsa.

42. SERVISNA MREA

Servisna mrea podrazumijeva organizaciju sistema za koordinaciju svih uesnika u
pruanju servisa i aplikacija.
MOBILE SESSION MANAGER
Operatori mobilnih mrea su suoeni sa izazovima da pruaju veliku skalu, pouzdanih
servisa, kao glavnih izvora prihoda, profesionalnim korisnicima mobilnih podataka. Prema
tehnologiji, uvoenje GPRS-a premotava klasino MNO telekomunikacijsko okruenje sa IP
servisnim okruenjem i po prvi put ima odgovarajuu tehnologiju za pristup podacima.
Mobile Session Manager ima kljunu ulogu u mobilnoj mrei za uspjean plasman naprednih
mobile data servisa/aplikacija. MSM adrese imaju tri glavne kategorije:
- Authentication, Authorization & Accounting,
- Session Information i
- Session Management.
Uloga Mobile Session Manager-a
AAA -(Authentication, Authorisation and Accounting) je osnova za izgradnju bloka kontrole
pristupa mobilnih operatora, koji se koriste na Mobile Data Domenu. Fiziki mjesto
implementacije, moe biti u osnovi bilo gdje u IP mrei.
Mobile Session Manager je kamen temeljac u dijelu platforme mobilnog Interneta. On je
lociran centralno na ukrtanju mobilne mree i IP servisne mree. MSM moe povezati 2G
mreu preko NAS (Network Access Servera) isto kao i 2.5 ili 3G mree preko GGSN

(Gateway GPRS Service Node). To je prva i zadnja taka za korisniku autentifikaciju i

autorizaciju pristupa na Ip bazirano okruenje.
MOBILE SMART PROXY
MSP prua Proxy funkcionalnost, segmentaciju korisnika, upravljanje sesijom, aplikacijsku
signalizaciju informacija koje se odnose na korisnike u HTTP zaglavlju, funkcionalnost
ubrzanja, personalizacije i podrke zajednikom obraunu.
ARHIKTEKTURA MSP-A
Mobile Smart Proxy je projektovan sa slojevitom arhitekturom (Slika 10.) koja prua
stabilnost, lako odravanje i upravljanje. Sastoji se od tri sloja: Proxy layer, Decision layer,
Services layer. MSP takoer ukljuuje MSP Database, koje uvaju pretplatnike i informacije
sistema kao i interfejse na mrene elemente za operativno voenje, administraciju i
odravanje.
Proxy layer: Svi saobraajni podaci prolaze kroz ovaj sloj. Glavna komponenta proxy layer-a
je HTTP proxy engine, koja omoguava da MSP radi kao Web i WAP proxy.
Decision Layer: Decision engines koristi informacije sesije za nadzor upstream i
downstream saobraaja i filtera od ijih zahtijeva zavisi koja e se politika primijeniti.
Services layer: U okviru ovog sloja definirana politika odreuje kako e se zahtjev podrati.
To pokriva funkcije Service Manager-a i Service Charger-a, koje pruaju servise,
personalizaciju, interfejse aplikacija, kontrolu pristupa, prijenos sadraja, on-line i off-line
obraun Internet sadraja.
Sve statike informacije kao to su MSP servisne konfiguracije i pretpaltnike informacije su
pohranjene u MSP bazi podataka, koja moe biti locirana lokalno ili na udaljenom voru baza
podataka.
ORGANIZACIJA SERVISNE MREE
Iako telekom i IT okruenje imaju razliito porijeklo, evolucija komunikacijskih mrea je
dostigla znaajan nivo konvergencije ova dva podruja. Nazire se da je pravac razvoja ova
dva domena u servisnoj mrei. Jedan domen prua objedinjene mogunosti potrebne za
otvorene aplikacijske interfejse i mehanizme za upravljanje, kako bi aplikacije koristile
mrenu infrastrukturu. Veza izmeu ova dva svijeta, aplikacija i mrenih mogunosti je
Parlay/OSA otvoreni API interfejs koji ih upravo povezuje.
PARLAY/OSA API INTERFEJSI
Application Programmable Interface je set otvorenih i tehnoloki neovisnih specifikacija koje
podravaju sposobnost komunikacija vie telekom mrea prema aplikacijama koje stoje
izvan domena mrenog operatora. On predstavlja glavni faktor koji vertikalnu hijerarhiju
tradicionalne telekom mree prevodi u horizontalnu arhitekturu servisne mree.
Okvir interfejsa: prua neophodnu podrku za interfejse servisnih komponenti. Framework
interfaces prua povjerljivo i sigurno upravljanje, otkrivanje servisa, integritet upravljanja i
upravljanja grekama.

Servisne komponente interfejsa: omoguavaju aplikacijama pristup do nivoa mrenih

mogunosti i informacija.

43. ANTENSKI PREDAJNI UREAJI (Vrste, elementi, funkcije)

Antene imaju dvojaku funkciju. Da bi omoguila prenos, antena mora primiti signal koji joj je
dodijeljen i to efikasnije ga emotovati na zadatom podruju pokrivenosti. Antena pretvara
elektrini u radio signal koji se iri atmosferom. Pri obrnutom postupku, odnosno primanju
informacija, antenna pretvara radio signal u elektrini impuls koji se dalje prenosi kroz fiksnu
mreu. Imamo dva tipa antena koje se koriste u beinim mreama:
-Antene koje primaju i alju signale u svim pravcima
-Usmjerene antene koje primaju i alju signale u odreenom pravcu
Prenosne karakteristike antene mjere se u decibelima dB. Za antenu vezujemo pojam
pokrivenosti (gain of antenna) koja zavisi od toga kako je oblikovan spektar njenog zraenja.
Pokrivenost zavisi od toga koliki je horizontani radijus zraenja, odnosno koliko je spektar
kompresovan vertikalno, a proiren horizontalno. Ovaj koncept najlake je shvatiti ako
uporedimo podruje pokrivenosti sa povrinom balona. Ako balon kompresujemo sa gornje i
donje strane postii emo vei horizontalni raspon. Da bi se isti efekat postigao kod ove vrste
antene vri se dodavanje viestrukih elemenata na strukturu antene, odnosno vertikalno
slaganje. Tako se u unutranjosti antene, energija koju ona emituje kompresuje. Na ovom
principu se prave i antene sa tano specificiranim prostorom pokrivenosti od strane
proizvoaa koje su i najdominantnije. Svaki put kad se intenzitet prenosa povea za 3 dB,
duina antene se povea duplo (Intenzitet 3dB duina 1m, Intenzitet 6 dB duina 2m,
Intenzitet 9 dB duina 4m, Intenzitet 12 dB duina 8m)
Usmjerena antena emituje i prima radio signale samo iz specifinog pravca, koristei razliite
irine snopa. Ovo su ustvari omni antene koje fokusiraju radiosignal na odreenu irinu
snopa. Usmjerene antene pruaju veu pokrivenost. Najee se koristi irina snopa od 120
stepeni (trosektorske bazne stanice), a koriste se i antene sa irinom snopa od 90 i 60
stepeni.
Princip emitovanja radioisignala od strane antene moemo uporediti sa emitovanjem
svjetlosti sijalice. Kod prvog tipa antene postoji analogija sa obinom sijalicom, gdje se
svjetlost raspostire u svim pravcima (irina snopa od 360 stepeni). Usmjerene antene imaju
isti princip kao baterije kod kojih imamo arulju i oko nje slijeve koji reflektuju svjetlost i
formiraju svjetlosni snop. Zavisno od veliine i oblika reflektujueg elementa zavisi i irina
snopa usmjerene antene. Naprimjer, omni antenna od 10 dB moe biti modificirana sa Voblikovanim reflektorom da da omogui intenzitet od 17 dB na irini snopa od 60 stepeni.
Imamo razliite tipove usmjerenih antena koji se koriste ali su najpopularnije panel antene
(ploaste). Osnovni kriterij prema kojim se odreuje tip antene koji e se koristiti u odreenoj
situaciji jesu: Veliina prostora koji treba biti pokriven, Konfiguracije susjednih stanica, Da li je
imni ili usmjerena antenna, Ako je usmjerena, koja je irina spectra, Koliko dodijeljenog
spectra antenna moe upotrijebiti.
Sektorizacija se javlja zbog potreba za veim kapacitetom bez konstantnog dijeljenja stanica.
Sektorske stanice nastaju dijeljenjem omni elije na sektore, koristei usmjerene antene koje
su u sklopu jedne bazne stanice (pripadaju istom tornju ili sun a istom krovu). Tako se
formiraju tri ili etiri usmjerene antene (iji je domet mnogo vei) razmjetene na tri ili etiri

strane (zavisno kolika je irina spektra) formirajui krug pokrivenosti od 360 stepeni.
Sektorizacijom se minimizira interferencija te se optimizira koritenje frekvencija.
Novi korak, nakon sektorizacije jeste razvoj tzv pametnih antena (za rjeavanje problema
interferencije). Imamo 2 osnovne kategorije ovih sistema: switched-beam systems sistemi
komutiranih spektara i adaptive-array systems sistemi sa prilagodljivim rasporedom.
44. TEORIJA UZORKOVANJA KOD A/D KONVERZIJE
Signali koji se javljaju u stvarnom ivotu obino se javljaju kao vremenski kontinuirani.
Proces digitalne obrade ovakvih signala zahtijeva njihovo konvertovanje u odreeni broj
sekvencija. Taj proces uzimanja sekvenci se naziva sampling ili uzorkovanje. Primjer
ovakvog procesa je pokretna slika. Kada se snima neka kontinuirano promjenljiva scena,
tada se uzimaju sekvence ili okviri (frames) ili slike u odreenim pravilnim intervalima, obino
24 slike u sekundi. Tada kaemo da je scena uzorkovana sa 24 okvira/sekundi (24 frames/s).
Uzorkovanje je selektivna selekcija konanog broja podataka, u bilo kojem konanom
vremenskom intervalu, kao predstavljanje neodreenog obima podataka u vremenski
kontinuiranom signalu u tom intervalu. Za dati primjer snimanja scene kamerom, uzeti okviri
u svakoj sekundi predstavljaju neprekidnu scenu za vrijeme trajanja uzimanja uzorka tj.
sekunde. Za vrijeme gledanja filma, nae ulo vida i mozak popunjavaju praznine okvira i
daje nam ilustraciju kontinuirane scene (pokreta). Operacija popunjavanja praznina u
uzorkovanim podacima naziva se reconstruction odnosno rekonstrukcija. Openito
rekonstrukcija je konvertiranje uzorkovanog signala u vremenski trajni (kontinuiran) signal.
Tako se ustvari omoguava neodreen (i kontinuirano promjenljiv) broj podataka u danom
vremenskom intervalu u okviru odreenog broja podataka uzorkovanog signala. Ustvari,
uzorkovanje vodi ka iskrivljenju-distorziji signala openito. Osnovni oblik distorzije koji nastaje
uzorkovanjem naziva se aliasing koji je poznat fenomen u igranom filmu. Uzorkovanje je
najvaniji proces kod digitalne obrade signala. Kako se u praksi sreemo sa obradom
elektrinih oblika signala, fizike osobine elektronskih krugova vode ka daljnjoj distorziji
signala, koje takoer treba razumjeti.
Postoje dva naina uzorkovanja. Pretpostavimo da je x(t) kontinuirana funkcija na realnoj
liniji. Uzorkovanje funkcionalnih iznosa, ako su uzorkovane take nT, nZ, tada se to naziva
uniformno uzorkovanje. T je period uzorkovanja. Broj koji izraava uestalost uzorkovanja
fuz. = 1/T naziva se frekvencija ili brzina uzorkovanja. Uoimo jo veliine = T; i uz. =
2 /T. Uzorak funkcije je tada sekvenca:
x n = x(nT), nZ imamo dva pogleda na uzorkovani signal. Ovaj izraz se moe proiriti i
na diskontinualne funkcije. 1) Ako se radi o sekvenci brojeva x(n) ili diskretnim vremenskim
signalima onda se taj nain zove takasto uzorkovanje funkcije x(t). 2) Ako se razmatra
vrijednost vremenski kontinuiranog signala xp(t), onda je rije o impulsnom uzorkovanju. B)
takasto uzorkovanje sekvence x(n) i C) impulsno uzorkovanje xp(t).
A/D konverzija mora biti kvalitetna zbog zahtijevanog kvaliteta, a korisna je i zbog boljeg
iskoritenja mrenog kapaciteta.
Proces kodiranja se odvija u tri koraka i to:
1. Uzorkovanje (Samplong) amplitude od 8,000 puta u sekundi,
2. Kvantizacija (Quantisation) gdje se pridruuje jedna od 256 vrijednosti za svaki
uzorak,

3. Kodiranje (Coding) gdje svaka kvantizirana vrijednost izraava binarni kod od osam
bita..
45. PRISTUPNE MREE (vrste i tehnologije)
Pristupnom mreom se smatra ona mrea, koja spaja pretplatnika s pristupnom centralom ili
udaljenom komutacijskom jedinicom, bez obzira je li nainjena od bakarnih vodova,
svjetlovodnih niti ili radio veza. Korisnici usluga postavljaju otre zahtjeve na kvalitetu i
oekuju irok spektar govornih i podatkovnih usluga. Prema definiciji, pristupna mrea je
mrea neovisna o uslugama, koja omoguava spajanje pretplatnika na razliite vorove
usluga, to je vidljivo na slici. Upravljanje i odravanje pristupne mree ponekad se odvija
putem zasebnog sistema. Standardna suelja za razliite vorove usluga su kljuni elementi
podrke za pristupnu mreu. U pristupu je situacija sloena jer su prisutne tri osnovne
tehnologije: xDSL na TT parici, CaTV koja koristi coax i beini pristup bilo terestrialni ili
satelitski. Kako je kapacitet fizikog medija postao vaan parametar u telekomunikacijama, to
su i tehnologije ile za tim da stvore to je mogue boljarjeenja.
U tradicionalnoj pristupnoj mrei 99% korisnika bilo je spojeno preko bakarne telefonske
parice izravno u telefonsku centralu i koristilo samo telefonsku uslugu. Tu uslugu je pruao
samo jedan monopolski operator, dok je rjee bilo vie ponuaa usluga na tritu.
Deregulacija trita dovela je konkurenciju pa su se pojavili novi pruatelji usluga s onima
poput kabelske televizije, videa na zahtjev, mobilne telefonije, videofonije, prijenosa
podataka, multimedije, pristup preko svjetlovoda (FTTL Fiber to the Loop), pristup preko
radio mree. Pojavljivanje konkurencije na tritu potiu i zahtjevi korisnika za novim
uslugama, te razvoj tehnologije koritene pri gradnji pristupnih mrea (bakarni vodovi i
koaksijalni kabeli, svjetlovodne niti, radijske veze. Sve to ima znaajnu ulogu u irenju
pristupnih mrea danas i u budunosti.
Trend razvoja pristupne mree ogleda se u poveanom opsegu koritenja svjetlovodnog
prijenosa, radijskoga prijenosa i u ograniavanju tradicionalnog inog pristupa unutar manjih
podruja oko centrale i na krajnje dijelove mree prema korisniku (distribucijska mrea).
Konvergencija govora, podataka i slike je trend baziran na irokopojasnom prijenosu to ga
nudi svjetlovodna nit. Svjetlovodna nit je baza velikih magistralnih mrea, gradskih
prijenosnih mrea, CATV distributivnih mrea, a koristi se sve vie u pretplatnikoj, odnosno
pristupnoj mrei.
Radijski pristup je povoljno koristiti u situacijama kad je teko ili izuzetno skupo pristupiti
pretplatniku fizikom vezom. Klasini radijski pristup bio je orijentiran na klasine telefonske
usluge, ali nove verzije ureaja doputaju prikljuenje i ISDN-a. Najnovije verzije radijskog
pristupa daju korisniku mogunost mijeanog koritenja govora, podataka i video servisa s
dinamiki odreenim brzinama prijenosa koje idu do 2 Mb/s. Prednost je i mobilnost
pretplatnika uz postojanje problema pokrivenosti podruja. Glavna prednost radijskih sustava
pristupa je u mogunosti vrlo brze instalacije ureaja. irokopojasni pristup preko
energetskih vodova (BPL) prua velike mogunosti za brzi pristup Internetu i irokopojasnim
servisima. Rjeenje BPL se javlja kao alternativa drugim tehnologijama kao to su DSL,
kablovska TV, FTTH ili beine mree.

46. SMETNJE NEAR-END I FAR-END CROSTALK

Presluavanje je uglavnom posljedica elektromagnetskog zraenja samih parica i
meusobne kapacitivnosti voda, a predstavlja mijeanje signala izmeu susjednih
prijenosnih kanala. Ukoliko parice nisu zasebno oklopljene uvijek postoji neko presluavanje

(parice su tipino neoklopljene, 10Base-T tipa). Tipino presuavanje predstavljaju NEXT

(Near-End-Crosstalk) i FEXT (Far-End-Crosstalk). Posebna vrsta presluavanja su
intermodulacijske smetnje. Next predstavlja poslani signal koji se propagira u prijemnik preko
kapacitivnosti i induktivnosti voda, a raste s frekvencijom. Utjecaj presluavanja na signal u
odnosu na um u kanalu nije velik. Radi ovih i ostalih vanjsih smetnji ADSL podkanali su
spektralno oblikovani. Jedan od problema u primjeni DSL tehnologije je presluavanje
(Crosstalk). Preklapanje signala susjednih parica u snopu, odnosno smetnje izmeu dvije
linije koje su u istom snopu. U telefonskoj mrei, viestruko izolirane bakrene parice su
spojene zajedno u kablo koje se zove kablovski snop. Elektrina energija, koja se prenosi
linijom u obliku moduliranog signala, zrai elektromagnetnu energiju na susjedne ice,
odnosno linije koje su u istom snopu. Susjedne parice u snopu koje odailju ili primaju
informacije u istom opsegu frekvencija mogu uzrokovati znaajne smetnje i izoblienja
signala. To se dogaa zbog toga to se signal induciran presluavanjem mijea sa
originalnim signalom koji je namijenjen za prenos. Rezultat je drugaiji talasni oblik signala
od originalnog. Postoje dvije kategorije presluavanja. Presluavanje na bliem kraju (NEXTNear End Crosstalk) i presluavanje na udaljenom kraju (FEXT-Far End Crosstalk). NEXT je
uticajniji, jer signal sa susjedne parice moe prouzrokovati znaajnu deformaciju primarnog
signala. FEXT je manje znaajan, jer interferirajui signal koji je na drugom kraju linije oslabi
dok putuje preko nje. Da bi se izbjegla ova vrsta interferencije potrebna je separacija od 5
irina kanala izmeu dva susjedna nosioca, koji se koriste u istoj eliji. To je i razlog to se u
jednoj eliji u sistemu GSM mogu koristiti maksimalno 24 kanala/nosioca. DSL sistem koji je
implemetirao BH Telecom koristi razliite frekvencijske opsege za odailjanje i primanje
signala. Ova upotreba odvojenih frekvencijskih spektara naziva se multipleksiranje sa
frekvencijskom podjelom kanala (FDM-Frequency Division Multiplexing). Dobra strana FDMsistema je i ta to je NEXT eliminiran. Odnosno sistem ne prima signale u istom
frekvencijskom opsegu u kojem susjedna linija odailje signale.

47. ELIJSKI OBLIK PRIJENOSA ATM

Standardna tehnologija ATM (Asynhronous Transfer Mode ) je predloena od strane ITU-a
1988 godine koja kombinira pojasnu irinu i malo konzistentno kanjenje u univerzalnoj
komutacijski baziranoj konenkcijski orijentiranoj arhitekturi, koja koristi hardver, softver i
protokole u pogledu C/S udaljenosti. ATM je slojevita mrena arhitektura i protokoli koja
prenosi bite kroz mreu. ATM odreuje nain prenosa, multipleksiranja i komutiranja bita. Biti
su organizirani u fiksnoj duini grupe zvanih elija. Ove elije su uvijek iste veliine. Ovo je
glavna razlika izmeu starih protokola mree za prijenos podataka, koje tradicionalno koriste
varijabilnu duinu jedinice za podatke. elije se preusmjeravaju na odredite sa mrenih
vorova mnogo bre nego kod drugih mrenih vorova zato to su ATM elije vrlo male.
Veliina ATM elije je set od 53 bayta, koja sadri 5-bayta zaglavlje i 48 bayta payload.

Kljuna karakteristika ATM mree jeste sposobnost ujedinjenja, ne samo konekcija govora,
videa i podataka, nego i ranije odvojenih LAN, MAN i WAN mrea. Takoer mogue je
isporuivati i druge servise kao FR i SMDS preko ATM mree. Nain kako se koristi ATM
protokol sastoji se od serije funkcija prilagoavanja (adaptation) koje e uzeti gotovo sve
prezentirano na ATM mrei i napraviti prilagoene elije u okviru bita sa predajne strane
mree. Na prijemnoj strani mree elije su prilagoene natragad u bilo koji format u kojem su
originalno poslane.
Jasno je da ako je ATM tako mona tehnologija onda e biti privlana za mnoge poslovne
primjene i organizacije koje su suoene sa mnogo servisa, i mnogo mrenih problema. Sa
svojih 150 mbps raspoloive pojasne irine koja je standardna brzina ATM je 100 puta bri od
T-1 i 75 puta bri od E-1 linka. Kanjenje mree je konzistentno i u osnovi bez frakcija ili
propagacija kanjenja kroz mreu, koje je uvijek prisutno. Primjer prenosa jedne rendgenske
X-ray slike od 128 Mbita putem ATM-a iz jednog centra u drugi za jednu sekundu. Prenos
600 mbita pripreme za tampu reklamne agencije traje 4 sekunde ili backup od 1GB hard
diska kroz mreu do centralnog raunara traje oko minute.
48. FREKVENTNA MODULACIJA (opis i primjena)
Proces pretvaranja (transformacije) signala naziva se modulacijom. Kao to pokazuje slika 1.
Na glavni ulaz modulatora (pretvaraa) dovodi se moduliui signal um (t), na pomoni ulaz
nosilac - u0 (t), a na izlazu se dobija modulisani signal - u (t).

Slika 1. Blok ema modulatora

Gdje je:
um (t) - signal, originalni nosilac poruke
u0 (t) - periodini, deterministiki signal
u (t) - signal u0 (t) modificiran signalom um (t)

u t F u m t , u0 t , t
Vrsta modulacije odreena je oblikom funkcionalne zavisnosti F i oblika nosioca.

Slika 2. Podjela modulacija

Osnovna podjela modulacija je prema obliku nosioca, a dalje prema modifikovanom

parametru nosioca, odnosno parametru izlaznog signala koji sadri podatke o ulaznom
signalu (slika 2.)

Slika 3.
Vremenski kontinualne modulacije bazirane su na vremenski kontinualnoj funkciji nosioca u0
(t), Slika 3.

u 0 t U sin 0

Prema parametru izlaznog signala, modulisanog signala, nosiocu podatka o ulaznom

(moduliuem signalu) razlikuju se:
AM - amplitudna modulacija
FM - frekventna modulacija
PM - fazna modulacija
Amplitudna modulacija AM je linearna modulacija. FM i PM, koje se jo zajednikim imenom
nazivaju ugaona modulacija (zbog modulisanja ugla noseeg signala), su nelinearne
modulacije (zbog pojave novih komponenti koje nisu posljedica translacije spektra
moduliueg signala).
Cilj modulacije je da se signal obradi tako da bude podesan za prenos. Primjeri potreba za
modulacijom su:
- radio prenos poruka, elektromagnetno zraenje, duina antene
- multipleksiranje signala, multipleksni sistemi prenosa
49. INTELIGENTNE USLUGE
Centralizacija servisa ima za cilj i potrebu za uspostavljanje baza podataka i jaku
signalizaciju za kontrolu saobraaja podataka. Tehnika koja se uvodi na suprot trendu
centralizacije je odvajanje servisne od komutacijske logike i pridodavanje zasebnih vorova
koji su nosioci i domaini dodatnih servisa. Ova tehnika se zove mrena inteligencija IN
Intelligent Network. IN postaje platforma za kompletno nove servise sposobne da proizvode
nove poslovne rezultate: televoiting, VPN, i UPT (universal personal telecommunication).
Primjer novih servisa bi bio i simultano prevoenje jezika, to bi omoguilo da strana A i
strana B razgovaraju na razliitim jezicima.
Distribuirani dodatni servisi
Dodatni servisi su velika dobit i za korisnike i za operatore. Veliki broj dodatnih servisa su
raspoloivi i u normalnoj telefoniji u PSTN kao i za ISDN ili xDSL. Mogu se podijeliti u tri
kategorije i obino ne kotaju vie od normalnog poziva.
Call waiting znai za vrijeme razgovora koji je u toku moete primiti signal drugog
dolaznog poziva. Moe se takoer prelaziti sa jednog na drugi poziv
Call forwarding je bezuvjetna dozvola da se poziv direktno proslijedi na drugi telefon. Dio
usluge koji se odnosi na ovu funkciju se obraunava na telefon originalnog korisnika.
Automatic callback se moe koristiti u sluaju kada broj koji pokuava da se dobije je
zauzet. Sistem se obavijesti da se eli uspostava veze kada broj bude slobodan i poziv se
stavlja u red na ekanje. Broj se potom automatski bira kada se oslobodi linija i kada je red.

Takoer i drugi servisi su raspoloivi kao dodatak opisanim dodatnim trima servisima:
Call diversion kada nema odgovora
Call diversion kod zauzea
Alarm call/podsjetnik
Three party konferencija
Abbreviated dialling.
IN tehnologija omoguava:
Prilagoavanje servisa prema korisnikoj elji i zahtjevima,
Brza kreacija novih usluga koristei standardiziranu platformu nezavisnu od servisa.,
Brzo predstavljanje servisa,
Jednostavno uvoenje servisa dok je servisna logika odvojena od komutacije i prenosa,
Upravljanje centraliziranim servisima.
Poveanje prihoda kod istog broja korisnika se postie na dva naina i to: poveanjem broja
servisa i poveanjem broja uspjenih poziva. Ovo sve rezultira veim koritenjem mree u
noi i za vrijeme praznika. Naravno da posebno atraktivni servisi poveavaju dohodak. Isto
tako specijalistiki servisi omoguavaju korisnicima zadovoljene posebnih potreba.
Interesne grupe:
Razne interesne grupe korisnika mogu se identificirati u voenju koritenja servisa koji se
uvode pomou IN tehnologije. Dadatno mreni operatori mogu biti:
Service providers. Zadatak servis provajdera je da prua atraktivne servise sa dodatnom
vrijednou u kooperaciji sa operatorima. Primjer je vremenska prognoza, kursna lista itd.
Service subscribers. Mnogi servisi pretplatnika su kompanije koje imaju dodatne servise u
svojim poslovnim radnjama. Na primjer, free phone 020 ili 800.
Service users. Krajnji korisnik servisa.
Primjeri servisa uvedenih IN tehnologijom:
Neki od servisa koji se mogu implementirati pomoi IN-a su:
Freephone: Usluga koju uglavnom koriste kompanije podrazumijeva da primalac poziva
snosi trokove.
Premium rate services: Informacije i konsultacije putem telefona. Obraun davaoca servisa
za usluge putem telefonskog rauna u skladu sa vrstom informacija.
Univesral access number: Kompanije sa vie ureda i izvrilaca na cijeloj teritoriji mogu
koristiti jedinstveni broj. Svaki poziv se prespaja na najbliiu centralu korisniku koji plaa
raun. Cijena je ista bez obzira gdje se ured nalazi.
Universal personal telecommunications (UPT): Ovaj servis podrazumijeva da telefonski
broj nije pridruen na odreeni telefonski aparat (izvod). Pretplatnik moe primiti poziv bilo
gdje. Koristei lini kod pretplatnik se predstavi sistemu i identificira terminal gdje e sistem
biti usmjeren odnosno gdje e se primiti poziv.
Credit card call. Korisnik servis moe vriti plaanje svojom kreditnom kartom birajui broj
njegov broj rauna i dodajui mu odreeni kod. IN prua mogunost verifikacije broja
pozvane kreditne kartice putem mrenog operatora ili davaoca servisa. Koritenje
komercijalne kartice zahtijeva vanjske baze podataka.
Third part billing call: trea strana plaa raun. Za iniciranje ove usluge strana pozivaoca
bira broj koji e se teretiti trpkovno uz kod identifikacije.
Screening of incoming and outgoing calls: Pretplatnik moe prepoznati koji dolazni i
odlazni pozivi su doputeni.
Televoiting: Servis koji se koristi za prikupljanje javnog miljenja o nekoj temi zbrajanjem
poziva specifinih brojeva.
Virtual private network: VPN omoguava kompanijama koje su geografski rasprostranjene
da koriste jedinstveni resurs javne mree za unutar kompanije saobraaj. VPN je mogue
povezati na PBXs, CENTREX, grope ili individualne pretplatnike linije. Postoje i
meunarodne VPN tj. IVPN.

Automatic queue: Pretplatnici mogu sluati muziku ili vijesti dok ekaju poziv.
Automatic call distribution or automatic call distributor: Dolazni pozivi na odreenom
prijemnom uredu mogu biti distribuirani izmeu razliitih prijemnih mjesta.
Number portability: Koritenjem baza podataka koje omoguavaju prelaz izmeu
pretplatnikog broja i fizikog broja pretplatniki telefonski broj ne mora da se mijenja
prelaskom pretplatnika sa jedne na drugu lokaciju, odnosno sa jedne na drugu podrunu
centralu. Ova znai da operatori koriste postojeu pretplatniku mreu mnogo efikasnije.
50. INTERFEJSI (POJAM I ULOGA)
Interfejs generalno predstavlja apstraktan pojam koji jedinici obezbjeuje vezu sa vanjskim
svijetom. Ovo odvaja metode eksternih komunikacija od internih operacija i dozvoljava
interne modifikacije bez da utie na nain na koji strane jedinice meusobno rade, kao i da
obezbijede viestruke predstave samog ureaja. Takoe moe obezbijediti ispravan prevod
da bi se razumjele jedinice koje ne govore istim jezikom., kao to je potrebno izmeu
raunara i ovjeka. Poto su interfejsi forma indirektne veze za razliku od direktne veze
potrebna su neka dodatna zaglavlja.
Interfejs izmeu ovjeka i raunara se zove korisniki interfejs. Interfejs izmeu hardverskih
komponenti je fiziki interfejs. Dok se interfejs izmeu dvije odvojene softverske komponente
naziva softverski interfejs, on obezbjeuje programske mehanizme kojima komuniciraju ove
komponente.
Interfejsi u praksi
Komad softvera obezbjeuje pristup kompjuterskim resursima (kao to je memorija,
procesor, HDD, itd.) sa raunarski sistem; dostupnost ovih resursa ostalim softverima moe
imati velike probleme ponekad i fatalne za stabilnost i funkcionalnost. Kljuni princip
dizajna je da obezbijedi pristup svim resursima po osnovnom sistemu, dozvoljavajui pristup
samo kroz unaprijed definisane pristupne take, itd.
Tipovi pristupa koji interfejsi obezbjeuju izmeu softverskih komponenti mogu ukljuivati:
konstante, tipove podataka, tipove procedura specifikacije izuzetaka i metode upisa. U nekim
sluajevima moe biti korisno definisati varijable kao dijelove interfejsa. esto se takoe
specificiraju funkcionalnosti tih procedura i metoda, ili komentarima ili (u nekim
eksperimentalnim jezicima) formalnim logikim dogmama.
Interfejs softverskog modela A je namjerno uvan odvojeno od implementacije tog modula.
Sadri stvarni kod procedura i metoda opisanih interfejsom, kao i ostale "privatne" varijable,
procedure, itd.. Svaki drugi softver modula B (koji moe biti povezan sa klijentom A) je veza
sa A i obavlja tu vezu samo kroz interfejs. Jedna praktina prednost ovog naina je zamjena
implementacije A sa nekim drugim koji ima iste specifikacije interfejsa koji ne bi trebali
dozovliti da B ne funkcionie tako dugo dok se upotreba A podvrgava se specifikacijama
interfejsa.
51. AMPLITUDNA DISTORZIJA (opis i mjere za smanjenje)
Kvantizacija znai da se mjeri amplituda pulsa, PAM (pulsno amplitudna modulacija) krive i
pridruuje joj se numerika vrijednost za svaki puls (Slika 1).
Amplitude
qd qd
3
qd
2
1
qd

t(ms)
-1
-2
-3

qd

qd
qd
qd

qd

Slika 1. Kvantizaciona distorzija qd (quantising distortion)

Kako bi se izbjeglo operiranje sa neogranienim skupom vrijednosti, izdijele se amplitudni
nivoi krive u intervale, kojima se dodijeljuju iste vrijednosti za sve uzorke unutar intervala.
Na ovaj nain dobiva se ogranien broj vrijednosti, pa je oprema za prijenos jeftinija.
Posljedica ovoga je naravno da dobivene vrijednosti ne predstavljaju govornu krivu u
idealnom obliku.
- Distorzija se javlja zbog razlika uzoraka amplituda.
- Distorzija u sluaju kada je interval kvantizacije velik.
Nizak odnos distorzije prema volumenu izlazne snage, je vaan za glasnost govora. Kod
velikog intervala e glas biti znaajno tih. Rjeenje je dakle da se uzme mali interval
kvantizacije.
Odnos amplituda /distorzija treba da je stalan i vana je jo prava relacija izmeu broja
kvantizacijskih intervala i eljenog kvaliteta prijenosa.
Distorzija
Karakteristike kanalske distorzije bilo da se radi o telefonskim kanalima ili radio kanalima
mogu openito imati karakteristiku linearnog filtera ogranienog pojasa. Odnosno svaki kanal
se moe opisati sa njegovim frekventnim odzivom izraen kao:
Gdje A(f) se zove amplitudni odziv, a (f) fazni odziv.
Druga karakteristika koja se ponekad koristi umjesto faznog odziva je grupno kanjenje ili
kovertirano kanjenje i definira se kao:

Kao rezultat amplitudne distorzije i grupnog kanjenja nastaje interferencija koja se zove: ISIInter Symbol Interference
52. TERMINALNI ISDN UREAJI
ISDN (Integrated Services Digital Network) predstavlja digitalnu mreu integrisanih usluga,
to znai da je veza uspostavljena izmeu dva ISDN korisnika u potpunosti digitalna i da
ISDN korisnik sa iste pristupne take moe realizovati irok spektar govornih i negovornih
usluga.
Razlikujemo vie vrsta ISDN ureaja, a to su:
Terminalni ureaji
digitalni (ISDN) terminalni ureaji (TE1)
analogni (ne-ISDN) terminalni ureaji (TE2)
Mreni zavretak (NT1)
Komutacioni ureaji (ISDN svievi)
Put od krajnjeg ureaja korisnika do krajnje centrale naziva se referentna konfiguracija ISDNa i predstavljena je na slici. Podijeljen je na nekoliko dionica a izmeu njih postoje referentne
take u ulozi prikljunih mesta.

 TE 1- (Terminal Equipment) krajnji ureaj u ijim funkcijama mogu biti sadrana sva tri nia
sloja OSI referentnog modela protokola i iji interfejs odgovara preporukama koje se odnose
na ISDN interfejs korisnik-mrea (npr. digitalni telefonski aparat i terminalna oprema za
prenos podataka),
TE 2 - krajnji ureaj sa funkcijama kao i TE 1 ali iji interfejs ne odgovara preporukama koje
se odnose na ISDN interfejs korisnik-mrea (npr. analogni telefonski aparat),
TA - terminalni adapter u ijim su funkcijama sadrani protokoli onih slojeva koje zahtjeva
TE 2 i mrea i koji obezbeuje da se TE 2 moe prikljuiti na ISDN interfejs korisnik-mrea,
NT 1 - zavretak mree u kome su sadrane samo funkcije sloja 1 OSI referentnog modela
protokola tj. funkcije koje se odnose na fiziki i elektrini zavretak mree,
NT 2 - zavretak mree u ijim funkcijama mogu da budu sadrana sva tri nia sloja OSI
referentnog modela protokola, u osnovne funkcije ove grupe ubraja se komutacija, odnosno
koncentracija, kada ga nema S i T referentne funkcije se poklapaju,
LT - (Line Termination) funkcija zavretka linije, tj. pretplatnike petlje u krajnjoj centrali,
ET - (Exchange Termination) funkcija zavretka komutacije.
Na ISDN liniju se mogu prikljuiti razliiti terminalni ureaji: ISDN telefon, terminalni adapter
(TA) za prikljuenje postojedih analognih ureaja, ISDN kartice (za prenos podataka
potrebna je ISDN kartica u raunaru ili eksterni ISDN adapter), ISDN LAN router ili bridge,
ISDN multiplekseri, FAX grupe 4, ISDN PABX pretplatnike centrale ISDN tipa.
53. KONVERGENCIJA (pojam i primjena)
Konvergencija fiksne i mobilne mree (Fixed Mobile Convergence) integracija inih i
beinih tehnologija i servisa da bi se kreirala jedna temeljna telekomunikacijska mrea
jako se brzo iz zamisli pretvorila u realnost telekomunikacijske industrije. Konvergencija
obeava uklanjanje svih fizikih prepreka koje smetaju provajderima aplikacija i sadraja da
dou do buduih korisnika koji e koristiti moderne terminale sa bilo koje lokacije ponudom
razliitih tipova usluga bez obzira na pristupnu tehnologiju. Tradicionalni operateri sa svojom
vertikalnom organizacijom u kojoj razliite tipove usluga (glasa, podataka, videa, ... )
realiziraju preko zasebnih mrea i naravno razliitih terminala moraju udovoljiti takoer ovim
zahtjevima da bi bili u utrci sa novim provajderima koji deregulacijom i otvaranjem trita
imaju mogunost da budu jak konkurent u pruanju servisa. Meutim gradnjom horizontalne
infrastrukture operateri su u mogunosti integrisati servise, ponuditi nove i obezbijediti
mnogo bolji sistem naplate.
Standardizacijska tijela se bave nainima implementacije konvergentnih mrea i imaju
razliite poglede na pojedine probleme, meutim svi se slau u jednom, da e u
transportnom dijelu mree dominirati IP protokol i da e dominirajui protokol za
uspostavljenje sesija i kontrolu biti SIP.
Proces konvergencije e umnogome promijeniti sistem vrijednosti servisa. Integrist e se
mnoge usluge kao to su npr. komunikacija, internet, broadcasting. Korisnik e moi u toku
razgovora ukljuiti i prenos nekog FTP fajla, poslati mail ili ak gledati neki film i
komentarisati ga sa sudionikom konverzacije. Kompletna dosadanja logika koju imaju
korisnici klasinih servisa e se promijeniti i voditi ka ujedinjenju tehnologija, terminala,
transporta, servisa, ...
Cilj konvergencije je multiservisna mrea koja zadovoljava:

- transparentnost i fleksibilnost;
- modularnost i otvorenost;
- nelimitiranost brojem vorita i prostorna neogranienost;
- propusnost i ekonominost;
- otpornost na prekide;
- neosjetljivost u odnosu na gomilanje.
Konvergencija fiksne i mobilne mree je debata godinama i moe se zakljuiti da nije
pokazala opipljive rezultate do dananjih dana. injenica je da su se postojei operateri
fiksne i mobilne mree morali susresti sa nizom izazova. Meutim danas se konvergencija
preispituje i vrlo brzo bi vizija jedna irokopojasne mree kojoj se pristupa sa bilo koje
lokacije i u bilo koje vrijeme mogla postati realnost. Telekom operateri u Evropi i Sjevernoj
Americi su dosegli vrh u poveanju broja pretplatnika i usluge postaju kljuan faktor za neto
vie. zahtjevi korisnika za novim tipovima usluga e biti u porastu kao i siguran i pouzdan
pristup iz kue sa posla ili u pokretu. Veina obinih korisnika u Evropi imaju pored mobilnog
aparata i neku vrstu irokopojasnog pristupa od kue. Vrijednosti mobilno-irokopojasne
konvergencija za njih bi znailo pojednostavljenje komunikacije, koritenja aplikacija i
obavljanje transakcija. U isto vrijeme korisnici e traiti naine da optimiziraju ukupnu
potronju budeta na komunikacije. U konvergenciji i regulatori vide nain da poveaju
rivalstvo na svim poljima prvenstveno u zemljama gdje imamo velike cijene koje uzrokuju
nezadovoljstvo korisnika. Mobilni operateri e razvijati radio pristupne tehnologije da bi nudili
irokopojasnost kao to je WiMAX i HSDPA. Fiksne operatere e pritisnuti ekspanzija VoIP
da uu u mobilni market . Oni e moi birati da li da uu preko izgradnje vlastite
infrastrukture ili dou do potrebne mree deregulacijom trita. U Evropi uglavnom su
prepoznali taj put i ve odavno rade na spajanju fiksnih, mobilnih i podatkovnih mrea.
54. MODULACIJA FAZNIM POMAKOM (opis i primjena)
Modulacija je tehnika mijenjanja nekih osnova analognog signala na poznat nain, da bi se
kodirala informacija u tom osnovnom signalu. Svaka mjerljiva osobina analognog signala
moe da se upotrijebi za prenos informacije mjenjanjem te osobine na neki poznat nain, a
zatim detektovanjem tih promjena na prijemnom kraju. Signal koji je modulisan se zove
signal nosilac, jer on nosi digitalnu informaciju sa jednog na drugi kraj komunikacionog
kanala.
Fazna modulacija (PM) je proces u kome se dva sinusoidalna talasna oblika meusobno
porede. Sluaj kada dva talasna oblika idu u istom pravcu u isto vrijeme zove se nulti fazni
pomjeraj. Dva fazna stanja dozvoljavaju predstavljanje jednog bita digitalnog podatka, koji
moe da ima vrednosti "0" ili "1". Dodatni fazni pomeraji od 90 i 270 stepeni daju etiri stanja
faznog pomeraja i mogunost da se predstave etiri digitalna podatka. Da bi detektovala
fazu svakog simbola, ova tehnika zahtjeva faznu sinhronizaciju izmeu faza prijemnika i
predajnika. To komplikuje konstrukciju prijemnika. Pomona metoda fazne modulacije je
"diferencijalna fazna modulacija". U toj metodi, modem

pomera fazu svakog narednog

signala za izvestan broj stepeni za "0" (na primer 90 stepeni) i drugi razliit broj stepeni za
"1" (na primer 270 stepeni). Ova metoda je laka za detekciju od prethodne. Prijemnik treba
da detektuje pomeraje faze izmedju simbola, a ne njihove apsolutne faze. Ova tehnika se
takodje naziva modulacija faznim pomerajem" (PSK - phase shift keying). U sluaju dva

mogua fazna pomeraja modulacija e se zvati BPSK - binarna PSK. U sluaju etiri razliite
mogunosti faznog pomeraja za svaki simbol to znai da svaki simbol predstavlja 2 bita,
modulacija e se zvati QPSK, a u sluaju 8 razliitih faznih pomeraja, modulaciona tehnika
e se zvati 8PSK.

55. ICT INFRASTRUKTURA

Informacijsku i komunikacijsku infrastrukturu ine platforme i mree potrebne za stvaranje i
pruanje usluga korisnicima. ICT infrastruktura je tretirana sa dva aspekta :
-

drutvenog (drutvenoprivrednog) aspekta i

- tehnikog (tehnikotehnolokog) aspekta.

Drutvenoprivredni aspekt tretira ambijent, edukaciju, poticajne mjere, odraz procesa
liberalizacije i privatizacije na ICT infrastrukturu i dr.
Tehnikotehnoloki aspekt tretira telekomunikacijsku infrastrukturu i to: kimu (backbone) zajedniku informacijsku magistralu, core ili jezgro-mreu i pristupnu mreu koja je razuena
i najznaajnija u procesu pristupa Internetu i distribuciji multimedijalnih usluga. Terminalna
oprema i ureaji (terminali, raunarska oprema i programi) takoer spadaju u ICT
infrastrukturu.
Slino je, ali naravno mnogo sloenije, i u sluaju odgovarajue infrstrukture i na dravnom
nivou. U sutini, dravna informacijska infrastruktura (DII) nije samo fizika oprema za
povezivanje i prenos raznih vrsta informacija. Tu jo spadaju, sa velikim stepenom vanosti:
iroki opseg raznih ureaja koji se pri tome koriste, same informacije, bez obzira u kojom su
obliku, aplikacije i softver, koji omoguavaju korisnicima pristup, obradu i organiziranje i uvid
u razmnoavajuu masu informacija koju DII stavlja korisniku na raspolaganje. Zatim mreni
standardi i prenosni kodovi, koji olakavaju meusobnu povezanost (interconnection) i
zajedniki rad (interoperation) izmeu mrea, osiguravaju privatnost osoba i sigurnost kako
informacija koje se prenose, tako i sigurnost i pouzdanost mrea. Na kraju tu spadaju i ljudi,
naroito u privatnom sektoru, koji kreiraju informacije, razvijaju aplikacije i usluge, konstruiu
ureaje i poduavaju druge da koriste svoje potencijale.
Vano je uoiti neke opte principe kod razvoja telekomunikacijske ili ICT infrastrukture.
Pitanja koja se trebaju razmotriti prije investiranja u infrastrukturu su:
1. Interoperativnost (Interoperability),
2. Skalabilnost (Scalability),
3. Upravljanje
ICT infrastruktura treba da ispuni tri osnovna: dovoljno kapaciteta i brzina prenosa
transakcija; uvijek na raspolaganju za koritenje i aplikativnost tj. primjenljivost u najirem
smislu rijei. Prvi zahtjev se ispunjava irokopojasnim parametrom. Drugi zahtjev se moe
zadovoljiti pravilnim dimenzioniranjem kapaciteta sistema u pristupu, prenosu i
komutacijama, vodei rauna o trendovima i tritu. Trei zahtjev se u osnovi zasniva na
kompatibilnosti tehnologija i servisa. U ovom sluaju infrastruktura i primijenjena tehnologija
su samo osnova za izgradnju servisa i aplikacija svih vrsta i namjena. Konani cilj izgradnje
infrastrukture zapravo i lei u njenoj primjeni koritenjem i razvojem aplikacija
56. EDGE 2.5 -3G
EDGE (engl. Enhanced Data Rates for GSM Evolution) je nova tehnologija koja omoguava
operaterima mobilne telefonije da koriste postojee GSM frekvencijske opsege (900, 1800,
1900 MHz) za pruanje multimedijalnih usluga na bazi IP-a brzinama do 384 kb/s. Cilj ove

tehnologije je poveanje brzine prenosa i kapaciteta sistema i omoguavanje novih

aplikacija. EDGE tehnologija koristi 8-PSK (eng. 8-Phase Shift Keying) modulaciju koja prua
veu bitsku brzinu. Ova modulacija, kao to joj i ime kae, ima 8 faznih stanja. Jednim faznim
stanjem (jednim simbolom) mogue je predstaviti 3 bita, to znai da je bitska brzina po radio
interfejsu 3 puta vea od brzine simbola. Bitska brzina po jednom vremenskom odseku je
69,2 kb/s, to je 3 puta vie nego kod sistema za mobilne komunikacije (22,8 kb/s).
Mana ove vrste modulacije je to to je dosta kompleksnija od drugih (od GMSK, na primer,
koja se koristi u GPRS i GSM), a manje je otporna na uticaj uma i ostalih smetnji. Pod loim
uslovima prostiranja to moe dovesti do veih greaka na prijemu. Zato se primenjuje
kodovanje koje uvodi dodatne bitove za korekciju greaka. Jo jedno poboljanje kod EDGE
sistema je nainjeno u smislu mogunosti da se paket koji zbog raznih smetnji nije bio
dekodovan kako treba ponovo poalje koristei drugu, pogodniju, kodnu emu.
EDGE moe biti uveden na dva naina: kao nadogradnja GPRS sistema, koji na postojeu
GSM mreu dodaje paketsku komutaciju, i kao nadogradnja sistema baziranog na komutaciji
kanala.
Kada se uvodi kao nadogradnja GPRS sistema, potrebno je izvriti hardverske izmene u
radio delu (baznim stanicama i njihovim kontrolerima). Bazne stanice moraju imati novu
primopredajnu opremu koja podrava EDGE modulaciju i novi softver koji e omoguiti
odgovarajui protokol za prenos paketa podataka. Dakle, nakon uvoenja EDGE tehnologije,
elije imaju dva tipa primopredajnika: standardni GSM primopredajnik i EDGE
primopredajnik. Takoe je potrebno i izvesno replaniranje mree (snaga, pokrivenost,
raspodela frekvencija, upravljanje GSM kanalima) i odreene softverske izmene u
preostalom delu mree izuzimajui servisni vor i ulazni vor.
Kod EDGE sistema jedan vremenski kanal moe podrati vie korisnika to omoguava vei
kapacitet saobraaja za servise govora i servise podataka. Takoe, lake je istovremeno
prisustvo saobraaja na bazi komutacije kola i na bazi komutacije paketa. Postoje 4 tipa
kanala:
1. kanal za GSM govor i GSM kanalno komutirane podatke
2. kanal za GPRS paketske podatke
3. kanal za GSM govor, podatke koji se prenose komutacijom kanala i poboljanom
komutacijom kanala
4. kanal za EDGE paketske podatke (EGPRS) koji dozvoljava simultano meanje GPRS
i EDGE korisnika
Za EDGE se koriste novi mobilni terminali, dizajnirani tako da mogu slati i primati EDGE
modulisane informacije. Postoje dve klase mobilnih terminala za EDGE:
- mobilni terminali koji koriste GMSK (eng. Gaussian Minimum Shift Keying) modulaciju za
aplink, a 8-PSK modulaciju za daunlink. Bitske brzine za aplink su ograniene na one koje
prua GPRS tehnologija, a bitske brzine koje dozvoljava EDGE bie dostupne na daulinku
- mobilni terminali koji obezbeuju 8-PSK modulaciju i na aplinku i na daunlinku.
Zbog jednostavne nadgradnje EDGE se moe uvesti uz relativno male investicije i za kratko
vreme. EDGE se moe uvoditi i postepeno
57. SIGNALIZACIJA (vrste i uloga)
1. Pojasna binarna i pulsna signalizacija

Poznato je da se binarni sistem 0 1 ili OOK (on-off keying), koji se sastoji od karaktera, 1=
signal postojii i 0=sigal ne postoji, kao i veliina od njihovih kombinacija.
Alternativni je sistem polarne signalizacije sa dva nivoa jednakih veliina ali suprotnog znaka.
Bit 0 + nivo;

Bit 1 - nivo

Nije razliito ni oznaavanje ova dva nivoa, koje je isto u V, tako da osjetljivost na dodatnu
interferenciju je isto.
Ako je nivo interferencije nizak bolje je koristiti vie od dva nivoa veliine pulsa.
Sa izborom etiri nivoa, svaki nivo pulsa predstavlja simbol alfabeta sa q=4 simbola.
Ako se biti kombiniraju prema datoj emi tada imamo:
000; 011; 102; 113.
Cijena je vea kod ovakvog sistema to se poredi sa brzinom i srazmjernoj interferenciji.
Kod prijemnika se treba mjeriti veliinu signala srazmjerno umu u pozadini. Obino se mjeri
srednji nivo interferncije odnosno uma.
Brzina informacija prema umjerenoj raspoloivosti
Koliko se nivoa treba koristiti moe se zakljuiti iz nivoa uma koji daje sluajni raspreni
skup za svaku veliinu pulsa, spektra . To se moe ilustrirati sa prosjenom snagom uma
N=.
2. Teorija signalizacije bazirana na nosiocu
(carrier-based signalling)
Postoje dva razloga za moduliranje nosioca.
- Prvi je zato to je mnogo lake slati signale vie frekvencije preko radio komunikacija i
linijskih kanala,
- Drugi razlog to isti medij moe prenijeti vie istovremenih signala koji se razlikuju po
frekvenciji nosioca.
Moe se zakljuiti da je ogranienje frekvencije nosioca signala u rasponu od fM do +fM,
maksimalna frekvencija modulacije fM manje je od fC.
Drugim rijeima Furijeova transformacija A(f) od a(t) je nevaea za f> fM i za a(t) se kae
da je ograniene pojasne irine za frekvencije manje od fM.
FDM Frequency Division Multiplexing naziva se Tehnika koja koristi vie frekvencija
nosioaca za svaki od signala.
TDM Time Division Multiplexing, je tehnika gdje umjesto frekvencije, kanali dijele
raspoloivo vrijeme.
Pojasna irina talasne forme ima spektralnu veliinu koja nije nula i za frekvencije u podruju
izvora je zanemariva (f=0).
Pojasna irina ima spektralnu veliinu koja nije nula za frekvencije na nekoj sredinjoj
frekvenciji koja se zove nosea frekvencija).
F = fc (gdje fc >>0).
Modulacioni proces je unoenje izvora informacije u pojas signala nosioca fc .
Pojas signala izvora koji se modulira je m(t) a pojas moduliranog signala je s(t).
Prolazei kroz kanal signal se oneisti umom r(t).
Predstavljanje moduliranog signala izraeno je kao:

Gdje je c = 2fc. fc je nosea frekvencija, a g(t) je funkcija ulaznog signala m(t) tj. G(t) =
g [m(t)].
58. JITTER (opis smetnje i mjere za smanjenje)
to je Jitter?
Jitter su kratkotrajna znaajna odstupanja uzoraka digitalnog signala od njihovih idealnih
vremenskih poloaja (ITU - International Telecommunication Union).
Na primjer, jitter na obinom taktu signala je razlika izmeu vremenskih prijelaza impulsa
realnog takta i vremenskih prijelaza koji bi se dogodili da je takt idealan odnosno savreno
pravilan.
Prema toj preporuci uoeno je da prolazi kroz nulu mnogih impulsa u toku podataka koji
sadri jitter odstupaju od svoje idealne vremenske pozicije. Odnosno, jitter je fazna
modulacija digitalnog signala suelja.
Komponenta jittera moe se izdvojiti iz takta ili digitalnog signala suelja da bi mogla biti
analizirana kao zaseban signal. Jedan od najefikasnijih naina karakteriziranja jittera je
prouavanje njegovog frekvencijskog spektra i odreivanje znaajnih frekvencijskih
komponenti samog jittera.

Mjerenje jittera
Kada je prisutno vrlo malo jittera prijelazi impulsa vrlo malo vremenski odstupaju ispred ili iza
idealnog prijelaza. Kod vee koliine jittera prijelazi se kreu unutar irih vremenskih
odsjeaka.
Amplituda jittera je mjera, vremenski gledano, pogrenog poloaja impulsa i izraava se u
jedinicama vremena ili kao dio sekunde ili jedinice intervala. Ovakav nain izraavanja
rezultira grafovima koji imaju, na primjer, vrijeme na apscisi i ordinati, to je neuobiajeno.
Frekvencija jittera je stopa sa kojom se dogaa pomak u fazi. Kao i drugi umovi ili smetnje,
signal moduliran jitterom moe biti istog i pravilnog sinusnog oblika, sloeni valni oblik ili
moe imati potpuno sluajan karakter.
Kako moemo vidjeti jitter?
Jitter na digitalnom signalu moe se uoiti kod prijelaza impulsa koji se dogaaju malo prije ili
kasnije u odnosu na prijelaze idealnog takta. Da bi mjerenje imalo smisla trebalo bi
usporeivati signal s jitterom i signal s idealnim taktom.
U praksi najee nemamo idealan takt sa kojim bismo mogli izvesti usporedbu, tako da
stvarna mjerenja jittera moraju biti samo-odnosna (relativna mjerenja signala u odnosu na
samog sebe).
Diter se koristi i kao jedna od mjera kvaliteta servisa (QoS) na nivou sloja mree.
Mjere kvaliteta servisa na nivou sloja mree su: Pouzdanost, Kanjenje,Jitter i
Propusnost.
Diter ili varijacija kanjenja se u literaturi definie kao mjera varijabilnosti
kanjenja.Diter je pojava koja negativno utie na performanse mree, pogotovo ako
se radi oprenosu u realnom vremenu. Mrea moe imati odline karakteristike
kanjenja, ali izraen diter moe biti poguban za aplikacije u realnom vremenu.
Na pojavu varijacije kanjenja ili ditera utiu mnogi faktori, kao to su: varijacija
duine redova paketa u ekanju, varijacija vremena obrade paketa, varijacija
vremena reasembliranja paketa, itd.

 Varijacije kanjenja (jitter) mogu se ukloniti tako da paketi pristiu u meuspremnik

(buffer), koji e kompenzirati neujednaenost pristizanja paketa. Proizvoai hardvera
i ljudi zadueni za razvoj softvera imaju teak zadatak, proizvesti prijenosni sustav
koji e osigurati visoku razinu kvalitete usluge. Zahtjevi za visokom kvalitetom usluge
nisu bezrazloni: svega 1% gubitaka u paketnom prijenosu znai oteanu
komunikaciju, a 3% korisnike dovodi doslovno do ruba oaja.
Prevencija pojavljivanja jittera ili mjere za smanjenje :
Anti-jitter circuits
Anti-jitter krugovi su klasa elektronikih krugova dizajniranih da smanje nivo jittera u
regularnom pulsnom signalu.Ova prevencija radi na principu da ponovo mjere vrijeme
izlaznog signala tako da ga u veoj mjeri usaglase s idealnim pulsnim signalom.
Jitter buffers
Bafer jitteri se koriste za mjerenje jittera koji se javljaju ekanjem u paketski komutiranim
mreama,tako da se audio ili video prenos omogui za kontinuirano pregledavanje(u realnom
vremenu).Maksimalni jitter koji je dozvoljen jednak je baferovanom kanjenju koji nam je
poznat prije samog putanja medija.U kontekstu paketsko komutiranih mrea,varijacija
kanjenja paketa je uestaliji pojam od jittera.
Dejitterizer
Ovo je ureaj koji smanjuje jitter kod digitalnog signala.Obino se sastoji od elastinog
bafera u kojem se signal privremeno uva i onda se transmituje po brzini,koja je jednaka
prosjenoj brzini dolazeeg signala. Nije efikasan kada se radi o niskofrekvencijskim
jitterom,kao to je jitter vremena ekanja.

59. GPRS 2.5G (osobine i primjena)

2G mobilni sistemi u kombinaciji s GPRS-om se esto opisuju kao "2.5G", to jest
tehnologija izmeu druge (2G) i tree (3G) generacije mobilne telefonije.Nakon njega javlja
se Enhanced Data rates for GSM Evolution,poznatija kao EDGE tehnologija koja je 2.75
generacija.
GPRS ili General Packet Radio Service je standardiziran u Europskom institutu za
standarde u telekomunikacijama (ETSI) kao dio GSM 2+ faze. GPRS predstavlja
implementaciju paketnog prijenosa podataka - umjesto da se alje konstantan niz podataka
preko stalne veze, GPRS optimizira podatke koji se prenose tako to ih grupira u pakete
samo kad postoji potreba za tim. Koritenjem GPRS-a, korisnicima GSM mrea omogueni
su download/upload podataka teoretskim brzinama do 117,2 kbit/s,dok je praktino to 56,4
kbit/s.
Ovo je digitalna tehnologija koja omoguava bri prijenos podataka,a primjenjuje se
u mobilnoj telefoniji,omoguava pretraivanje interneta (Mobile Browsing), e-mail u pokretu,
multimedijalne poruke (MMS), vizualnu komunikaciju i lokacijski bazirane servise (LBS).
Sa ciljem da podri GPRS, standardna GSM (Global System for Mobile
ommunications) mrea je modifikovana tako da moe prenositi podatke u packet switching
reimu rada.Osnovna razlika izmedju GSM-a i GPRS-a u pogledu prenosa je sledea: GSM
koristi tehniku sa komutacijom kola (circuit switching) dok GPRS paketnu-komutaciju (packet
switching). Primalac paketa moe biti drugi korisnik, ili neki server na Internet-u.
Karakteristike GPRS veze
Analizirajmo sada na koji nain se vri prenos podataka kod GPRS-a. Glavna prednost
paketno-komutiranog prenosa se ogleda u fleksibilnosti koje ovaj prenos nudi, kako za
potrebe pretplatnike tako i za operatore. Kada korisnik eli da download-uje podatke, on

koristi ukupno raspoloivu propusnost veze. Za sluaj da postoje i drugi korisnici oni e, u
zavisnosti od individualnih zahteva ili nivoa prioriteta, deliti raspoloivu propusnost. Kod
prenosa sa komutacijom kola, u toku poziva ili prenosa podataka, resurs (linija) se dodeljuje
jednom korisniku nezavisno od toga da li u datom trenutku po toj vezi se prenosi neka
informacija ili ne. To obino znai da postoji procedura uspostavljanja veze (call set-up
procedure), tj. procedura dodele resursa. Kod ovakvog prenosa resursi ostaju rezervisani za
potrebe korisnika u toku celog vremena prenosa. Zadatak mrenih elemenata se sastoji u
tome da odravaju vezu, obavljaju handover ako je neophodno, i memoriu informaciju o
trajanju razgovora radi naplate. Ovakav nain prenosa je u potpunosti razliit u onosu na
paketno-komutiranu vezu kod koje se resursi dele, i ne postiji garancija da se u toku prenosa
nee javiti kanjenje poruke. Do kanjenja dolazi kada dva korisnika pokuavaju da pristupe
istom resursu, pri emu jedan od njih ima prioritet, tako da e poruka od drugog biti
zakanjena. Druga razlika se sastoji u adresiranju, tj definisanju izvorita i odredita poruke.
U nedostatku call set-up procedure mrea mora tano da zna kako da odredi lokaciju
primaoca tekueg paketa podataka. Zbog ovoga, svakom paketu se pridruuje dodatna
informacija o adresiranju. S obzirom da se svaki vremenski slot moe naizmenino koristiti
izmedju veeg broja korisnika, naplaivanje rauna ne moe biti bazirano na vremenu, ve
se koristi novi model zasnovan na koliini podataka koja se prenosi za potrebe svakog od
pretplatnika.