Pavao Pavlii

Rasprave o hrvatskoj baroknoj knjievnosti

Barok kao period starije hrv. knjievnosti
I.
-barok: iitljiv u materijalu ili konstrukt koji pomae u snalaenju u tom
materijalu
-ne postoji jedinstven kriterij pojedinanog djela ili skupine odreenom
periodu
-Rene Wellek: je li za procjenu teksta kao baroknog potrebno gledati stil-
pjesnika slikovitost ili ideologija-katolika obnova (protestanti i barok)-
otvoreno pitanje
-problemi u kategorizaciji baroka: veliki vremenski raspon pojavljivanja djela
koja nazivamo baroknima, veliki broj razlika- tematskih, metrikih, stilskih,
motivskih
-kreb: Teoretske osnove literarnohistorijske periodizacije
-kritizira Richard M. Meyerovu podjelu prema dekadama (stoljeima)
zbog neupotrebljivosti
-kritizira i Wilhelma Pindera koji bliskost roenja tumai kao zajedniku
sudbinu i jedino izvorite osobina svih njegovih djela
- Wellek i Warren (Teorija knjievnosti)- period treba ocrtavati
knjievnim, a ne izvanknjievnim kriterijem- da je opasno pokazao sam
Wellek
-kreb; iste stilske crte se mogu pojaviti u razliitim periodima pa ne
mogu biti dovoljne za definiciju nekog perioda
-Lukacs: svaki period stvara novog ovjeka- otuda kree kreb te
smatra da je ovjek ona dopunjujua kategorija koja, uz stil, ini neki
vremenski odsjek periodom; stilistika analiza u najirem smislu (ne samo
analiza pjesnikog jezika) jedini pristup do pjesnikog djela kao
pjesnikog djela, no nije i posljednja rije. Prikaz ovjeka u njegovoj
totalnosti, vijest o ovjeku, kreb to smatra posljednjoj rijei. Stilska
analiza treba dovesti do lika novog ovjek i njegova svijeta te tek nakon
upoznavanja njegove osebujnosti moemo provjeriti jesmo li dobro
definirali pojedine stilske crte te nudi i nove uvide koje stilistika analiza
nije ponudila
-u hrv. knjievnosti nemogue provesti Wellekovu dilemu izmeu stila i
ideologije jer nema dovoljno istraivanja koja su se bavila prouavanjem
djela traeu u njima odreeni barokni stil niti je mogue govoriti o
novom ovjeku u djelima pisaca koje zovemo baroknima- alternativa:
poetika kao kriterij
-zbog neznanja o ondanjem poetikog znanju nee nas zanimati porijeklo
odreenih osobina djela ve nain funkcioniranja u tim djelima i trait e
se konstante u djelima, a tek onda izvori u traktatima jer jo uvijek ne
moemo sa sigurnou rei je li ono to zovemo barokom doista barok
5 osnovnih toaka poetike kojom prouavamo djela:
1. granice knjievnog- otrina i doseg- ovise o poetici odreenog
razdoblja
2. poetika ustanovljuje, oblikuje i normira anrove za dato razdoblje
3. poetike raznih perioda razlikuju se u odnosu prema stilu
4. hijerarhije komponenata stila (stil, tema, oblik, odnos autora prema
djelu) razlikuju se u periodima
5. poetika razdoblja odreuje i svrhu knjievnosti
...jer svaka literatura tei da se predstavi kao normativna, dakle kao
jedina prava, i kao takva namijenjena svim ljudima, ili opet svima
onima koje smatra svojim pravim, jedinim legitimnim konzumentima.
Bez obzira, dakle, obraa li se knjievnost najirim slojevima, ili
samo krugu erudita, ona tei da pokrije sve svrhe koje se smatraju
relevantnima. Takva, ona nekako vidi i potrebe svojih itatelja, i
nastoji tim potrebama udovoljiti.

II.
-usporedba- sredstvo za verifikaciju materijala
-veina problema oko baroka zbog nejasnog odreena granice izmeu
renesanse i baroka
-barok bio promatran kao postepena modifikacija renesansnih stilskih osobina
u negativnom smjeru
-razlika renesansa-barok:
1. poimanje knjievnosti
a) nivo (ne)pripadnosti knjievnom
renesansa: pripadanje poznatim i konvencionalnim anrovima, uzor u
antikim piscima
barok: originalnost-vrhunski kriterij, odsustvo uzora je vrlina, nema
jasnog anrovskog opredjeljenja
b) otrina granica izmeu knjievnosti i ostalih spisa
-sluenje jezikom za razlika (Dore Dri: Pjesni ljuvene- literarizirana
poslanica)
-zbog barokno odsustva anrovske pripadnosti otvara se mogunost
koritenja literarnog jezika u tekstovima bez literarne namjene
(znanstvenog, politikog i inog karaktera)
-granica koja dijeli knjievnost od neknjievnosti nije vie jako otra
-u renesansi svaki pojedinani tekst mora odmah biti vidljiv kao literaran,
dok je u baroku potrebno promotriti cjelinu da bismo to zakljuili
c) irina obuhvaanja djela kao literarna
renesansne granice: iroke ali konane; pojava novih anrova gotovo
nemogua
barokne granice: uske ali otvorene; broj anrova je malen, ali mogui
nastanak novih- svaki pisani tekst potencijalno je literaran; o tome koji
e tekst biti litareran odluuje je posebno, a ne naelno
2. konstituiranje anrova
-barok: iznova konstituira nove anrove, na nov nain ih tumai, pripisuje im
novu ulogu i smisao
a) renesansa: poimanje anrova u skladu s poimanjem svijeta; svijet
ustrojen po naelu stupnja savrenstva ije je razlikovno naelo stupanj
emancipacije, svako bie ima svoje unaprijed utvreno mjesto i odreen
stupanj savrenstva koje moe dosegnuti. Tako su i anrovi unaprijed
zadati i nepromjenjivi- predstavljaju prirodni izraz nekog sadraja i
udovoljenje nekoj svrsi, dok smisao crpe iz svog poloaja u sistemu
barok: raspadanje geocentrine slike svijeta, nema vie idealnog ureenja
svemira iz kojeg bi prirodno proizlazio i poloaj knjievnosti unutar njega
ve se mora iznova definirati, ponajprije s obzirom na svrhu; nema
prirodnog unaprijed poznatog odnosa meu rodovima;
anrovi se konstituiraju unutar sebe, obino oko neke specifine teme,
formirajui vlastita pravila koja nisu pretjerano vrsta (pr. barokni ep-
smatra se vergilijanskim, a nisu mu svojstveni simetrija, alegorija osobit
izbor teme...)
b) razliiti smisao koji se anrovima pripisuje
renesansa: anrovi su jedine mogunosti; shvaeni kao jezik- unaprijed
zadat krug mogunosti u kojem su modifikacije mogue samo izuzetno
barok: vrste su tek neke od mogunosti; shvaeni kao metriki oblik-
pjesnik se za nj opredjeljuje, slobodno; uvijek postoji mogunost za
odabir neke druge forme
c) razlika u broju i prirodi anrova
renesansa: velik broj anrova u sva tri temeljna roda
barok- 4 osnovne vrste: ep, poema, melodrama i lirika
-unutar svakoga od anrova mogue raznovrsne modifikacije pa nema
potrebe za formiranjem vie anrova
3. poetike raznih perioda razlikuju se u odnosu prema stilu
-stil: jedan od bitnih kriterija za identifikaciju neke skupine djela kao perioda
-poetika uloga stila u renesansi i baroku (vie nego same razlike u stilu):
a) u baroku, za razliku od renesanse, stil nije predmet poetikog
normiranja
renesansa: stilovi su hijerarhizirani (visoki, srednji, niski)- nemogunost
mijeanja stilova osim ako je to inherentno samome stilu
barok: postoji negativno normiranje- manje poeljna gradnja pjesnikih
slika npr., no nema hijerarhije stilova niti se precizira mjesto i nain
upotrebe (npr. petrarkistiki stihovi u melodrami)
b) barok kao stil se ne vee uz pojedine anrove; kod nas nije nastao kao
nova tvorevina ve se formirao preuzimanjem figura iz talijanske
knjievnosti ili preuzimanjem postupaka iz renesanse nae lirike i
njihovom daljnjom nadogradnjom
c) novo mjerilo kvalitete baroknog stila
renesansa: mjerilo vrijednostisklad i primjerenost
barok: originalnost- nov govor o starom, ee novom, predmetu; este
figure uz figure ili iscrpljivanje svih mogunosti jedne iste slike (antiteza,
asindetsko nabrajanje, oksimoron i druge)
4. hijerarhije komponenata stila (stil, tema, oblik, odnos autora prema djelu)
razlikuju se u periodima
a) renesansa: poznaje hijerarhiju meu anrovima, ali ne i meu
komponentama djela; svi elementi normirani do u detalje
barok: poznaje hijerarhiju meu sastavnicama unutar djela; vie panje
posveuje sadraju, forma i stil nisu poetiki precizirani kao u renesansi,
zna se samo da stil treba biti naglaen, izrazit, iznenaujui, privlaan itd.
(pr. broj stihova- u renesansi strogo odreen, u baroku: velik broj
neznanih stihova i oblika)
b) stupanj iskljuivosti svojih normi
paradoksalno: renesansna je poetika iskljuivija od barokne; iako je
barokna pod utjecajem katolike obnove
5. poetika razdoblja odreuje i svrhu knjievnosti
a) odnos knjievnosti i zbilje:
renesansa: knjievnost, iako ima svoje odreeno mjesto u univerzumu,
ona jedina ima mo spoznaje, uznoenja ka boanstvu i zato se slui
paralelizmima, alegorija i moe govorei o niim pojavama zapravo
govoriti o viim
barok: naputaju se prenesena znaenja koja su u renesansi bila glavni
konstitutivnu element; nema vrstoga mjesta na vrijednosnoj ljestivici-
svoju vrijednost uspostavlja prema odnosu na zbilju, a zbilja nije materijal
za alegoriju (svojstvena viim znaenjima- renesansi); pr. epovi: Osman,
Odiljenje sigetsko, Adrijanskoga mora sirena
b) odnos knjievnosti i drtva
renesansa: vanija joj relacija ustrojstva knjievnosti prema svemiru
uope, a ne prema drutvu; aktualne situacije shvaene kao simbolike ili
ope
barok: inzistiranje na aktualnosti jer vie nije dio i posljedica opega reda
stvari

III.
-Wellek, Warren, kreb: osobine perioda ni u jednome djelu ne bivaju u
potpunosti realizirane, nema tvorevine koja se moe u cjelini smatrati
reprezentacijom svojega razdoblja
1.
Barok nastupa s pojavom: Gundulia, Stijepe urevia, Ivana Bunia Vuia
-vidi se odmak od prijanjih djela, iako se u svojim prvim djelima oslanjaju na
prethodnike;
nova metrika i nova anrovska situacija
-I Gunduli i urevi nude posve nova djela- anr se pojavljuje bez
opepoznatog uzora, a nain izraavanja i stila uope ne predstavlja problem: i
Dervi i Suze spajaju stilove iz drugih anrova, parodiraju literarni nain
izraavanja uope (urevi)
-anrovi se konstituiraju po liniji tradicije, a ne po idealnom sistemu anrova;
javljaju se kao plod tenje za originalnou;
krug tema je razmjerno uzak, didaktina i persuazivna crta sve izraenije;
teme se smatraju novima i aktualnima (nisu vjene ni egzemplarne)- ta je
osobina vana
-cilj je predvidljiv sadraj prikazati na novi nain
-u renesansi se individualni autorov stil nastojao uklopiti u vladajuu
konvenciju, dok u baroku svaki autor gradi svoj stil koji temelji na:
1.opim stilskim principima
2.izrazitim postupcima
3.pojedinanim figurama
-Gunduli: asindetsko nabrajanje, apostrofa
-nova djela nemaju postojee norme na koje bi se oslonile:
novi anrovi javljaju se s novim temama i motivima, a ne s novim stilom (kako
u renesansi)
-anrovi se postepeno grupiraju motivsko-tematske jedinice i oko njih
formiraju svoja pravila, te retrogradno djeluju na strukturu i metriku sliku
-Suze sina razmetnoga- zapravo ne odgovaraju tezi o aktualnosti i
nealegorinosti u baroku;
razlika u alegorinosti: dok je renesansna alegorinost paralelno uspostavljena
po liniji kontinuiteta, u baroku se doslovno i simboliko dovode u vezi
pievom voljom, i to za svako djelo posebno
-aktualnost: na razini fabule, vremena i ideja te na razini cilja
2.
Kraj barokne knjievnosti- smrt Ignjata urevia i Jerolima Kavnjina; stupila
na snagu nova poetika u cijeloj europskoj knjievnosti
18.st.:
-vie nije sadraj poetiki kriterij, ve formalni, retoriki
-ponovo se aktualizira pravilo imitacije, originalnost ne igra presudnu ulogu;
uzlet latinizma
-oivljavaju se predbarokni anrovi; poema nestaje sa scene; oivljavaju se
elegije, poslanice, razgovori pastijerski (pod izravnim utjecajem klasike vie
nego renesansne batine; oivljava se scenska djelatnost- prevode se
klasicistike Molierove komedije
-anrovi tee da se meudobno razlikuju, da se definiraju na razini stila i
strukture, ugledajui se na antike uzore
-nema vie zaudnosti; umjerenost i primjerenost ponovno aktualne
-osjetno smanjenje broja slika unutar pjesme, nema tenje za iscrpljivanjem
sadraja metafore
-iako koristi postupke renesanse, posveivanje panje i sadrajnim, stilskim i
metrikim aspektima, sada je posljedica svijesti o istroenosti moderne
literature i potrebe za povratkom klasinim uzorima, a ne kao dio
kozmologijskom shvaanja ustroja svijeta
-novi odnos knjievnosti i drutva:
vraanje alegorije, nestajanje barokne aktualnosti, ako se javi, to je
aktualnost prosvjetiteljskog tipa na rubnim podrujima (Kai, Relkovi)
-knjievnost opet dobiva drutvenu autonomiju
3.
Vila slovinka- Barakovi i Sveta Roalija- Kanili; djela koja pokazuju
barokne osobine te su izvan klasicistikih granica
a) Svetozar Petrovi dao najpotpuniji opis Vile slovinke
-Barakovia istie kao barokista po karakteru svog talenta, a ne po
lektiri
-tematiziranje pjesnikova ivota u epu upuuje na renesansni ep te
openitost i vie znaenje potvruju tu vezu
-pojedine stilske osobine imaju znaenje kao u baroku, no u cjelini
toga znaenja nema
b) Kanilieva Sveta Roalija- barokne elemente toga djela ne moemo
objasniti zaostajanjem Slavonije za obalom u literaturi (Katani je izrazit
klasicist)
-barokno: sklonost mistici, nauk o dui, premijernost
-nebarokno: alegorijske implikacije (posljedica klasicizma), realistike
osobine (realistike), minuciozni opis pojava iz predmetnoga svijeta
-cjelina ima slian smisao kao u baroku, ali pojedine vrlo vane stilske
vrte takvoga smisla nemaju
IV.
1.
barok: povijesno ogranieno razdoblje s vlastitim poetikim osobinama
-razlikovanja meu periodima nisu jednaka u svim knjievnostima (pr.
talijanska knjievnost i razlikovanje renesanse i baroka u metrikom
sustavu)
-odnos svake nacionalne literature prema vlastitoj tradiciji i prema
svome narodnom kontekstu od razdoblja do razdoblja, pa i pojam
imanentne poetike potrebno uvijek iznova kontituirati
-do preporoda hrv. knjievnost relativno zatvorena, tj. ini je niz
zatvorenih cjelina; nakon preporoda se otvara raznim utjecajima
3 bitne odrednice na koje treba obratiti panju:
Uoiti u odnosu na to se neko razdoblje kao period konstituira
Paziti na odnos perioda prema periodima u drugim literaturama s kojima
je u dodiru, prije svega po kriteriju poetike
Znati da je mogu raskorak izmeu poetike za koju se pisac svjesno
opredjeljuje i poetike na koju se doista oslanja (pr. Kanili- eli se
oslanjati na baroknu poetiku, ali u njegovo djelo prodire klasicistika
poetika i daje drugaiji smisao djelu)
-poetika djela je jedno, a knjievni program drugo









HRVATSKA BAROKNA LIRIKA PREMA RENESANSNOJ
I.
Razina odnosa prema predmetu opjevavanja:
Tematske
Stilske
1. Tematska:
Renesansa: teme i motivi su konvencionalizirani, shvaeni su kao predmeti,
nepromjenjive veliine koje se ne dovode u pitanje, a pjesnici se vrednuju po
vjetini kombiniranja tema ili metafora, a ne po originalnosti; sam sadraj
svodiv na svoje racionalne elemente- mogue ga prepriati u prozi
Barok: barokna poezija polazi od metafore, od slike; predmet uzima kao a
priori simbolian
2. Stilska:
Razliita upotreba pjesnikih ukrasa:
Renesansa: pripovijedanje dogaaja, prikaz predmeta, osjeaja ili ideje uz
pomo retorikih ukrasa; prosto nizanje metafora
Barok: kree od metafore ijom se razradom dobiva cijela pjesma; vrijednost-
novost i originalnost poetne pjesnike slike; pjesma za ishodite ima
metaforu i sve to je u pjesmi je u vrstoj vezi s njom, pjesma dakle nije
nizanje metafora ve razrada jedne osnovne metafore koja tei da u sebi
same sva njena znaenja;
u sluaju prikaza anegdote, ona se shvaa kao slika i prikazuje je kao simbol (
pr. majka cjeliva dijete, pjesnik eli biti na mjestu djeteta)- concetto, prvi ga
razvio Marino, razliito od renesansnog razvijanja fabule.
2 principa izgradnje pjesme:
Sadrajni
Formalni
1.sadrajni
-damina okrutnost, a ljubavnikova upornost koji se tematiziraju nisu nita
novo samo po sebi, ve nova interpretacija situacije u pjesmi jest novost
2.formalni
Sve izvire iz poetne slike; stvaraju se nove izraajne vrijednosti (igre
antitezama)
II.
-tematska i motivska slinost renesansnog i baroknog pjesnitva:
1.predmet intimni, osjeaji prezentirani kao pjesnikovi te tako esto u 1. licu-
vrsta konvencija
2.odustajanje od te ljubavi- u jednom trenu je poinju gledati kao zabludu,
ljubavni kao neto nedostino ili izgubljeno, te samo po sebi uzaludno; shodno
tomu javlja se okretanje duhovnoj lirici (vidljivo i u Kanconijeru)
poloaj lirskog subjekta
Renesansa: lirski subjekt je suptilan, vie sama konvencija govori od njega
samoga, moe se javiti imenom u akrostihu;
Unutar kanconijera prisutne oprene pjesme, nisu pisane da bi ule u
kanconijer ve je zbirka samo okupljanje mnotva pjesama; pjesnik ne
doivljava nikakve promjene kao u baroku, on ostaje uvijek isti samo se
odluuje za razliite paradigme u opjevavanju; izmeu pjesnika i njegovih djela
postoji jasna granica, pisanje petrarkistikih pjesama u rangu sa znanjem
latinskog- samo konvencija, a ne izraz vlastitih emocija
Barok: izrazitije prisutan od renesansnog, tei da se izdvoji; u kanconijeru se
dri do kontinuiteta, zaljubljenik i gospoja zadravaju osobine s poetka
kanconijera, imena su ista, zadrano isto miljenje o ljubavi; do promjena moe
doi samo u skladu s konvencijama, primjerice, pomalo uvianje u ispraznost
ljubavi; subjekt doivljava promjene, sugerira se da su pjesme produkt jedne
svijesti; nastoji se stei dojam da lirski subjekt predstavlja pjesnikove
stavove, to barokna poetika od njih trai- potrebno je djelovati na itatelja,
preobratiti ga i vratiti vjeri; tako lirski subjekt prolazi kroz sagreenje,
spoznanje i skruenje i nuan je jedinstven junak kroz itavo djelo; na kraju se
odrie svoje prolosti i onoga to je stvorio te tu dolazi do poistovjeivanja
ljubavnih grijeha s ljubavnim pjesmama eksplicirajui da je lirski subjekt
zapravo sam autor (primjeri: Gunduli i Ignjat urevi- deklarativno se odriu
svojih djela; urevi u svojim Uzdasima govori kako je spalio sve svoje
pjesme do kojih je mogao doi- Reetar dokazao da to nije tono)
Duhovne pjesme- u baroku se nastoje prikazati kao izraz pjesnikove potrebe,
kao neto to proizlazi iz dotadanjeg djelovanja i njegova preobraenja (esto
na poetku spjeva autori kau da opisujui grenika opisuju sebe sama)
III.
Izvantekstualne veze knjievnog djela (Lotman: Predavanja iz strukturalne
poetike)
-kompleks itateljeva znanja na koje djelo rauna, ona skupina asocijacija
kod svih italaca jedne epohe u vezi s nekim anrom , stihom, oblikom,
temom...
3 nivoa izvantekstualnih veza:

1. nivo problema teksta
2. nivo anrovske definicije i poloaja lirike u ta dva razdoblja
3. metrika situacija u lirici renesanse i baroka

1.nivo problema teksta
a)cjelovitost:
renesansa: pjesma; neovisne su i samostalne, nije vaan redoslijed nastanka
pjesama
barok: kanconijer; potreban je cjeloviti kanconijer jer je svaka faza bitna,
pogotovo ona u kojoj dolazi do odustajanja od ljubavi i proglaenje ljubavi kao
grene
b)struktura lirskog opusa s obzirom na izvant. veze:
barok: specifian odnos dijela i cjeline- dio se odnosi kao da cjeline i nema
(pjesme u prvim fazama slobodne), a smisao cjelina dobiva posljednjom fazom,
kojom se nijeu prve dvije faze (to naglaava preobraenje lirskog subjekta)
Wolfflinovo zapaanje: mnotvenost kao karakteristika renesanse, a jedinstvo
baroka (vanost cjelovitog djela)
c)odnos prema konvenciji:
-i renesansa i barok se oslanjanju na petrarkistiki tradiciju i prema njoj
uspostavljaju izvantekstualni odnos (crpe motive, stilske znaajke te trae da
ih se na podlozi petrarkistike tradicije i promatra-bilo u potvrdi bilo u
nijekanju iste); razlika baroka od renesanse: odnos prema toj tradiciji
Renesansa: relaciju uspostavlja na razini pjesme;
iz petrarkistike tradicije crpi sve svoje bitne znaajke; za svaku se pjesmu
posebno odluuje za jedan segment u razvoju ljubavi- rezlutat nije
iznenaujui za itatelja
Barok: relaciju uspostavlja na razini opusa- bilo dovrenog bilo samo
planiranog- barok zanima pria koja se stvara itavim opusom, a ne ono to
tradicija nudi na nivou pojedinane pjesme kao stilsku osobinu, metar, motiv i
dr.
2. nivo anrovske definicije i poloaja lirike u ta dva razdoblja
a)renesansa: lirika izdvojena od ostalih anrova; pojava lirskih motiva u
drugim anrovima smatrana grekom; lirsko se uspostavlja na razini pjesme;
mijeanjem anrova dolo bi do zbrke u izvantekstualnim vezama i
nerazumljivosti djela
barok: interferira s drugim anrovima- to zbog stvaranja novih anrova koji
su sami po sebi ve interferentni, to zbog tenje za originalnou koja se
javlja pri svakom pisanju pjesme pa tako i autoru poseu za raznim anrovima
kako bi to postigli;
lirika prepoznatljiva kao lirska samo kao cjelina (ne kao pojedinana pjesma
kao u renesansi), kao dio opusa odnosno kanconijera
b)stil:
renesansa: stil- jedan od glavnih signala pripadnosti nekog djela lirici
barok: lirika bila anrom bez odreenog stila (kao i epika i druge vrste)
c)motiv pjesme: u baroku vie nije signal anra
-preuzimanje motiva od renesansnih petrarkista ili talijanskih liriara nije zbog
nastavljanja tradicije ve radi originalnosti- jer Talijani imaju neke motive
kojih kod nas jo nema (recimo onaj s majkom i djetetom)
-parodija poznatih motiva: za parodiju nee izabrati loe i nespretne motive
ve poznate i predvidive- Paviino kupanje u Suzama Marinkovim Ignjata
urevia parodija poznatog motiva kupanja ljepotica (Osman: Sokolica i
ratnice)
3.metrika situacija u lirici renesanse i baroka
Svetozar Petrovi: Problem soneta u starijoj hrvatskoj knjievnosti
metametrika funkcija stiha i oblika
-sonet se kod nas nije javio jer je u oima starijih pisaca bio isuvie vezan za
talijansku literaturu da bi ga oni mogli preuzeti
-pojavom baroka javljaju se novi stihovi (do tada 2x rimovani 12-erac);
melodrama- trai prilagodbu teksta melodiji to rezultira novim stihovima
a)uvode tal.stihove koji nisu tamo razvikani
b)ni epika ni drugi anrovi ne uzimaju metriku sliku kao legitimaciju
pripadnosti literaturi

IV.
tipoloko razlikovanje-osobine knjievnih djela
shvaanje knjievnosti-opaanja o smislu i vremenu kome pripadaju

1. tipoloko razlikovanje-osobine knjievnih djela
dimenzija pisca: u renesansi knjievnost izjednaena sa znanou, dok je u
baroku jedinstvena; autor je u baroku istaknut, dok se u renesansi njegova
linost gubi

dimenzija djela: renesansna je pjesma samostalan tvorevina zato to joj
dignitet i razumljivost daju konvencije na koje se oslanja, dok je barokna dio
vee slike jer joj dignitet i razumljivost daju tek drugi dijelovi te slike, druge
pjesme

dimenzija itatelja: renesansna knjievnost upuena krugu erudita, dok se
barokna zbog svoje didaktinosti obraa veem broju itatelja; renesansni
italac je subjekt ravnopravan autoru, a u baroku on mora pristati na ulogu
objekta na koji se knjievnou djeluje
2. shvaanje knjievnosti-opaanja o smislu i vremenu kome pripadaju
Lotman: Ogledi iz tipologije kulutre
-promatra kulturu kao na odreen nain organiziran znakovni sistem
Renesansa: svijet poima kao tekst; treba ga proitati i prevesti/prepisati;
stoga, nema potrebe za originalnou, a nema ni za nju mogunosti, u prvome
je tekstu sve ve odavno dano
Barok:svijet poima kao ne-tekst; sve se iznova stvara; nema univerzalnoga
principa pa tako ni jednog 'itanja' svijeta, nego ih ima bezbroj, a problem je u
tome da se izabere ono pravo za dobrobit due i vjenog ivota; zato barok
istie varljivost svijeta, njegovu kaotinost i injenicu da je u njemu stalna
samo mjena