Biblioteka Jutarnjeg lista XX. STOLJE?

E
10
ALEPH
Jorge Luis Borges
Naslov originala: El Aleph Prijevod: Milivoj Tele?an i Marko Gr?i?
JORGE LUIS
BORGES
Aleph
(c) Maria Kodama 1995.
Ali Rights Reserved
(c) Translated by Milivoj Tele?an, Marko Gr?i?, Albert Goldstein O 2004 Mediasat
Group, S.A / International Rights Organization (I.R.O.) KFT.
za ovo izdanje
Printed in Spain
ISBN 953-7160-08-4 D.L. B. 25 086-2004
Globus Media d.o.o. Odranska 1/1, Zagreb
Knjiga se prodaje isklju?ivo uz primjerak Jutarnjeg lista. Sva prava pridrana.
Prijevod Milivoj Tele?an i Marko Gr?i?
BILI0TEKA JUTARNJEG LISTA
Besmrtnik
Solomon saith: There is no new thing upon the earth. So that as Plato had an ima
gination, that ali knotuledge was but remembrance; so Solomon giveth his sentenc
e, that ali novelty is but oblivion.
Francis Bacon, Essays, LVIIL*
* Salomon kae: Nema nita novo na zemlji. I kao to je Platon zamiljao da je svekoliko
znanje tek sje?anje, tako Salomon izri?e svoju izreku da je sva novost tek zabo
rav. Francis Bacon, Ogledi, LVIII.
U Londonu, po?etkom lipnja 1929., Joseph Cartaphilus, antikvar iz Smirne, ponudi
o je kneginji de Lucinge est svezaka Popeove Ilijade u malom kvart-formatu (1715.
-1720.). Kneginja ih je kupila i prilikom preuzimanja izmijenila s njime pokoju
rije?. Bio je on, veli ona, oronuo i blijed ?ovjek sivih o?iju i progruane brade,
izrazito neupadljiva lica. Sporazumijevao se okretno i neznala?ki na vie jezika;
za?as bi preao s francuskog na engleski i s engleskog na zagonetni amalgam panjol
skog iz Soluna i portugikog iz Macaa. Kneginja je u listopadu doznala od nekog pu
tnika s broda "Zeus" da je Cartaphilus umro na moru, vra?aju?i se u Smirnu, i da
su ga pokopali na otoku Hiosu. U posljednjem svesku Ilijade pronala je ovaj ruko
pis.
Izvornik je sro?en na engleskom i vrvi latinizmima. Na je prijevod doslovan.
I
Koliko znam, moje su neda?e zapo?ele u jednom vrtu Stodvarne Tebe, za Dioklecija
nova carevanja. Ja sam prethodno (neslavno) vojevao u egipatskim pohodima, bio s
am tribun legije koja se utaborila u Bereniki, na Crvenome moru; groznica i ?arb
ine pokosile su mnoge ljude koji su vru?e eljeli da se ogledaju u boju. Mauritanc
i su potu?eni; zemlja koju su nekad zauzimali pobunjeni?ki gradovi zauvijek je p
osve?ena bogovima podzemlja. Poraena Aleksandrija uzalud je vapila za Cezarovim m
ilosr?em; u nepunu godinu dana legije su izvojevale pobjedu, ali sam ja jedva us
pio nazreti Marsovo lice. Ta mi je zlosretna okolnost titala duu i moda me navela d
a kroz uasne i nepregledne pustinje krenem u potragu za skrovitim Gradom Besmrtni
ka.
Moje su neda?e zapo?ele, velim, u jednom tebanskom vrtu. Cijele te no?i nisam ok
a sklopio, jer mi se neto komealo u dui.
Ustao sam pred samo svitanje; moji su robovi spavali, mjesec je bojom podsje?ao
na beskrajni pijesak. S istoka se, smoden i okrvavljen, primicao neki jaha?. Nado
mak meni sruio se s konja. Slabanim, udnim glasom zapitao me na latinskom za naziv
rijeke koja oplakuje gradske zidine. Odgovorio sam mu da je to Egipat, rijeka Eg
ipat, koja se napaja kiama. Drugu rijeku ja traim, odgovorio je turobno, onu nezna
nu rijeku koja ljude pro?i?uje od smrti. Iz grudi mu je liptala tamna krv. Rekao
mi je da mu je postojbina u planini s onu stranu Gangesa i da ondje vjeruju kako
?e onaj tko bude iao prema zapadu, gdje prestaje svijet, do?i do rijeke ?ije vod
e podaruju besmrtnost. Dodao je da se na drugoj obali uzdie Grad Besmrtnika, prep
un utvrda, amfiteatara i hramova. Umro je prije svanu?a, a ja sam odlu?io da pro
na?em taj grad i tu rijeku. Na sasluanju kod krvnika, neki su mauritanski zaroblj
enici potvrdili putnikovu pri?u; netko se sjetio Elizejskih poljana na kraju svi
jeta, gdje je ivot ljudi vje?an; netko vrhunaca gdje izvire Paktol i gdje itelji d
oive cijelo stolje?e. U Rimu sam razgovarao s filozofima koji su naslutili daje p
roduljenje ljudskog ivota zapravo produljenje agonije i mnoenje broja smrti. Ne zn
am jesam li ikada povjerovao u Grad Besmrtnika. Mislim da mi e tada dostajao nau
m da ga traim. Getulijski prokonzul Flavije dao mi je za taj pothvat dvjesta vojn
ika. Unova?io sam i pla?enike koji su se proglasili iskusnim vodi?ima i koji su
prvi napustili nae redove.
Kasniji doga?aji izopa?ili su i pobrkali sje?anja na nae prve dane. Krenuli smo o
d mjesta Arsinoe i zali u arku pustinju. Proli smo kroz zemlju troglodita koji deru
zmije i nemaju dar govora; zemlju Garamanta* * Ilijada, II, 824-825 koji imaju z
ajedni?ke ene i hrane se lavljim mesom; zemlju Augila koji se klanjaju samo Tarta
ru. Probijali smo se kroz druge pustinje, gdje je pijesak crn, gdje se putnik mo
ra kretati za no?nih sati, zato to je danja ega nepodnoljiva. Izdaleka sam uo?io pl
aninu po kojoj je Ocean dobio ime: na njenim padinama uspijeva mlje?ika to potire
djelovanje otrova. Na njenom vrhuncu ive satiri, divlji i sirov narod, sklon blu
dnoj pohoti. Nitko nije mogao zamisliti da te neprijazne oblasti, gdje zemlja ra
da ?udovitima, kriju neki ?uveni grad. Uporno smo napredovali, jer bi uzmak bio r
avan smrti. Oni hrabriji spavali su izloivi lice mjese?ini; spopala ih je ognjica.
Neki su, pak, sa zaga?enom vodom bunara ispili ludilo i smrt. Tada je po?elo de
zertiranje, uskoro i pobune. Da to sprije?im, odmah sam uveo najstroe mjere. Post
upao sam po savjesti, ali me jedan centurion upozorio da mi buntovnici (gore?i o
d elje da osvete raspetog druga) rade o glavi. Pobjegao sam iz logora sa a?icom vj
ernih vojnika. Izgubio sam ih u pustinji, u pje?anim olujama i nepreglednoj no?i.
Zadobio sam ranu od kretske strijele. Lutao sam, ne nalaze?i vode, nekoliko dan
a, ili samo jedan pregolemi dan to su ga umnoili sunce, e?a i strah od e?e. Konju sa
m prepustio da me vodi kamo ho?e. U svanu?e, daljina se na?i?kala piramidama i t
ornjevima. Mu?no sam usnio sitni i otro ocrtani labirint: usred njega je stajao ?
up; moje su ga ruke gotovo dodirivale, moje ga o?i vidjele, ali su hodnici bili
tako zaku?asti i isprepleteni da sam znao da ?u prije umrijeti negoli do njega d
oprijeti.
Garamanti (lat. Garamantes, gr. Garimantes), mo?no pleme u unutranjoj Africi, iza
Getulijana, u modernom Fezzanu.
II
Kad sam se napokon iskobeljao iz te more, osvanuo sam, lee?ke i vezanih ruku, u i
zduenoj kamenoj rupi, nimalo ve?oj od kakva groba, ovla izdubenoj u strmoj planins
koj padini. Stijenke te rupe bile su vlane, vie ugla?ane protokom vremena negoli l
judskom rukom. U grudima sam o?utio bolni damar, osjetio da me mori e?a. Izvirio
sam i prigueno kriknuo. Na podnoju planine, kroz ruevine i pijesak, ne?ujno i sporo
probijao se prljavi potok; na suprotnoj obali (pod zadnjim ili prvim zrakama su
nca) blistao je o?evidni Grad Besmrtnika. Vidio sam zidine, lukove, pro?elja i t
rgove: po?ivao je na kamenitoj uzvisini. Stotinjak nejednakih rupa, sli?nih mojo
j, brazdalo je planinu i dolinu. U pijesku je bilo plitkih otvora; iz tih kukavn
ih jama (i iz rupa) plazila je sivoputa ?eljad, zarasla u bradu, gola. U?inilo m
i se da ih prepoznajem: spadali su u zvjerski soj troglodita, koji se mnoi po oba
lama Arapskog zaljeva i po etiopskim pe?inama. Nisam se ?udio to ne govore i to der
u zmije.
Strahovita e?a ulila mi je hrabrosti. Ocijenio sam da se nalazim na tridesetak st
opa od pijeska; bacio sam se niz padinu, sklopivi o?i, ruku vezanih na le?ima Zar
onio sam okrvavljeno lice u mra?nu vodu. Stao sam srkati kao stoka na pojilu. Pr
ije negoli sam opet utonuo u san i bunilo, nepojamno sam ponovio gr?ke rije?i: K
oji iz Zelije bjehu... bogati ljudi, sto vodu Esepovupijahu crnu...*
Ne znam koliko je dana i no?i proteklo iznad moje glave. Satrt, bez trunka snage
koja bi mi omogu?ila da se vratim u uto?ite pe?ina, svoju zlehudu sudbinu prepus
tio sam mjesecu i suncu. Trogloditi, barbarski bezazleni, nisu mi pomogli da prei
vim ili umrem. Utaman sam ih preklinjao da me ubiju. Jednoga sam dana kremenom ot
ricom rasjekao spone. Naskoro sam mogao ustati i uspio isprositi ili ukrasti -ja
, Marko Flaminije Ruf, tribun rimske legije - svoj prvi odvratni obrok zmijskog
mesa.
udnja da vidim Grad Besmrtnika, da dotaknem vrhunaravni Grad, gotovo mi nije dala
da zaspim. Kao da su pronikli u moju nakanu, ni trogloditi nisu spavali: isprva
sam vidio kako s mene
* Ilijada, II, 824-825
ne skidaju pogleda; zatim, da je moj nemir preao na njih, kao na pse. Da se makne
m iz barbarske naseobine, odabrao sam najivlje doba dana, predve?erje, kad gotovo
svi mukarci izlaze iz otvora i rupa i pilje u zapad ne vide?i ga. Stao sam nagla
s moliti, ne zato da izmolim boansku naklonost nego vie da prestraim pleme artikuli
ranim govorom. Pregazio sam potok to sporo te?e zbog pje?anih sprudova i zaputio s
e prema Gradu. Dvojica ili trojica troglodita neodlu?no su me pratila. Bili su (
kao i ostali pripadnici svoga soja) sitni rastom; nisu ulijevali strah, nego odv
ratnost. Morao sam zaobi?i nekoliko krivudavih klanaca koji su podsje?ali na kam
enolome; zaslijepljen veli?inom Grada, utvarao sam da mi je nadohvat ruke. Oko p
ono?i sam zaao u crnu sjenu njegovih zidina, na?i?kanu neznaboa?kim formama u utom
pijesku. Zastao sam, obuzet nekakvom svetom jezom. ovjek toliko zazire od novosti
i pustinje da sam se obradovao to me jedan od onih troglodita do* pratio do kraj
a. Sklopio sam o?i i stao (budan) ?ekati da svane. > Rekao sam da grad po?iva na
kamenitoj uzvisini. Ta uzvisina* to podsje?a na hridinu, nije bila nimalo manje
strma od zidina! Obilazio sam uzalud na sve strane: na crnom podnoju nije bilo ni
najsitnijeg ispup?enja, ravnomjerni zidovi kanda nisu predvi?ali ni jedna jedin
a vrata. Potraio sam zaklon od ege u nekoj pe?ini; na kraju pe?ine bio je bunar, u
bunaru stubite koje je vodilo u neprobojnu pomr?inu. Siavi, kroz zbrku memljivih p
rolaza doao sam do prostrane krune, jedva vidljive, ?elije. Ta podzemna prostorija
imala je devetora vrata; osam ih je vodilo u labirint koji je varavo izbijao u
istu ?eliju, deveta (kroz drugi labirint) vodila su u neku drugu krunu ?eliju, je
dnaku onoj prvoj. Ne znam koliko je ukupno bilo ?elija; moje patnje i moja tjesk
oba uviestru?ili su ih. Muk je bio nelagodan i gotovo groban; nikakva uma u tim po
dzemnim kamenim mreama osim dubinskog vjetra kojemu nisam otkrio uzroka. U pukoti
ne su beumno utjecali mlazovi rdevite vode. S uasom sam se obikao na taj dvojbeni
svijet; prestao sam vjerovati da moe postojati neto izvan podruma s devetorim vrat
ima i dugih razgranatih podruma. Ne znam dokle sam tumarao pod zemljom; znam da
su mi se u istoj nostalgiji ponekad stapali grozno barbarsko naselje i moj rodni
grad, sav u grozdovima.
Na kraju nekog hodnika preda mnom se isprije?io nepredvi?eni zid, do mene je dop
rla daleka svjetlost. Podigao sam zaslijepljeni pogled: na vrtoglavoj razdaljini
, u nepojmljivoj visini, uo?io sam nebeski krug, tako modar da mi se pri?inio gr
imiznim. Nekoliko metalnih pre?ki penjalo se uza zid. Umor me iscrpio, ali sam s
e stao uspinjati, povremeno predahnuvi da budalasto zajecam od radosti. Malo-poma
lo razabirao sam kapitele i vijence, trokutaste zabate i svodove, nedoku?ivu ras
ko u granitu i mramoru. Tako sam se iz nevidljivog kruga crnih i zamrenih labirina
ta uspio popeti u sjajni Grad.
Izbio sam na nekakvu irinu, to?nije, dvorite. Ono je bilo opkoljeno neprekinutim z
danjem nepravilna oblika i raznolike visine; re?eno zdanje bilo je ukraeno svakoj
akim kupolama i stupovima. Vie negoli ikoje obiljeje toga nevjerojatnog sporne-* n
ika prenerazila me njegova nepojmljiva starost. Osjetio sam da j$ prethodio ?ovj
eku, prethodio zemlji. Ta o?evidna drevnost (makar donekle jeziva za oko) bila m
i je sukladna trudu besmrtnih graditelja. Isprva paljivo, zatim ravnoduno, i napok
on o?ajno, lutao sam stubitima i poplo?anim stazama te zamrene pala?e. (Kasnije sa
m utvrdio da su veli?ina i visina stuba nejednake i doku?io uzrok svome neobi?no
m zamoru.) Ova pala?a djelo je bogova, pomislio sam na po?etku. Obiao sam puste d
vorane i ispravio se: Bogovi koji su je podigli umrli su. Uo?io sam njene osebuj
nosti i rekao: Bogovi koji su je podigli bili su ludi. Izrekao sam to, dobro se
sje?am, s nerazumljivim gnuanjem, zamalo grizodujem, s ve?om intelektualnom jezom
negoli uro?enim strahom. Dojmu neizmjerne drevnosti pridruili su se neki drugi: d
ojam beskona?nosti, grozote, sloene besmislenosti. Ve? sam bio proao kroz jedan la
birint, ali me sjajni \ Grad Besmrtnika prestravio i u meni izazvao odbojnost. L
abirint jef j ku?a koja je podignuta da smete ljude; njegov tloris, prepun sime-
l trija, savreno ispunjava tu svrhu. U pala?i koju sam donekle obiao graditeljski
nacrt nije imao svrhe. Posvuda hodnici koji nikamo ne vode, visok nedostian prozo
r, raskona vrata to vode u neku ?eliju ili bunar, nevjerojatna naopaka stubita s iz
vrnutim stubama i ogradom. Neka, pak, stubita, nestvarno priljubljena uz masivni
zid, odjednom su prestajala, poslije dva-tri zavijutka, u gornjem mraku
10
kupola. Ne znam jesu li svi navedeni primjeri konkretni; znam da su godinama poh
odili moje snomorice. Ne mogu vie jam?iti je li neko obiljeje odslik stvarnosti il
i oblika koji su me kinjili. Ovaj Grad (pomislio sam) tako je jeziv da njegovo p
uko postojanje i trajanje, premda u srcu skrivene pustinje truje prolost i budu?n
ost i na neki na?in stoji u vezi zvijezdama. Dokle god bude postojao, nitko na s
vijetu ne?e mo?i biti hrabar ili sretan. Ne?u ga opisivati; zbrka raznorodnih ri
je?i, tijelo tigra ili bika, na kojemu ?udovino umnaaju, zdrueni i posva?eni, zubi,
udovi i glave, mogli bi ga (moda) priblino ?.. predo?iti.
Ne sje?am se kako je tekao moj povratak kroz pranjave i me-
mljive podzemne grobnice. Znam tek da se nisam mogao otresti
bojazni kako ?e me, ?im iza?em iz zadnjeg labirinta, opet opkoliti
jezivi Grad Besmrtnika. Ni?ega se vie ne mogu sjetiti. Taj zaborav,!
sad kona?an, moda je bio hotimi?an; moda su okolnosti mog
izbavljenja bile tako mu?ne da sam se jednog dana, to ga je tako?er
prekrio zaborav, zakleo da ?u ih zaboraviti. ;
III
Oni koji su paljivo ?itali pripovijest o mojim neda?ama prisjetit ?e se da me jed
an pripadnik plemena slijedio kao pas do neujedna?ene sjene zidina. Kad sam izaao
iz zadnjeg podzemnog hodnika, zatekao sam ga na pe?inskom ulazu. Ispruio se na p
ijesku, gdje je s mukom risao i brisao nekakve znakove nalik na slova iz sna to s
e pobrkaju malo prije negoli im doku?i smisao. Isprva sam mislio da je to neko pr
imitivno pismo; zatim sam zaklju?io kako je pretpostavka da se ljudi bez dara go
vora slue pismom besmislena. Uostalom, svi su znakovi bili druga?iji, to je isklju
?ivalo ili smanjivalo mogu?nost da su posrijedi simboli. ovjek je arao, gledao i d
otjerivao. Iznebuha, kao da se zasitio te igre, obrisao ih je dlanom i nadlaktic
om. Pogledao me, nije me prepoznao. Bez obzira na sve, tako je silno bilo olakanj
e to me obuzelo (ili je tako silna i zadojena strepnjom bila moja samo?a) da sam
pomislio kako me taj kukavni troglodit, koji me gleda s tla pe?ine, otprije ?eka
. Sunce je grijalo
u
ravnicu; kad smo krenuli u naselje, s prvim zvijezdama, pijesak je
ario tabane. Troglodit je iao preda mnom; te no?i nakanio sam
ga nau?iti da raspozna, a moda i da ponovi, neke rije?i. Pas i konj
(pomislio sam) kadri su raspoznati neke rije?i; brojne ptice, kao
to je cesarski slavuj, kadri su ih ponoviti. Koliko god sku?en bio,
?ovjekov razum uvijek ?e nadvisivati svijest stvorenja koja nisu
obdarena razumom. # |-
Ograni?enost i kukavnost toga troglodita prizvali su mi u pa-met sliku Argosa, o
starjelog i nemo?nog psa iz Odiseje, pa sam ga nazvao Argosom i pokuao mu to utuv
iti u glavu. Bez ikakva uspjeha. Moja metodi?nost, strogost i upornost nisu ni?e
mu posluili. Nepomi?an, uko?ena pogleda, taj stvor kanda nije ?uo glasove koje sa
m mu pokuavao uliti u glavu. Iako je stajao pored mene, ?inilo se da nas dijeli g
olema razdaljina. Nad njime to se opruio na pijesku kao sitna i kukavna sfinga od
lave, nebesa su kruila od svitanja do sumraka. Nisam naprosto vjerovao da ne shva
?a moj naum. Sjetio sam se kako Etiopljani vjeruju da majmuni ne?e govoriti samo
zato da ih netko ne natjera na rad, i Argosovo mucanje pripisao sam sumnji?avos
ti ili strahu. Ta pretpostavka navela me na druge, jo neobi?nije misli. Pomislio
sam da Argos i ja boravimo u razli?itim svjetovima, da su naa zapaanja jednaka, al
i da ih Argos druga?ije povezuje i tvori njima druga?ije predodbe; pomislio sam d
a predodbe za njega moda i ne postoje, nego je to samo vrtoglav i neprekidan slije
d munjevitih dojmova. Pomislio sam na svijet bez sje?anja, bezvremena; razmotrio
sam mogu?nost postojanja jezika koji nema imenica, jezika s bezli?nim glagolima
i nesklonjivim pridjevima. Tako su sporo protjecali dani i godine, ali se jedno
ga jutra zbilo neto nalik sre?i. Pala je mo?na i dugotrajna kia.
Pustinjske no?i uglavnom su hladne, ali je ova bila ognjena. Usnio sam kako neka
tesalska rijeka (u koju sam vratio zlatnu ribu) dolazi da me spasi; ?uo sam kak
o se valja po crvenom pijesku i crnom kamenu. Probudili su me svjeina zraka i upo
rni um kie. Potr?ao sam, kao od majke ro?en, da je do?ekam. No? je blijedjela; pod
utim oblacima, razdragano kao i ja, pleme se izlagalo pljusku, utonuvi u zanos. P
odsje?ali su na koribante opsjednute boanstvom. Argos je jecao gledaju?i u nebesk
i svod; potoci su mu
12
se slijevali niz lice, i to ne samo potoci kie, nego (kako sam kasnije doku?io) s
uza. Argose, zazvao sam ga, Argose.
Tada je Argos, s krotkim ?u?enjem, kao da otkriva neto odavna izgubljeno i zabora
vljeno, propentao: Argos, Odisejev pas. A zatim, i dalje gledaju?i u stranu: Ova
j pas lei u balegi.
Lako prihva?amo zbilju, moda zato to slutimo da nita nije zbiljsko. Upitao sam ga to
zna o Odiseji. Teko je razumijevao gr?ki; pitanje sam morao ponoviti.
Jako malo, rekao je. Manje od najneukijeg rapsoda. Proteklo je
valjda tisu?u i sto godina otkako sam je ispjevao. *
0
IV
Sve mi je postalo jasno toga dana. Trogloditi su bili Besmrtnici; poto?i? s pjes
kovitom vodom bila je rijeka za kojom je tragao onaj jaha?. A grad o kojemu je g
las pukao sve do Gangesa Besmrtnici su sravnili sa zemljom prije kakvih devet st
olje?a. Od ostataka njegovih ruevina podigli su na istom mjestu bezumni grad to sa
m ga obiao: nekakvu parodiju ili nali?je, ali istodobno i hram iracionalnih bogov
a to ravnaju svijetom. O njima nita ne znamo, izuzev da ne sli?e ?ovjeku. in podiza
nja grada bio je posljednji simbol to su # ga Besmrtnici prihvatili; on ozna?ava
etapu kad su oni, spoznavi da je svaki pothvat isprazan, odlu?ili ivjeti u miljenju
, u ?istoj spekulaciji. Podigli su grad, zaboravili ga i preli u pe?ine. Povukavi
se u sebe, gotovo nisu zapaali materijalni svijet.
Homer mi je sve to ispri?ao s dje?jom bezazleno?u. Pri?ao mi je o svojoj starosti
i svome posljednjem putovanju na koje ga je, kao i Odiseja, potakla elja da dopr
e do ljudi koji nisu ?uli za more, ne jedu posoljeno meso i nikad nisu vidjeli v
eslo. Proveo je cijelo stolje?e u Gradu Besmrtnika. Kad su ga sruili, nagovarao i
h je da izgrade drugi. Neka se tome ne ?udimo; zna se da je prvo opjevao trojans
ki rat, a zatim rat aba i mieva. Podsje?ao je na boanstvo koje je najprije stvorilo
svemir, a onda kaos.
Najlake je biti besmrtan. Osim ?ovjeka, sva su stvorenja besmrtna, zato to ne znaj
u za smrt; spoznaja o besmrtnosti boanska
13
je, uasna i nedoku?iva. Vidio sam da je, bez obzira na ovu ili onu vjeru, takav s
tav vrlo rijedak. idovi, kr?ani i muslimani propovijedaju besmrtnost, ali njihovo
klanjanje prvome stolje?u dokazuje da vjeruju samo u njega, zato to su ostala, be
zbrojna, stolje?a posve?ena njegovu hvaljenju ili ku?enju. Prihvatljivije mi je
Kolo nekih vjera u Indiji; u tom Kolu, koje nema po?etka ni kraja, svaki ivot pro
istje?e iz prethodnoga i rada sljede?im, ali nijedan od njih ne odre?uje cjelinu
... U vjekovnom promiljanju, zajednica ( besmrtnih ljudi postigla je savrenstvo to
lerancije, gotovo prezira. Ona je spoznala da se u beskona?nom roku svakome ?ovj
eku sve dogodi. Na temelju bivih ili budu?ih vrlina, svaki ?ovjek zasluuje svaku n
agradu, ali isto tako, na temelju ne?asnih djela iz prolosti ili budu?nosti, zasl
uuje svaku kaznu. Kao to u hazardnim igrama parni i neparni brojevi tee ravnotei, ta
ko se potiru i dopunjavaju pamet i glupost, pa je moda sirova pjesan o Cidu samo
nuna protutea jednom jedinom epitetu iz Ekloga ili nekoj Heraklito-voj re?enici. I
najkrhkija misao ovisi o nevidljivom crteu i moe ovjen?ati ili izazvati neki nezn
ani oblik. Znam neke koji su ?inili zlo kako bi se ono u idu?im ili proteklim st
olje?ima preobrazilo u dobro... S toga gledita, svi su nai postupci ispravni, ali
i isprazni. Nema moralnih ili intelektualnih zasluga. Homer je ispjevao Odiseju;
pretpostavimo li da je vrijeme beskrajno i da su njegove okolnosti i mijene bes
kona?ne, nemogu?e je da netko, makar jednom, ne ispjeva Odiseju. Nitko je netko,
jedan besmrtni ?ovjek cijelo je ?ovje?anstvo. Kao Kornelije Agripa, ja sam bog,
ja sam junak, ja sam filozof, zloduh sam i svijet, a to je okolian na?in da se i
zrekne kako ne postojim.
Poimanje svijeta kao sustava savrenih kompenzacija znatno je utjecalo na Besmrtni
ke. Ponajprije, podarilo im je potpuno pomanjkanje samilosti. Spomenuo sam drevn
e kamenolome koji su brazdali ravnicu na suprotnoj strani; netko se stropotao u n
ajdublji od njih. Nije se uspio povrijediti ni umrijeti, ali ga je morila e?a; do
bacili su mu konopac tek kada je proteklo sedamdeset godina. Nisu se brinuli ni
za vlastitu sudbinu. Tijelo je za njih bila krotka doma?a ivotinja kojoj je mjese
?no bila dovoljna milostinja od nekoliko sati spavanja, malo vode i gvalje mesa.
Neka nas nitko ne
14
proglasi isposnicima. Nema raznovrsnijeg uitka od miljenja, i njemu smo se predava
li. Katkad bi nas koji izvanredni poticaj vratio u materijalni svijet. Recimo, o
nog jutra, bio je to drevni elementarni uitak u kii. Takvi trenuci bili su vrlo ri
jetki; svi Besmrtnici mogli su posti?i savren unutarnji mir; sje?am se da jednoga
od njih nisam nikad vidio na nogama: ptica mu je na grudima savila gnijezdo.
Medu korolarima u?enja koje kae da ne postoji nita to ne bi imalo svoju protuteu, im
a jedan koji nas je, premda teorijski nebitan, potkraj ili po?etkom 10. stolje?a
naveo da se rasprimo po cijelome svijetu. On glasi ovako: Postoji rijeka ?ije vo
depodaruju besmrtnost; drugdje vjerojatno postoji druga rijeka ?ije vode potiru
besmrtnost. Broj rijeka nije beskona?an; besmrtni putnik koji bude obiao svijet o
kusit ?e vodu svih rijeka. Odlu?ili smo da prona?emo tu rijeku.
Smrt (ili njezino spominjanje) izaziva u ljudima izvjeta?enost i pateti?nost. Oni
su dirljivi u svojoj nestvarnosti; svaki njihov potez moe biti posljednji; nema
lica koje se ne muti i razlijeva, kao lice u snovima. Za smrtnike je sve nepovra
tno i slu?ajno. Za Besmrt- u nike, naprotiv, svaki ?in (i svaka misao) odjek je
onih to su mu | prethodili, bez vidljiva po?ela, ili to?an nagovjetaj onih to ?e ga
u |> budu?nosti vrtoglavo ponavljati. Nema ni?ega to se ne bi izgubilo ? u postoj
anim zrcalima. Nita se ne moe dogoditi samo jednom, nita nema dra prolaznosti. Elegi
?nost, ozbiljnost, sve?anost, Besmrtnicima nita ne zna?e. Homer i ja rastali smo
se na vratima Tangera; mislim da se nismo ni oprostili.
Obiao sam nova kraljevstva, nova carstva. Ujesen 1066. borio # sam se na mostu ko
d Stamforda, ne sje?am se vie je li to bilo u , redovima Haralda koji se uskoro s
uo?io sa sudbinom, ili u redovi- i ma onoga zlosretnog Haralda Hardrade koji je
osvojio est stopa engleske zemlje, ili moda neto vie. U sedmom stolje?u po hidri, u p
redgra?u Bulaqa, prepisao sam sporom kaligrafijom, na jeziku to sam ga zaboravio,
alfabetom koji ne znam, sedam Simbadovih
15
putovanja i pripovijest o Bron?anom gradu. U dvoritu tamnice u Samarkandu ?esto s
am igrao ah. U Bikaniru i u ekoj pou?avao sam astrologiju. Ljeta 1638. boravio sam
u Kolozsvaru, a zatim u Leipzigu. U Aberdeenu sam se 1714. pretplatio na est svez
aka Po-peove Ilijade; znam da sam ih pre?itavao s uitkom. Negdje 1729. raspravlja
o sam o nastanku toga spjeva s nekim profesorom retorike, koji se, ako me sje?an
je ne vara, zvao Giambattista; njegovi argumenti u?inili su mi se nepobitni. etvr
tog listopada 1921., brod "Patna", kojim sam putovao u Bombav, morao se usidriti
u luci na eritrejskoj obali.1 Iskrcao sam se. Sjetio sam se onih davnih jutara,
na ovome istome Crvenom moru, kad sam bio rimski tribun i kad su groznica, ?arb
ine i ljen?arenje kosili vojsku. U blizini luke vidio sam bistru rijeku; okusio
sam njezine vode, iz navike. Dok sam se uspinjao obalom, neko drvo na?i?kano bod
ljama ozlijedilo mi je nadlanicu. Neo?ekivana bol u?inila mi se suvie ljudskom. O
buzet nevjericom, utke i razdragano gledao sam predivno stvaranje spore kapi krvi
. Opet sam smrtan, pomislio sam, opet sam kao i svi ljudi. Te no?i spavao sam do
svanu?a.
...Pregledao sam ove stranice poslije godinu dana. Vidim da su prili?no vjerodos
tojne, ali u po?etnim poglavljima, pa ?ak i u pojedinim ulomcima ostalih poglavl
ja, kao da provijava neto uplje. To je, moda, zbog pretjeranog navo?enja suvinih pod
robnosti. Taj postupak, to sam ga nau?io od pjesnika, unosi dah patvorenosti, zat
o to te podrobnosti krase stvarne doga?aje, a ne i uspomenu na njih... Mislim, ip
ak, da sam im otkrio dublji smisao. Zapisat ?u ga; briga me to ?e me proglasiti f
antastom.
Pripovijest koju sam iznio odie nestvarno?u, zato to se u njoj ispreple?u dogodovtin
e dvojice razli?itih ljudi. U prvom poglavlju, jaha? eli saznati naziv rijeke koj
a oplakuje tebanske zidine. Flaminije Ruf, koji je gradu prethodno dodao epitet
Stodvarni ili Hekatompvlos, kae da se rijeka zove Egipat. Ni jedna od ovih re?eni
ca ne potje?e od njih, nego od Homera koji u Ilijadi izri?ito navodi Stodvarnu T
ebu, a u Odiseji, na usta Proteja i Odiseja, Nil uvijek naziva Egiptom. U drugom
poglavlju, Rimljanin, napivi
4 i'
1. Precrtano u rukopisu. Moda je izba?en naziv luke.
se besmrtne vode, izgovara nekoliko rije?i na gr?kom jeziku; te rije?i su Homero
ve i mogu se potraiti na kraju ?uvenoga kataloga brodova. Kasnije, u vrtoglavoj p
ala?i, spominje "gnuanje, zamalo grizoduje"; te rije?i potje?u od Homera koji je s
tvorio taj uas. Te su me nedosljednosti zabrinule; neke pak druge, estetske, pomo
gle su mi da doku?im istinu. Nalaze se u posljednjem poglavlju; ondje je zapisan
o da sam se borio na mostu kod Stamforda, da sam u Bulaqu prepisao putovanja Sim
bada Moreplovca i da sam se u Aberdeenu pretplatio na Popeovu englesku Ilijadu.
Pie, interalia: "U Bikaniru i u ekoj pou?avao sam astrologiju." Ni jedna od tih izj
ava nije patvorena; bitna je ?injenica da sam ih istakao. Prva nekako vie pristaj
e ratniku, ali se zatim uo?ava da pripovjeda?a manje zanima vojevanje, a vie ljud
ske sudbine. Izjave u nastavku jo su zanimljivije. Neki mutni elementarni poriv n
aveo me da ih zapiem; u?inio sam to zato to sam znao da su pateti?ne. One to nisu
kad ih izgovori Rimljanin Flaminije Ruf. One to jesu kad ih izrekne Homer; ?udno
je kad on, u trinaestom stolje?u, prepisuje pustolovine Simbada, drugog Odiseja
, i kad poslije mnogih stolje?a, u nekom sjevernja?kom kraljevstvu i na barbarsk
om jeziku, otkriva obli?ja svoje Ilijade. A onu re?enicu gdje se spominje Bikani
r o?ito je napisao neki literat, u elji da se - kao i tvorac kataloga brodova - i
zrazi veli?ajnim rije?ima.2
Kad se blii kraj, nestaju slike uspomena, ostaju samo rije?i. Ne mora ?uditi to je
vrijeme ispremijealo one rije?i koje su me nekada predstavljale, s rije?ima koje
su bile simboli sudbine ?ovjeka to me stolje?ima pratio. Bio sam Homer; uskoro ?
u biti Nitko, kao Odisej; uskoro ?u biti svi: bit ?u mrtav.
Postskriptum iz 1950. Medu komentarima koji su popratili objavljivanje gornjeg t
eksta, najneobi?niji, dodue ne i najuljudniji, ko?i se pod biblijskim naslovom A
coatofmany colours (Manchester, 1948.) i potje?e iz nesalomljivog pera doktora N
ahuma Cordo-
2. Ernesto Sabaco smatra da je "Giambattista", koji je s antikvarom Cartaphiluso
m raspravljao
o Ilijadi, Giambattista Vico; taj je Talijan zastupao miljenje da je Homer simbol
i?ni lik, kao
PlutoniliAhilej.^., .,, .^.^ .,#,,,,.,"," ^ ,/,.i^*,*.*.
16
17
vera. Obuhva?a stotinjak stranica. Razglaba o gr?kim centonima, o centonima na s
rednjovjekovnoj latintini*, o Benu Jonsonu, koji je suvremenike ocrtao istricima i
z Seneke, o djelu Virgilius evangelizans Alexandera Rossa, o tvorevinama Georgea
Moorea i Eliota i, na kraju, o "pripovijesti koja se pripisuje antikvaru Joseph
u Cartaphilusu". Upozorava, u prvom poglavlju, na kratke izvatke iz Plinija (His
toria naturalis, V, 8); u drugom, na izvatke izTribmasa De Quinceya (Writing, II
I, 439); u tre?em, iz Descartesova pisma ambasadoru Pierreu Chanutu; u ?etvrtom,
iz Bernarda Shawa (Back to Methuselah, V). Po tim utipcima ili kra?ama zaklju?uj
e daje cijeli spis apokrifan.
Taj je zaklju?ak, po mome miljenju, neprihvatljiv. Kad se blii kraj, pisao je Cart
aphilus, nestaju slike uspomena, ostaju samo rije?i. Rije?i rasute i krnje rije?
i, tu?e rije?i, bijedni su milodar to su mu ga udijelili sati i stolje?a.
Ceciliji Ingenieros (Milivoj Tele?an)
# U izvorniku centones griegos i centones de la baja latinidad. Na lat. cento, -
onis (gr. kintrdn)^ izvorno 'krpanja', tehni?ki je izraz za pjesme sastavljene o
d stihova iz drugih, obi?no starijih pjesama. Na glasu je Auzonijev Cento Nuptia
lis. Najvie je takvih pjesama sastavljeno s pomo?u stihova iz Vergilijeve Eneide.
il*.
Pokojnik
tm
Zvu?i naprosto nevjerojatno da neki ?ovjek s periferije Buenos Airesa, bezna?ajn
i kavgadija kojega resi samo slijepa odvanost, moe oti?i u jaha?ke pustare na brazi
lskoj medi i ondje postati krijum?arski voda. Sumnji?avcima ?u opisati sudbinu B
enjamina Otalore, kojega se moda nitko vie i ne sje?a u ?etvrti Balvanera, i koji
je do?ekao dostojnu smrt, od metka, na granici drave Rio Grande do Sul. Ne znam s
ve podrobnosti njegove pustolovine. Kad ih saznam, ove ?u stranice popraviti i u
potpuniti. Neka nam zasad poslui ovaj saetak.
Oko 1891., Benjaminu Otalori devetnaest je godina. Mladac je to niska ?ela, pros
todunih svijetlih o?iju, kran po baskijsku; vjet ubod noem naveo ga je da postane sv
jestan svoje hrabrosti. Ne brine ga suparnikova smrt, ni neodlonost bijega iz Rep
ublike. Mjesni mo?nik daje mu pismo za nekog Azeveda Bandeiru, u Urugvaju. Otalo
ra kre?e na put brodom, plovidba je burna i ispunjena kripom, sutradan tumara uli
cama Montevidea obuzet neizrecivom i, moda, podsvjesnom tugom. Ne zatje?e Azeveda
Bandeiru; oko pono?i, u nekoj kr?mi u ?etvrti Paso del Molino, zatekao se pri o
bra?unu goni?a stoke. Sijevne no; Otalora ne zna kome da se prikloni, ali ga mami
neodoljivi ?ar opasnosti, kao to druge privla?e kartanja ili glazba. U tome meteu
odbija niski udarac noem to ga neki nadni?ar pokuava zadati ?ovjeku s tamnim cilin
drom i ponchom. Kasnije ?e se vidjeti da je to bio Azevedo Bandeira. Saznavi to,
Otalora podere pismo, jer sve radije
18
19
rjeava sam. Bez obzira na krupan stas, Azevedo Bandeira djeluje nekako patvoreno;
na njegovu, uvijek pomalo preblizom licu ogledaju se idov, Crnac i Indijanac; u
njegovu dranju, majmun i jaguar; oiljak koji mu brazda lice, samo je dodatni ures,
ba kao i crni ?ekinjasti brk.
Zametnuta u pi?u, kavga se stiava istom brzinom kojom je planula. Otalora pije s
goni?ima, zatim s njima odlazi na neku terevenku, a onda u potleuicu u starom dij
elu grada, kad je sunce ve? visoko odsko?ilo. U stranjem, zemljanom dvoritu, ljudi
prostiru jaha?u opremu da otpo?inu. Zamu?ene svijesti, Otalora uspore?uje prote
klu no? s prethodnom: sad je ve? na ?vrstom tlu, medu prijateljima. Pomalo ga, d
odue, pe?e savjest to ne ali za Buenos Airesom. Spava do mise, kad ga budi goni? ko
ji je onako nakresan bio navalio na Bandeiru. (Otalora se prisje?a da je taj ?ov
jek sudjelovao s ostalima u bu?noj i veseloj no?i, da ga je Bandeira posjeo zdes
na sebi i primorao da i dalje pijan?uje.) Poru?uje mu da se javi gazdi. U nekakv
oj radnoj sobi koja gleda na ulazni trijem (Otalora nije nikad vidio trijem s po
bo?nim vratima) Azevedo Bandeira o?ekuje ga u pratnji svjetlopute i ridokose ene.
Bandeira ga odmjeri, ponudi rakijom, ponovi mu da cijeni njegovu odvanost, predl
ae mu da se pridrui onima koji kre?u na sjever da dognaju stoku. Otalora prihva?a;
u svanu?e jau prema Tacuarembou.
Za Otaloru tada po?inje druga?iji ivot, ispunjen nepreglednim svitanjima i danima
proetim konjskim vonjem. Taj ivot za njega je nov, katkada mu?an, ubrzo priro?en,
jer ba kao to neki narodi tuju i predosje?aju more, tako mi (pa i onaj koji veze o
ve simbole) ?eznemo za beskrajnom ravnicom koja tutnji pod kopitima. Otalora je
odrastao u ?etvrtima vozara i kirijaa; za nepunih godinu dana postaje gau?o. U?i
jahati, goniti stoku, klati, baratati lasom i kuglama povezanima remenjem za oba
ranje stoke, odolijevati snu, olujama, mrazu i suncu, tjerati blago zvidanjem i p
oklikom. Tokom tog naukovanja samo jednom je vidio Azeveda Bandeiru, ali ga ne z
aboravlja lako, zato to biti Bandeirin ?ovjek zna?i uivati strahopotovanje, i zato t
o poslije svakog uspjenog poteza gau?i kau da Bandeira to izvodi bolje. Neki dre da
je Bandeira ro?en
20
I
na suprotnoj obali Cuareima, u brazilskoj dravi Rio Grande do Sul; to mu ne krnji
ugled nego ga, naprotiv, nejasno podie: gustim praumama, mo?varama, zamrenim i got
ovo beskrajnim razdaljinama. Malo-pomalo Otalora vidi da su Bandeirini poslovi r
aznovrsni i da krijum?arenje stoji na prvome mjestu. Goni? je isto to i sluga; Ot
alora donosi odluku da prije?e u krijum?are. Dvojica njegovih drugova jedne no?i
?e prije?i granicu da prenesu poiljku rakije; Otalora jednoga od njih izaziva, r
anjava i preuzima mu mjesto. Goni ga ambicija i neka nejasna privrenost. Neka taj
?ovjek napokon shvati (misli on) da vrijedim vie negoli svi njegovi Urugvajci sk
upa.
Protje?e jo jedna godina prije negoli se Otalora vratio u Montevideo. Obilazi pre
dgra?e, grad (koji se Otalori ?ini pregolemim); dolaze u gazdinu ku?u; ljudi pro
stiru jaha?u opremu u krajnjem dvoritu. Dani protje?u, a Otalora ne sre?e Bandeir
u. Kau, plaho, da boluje; neki Crnac ?esto obilazi njegovu spavaonicu na katu, no
se?i vru?u vodu i tikvicu za pripremanje matea. Jednog dana tu dunost je dobio Ot
alora. On se osje?a nekako ponien, ali i zadovoljan.
Spavaonica je gola i zamra?ena. Balkon joj je okrenut na zapad, dugi stol ivopisn
o je zakr?en bi?evima, jaha?im i goni?kim opasa?ima, vatrenim i hladnim orujem, a
odnekud se nalo i prastaro i mutno zrcalo. Bandeira lei, sanja i bunca; jaki odsj
aj posljednjeg sunca otro ga ocrtava. Na irokoj bijeloj postelji djeluje nekako si
tnijim i mra?nijim. Otalora zapaa sijede vlasi, umor, mlitavost, brazde godina. B
ijesan je to im zapovijeda taj starkelja. Misli kako bi ga mogao dokusuriti jedni
m udarcem. Tada opazi u zrcalu da je netko uao. To je ri?okosa enska; bosa je i ra
zgoli?ena, promatra ga s nadmenom radoznalo?u. Bandeira se pridigne; dok razglaba
o poslovima i sr?e mate, prsti mu se poigravaju eninim pletenicama. Napokon, dad
e znak Otalori da moe oti?i.
Protekne neko vrijeme, dobivaju nare?enje da krenu na sjever. Dolaze na zaba?eni
posjed kakvih ima posvuda u beskrajnoj ravnici. Uokolo ni drve?a ni potoka, saiu
ga prvo i posljednje sunce. U kamenim oborima prebiva rogata i mrava stoka. Taj k
ukavni posjed zove se Suspiro. /,.|"..,...>|,. | . ,^.^ni-i*>, .*,..
,
Otalora, sjede?i s nadni?arima, ?uje da ?e Bandeira uskoro do?i iz Montevidea. P
ita za razlog; objanjavaju mu da neki stranac, novope?eni gau?o, eli preuzeti vlas
t. Otalora to uzima kao alu, ali mu godi to je takva ala ve? mogu?a. Doznao je tako
?er da se Bandeira zavadio s nekim politi?kim glaveinom i da mu je ovaj uskratio
podrku. Od te mu vijesti rastu krila.
Stiu krinje s pukama; stiu srebrni vr? i umivaonik za eninu sobu; stiu zavjese od debe
log damasta; jednog jutra stigao je iz brda sumorni jaha?, zarastao u bradu i za
ogrnutponchom. Zove se Ulpiano Suarez i tjelohranitelj je, ili capanga, Azevedu
Bandeiri. krt je na rije?ima i okre?e na portugiki. Otalora ne zna ?emu || da prip
ie njegovu nepovjerljivost: odbojnosti, preziru, ili hudoj naravi. Zna, naprotiv,
da mu je za skovani plan nuno njegovo prijateljstvo.
U sudbinu Benjamina Otalore uskoro se upleo crnonogi ri?an to ga je Azevedo Rande
ira doveo s juga i koji na podsedlici obrubljenoj jaguarovim krznom ima srebrom
okovano sedlo. Taj sjajni konj simbol je gazdina autoriteta, i mladi? udi za njim
, kao to istodobno prieljkuje, osvetni?ki, i vatrenokosu enu. ena, sedlo i ri?an ozn
ake su ili znamenja ?ovjeka kojega ho?e unititi.
Sada se pripovijest grana i produbljuje. Azevedo Bandeira izvrsno vlada umije?em
postupnog zastraivanja, paklenskom taktikom uzastopnih poniavanja, naizmjence se
slue?i srda?no?u i porugom; Otalora odlu?i da primijeni tu dvogubu metodu u tekom z
adatku to ga kani ostvariti. Odlu?i da, korak po korak, preuzme mjesto Azeveda Ba
ndeire. Tijekom dana zajedni?ke opasnosti stje?e Suarezovo prijateljstvo. Povjer
io mu je svoj plan; Suarez mu obe?a pomo?. tota se poslije toga dogodilo, i od tog
a znadem samo poneto. Otalora uskra?uje poslunost Bandeiri; uporno zaboravlja, dop
unjava, mijenja njegova nare?enja. Svemir kanda sudjeluje u toj zavjeri i ubrzav
a doga?aje. Jednog dana, ' oko podneva, u okolici Tacuaremboa nastalo je pukaranj
e s ljudima iz Rio Grandea; Otalora uska?e na Bandeirino mjesto i izdaje nare?en
ja Urugvajcima. Metak mu prostrijeli rame, ali se tog popodneva Otalora vra?a u
Suspiro na gazdinu ri?anu, tog popodneva nekoliko kapi njegove krvi ostavlja tra
g na jaguarovu
krznu i te no?i ima u postelji vatrenokosu enu. Neke verzije mijeaju poredak tih z
bivanja i navode da se sve to nije dogodilo u jednome danu.
Bandeira se, unato? svemu, i dalje ponaa kao voda. Izdaje nare?enja koja nitko ne
ispunjava; Benjamfn Otilora ne pa?a se u nj, potaknut navikom i saaljenjem.
Posljednji prizor ove pripovijesti odigrava se u meteu posljednje no?i 1894. Te n
o?i, mom?ad iz Suspira blaguje za tu priliku zaklano janje i pije kavgonosnu rak
iju. Netko beskona?no rastee na gitari mu?nu milongu. Na glavi stola, pijani Otal
ora reda izljeve radosti, zdravicu za zdravicom; taj vrtoglavi toranj simbol je
njegove neumitne sudbine. Bandeira me?u buka?ima utke i ravnoduno prati veseli tok
no?i. Kad je odbilo dvanaest, pridigne se kao da ga goni kakva obaveza. Ustane
i tiho pokuca na enina vrata. Ona mu smjesta otvori, kao da je to i o?ekivala. Iz
lazi poluodjevena i bosa. Maznim i muklim glasom gazda joj naredi:
- Budu?i da se ti i ovaj Buenosairelija silno volite, ima da ga poljubi pred svima
nama.
Poprati to masnom upadicom. ena bi se oduprla, ali je dvojica uhvate za ruke i ba
ce na Otdloru. Oblivena suzama, ljubi mu lice i grudi. Ulpiano Suarez dri uperen
revolver. Otdlora razabire, prije smrti, da su ga nasamarili od samog po?etka, d
a je bio osu?en na smrt, da su mu priutili ljubav, vlast i pobjedu zato to su ga p
roglasili pokojnikom, zato to je za Bandeiru on odavna bio pokojnik.
Suarez, gotovo prezirno, pritisne otponac.
(Milivoj Tele?an)
22
ta 4
Teolozi
A
SS
i
*t
>*
Opustoivi vrt, oskvrnuvi kalee i oltare, ujahali su Huni u samostansku knjinicu i raz
derali nerazumljive knjige, popljuvali ih i zapalili, boje?i se, moda, da slova n
e kriju hulu na eljeznu sablju krivoiju kojoj su se klanjali. Oganj je progutao pa
limpseste i stare rukopise, ali u srcu loma?e, ispod pepela, preivjela je, gotovo
neote?ena, dvanaesta knjiga djela Civitas Dei u kojoj se navodi kako je Platon u
Ateni u?io da, poslije bezbrojnih stolje?a, sve opet poprima prethodno obli?je,
i da ?e on, u Ateni, istome sluateljstvu opet propovijedati isti nauk. Tekst to g
a je plamen potedio bio je posebno tovan, i oni koji su ga ?itali i pre?itavali u
toj zaba?enoj pokrajini zaboravili su da je njegov autor propovijedao taj nauk s
amo zato da bi ga mogao lake pobiti. Stolje?e poslije toga, Aurelijan, pomo?ni bi
skup akvilejski, saznao je da najnovija sekta monotonih (koje su nazivali i anul
arima) na obalama Dunava propovijeda kako je povijest krug i kako nema ni?ega to
ve? nije bilo i to ne?e biti. Kolo i Zmija u planinama su potisnuli Kri. Svi su se
bojali, ali su se tjeili glasinom da ?e Janus Pannonius, koji se istakao rasprav
om o sedmom Bojem atributu, satrti tako bezo?nu herezu.
Aurelijan je teka srca primio te vijesti, napose ovu potonju. Znao je da u teoloko
m nauku svaka novost donosi pogibelj; poslije toga je zaklju?io da je teza o krun
om vremenu odvie nevjerojatna, odve? ?udesna da bi mogla biti ozbiljna opasnost.
(Opasna su samo ona krivovjerja koja se mogu pobrkati s pravovjerjem.) Vie ga je
25
zaboljelo mijeanje - upletanje - Janusa Pannoniusa. Dvije godine prije toga, on j
e u svojem ki?enom spisu De septima affectione Dei sive de aeternitate djelomi?n
o preuzeo Aurelijanovu tematiku; sada je, prisvojivi problem vremena, tko zna kak
vim Prokrustovim argumentima, protuotrovima e?im od Zmije, namjeravao ispravljati
anulare... Te ve?eri Aurelijan je prelistao stranice Plutarhova drevnog dijaloga
O opadanju proro?ita*; u dvadeset i devetom ulomku pro?itao je rugalicu namijenj
enu stoicima koji se zalau za beskrajni krug svjetova, s beskrajnim Suncima, Mjes
ecima, Apolonima, Dijanama i Posejdonima. Ovi podaci govorili su njemu u prilog;
odlu?io je da preduhitri Janusa Pannoniusa i pobije nau?avanje krivovjernih pri
staa Kota?a.
Netko trai ljubav neke ene da je zaboravi, da vie ne misli na nju; Aurelijan je, an
alogno tome, htio natkriliti Janusa Pannoniusa da se otarasi mrnje koju je on u n
jemu izazvao, ne ele?i mu zla. Obuzet radom, tvorbom silogizama i smiljanjem uvred
a, brojnim nego, autem i nequaquam uspio je zaboraviti tu mrnju. Sklapao je duga?
ke i gotovo nerazmrsive re?enice, optere?ene umecima, u kojima su nehaj i labava
sintaksa formalno ukazivali na prezir. Kakofonija mu je postala instrument. Pre
dvidio je da ?e Janus skriti anulare proro?kom dostojanstveno?u; da se ne povede z
a njim, odabrao je porugu. Augustin je napisao da je Isus pravi put koji nas izb
avlja iz krunog labirinta po kojemu lutaju neznaboci; Aurelijan, namjerno gomilaju
?i trivijalnosti, izjedna?io ih je s Iksionom, s Prometejevom jetrom, sa Sizifom
, s onim tebanskim kraljem koji je vidio dva Sunca, s mucanjem, s papagajima, sa
zrcalima, s odjecima, s dolapskim mazgama i s disjunktivnim silogizmima. (Pogan
ske su predaje ostale na razini pukog ornata.) Kao svakoga tko ima biblioteku, A
urelijana je titao osje?aj krivnje to nije pro?itao sve knjige; ta teoloka rasprava
navela ga je da ispuni dug prema brojnim knjigama koje su mu kanda spo?itavale
nehat. Tako je uspio ubaciti ulomak iz Origenova spisa De principiis, u kojemu s
e pori?e da ?e Juda Iskariotski ponovo prodati Gospoda i da ?e Pavao u Jeruzalem
u
* De defectu oraculorum. ;#
opet prisustvovati Stjepanovu mu?enitvu, zatim ulomak iz Cice-tonovihAcademicapri
ora u kojima slavni govornik izvrgava ruglu sve one koji misle da, dok on razgov
ara s Lukulom, drugi Lukuli i drugi Ciceroni, bezbrojni, govore navlas isto, u i
stim beskrajnim svjetovima. Osim toga, udario je na monotone Plutarhovim tekstom
i zagrmio kako je ne?uveno da nekom idolopokloniku vie zna?i lumen naturae negol
i njima rije? Boja. Devet je dana to razra?ivao; desetoga su mu uru?ili prijevod
rasprave Janusa Pannoniusa.
Tekst je bio upravo smijeno kratak; Aurelijan ga je prvo pogledao s prezirom, a o
nda sa strahom. U prvom su dijelu bili protuma?eni zavrni reci devete glave u Pos
lanici Hebrejima, gdje se navodi da Isus nije rtvovan u mnogo navrata od postanka
svijeta, nego sad, jedanput zauvijek, u punini vremena. U drugom dijelu stajala
je biblijska zapovijed o ispraznim nabrajanjima pogana (Mt 6,7) i onaj ulomak i
z Plinijeve sedme knjige gdje se navodi kako u beskrajnom svemiru ne postoje dva
jednaka lica. Janus Pannonius tvrdio je da ne postoje ni dvije jednake due i da
je najcrnji grenik dragocjen kao krv to ju je Isukrst za njega prolio. Djelo jedno
g jedinog ?ovjeka (tvrdio je) tee je od devet koncentri?nih nebesa; olaka pretpos
tavka da ono moe nestati i opet se vratiti napuhana je ispraznost. Vrijeme ne nad
okna?uje gubitke; vje?nost ih pohranjuje za slavu i za vatru. Rasprava je bila j
asno sro?ena, sveobuhvatna; ne bi se reklo da ju je napisala konkretna osoba, ne
go, prije, netko bezimen, ili, moda, svi ljudi.
Aurelijana je obuzelo gotovo tjelesno ponienje. Najprije mu je dolo da uniti ili pr
epravi svoj spis; onda ga je, s prkosnim potenjem, poslao u Rim ne izmijenivi ni s
lovca. Protekoe mjeseci, i kad se sastao Pergamski sabor, teolog zaduen za pobijan
je zabluda monotona bio je (kao to se moglo predmnijevati) Janus Pannonius; njego
vo u?eno i odmjereno osporavanje toga u?enja dostajalo je da herezijarh Euforb b
ude osu?en na loma?u. To se dogodilo i opet ?e se dogoditi, rekao je Euforb. Vi
ne palite loma?u, palite ognjeni labirint. Da se na ovom mjestu okupe sve loma?e
koje sam bio, ne bi im zemlja dostajala, i an?eli bi oslijepjeli. Ovo sam ?esto
ponavljao. Zatim je kriknuo, jer ga je dohvatio oganj.
t
26
27
Kota? je ustuknuo pred Kriem1, ali Aurelijan i Janus i dalje su vodili svoju skro
vitu bitku. Obojica su se borila u istoj vojsci, prieljkivala isto odli?je, ratov
ala protiv istog Neprijatelja, ali Aurelijan nije napisao ni jednu rije? koja ne
bi potajno teila da natkrili Janusa. Njihov dvoboj bio je nevidljiv; ako me opsen
a kazala ne varaju, ime onoga drugoga ne javlja se ni jednom u brojnim Aureli-ja
novim svescima to ih ?uva Migneova Patrologija. (Od janusovih djela ostalo je sam
o dvadeset rije?i.) Obojica su osudila anateme s Carigradskog sabora; obojica su
se okomila na arijanstvo koje pori?e Sinovu istobitnost s Ocem; obojica su potv
rdila pravovjernost Kozmina djela Topographia christiana koje u?i da je Zemlja ?
etverokutna, kao hebrejski tabernakul. U zao ?as, na sve ?etiri strane svijeta r
asula se druga burna hereza. Ponikavi u Egiptu ili Aziji (svjedo?anstva se ne pod
udaraju, i Bousset ne usvaja Harnackove argumente), ona je preplavila isto?ne po
krajine i podigla svetita u Makedoniji, Kartagi i Treverisu. Reklo bi se da je do
prla do svakog kutka; govorilo se da su u Britanskoj dijecezi izvrnuta raspela i
da je u Cezareji zrcalo potislo lik Gospodnji. Zrcalo i obol bili su znamenja n
ovih raskolnika.
U povijest su uli pod brojnim imenima (spekulari, abismali, kai-niti), ali ih naj
?e?e nazivaju histrioni; taj naziv dao im je Aurelijan. Oni su ga bezobzirno usvo
jili. U Frigiji, kao i u Dardaniji, nazivali su ih simulakrima. Ivan Damaskin na
zvao ih je formama; napomenimo da je Erfjord pobio taj ulomak. Nema hereziologa
koji nije sa zgranuto?u navodio njihove nevjerojatne obi?aje. Mnogi histrioni pro
povijedali su isposnitvo; neki su se sakatili, kao Origen; neki su ivjeli pod zeml
jom, u kanalizaciji; neki su sami sebi iskopali o?i; neki su - kao nabukodonosor
i iz Nitrije - "pasli poput volova, a dlaka im je izbijala kao u orla". Iz trapl
jenja i isposnitva ?esto bi skrenuli u zlo?in; u nekim zajednicama kra?a je bila
uobi?ajena; u nekima ubojstvo; u nekima sodomija, rodoskvrnu?e i bestijalnost. S
ve su one bile bogohulne; ne samo da su hulile na kr?anskog Boga, nego i na tajna
boanstva iz vlastitog panteona. Sastavili su svete knjige koje su nestale, na ve
liku alost u?enjaka. Sir Thomas
1. Na ninskim krievima te dvije zava?ene oznake me?usobno se preple?u. ,,
,,./,, ...rf/MGS
Browne pisao je oko 1658.: "Vrijeme je unitilo nadobudna his-trionska evan?elja,
ali nije unitilo Pogrde kojima se ibala njihova Bezbonost." Erfjord dri da su te "po
grde" (sa?uvane u jednom gr?kom rukopisu) zapravo izgubljena evan?elja. To ne moe
mo prihvatiti, jer ne poznamo histrionsku kozmologiju.
U hermeti?kim knjigama stoji da je sve odozdo jednako onome odozgo, i da je ono
odozgo jednako onome odozdo; u oharu je donji svijet odslik gornjega. Histrioni s
u zasnivali svoje u?enje na izopa?enju te misli. Pozivali su se na Mateja 6, 12
("i otpusti nam duge nae kako i mi otputamo dunicima svojim") i 11, 12 ("Navala je
na kraljevstvo nebesko, i siloviti ga prisvajaju"), da dokau kako Zemlja utje?e n
a nebesa, te na 1 Kor 13, 12 ("Sad vidimo u ogledalu, nejasno"), da dokau kako je
sve to vidimo tlapnja. Moda su, povode?i se za monotonima, zamiljali daje svaki ?o
vjek dva ?ovjeka i da je istinski onaj drugi, onaj na nebesima. Zamiljali su, tak
o?er, da naa djela imaju obrnuti odraz, tako da, kad smo mi budni, onaj drugi spa
va, kad grijeimo bludno, drugi je neporo?an, kada krademo, on je rastroan. Kad umr
emo, sjedinit ?emo se s njime i bit ?emo on. (Poneki odjek tih u?enja vidimo u B
loya.) Drugi su histrioni tvrdili da ?e svijet propasti kad se iscrpi broj njego
vih mogu?nosti; kako se nita ne ponavlja, pravednik mora odbaciti (po?initi) najs
ramotnija djela, da ona ne okaljaju budu?nost i da se ubrza dolazak Isusova cars
tva. Te tvrdnje osporavale su ostale sljedbe, tuma?e?i kako se povijest svijeta
mora ostvariti u svakome ?ovjeku. Ve?ina njih, kao Pitagora, morat ?e se premjeta
ti iz tijela u tijelo prije negoli steknu slobodu; proteici, recimo, "provedu ivo
t kao lavovi, zmajevi, veprovi, voda i drvo". Demosten govori
0 pro?i?avanju blatom, ?emu su se podvrgavali novi ?lanovi u
orfi?kim misterijima; proteici su se, sukladno tome, pro?i?avali
zlom. Smatrali su, po uzoru na Karpokrata, da nitko ne?e oti?i iz
tamnice prije negoli plati i posljednji nov?i? (Lk 12, 59), i znali su
obrlatiti pokajnike ovim retkom: "Ja sam doao da ovce imaju ivot
1 da ga imaju u izobilju" (Iv 10, 10). Jo su tvrdili da onaj tko nije
zao nosi znamen ?avolske oholosti... Brojne i raznorodne mitolo
gije stvorili su histrioni; jedni su propovijedali isposnitvo, drugi
raskalaenost, a svi odreda zbrku. Teopomp, histrion iz Berenike,
t-
28
29
pobio je sve te pripovijesti; rekao je da je svaki ?ovjek ticalo to ga boanstvo pr
ua da o?uti svijet.
$|-.! Krivovjerci iz Aurelijanove dijeceze tvrdili su da nema ponavljanja u vrem
enu, obrnuto od onih koji su tvrdili da se svaki ?in odraava na nebesima. Ta je p
ojedinost bila neobi?na; Aurelijan ju je naveo u izvjetaju rimskim vlastima. Prel
at kojemu ?e uru?iti taj izvjetaj bio je cari?in ispovjednik; svi su znali da ga
ta odgovorna dunost liava neopisivih slasti spekulativne teologije. Njegov tajnik
- svojedobno suradnik Janusa Pannoniusa, a sad njegov neprijatelj - uivao je ugle
d nesmiljena istraiva?a inovjerstva; Aurelijan je dodatno opisao histrionsku here
zu, onako kako se ona tuma?ila na tajnim saborima u Akvileji i Genovi. Napisao j
e nekoliko ulomaka; kad je htio ispisati uasnu tezu da ne postoje dva jednaka tre
nutka, pero mu je zastalo. Nije nalazio pravih rije?i; napuci novog u?enja ("Ho?
e li vidjeti ono to ljudske o?i nisu vidjele? Pogledaj mjesec. Ho?e li ?uti ono to ui
nisu ?ule? Posluaj pti?ji zov. Ho?e li dodirnuti ono to ruke nisu dodirnule? Dotak
ni zemlju. Zaista kaem da ?e Bog tek stvoriti svijet") bili su za citiranje preus
iljeni i preslikoviti. Odjednom mu duh obasja re?enica od dvadeset rije?i. Zapis
ao ju je, s uitkom: odmah zatim stane ga kopkati dvojba da je to odnekud preuzeo.
Sutradan se sjetio da ju je odavno pro?itao u djelu Adversus annulares Janusa P
annoniusa. Provjerio je navod; bio je odatle. Stao se kolebati. Izmijeniti ili i
zbaciti te rije?i razvodnilo bi izraajnu puno?u; ostaviti ih, zna?ilo bi preuzeti
rije?i ?ovjeka kojega mrzi; uputiti na izvor bilo je jednako prokazivanju. Priz
vao je boansku pomo?. Po?etkom drugog sutona, an?eo ?uvar izdiktirao mu je kompro
misno rjeenje. Aurelijan je sa?uvao iste rije?i, ali ih je uvodno popratio ovom p
rimjedbom: Ono to sad laju herezijar-si nautrb vjere ve? je izrekao u ovom stolje?
u jedan veleu?eni mu, vie lakomisleno negoli greno. Poslije toga dogodilo se ono na
jgore, ono o?ekivano, neizbjeivo. Aurelijan je morao objaviti tko je taj ?ovjek;
Janus Pannonius optuen je za irenje hereti?kih u?enja.
Poslije ?etiri mjeseca, neki kova? s Aventina, obmanut prijevarama histriona, na
tovario je na leda svoga djeteta veliku eljeznu kuglu, da bi njegov dvojnik mogao
poletjeti. Dijete je umrlo; sablazan izazvana tim zlo?inom primorala je Janusov
e suce da budu
30
besprimjerno strogi. Janus nije htio odstupiti; ponovio je da bi poricanje te re
?enice zna?ilo prihva?anje kune hereze monotona. Nije razumio (nije htio razumjet
i) da je rasprava o monotonima isto to i pri?a o lanjskome snijegu. S pomalo star
a?kom uporno?u nabrajao je najblistavije ulomke svojih nekadanjih polemika; suci s
e nisu ni obazirali na ono to ih je svojedobno oduevljavalo. Umjesto da sa sebe po
kua ukloniti i najsitniju mrlju histrionizma, borio se da dokae kako su inkrimiran
e rije?i uzor pravovjernosti. Raspravljao je s ljudima o ?ijoj mu je presudi ovi
sila sudbina, i po?inio opaku nesmotrenost da to izvede otroumno i ironi?no. Dvad
eset i estog listopada, poslije rasprave koja je potrajala tri dana i tri no?i, o
sudili su ga da umre na loma?i.
Aurelijan je prisustvovao izvrenju kazne zato to bi se njegova odsutnost protuma?i
la kao priznavanje krivnje. Mjesto izvrenja bio je breuljak na ?ijem zelenom vrhu
stajae stup, duboko zarinut u zemlju, a oko njega brojni naramci drva. Pomo?nik j
e pro?itao presudu. Na popodnevnom suncu, Janus Pannonius leao je potrbuke na tlu,
urli?u?i kao zvijer. Grebao je zemlju, ali su ga krvnici podigli, razodjenuli i
najzad vezali za stup. Na glavu su mu natakli slamnatu krunu natopljenu sumporo
m; pokraj njega je stajao primjerak kunog djela Adversus annulares. Prethodne no?
i je kiilo, i drva su sporo gorjela. Janus Pannonius molio je na gr?kom, a onda i
na nekom neznanom jeziku. Loma?a ga je ve? stala lizati, kad se Aurelijan odvaio
da podigne pogled. Plameni jezici na?as su zastali; Aurelijan je prvi i posljed
nji put zagledao lice omrznutog ?ovjeka. Podsjetilo ga je na nekoga, ali nije zn
ao na koga. Zatim ga je dohvatio plamen. Potom je kriknuo, kao da vatra kri?i.
Plutarh navodi da je Julije Cezar oplakao Pompejevu smrt; Aurelijan nije oplakao
Janusovu smrt, ali je osjetio ono to, vjerojatno, osje?a ?ovjek izlije?en od smr
tne bolesti koja mu je postala dijelom ivota. Godine su mu protekle u Akvileji, u
Efezu, u Makedoniji. Lutao je po tegobnim granicama Carstva, neprohodnim mo?var
ama i kontemplativnim pustinjama, da u samo?i pokua doku?iti svoju sudbinu. U mau
ritanskoj ?eliji, u no?i punoj lavova, preispitao je sloenu optubu protiv Janusa P
annoniusa i podrao, tko zna po koji put, donesenu presudu. Tee mu je bilo na?i opr
av-
I
31
danje za svoju zaku?astu optubu. U Rusaddiru je odrao zastarjelu propovijed Svjetl
ost nad svjetlostima upaljena na tijelu prokletnika. U Hiberniji, u kolibi samos
tana usred ume, jedne no?i pred svitanje, iznenadio ga je um kie. Sjetio se one rim
ske no?i u kojoj ga je jednako iznenadio taj istan?ani um. Munja je usred podneva
zapalila umu, i Aurelijan je do?ekao smrt Janusa Pannoniusa.
Pripovijest moemo dovriti samo u metaforama, jer Sezona zbiva u kraljevstvu nebesk
om gdje vrijeme ne te?e. Moda bi valjalo kazati kako je Aurelijan razgovarao s Bo
gom i kako ga je On pobrkao s Janusom Pannoniusom, zato to Njega vjerske razlike
uop?e ne zanimaju. Iz toga bi se moglo napre?ac zaklju?iti da je posrijedi zabun
a boanskog uma. To?nije je ako kaemo da je, doavi u raj, Aurelijan spoznao kako su z
a nedoku?ivo boanstvo on i Janus Pan-nonius (pravovjernik i krivovjernik, mrzitel
j i omrznuti, tuitelj i rtva) jedna te ista osoba.
(Milivoj Tele?an)
tfcl
||>|*$
Pripovijest o ratniku i o zarobljenici
Na 278. stranici knjige Lapoesia (Bari, 1942.), Croce, saimlju?i latinski tekst p
ovjesni?ara Pavla akona, opisuje sudbinu Dro-ctulfta i navodi njegov epitaf; i su
dbina i epitaf posebno su me dirnuli. Uskoro sam doku?io razlog. Droctulft je bi
o langobardski ratnik koji je za opsade Ravenne napustio vlastite redove i umro
brane?i grad to ga je prethodno napao. Ravenjani su ga sahranili u jednom hramu i
uklesali mu epitaf kojim su izrazili svoju zahvalnost ("contempsit caros, dum n
os amat ille, parentes") i istakli osebujan nesklad izme?u grozne vanjtine tog ba
rbarina i njegove prostodunosti i dobrote:
Terribilis visufacies, sed mente benignus, i"
Longaaue robusto pectore barba fuit.x lt$
Lika bje naoko runa, al' duha puna dobrote, t
brada mu duga je sva snanu prekrivala grud. 1%
To je pripovijest o sudbini Droctulfta, barbarina koji je umro u obranu Rima, il
i je to samo djeli? pripovijesti o njemu, to ga je Pavao akon uspio spasiti. Ne zn
am ?ak ni doba u kojem se ona odvijala: sredinom VI. stolje?a, kad su Langobardi
pustoili ravnice
1-1 Gibbon (Decline and Fali, XLV.J navodi ove stihove.
32
33
Italije, ili u VIII. stolje?u, prije predaje Ravenne. Ovo nije povijesna rasprav
a. Zamislimo ono prvo.
Zamislimo, sub specie aeternitatis, Droctulfta, ali ne Droctulf-
ta pojedinca, koji je, svakako, bio neponovljiv i nedoku?iv (kao
svi pojedinci), nego uzorak to ga je od njega i od mnogih drugih
sli?nih njemu izgradila tradicija, spoj zaborava i pam?enja. Kroz
mra?nu geografiju prauma i mo?vara, s obala Dunava i Labe ra
tovi su ga nanijeli u Italiju, i on, moda, nije ni znao da ide na jug *
i, moda, nije ni znao da ratuje protiv rimskog imena. Moda je
bio poklonik arijanstva koje u?i da je slava Sina odraz slave Oca,
ali je suvislije da ga zamislimo odana Zemlji, Herti, ?iji je prekri
veni kumir obilazio kolibe, u kravljoj zaprezi, ili boanstvima rata
i groma, grubo istesanim likovima od drva, koji su bili odjeveni
u sukno i na?i?kani kovanicama i narukvicama. Dolazio je iz ne
prohodnih prauma u kojima su prebivali vepar i pragovedo; bio
je bjeloput, juna?an, prostoduan, okrutan, odan svome vodi i
svome plemenu, a ne svijetu. Ratovi su ga nanijeli u Ravennu gdje
vidi neto to nikada dotad vidio nije, ili nije vidio potpuno. Vidi
dan, ?emprese i mramor. Vidi cjelinu koja je raznovrsna, a nije
kaoti?na; vidi grad kao skup kipova, hramova, vrtova, odaja, stu
ba, amfora, kapitela, pravocrtnih i otvorenih prostora. Ni jedno
od tih djela ljudskih ruku (znam) ne op?inja ga ljepotom; djeluje
na njega isto onako kao to bi na nas djelovao neki sloeni me
hanizam kojemu ne znamo svrhe, ali mu u obliku naslu?ujemo
besmrtni um. Moda mu dostaje da vidi samo jedan luk, s nera
zumljivim natpisom od vje?nih latinskih pismena. Odjednom ga
zabljesne i preplavi to otkrivenje, Grad. Svjestan je da ?e u njemu
biti obi?an pas, ili dijete, i da ga nikad ne?e ni izbliza doku?iti, ali
nije manje svjestan da taj grad vie vrijedi od njegovih boanstava
i vjere kojoj je prisegao i svih mo?vara alemanskih. Droctulft
naputa zemljake i bori se za Ravennu. Umire, i na grobu mu
urezuju rije?i koje on ne bi razumio: ">>*..
| Jfc. <
Contempsit caros, dum nos amat Me, parentes, Hanepatriam reputans esse, Ravenna,
suam.
su
Svoje odbacivi drage svu ljubav iskaza nama, mriju?, Ravenno, da ti za njega prav
i si dom.
Nije bio izdajnik (izdajnici redovno ne zavre?uju tople epitafe); bio je viziona
r, obra?enik. Poslije brojnih narataja, Langobar-di, koji su osu?ivali bjegunca,
postupili su na isti na?in: postali su Talijani, Lombardi, i moda je netko njihov
e krvi - Aldiger - rodio one koji su rodili Alighierija... Mnoge bi se pretposta
vke mogle izvesti iz Droctulftova ?ina. Moja je najsaetija; ako i nije vjerodosto
jna kao ?injenica, vjerojatno je vjerodostojna kao simbol.
Kad sam u Croceovoj knjizi pro?itao pripovijest o ratniku, ona me posebno dirnul
a, i sve mi se ?inilo da na neki druga?iji na?in preuzimam neto to mi je ve? pripa
dalo. Na?as sam pomislio na mongolske konjanike koji su Kinu htjeli pretvoriti u
beskrajni panjak, a onda su do?ekali starost u gradovima to su ih namjeravali raz
oriti; to nije bila uspomena koju sam traio. Napokon sam je i?eprkao; bila je to p
ri?a to sam je neko? ?uo od svoje pokojne engleske bake.
Moj djed Borges bio je 1872. zapovjednik sjeverne i zapadne granice oblasti Buen
os Airesa i june granice oblasti Santa Fea. tab je bio u Juninu; dalje se prostira
o niz utvrda koje su me?usobno bile udaljene ?etiri-pet milja; iza njih, ono to s
e tada nazivalo Pampa i Zalede (TierraAdentro). Jednom prilikom moja je baka udi
vljenim i podrugljivim tonom povela razgovor o svojoj sudbini Engleskinje koja j
e prognana na kraj svijeta; rekli su joj da ona nije osamljen slu?aj i poslije n
ekoliko mjeseci pokazali neku indijansku djevojku koja je sporo prelazila trg. B
ila je bosa i na sebi je imala dva crvena gunja. Nosila je plavokose pletenice.
Neki joj je vojnik rekao da s njom eli porazgovarati druga Engleskinja. ena je to
prihvatila; ula je u zapovjednitvo odvano i pomalo sumnji?avo. Na bakrenom licu, iar
anom kri?avim bojama, o?i su joj bile blijedoplave boje to je Englezi nazivaju si
vom. Tijelo gipko, kao u srne; ruke jake i ko?ate. Dola je iz pustare, iz Zale?a,
i sve joj je bilo nekako tijesno: vrata, zidovi, namjetaj.
34
35
Moda su se te dvije ene na?as osjetile kao sestre; bile su daleko od svog voljenog
otoka i u nevjerojatnoj zemlji. Moja baka neto je zapita; ena joj je odgovorila s
mukom, upinju?i se da prona?e rije?i i ponavljaju?i ih, kanda za?u?ena njihovim
drevnim zna?enjima. Proteklo je, valjda, petnaest godina otkako nije progovoril
a na svojem jeziku i teko se snalazila. Rekla je da je rodom iz Yorkshirea, da su
joj se roditelji doselili u Buerios Ai-res, da ih je izgubila u okraju s Indijan
cima, da su nju Indijanci odveli i da je sada ena nekog poglavice kojemu je izrod
ila dvoje djece i koji je jako hrabar. Govorila je to grubom engletinom u kojoj s
u se mijeali araukanski ili pampaki, a u pozadini njene pri?e ocrtavao se surov ivo
t: atori od konjske koe, ogrjev od balege, deranje osmudenog mesa ili prijesnih izn
utrica, ne?ujni pohodi u svitanje; napad na obore, halabuka i plja?ka, rat, goli
jaha?i koji gone golema krda stoke, mnogoenstvo, smrad i ?aranje. Do takva se di
vljatva srozala jedna Engleskinja. Obuzeta saaljenjem i zgranuto?u, moja ju je baka
nagovarala da se ne vrati. Zaklela se da ?e je zatititi i da ?e joj izbaviti dje
cu. ena joj je odgovorila daje sretna i iste se ve?eri vratila u pustaru. Francis
-co Borges umrijet ?e malo kasnije, u revoluciji iz 1874.; moda je tada moja baka
u toj eni, koju je tako?er otrgnuo i preobrazio ovaj neumoljivi kontinent, vidje
la ?udovino zrcaljenje vlastite sudbine...
Svake je godine plavokosa Indijanka dolazila u du?ane po Ju-ninu ili Fuerte Lava
lleu da nabavi sitne potreptine i tzv. vicios: ?aj mate, duhan i cigaretni papir.
Poslije razgovora s mojom bakom vie nije dola. Slu?aj je htio da se jo jednom sret
nu. Moja baka krenula je u lov; u kolibici pokraj mo?varita neki je ?ovjek klao o
vcu. Kao u snovima, dojahala je Indijanka. Bacila se na zemlju i stala piti vru?
u krv. Ne znam je li to u?inila zato to nije mogla druga?ije postupiti, ili je to
bio izazov i znamen.
Trinaest stolje?a razdvaja sudbinu ove zarobljenice i Droc-tulftovu sudbinu. Obj
e sudbine sada su jednako nepovratne. Lik barbarina koji se priklanja Ravenni, l
ik europske ene koja izabire pustaru, mogu izgledati opre?ni. Pa ipak, oboje su s
e odazvali nekom skrovitom porivu, porivu ja?em od razuma, i oboje su
krenuli za tim porivom to ga nisu znali protuma?iti. Moda su ove dvije pripovijest
i jedna te ista pripovijest. Lice i nali?je, aver$ i revers te kovanice, za Boga
su jednaki.
Ulriki von Kuhlmann (Milivoj Tele?an)
''|
36
37
ivotopis Tadea Isidora Cruza (1829. -1874.)
7#z lookingfor theface I hod Before the uiorld ivas mode.
Yeats, Theivindingstait*
estog velja?e 1829. odmetni?ki gau?i, kojima je Lavalle ve? bio za petama, urili s
u s juga da se pridrue Lopezovim divizijama. Zano?ili su na nepoznatom posjedu, t
ri-?etiri milje od rijeke Pergamina; pred svitanje, jednoga od ljudi spopala je
snomorica; u polutmini barake, mukli vapaj probudio je enu koja je spavala s njim
e. Nitko ne zna to je usnio, jer je sutradan ujutro, u ?etiri sata, Suarezova kon
jica razbila odmetnike i gonila ih devet milja, sve do tamnih ibljika, i taj je ?
ovjek zaglavio u nekom jarku, lubanje raskoljene sabljom iz ratova u Peruu i Bra
zilu. ena se zvala Isidora Cruz; kad je rodila, djetetu je dala ime Tadeo Isidoro
.
Ne kanim ovdje iznositi njegov ivot. Od dana i no?i to ga tvore, zanima me samo je
dna no?; sve ostalo svest ?u na najnunije, da se shvati ta no?. Pustolovina je za
pisana u znamenitoj knjizi, odnosno u knjizi ?iji sadraj moe biti sve za svakoga (
1 Kor 9, 22) zato to se gotovo neiscrpno dade ponavljati, tuma?iti, izopa?ivati.
Oni koji su raspravljali o ivotu Tadea Isidora, a njih nije malo, isti?u da ga je
presudno obiljeila
Traim lice koje sam imao
Prije negoli svijet bijae stvoren. *T4 '*':
Yeats, Zavojite stube. $(|fci,, ||, .:|..,, v, , .,,;/'.!' |; ,:.,|,.
: |.,." ,.!,.,, <.||| |>'- :,'&$?,.
39
ravnica, ali su mnogi gau?i poput njega ugledali svijet i umrli na praumskim obal
ama rijeke Parana i u urugvajskim brdima. ivio je, dodue, u jednoli?noj divljini.
Umro je 1874. od crnih kozica, a da nikad nije vidio planinu, plinski pipac ili
mlin. Nije vidio ni grad. Kad je 1849. otiao u Buenos Aires gone?i stoku s imanja
Francisca Xaviera Aceveda, njegovi su drugovi krenuli u grad da se provesele; n
epovjerljivi Cruz nije se micao iz kona?ita u i blizini obora; proveo je tu dana
i dana, u utnji, spavaju?i na goloj ** zemlji, ustaju?i u zoru i skrueno se mole?i
. Shvatio je (mimo rije?i, ?ak i mimo razuma) da ga s gradom nita ne vee. Jedan se
nadni?ar podnapio i stao mu se rugati. Cruz nije nita odvratio, ali je u no?ima
na povratku, uz vatru, taj isti goni? sveudilj tjerao po svome, i Cruz (koji pri
je toga nije iskazao mrnje, pa ?ak ni ljutnje) potegne no i ubije ga. Pobjegavi, kr
io se u mo?varnom au; poslije nekoliko no?i, krijetanje ptice zvane chajd upozorilo
ga je na policijski obru?. Iskuao je no na oblinjem grmu; radi lakeg kretanja skinu
o je ostruge. Umjesto predaje izabrao je borbu. Ranili su ga u podlakticu, u ram
e, u lijevu ruku; i on je zadao ljutih rana onim naje?ima. Kad mu je krv namo?ila
prste, stao se boriti kao lav. U zoru, oamu?en od gubitka krvi, bio je razoruan. K
aznu je tada valjalo odsluiti u vojsci: Cruza je dopala utvrda na sjevernoj grani
ci. Sudjelovao je u gra?anskim ratovima kao obi?an vojnik; ponekad je branio rod
nu pokrajinu, ponekad se borio protiv nje. Dvadeset i tre?eg sije?nja 1856., u p
redjelu Lagunas de Cardoso, bio je jedan od tridesetorice kr?ana koji su se, pod
vodstvom starijeg narednika Eusebija Lapride, tukli protiv dvije stotine Indijan
aca. Tom prilikom zadobio je ranu od koplja.
U njegovu mutnom i juna?kom ivotu ima dosta praznina. Znamo da je oko 1868. ponov
o u blizini Pergamina; oenjen je ili ivi sa enskom, ima dijete, posjeduje neto zemlj
e. Narednik u odredima seoske policije postaje 1869. Iskupio se za prolost; u to
vrijeme vjerojatno se osje?ao sretnim ?ovjekom, premda duboko u dui to nije bio.
(O?ekivala ga je, skrovita u budu?nosti, ona bitna i lucidna no?: no? u kojoj je
napokon ugledao vlastito lice; no? u kojoj je napokon za?uo svoje ime. Kad je d
oku?imo, ta
?e no? zaokruiti njegov ivot; to?nije re?eno, posrijedi je jedan trenutak te no?i,
jedno djelo u toj no?i, zato to su djela nai simboli.) Svaka sudbina, koliko god
duga i zamrena bila, sastoji se, zapravo, od. jednog trena: onoga trena u kojem ?
ovjek zauvijek spozna tko je. Pri?aju da je Aleksandar Makedonski vidio svoju ra
tni?ku budu?nost u ?udesnom Ahilejevu ivotu; vedski kralj Karlo XII. vidio ju je u
Aleksandrovu ivotu. Tadeo Isidoro Cruz, koji nije znao ?itati, tu spoznaju nije
otkrio u knjizi; sama sebe otkrio je u okraju i u jednom ?ovjeku. To se ovako zbi
lo.
Potkraj lipnja 1870. dobio je nare?enje da uhvati nekog razbojnika koji je po?in
io dva ubojstva. On je bio dezerter iz snaga kojima je na junoj granici zapovijed
ao pukovnik Benito Machado; tijekom jedne terevenke ubio je nekog Crnca u bordel
u; u drugoj terevenci, nekog stanovnika iz kotara Rojas; u izvjetaju je jo stajalo
da je rodom iz Lagune Colorade. Na tom su se mjestu, prije ?etrdeset godina, ok
upili oni gau?ki odmetnici da im zla kob preda trupla kao hranu pticama i psima;
odatle je krenuo Manuel Mesa kojega su pogubili na Trgu Pobjede, uz halabuku bu
bnjeva, da mu se zabauri bijesno kri?anje; odatle je krenuo neznanac koji je za?e
o Cruza i zaglavio u jarku, lubanje raskoljene sabljom iz bitaka u Peruu i Brazi
lu. Cruz se nije sje?ao naziva toga mjesta; prepoznao ga je proet lakom i neobjanj
ivom tjeskobom... Razbojnik, kojemu su vojnici bili za petama, jau?i je iscrtao d
uga?ki i zamreni labirint; u no?i dvanaestog srpnja ipak su ga uspjeli opkoliti.
On je bio sakriven u ibljiku. Pomr?ina bijae gotovo neprobojna. Cruz i njegovi lju
di oprezno su se i pjeke primicali raslinju u ?ijoj se treperavoj dubini pritajio
ili drijemao tajanstveni ?ovjek. Zakrijetala je chajd; Tadeu Isidoru u?ini se da
je jednom ve? proivio taj trenutak. Razbojnik se pomoli iz skrovita, odlu?an da s
e bori. Cruz ga nazre, onako strana: duga?ka kosa i progruana brada gotovo su mu z
aklanjale lice. Spomenimo samo da je bjegunac ranio ili ubio nekoliko Cruzovih l
judi. Cruz, bore?i se u pomr?ini (dok mu se tijelo borilo u pomr?ini) po?eo je s
hva?ati. Shvatio je da nema boljih i gorih sudbina, i da ?ovjek mora prihvatiti
sudbinu koju nosi u dui. Shvatio je da za njega nisu ?inovi i uniforma. Shvatio j
e
40
41
da mu je sudbina namijenila ulogu vuka, a ne drueljubiva psa; shvatio je da je ?o
vjek pred njim on sam. Na popritu ravnice ra?ala se zora; Cruz odbaci slubenu kapu
, povika da ne?e dopustiti da zlo?ina?ki ubiju hrabrog ?ovjeka i okrene se proti
v vlastitih vojnika, ukorak s bjeguncem Martinom Fierrom.
||###'
Emma Zunz
M"
(Milivoj Tele?an)
4V,,
m
||t>
etrnaestog sije?nja 1922., na povratku iz tekstilne tvornice "Tarbuch i Loewentha
l", Emma Zunz u dnu ulaznog predvorja zatekla je pismo sa igom iz Brazila, iz koj
ega je razabrala da joj je umro otac. Najprije su je ig i omotnica zavarali; poto
m ju je uzbudio nepoznati rukopis. Desetak nespretno sro?enih redaka ispunilo je
cijelu stranicu; Emma je pro?itala da je gospodin Maier zabunom popio prejaku d
ozu sedativa i preminuo u bolnici u Bageu tre?ega sije?nja te godine. Obavijest
je potpisao neki o?ev znanac iz istog pansiona, neki Fein ili Fain, rodom iz pok
rajine Rio Grande, koji nije znao da se obra?a pokojnikovoj k?eri. Emmi je papir
ispao iz ruke. Prvo ju je obuzeo osje?aj mu?nine u elucu i slabosti u koljenima;
zatim osje?aj nemo?ne krivice, nestvarnosti, hladno?e, straha; zatim je zaeljela
da ve? bude sutranji dan. Odmah je uvidjela da je ta elja uzaludna, zato to je o?e
va smrt bila jedini doga?aj na svijetu, koji ?e se beskona?no obnavljati. Podigl
a je papir i otila u svoju sobu. Kriom ga je spremila u ladicu, kao da na neki na?
in ve? zna ono to ?e se kasnije dogoditi. Moda je to ve? po?ela naslu?ivati; ve? j
e bila ona koja ?e biti.
U tami to se gusnula, Emma je do kraja tog dana oplakala samoubojstvo Manuela Mai
era koji je u prohujalim sretnim danima bio Emmanuel Zunz. Sje?ala se ljetovanja
na posjedu blizu Gualeguava, sje?ala se (pokuala se sjetiti) majke, sje?ala se k
u?ice u Lanusu to su je prodali na drabi, sje?ala se utih rombova na prozoru, sje?a
la se anonimnih pisama s umetnutim ?lankom o
42
43
"blagajnikovoj pronevjeri", sje?ala se (i to ne?e nikad zaboraviti) kako joj se
otac u zadnjoj no?i zakleo da je tu lopovtinu po?inio Loewenthal. Loewenthal, Aar
on Loewenthal, najprije upravitelj tvornice, a sada njezin suvlasnik. Emma je od
1916. ?uvala tu tajnu. Nikome je nije odala, ?ak ni najboljoj prijateljici, Els
i Urstein. Moda je izbjegavala pretjeranu prisnost; moda je mislila da je ta tajna
vee s pokojnikom. Loewenthal nije znao da on*Lna; ta bezna?ajna okolnost pridava
la je Emmi Zunz osje?aj mo?i. Te no?i nije zaspala, i kad su prvi traci svitanja
izotrili pa?etvorinu prozora, njezin plan ve? je bio skovan. Potrudila se da taj
dan, koji joj se u?inio beskrajnim, protekne kao i ostali. U tvornici se ukalo o t
rajku; Emma se, kao i uvijek, izjasnila protiv svakog nasilja. Kad je u est zavrio
posao, otila je s Elsom u enski klub s gimnasti?kom dvoranom i bazenom. Obje su s
e upisale; morala je ponavljati i slo-vkati ime i prezime; morala je tom priliko
m sluati neukusne ale. S Elsom i mladom sestrom Kronfuss dogovorila se u koje ?e k
ino oti?i u nedjelju po podne. Zatim se poveo razgovor o momcima, i nitko nije o
?ekivao da Emma togod kae. U travnju puni devetnaestu, ali joj mukarci, jo, ulijevaj
u gotovo patoloki strah... Na povratku je skuhala juhu od tapioke i povr?a, rano
je ve?erala, legla i prisilila se da zaspi. Tako je u svakojakim obvezama i ruti
ni protekao petak, petnaesti, dan koji je prethodio izvrenju plana.
U subotu ju je probudilo nestrpljenje. Nestrpljenje, a ne tjeskoba, i posebno ol
akanje to je kona?no svanuo taj dan. Vie ne mora kovati plan i smiljati pojedinosti:
za nekoliko sati doga?aji ?e se glatko odvijati. U Premije pro?itala da brod "N
ordstjarnen", iz Malmoa, isplovljava te no?i s gata broj 3; telefonirala je Loew
en-thalu, natuknula da mu eli saop?iti neto u vezi sa trajkom, mimo * znanja svojih
drugarica, i obe?ala da ?e se predve?er navratiti u njegov ured. Glas joj je po
drhtavao; nita ?udno za potkaziva?icu. Tog se jutra nije zbilo nita osobito. Emma
je radila do podneva i s Elsom i Perlom Kronfuss utana?ila pojedinosti oko nedje
ljnog izleta. Legla je poslije objeda i sklopljenih o?iju ponovo je razmotrila s
kroviti plan. Pomislila je da ?e zavrna faza biti manje grozna od prve i da ?e jo
j podariti osje?aj trijumfa i pravde. Odjednom je uzbu?eno ustala i otvorila lad
icu na komodi. Ispod slike Miltona
Sillsa, gdje ga je sakrila pretprole no?i, nalazilo se Fainovo pismo. Nitko ga ni
je mogao vidjeti; po?ela gaje ?itati, a onda poderala.
Bilo bi teko, i moda neumjesno, koliko-toliko stvarno opisati ono to se zbivalo tog
a popodneva. Pakao je obiljeen nestvarno?u, to obiljeje moda istodobno ublaava njegov
u stravi?nost. Kako da bude vjerodostojan pothvat u koji gotovo ne vjeruje njego
v izvrilac, kako obnoviti taj kratkotrajni kaos kojega se i danas Em-mino sje?anj
e gnua i odri?e? Emma je ivjela oko Almagra, u ulici Liniers; znamo da je tog popo
dneva otila u luku. Moda joj se na odvratnoj aveniji Paseo de Julio pri?inilo da j
e zrcala umnoavaju, svjetlost prokazuje i poudne o?i razgoli?uju, ali je razumnije
pretpostaviti da je najprije, potpuno neprimije?ena, lutala pod ravnodunim svodo
vima vaarita... Zala je u dva-tri bara, zapamtila rutinu ili trikove onih ena. Napok
on je pronala posadu s "Nordstjarnena". Pobojala se da ?e joj jedan mladac izmami
ti kakvu njenost, pa se odlu?ila za drugoga, koji je, po svoj prilici, bio nii ras
tom od nje i prosta?ina, da ne okalja ?isto?u strahote. Taj ju je ?ovjek poveo n
ekim ulazom, zatim sumnjivim trijemom, zatim zavojitim stubitem, zatim predvorjem
(u kojemu se nalazilo okno s rombovima nalik na one u Lanusu), zatim nekim hodn
ikom i zatim do vrata koja su se zatvorila. Zna?ajni doga?aji izvan su vremena,
bilo zato to im je neposredna prolost nekako odsje?ena od budu?nosti, bilo zato to
im sastavni dijelovi nisu uzastopni.
Je li u tom vremenu izvan vremena, u tom mutnom kovitlacu nepovezanih i groznih
osje?aja, Emma Zunz barem jednom pomislila na pokojnika zbog kojega se rtvuje? Re
kao bih da jest, i da u tom ?asu njezin o?ajni?ki naum zamalo nije propao. Pomis
lila je (to je neizbjeno morala pomisliti) kako je otac po?inio majci istu straho
tu koju sad njoj ?ine. Pomislila je na to s tupom preneraeno?u i odmah utonula u v
rtoglavicu. Mukarac, ved ili Finac, nije govorio panjolski; bio joj je instrument k
ao i ona njemu, ali ona je posluila za uitak, a on za pravdu.
Kad je ostala sama, Emma nije odmah otvorila o?i. Na no?nom ormari?u nalazio se
novac to ga je ostavio mukarac. Emma se pridigla i rasparala ga kao to je nedavno u
?inila s pismom. Paranje novca jest svetogr?e, ba kao i bacanje kruha: Emma se u
isti mah
44
45
i
pokajala. in oholosti, na taj dan... Strah joj se utopio u tjelesnoj tuzi, u odvr
atnosti. Odvratnost i tuga sapinjale su je, ali je Emma sporo ustala i po?ela se
odijevati. U sobi su boje tamnjele; padao je posljednji sumrak. Emma je uspjela
izi?i neopazice; na uglu je ula u tramvaj koji je vozio u zapadni dio grada. U s
kladu s planom, odabrala je jedno od prednjih sjedala, da joj ne vide lice. Moda
joj je godilo to je tokom dosadnog promicanja ulica uvidjela da protekli doga?aj
nije naruio poredak stvari. Vozila se prorije?enim i mutnim ?etvrtima, prate?i ih
pogledom i smjesta zaboravljaju?i, i sila u jednoj od pokrajnjih ulica oko etalita
Warnes. Paradoksalno, umor joj je davao snage, zato to ju je silio da se usredot
o?i na pojedinosti svoje pustolovine i zastirao joj pozadinu i cilj.
Aarona Loewenthala svi su smatrali ozbiljnim ?ovjekom; malobrojni prijatelji, krc
em. Stanovao je na gornjem katu tvornice, sam. ive?i na pustoj periferiji, bojao
se lopova; u tvorni?kom dvoritu drao je velikog psa, a u ladici pisa?eg stola - to
su svi znali - revolver. Prethodne je godine doli?no oplakao iznenadnu smrt svoj
e ene - iz obitelji Gauss, koja je u brak donijela bogati miraz - ali njegova pra
va strast bio je novac. U dubini due pomalo je patio to taj novac tee zara?uje nego
to ga ?uva. Bio je jako poboan: smatrao je da je s Gospodom sklopio tajni savez p
o kojem su mu, u naknadu za molitve i pobona djela, nedjela oprotena. ?elav, krupa
n, u crnom odijelu, s tamnim cvikerima i ri?e brade, stajao je pokraj prozora, o
?ekuju?i povjerljivi izvjetaj radnice Zunz.
Ugledao ju je kako otvara eljezna vrata (to ih je bio namjerno odkrinuo) i prelazi
preko mra?nog dvorita. Vidio je kako je zaobila vezanog psa kad je stao lajati. Em
mine usne micale su se kao da potiho moli; ponavljale su, umorno, presudu to ?e j
e gospodin Loewenthal ?uti prije negoli umre.
Sve se nije dogodilo kako je Emma Zunz predvidjela. Od prethodne zore ?esto je s
ebe zamiljala kako, naperivi odlu?no revolver, primorava tu hulju da prizna ogavnu
krivicu i tuma?i smjeli plan koji ?e Bojoj Pravdi omogu?iti da nadvlada ljudsku
pravdu. (Nije eljela da je stigne kazna, i to ne iz straha, nego zato to se smatra
la oru?em Pravde.) Poslije toga, hitac u prsi zape?atit ?e Loewenthalovu sudbinu
. Ali, stvari se nisu tako odvijale.
Naavi se pred Aaronom Loewenthalom, prije negoli neodloivu potrebu da osveti oca, E
mma je osjetila neodoljivi poriv da se osveti za gadost koju je zbog toga morala
podnijeti. Poslije toga podrobno zasnovanog obe?a?enja mora ga ubiti. Nema vremen
a za suvina prenemaganja. Sjede?i, plaho se ispri?avala Loewenthalu, pozvala se (
kao potkaziva?ica) na dunu odanost, spomenula nekoliko imena, natuknula jo neka i
zamukla, kao da ju je svladao strah. Kad se on, sumnji?av zbog takva ponaanja, al
i iskazuju?i razumijevanje, vratio iz blagovaonice, Emma je iz ladice ve? bila i
zvukla teki revolver. Dvaput je pritisnula obara?. Krupno tijelo stropotalo se kao
da su ga hici i dim razbili, razbila se ?aa s vodom, lice ju je zapanjeno i bije
sno pogledalo, usta na tom licu stala su joj dobacivati kletve na panjolskom i na
jidiu. Kletve nisu prestajale; Emma je morala ponovo opaliti. Vezani pas u dvorit
u po?eo je bjesomu?no lajati, iz psova?kih usta pokuljala je nagla krv i natopil
a bradu i odje?u. Emma je stala izricati pripremljenu optubu ("Osvetila sam oca,
i kazna me ne?e sti?i..."), ali je nije dovrila, jer je gospodin Loewenthal izdah
nuo. Nikad ne?e saznati to je od svega toga doku?io.
Bjesomu?ni lave podsjeti je da nije sve gotovo. Dovela je divan u nered, na trupl
u raskop?ala kaput, skinula mu krvave cvikere i odloila ih na kartoteku. Zatim je
podigla slualicu i stala ponavljati ono to ?e ?esto ponoviti, ovim ili sli?nim ri
je?ima: Dogodilo se neto nevjerojatno... Gospodin Loewenthalpozvao me pod izlikom
da se radi o trajku... Silovao me, ubila sam ga...
Pri?a je, zapravo, bila nevjerojatna, ali su je svi prihvatili, zato to je, u bit
i, bila istinita. Istinit je bio ton Emme Zunz, istinit stid, istinita mrnja. Ist
inito je bilo ponienje to ga je podnijela; lane su bile samo okolnosti, vrijeme i j
edno ili dva imena.
(Milivoj Tele?an)
46
47
4
I"*
U
i*
4
ij;
H
4 i*
**
,1
i*
|*
Asterionova ku?a
I kraljica rodi sina kojemu nadjenue ime Asterion. Apolodor, Biblioteka, III, I
Znam da mi zamjeraju zbog oholosti, moda i mizantropije, moda i mahnitosti. Te kle
vete (to ?e ih sti?i moja pravedna kazna) naprosto su smijene. Istina je da ne izl
azim iz ku?e, ali je istina i to da su sva moja vrata (kojih imade bezbroj)1 dan
ono?no otvorena ljudima, a i ivotinjama. Neka ude kome se prohtije. Ne?e ovdje za
te?i mekoputnu rasko ili veli?anstven sjaj pala?e, nego, naprotiv, spokoj i samo?
u. Isto tako ?e otkriti ku?u kakve nema nigdje na kugli zemaljskoj. (Lau svi oni
koji tvrde da sli?na gra?evina postoji u Egiptu.) ak i moji klevetnici priznaju d
a u ovoj ku?i nema ba nikakva namjetaja. Jednako je smijena tvrdnja da sam ja, Aste
rion, utamni?enik. Po koji put moram ponoviti da nijedna vrata nisu zatvorena, d
a nema ni jedne jedine brave? Uostalom, kad sam ponekad u predve?erje izlazio na
ulicu, morao sam se jo prije no?i vra?ati natrag, usplahiren licima puka, bezizr
aajnim i ravnim licima, kao rastvoren dlan. Sunce je ve? zapalo, ali izgubljen pl
a? nekog djeteta i molitveni agor okupljene gomile kazivahu da su me prepoznali.
Narod je molio, bjeao, padao ni?ice. Neki su se verali podnojem Hrama zublji, neki
skupljali kamenje. Bilo je, mislim, i onih koji su zaronili pod more. Nije mi m
ajka uzalud bila kraljica: ne mogu se pomijeati s pukom, makar to htjela moja skr
omnost.
1. Izvornik navodi ?etrnaest, ali sve govori u prilog zaklju?ku da u Asterionovu
iskazu taj broj
ozna?uje bezbroj. , , - . ,. -.
, .
49
Ja sam doista izuzetno bi?e. Ne zanima me to jedan ?ovjek moe prenijeti drugima lj
udima. Kao svaki filozof, drim da se nita ne moe priop?iti pismenim putem. Svoj duh
, koji je predodre?en za velike pothvate, ne optere?ujem izlinim sitnicama; nikad
nisam zapamtio razliku izme?u pojedinih slova. Pomalo plemenito nestrpljenje ni
je mi dopustilo da nau?im ?itati. Ponekad zbog toga zaalim, jer no?i i dani sporo
protje?u.
Dakako, razonode ne nedostaje. Kao razbjesnjeli ovan jurim kamenitim hodnicima s
ve dok se, oamu?en, ne sruim na tlo. ?u?urim se u sjenu ?atrnje ili u zavijutak hod
nika i igram se skriva?a. Katkad se stropotam s krovne terase i izranim do krvi.
U bilo koje doba dana ili no?i mogu se igrati sna, sklopim o?i i duboko diem. (Po
nekad stvarno zaspim, ponekad dan izmijeni boju i kad otvorim o?i.) Ipak, iznad
svega mi se najdrae igrati drugog Asteriona. On mi toboe dolazi u posjet, i ja mu
pokazujem ku?u. Sve?ano mu objanjavam: Sad se vra?amo napredanje raskr?e ili Sad ?e
mo izbiti na drugo dvorite ili Znao sam da ?e ti se svidjeti ovaj odvod ili Sad d
a vidi ?atrnju to se napunila pijeskom ili Vidjet ?e kako se grana podrum. Ponekad
se zabunim pa obojica prasnemo u smijeh.
Nisam samo izmiljao sve te igre nego sam i razmiljao o svojoj ku?i. Svi su dijelov
i ku?e umnoeni, svako je mjesto drugo mjesto. Ne postoji jedna ?atrnja, jedno dvo
rite, jedno pojilo, ne postoje jedne jasle; ima ?etrnaest (bezbroj) jasala, pojil
a, dvorita, ?atrnji. Ku?a je velika kao i svijet, ona je zapravo cijeli svijet. P
a ipak, poslije tolikog lutanja dvoritima s ?atrnjom i pranjavim hodnicima od sivo
g kamena, doao sam na ulicu i ugledao Hram zublji i more. Nisam to shvatio dok mi
no?na vizija nije otkrila da tako?er postoji ?etrnaest (bezbroj) mora i hramova
. Sve je mnogostruko, ?etrnaesterostruko, ali dvije stvari na svijetu, izgleda,
postoje samo na jednom mjestu: gore, zastrto sunce; dolje, Asterion. Moda sam ja
stvorio zvijezde i sunce i ovu golemu ku?u, ali se vie ne prisje?am.
Svake devete godine dolazi u ovu ku?u devet ljudi da ih ja oslobodim od svakog z
la. ujem korake ili glasove na kraju kamenitih hodnika i radosno im tr?im u susre
t. Ceremonija traje nekoliko
?asaka. Padaju jedan za drugim a da ja nisam umrljao ruke krvlju. Ostaju tako za
navijek, i po njihovim truplima razlikujem pojedini hodnik od ostalih. Ne znam t
ko su oni, ali znam daje netko od njih na samrtnom ?asu prorekao da ?e jednom do
?i moj otkupitelj i da ?e se kona?no izdi?i nad ovaj prah. Kad bi do mojih uiju d
opirali svi umovi na svijetu, ja bih mu za?uo korake. Kad bi me barem poveo na ne
ko mjesto gdje ima manje balkona i manje vrata. Kako ?e izgledati moj otkupitelj
? - pitam se. Ho?e li biti bik ili ?ovjek? Moda bik s ?ovje?jim licem? Ili ?e bit
i kao ja?
Na mjedenom ma?u bljesne jutarnje sunce. Vie nije bilo ni traga krvi.
- Ne?e mi vjerovati, Arijadno - re?e Tezej. - Minotaur gotovo nije pruio nikakav o
tpor.
Marti Mosquera Eastman (Milivoj Tele?an)
|i.e:
.!.*,
JSS9
50
51
Bit ?e tome koja godina (pismo sam izgubio), Gannon mi je pisao iz Gualeguavchua
, najavivi da alje prijevod spjeva The Past Ralpha Walda Emersona, moda prvi na panj
olskom jeziku, i nadodao u postskriptumu da je Pedro Damian, kojega se vjerojatn
o prisje?am, jedne od proteklih no?i umro od izljeva krvi u plu?a. Taj ?ovjek, s
moden vru?icom, obnovio je u bunilu krvavu bitku kod Masollera; vijest sam primio
kao neto predvidljivo, ?ak i svakodnevno, jer je don Pedro, u devetnaestoj ili d
vadesetoj godini, vojevao i pod zastavama Aparicija Saravije. Revolucija iz 1904
. zatekla ga je na nekom imanju oko Rio Negra ili Pavsandua gdje je radio kao na
dni?ar. Pedro Damian bio je iz pokrajine Entre Rios, iz Guale-guaya, ali se prid
ruio prijateljima, zanesen i neupu?en kao i oni. Borio se u nekim okrajima i u pos
ljednjoj bitci; vrativi se 1905. u zavi?aj, sa skromnom uporno?u opet se posvetio
?obanskim poslovima. Koliko znam, nije se vie micao iz svoje pokrajine. Posljednj
ih trideset godina proveo je na nekom sitnom i zaba?enom posjedu, milju-dvije od
Nancava; u toj pustoi porazgovarao sam s njime jednog popodneva (pokuao sam poraz
govarati s nj ime jednog popo-dneva), ?ini mi se, 1942. godine. Bio je mu?aljiv
i priprost ?ovjek.. Njegova pripovijest svela se na fijuk i estinu bitke kod Maso
llera! nisam se ?udio to ih je ponovo proivio na samrti... Znaju?i da vie ne?u vidj
eti Damiana, pokuao sam ga se prisjetiti; moje vizualno pam?enje tako je ograni?e
no da sam se prisjetio samo fotografije koju je na?inio Gannon. Nimalo ?udno, ak
o znamo da sam tog
53
?ovjeka vidio po?etkom 1942., samo jednom, a lik na slici bezbroj puta. Gannon m
i je poslao tu fotografiju; zagubio sam je i vift nisam traio. Prepao bih se da je
prona?em.
Druga epizoda odigrala se u Montevideu, mjesecima poslije toga. Damianova vru?ic
a i umiranje naveli su me da napiem fantasti?nu pripovijest o porazu kod Masoller
a; Emir Rodriguez Monegal, kojemu sam je ispri?ao, dao mi je pisamce za pukovnik
a DionisijaTabaresa koji je sudjelovao u tom pohodu. Pukovnik me primio poslije
ve?ere. Zavaljen u ljulja?ki, u dvoritu, nevezano i s toplinom prisjetio se prohu
jalih vremena. Pri?ao je o municiji koja nije stizala, o iscrpljenim konjima, o
Saraviji koji je mogao u?i u Montevideo, ali je odustao, "jer se gau?o boji grad
a", o grdno zaklanim ljudima, o gra?anskom ratu koji mi je vie sli?io na san neko
g hajduka negoli na sudar dviju vojska. Spomenuo je Illescas, Tupambae, Masoller
. Govorio je tako opirno i upe?atljivo da sam uvidio kako ?esto ponavlja te iste
zgode, i posumnjao da iza tih rije?i gotovo i nema uspomena. U jednom predahu us
pio sam nabaciti Damianovo ime.
- Damian? Pedro Damian? - do?eka pukovnik. -Taj je bio moj vojnik. goljavi mjeanac
kojega su momci zvali Daiman.
Bu?no se zacerekao i onda naglo zamuknuo, obuzet hinjenom ili pravom nelagodom.
Druga?ijim je glasom nastavio kako rat, ba kao i ena, slui mukarcu da se dokae, i kak
o nitko ne zna na ?emu je dok se ne okua u boju. Netko sebe moe smatrati kukavicom
i biti juna?ina, i obrnuto, kao to je bio slu?aj s kukavnim Damianom, koji se po
kr?mama razmetao pripadno?u stranki bijelih, a onda je pokleknuo kod Masollera.
U rijetkim ?arkama s crvenda?ima ponio se kao mukarac, ali se sve okrenulo kad su
se sukobile vojske, kad su zagrmjeli topovi i svatko osjetio da se pet tisu?a l
judi uorta?ilo da ga ubije. Jadno mom?e, mirno je ivio striu?i ovce, i odjednom ga
je ponio ratni vihor...
Tabaresova pri?a neobjanjivo me postidjela. Bilo bi mi milije da se sve to nije t
ako odigralo. avrljaju?i jednog davnog popodne-va sa starim Damianom, ja sam i ne
hotice stvorio neku vrstu idola; Tabaresova ga je pri?a razbila. Smjesta sam dok
u?io Damianovu
uzdranost i tvrdokorno samovanje; uzrok im nije leao u skromnosti nego u sramu. Uz
alud sam se uvjeravao daje ?ovjek optere?en kukavi?kim ?inom sloenija i zanimljiv
ija li?nost od obi?nog junoe. Gau?o Martin Fierro, pomislio sam, manje je upe?atl
jiv od Lorda Jima ili Razumova. Lijepo re?eno, ali je Damian, kao gau?o, obavezn
o morao biti Martin Fierro - pogotovo u o?ima urugvajskih gau?a. U onome to je Ta
bares rekao i onome to je preutio naslutio sam opori okus "artiguisma" ili Artigas
ova duha: (moda nepobitne) spoznaje da je Urugvaj elementarniji od nae zemlje, i d
a je, upravo zbog toga, juna?niji... Sje?am se da smo se te ve?eri oprostili s i
zvjeta?enom prisno?u.
Dola je zima, mojoj fantasti?noj pripovijesti (kojoj nisam nikako uspijevao dati
kona?an oblik) nedostajale su neke okolnosti i to me navelo da se opet svratim k
od pukovnika Tabaresa. Zatekao sam ga u drutvu postarijeg ?ovjeka, doktora Juana
Francisca Amara, iz Pavsandua, koji se tako?er borio u Saravijinoj revoluciji. R
azgovor se, dakako, poveo o Masolleru. Amaro je ispri?ao nekoliko zgoda i zatim
sporo dodao, kao da naglas razmilja:
- Zano?ili smo na imanju "Santa Irene", sje?am se, i ondje su
nam se pridruili neki ljudi. Me?u njima, francuski veterinar koji
je umro uo?i bitke, i mladi ia? ovaca iz Entre Riosa, po imenu
Pedro Damian.
Upao sam mu razdraljivo u rije?.
- Znam - rekao sam. - Argentinac koji se kukavi?ki ponio
u aru prave bitke.
Tu sam zautio. Ona dvojica zbunjeno su me pogledavala.
- Varate se, gospodine - izusti napokon Amaro. - Pedro
Damian umro je kao to svaki mukarac eli umrijeti. Moglo je biti
?etiri po podne. Na vrhu breuljka utvrdila se pjeadija crvenih; nai
su krenuli na juri, s uperenim kopljima. Predvodio ih je Damian,
uz poklik, i metak ga je pogodio u prsi. Osovio se na stremenima,
dokraj?io poklik, stropotao se na zemlju i ostao pod konjskim
kopitima. Izdahnuo je, i zadnji juri kod Masollera preao je preko
njega. A taj junak jo nije bio napunio dvadesetu.
Govorio je, o?ito, o nekom drugom Damianu, ali mi vrag nije dao mira, pa sam zap
itao to je izvikivao mladi?. r
54
55
- Psovke - odvrati pukovnik. - to bi drugo ?ovjek izviki
vao u juriu?
- Moe biti - re?e Amaro - ali je osim toga klicao: "ivio
Urquiza!"
Nastao je tajac. Napokon pukovnik promrsi: -- Kao da se ne bori kod Masollera, n
ego kod Caganche ili Mrtve Indijanke, prije stotinu godina. Nadovezao je, iskren
o zbunjen:
- Tim sam trupama ja zapovijedao i mogao bih se zakleti da
prvi put ?ujem za nekog Damiana.
Nismo ga mogli navesti da se sjeti.
U Buenos Airesu jo sam se jednom morao ?uditi kako je netko zaboravio Damiana. Is
pred jedanaest prekrasnih svezaka Emerso-novih sabranih djela, u prizemlju Mitch
ellove engleske knjiare, zatekao sam jednog popodneva Patricija Gannona. Upitao s
am ga to je s njegovim prijevodom spjeva The Past. Odvratio mi je da ga ne kani p
revesti i da je panjolska knjievnost tako dosadna da jedan Emerson postaje sasvim
izlian. Podsjetio sam ga da mi je taj prijevod obe?ao u onom istom pismu u kojem
me izvijestio o Damianovoj smrti. Zapitao me tko je taj Damian. Rekao sam mu, al
i uzalud. S lakom sam jezom opazio da me zate?eno slua, pa sam potraio izlaz u knj
ievnoj raspravi o napadima na Emersona koji je raznovrsniji, vjetiji i zacijelo os
ebujniji pjesnik od zlosretnog Poea.
Moram spomenuti jo neke ?injenice. U travnju sam primio pismo od pukovnika Dionis
ijaTabaresa; njemu je proradio mozak i sad se dobro sje?ao mladi?a iz Entre Rios
a koji je predvodio juri kod Masollera i kojega su njegovi ljudi te iste no?i sah
ranili podno breuljka. U srpnju sam boravio u Gualeguavchiiu; nisam uspio prona?i
Damianovu ku?icu. Don Pedra se vie nitko nije sje?ao. Htio sam se propitati kod
nadglednika Diega Abaroe koji je bio uz njega kad je umro; i on je preminuo, jo p
red zimu. Htio sam obnoviti u sje?anju Damianovo lice; mjesecima kasnije, listaj
u?i neke albume, ustanovio sam da mra?no lice to sam ga uspio prizvati u sje?anje
pripada slavnom tenoru Tamberlicku, u ulozi Othella.
Prelazim na pretpostavke. Prva, dodue i najneuvjerljivija, bila
bi da su postojala dva Damiana: kukavica koji je umro u Entre Riosu oko 1946., i
junak koji je poginuo 1904. kod Masollera. Ona, na alost, ne razjanjava pravu zag
onetku: ?udna kolebanja u sje?anju pukovnikaTabaresa, zaborav to za tako kratko v
rijeme brie lik, ?ak i ime onoga koji se vratio. (Ne prihva?am, ne elim prihvatiti
, jednostavniju pretpostavku: da sam onoga prvoga sanjao.) Zanimljivija je vrhun
aravna pretpostavka koju je iznijela Ulrike von Kiihlmann. Pedro Damian poginuo
je u bici, rekla je Ulrike, i u ?asu smrti zamolio je Boga da ga vrati u Entre R
ios. Bog se malko skanjivao ho?e li udijeliti tu milost: onaj koji je ite mrtav j
e ?ovjek, neki su vidjeli kako se stropotao s konja. Bog, koji ne moe izmijeniti p
rolost, ali moe izmijeniti slike prolosti, izmijenio je sliku smrti u sliku nesvjes
tice, i sjena ?ovjeka iz Entre Riosa vratila se u postojbinu. Vratila se, ali ne
smijemo smetnuti s uma daje rije? o sjeni. ivjela je u pustoi, bez ene, bez prijat
elja; sve je voljela i sve je imala, ali izdaleka, kao sa suprotne strane zrcala
; "umrla je" i njezina blijeda slika i?ezla je, kao krugovi na vodi. Ta je pretpo
stavka pogrena, ali me, vjerojatno, navela na onu pravu (onu koju danas drim pravo
m) koja je istodobno jednostavnija i neobi?nija. Gotovo sam je nekim ?udom otkri
o u raspravi De Omnipotentia Piera Damianija, na koju su me uputila dva stiha iz
XXI. pjevanja Raja, gdje se izrijekom postavlja pitanje identiteta. U petom pog
lavlju te rasprave Petrus ili Piero Damia-ni tvrdi, protivno Aristotelu i Fredeg
aru iz Toursa, da Bog moe u?initi da ne bude ono to je nekad bilo. Pro?itao sam te
drevne teoloke rasprave i po?eo razumijevati tragi?nu pripovijest o don Pedru Da
mianu.
To, po meni, izgleda ovako. Damian se u bici kod Masollera kukavi?ki ponio, i ci
jeli je kasniji ivot uloio da iskupi tu poganu bruku. Vratio se u Entre Rios; nije
ni na koga digao ruku, nikoga nije zarezao, nije se trudio da stekne ugled juna
ka, ali se ?eli?io pod vedrim nebom oko Nancava, u borbi sa ikarom i podivljalom
stokom. Malo-pomalo, i svakako nesvjesno, utirao je put ?udu. Negdje u dubini due
mislio je: ako me sudbina nanese u novu bitku, znat ?u se iskazati. etrdeset god
ina je i?ekivao, potajice se nadaju?i, i sudbina mu je napokon udijelila tu bitku
, u ?asu
56
57
smrti. Udijelila ju je u obliku bunila, ali ve? su Grci znali da smo sjene iz sn
a. Na samrti je ponovo doivio svoju bitku, ponio se kao mukarac, predvodio je zadn
ji juri, i metak ga je pogodio u prsi. Tako je, poslije dugotrajne predanosti, Pe
dro Damian umro 1946. u porazu kod Masollera, koji se odigrao izme?u zime i prol
je?a 1904.
U Teolokoj sumi pori?e se da Bog moe u?initi da'prolosti nije bilo, ali se nita ne g
ovori o zamrenom nizanju uzroka i posljedica, koje je tako nepregledno i ulan?eno
da se moda ne bi mogao ukloniti ni jedan jedini davni doga?aj, makar koliko bezn
a?ajan bio, a da se istog trena ne poremeti sadanjost. Izmijeniti prolost ne zna?i
izmijeniti jedan doga?aj, to zna?i izmijeniti njegove posljedice kojih je, tako
re?i, bezbroj. Drugim rije?ima, to zna?i stvoriti dvije ljudske sudbine. U prvo
j (recimo) Pedro Damian umro je u Entre Riosu 1946.; u drugoj, kod Masollera 190
4. Ovu potonju doivjeli smo sada, ali odbacivanje one prve nije bilo ?asovi to i
unijelo je nesporazume koje sam spomenuo. U pukovniku DionisijuTabaresu ostvaril
e su se razli?ite etape: najprije se sjetio da se Damian ponio kao kukavica; pos
lije toga potpuno gaje zaboravio, i, kona?no, sjetio se njegove juna?ke smrti. N
ita manje pou?an nije slu?aj nadglednika Abaroe. On je umro, rekao bih, zato to je
isuvie znao o don Pedru Damianu.
Ja znam da mi takva opasnost ne prijeti. Naslutio sam i pribiljeio proces koji je
nedostupan ljudima, neku vrstu misaone sablazni; ipak, neke okolnosti oduzimaju
svemo? toj jezivoj povlastici. Slutim, naime, da u mojoj pripovijesti ima lanih
sje?anja. Slutim da se Pedro Damian (ako je ikad postojao) nije zvao Pedro Damia
n, i da ga se ja sje?am po tome imenu zato da jednog dana povjerujem kako su me
na pripovijest o njemu naveli argumenti Piera Damianija. To vrijedi i za spjev to
sam ga spomenuo na po?etku, u kojem se razmatra nepovratna narav prolosti. Negdj
e 1951. mislit ?u da sam napisao fantasti?nu pripovijest, a ispostavit ?e se da
sam opisao stvarni doga?aj. Bezazleni Virgilije, ima tome dvije tisu?e godina, t
ako?er je mislio da nagovijeta ro?enje jednog ?ovjeka i prorekao je Boje ro?enje.
Jadni Damian! Smrt ga je kao dvadesetogodinjaka pokosila u besmislenom i nevanom r
atu i u bratoubila?kom okraju, ali je on postigao ono za ?ime mu je srce udjelo, i
na?ekao se da to postigne, i moda je to vrhunska sre?a.
(Milivoj Tele?an)
t i U iir ,iM/ TM^VNV '-,
58
59
Deutsches Requiem
On me ubiti moe, nade druge nemam...*'' Job, 13,15'
Zovem se Otto Dietrich zur Linde. Jedan je od mojih pre- i ?aka, Christoph zur L
inde, poginuo u konji?kom juriu koji je odlu?io o pobjedi kod Zorndorfa. Moga su
pradjeda po majci, Ulricha Forkela, ubili francuski slobodni strijelci**, u umi >
Marchenoir, posljednjih dana 1870.; satnik Dietrich zur Linde, moj otac, istakn
uo se za opsade Namura 1918. i dvije godine poslije, u prelasku preko Dunava.1 J
a ?u, pak, biti strijeljan kao i mu?itelj i ubojica. Sud je donio pravednu osudu
; na samom sam po?etku priznao svoju krivnju. Sutra, kad zatvorska ura pokae deve
t, ve? ?u biti u carstvu smrti; prirodno je to mislim na svoje pretke, jer sam ta
ko blizu njihovim sjenama, jer sam, na neki na?in, oni.
Za vrijeme su?enja (koje je, nasre?u, bilo kratko) nisam govorio; da sam se bran
io, osuda bi se otegla, i to bi se doimalo kao kukavi?luk. No, sad je sve druk?i
je, i no? uo?i svojega pogubljenja mogu govoriti bez straha. Ne traim oprotaj, jer
nisam
* Citat je ovdje preuzet iz Biblije Stvarnosti, 1968. No, u Borgesa, kao i u Vul
gati, on glasi:
Aunque il me quitare la vida, en il confiare; Ako mi i ivot oduzme, uzdat ?ue u nj
ega. Katan?i?
(1831.) prevodi: Da i ako me ubije, u njega ?u se ufati.
** Slobodni strijelci {Ip.francotiradores, fr. franc-tireurs), borci koji nisu b
ili pripadnici francuski
redovite vojske; pripadnici makije, partizani.
1. Zna?ajno je da je pripovjeda? izostavio svojega sjajnog pretka, teologa i heb
raista, Johannesa
Forkela (1799. - 1846.), koji je na kristologiju primijenio Hegelovu dijalektiku
i ?iji je doslovni
prijevod nekih apokrifa zasluio Hengstenbergovu kritiku i odobravanje Thila i Ges
eminusa.
61
S*#'.;
kriv, ali traim razumijevanje. Oni koji me budu umjeli sasluati, razumjet ?e povij
est Njema?ke i budu?u povijest svijeta. Znam da ?e slu?ajevi kakav je moj, koji
su danas iznimni i zapanjuju?i, vrlo brzo biti otrcani. Sutra ?u umrijeti, ali j
a sam simbol budu?ih narataja.
Rodio sam se u Marienburgu, 1908. Dvije su mi strasti, sada gotovo zaboravljene,
omogu?ile da se hrabro, i ?ak sa sre?tm, suo?im s mnogim nesretnim godinama: gla
zba i metafizika. Ne mogu spo- * minjati sve svoje dobro?initelje, ali ne smijem
izostaviti dva imena: Brahmsovo i Schopenhauerovo. Prou?avao sam i pjesnitvo: ov
im imenima elim dodati jedno golemo germansko ime: William Shakespeare. Neko? me
zanimala teologija, ali me od te fantasti?ne discipline zauvijek odbio Schopenha
uer, svojim neposrednim razlozima; Shakespeare i Brahms beskrajnom raznovrsno?u s
vojega svijeta. Neka znade onaj koji zastaje u ?udu, dr?u?i od njenosti i zahvalno
sti, pred bilo kojim mjestom u djelu tih sretnika, da sam i ja zastajao, ja, gad
.
Negdje 1927. u?oe u moj ivot Nietzsche i Spengler. Jedan pisac iz XVIII. stolje?a
napominje da nitko ne eli nita dugovati suvremenicima; ja sam, da bih se otarasio
utjecaja koji je bivao tla?iteljski, napisao ?lanak pod naslovom Abrechnung mit
Spengler, u kojem sam napomenuo da najprimjerniji spomenik sa zna?ajkama to ih pi
sac zove faustovskima nije ona svatarska Goetheova2 drama nego spjev napisan prij
e dvadeset stolje?a, De rerum natura. Ipak sam priznao iskrenost toga filozofa p
ovijesti, njegov duh do sri njema?ki (kerndeutsch), vojni?ki. Godine 1929. uao sam
u Stranku.
Ne?u duljiti o godinama naukovanja. Bile su tee meni nego mnogima drugima jer mi,
iako mi ne manjka hrabrosti, nedostaje bilo kakva sklonost nasilju. Shvatio sam
, ipak, da smo na pragu novoga doba i da ovo doba, koje se moe usporediti s po?et
nim razdobljima islama ili kr?anstva, trai nove ljude. Meni su, individualno, moji
drugovi bili odvratni; uzalud sam nastojao misliti
2. Drugi narodi ive nevino, u sebi i za sebe, kao rude ili meteori. Njema?ka je s
veop?e zrcalo koje sve upija, svijest svijeta (das Weltbewusstsein). Goethe je o
li?enje toga ekumenskog shva?anja. Ne kritiziram ga, ali ne vidim u njemu fausto
vskoga ?ovjeka iz Spenglerove teze.
da, radi visokoga cilja koji nas je okupio, ne smijemo biti individui.
Teolozi tvrde, ako se Gospodnja pozornost samo ?asak odvrati od moje desne ruke
koja pie, da ?e se ona pretvoriti u nita, kao da ju je spalio oganj bez svjetlosti
. Po meni, nitko ne moe postojati, nitko ne moe okusiti ?au vode, ili otkinuti koma
d kruha, bez razloga. Ti su razlozi razli?iti za svakoga ?ovjeka; ja sam ?ekao n
esmiljeni rat da iskua nau vjeru. Meni je dostajalo da znam da ?u biti vojnik u nj
egovim bitkama. Katkad sam se bojao da nas ne prevari kukavi?luk Engleske i Rusi
je. Slu?aj, ili sudbina, druk?ije mi je skrojio budu?nost: 1. oujka 1939., u sumr
ak, uTilsitu su izbili nemiri, koje novine nisu zabiljeile; na ulici iza sinagoge
dva su me metka pogodila u nogu, koju je trebalo amputirati.3 Nekoliko dana pos
lije, u eku je ula naa vojska; dok su sirene to objavljivale, ja sam bio prikovan u
bolnici, nastoje?i se izgubiti, i zaboraviti se, u Schopenhaueru. Kao simbol moj
e uzaludne sudbine, na podboju prozora spavao je golem i mekan ma?ak.
U prvom sam svesku djela Parerga undParalipomena pre?itavao daje sve to se ?ovjek
u moe dogoditi, od trenutka ro?enja do smrti, on sam sebi predodredio. Dakle, sva
ka je nepanja hotimi?na, svaki je slu?ajni susret dogovoren, svaka uvreda kazna,
svaki poraz tajanstvena pobjeda, svaka smrt samoubojstvo. Nema zgodnije utjehe o
d miljenja da smo sami odabrali svoje nesre?e; ta nam individualna teleologija ot
kriva tajni poredak i ?udesno nas stapa s boanstvom. Koja me to neznana elja (mozg
ao sam) potakla da one ve?eri potraim one metke i ono ranjavanje? Znao sam da to
nije bio strah od rata; neto dublje. Napokon, povjeravah da sam shvatio. Umrijeti
za jednu religiju jednostavnije je nego je potpuno ivjeti; boriti se u Efezu pro
tiv zvijeri manje je teko (tisu?e su bezimenih mu?enika to u?inile) nego biti Pav
ao, Isusov sluga; jedan ?in manje je vrijedan od svih sati ?ovjekovih. Bitka i s
lava, to su olakice; tei od Napoleonova bio je Raskoljnikovljev pothvat. Sedmog ve
lja?e 1941. bio sam imenovan podzapovjednikom koncentracijskog logora Tarnowitz.
Nije mi bilo ugodno ispunjavati tu dunost, ali ja nikad nisam
3. ukalo se da su posljedice toga ranjavanja bile vrlo teike, '
62
63
bio nemaran. Na muci se poznaju junaci; onaj tko je milosrdan, samilostan, trai d
a se iskae u zatvorima i u tu?oj boli. Nacizam je, u sri, moralna ?injenica, svla?
enje sa sebe staroga ?ovjeka, koji je pokvaren, da bi se obukao novi. U bici je
taj preobraaj obi?an, izme?u povika vojskovo?a i metea; tako nije u tijesnoj ?elij
i, gdje nas podmukla samilost iskuava prastarim njenostima. Nisam bez razloga napi
sao ovu rije?. Zarathustrinu ri?&?ovjeku samilost je najtei grijeh. Zamalo ga nis
am po?inio (priznajem) * kad je k nama poslan iz Breslaua*** znameniti pjesnik D
avid Jerusalem.
Bio je to ?ovjek pedesetogodinjak. Oskudijevaju?i u dobrima ovoga svijeta, progan
jan, porican, napadan, bio je posvetio svoj genij opjevavanju sre?e. ini mi se da
se sje?am kako ga je Albert Soergel, u djelu Dichtung der Zeit, usporedio s Whi
tmanom. Ta usporedba nije sretna; Whitman slavi svemir na na?in zadan, uop?en, g
otovo ravnoduan; Jerusalem se raduje svakoj stvari, s minucioznom ljubavlju. Nika
d se ne uputa u nabrajanja, u popise. Jo mogu navesti mnoge heksametre onoga dubok
og spjeva pod naslovom Cejang, slikar tigrova, koji kao da je iaran tigrovima. Ni
ti ?u zaboraviti onaj monolog Rosencrantz razgovara s An?elom, u kojem se neki l
ondonski lihvar iz XVI. stolje?a zaludu trudi, u ?asu smrti, da okaje svoje grij
ehe, i ne slute?i daje tajno opravdanje njegova ivota to to je jednu svoju stranku
(koju je vidio jedan jedini put i koju je zaboravio) nadahnuo da stvori lik Shv
locka. ovjek upe?atljiva pogleda, utozelenkasta lica, brade gotovo crne, David Jer
usalem bio je utjelovljenje sefardskog Zidova, premda je pripadao izopa?enim i o
mrznutim Akenazima. Bio sam strog prema njemu; nisam dopustio da me svlada ni suo
sje?anje ni njegova slava. Shvatio sam, jo prije mnogo godina, da na svijetu nema
stvari koja ne bi mogla biti klica nekoga mogu?eg Pakla; neko lice, neka rije?,
neka busola, neka reklama za cigarete, mogu te izluditi ako ih ne uspije zaborav
iti. Zar nije lud ?ovjek komu se neprekidno privida karta Madarske? Odlu?io sam b
io primijeniti to na?elo na disciplinski reim u naoj ku?i i...4 Potkraj 1942.
*** Breslau, tj. polj. Wroclaw.
4. Bilo je nuno ovdje izostaviti nekoliko redaka. ,#.,.,;. ,,..,. ., |
|..._ ,,>,,,; | i ||
Jerusalem je pomjerio pame?u; 1. oujka 1943. uspio je izvriti samoubojstvo.5
Ne znam je li Jerusalem shvatio da sam ga unitio zato da bih unitio svoju samilost
. Za mene on nije bio ?ovjek, ?ak ni idov; bio se pretvorio u simbol odvratnoga d
ijela moje due. Umirao sam s njime, umro sam s njime i, na neki na?in, bio sam iz
gubljen s njime, zato sam bio neumoljiv.
U me?uvremenu, kruili su nad nama veliki dani i velike no?i sretnoga rata. Bio je
u zraku koji udisasmo neki osje?aj sli?an ljubavi. Kao kad se more ukae u blizin
i, u krvi se javila zadivljenost i zanos. Sve se tih godina razlikovalo; ?ak oku
s sna. (Ja, moda, nikad nisam bio sasvim sretan, jer je poznato da su za nesre?u
potrebni izgubljeni rajevi.) Nema ?ovjeka koji ne tei punini, dakle ukupnosti isk
ustava za koja je sposoban; nema ?ovjeka koji se ne boji da ?e mu izma?i neki di
o te beskrajne batine. Ali, moja je generacija imala to sve, jer joj je prvo bila
dana slava, a onda poraz.
U listopadu ili studenome 1942. moj je brat Friedrich poginuo u drugoj bici kod
El Alameina, na egipatskom pijesku; jedan zra?ni napad, nekoliko mjeseci poslije
, razrui nau rodnu ku?u; drugi, potkraj 1943., moj laboratorij. Pritijenjen golemim
kontinentima,Tre?i Reich umirae; njegova se ruka bila digla na sve, a ruke sviju
na njega. Onda se dogodilo neto jedinstveno, neto to tek sada, vjerujem, razumijem
. Vjerovao sam da sam kadar iskapiti ?au srdbe, ali me u talogu zaustavio neo?ekiv
an okus, zagonetni i gotovo jezivi okus sre?e. Pokuao sam dati nekoliko objanjenja
; ni jedno me nije zadovoljilo. Mislio sam: Zadovoljan sam porazom jer, potajno,
znam da sam grean i da me moe iskupiti samo kazna. Mislio sam: Zadovoljan sam por
azom jer je to kraj, a ja sam silno umoran. Mislio sam: Zadovoljan sam porazom j
er se zbio, jer je beskrajno povezan sa svime to jest, stoje bilo i to ?e biti, je
r osu?ivati ili zaliti jednu jedinu stvarnu ?injenicu zna?i huliti na svemir. Na
vodio sam te razloge, sve dok nisam naao pravi.
5. Ni u arhivama ni u Soergelovu djelu ne javlja se Jerusalemovo ime. Niti ga bi
ljee povijesti njema?ke knjievnosti. Ipak, ne vjerujem da je posrijedi izmiljena li
?nost. Po zapovijedi Otta Dietricha zur Lindea, bilo je u Tarnowitzu mu?eno mnog
o idovskih intelektualaca, medu kojima i pijanistica Emma Rosenzvreig. "David Jer
usalem" moda je simbol raznih pojedinaca. Kau daje umro 1. oujka 1943.; 1. oujka 193
9. pripovjeda? je bio ranjen u Tilsitu.
64
Kau da se svi ljudi ra?aju kao aristotelovci ili platonisti. To je isto kao da se
kae da nema apstraktne rasprave koja, u jednom ?asu, ne bi bila polemika Aristot
ela i Platona; diljem stolje?a i zemljopisnih irina mijenjaju se imena, narje?ja,
lica, ali ne i vje?ni antagonisti. Povijest naroda isto tako biljei tajni kontin
uitet. Ar-minije, iskasapivi u jednoj mo?vari Varove legije, nije nj s|utio da je
prete?a Njema?koga Carstva; Lutheru, prevoditelju Biblije, nije bilo ni nakraj
pameti da je njegova svrha oblikovati narod koji ?e zauvijek unititi Bibliju; Chr
istoph zur Linde, koga je 1758. ubio ruski metak, na neki je na?in pripremio pob
jede iz 1914.; Hitler je vjerovao da se bori za jednu zemlju, ali se borio za sv
e, ?ak i za one koje je napao i mrzio. Nije vano to njegovog to nije znalo; to je
znala njegova krv, njegova volja. Svijet je umirao zbog judaizma i zbog one juda
isti?ke zaraze, tj. vjere u Isusa; mi smo ga u?ili nasilju i vjeri u ma?. Od tog
a ma?a ginemo, i nalik smo na ?arobnjaka koji je sagradio labirint i koji je bio
prisiljen lutati njime do konca svojih dana, ili na Davida koji je, sude?i neko
ga neznanca i osudivi ga na smrt, napokon za?uo: Ti si taj ?ovjek. Mnoge stvari v
alja sruiti da bi se izgradio novi poredak; sad znamo da je Njema?ka jedna od tak
vih stvari. rtvovali smo vie od svojih ivota, rtvovali smo sudbinu svoje ljubljene d
omovine. Neka drugi proklinju i neka drugi pla?u; radujem se to je na dar bio zaok
ruen i savren.
Sad se nad svijetom nadvija nesmiljeno doba. Mi ga kujemo, mi koji smo ve? njego
va rtva. Zar je vano ako je Engleska ?eki?, a mi nakovanj? Vano je da vlada nasilje
, a ne ponizna kr?anska plaljivost. Ako pobjeda, nepravda i sre?a ne pripadnu Njem
a?koj, neka pripadnu drugim narodima. Neka nebo postoji pa makar nae mjesto bilo
u paklu.
Gledam svoje lice u zrcalu da bih doznao tko sam, da doznam kako ?u se ponijeti
za koji sat, kad se suo?im s krajem. Tijelo mi, moda, ?uti strah, ja ne.
(Marko Gr?i?)
4 4
Averroesova potraga
S'imaginantque la tragedie n'estautre choseque l'artdehuer...*
Ernest Renan, Averroes (1861.)
Abu'-1-Walid Muhammad ibn Ahmad ibn Muhammad ibn Rud (ovome je duga?kom imenu tre
balo cijelo stolje?e da se ustali kao Averroes; prethodno je bilo Benraist, Aven
rvz, ?ak i Aben-Rassad i Filius Rosadis) pisao je jedanaesto poglavlje svoga dje
la Tahdfut al-tahdfut (Samounitenje samounitenja), u kojemu se tvrdi, protivno per
zijskom isposniku al-Gazallju, piscu djela Tahdfut al-faldsifa (Samounitenje filo
zofa)**, da Bog poznaje samo glavne zakone svemira, koji se odnose na vrste, a n
e na pojedina?no. Pisao je sporom sigurno?u, s desna na lijevo; usredoto?enost na
slaganje silogizama i povezivanje opirnih pasusa nije mu prije?ila da uiva u ambi
jentu hladovite i prostrane ku?e koja ga je okruivala. Usred sijeste revno su guk
ali zaljubljeni golubovi, iz nevidljiva dvorita dopirao je ubor edrvana; Averroes,
?iji su preci potjecali iz arapskih pustinja, organski je upijao postojanost vod
e. Dolje su se nalazili vrtovi, ba?a; ispod njih, neumorni Guadalquivir i
* Vjeruju?i da se tragedija svodi na umije?e hvalospjeva...
** "Arapska rije? tahdfut izvedena je iz korijena hafata to zna?i propasti. Kao g
lagolska imenica
tzv. VI. glagolske forme koja ukazuje na reflektivnu radnju, rije? tahafut ozna?
uje zapravo
samounitenje, samorazaranje, samoobaranje. Smisao al-Gazilijeva naslova Tahdfut a
l-faldsifa
jest tvrdnja (koju on svojom knjigom nastoji i dokazati) da iskazi filozofa sadre
proturje?ne
elemente koji su jedan s drugim u opreci te tako obaraju cjelinu iskaza ili filo
zofskog nauka."
In: Abu Hamid al-Gazali, Nesuvislost filozofa. Zagreb:1993., str. 13. Preveo, pr
edgovorom i
biljekama popratio Daniel Bu?an. . #...,# >t , .. ,.. -
.. ( -t
66
67
ljubljena mu Cordoba, nita manje sjajna od Bagdada ili Kaira, kao zamreno i krhko
glazbalo, a uokolo (Averroes je i to osje?ao) sterala se, prema obzorju, panjolsk
a zemlja u kojoj ima malo stvari, ali je svaka od njih samobitna i vje?na.
Pero je klizilo po papiru, dokazi su se neporecivo nizali, ali je Averroesovo bl
aenstvo mutio tanaan nemir. Nije tome bio uzrok Tahdfut, usputna rasprava, nego pr
oblem filolofc naravi u monumentalnom djelu koje ?e ga opravdati pred ljudima: u k
omentarima Aristotela. Taj Grk, izvor svake filozofije, doao je na svijet da ljud
e podu?i svemu to se moe znati. Averroes je preuzeo mukotrpnu zada?u da rastuma?i
njegove knjige, kao to uleme tuma?e Kur'an. Povijest biljei malo ljepih i ganutljiv
ijih primjera od posve?enosti toga arapskog lije?nika mislima ?ovjeka od kojega
ga je dijelilo ?etrnaest stolje?a. Polaznim poteko?ama valja dodati i tu da je Av
erroes, ne poznavaju?i sirijski i gr?ki, radio na prijevodu prijevoda. Prethodno
g dana, zbog dviju nejasnih rije?i zastao je na po?etku Poetike. Te su rije?i bi
le tragedija i komedija. Godinama prije toga, na njih je nabasao u tre?oj knjizi
Poetike; nitko, u ?itavom islamu, nije ni slutio to one zna?e. Uzalud je kopao p
o stranicama Aleksandra iz Afrodizije, uzalud je uspore?ivao prijevode nestorija
nca Hunaina ibn-Iaka i Abu-Baara Mate. Te su dvije tajanstvene rije?i vrvjele u te
kstu Poetike; bilo ih je nemogu?e
izbje?i.
Averroes odloi pero. Pomisli (ne odvie uvjeren u to) da je ono to traimo naj?e?e nado
hvat ruke, spremi rukopis Tahdfuta i uputi se do police na kojoj su, u prijepisu
perzijskih kaligrafa, bili poslagani brojni svesci Mohkama slijepog Abenside. B
ilo bi smijeno i pomisliti da ih nije pro?itao. Privuklo ga je dokono zadovoljstv
o da ih prolista. Iz te ga u?ene razbibrige prene neka melodija. Pogleda kroz ree
tkasti balkon; dolje, na sku?enom zemljanom dvoritu, igrali su se goliavi dje?aci.
Jedan, stoje?i na ramenima drugoga, o?ito je oponaao mujezina; sklopljenih o?iju
jednoli?no je pjevao: Nema boanstva do Boga. Onaj koji ga je, nepomi?an, nosio,
o?ito je bio minaret. Tre?i, kle?e?i s ?elom u praini, skup vjernika. Igra je kra
tko potrajala; svi su htjeli biti mujezin, a nitko skup vjernika ili pak munara.
Averroes ih za?uje kako se prepiru na
sirovu narje?ju, bolje re?i, na klimavoj panjoltini muslimanskoga puka na Iberskom
poluotoku. Otvorivi Halilovo djelo Kitab ul ain, pomisli s ponosom da u Cordobi
(i vjerojatno u cijelom Al-Andalusu) nema drugog primjerka tako savrenoga djela k
akvo je ovo to mu ga je iz Tangera poslao emir Ja'kub al-Mansur. Ime toga lu?kog
grada podsjeti ga na ?uvenog putnika Abulkasima al-A'arija koji se bio vratio iz
Maroka i koji ?e te no?i s njime ve?erati u ku?i kur'anskoga stru?njaka Faraha.
Abulkasim je pripovijedao da je dopro sve do pokrajina sinskoga (kineskoga) cars
tva. Njegovi opada?i, s onom ?udnovatom logikom to izvire iz mrnje, tvrdili su da
on nikad nije zakora?io u Kinu i da je u hramovima te zemlje hulio na Allaha. Do
mjenak ?e, neizbjeno, potrajati nekoliko sati. Averroes se, u urbi, opet lati pisa
nja Tahdfuta. Radio je sve dok se nije po?elo smrkavati.
U Farahovoj ku?i, razgovor se prvo vodio o neprispodobivim namjesnikovim vrlinam
a, a potom o vrlinama njegova brata, emira; potom su, u vrtu, raspravljali o ruam
a. Abulkasim, i ne pogledavi ih, kategori?ki izjavi da nema takvih rua kao to su on
e koje rese andaluzijske ljetnikovce. Farah se nije dao zavesti; napomene da je
u?eni Ibn Kutaiba opisao izvanrednu vrstu vje?ne rue koja raste u indijskim vrtov
ima i na jarkocrvenim laticama ima pismena koja daju re?enice: Nema boanstva do B
oga. Muhamed je Boji poslanik. Pridometne da Abulkasim zacijelo poznaje te rue. Ab
ulkasim ga uznemireno pogleda. Ako odgovori potvrdno, svi ?e ga, opravdano, smat
rati okorjelim i prevrtljivim lacem; odgovori li odre?no, smatrat ?e ga nevjernik
om. Zato promrmlja da su u Gospoda klju?evi skrivenih pojava, i da se na zemlji
nita ne zeleni niti sui, a da nije zabiljeeno u Njegovoj Knjizi. Te je rije?i preuz
eo iz jedne od po?etnih sura; do?eka ih mrmljanje proeto strahopotovanjem. Osokolj
en tom dijalekti?kom pobjedom, Abulkasim htjede re?i kako je Bog savren i nedoku?
iv u svojim djelima. Tada se javi Averroes, kao da najavljuje davne dokaze jo uvi
jek spornoga Humea:
-Prije ?u prihvatiti greku u?enoga Ibn Kutaibe, ili prepisiva?a, nego podatak da
negdje rastu rue koje ispovijedaju vjeru.
-Tako je. To su velike i istinite rije?i! - potvrdi Abulkasim. i;v
68
69
- Neki putnik govori o vo?ki kojoj su plodovi zelene pti?i
- podsjeti pjesnik Abdalmalik. - Lake mi je povjerovati u 0|
nego u rue s pismenima. *
Boja ptica nekako pridonosi ?udesnosti - primijeti Averroes.
- Osim toga, plodovi i ptice pripadaju organskom svijetu, a
pisanje je vjetina. Laki je prijelaz od listova do ptica nego od rua
do slova.
Jedan od uzvanika je s gnuanjem porekao da je pisanje vjetina, jer izvornik Kur'an
a - Knjiga-matica - prethodi stvaranju i ?uva se na nebu. Netko je spomenuo Al-Da
hiza iz Basre, koji veli da je Kur'an supstancija koja moe poprimiti oblik ?ovjek
a ili ivotinje, a to se miljenje podudara s miljenjem onih to mu pripisuju dva lica.
Farah stade opirno razglabati o pravovjernom nauku. Kur'an je (re?e on) jedan od
atributa Bojih, kao Njegovo milosr?e: zapisuje se u knjigu, izgovara jezikom, pa
mti u srcu. Govor, slova i pisanje ljudsko su djelo, a Kur'an je neporeciv i vje
?an. Averroes, koji je napisao komentare Dravi, mogao je re?i daje Knjiga-matica
neto poput njegova platonskog prauzora, ali se uzdri, vide?i da teoloke teme Abulka
simu nisu ja?a strana.
Primijetili su to i ostali, pa zamolie Abulkasima da ispripovjedi kakvo ?udo. I t
ada je svijet, kao i danas, bio pregolem; mogli su ga proputovati odvani pojedinc
i, ali i nitkovi koji se svemu uspiju prilagoditi. Abulkasimovo pam?enje bilo je
zrcalo skrivenih kukavi?luka. O ?emu da pripovijeda? Osim toga, oni od njega za
htijevaju ?udesa, a ?udo je, moda, neizrecivo; bengalski mjesec nije isto to i jem
enski, ali se dade opisati istim rije?ima. Abulkasim je oklijevao, a onda ?e pat
eti?no:
- Tko putuje podnebljima i gradovima vidi svakojake
zanimljivosti. Evo jedne to sam je ispri?ao jedan jedini put, i to
turskom sultanu. Zbilo se to u Sin Kalanu (Kantonu), gdje se rijeka
Voda ivota ulijeva u more.
Farah zapita da li je taj grad jako udaljen od zidina to ih je Iskandar Zul Karna
in (Aleksandar Dvorogi Makedonski) dao podi?i da sprije?i upad Goga i Magoga.
- Razdvajaju ih pustinje - re?e Abulkasim s nesvjesnom
oholo?u. - etrdeset dana potrebno je jednoj kafili (karavani) da
im ugleda tornjeve i, vek,fjo ?etrdeset da bi do njih doprla. U Sin Kalanu nisam
upoznao nikoga koji ih je vidio, ili je vidio nekoga koji ih je vidio.
Averroesa na?as spopadne groza od silnog beskraja, od pukoga prostora, od puke t
vari. Svrne pogled na simetri?ni vrt; osjeti se starim, beskorisnim, nestvarnim.
Abulkasim nastavi:
-Jednoga su me dana muslimanski trgovci iz Sin Kalana poveli u obojenu drvenu ku
?u u kojoj je stanovalo mnotvo ljudi. Teko je opisati kakva bijae ta ku?a, zapravo
jedna jedina odaja s redovima nia ili balkona, jednih povrh drugih. U tim je dupl
jama bilo ljudi koji su jeli i pili; bilo ih je i na tlu u podnoju i na terasi. L
judi na toj terasi udarali su u bubanj i svirali na lutnji, uz petnaest ili dvad
eset drugih (s jarkocrvenim krinkama) koji su molili, pjevali i razgovarali. amil
i su u ?elijama, a nitko nije vidio zatvor. Jahali su, a nisi vidio konja. Boril
i su se, a ma?evi su im bili od trstike. Umirali su, a potom bi se osovili.
- Postupci lu?aka nadmauju o?ekivanja razumna ?ovjeka
- re?e Farah.
- To nisu bili lu?aci - morao je objasniti Abulkasim. -
Prikazivali su, kako mi re?e jedan trgovac, neku pri?u.
Nitko to nije shva?ao, nitko zacijelo nije ni htio shvatiti. Zbunjeni Abulkasim
prekine pripovijedanje, ugodno uhu, i prije?e na manje ugodna obrazloenja. Pritom
se ispomagao rukama.
- Zamislimo da tkogod prikazuje neku pri?u umjesto da je
pripovijeda. Neka to bude pri?a o efeskim spava?ima. Vidimo ih
kako se povla?e u pe?inu, vidimo ih kako se mole i spavaju, vidimo
ih kako spavaju otvorenih o?iju, vidimo kako u snu rastu, vidimo ih
kako se nakon trista i devet godina bude, vidimo kako daju trgovcu
stari nov?i?, vidimo ih kako se bude u Raju, vidimo ih kako se bude
sa psom. Neto su nam takvo prikazali, onog popodneva, ljudi na
terasi,
-Jesu li ti ljudi govorili? - zapita Farah.
- Naravno da su govorili - odvrati Abulkasim, postaju?i
tuma? predstave koje se jedva sje?ao i koja ga je bila prili?no
zagnjavila. - Govorili su, pjevali i recitirali!
- Za to nije potrebno dvadeset osoba - re?e Farah. - Jedan
-
-
70
71
jedincati pripovjeda? moe ispri?ati bilo to, koliko god to bilo zamreno.
Svi su se sloili s tim zaklju?kom. Kovali su u zvijezde vrline arapskoga, jezika
koji Bog rabi za upravljanje an?elima; potom, vrline arapske poezije. Abdalmalik
, dostojno je uzveli?avi, okrsti zastarjelima one pjesnike koji u Damasku ili u C
ordobi ustrajno rabe ?obanske slike i beduinski rje?nik. Re?e kako je besmisleno
da ?ovjek pred ?ijim se o?ima stere Guadakjuivir slavi vodu iz bunara. Isticao
je nunost da se stare metafore zamijene novima; re?e da je u doba kad je Zuhejr u
sporedio sudbinu sa slijepom devom ta figura mogla dirnuti ljude, ali da ju je p
et stolje?a divljenja istroilo. Svi se sloie s tom tvrdnjom koju su dotad pre?esto
?uli iz mnogih usta. Averroes je utio. Najposlije progovori, vie za sebe negoli za
druge.
- Ne tako rje?ito, ali sli?nim razlozima sam i ja neko? branio miljenje koje zast
upa Abdalmalik. U Aleksandriji se tvrdilo da neki grijeh ne mogu po?initi samo o
ni koji su ga ve? po?inili i onda se pokajali. Da bismo se oslobodili zablude, d
odajmo, moramo je prethodno ispovijedati. Zuhejr ibn Abi Sulma u jednoj pjesmi (
mu'allaqah) kae da je u osamdeset godina patnje i slave ?esto vidio kako sudbina
iznenada obara ljude, kao slijepa deva. Abdalmalik veli da nas ta figura vie ne m
oe o?arati. Na tu se zamjerku tota dade odgovoriti. Ponajprije, kad bi cilj pjesme
bio da u nama izazove ?u?enje, njezino se trajanje ne bi mjerilo stolje?ima nego
danima i satima, a moda i minutama. Nadalje, veliki pjesnik ve?i je otkriva? neg
o izumitelj. Hvale?i Ibn-Sarafa iz Berje, mnogi su ponavljali da je samo on moga
o smisliti da zvijezde u zoru padaju lagano kao li?e sa stabla. Kad bi to bilo is
tina, bio bi to bjelodan dokaz da je re?ena slika otrcana. Slika koju moe stvorit
i samo jedan ?ovjek ne ti?e se nikoga. Beskrajno je mnogo stvari na zemlji; svak
a se moe usporediti sa svakom. Usporedba zvijezda s li?em nije nimalo proizvoljnij
a od usporedbe s ribama ili pticama. Naprotiv, nema toga tko jednom nije osjetio
da je sudbina mo?na i da je hirovita, da je neduna i da je okrutna. Taj dojam, k
oji moe biti prolazan ili stalan, ali ga nitko ne moe izbje?i, iznjedrio je taj Zu
hejrov stih. Ne moe se izre?i bolje ono to je tada re?eno. Povrh svega (a to je,
moda, sr mojih razmiljanja), vrijeme koje rui kule i gradove, oboga?uje stihove. Kad
je Zuhejr napisao ovaj stih u Arabiji, njime je usporedio dvije slike: sliku st
are deve i sliku sudbine. Ponovljen danas, taj stih podsje?a na Zuhejra i nae jad
e stapa s jadima toga pokojnog Arapina. Poredba je tada imala dva ?lana, a sad i
h ima ?etiri. Vrijeme iri prostor stihova, i ja znam neke koji su, kao glazba, pr
ijem?ivi za sve ljude. Tako, kad me, prije mnogo godina, mu?ila ?enja za Cordobom
, uivao sam ponavljaju?i zaziv to ga je Abdurrahman, u vrtovima Ruzafe, uputio afr
i?koj palmi:
I ti si, palmo, Tu?inka na ovom tlu...
Jedinstvena je blagodat poezije. Rije?i to ih je napisao vladar koji je ?eznuo za
Istokom posluile su meni, prognaniku u Africi, da izrazim nostalgiju za panjolsko
m.
Averroes je potom govorio o prvim pjesnicima, o onima to su u Doba Neznanja, prij
e islama, ve? sve izrekli na beskrajnom jeziku pustinja. Opravdano uzbunjen Ibn-a
rafovim plitkostima, re?e da je u starih i u Kur'anu sadrana sva poezija i tenju z
a novotarijama proglasi nepismenom i ispraznom. Ostali su ga s uitkom sluali, jer
je branio starinu.
Mujezini su, u osvit zore, pozivali na molitvu kad se Averroes vratio u bibliote
ku. (U haremu su crnokose robinje zlostavljale ridokosu robinju, ali ?e on to sa
znati tek predve?er.) Neto mu je razotkrilo smisao dviju nejasnih rije?i. Energi?
nim i briljivim krasopisom dometne: Aristu (Aristotel) naziva tragedijom panegiri
ke, a komedijama satire i anateme. udesnim tragedijama i komedijama obiluju stran
ice Kurana i mu'allaqe u svetitu.
O?uti pospanost, prome ga svjeina jutra. Odvivi turban, pogleda se u metalnom zrcal
u. Ne znam to su vidjele njegove o?i, jer nijedan povjesni?ar nije opisao crte nj
egova lica. Znam da je iznenada i?ezao, kao da ga je sprila vatra bez svjetlosti,
i da su s njim nestali ku?a i nevidljivi vodoskok, knjige i rukopisi, golubovi i
brojne crnokose robinje i uzdrhtala ri?okosa robinja, Farah i Abulkasim, rui?nja
ci i, moda, Guadalquivir,.<4.||,,..- ..
72
U ovoj sam pri?i namjeravao ispripovjediti proces jalova pothvata. Prvo sam pomi
slio na onoga kanterberijskog biskupa koji se trsio dokazati da Bog postoji, pot
om na alkemi?are koji su tragali za kamenom mudrosti, potom na one zaludne djeli
telje kuta na tri jednaka dijela i popravlja?e krunice. Najzad sam zaklju?io daje
kudikamo poeti?niji primjer ?ovjeka to sebi postavlja cilj koji je doku?iv drugi
ma, ali ne i njemu. Pade mi na um Averf?es koji, zatvoren u okruju islama, nije n
ikad uspio doznati zna?enje rije?i tragedija i komedija. Ispri?ao sam njegov slu
?aj. Dok sam pisao, sve me vie pritiskao osje?aj to je morio ono Burtonovo boanstvo
koje je, ele?i stvoriti bika, stvorilo bivola. O?utio sam da mi vlastito djelo i
zmi?e. O?utio sam da Averroes, ele?i zamisliti to je drama, a ne slute?i to je kaza
lite, nije bio apsurdniji od mene koji elim zamisliti Averroesa uz pomo? turih frag
menata iz Renana, Lanea i Asina Palaciosa. O?utio sam, na posljednjoj stranici,
da je moja pri?a simbol ?ovjeka koji sam bio dok sam pisao i da sam, kako bih na
pisao ovu pri?u, morao postati taj ?ovjek, i da sam, kako bih postao taj ?ovjek,
morao napisati tu pri?u, i tako dalje, ubeskraj. (im sam prestao vjerovati u nj,
"Averroes" je i?eznuo.)
(Milivoj Tele?an)
M\
M"
74
|i<m
Zahir
v*
U Buenos Airesu Zahir je obi?na kovanica od dvadeset centava; brazde to potje?u o
d noa ili peroreza sijeku slova NT i brojku 2; datum 1929. urezbaren mu je na nal
i?ju. (U Guderatu, potkraj XVIII. stolje?a, Zahir je bio tigar; na Javi, slijepac
iz moeje u Surakarti, koga su kamenovali vjernici; u Perziji, astrolab, koji je,
po zapovijedi Nadir-aha, bio ba?en na dno mora; u Mahdijevim tamnicama, negdje 1
892., si?una busola, koju je Rudolf von Sla-tin dotakao zamotanu u nabor turbana;
u damiji u Cordobi, po Zotenbergu, ila u mramoru jednoga od tisu?u i dvjesta stup
ova; u idovskom getu u Tetuanu, dno nekakva bunara.) Danas je 13. studenoga; 7. l
ipnja, u zoru, Zahir mi je dospio u ruke; nisam onaj koji sam bio tada, ali se j
o mogu sjetiti onoga to se zbilo, i, moda, o tome pripovijedati. Ipak sam, makar dj
elomi?no, Borges.
estog lipnja umrla je Teodelina Villar. Njezine su fotografije, tridesetih godina
, preplavljivale mondene ?asopise; to je izobilje, moda, pridonijelo da je smatra
ju vrlo zgodnom, premda tu pretpostavku nisu bezuvjetno potkrepljivale ba sve sli
ke. Na kraju krajeva, Teodelini Villar bilo je vie do savrenstva negoli do ljepote
. Hebreji i Kinezi sustavno su popisali sve potankosti ljudskoga ivota; u Misni s
toji da kroja? ne smije na ulicu s iglom od prvoga svitanja na abath; u Knjizi ob
reda da se gost kod prve ?ae mora drati ozbiljno, a kod druge s potovanjem i radosn
o. Sli?na je, ali jo sitni?avija, bila strogost to ju je Teodelina Villar nametala
sama sebi. Zahtijevala je, kao kakva Konfucijeva sljedbenica ili
75
I
kao talmudist, da svako djelo bude besprijekorno, ali je njezina odlu?nost bila
jo sjajnija i nepokolebljivija zato to norme njezina creda nisu bile vje?ne nego s
u se podvrgavale mui?avostima Pariza ili Hollywooda. Teodelina Villar pokazivala
se na pravim mjestima, u pravi ?as, s pravim manirama, s pravom dosadom, ali dos
ada, manire, ?as i mjesto gotovo bi odmah izlazili iz mode i sluili (u ustima Teo
deline Villar) da se definira prosta?ki ukus. Tfa*gala je za apsolutnim, kao Fla
ubert, ali za apsolutnim u trenutnome. Njezin je ivot bio uzoran, a ipak ju je iz
jedao nekakav nutarnji o?aj. Nastojala se neprekidno mijenjati, kao da bjei od se
be same; boja njezine kose i oblici frizure bili su na glasu po nepostojanosti.
Isto su se tako mijenjali osmijeh, ten, iskoenost o?iju. Od 1932. pomno je gajila
vitku liniju... Rat ju je naveo da se duboko zamisli. Otkako su Nijemci okupira
li Pariz, kako da se prati moda? Neki je stranac, prema kojem je uvijek bila nep
ovjerljiva, dopustio sebi da zloupotrijebi njezinu lakovjernost kako bi joj utra
pio stanovitu koli?inu cilindara; nakon godinu dana pu?e glas da se te ludorije
nikad nisu nosile u Parizu, pa, prema tome, to i nisu nikakvi eiri nego bezvezna i
nepovlasna zastranjivanja. Nesre?a nikad ne dolazi sama; doktor Villar morao se
preseliti u Ulicu Araoz, a slika njegove k?eri stala je ukraavati reklame za kre
me i automobile. (Kreme koje je toliko upotrebljavala, automobile kojih vie nije
imala!) Znala je: da bi se valjano posvetila svojem zanimanju, treba joj golemo
bogatstvo; radije se povukla negoli da zaostane. Povrh toga, boljelo ju je da se
mora natjecati s nikogovi?kama. Zlosretni stan u Ulici Araoz pokazao se suvie ne
podnoljivim; 6. lipnja Teodelina Villar po?inila je teku netakti?nost da umre usre
d Junoga predgra?a. Treba li da priznam da sam se, potaknut najiskrenijom argenti
nskom stra?u, snobizmom, i ja bio zaljubio u nju, i da me njezina smrt dirnula do
suza? Moda je to ?itatelj ve? i sam naslutio.
Tijekom bdjenja, zbog uznapredovalosti raspadanja, pokojnik obnavlja svoja prvanj
a lica. U jednom dijelu te zbrkane no?i, estoga, Teodelina Villar postala je, nek
im ?udom, ona od prije dvadeset godina; crte njezina lica iznova su stekle zapov
jedni?ki izraz to ga daju oholost, novac, mladost, svijest da se pripada kremi hi
jerarhije, nedostatak mate, ograni?enost, glupavost. Otprilike
sam mislio: ni jedan mi se izgled ovoga lica, koje me tako zaokupljalo, ne?e ure
zati u pam?enje kao ovaj; dobro je da je posljednji, jer je mogao biti i prvi. O
stavio sam je uko?enu medu cvije?em da joj smrt usavri prezrivost. Moglo je biti
dva ujutro kad sam otiao. Vani su predvidljivi redovi prizemnica i jednokatnica p
oprimili onaj apstraktni izgled koji obi?no poprimaju no?u, kad ih pojednostavne
mrak i muk. Opijen gotovo bezli?nim suosje?anjem, iao sam ulicama. Na uglu ulica
Chile i Tacuari ugledah otvorenu kr?mu. U toj su kr?mi, na moju nesre?u, trojic
a ljudi kartali truco.
U stilskoj figuri to se zove oksimoron rije?i se dodaje epitet koji kao da joj pr
otivurje?i; tako su gnostici govorili o mra?noj svjetlosti; alkemi?ari o crnom s
uncu. Izi?i nakon posljednjega posjeta Teode-lini Villar i oti?i na ?aicu u kr?mu
, to je bila stanovita vrsta oksi-morona; u napast me uvalila njegova neukusnost
i lako?a. (Kontrast je bio naglaen kartanjem.) Naru?io sam rakiju od naran?e; sa
sitniem uzvra?en mije Zahir; na?as sam ga pogledao; iziao sam na ulicu, moda s po?
etnom vru?icom. Mislio sam da nema nov?i?a koji ne bi bio simbol svih nov?i?a to
se beskrajno sjaje u povijesti i u legendi. Mislio sam na Haronov obol; na obol
koji je prosio Belizarije; na Judinih trideset denara; na drahme kurtizane Laide
; na prastari nov?i? usnulih u Efezu; na sjajne ?arobnjakove nov?i?e iz Tisu?u i
jedne no?i, koji se onda pretvaraju u okrugle papiri?e; na nepotroivi nov?i? Isaa
ka Laquedema; na ezdeset tisu?a srebrnjaka, svaki za po jedan stih epa, to ih je F
irdusi vratio kralju jer nisu bili zlatnici; na zlatni dukat to ga je Ahab pribio
na jarbol; na nepovratni florin Leopolda Blooma; na lujdor ?iji je lik, kod Var
ennesa, otkrio bjegunca Luja XVI. Pomisao da svaki nov?i?, kao u nekom snu, omog
u?uje ove sjajne konotacije u?inila mi se kao neto to ima golemu, premda neobjanjiv
u, vanost. Stadoh hodati, sve urnije, pustim ulicama i trgovima. Na jednom uglu op
hrva me zamor. Spazih zahrdalu eljeznu ogradu; iza nje spazih crne i bijele plo?i
ce atrija Crkve Bezgrenoga Za?e?a. Lutao sam ukrug; naao sam se nedaleko od kr?me
gdje su mi dali Zahir.
Zaokrenuh; mra?no raskr?e izdaleka me upozori da je kr?ma zatvorena. U Ulici Belg
rano pozvao sam taksi. Nimalo pospan, opsjednut, gotovo sretan, razmiljao sam kak
o nema ni?ega nemate-
76
77
rijalnijeg od novca, zato to je svaki nov?i? (recimo, nov?i? od dvadeset centava)
, strogo govore?i, prava riznica budu?ih mogu?nosti. Novac je apstraktan, ponavl
jao sam, novac je budu?nost. On moe biti popodne u okolici, moe biti Brahmsova gla
zba, moe biti zemljovid, moe biti ah, moe biti kava, moe biti Epiktetove izreke, koje
nau?avaju preziranje zlata; on je Protej, nepostojaniji od onoga s otoka Fara.
On je nepredvidljivo vrijeme, Bergonovo vrijeme, a ne postojano vrijeme islama il
i stoika. Deterministi tvrde da na svijetu nema ni jednoga jedincatog ?ina koji
je mogu?, idest ?ina koji se mogao dogoditi; neki nov?i? simbolizira nau slobodnu
volju. (Nisam ni slutio da su ove "misli" lukavstvo protiv Zahira i po?etni obl
ik njegova demonskog utjecaja.) Zaspao sam nakon upornih mudrovanja, ali sam san
jao da sam ja sam oni nov?i?i koje ?uva grifon.
Sutradan sam zaklju?io da sam bio pijan. Isto sam tako odlu?io da ?u se rijeiti k
ovanice koja me toliko opsjedala. Pogledah je: nita na njoj nije bilo posebno, os
im nekoliko ureza. Najbolje je bilo zakopati je u vrtu, ili je zametnuti u nekom
kutku biblioteke, ali sam ja elio biti daleko od dosega njezina utjecaja. Vie mi
se svi?alo da je izgubim. Nisam toga jutra iao ni do Pilara ni do groblja; odveza
o sam se podzemnom do Constituciona i od Constituciona do San Juana i Boeda. Pot
aknut ne?im, sidoh kod Urquize i zaputih se na zapad pa na jug; preao sam, namjer
ice bez redoslijeda, nekoliko raskr?a, i u jednoj ulici, koja mi se ?inila ista k
ao i druge, udoh u nekakvu gostionicu, naru?ih rakiju i platih Zahirom. Napola s
klo-pih o?i iza tamnih nao?ala; nastojah ne vidjeti ku?ne brojeve i naziv ulice.
Te no?i popio sam veronal i spokojno zaspao.
Do kraja lipnja bio sam zaokupljen poslom da sastavim fantasti?nu pri?u. Ona sad
ri dvije-tri zagonetne perifraze - umjesto krv stoji voda ma?a; umjesto zlato, zm
ijska loga - i napisana je u prvom licu. Pripovjeda? je neki isposnik koji se od
rekao ljudskog drutva i ivi u nekoj pustoi. (To se mjesto zove Gnita-heidr.) Zbog j
ednostavnosti i ?ednosti njegova ivota, neki su ga smatrali an?elom; to je milosr
dno pretjerivanje, jer nema ?ovjeka bez grijeha. Da drugo i ne spominjemo, on gl
avom zaklao je oca ro?enoga; bio je to, dodue, glasovit ?arobnjak koji se, kojeka
kvim
vradbinama, bio dokopao beskrajnoga blaga. O?uvati to blago od bolesne ljudske gr
amzivosti, zada?a je kojoj je on posvetio ivot; obdan i obno? bdi nad njim. Brzo,
moda prebrzo, njegovu ?e bdjenju do?i kraj: zvijezde mu prorekoe da je ve? skovan
ma? koji ?e ga zauvijek sasje?i. (Gram se zove taj ma?.) Sve zapetljanijim stil
om razglaba o sjaju i gipkosti svojega tijela; u nekom ulomku nehajno govori o l
juskama; u drugom veli da je blago koje ?uva od eenoga zlata i crvenoga prstenja.
Najposlije razabiremo da je isposnik zmija Fafhir, a blago na kojem lei da je bla
go Nibelunga. Sigurdova pojava naglo prekida tu pripovijest.
Rekao sam ve? da mi je pisanje te igrarije (u koju sam ubacio, nadriu?evno, pone
ki stih iz Fajhismala) pomoglo da zaboravim nov?i?. Nekih sam se no?i osje?ao ta
ko sigurnim da ga mogu zaboraviti da sam ga se hotimi?no prisje?ao. Sigurno je d
a sam zlorabio te trenutke; pokazalo se da ih je lake zapo?eti negoli zavriti. Zal
udu sam ponavljao da se ta odvratna niklena kovanica ne razlikuje od drugih koje
prelaze iz ruke u ruku, jednake, bezbrojne i bezopasne. Potaknut tom milju, pokua
h misliti o nekom drugom nov?i?u, ali nisam mogao. Isto se tako sje?am neuspjelo
ga pokusa s pet i deset ?ileanskih centava i s urugvajskom kovanicom od dva cent
esima. esnaestoga srpnja pribavio sam jednu englesku funtu; ?itav je dan nisam ni
pogledao, ali sam je te no?i (i mnogih drugih no?i) metnuo pod pove?alo i prou?
avao pod svjetlo?u snane elektri?ne arulje. Onda sam je, stavivi na nju papir, precr
tao olovkom. Nita mi nije koristio ni njezin sjaj ni zmaj ni sv. Juraj; nisam se
mogao otarasiti fiksne ideje.
U mjesecu kolovozu odlu?io sam se posavjetovati sa psihijatrom. Nisam mu povjeri
o cijelu svoju smijenu pri?u; kazao sam mu da me mu?i nesanica i da me progoni sl
ika nekoga predmeta; recimo, slika kakva tantuza ili nov?i?a... Malo poslije, is
kopah u knjiari u Ulici Sarmiento primjerak djela Urkunden zur Geschichte derZahi
rsage (Breslau, 1899.) Juliusa Barlacha.
U toj je knjizi bila opisana moja nevolja. Prema proslovu, pisac je naumio "skup
iti u jednom jedinom svesku, u podesnoj velikoj osmini, sva vrela koja se odnose
na praznovjericu o Zahiru, uklju?uju?i i ?etiri natuknice to pripadaju arhivu u
Habichtu te
78
79
izvorni rukopis izvjetaja Philipa MeadowsaTavlora". Vjerovanje u Zahir jest islam
sko i potje?e, kako se ?ini, iz XVIII. stolje?a. (Barla*; eh opovrgava ulomke ko
je Zotenberg pripisuje Abu-al-Fida'u.) Zahr hir, na arapskom, zna?i 'poznat, vid
ljiv'; u tom zna?enju on je jedno od devedeset i devet imena Bojih; puk, u muslim
anskim zemljama, tako zove "bi?a ili stvari s jezivim svojstvom da su nezaboravn
i i kojih slika, najposlije, izludi ljude". Prvo nepobitno svjedo?anstvo potje?e
od Perzijanca Lutfa Alija Azura. Na cjepidla?kim stranicama biografske enciklop
edije pod naslovom "Hram Ognja" taj poligraf i dervi pie da je u nekoj koli u irazu
postojao bakreni astrolab, "tako izra?en da nitko tko bi ga jednom vidio ne bi m
ogao misliti ni na to drugo, i zato je kralj zapovjedio da ga bace u najve?u mors
ku dubinu kako ljudi ne bi zaboravili svemir". Jo je potanji izvjetaj Meadowsa Tav
lora, koji je bio u slubi nizama od Hajdarabada i koji je napisao glasoviti roman
Confession ofa Thug. Negdje 1832. Tavlor je ?uo, u predgra?ima Bhuja, neobi?an
izraz: "Vidio je Tigra" (Verily he has looked on the Tiger), kojim se opisuje lu
dilo ili svetost. Rekli su mu da se to odnosi na nekakva ?arobnog tigra koji je
upropastio sve one to su ga vidjeli, makar i izdaleka, jer su svi neprestance mis
lili na njega do kraja ivota. Netko mu kaza da je jedan od tih nesretnika pobjega
o u Mvsore, gdje je, u nekom dvorcu, naslikao lik tigra. Nakon mnogo godina, Tav
lor je posjetio tamnice toga kraljevstva; u zatvoru u Nitturu upravitelj mu je p
okazao ?eliju kojoj je pod, zidove i strop neki muslimanski fakir oslikao (barba
rskim bojama koje je vrijeme, prije negoli ih uniti, usavrilo) stanovitom vrstom b
eskrajnoga tigra. Taj je tigar bio na?injen od mnogih tigrova, na vrtoglav na?in
; presijecali su ga tigrovi, bio je isprugan tigrovima, obuhva?ao je mora i Hima
laju, i vojske koje su sli?ile na druge tigrove. Slikar je, u istoj ?eliji, odav
no umro; potjecao je iz Sinda ili, moda, iz Guderata, i isprva je kanio narisati z
emljovid svijeta. Tragovi te nakane ostali su na ?udovinoj slici. Tavlor je ispri
povjedio tu pri?u Muhammadu Al-Jemeniju, iz Fort Williama; on mu je odvratio da
na kugli zemaljskoj nema stvorenja koje ne bi teilo da postane Zaheer1, ali da Mi
losrdni Gospodin nije
1. Tako Tavlor pie tu rije?. n1. js; . | , J^ii'j -:*v .i>.,5iwi'.J..>i.*J #
|>#/<.*, .|.,.'..:> Ji^S?
dopustio da to istodobno budu dvije stvari, jer ve? jedna jedina dostaje da opsj
eni mnotvo. Re?e da uvijek postoji jedan Zahir i da je to u Doba Neznanja bio ido
l to se zvao Jeuk2, a onda nekakav prorok iz Horasana koji je obi?no nosio veo op
to?en dragim kamenjem ili zlatnu obrazinu? Dodade da je Bog nedoku?iv.
esto sam pre?itavao Barlachovu monografiju. Ne mogu proniknuti kakve je osje?aje
u meni pobudila; sje?am se o?aja kad sam shvatio da me vie nita ne?e spasiti, nuta
rnjega olakanja kad sam spoznao da za svoju nesre?u nisam kriv ja sam, zavisti pr
ema onima kojima Zahir nije nov?i? nego komad mramora ili tigar. Kako je lako ne
misliti na tigra, mozgao sam. Sje?am se i osobita nemira s kojim sam ?itao ovaj
ulomak: "Jedan komentator djela Gulan-i Raz veli da ?e onaj koji vidi Zahir usko
ro vidjeti Ruu i navodi stih umetnut u Attarovu Asrar-namu (Knjigu o Neznanom): Z
ahir je sjena Rue i trganje Vela."
One no?i dok su bdjeli uzTeodelinu iznenadio sam se to me?u nazo?nima ne vidim go
spodu Abascal, njenu mla?u sestru. U listopadu, jedna mi njena prijateljica re?e
:
-| Jadna Julita, po?ela se ?udnovato ponaati, pa su je strpali u sanatorij. Kako
li ?e izmu?iti bolni?arke koje je budu pitale. Stalno bulazni da se plai nekakva
nov?i?a, isto kao i chauffeur Morene Sackmann.
Vrijeme, koje izbljeduje sje?anja, izotrava sje?anje na Zahir. Prije sam mogao za
misliti pismo a onda glavu; sad ih oboje vidim istodobno. To ne biva kao da je Z
ahir od stakla, jer pismo ne nalijee na glavu; prije bi se reklo daje posrijedi v
i?enje u obliku kugle a da se Zahir isti?e u sredini. Ono to nije Zahir dopire do
mene prosijano i kao izdaleka: oholi Teodelinin lik, tjelesna bol. Kad bismo mo
gli, veli Tennvson, shvatiti jedan jedincati cvijet, doznali bismo tko smo i to j
e svijet. Moda je elio re?i da svaka, i naj bezna?ajni ja, sitnica uklju?uje svjet
sku povijest i njezin beskona?ni lanac uzroka i posljedica. Moda je elio re?i da s
e ?itav vidljivi svijet o?ituje u svakoj predodbi, isto kao to se volja, po Schope
nhaueru, ?itava o?ituje
2. Barlach napominje da se Jeuk nalazi u Kur'anu (71,23), a da je spomenuti pror
ok Al-Mokan-na (ovjek Zastrt Velom), i da ih nitko, osim ?udnovatoga informatora
Philipa Meadowsa Tavlora, ne povezuje sa Zahirom.
80
81
u svakom subjektu. Kabalisti su mislili da je ?ovjek mikrokozmom
simboli?no zrcalo svemira; poTennvsonu, mogao bi biti to sve. Svej
pa ?ak i nepodnoljivi Zahir.
Prije 1948. sna?i ?e me Julijina sudbina. Morat ?e me drugi hraniti i obla?iti,
ne?u znati je li ve?er ili jutro, ne?u znati tko je bio Borges. Pogreno je takvu
sudbinu zvati stranom, jer ni jedna jedina od njezinih okolnosti ne?e djelovati n
a mene. To bi rjilo isto kao da se tvrdi da osje?a strahovitu bol anesteziran ?o
vjek komu otvaraju lubanju. Vie ne?u opaati svemir, opaat ?u Zahir. Po idealisti?ko
m u?enju, glagoli ivjeti i sanjati, strogo uzevi, jesu sinonimi; od tisu?a prividn
osti prije?i ?u na jednu; od jednoga zamrena sna na jedan jednostavan san. Drugi
?e sanjati da sam lud, a ja ?u sanjati Zahir. Kad svi ljudi na zemlji, no?u i da
nju, budu misliti na Zahir, to ?e biti san, a to java, zemlja ili Zahir?
U gluho doba no?i jo mogu hodati ulicama. Zora me, katkada, zate?e na klupi naTrg
u Garav gdje mislim (nastojim misliti) na onaj ulomak Asrar-name u kojem se veli
da je Zahir sjena Rue i trganje Vela. Povezujem tu tvrdnju s ovom vije?u: da bi s
e izgubili u Bogu, sufiji ponavljaju svoje ime ili devedeset i devet Bojih imena
sve dok ona ne izgube bilo kakav smisao. udim za tim da prevalim isti put. Moda ?e
mi po?i za rukom da Zahir istroim snagom miljenja i premiljanja o njemu; moda je on
kraj toga nov?i?a Bog.
ZaWally Zenner (Marko Gr?i?)
,.!#"
|:i i
'|I. t .Uv/'V^ | !
m
m tm
Boji zapis
#mm
Zatvor je dubok i od kamena; oblika je gotovo savrene poluku-gle, iako je pod (ko
ji je tako?er od kamena) neto manji od najirega kruga, to, nekako, poja?ava osje?aj
stijenjenosti i prostranosti. Po sredini ga presijeca zid; premda vrlo visok, ne
dosee najvii dio svoda; s jedne sam strane ja, Tzinacan, vra? piramide Qaholom, k
oju zapali Pedro de Alvarado; s druge je jedan jaguar, koji, tajnim i jednakim k
oracima, mjeri prostor i vrijeme suanjstva. Uza samo tlo, veliko okno s reetkama p
resijeca sredinji zid. U sat bez sjene (u podne) gore se otvara kapak, i uzni?ar,
kojeg su unitile godine, rukuje eljeznom koloturom i sputa nam, na dnu ueta, vr?eve
s vodom i komadi?ima mesa. Kroza svod prodre svjetlost; u tom trenutku mogu vid
jeti jaguara.
Zaboravio sam koliko godina leim u mraku; ja, koji neko? bijah mlad i mogoh premj
era ovaj zatvor, samo ?ekam, u stavu umiranja, kraj koji mi dosudie bogovi. Duga?k
im kremenim noem otvarah grudi rtava, a sada ne bih mogao, bez vradbina, ustati ni
iz praine.
Uo?i potpaljivanja Piramide, ljudi koji sjahae s visokih konja zlostavljahu me uar
enim predmetima od kovine da bih otkrio mjesto skrivenoga blaga. Na moje o?i sruie
kip boga, ali me on nije napustio, i ja, unato? mu?enju, nisam nita odao. Izrani
li su me, prebijali, unakaavali, i probudih se potom u ovom zatvoru, iz kojega vie
ne?u izi?i za svojega smrtnog ivota.
Jer me zla kob pourivae da togod napravim, kako bih nekako
83
ispunio vrijeme, nastojah se sjetiti, u svojoj tami, svega to sam znao. No?ima sa
m bdio da se sjetim redoslijeda i broja kamenih zmija ili oblika nekoga ljekovit
og drveta. Tako sam svladavao godi-#: ne, tako sam stjecao ono to ve? bijae moje.
Jedne no?i osjetih da mi se primi?e jasna uspomena; prije negoli ugleda more, pu
tniku uzavre krv. Nekoliko sati poslije stadoh nazirati tu uspomenu; bila je to
jedna od predaja o bogu. Predvi?aju?i da ?e na svretkCfvreme-na nastupiti mnoge n
esre?e i razaranja, on, prvoga dana Stvaranja, napisa ?arobnu re?enicu, kadru da
sprije?i ta zla. Napisa je tako da bi stigla do najdaljih narataja i da joj ne n
akodi slu?aj. Nitko ne zna na kojem je mjestu napisa, ni kakvim pismenima, ali na
m je poznato da ona, u tajnosti, traje, i da ?e je pro?itati neki izabranik. Pom
islih da smo, kao i uvijek, na svretku vremena, i da ?e mi sudbina posljednjega b
ojega sve?enika omogu?iti pristup povlastici da upoznam taj zapis. To to sam ?amio
u zatvoru nije smetalo toj nadi; moda sam tisu?ama puta vidio taj zapis u Qaholo
mu, ali ga nisam umio doku?iti.
Ta me pomisao obodri, a onda izazva neku vrstu vrtoglavice. Na zemljinu aru ima d
revnih oblika, oblika nepokvarljivih i vje?nih; svaki bi od njih mogao biti traen
i simbol. Rije? boja mogla bi biti neka planina, ili rijeka, ili carstvo, ili zvi
je?e. Ali, u tijeku stolje?a planine se izravnavaju, rijeka mijenja tok, carstva
doivljavaju mijene i propasti, a i zvije?a se mijenjaju. Mijena je na nebeskoj tvr
-dini.* Planina i zvijezda jesu individui, a individui se troe. Traio sam neto traj
nije, ranjivije. Pomislih na pokoljenja itarica, trava, ptica, ljudi. Moda na moje
m licu bijae zapisana ta ?arolija, moda ja sam bijah svrha svoje potrage. Napregnu
to misle?i, sjetih se daje jaguar jedan od boanskih atributa.
Onda mi duu obuze pobonost. Zamislih prvu zoru vremena, zamislih svojega boga gdje
poruku povjerava ivom krznu jaguara, koji ?e se voljeti i bez kraja mnoiti, u pe?
inama, u tr?acima, na otocima, da bi je posljednji ljudi mogli primiti. Zamislih
tu mreu
* Nebeska tvrdina (po lat. firmamentum) jest stariji naziv za nebeski svod i kap
u nebesku. Kod Katan?i?a ?itamo (Liber Genesis 1,8): I nazva Bog tvrdinu nebo: i
u?ini se ve?erom, i jutrom, dan drugi. Ovdje je taj stari izraz upotrijebljen d
a bi postao jasniji Borgesov paradoks: En elfirma-mento hay mudanza.
od tigrova, taj vreli labirint od tigrova, koji unose strah u livade i stada da
bi sa?uvali jedan crte. U drugoj ?eliji bijae jaguar; u njegovoj blizini shvatih p
otvrdu svoje pretpostavke i tajnu potporu.
Posvetih puste godine prou?avanju rasporeda i oblika ara. Svaki mi je slijepi dan
udjeljivao po jedan ?asak svjetlosti, i tako mogoh urezati u pam?enje crne obli
ke to su mr?ili uto krzno. Neki su uklju?ivali to?ke; drugi su tvorili popre?ne pr
uge s unutranje strane nogu; tre?i su se, prstenasto, ponavljali. Moda su bili jed
an te isti glas ili jedna te ista rije?. Mnogi su bili obrubljeni crveno.
Ne?u spominjati muke svojega posla. Mnogo sam puta doviknuo svodu da se taj zapi
s ne moe odgonetnuti. Postupno me odre?ena zagonetka koja me opsjedala stala manj
e kinjiti od generi?ke zagonetnosti re?enice to ju je zapisao bog. Kakav bi tip r
e?enice (pitao sam se) sastavio apsolutni um? Znao sam da ?ak ni u ljudskim jezi
cima nema ni jedne re?enice koja ne uklju?uje sav svemir; re?i tigar zna?i re?i
tigrove koji su ga za?eli, jelene i kornja?e to ih je prodro, travu kojom se hrane
jeleni, zemlju koja je bila majka travi, nebo koje je zemlji dalo svjetlost. Po
mislih da bi i u bojem jeziku svaka rije? morala izricati tu beskrajnu ulan?enost
?injenica, i to ne preutno nego izri?ito, i to ne malo-pomalo nego izravno. S vr
emenom mi se predodba o boanskoj re?enici u?ini djetinjarijom ili huljenjem. Bog,
mozgao sam, treba samo da izrekne jednu rije? i u toj rije?i sveukupnost. Ni jed
na rije? koju on izgovori ne moe biti manje vrijedna od svemira ili manje od ukup
nosti vremena. Sjene i prividi te rije?i, koja vrijedi koliko jedan jezik i koli
ko sve ono to jezik moe obuhvatiti, jesu ?astoljubive i jadne ljudske rije?i sve,
svijet, svemir.
Jednoga dana ili jedne no?i - ta kakva je razlika izme?u mojih dana i mojih no?i
? - usnih da se na podu zatvora nalazi zrnce pijeska. Nastavih spavati, spokojan
; usnih da se budim i da vidim dva zrnca pijeska. Nastavih spavati; usnih tri zr
nca pijeska. Mnoila su se, tako, sve dok nisu ispunila zatvor, a ja sam umirao po
d tom pje?anom polukuglom. Razabrah da sanjam; probudih se s golemim naporom. Uza
lud se probudih; guio me bezbrojni pijesak. Netko mi re?e: Nisi se probudio najav
i nego u prijanjem snu. Taj je san u drugome snu, i tako do beskona?noga, koliko
je i zrnaca pijeska.
85
Nema kraja putu kojim se mora vratiti, i umrijet ?e prije negoli se
doista probudi.
Osjetih se izgubljenim. Premda mi usta bijahu puna pijeska,
kriknuh: Niti me sanjani pijesak moe ubiti niti ima snova koji su
u drugim snovima. Probudi me svjetlost. Gore u tami lebdio je
krug svjetlosti. Vidjeh uzni?arevo lice i ruke, kota?i?, ue,, meso i
vr?eve. ' *
ovjek se, pomalo, mijea s oblikom svoje sudbine; ?ovjek, to su, na kraju krajeva,
njegove ivotne prilike. Prije negoli odgoneta? ili osvetnik, prije negoli boji sve
?enik, bio sam zato?enik. Iz neumornoga labirinta snova povratih se u zlosretnu
tamnicu kao u svoju ku?u. Blagoslovili vlagu, blagoslovili tigra, blagoslovili t
ra?ak svjetlosti, blagoslovili svoje staro bolno tijelo, blagoslovili mrak i kam
en.
Onda se zbi neto to niti mogu zaboraviti ni iskazati. Zbi se sjedinjenje s boanstvo
m, sa svemirom (ne znam da li se te rije?i razlikuju). Zanos ne ponavlja svoje s
imbole; netko je vidio Boga u bljesku, netko ga je o?utio u ma?u ili u laticama
rue. Ja vidjeh pre-golemo Kolo, koje mi nije bilo pred o?ima, ni iza njih, ni sa
strane, nego, istodobno, posvuda. To je Kolo bilo na?injeno od vode, ali i od va
tre, i bilo je (premda mu se vidio rub) beskona?no. Isprepleteno, tvorilo je sve
to ?e biti, to jest i to je bilo, i ja sam bio jedna od niti te posvemanje potke, a
Pedro de Alvarado, koji me udario na muke, bio je druga. Tu bijahu uzroci i pos
ljedice, i dosta mi je bilo vidjeti to Kolo da bih razumio sve, bez kraja. O sre
?o razumijevanja, ve?a od sre?e matanja ili osje?anja! Vidjeh svemir, njegove dub
oke svrhe. Vidjeh po?etke o kojima pripovijeda Sveop?a knjiga. Vidjeh planine ko
je se digoe iz vode, vidjeh prve ljude od drva. Vidjeh ?upove koji se okrenue prot
iv ljudi, vidjeh pse koji im trgahu lica. Vidjeh boga bez lica koji je s onu str
anu bogova. Vidjeh duboki razvoj koji tvori jednu jedinu sre?u, i kad razumjeh s
ve, pode mi za rukom da razumijem, isto tako, i zapis na tigru.
To je formula od ?etrnaest slu?ajnih rije?i (barem se doimaju slu?ajnima), i dos
tajalo bi da je glasno izgovorim pa da postanem svemogu?. Dostajalo bi da je izg
ovorim i da dokinem ovaj kameni zatvor, da dan ude u moju no?, da budem mlad, da
budem besmr-
tan, da tigar raskomada Alvarada, da zabijem sveti no u panjolske grudi, da iznova
sagradim piramidu, da obnovim carstvo. etrdeset slogova, ?etrnaest rije?i, i ja,
Tzinacan, vladao bih zemljama kojima vladae Moctezuma. Ali, znam da nikad ne?u i
zre?i te rije?i jer se vie ne sje?am Tzinacana.
Neka umre sa mnom tajna koja bijae napisana na tigrovima. Onaj tko je odgonetnuo
svemir, tko je odgonetnuo arke svrhe univerzuma, ne moe misliti na ?ovjeka, na nje
gove tri?ave sre?e i nesre?e, pa makar taj ?ovjek bio on sam. Taj je ?ovjek bio
on i sad ga se vie ne ti?e. to ga briga za sudbinu toga drugog; to ga briga za naro
d toga drugog, ako on sad nije nitko. Zato ne izgovaram formulu, zato se preputam
zaboravu dana, lee?i u tmini.
Za Emmu Risso Platero (Marko Grci?)
86
87
6,1. k
hr
i*
|>*|
Ibn-Hakan al-Buhdri, mrtav u svom labirintu /!
...sli?e pauku koji je sebi napravio ku?u. Kuran, XXIX, 41*
|ih
|| h
#II
Ovo je moja djedovina - re?e Dunraven, poprativi to irokim zamahom koji nije isklj
u?ivao zastrte zvijezde i koji je obuhva?ao crnu pusto, more i veli?anstvenu i rue
vnu gra?evinu nalik na naputenu konjunicu.
Umvin, njegov prijatelj, izvadi lulu iz usta i promrsi neto skromno i potvrdno. B
ila je prva ljetna ve?er 1914.; siti svijeta bez dostojanstva pogibelji, prijate
lji uivahu u samo?i grani?nog predjela Cornwalla. Dunraven njegovae tamnu bradu i
smatrae se piscem omanoga epa to ga njegovi suvremenici gotovo ne?e mo?i skandirati
i kojem zaplet ni on sam jo nije bio smislio. Umvin je objavio raspravu o pou?ku
koji Fermat nije zapisao u povodu jedne Diofantove stranice. Obojica su bili -
treba li ista?i? - mladi, bezbrini i strastveni.
- Prolo je ?etvrt stolje?a - re?e Dunraven - otkako je Ibn-
Hakan al-Buhari, poglavica ili kralj nekakva nilskog plemena, umro
u srednjoj sobi ove ku?e od ruku svoga bratu?eda Zaida. Premda je
prolo mnogo godina, okolnosti njegove smrti i dalje su nejasne.
Umvin, skrueno, upita zato.
- Brojni su razlozi - bijae odgovor. - Prvo, ova je ku?a
labirint. Drugo, ?uvali su je jedan rob i jedan lav. Tre?e, isparilo je
tajno blago. etvrto, ubojica je bio mrtav kad se zbilo ubojstvo.
Peto... Y
#U Borgesa: KuranXXIX, 40.
#||i
89
Unwin ga nestrpljivo prekine.
- Ne gomilaj zagonetke - re?e. - One moraju biti jed
nostavne. Sjeti se Poeova ukradenog pisma, sjeti se Zangwillove
zatvorene sobe.
- Ili zamrene - odgovori Dunraven. - Sjeti se svemira.
Penju?i se pje?anim breuljcima, stigoe do labirinta. On im se,
izbliza, u?ini kao ravan i beskona?an zid, od neobukaniK opeka,
jedva vii od ?ovjeka. Dunraven re?e da ima oblik kruga, ali da mu
je opseg tako velik da se zakrivljenost ne opaa. Unwin se sjeti Niko
le Kuzanskoga, za koga je svaki pravac luk beskrajne krunice...
O pono?i otkrie trona vrata koja vode u slijep i prijete?i trijem.
Dunraven re?e da je u unutranjosti ku?e bilo mnogo raskrija, ali
da se, skre?u?i neprestano ulijevo, moe za manje od sata sti?i do
sredita mree. Unwin je povla?ivao. Oprezni koraci odzvanjahu
po kamenom podu; hodnik se granao u druge, ue. Ku?a ih je
nekako guila, krov bijae prenizak. Morali su nastaviti, jedan za
drugim, u zamrenu tminu. Predvodio je Unwin. Sporo, zbog
izbo?ina i uglova, tekao je u protusmjeru nevidljivi zid. Unwin,
zastajkuju?i u mraku, sluae iz usta svoga prijatelja pri?u o Ibn-
Hakanovoj smrti.
- Gotovo najstarija moja uspomena - pri?ae Dunraven - odnosi se na Ibn-Hakana al-
Buharija iz luke u Pentreathu. Pratio ga je crnac s lavom; svakako, prvi crnac i
prvi lav koje su vidjele moje o?i, izuzmemo li gravure u Svetom pismu. Tada sam
bio dijete, ali su me se zvijer sun?ane boje i ?ovjek no?ne boje manje dojmili
od Ibn-Hakana. U?inio mi se vrlo visokim; bio je u?kaste koe, pospanih crnih o?iju
, drskoga nosa, punih usana, ridobrad, snanih grudi, sigurnog i tihog hoda. U ku?
i rekoh: "Brodom je doao kralj". Poslije, dok su radili zidari, unaprijedio sam g
a i prozvao Babilonskim Kraljem.
Vijest da se stranac naselio u Pentreathu bila je do?ekana sa zadovoljstvom; vel
i?ina i oblik njegove ku?e, s ?u?enjem i, ?ak, sa zgraanjem. Nitko nije mogao smi
sliti da se ku?a sastoji od jedne jedincate sobe i milja i milja hodnika. "Mauri
moda i stanuju u takvim ku?ama, ali ne i kr?ani", govorio je narod. Na pastor, gos
podin Allabv, neobi?no na?itan, iskopao je pripovijest o nekom
kralju koga je Boanstvo kaznilo zato to je sagradio labirint i objavio je s propov
jedaonice. U ponedjeljak, Ibn-Hakan je doao u upni dvor; okolnosti toga kratkog su
sreta tada nisu bile poznate, ali ni jedna idu?a propovijed nije smjerala na oho
lost, i Maur se uspio pogoditi sa zidarima. Mnogo godina poslije, kad je Ibn-Hak
an zaglavio, Allabv je prenio vlastima sr toga razgovora.
Ibn-Hakan mu je, s nogu, rekao ove ili sli?ne rije?i: "Nema vie nikoga tko bi mog
ao osu?ivati ono to radim. Opa?ine koje me kaljaju takve su da ?ak ni to da stolj
e?ima ponavljam Posljednje Ime Boje ne bi bilo dovoljno da ublai jednu jedinu od m
ojih muka; opa?ine koje me kaljaju takve su da ?ak ni to da vas ubijem ovim ruka
ma ne bi otealo muke koje mi dosu?uje beskrajna Pravda. Moje ime posvuda je pozna
to; ja sam Ibn-Hakan al-Buhari, i upravljao sam pustinjskim plemenima eljeznim ezl
om. Godinama sam ih plja?kao, uz pomo? svojega bratu?eda Zaida, ali Bog nije otr
pio moja zlodjela i dopustio im je da se pobune. Moji su ljudi bili poraeni i pok
lani; meni je polo za rukom da umaknem s blagom naplja?kanim u godinama izrabljiv
anja. Zaid me poveo do groba nekoga sveca, na podnoju kamene planine. Naredio sam
svojem robu da straari nad licem pustinje; Zaid i ja, umorni, zaspasmo. Te mi se
no?i tlapilo da sam uhva?en u mreu od zmija. Probudio sam se s grozom; uza me je
, u zoru, spavao Zaid; dodir pau?ine po koi potakao me da usnim taj san. Boljelo
me to Zaid, koji je bio kukavica, tako spokojno spava. Pomislih da blago nije nei
zmjerno i da bi on mogao zatraiti svoj dio. O pojasu mi je bio bode sa srebrnom drk
om; isukah ga i prerezah mu vrat. Na samrti je prokrkljao nekoliko rije?i koje n
isam razumio. Gledao sam ga; bio je mrtav, ali ja se pobojah da ne ustane, i nar
edih robu da mu smrska lice kamenom. Potom smo stali lutati prostranstvima, i je
dnoga dana opazismo more. Brazdali su ga vrlo visoki brodovi; pomislih da pokojn
ik ne moe prije?i more, i odlu?ih krenuti u druge zemlje. Prve no?i plovidbe sanj
ah kako ubijam Zaida. Sve se ponovi, ali ja razumjeh njegove rije?i. Re?e: Kao to
ti mene sad brie, tako ?u ja zbrisati tebe, gdje god bio. Zakleh se da ?u izigrat
i tu prijetnju; sakrit ?u se usred labirinta kako bi njegov duh zalutao u njemu.
"
Rekavi to, ode. Allabv je najprije pomislio da je Maur lud i da
90
91
je besmisleni labirint simbol i jasna potvrda njegova ludila. Poslije je uvidio
da se to objanjenje, dodue, podudara s pretjeranom gra?evinom i s pretjeranom pri?
om, ali ne i sa snanim dojmom to ga je ostavio ?ovjek Ibn-Hakan. Moda su takve prip
ovijesti obi?ne u egipatskim krajevima, moda takve neobi?nosti vie odgovaraju (kao
Plinijevi zmajevi) nekoj kulturi nego osobi... Allabv je, u Londonu, pregledao
mnoge stare brojeve Timesa;'$kiio je istinu o pobuni i o kasnijem porazu Buharij
a i njegova vezira, koga je bio glas kukavice.
im su zidari bili gotovi, nastanio se u sreditu labirinta. U selu ga vie nisu vidje
li; katkad se Allabv plaio da ga je Zaid stigao i zatukao. No?ima je vjetar k nam
a donosio lavlju riku, a ovce bi se u toru zbile od prastaroga straha. Brodovi i
z isto?nja?kih luka, plove?i u Cardiffili u Bristol, obi?no bi uplovljavali u ma
li zaljev. Rob bi izlazio iz labirinta (koji tada, sje?am se, nije bio rui?ast ne
go grimizan) i izmjenjivao afri?ke rije?i s posadama, te se ?inilo da medu ljudi
ma trai duh nekoga kralja. ukalo se da se ti brodovi bave krijum?arenjem, pa ako ve
? krijum?are zabranjena alkoholna pi?a i bjelokost, zato ne bi i mrtvace?
Tri godine otkako je bilo podignuto to zdanje, podno breuljaka pristade brod Rose
ofSharon. Nisam bio medu onima koji su vidjeli taj jedrenjak, i moda na predodbu
koju imam o njemu utje?u zaboravljene litografije Abukira ili Trafalgara, ali mi
slim da je bio jedan od izvanredno izgra?enih brodova, koji se nije doimao kao d
jelo kakva brodograditelja nego stolara, i vie finog drvodjelje nego stolara. Bio
je (ako ne najavi, onda u mojim snovima) ulaten, taman, tih i brz, s arapskom i
malajskom posadom.
Usidrio se u zoru jednoga listopadskog dana. O predve?erju, Ibn-Hakan banu u All
abvjevu ku?u. Bio je premro od straha; jedva je protisnuo da je Zaid uao u labiri
nt, i da su njegov rob i njegov lav zaglavili. Ozbiljno je pitao da li bi ga vla
sti mogle zatititi. Prije negoli mu je Allabv odgovorio, pobjegao je, kao da ga j
e spopao isti onaj uas koji ga je bio doveo u ovu ku?u, drugi i posljednji put. A
llabv, sam u biblioteci, nije se mogao na?uditi da je taj straljivac tla?io u Sud
anu eljezna plemena i iskusio to zna?i bitka i to zna?i ubiti. Opazio je, sutradan,
da je jedrenjak otplovio (u Suakin, na
Crvenom moru, kako je poslije doznao). Pomislio je da mu je dunost ispitati je li
rob mrtav, i zaputio se prema labirintu. Bu-harijeva usopljena pri?a ?inila mu
se fantasti?nom, ali na jednom zavoju hodnika nai?e na lava, i lav je bio mrtav,
a na drugom na roba, koji bijae mrtav, i u sredinjoj odaji na Buharija, komu je b
ilo smrskano lice. Do ?ovjekovih nogu bio je kov?eg opto?en sedefom; netko je bi
o razvalio bravu, i nije ostavio ni prebijene pare.
Zavrne re?enice, optere?ene retori?kim stankama, odavale su da bi htjele biti rje
?ite; Umvin pogodi da ih je Dunraven ve? mnogo puta izgovorio, s jednakom samosv
ije?u i s jednakom jalovo?u. Upita, prave?i se da ga zanima:
- Kako su stradali lav i rob? ^
Nepopravljivi glas odvrati s turobnim zadovoljstvom: L.
- I njima je lice bilo smrskano.
umu koraka pridruio se um kie. Umvin pomisli da ?e morati spavati u labirintu, u "sr
edinjoj odaji" iz pri?e, i da ?e se uspomena na dugu neudobnost preobraziti u pus
tolovinu. utio je; Dunraven, ne mogavi se suzdrati, upita, kao netko tko ne oprata d
ug:
- Zar ova pripovijest nije neobjanjiva?
Umvin mu odgovori kao da misli naglas:
- Ne znam je li objanjiva ili neobjanjiva. Znam da je
izmiljotina.
Dunraven stade psovati i pozva se na svjedo?anstvo starijeg pastorova sina (Alla
bv je, ?ini se, bio mrtav) i svih itelja Pentreatha. Umvin se ispri?a, zapanjen k
oliko i Dunraven. Vrijeme se, u mraku, ?inilo duim; obojica se poplaie da su zabasa
li, i bijahu vrlo iscrpljeni, kadli im slabana svjetlost odozgora pokaza prve ste
penice uskoga stubita. Penju?i se, stigoe do ruevne okrugle sobe. Dva su znaka ukaz
ivala na strah zlosretnoga kralja: nisko okno koje je gledalo na pustaru i na mo
re te na podu poklopac koji se otvarao na zavoju stubita. Soba, premda prostrana,
vie je sli?ila zatvorskoj ?eliji.
Manje zbog kie a vie zbog nastojanja da dozive neto vrijedno sje?anja i pripovijeda
nja, prijatelji zano?ie u labirintu. Matemati?ar je spokojno spavao, ali ne i pje
snik, progonjen stihovima koje je njegov razum smatrao odvratnima:
92
93
"4
Faceless the sulttj and overpoivering lion, Faceless the stricken slave, faceles
s the king.
Bez lica estoki i neodoljivi lav, Bez lica smrskani rob, bez lica kralj.
Unwin vjerovae da u njemu nije pobudila zanimanje'pnpovije-st o Buharijevoj smrti
, ali se probudi uvjeren da ju je odgonetnuo. Cijeloga je tog dana bio zamiljen i
povu?en, spajaju?i joj i razlau?i djeli?e, pa tri ili ?etiri no?i poslije pozva
Dunravena u jednu londonsku pivnicu i re?e mu ovim ili sli?nim rije?ima:
- U Cornwallu sam ti rekao da je pri?a koju sam ?uo od tebe
izmiljotina. injenice su to?ne, ili bi mogle biti, ali, ispri?ane
onako kako si ih ti ispri?ao, najo?evidnija su izmiljotina. Po?et ?u
od one najve?e, od nevjerojatnoga labirinta. Bjegunac se obi?no ne
skriva u labirintu. Ne podie labirint na uzvienju iznad obale, gri
mizni labirint da ga mornari vide izdaleka. Ne treba graditi labirint
kad ve? postoji svemir. Za onoga tko se doista eli sakriti London
je ve?i labirint od nekoga vidikovca do kojega vode svi hodnici
kakve gra?evine. Mudra misao koju ti iznosim pala mi je na um
preksino?, dok smo sluali pljutanje kie po labirintu i dok smo
?ekali da nas pohodi san; opomenut i okrijepljen njome, odlu?io
sam zaboraviti tvoje ludorije i misliti o ne?em pametnijem.
- O teoriji, skupova, recimo, ili o ?etvrtoj dimenziji prostora
- primijeti Dunraven.
- Ne - re?e Unwin ozbiljno. - Mislim na kretski labirint.
Labirint kojem je sredite bio ?ovjek bikovske glave.
Dunraven, upu?en u kriminalisti?ko tivo, mislio je da je rjeenje zagonetke uvijek
manje vrijedno od same zagonetke. Zagonetka je dio nadnaravnoga i, ?ak, boanskoga
; rjeenje je magi?arski trik. Re?e, da bi odgodio neizbjeivo:
< - Na medaljama i kipovima bikovsku glavu ima Minotaur.
<ante ga je zamiljao s bikovskim tijelom i ljudskom glavom.
- I ta mi verzija odgovara - priklopi Dunraven. - Vano je
da se ?udovina ku?a podudara s ?udovinim stanarom. Minotaur
opravdava, i to obilato, postojanje labirinta. Nitko ne?e re?i to isto
o prijetnji iz nekog sna. Kad sam prizvao Minotaurov lik (prizivanje kobno u slu
?aju u kojem postoji labirint), problem je, virtualno, bio rijeen. Ipak, priznaje
m da nisam shvatio da klju? odgonetke lei u tom prastarom liku, pa tako i jest bi
lo potrebno da mi tvoja pri?a priskrbi to?niji simbol: pau?inu.
- Pau?inu? - ponovi, smeteno, Dunraven.
- Da. Nimalo se ne bih za?udio da je pau?ina (op?a forma
pau?ine, da se bolje shvati, Platonova pau?ina) potakla ubojicu (jer
ubojica postoji) na zlo?in. Sje?a se da je Buhari, u grobnici, sanjao
mreu od zmija i da je, probudivi se, otkrio da ga je na takav san
potakla pau?ina. Vratimo se onoj no?i kad je Buhari sanjao mreu.
Potu?eni kralj, vezir i rob bjee s blagom u pustinju. Sklanjaju se u
grobnicu. Vezir, o kojem znamo da je kukavica, spava; kralj, o ko
jem znamo da je sr?an, ne spava. Kralj, ne ele?i da blago podijeli s
vezirom, ubija ga noem; nakon nekoliko no?i njegova mu se sjena
prividi u snu. Sve je to nevjerojatno; ja mislim da su se doga?aji
zbivali druk?ije. Te je no?i spavao hrabri kralj, a bdio Zaid, kuka
vica. Spavati, to zna?i odvojiti se od svemira, a takvo odvajanje ne
polazi za rukom onome koji zna da ga progone s isukanim sabljama.
Zaid, pohlepan, nagnuo se nad san svoga kralja. Pomislio je da
ga ubije (moda se poigrao noem), ali se nije odvaio. Pozvao je
roba, sakrili su dio blaga u grobnici, pobjegli u Suakin i u Englesku.
Ne zato da bi se sakrio od kralja, nego da bi ga namamio i ubio,
podigao je na vidnom mjestu visok labirint crvenih zidova. Znao
je da ?e brodovi u nubijske luke pronijeti glas o ri?em ?ovjeku, o
robu i lavu, i da ?e ga, prije ili poslije, Buhari potraiti u njegovu
labirintu. U posljednjem hodniku mree ?ekala je zamka. Buhari
ga je beskrajno prezirao; nije se ni toliko ponizio da poduzme na
jsitnije mjere opreza. Osvanuo je prieljkivani dan; Ibn-Hakan se
iskrcao u Engleskoj, zaputio se prema vratima labirinta, projurio
kroz slijepe hodnike, i ?im je, moda, zakora?io na prve stepenice,
ubio ga je njegov vezir, moe biti hicem iz zasjede. Rob je ubio lava,
a drugi je hitac ubio roba. Potom je Zaid kamenom smrskao tri lica.
Morao je tako u?initi, jer bi samo jedno smrskano lice nametnulo
pitanje identiteta, ali zvijer, crnac i kralj tvore niz, i, kad su dana dva
po?etna ?lana oni trae tre?i. Nije nikakvo ?udo to ga je spopao
-
-
94
95
strah dok je razgovarao s Allabvjem; upravo je po?inio uasno zlodjelo i pripremao
se za bijeg iz Engleske da spasi blago.
Neka je utnja puna razmiljanja, ili nevjerice, zavladala nakon Umvinovih rije?i. D
unraven zamoli jo jedan vr? piva prije negoli iznese svoje miljenje.
- Slaem se - re?e - da je moj Ibn-Hakan mogao biti Zaid.
Takve su pretvorbe, re?i ?e, klasi?ne majstorije anra, prave kon
vencije koje ?itatelj trai da se potuju. Ali ne mogu prihvatiti pret
postavku da je dio blaga ostao u Sudanu. Sjeti se da je Zaid bjeao
od kralja i od kraljevih dumana; lake ga je zamisliti kako otima
?itavo blago nego kako gubi vrijeme u zakapanju jednog dijela.
Moda novci nisu zate?eni zato to su potroeni; zidari su, vjerojat
no, iscrpli imetak koji, za razliku od crvenog zlata Nibelunga, nije
bio neiscrpan. Imali bismo, tako, Ibn-Hakana koji preplovljava
more da bi potraio spiskano blago.
- Nije spiskano - re?e Unwin. - Uloeno je u to da se u
nevjerni?koj zemlji sagradi velika kruna zamka od opeke kojoj je
bila svrha da ga zaslunji i uniti. Zaidu se, ako je tvoja pretposta
vka to?na, onako urilo zbog mrnje i straha, a ne zbog lakomosti.
On jest ukrao blago, a onda je uvidio da mu ono nije bitno. Bilo
je bitno da Ibn-Hakan zaglavi. Pravio se da je Ibn-Hakan, ubio je
Ibn-Hakana i, najposlije,/><wfc*0 Ibn-Hakan.
- Da - potvrdi Dunraven. - Bio je skitnica koja ?e se, prije
negoli u smrti postane nitko i nita, sjetiti da je bila kralj, ili da se,
neko?, pravila da je kralj.
(Marko Grli?)
Uf
U
| |,|%'.* | 'jK || |
,#'-?;
Dva kralja i dva labirinta1
Pripovijedaju ljudi od povjerenja (ali Allah znade najbolje) da je prvih dana sv
ijeta ivio neki kralj babilonskih otoka koji je sazvao svoje graditelje i vra?e i
naredio im da sazidaju tako zamren i istan?an labirint da se ni najmudriji muevi
ne usude u?i, a oni koji udu da se izgube. To djelo izazva sablazan, jer pravlje
nje zbrke i ?udesa prili?i Bogu, a ne ljudima. Nakon nekog vremena na njegov dvo
r stie arapski kralj, i babilonski ga kralj nagovori (da bi ismijao priprostost s
vojega gosta) da ude u labirint, po kojem je on, uvrije?en i ponien, lutao sve do
ve?eri. Onda zaiska Boju pomo?, i izi?e na vrata. Njegove usne ne prozborie o tom
e ni slovca, ali on re?e babilonskome kralju da u Arabiji ima ve?i labirint i da
?e mu ga, ako Bog da, jednoga dana pokazati. Onda se vrati u Arabiju, sazva svo
je zapovjednike i svoje vojskovo?e i napade babilonsko kraljevstvo s takvom ratn
om sre?om da sravni sa zemljom njegove tvr?ave, do nogu potu?e njegove ljude i z
arobi samoga kralja. Svezana ga uprti na brzu devu i povede u pustinju. Poto jaha
hu tri dana, re?e mu: "O kralju vremena, tvari i znamene vje?nosti, elio si da se
u Babiloniji izgubim u bron?anom labirintu s mnogim stubitima, vratima i zidovim
a; sad mi je Svemogu?i podario da ti pokaem svoj, u kojem ne mora uzlaziti stubama
, ni provaljivati vrata,
1. Ovu je pripovijest pastor izrekao s propovjedaonice. Vidi str. 90-91
96
97
ni lutati zamornim hodnicima da ih prije?e, ni zastajati prjjl zidovima koji ti p
repre?uju prolaz."
Onda ga oslobodi spona i ostavi usred pustinje, gdje on umr|jje
od gladi i e?i. Neka je slavljen Onaj koji ne umire. u
(Marko Gr?i?)
ekanje
Ko?ija se zaustavila na broju 4004 te ulice u sjeverozapadnom dijelu grada. Jo ni
je bilo devet sati izjutra; ?ovjek je zadovoljno uo?io proarane platane, zemljanu
?etvorinu oko njihova podnoja, ugodne ku?e s malim balkonom, oblinju ljekarnu, iz
blijedjele rombove na prodavaonici bojadisarskih potreptina i eljezariji. Uz supro
tni plo?nik uzdizao se dug i gladak bolni?ki zid; malko dalje, sunce se ljeskalo
po staklenicima. ovjek je pomislio kako ?e sve te stvari (sada proizvoljne, slu?
ajne i kojekako poredane) s vremenom postati, ako Bog dade, nepromjenljive, nune
i obi?ne. Na staklenom izlogu ljekarne stajalo je porculanskim slovima: Breslaue
r. Zidovi potiskuju Talijane koji su potisnuli doma?u ?eljad. I bolje da je tako
; ?ovjek se nije htio mijeati s ljudima svoje krvi.
Ko?ija mu je pomogao oko kov?ega; neka bezvoljna ili umorna ena napokon je otvoril
a vrata. Sa svog sjedala, ko?ija mu je vratio jednu kovanicu, urugvajski vinten o
d dva centesima to mu je preostao od one hotelske no?i u Melu. ovjek mu je pruio ?e
trdeset centava i odmah pomislio: "Moram se vladati tako da nikome ne upadnem u
o?i. Po?inio sam dvije greke: dao sam strani nov?i? i dao sam naslutiti da mi nij
e svejedno to sam se zabunio."
Idu?i za enom, preao je ulazni trijem i dvorite. Soba koju su mu namijenili gledala
je, sre?om, na stranje dvorite. Postelja je bila eljezna; umjetnik ju je izopa?io
fantasti?nim vijugama, ispunio granama i viticama; u sobi su se jo nalazili visok
i ormar od borovine, no?ni ormari?, polica s knjigama postavljena na pod,
99
dvije razli?ite stolice i umivaonik s lavorom, vr?em, posudicom za sapun i bocom
od mutnoga stakla. Karta pokrajine Buenos Aires i raspelo krasili su zid; zidne
tapete bile su grimizne boje i na njima su se ko?ili veliki paunovi razlepezana
repa. Jedina vrata vodila su u dvorite. Morao je druga?ije rasporediti stolice d
a nekamo smjesti kov?eg. Novi stanar na sve je pristao; kad ga je ena zapitala za
ime rekao je Villari, ali ne u znak skrovitog izazova, ili. dj. umanji ponienje t
o ga, zapravo, nije osje?ao, nego zato to ga je to ime kinjilo, zato to nije mogao
pomisliti na neko drugo ime. Nije se, o?ito, poveo za knjikom zabludom i pretpos
tavio da bi preuzimanje dumanskog imena moglo ispasti kao domiljat potez.
Gospodin Villari isprva se nije micao iz ku?e; kad je proteklo nekoliko tjedana,
osmjelio se da predve?er nakratko iza?e. Povremeno bi otiao u oblinji kinematogra
f. Uvijek je sjedio u posljednjem redu; uvijek bi ustao neto prije kraja predstav
e. Gledao je tragi?ne pri?e iz podzemlja; u njima je, svakako, bilo zabluda; u n
jima je, svakako, bilo prizora koji su pripadali u njegov prijanji ivot; Villari i
h nije zapaao, zato to mu nije padalo na um da povee umjetnost i stvarnost. Posluno
se trudio da nade uitak u tim pokretnim slikama: htio je preduhitriti namjeru s k
ojom su mu ih prikazivali. Za razliku od onih koji ?itaju romane, nije se nikad
zamiljao li?no?u iz umjetnosti.
Nikad nije primio pismo, ?ak ni okrunicu, ali je s nerazjanjivom nadom ?itao jedan
novinski odjeljak. Popodne bi primakao stolicu vratima i stao dostojanstveno sr
kutati mate, gledaju?i penja?icu na zidu susjedne dvokatnice. Dugogodinje samovan
je pou?ilo ga je da su dani, u mislima, gotovo svi jednaki, ali da nema jednoga
dana, ?ak u zatvoru ili bolnici, koji ne donosi iznena?enja. Tijekom prijanjih za
to?enja popustio je iskuenju da broji dane i sate, ali je ovo zato?enje bilo drug
a?ije zato to nije imalo roka - osim ako jednog jutra u novinama ne osvane vijest
o smrti Alejandra Villarija. Bilo je tako?er mogu?e da je Villari ve? umro, to z
na?i da mu je ivot san. Ta ga je mogu?nost plaila, jer nije znao ho?e li je svrsta
ti u olakanje ili nesre?u: proglasio ju je apsurdnom i odbacio. Za davnih dana, m
anje davnih to se ti?e protjecanja vremena negoli to se ti?e dviju ili triju nepov
ratnih
?injenica, poelio je mnogobrojne stvari, s bezobzirnom ljubavlju; ta mo?na udnja, t
o je pobudila mrnju u mukaraca i ljubav u ponekoj eni, sad nije teila pojedina?nim s
tvarima: samo je eljela trajati, bez kraja. Iscrpljivala se u okusu matea, mirisu
crnog duhana, pomi?nom rubu sjene to je plavila dvorite.
U ku?i je ivio ostarjeli vu?jak. Villari se s njime sprijateljio. Pri?ao mu je na
panjolskom, talijanskom i ubacivao pokoju rije? koje se sje?ao iz rusti?nog narj
e?ja svoga djetinjstva. Villari se trudio da ivi u goloj sadanjosti, bez uspomena
i predvi?anja: one prve bile su mu nevanije od potonjih. Nejasno je naslu?ivao da
je prolost tvar od koje je sazdano vrijeme; zato ono odmah postaje prolost. Njego
v je umor ponekad bio blizak sre?i; u tim se trenucima nije previe razlikovao od
psa.
Jedne mu je no?i strelovita bol u ustima pobudila preneraenje i jezu. To grozno ?
udo naskoro se ponovilo i jo se jednom opetovalo u zoru. Villari je sutradan naru
?io ko?iju koja ga je odvezla do zubarske ordinacije u ?etvrti Once. Ondje su mu
izvadili zub. U toj muci nije se ponio kukavi?kije ni staloenije od drugih ljudi
.
Jedne ve?eri, na povratku iz kinematografa, osjetio je kako ga netko gura. Bijes
no, uvrije?eno, s potajnim olakanjem, okomio se na drznika. Sasuo mu je u lice po
ganu kletvu: zgranuti neznanac propentao je nekakvu ispriku. Bio je visok, mlad,
tamnokos, u pratnji ene koja je podsje?ala na Njemicu; Villari je te no?i sama s
ebe uvjeravao da ih ne pozna. Unato? tome, ?etiri ili pet dana nije izlazio iz k
u?e.
Medu knjigama na polici nalazila se Boanstvena komedija opremljena starim Andreol
ijevim komentarima. Manje iz znatielje, a vie iz osje?aja dunosti, Villari se upust
io u ?itanje tog znamenitog djela; pro?itao bi jedno pjevanje prije svakog obrok
a, a zatim, redom, sve biljeke. Muke u paklu nisu mu se ?inile nevjerojatnim ili
pretjeranim, i nije pomislio da bi ga Dante mogao strpati u posljednji krug gdje
Ugolinovi zubi beskona?no glo?u Ruggierijev potiljak.
Paunovi na grimiznim tapetama bili su kao stvoreni za izazivanje mu?nih komara, a
li na Villari nije nikad usnio ?udovinu sjenicu od zauzlanih ivih ptica. U svitanje
bi ga pohodio jednak san
100
101
'i,1,
u kojem su se razlikovale samo pojedinosti. Dvojica ljudi i Villari uli bi s uper
enim revolverima u sobu ili bi ga zasko?ili po izlasku iz kinematografa, ili su
sva trojica istodobno bila onaj neznanac koji ga je gurnuo, ili su ga snudeno ?ek
ali u dvoritu i nisu ga prepoznavali. Kad bi se san stao primicati kraju, on bi i
zvadio revolver iz ladice no?nog ormari?a (a u toj ladici on je doista drao revol
ver) i pripucao bi u te ljude. Prasak iz oruja probudio bi ga,ali je to uvijek bi
o san, i u idu?em snu napad bi se ponovio, i u idu?em snu morao bi ih opet ubiti
.
Jednog mutnog jutra u srpnju probudila ga je nazo?nost nepoznatih ljudi (a ne um
od otvaranja vrata). Nekako visoki u sobnoj polutmini, ?udno bezli?ni u toj polu
tmini (u jezivim snovima uvijek su bili razgovjetniji), napeti, nepomi?ni i strp
ljivi, ponik-nuta pogleda kao da se grbe pod teretom oruja, Alejandro Villari i n
eki neznanac kona?no su ga priklijetili. Jednim ih je pokretom zamolio da pri?eka
ju i okrenuo se zidu, kao da ho?e zaspati. Je li tako postupio da pobudi samilos
t u onih koji su ga ubili, ili zato to je neki uasan doga?aj lake podnijeti negoli
beskona?no ga zamiljati i o?ekivati, ili - a to je, po svoj prilici, najvjerojatn
ije - zato da ubojice postanu san, kao to su tako ?esto bili, na istom mjestu, u
isto vrijeme?
U toj je ?aroliji lebdio kad gaje zbrisao hitac.
(Milivoj Tele?an)
ovjek na pragu
Bioy Casares donio je iz Londona neobi?an bode trokutasta sje?iva i drke u obliku
slova H: na prijatelj iz Britanskog vije?a, Christopher Dewey, re?e da je to tipi
?no indijsko oruje. Ta ga je primjedba navela da spomene kako je, izme?u dva rata
, bio na slubi u toj zemlji. (UltraAuromm et Gangen, sje?am se daje rekao na lati
nskom, krivo citiraju?i jedan Juvenalov stih.) Od pri?a to ih je te ve?eri raspre
o usu?ujem se preuzeti ovu koja je pred vama. Moj ?e tekst biti doslovno prenese
n: sa?uvao me Allah od kunje da pridodam kakvu pojedinost ili da, kiplingovskim u
mecima, poja?am egzoti?nu boju te pripovijesti. Ona, uostalom, odie onom drevno?u
i jednostavno?u koje bi bilo teta upropastiti, u njoj se, moda, osje?a duh iz Tisu?
u ijedne no?i.
"To?no mjesto zbivanjaokojima?ebitigovoranijenimalo vano. Osim toga, to u Buenos A
iresu uop?e zna?e nazivi kao Amritsar ili Udh? Re?i ?u samo da su u to vrijeme u
nekom muslimanskom gradu zaredali nemiri i da je centralna vlada poslala ?ovjek
a eljezne pesnice da zavede red. Taj je ?ovjek bio kot, porijeklom iz ?uvene ratni
?ke loze, i tradicija nasilja leala mu je u krvi. Samo jednom prilikom vidjele su
ga moje o?i, ali ne?u zaboraviti garavu kosu,; istaknute jagodice, udni nos i us
ta, iroka ramena, ?vrstu gradu, \ On ?e se ve?eras u mojoj pripovijesti zvati Dav
id Alexander Glencairn: oba mu imena pristaju, jer su pripadala kraljevima koji
su vladali eljeznim ezlom. David Alexander Glencairn (moram se navi?i da ga tako n
azivam) bio je, slutim, strah i trepet: i samo
102
103
spominjanje njegova dolaska smirilo je grad. Bez obzira na to, on je proveo niz
energi?nih mjera. Proteklo je nekoliko godina. U gradu i pokrajini zavladao je m
ir: sikhi i muslimani zaboravili su stare razmirice, i Glencairn je uskoro netra
gom nestao. Naravno, stale su kruiti glasine da je otet ili umoren.
Sve sam to saznao od svog efa, jer je cenzura bila stroga, i listovi nisu tuma?il
i (?ak ni spomenuli, koliko znam) Gteft'cairnov nestanak. U jednoj se izreci kaz
uje da je Indija prostranija od svijeta: Glencairn, moda svemo?an u gradu kamo ga
je uputio potpis na dnu dekreta, bio je tek sitni zavrtanj u sloenom mehanizmu i
mperijalne uprave. Istraga mjesne policije bila je potpuno bezuspjena: moj je ef s
matrao da ?e pojedinac pobuditi manju nepovjerljivost i posti?i znatniji uspjeh.
Poslije tri-?etiri dana (razdaljine su u Indiji nepojmljive) bez neke ve?e nade
obilazio sam ulice mra?noga grada koji je progutao jednog ?ovjeka.
Osjetio sam, gotovo odmah, beskrajnu nazo?nost urote kojoj je bila svrha da zatak
a Glencairnovu sudbinu. Nema jedne osobe u ovom gradu (naslu?ivao sam) koja ne z
na tajnu i koja nijeprisegla da ?e je ?uvati. Ve?ina je njih na moja pitanja isk
azivala bezgrani?nu neupu?enost: ne znaju tko je Glencairn, nikad ga nisu vidjel
i, nikad nisu ?uli za nj. Neki su ga, naprotiv, vidjeli kako prije ?etvrt sata p
ri?a s Tim i Tim, ?ak bi me otpratili do ku?e u koju su njih dvojica uli, ali u t
oj ku?i nisu imali pojma o njima, ili su ta dvojica malo?as odatle izala. Ponekog
a od tih vjetih laljivaca odvalio bih akom u lice. Svjedoci su odobravali moje ponaa
nje i izmiljali dodatne lai. Nisam u njih vjerovao, ali se nisam usudio da ih pre?
ujem. Jednog su mi dana u omotnici ostavili okrajak papira na kojemu je bila ozn
a?ena neka adresa...
Kad sam stigao, sunce je zalazilo. etvrt je bila pu?ka, naseljena sirotinjom; ku?
a je bila niska. S plo?nika sam uo?io niz zemljanih dvorita i svjetlost u pozadin
i. U zadnjem dvoritu slavio se neki muslimanski blagdan; uni?e slijepac, nose?i l
utnju od crvenkasta drva.
Podno mojih nogu, nepomi?an poput predmeta, na pragu se skutrio prastar ?ovjek.
Opisat ?u ga, zato to je to bitno za ovu pripovijest. Nebrojene godine smanjile s
u ga i izgla?ale kao voda
oblutak ili ljudski narataji poslovicu. Bijae prekriven duga?kim ritama, ili mi se
tako pri?inilo, i turban kojim je povezao glavu bio je tako?er dronjak. U onom
sumraku, podigao je prema meni tamno lice i prebijelu bradu. Odmah sam mu spomen
uo Davida Glencairna, jer sam ve? bio izgubio svaku nadu. Nije me razumio (ili m
e, moda, nije ?uo) pa sam mu morao objasniti da sam sudac i da ga traim. Izrekavi t
o, osjetio sam kako je utaman ispitivati toga starca kojemu se sadanjost svodi na
neodre?eni um. Taj bi ?ovjek mogao govoriti o Pobuni ili Akbaru (pomislio sam),
a ne o Glencairnu. Njegove su rije?i potkrijepile moje slutnje.
- Sudac! - protisnuo je sa slabanim ?u?enjem. - Sudac koji se izgubio, i svi ga t
rae. To se dogodilo u mojem djetinjstvu. Ne pamtim datume, ali jo nije bio umro Ni
kal Seyn (Nicholson) pred zidinama Delhija. Proteklo vrijeme ostaje u sje?anju:
to?no se prisje?am tadanjih zbivanja. Bog je u svome gnjevu dopustio da se narod
izopa?i; usta su rigala pogrde, prijevare i lai. Ali, nisu svi bili iskvareni, i
kad je objavljeno da ?e kraljica poslati ?ovjeka da u ovoj zemlji provede engles
ki zakon, oni najmanje opaki poveselili su se jer su ?utjeli da je zakon bolji o
d rasula. Kr?anin je stigao i odmah stao prekora?ivati ovlasti i tla?iti, zatakava
ti odvratne zlo?ine i prodavati odluke. Isprva ga nismo krivili; englesku pravdu
koju je on primjenjivao nitko nije poznavao, i navodni prijestupi novoga suca m
oda su imali neoborive i nedoku?ive razloge. Sve to, zacijelo, stoji u njegovoj k
njizi, mislili smo mi, ali njegova sli?nost sa svim nepotenim sucima na ovome svi
jetu postala je i odve? o?ita, pa smo se, na koncu, morali pomiriti s time da je
taj ?ovjek obi?na vucibatina. Tako se osilio da se jadni narod (u znak odmazde
za iznevjerenu nadu to ju je nekad polagao u njega) po?eo baviti milju da ga otme
i da mu presudi. Lako je to re?i; s rije?i je valjalo prije?i na djela. Gotovo n
itko, osim onih najprostodunijih ili najmla?ih, nije vjerovao da bi se taj opasni
naum mogao ostvariti, ali tisu?e sikha i muslimana odrale su rije?, i jednog su
dana, nikome ne vjeruju?i, ostvarile ono to se svakome od njih ?inilo nemogu?im.
Oteli su suca i zato?ili ga na nekom posjedu u zaba?enoj prigradskoj ?etvrti. Po
slije toga pozvali su da svjedo?e
104
105
sve one kojima je on bio naudio, ili (kad je ustrebalo) siro?ad i
udovice, jer je krvnikova sablja za tih godina neumorno vitlala.
Kona?no su potraili i odredili suca- to je od svega, moda, bilo
najtee - koji ?e presuditi re?enom sucu. .,
Uto su ga prekinule neke ene koje su ule u ku?u. 3
Zatim je, sporo, nastavio: ~ i)'
- Predaja veli da ni jedan narataj nije bez ?etvorice potenjaka
koji skrovito podupiru svemir i pravdaju ga pred Gospodom: jedan
od tih ljudi bio bi najnepodmitljiviji sudac. A gdje da ga ?ovjek
prona?e, kad su oni rasuti diljem svijeta, bezimeni, me?usobno
se ne znaju i nisu ni svjesni odgovorne slube koju obavljaju? Ako
nam sudbina uskra?uje mudrace, rekao je tada netko, treba da
potraimo slaboumnike. To je miljenje preteglo. Sudsko vije?e
tvorili su prou?avatelji Kur'ana, vrsni poznavaoci zakona, sikhi koji
nose lavlje ime i klanjaju se jednome Bogu, hindusi koji se klanjaju
mnotvu boanstava, Mahavirini redovnici koji u?e da je svemir u
obliku ?ovjeka rairenih nogu, poklonici ognja i crni Zidovi, ali je
donoenje kona?ne presude bilo povjereno lu?aku.
Uto su ga prekinuli neki ljudi koji su odlazili sa slavlja.
- Lu?aku - ponovio je - zato da na njegova usta progovori
Boja mudrost i da postidi ljudsku oholost. Njegovo se ime izgubilo
ili se nikad nije saznalo, a on je gol, ili u dronjcima, kora?ao ovim
ulicama, prebrojavaju?i palcem ostale prste i izruguju?i se drve?u.
Moje se zdravo rasu?ivanje pobunilo. Rekao sam mu da lu?ak ne moe izre?i presudu,
jer se na taj na?in obesnauje postupak.
- Optueni je prihvatio suca - glasio je odgovor. - Moda je
uvidio da ga, s obzirom na pogibelj koja prijeti urotnicima ako ga
puste na slobodu, samo lu?ak moe spasiti od smrtne presude. uo
sam da se stao smijati kad su mu rekli tko je sudac. Mnoge dane i
no?i potrajalo je su?enje, zbog velikog broja svjedoka.
Zautio je. Vidio sam da ga salije?u misli. Da prekinem utnju, zapitao sam koliko j
e dana potrajalo.
- Barem devetnaest - odvratio je. eljad koja je naputala
slavlje ponovo ga je prekinula; muslimani ne smiju piti vino, ali
su ta lica i glasovi odavali pijane ljude. Netko mu u prolazu neto
dovikne.
"&'|.
- To?no devetnaest dana - ispravio se. - Nevjerni?ki pas
sasluao je presudu, i no mu je zaparao grlo.
Govorio je s krvoednom rado?u. Pripovijest je okon?ao drugim tonom.
- Umro je uspravno. I najve?e podlace krasi zrnce vrline.
- Gdje se dogodilo to to si ispri?ao - zapitao sam ga. - Na
onom posjedu?
- Rekao sam da su ga na posjedu zato?ili, a ne i sudili. U ovom
su mu gradu sudili; u obi?noj ku?i, kao to je ova. Medu ku?ama
nema razlike: moramo samo znati je li podignuta u paklu ili na
nebu.
Zapitao sam to se dogodilo s urotnicima.
- Ne znam - odgovorio je strpljivo. - Sve se to odavna
dogodilo i palo u zaborav. Moda su im presudili ljudi, ali Bog
nije.
Izrekavi to, ustade. Vidio sam da me tim rije?ima otputa i da sam od toga ?asa za
njega prestao postojati. Gomila mukaraca i ena, pripadnika svih naroda u Pendabu, s
ru?ila se na nas mole?i i pjevaju?i, i zamalo nas nije satrla: zaprepastilo me d
a iz tako tijesnih dvorita, koja nisu bila nita ve?a od duljih predvorja, moe pokul
jati tolika masa svijeta. Neki su izlazili iz okolnih ku?a: sigurno su presko?il
i zidove... Guraju?i se i siplju?i psovke, prokr?io sam put. U krajnjem dvoritu n
aiao sam na obnaena ?ovjeka, okrunjena utim cvije?em, s ma?em u ruci. Svi su ga lju
bili i ukazivali mu po?ast. Ma? je bio okrvavljen, zato to je zadao smrt Glencair
nu ?ije sam osaka?eno truplo pronaao u konjunicama na dnu dvorita."
(Milivoj Tele?an)
106
107
Aleph
| 'k
.;i ft
O God, I could be bounded in a nutshell and count myself a King of infinite spac
e.
i Hamlet, II, 2.*-,
But they will teach us that Eternitv is the Standing still of the Present Time,
a Nunc-stans (as the Schools call it); which neither they, nor any else understa
nd, no more than they would a Hic-stans for an Infinite greatnesse of Place.
Leviathan, IV, 46.**
I
4
|i
" I
Onogavru?egljetnogjutrau naoj velj a?i, kad j e, poslije neodgodive agonije koja
se ni za ?asak nije srozala na pla?ljivost ili strah, umrla Beatriz Viterbo, zap
azio sam da se po eljeznim oglasnim tablama na Trgu Constituci?n ko?e reklame nek
ih novih cigareta: zaboljelo me to jer sam shvatio da se neprekidni i prostrani
svemir ve? odvaja od nje i da je ta promjena samo prva u beskona?nom nizu. Neka
se svemir mijenja, ali ja ne?u, pomislio sam sa sjetnom tatinom; znam da sam joj
neko? dodijavao svojom zaludnom odano?u; sad kada je umrla, mogu se posvetiti sje
?anju na nju, lien nade, ali i ponienja. Sjetio sam se da joj ro?endan pada trides
etog travnja; obi?i toga dana ku?u u Ulici Garav, da pozdravim njenog oca i Carl
osa Argentina Danerija,
* O Boe, ja se mogu smjestiti u orahovu ljusku i smatrati se kraljem beskrajnoga
prostora. Hamlet, II, 2.
**Ali, oni ?e nas u?iti da je Vje?nost nepomi?nost Sadanjosti, nekakvo Nunc-stans
(kao to bi skolasti?ari rekli), to ni oni ni bilo tko drugi ne razumije ita vie neg
o to bi razumio neko< Hic-stans kao Beskrajnu veli?inu kakva Prostora. Levijatan,
IV, 46.
109
njezina bratu?eda, spada u uljudan, nepokudan i, moda, neizbjean gest. Opet ?u pri
?ekati u sumraku prenatrpanog predsoblja, ponovo ?u razgledati pojedinosti na nj
ezinim mnogobrojnim slikama. Beatriz Viterbo u profilu, u boji; Beatriz pod krin
kom, na karnevalu 1921.; Beatriz na prvoj pri?esti; Beatriz na dan vjen?anja s R
obertom Alessandrijem; Beatriz malo poslije razvoda, na objedu u Konji?kom klubu
; Beatriz u Quilmesu, s Deliom Sari iVlarco Porcel i Carlosom Argentinom; Beatri
z s pekinezerom to joj ga je poklonio Villegas Haedo; Beatriz enface i u profilu,
nasmijeena, s rukom ispod podbratka... Ne?u morati, kao nekada, opravdati svoj d
olazak skromnim poklonom u obliku knjiga: knjiga kojima sam, na posljetku, nau?i
o razrezivati stranice da, mjesecima poslije toga, ne bih morao ustanoviti kako
ih nije ni dotakla.
Beatriz Viterbo umrla je 1929.; otada sam se svakoga tridesetog travnja navra?ao
u njezinu ku?u. Obi?no bih doao u sedam i ?etvrt i zadrao se oko dvadeset i pet m
inuta; iz godine u godinu dolazio sam sve kasnije i zadravao se sve dulje. Godine
1933. u pomo? mi je prisko?io pljusak: morali su me pozvati da ostanem na ve?er
i. Taj lijepi presedan valjalo je, dakako, njegovati, i 1934., negdje iza osam,
pojavio sam se nose?i alfajor, tipi?nu slasticu iz Santa Fea; kako i dolikuje, o
stao sam na ve?eri. Za tih turobnih i nejasno eroti?nih godinjica imao sam prilik
u upoznati, malo-pomalo, Carlosa Argentina Danerija.
Beatriz je bila visoka, krhka osoba, blago pognuta dranja; iz njezina hoda izbija
la je (dopustite mi oksimoron) neka vrsta ljupke grubosti, za?etak zanosa. Carlo
s Argentino rumen je, impozantan, prosijed, profinjenih crta lica. Radi kao neka
kav pomo?nik u ne?itkoj knjinici s june periferije; odrjeit je, ali i bespomo?an; d
onedavna je svake ve?eri i blagdanom ostajao kod ku?e. Njegova duhovna aktivnost
budna je, strastvena i potpuno bezna?ajna. Sav je u jalovim analogijama i sitni
?avim obzirima. Ima (kao i Beatriz) prekrasne velike i izduene prste. Mjesecima j
e bio op?injen Paulom Fortom, manje zbog njegovih balada, a vie zbog pomisli na s
avrenu slavu. "On je Knez francuskih poeta", ponavljao je nedotupavno. "Uzalud se
mrgodi na njega; ne?e mu nauditi, znaj to, ni najotrovnija od tvojih strijela."
Tridesetog travnja 1941. uzeo sam slobodu da slastici dometnem bocu doma?eg konj
aka. Carlos Argentino srknuo ga je, ocijenio ga zanimljivim i poslije nekoliko ?
aica upustio se u velike misli o modernom ?ovjeku.
- Vidim ga u radnom kabinetu - re?e pomalo s neobjanjivom ustrinom - kao u kuli na
gradskim bedemima, okruena telefonima, telegrafima, fonografima, radio-telefonsk
im ure?ajima; r kinematografima, projekcionim lampama, glosarima, orarima, bre-*
vijarima, biltenima...
Zaklju?io je da za tako opremljena pojedinca putovanje postaje; izlino: nae XX. st
olje?e preoblikovalo je pripovijest o Muhamedu i brdu; sad brda hrle suvremenom
Muhamedu.
Te su mi se misli u?inile tako nesuvislima, a njihovo izlaganje tako bombasti?no
i dosadno da sam ih smjesta povezao s knjievno?u; rekao sam mu da ih pribiljei. Od
govorio je, prema o?ekivanju, da je to ve? u?inio: takva i ina, nita manje potica
jna, shva?anja nalaze se u Uvodnom Pjevanju, Proslovnom Pjevanju ili, kratko i j
asno, Pjevanju Proslovu spjeva na kojem ve? godinama radi, bez reklame, bez hala
buke, ?vrsto oslonjen na dva potpornja koji se zovu rad i samo?a. Prvo daje maha
mati; zatim slijedi tesanje i fina obrada. Spjev se zove Zemlja: posrijedi je op
is re?enog planeta, u kojem, dakako, ne manjka slikovitih digresija i smionih uz
leta.
Zamolio sam ga da mi pro?ita kakav kra?i stavak. Otvorio
je ladicu u pisa?em stolu, izvadio debeo sveanj blok-listova s
otisnutim zaglavljem biblioteke "Juan Crisostomo Lafinur" i uzeo
?itati sa zvonkim uitkom: -\
Razvidjeh, poput Grka, gradove sviju ljudi, ;
Posle i dane urne, opake gladi ?udi, i;
Povijesti ja ne krojim, ne dolijevam ambre, :
y4/'voyage o kom pri?am... jest autour ;!
de ma chambre.*
* Vovage autour de ma chambre (Put po mojoj sobi) djelo je francuskoga pisca Xav
iera de
Maistrea(1763. -1852.). , , ..||, |, ....:,,,",,. ,,"<:.MV |
-VXK | v>
110
111
- Ova je kitica zanimljiva u svakom pogledu - glasila je njegova prosudba. - Prv
i stih nai?i ?e na toplo povla?ivanje sveu?ilinog profesora, akademika, grecista,
ali ne i vajnih mudraca koji tvore preteni dio javnoga mnijenja; drugi ide od Ho
mera ka Hesiodu (kao saetak implicitne po?asti ocu didakti?ke poezije, na pro?elj
u novoga zdanja), smiljeno poja?an postupkom koji svoje porijeklo vu?e iz Svetoga
pisma i naziva se nabrajanje, gomilanje ili nizanje argumenata; tre?i stih - ba
rokizam, dekadentizam, nesmiljeno njegovanje ?iste forme? - sastoji se od dva je
dnaka polustiha; ?etvrti, izrazito dvojezi?an, pribavit ?e mi jednoduno odobravan
je svakog duha koji znade cijeniti lepravu britkost dosjetke. Da ne spominjem neo
bi?an srok i erudiciju koja mi omogu?uje da, bez cjepidla?enja!, u ?etiri stiha
ubacim tri u?ene aluzije to obuhva?aju trideset stolje?a zgusnute knjievnosti: prv
a cilja na Odiseju, druga na Poslove i dane, tre?a na besmrtnu igrariju koja je
potekla iz nehajna pera onog Savojca... Sve mi je bjelodanije da je suvremenoj u
mjetnosti potreban melem smijeha, scherza. Dvojbe nema, neka prozbori Goldoni!
Pro?itao mi je jo ove?u hrpu kitica koje je opet popratio odobravanjem i iscrpnim
komentarom. U njima nije bilo ni zrnca invencije; ?ak mi se nisu u?inile mnogo
loijima od one prve. Sastojale su se od marljivosti, mirenja sa sudbinom i slu?aj
nosti; vrline koje im je Daneri pripisivao dolazile su naknadno. Shvatio sam da
se pjesnikov rad ne svodi na pisanje pjesama; on je u smiljanju razloga da mu poe
zija zavrijedi divljenje: naravno, taj naknadni rad mijenja djelo u pjesnikovim
o?ima, ali ne i u o?ima drugih ljudi. Danerijevo deklamiranje bilo je ekstravaga
ntno: zbog klimave metrike nije uspio da tu ekstravaganciju, osim u sporadi?nim
navratima, unese u spjev.l
1. Sje?am se, ipak, ovih redaka iz satire u kojoj otro iba loe pjesnike:
Petar spjev odijeva u?evnosti ruhom ''
Bornim: Pavao siplje ures, ?ar milote. ^
Oba, jaoj, zjajuko ribe na suhom... Zaboraviv, jadni, ?imbenik LJEPOTE!
Samo ga je bojazan da sebi ne navu?e na vrat legije neumoljivih i mo?nih dumana o
dvratila
(re?e mi) da slobodno objavi svoj spjev. ,..>;| ||| ' :' .: .
. t. ru,i"4|
Jedan jedini put u ivotu bio sam u prilici da pregledam petnaest tisu?a dvanaeste
raca u Polyolbionu, topografskoj epopeji kojom je Michael Dravton obuhvatio faun
u, floru, vode, planine, vojni?ku i redovni?ku povijest Engleske; siguran sam da
je taj zamani ali ipak ograni?eni, pjesmotvor manje dosadan od sli?nog nadobudno
g pothvata Carlosa Argentina. On je naumio da preto?i u stihove cjelokupnu kuglu
zemaljsku: te 1941. godine uspio je obraditi nekoliko hektara u dravi Queensland
, preko kilometar toka rijeke Ob, plinski spremnik sjeverno od Veracruza, glavne
trgova?ke radnje u ?etvrti Concepcion, ljetnikovac Mariane Cambaceres de Alvear
u Ulici Once de Setiembre, u Belgranu, i tursku kupelj nedaleko od poznatog akv
arija u Brightonu. Pro?itao mi je a?icu mukotrpnih stavaka iz australske zone svo
ga spjeva: ti duga?ki i bezobli?ni aleksandrinci bili su lieni relativnog zanosa
iz Uvoda. Navodim jednu kiticu:
<#
Pazi. Sa desnog boka rutiniranog stupa **!
(Sjevernom idu?stranom sjeverozapadnog dijela) lt
Kostur ?ami bez roka. Boja? Plavetnobijela, '<$|
I ov?ji obor ija odsjajem suhog trupa. *.f
- Dva smiona rjeenja - kliknuo je vatreno - to ih iskupljuje, ve? ?ujem kako gun?a,
punokrvnost izri?aja. Molim, molim. Prvo, adjektiv rutiniran to, enpassant, vjer
no odslikava neumitnu jednoli?nost svojstvenu ?obanskim i ratarskim poslovima, j
ednoli?nost koju se ni Georgike ni na slavom ovjen?ani Don Segundo nisu nikad usu
dili ovako neposredno prokazati. Drugo, siloviti prozaizam kostur ?ami bez roka,
to ?e ga kakav mlitavac s gnuanjem osuditi, ali ?e ga rasni kriti?ar cijeniti kao
suho zlato. Cijeli je taj stih, budimo iskreni, malo remek-djelo. Idu?i polusti
h za?inje ivahan dijalog s ?itateljem: ho?e da preduhitri njegovu arku znatielju, s
tavlja mu pitanje u usta i odgovara na nj... smjesta. A to veli na onaj izum plave
tnobijela? Slikoviti neologizam upu?uje na nebo, neobi?no vaan ?imbenik australsk
og krajolika. Bez toga priziva, namazi ove freske bili bi odvie mra?ni, i ?itatel
j bi bio primoran da
112
113
zaklopi knjigu, ranjen u dno due neizlje?ivom i crnom sjetom.
i Otiao sam oko pono?i.
, Dvije nedjelje poslije toga, Daneri mi je telefonirao, valjda prvi : put u ivot
u. Predloio mi je da se sastanemo u ?etiri, "da zajedno popijemo mlijeko u susjed
nom salonu-baru to ga je progresivni zanos Zunina i Zungrija - vlasnika moje ku?e
, vjerojatno se sje?a - otvorio na uglu; tu slasti?arnicu isplati se vidjeti". Pr
istao sam, prije pomiren sa sudbinom negoli oduevljen. Jedva jedvice pronali smo s
lobodan stol: "salon-bar", neumitno moderan, bio je malko manje grozan od mojih
predvi?anja: za oblinjim stolovima, uzbu?eni uzvanici razglabali su o nov?anim iz
nosima to su ih Zunino i Zungri investirali bez ikakva cjenkanja. Carlos Argentin
o divio se toboe nekakvim supermodernim elektri?nim ure?ajima (koje je, o?ito, ve
? prije vidio) i rekao mi sa stanovitom strogo?u: - Htio-ne htio, mora priznati da
se ovaj lokal moe staviti uz bok onima najelegantnijima iz Ulice Flores.
Poslije toga, pro?itao mi je ?etiri-pet stranica svoga spjeva. Prepravio ih je,
dre?i se onog izopa?enog na?ela verbalne pompoznosti: gdje je prethodno stajalo p
lav, sad je ugurao plavi?ast, plavkast, ?ak iplavi?av. Rije? mlije?an nije mu bi
la dovoljno runa:, za ustri opis perionice vune radije je odabrao mlje?ast, mlje?i
kast, zamlije?en, mljekovit... Ogor?eno je psovao kriti?are; zatim ih je, neto do
brohotnije, usporedio s osobama "koje ne posjeduju dragocjene kovine, parne pree,
valjaonice i sumporne kiseline za kovanje blaga, ali zato mogu ozna?iti drugima
gdje se to blago nalazi". Poslije toga okomio se naprologomaniju, "kojoj se dav
no narugao, u duhovitom proslovu Don Quijotea, Knez svih Genija". Priznao je, ip
ak, da bi naslovnoj strani novoga djela prili?io ki?eni prolog, rije?i podrke s p
otpisom kakva literata od kalibra, od
| \ ugleda. Dodao je da namjerava objaviti po?etna pjevanja svoga spjeva. Odmah
sam doku?io razloge njegova neobi?nog telefonskog poziva; taj ?e od mene zatraiti
da mu napiem predgovor za onu cjepidla?arsku zbrku. Moja bojazan nije se obistin
ila; Carlos Argentino je s kivnim divljenjem primijetio da ne?e pogrijeiti
, epitet ako proglasi solidnim ugled to ga u svim krugovima uiva Alvaro Melian Laf
inur, ?ovjek od pera, koji bi, uz moje zauzimanje,
mogao s ushi?enjem sro?iti prolog ?uvenome spjevu. Da se izbjegne najneoprostivi
ji neuspjeh, morat ?u nastupiti kao zagovornik dviju nepobitnih odlika: formalne
savrenosti i znanstvene strogosti, "jer u tome prostranom perivoju tropa, figura
, elegancije, nema ni jedne za?koljice koja ne potkrepljuje golu istinu". Dodao
je jo da se Beatriz uvijek druila s Alvarom.
Sloio sam se, pun najljepih rije?i. Da sve bude uvjerljivije, naglasio sam mu da s
Alvarom ne?u razgovarati u ponedjeljak nego u ?etvrtak, na prijateljskoj ve?eri
kojom se obiljeava svaki sastanak u Klubu pisaca. (Te ve?ere postoje samo u mati,
ali je nepobitna ?injenica da se sastanci odravaju ?etvrtkom, to je Carlos Argent
ino mogao provjeriti u novinama i to je re?enici pridavalo istiniti prizvuk.) Rek
ao sam, proro?anski i lukavo, da ?u, prije negoli povedemo razgovor o prologu, i
zloiti zanimljivi plan cijeloga spjeva. Rastali smo se. Kad sam skrenuo u Ulicu B
ernardo de Irigoven, sasvim sam nepristrano razmotrio to mi je raditi: a) razgova
rati s Alvarom i re?i mu da je onaj Beatrizin bratu?ed (taj eksplikativni eufemi
zam omogu?it ?e mi daje spomenem) sastavio spjev to otvara beskona?ne mogu?nosti
kakofoniji i kaosu; b) ne razgovarati s Alvarom. Pronicljivo sam zaklju?io da ?e
se moja lijenost opredijeliti za b).
U petak, od ranih sati, po?elo je zvrndanje telefona. Ljutilo me to se ta sprava,
koja je neko? prenosila nepovratni Beatrizin glas, sada srozala na prijenosnika
jalovih i vjerojatno bijesnih prigovora onog prevarenog Carlosa Argentina Daner
ija. Sre?om, nita se nije dogodilo - ako izuzmemo neizbjenu odbojnost kojom me po?
astio taj ?ovjek to mi je najprije nametnuo delikatnu dunost, a onda me zaboravio.
Telefon me prestao gnjaviti, ali mi se potkraj listopada javio Carlos Argentino.
Bio je izvan sebe, isprva mu nisam prepoznao glas. Oja?en i bijesan, mucao je k
ako oni nezajaljivi Zunino i Zungri, pod izlikom da ele proiriti svoju poganu slast
i?arnicu, sad ho?e ruiti njegovu ku?u.
- Ku?u mojih roditelja, moju ku?u, staru i uglednu ku?u
u Ulici Garav! - ponavljao je, da utu?enost moda utopi u
melodiji. . ,
114
115
Nije mi bilo odve? teko shvatiti njegove jade. Kad ?ovjek navri ?etrdesetu, svaka
je promjena odvratni znamen protjecanja vremena; osim toga, posrijedi je bila ku
?a koja me beskona?no podsje?ala na Beatriz. Htio sam napomenuti tu tanko?utnu p
ojedinost; moj me sugovornik nije sluao. Ako Zunino i Zungri budu i dalje tjerali
svoj apsurdni naum - re?e - doktor Zunni, njegov odvjetnik, istoga ?e ?asa zatr
aiti odtetu i primorat?1h da isplate sto tisu?a pesosa.
Zunnijevo ime na mene je ostavilo dojam; njegova kancelarija, koja se nalazila i
zme?u ulica Caseros i Tacuari, uivala je poslovi?an ugled. Zapitao sam da li je v
e? preuzeo slu?aj. Daneri je odvratio da ?e s njime govoriti toga istog popodnev
a. Neto se skanjivao, a onda onim tihim, bezli?nim, glasom, kojim obi?no povjerav
amo neto vrlo intimno, dodade da mu je ku?a nuno potrebna za dovrenje spjeva, zato t
o se u jednom zakutku podruma nalazi Aleph. Objasnio mi je da je Aleph jedna od
to?aka u prostoru koja sadri sve to?ke.
i - U podrumu je, ispod blagovaonice - nastavio je, pro?istivi izgovor uzbu?enjem
. - Moj je, moj je. Ja sam ga otkrio u djetinjstvu, prije negoli sam krenuo u kol
u. Podrumske su stube strme, tetak i tetka nisu mi dali da silazim, ali je nedco
rekao da je u podrumu cijeli svijet. Pri tom je mislio, kako sam poslije saznao
, na globus, ali sam ja shvatio da je to svijet. Kriomice sam iao, stropotao se ni
z zabranjene stube, pao. Kad sam otvorio o?i, vidio sam Aleph.
- Aleph? - zinuo sam.
-Jest, mjesto gdje se nalaze, odvojeno, sva mjesta na zemaljskoj kugli, vi?ena s
a svih strana. Nikome nisam povjerio svoje otkri?e, ali sam se vratio. Odakle dj
etetu spoznaja daje steklo povlasticu da kao zreo ?ovjek isklee svoj spjev! Zunin
o i Zungri ne?e me oplja?kati, ne, i stoput ne! Doktor Zunni dokazat ?e im, sa z
akonikom u ruci, da je moj Aleph neotu?iv.
Pokuao sam srediti misli.
- Zar taj podrum nije suvie mra?an?
- U tvrdu glavu istina ne dopire. Ako su u Alephu sva mjesta na
Zemlji, onda su ondje sve lu?i, sve svjetiljke, svi izvori svjetlosti. .,;* ;
- Dolazim smjesta da to vidim.
Spustio sam slualicu, prije negoli stavi kakvu zabranu. Dovoljno je da ?ovjek saz
na jednu ?injenicu, pa da odmah rasvijetli niz srodnih, ranije neslu?enih pojedi
nosti: ja, budala, dotad nisam razabrao da je Carlos Argentino lu?ak. Uostalom,
cijela ta obitelj Viterbo... I sam ?esto ponavljam kako je Beatriz bila ena, curi
ca, gotovo nesmiljene pronicljivosti, ali ona njezina nehajnost, rastresenost, s
amoivost, prava pravcata okrutnost, moda imaju svoje patoloko objanjenje. Ludilo Car
losa Argentina ispunilo me zlo?udnom sre?om: nas smo se dvojica, u dnu due, zapra
vo oduvijek prezirali.
U Ulici Garav dvorkinja mi je rekla da izvolim pri?ekati. De?ko je, kao i uvijek
, u podrumu, gdje razvija slike. Pored vaze bez cvijeta, na suvinom klaviru, smij
eio se (vie neprolazno negoli anakroni?no) veliki Beatrizin portret u neprirodnim
bojama. Nitko nas nije mogao vidjeti; obuzet o?ajni?kom njeno?u, pristupio sam sli
ci i rekao joj:
- Beatriz, Beatriz Elena, Beatriz Elena Viterbo, Beatriz draga,
Beatriz zauvijek izgubljena, to sam ja, Borges.
Naskoro je uao Carlos. Stao je odrjeito govoriti; vidio sam da su mu sve misli usm
jerene na gubitak Alepha.
- aica pseudokonjaka - naredio je - i kre?e u podrum.
Vidjet ?e, obvezan je dorsalni poloaj. Nita manje nisu obvezni
pomr?ina, mirovanje, privikavanje o?iju. Le?i ?e na poplo?ani
pod i uprijeti pogled u devetnaestu stubu na ?uvenom stubitu.
Ja se vra?am, sputam podni poklopac, i ti ostaje sam. Nemoj da
te prestrai kakav glodavac. Za koju minutu ugledat ?e Aleph.
Mikrokozam alkemi?ara i kabalista, naeg stvarnog i poslovi?nog
prijatelja, multum inparvo!
Prolaze?i blagovaonicom, nadovee:
- Naravno, ako ga ne vidi, tvoja nesposobnost ne potire moje
svjedo?anstvo... Sidi. Za koji ?asak mo?i ?e uspostaviti dijalog sa
svim Beatrizinim slikama.
Hitro sam siao, sit njegovih lupetanja. Podrum, malko iri od stubita, prili?no je p
odsje?ao na bunar. Pogledom sam uzalud traio globus to ga je spomenuo Carlos Argen
tino. U jednom
U6
117
kutu bili su nagomilani sanduci s bocama i torbe od krutog platna.
Carlos dohvati jednu torbu, presavije je i postavi na to?no odre?eno
mjesto. I
- Jastuk nije kraljevski - stao je objanjavati - ali ako podignem za cigli centim
etar, ne?e vidjeti ni prst pred nosom i svladat ?e te pometnja i stid. Rasprostri
se na pod i izbroji devetnaest stuba.
Posluao sam njegove budalaste upute; napokon je otiao. Briljivo je zatvorio podni p
oklopac; unato? pukotini, koju sam kasnije uo?io, zavladao je mrak kao u rogu. O
dmah sam prozreo svoj pogibeljni poloaj: lu?ak me iva zakopao, davi mi prethodno da
ispijem otrov. Carlosovo pedjanje odavalo je pritajeni strah da ja ne?u ugledat
i ?udo: da zabauri svoje bulanjenje, da ja ne saznam za njegovo ludilo, mora me ub
iti. Podila me mutna nelagoda koju sam pokuao pripisati uko?enom poloaju, a ne djel
ovanju narkotika. Sklopio sam o?i, otvorio sam ih. Tada sam ugledao Aleph.
Evo me sada u neizrecivu sreditu svoje pripovijesti; ovdje po?inje moj spisateljs
ki o?aj. Svaki jezik tvori spisak simbola; da bi se njima baratalo, sugovornici
moraju imati zajedni?ku prolost. Kako da drugima prenesem beskona?ni Aleph to ga m
oje bojaljivo sje?anje tek ovla zahva?a? U sli?noj nevolji, mistici su se utjecali
mnogobrojnim znamenjima; da ozna?i boanstvo, jedan Perzijanac govori o ptici koj
a je, na neki na?in, sve ptice; Alanus ab Insulis, o kugli kojoj je sredite posvu
da a obodnica nigdje; Ezekijel, o an?elu s ?etiri lica, koji se istodobno obra?a
Istoku i Zapadu, Sjeveru i Jugu. (Ne navodim uzalud ove nepojmljive analogije;
one se, donekle, ti?u Alepha.) Moda mi bogovi ne?e uskratiti da prona?em ekvivale
ntnu sliku, ali bi tada ovaj izvjetaj zabrazdio u literaturu, u patvorinu. Osim s
vega, ostaje nerjeivo sredinje pitanje: nabrajanje, makar i djelomi?no, beskona?no
g skupa. U tom divovskom trenutku vidio sam milijune ugodnih ili grozomornih ?in
a: ni jedan me nije osupnuo vie od ?injenice da su svi okupljeni u istoj to?ki, d
a se ne preklapaju i ne stapaju. Ono to su mi o?i ugledale bilo je istovremeno; o
no to budem zapisao bit ?e susljedno, jer je takva narav jezika. Evo to sam uspio
zapamtiti.
U donjem dijelu stube, s desne strane, vidio sam kuglicu koja se prelijevala u s
vim bojama i gotovo se nepodnoljivo ljeskala. Isprva sam pomislio da se okre?e; p
otom sam doku?io da je to gibanje opsjena koju stvaraju vrtoglavi prizori u njoj
. Promjer Alepha mogao je iznositi dva-tri centimetra, ali je u toj kuglici bio
sadran svemir, u naravnoj veli?ini. Svaka je stvar (uzmimo, zrcalo) bila beskona?
an broj stvari, zato to sam je bjelodano vidio iz svih to?aka univerzuma. Vidio s
am napu?eno more, vidio sam svitanje i predve?erje, vidio sam mnotva ljudi u naoj
Americi, vidio sam srebrnastu pau?inu u sreditu crne piramide, vidio sam nebrojen
e i bliske o?i kako se ogledaju u meni kao u zrcalu, vidio sam sva zrcala na ovo
me planetu i ni u jednome svoj odraz, vidio sam u stranjem dvoritu u Ulici Soler o
ne iste plo?ice to sam ih prije trideset godina vidio u ulaznom trijemu jedne ku?
e u Fray Bentosu, vidio sam grozdove, snijeg, duhan, rudne ile, vodenu paru, vidi
o sam ispup?ene ekvatorijalne pustinje i svako zrnce pijeska u njima, vidio sam
u Invernessu enu koju nikad ne?u zaboraviti, vidio sam zanosne vlasi, uznosito ti
jelo, vidio sam rak na sisi, vidio sam krug osuene zemlje na plo?niku gdje je nek
o? bilo stablo, vidio sam jedan ljetnikovac u Adrogueu, primjerak prvog englesko
g prijevoda Plinija to ga je na?inio Philemon Holland, vidio sam istodobno svako
slovo na svakoj stranici (u djetinjstvu sam se ?udio kako se slova u zatvorenoj
knjizi ne izmijeaju i izgube u toku no?i), vidio sam no? i tadanji dan, vidio sam
zalazak sunca u Queretaru to je odraavao boju jedne rue u Bengalu, vidio sam svoju
praznu spavaonicu, vidio sam u kabinetu u Alkmaaru globus medu zrcalima koja ga
beskona?no umnaaju, vidio sam konje uzvijorene grive na alu Kaspijskog mora u svit
anje, vidio sam njene kosti jedne ruke, vidio sam kako preivjeli borci iz neke bit
ke alju razglednice, vidio sam u izlogu iz Mirzapura panjolske igra?e karte, vidio
sam iskoene sjene paprati na tlu jednog staklenika, vidio sam tigrove, motorne k
lipove, bizone, morsku bibavicu i vojske, vidio sam sve mrave na ovome svijetu,
vidio sam perzijski astrolab, vidio sam u ladici pisa?eg stola (i protrnuo vidje
vi rukopis) raskalana, nevjerojatna, neporeciva pisma to ih je Beatriz slala Carlos
u
118
U9
Argentinu, vidio sam omiljeni spomenik u Chacariti, vidio sam uasne ostatke neko?
predivne Beatriz Viterbo, vidio sam kolanje svoje tamne krvi, vidio sam mehaniz
am ljubavi i mijenu smrti, vidio sam Aleph, sa svih strana, vidio sam u Alephu Z
emlju, i na Zemlji opet Aleph, i u Alephu Zemlju, vidio sam svoje lice i svoju u
trobu, vidio sam tvoje lice, spopala me vrtoglavica i briznup sam u pla?, jer su
moje o?i vidjele onaj skroviti i hipoteti?ki objekt ?ijim nazivom ljudi barataj
u, premda ga ni jedan ?ovjek nije vidio: nedoku?ivi svemir.
Obuzelo me beskrajno udivljenje, beskrajna alost.
- Mora da si pobenavio od pustog zabadanja nosa onamo gdje
mu nije mjesto - javi se mrski i veseli glas. - Koliko god lupao
glavom, ne?e mi se za ovo otkri?e oduiti ni za sto godina. Straan
opservatorij, to kae, Borges?
Cipele Carlosa Argentina stajale su na najvioj stubi. Zate?en iznenadnim polumrak
om, nekako sam se iskobeljao i promucao:
- Straan. Ba straan.
Za?udila me ravnodunost vlastitog glasa. Carlos Argentino
nestrpljivo je navaljivao: >>
- Jesi li sve vidio, u bojama? !
U isti mah smislio sam osvetu. Dobrohotno, izrazito samilosno,
nervozno, okolino, zahvalio sam Carlosu Argentinu Daneriju to me uveo u svoj podru
m i toplo mu preporu?io da iskoristi ruenje ku?e i napusti pogibeljnu metropolu k
oja nikome, ali ba nikome, ne prata. S blagom uporno?u odbio sam raspravu o Alephu;
zagrlio sam ga, na polasku, i ponovio mu da su ?isti zrak i mir dva najbolja li
je?nika.
Na ulici, na stubama Concepciona, u podzemnoj eljeznici, sva su mi lica bila blis
ka. Pobojao sam se da me vie nita ne?e mo?i iznenaditi, pobojao sam se da ?e me vj
e?no pratiti dojam povratka. Na svu sre?u, poslije nekoliko besanih no?i, ponovo
me pohodio zaborav.
Postskriptum od 1. oujka 1943. est mjeseci poslije ruenja zgrade u Ulici Garav, izd
ava?ka ku?a "Prokrust", ne posustavi pred duljinom zamanog spjeva, izbacila je na
trite izbor "argentinskog iverja". Ishod je izlino spominjati: Carlos Argentino Dan
eri dobio
je Drugu nacionalnu nagradu za knjievnost.2 Prva je dodijeljena doktoru Aiti; tre
?a doktoru Mariju Bonfantiju; za?udo, moje djelo Kockareve kocke nije polu?ilo n
i jednog glasa. Tko zna po koji su put pobijedili neshva?anje i zavist! Ve? odav
na nisam sreo Danerija; novine piu da ?e nam uskoro podariti drugu knjigu. Njegov
o nadahnuto pero (sada neoptere?eno Alephom) posvetilo se stihovanju izvadaka do
ktora Aceveda Dfaza.
Dodat ?u dvije primjedbe: prva se odnosi na narav Alepha; druga na njegov naziv.
On, kao to je poznato, potje?e od prvog slova svetog jezika. Njegovo postavljanj
e na pro?elje ove pripovijesti nije slu?ajno. Za Kabalu, to slovo ozna?ava En So
f, bezgrani?no i ?isto boanstvo; govorilo se tako?er da ima oblik ?ovjeka koji po
kazuje Nebo i Zemlju kako bi ozna?io da je donji svijet zrcalo i zemljovid gornj
ega; za Mengenlehre on je simbol transfinitnih brojeva u kojima cjelina nije ve?
a od pojedinoga dijela. Mene zanima: je li Carlos Argentino sam odabrao taj nazi
v, ili ga je pro?itao, postavljena na neku to?ku gdje se stje?u sve to?ke, u nek
om od bezbrojnih tekstova to mu ih je otkrio Aleph iz njegove ku?e? Koliko god to
nevjerojatno zvu?alo, ja mislim da postoji (ili je postojao) drugi Aleph, ja mi
slim da je Aleph iz Ulice Garav lani Aleph.
Da obrazloim. Oko 1867. kapetan Burton obnaao je u Brazilu dunost britanskog konzul
a: usrpnjul942. Pedro Henrfquez Urena otkrio je u biblioteci u Santosu jedan nje
gov rukopis u kojemu se spominje zrcalo to ga Istok pripisuje Iskandaru Zu al-Kar
nainu, odnosno Aleksandru Dvorogome Makedonskom. U tome zrcalu odraavao se cijeli
svemir. Burton navodi i druge sli?ne tvorevine - sedmerostruki pehar Kai Hosrua
, zrcalo to ga jeTarik Benzejjad otkrio u kuli {Tisu?u ijedna no?, 272), zrcalo to
ga je Lukijan iz Samosate uspio razgledati na Mjesecu {Vjerodostojna povijest,
I, 26), zrcalno koplje to ga prva knjiga Capellina Satyricona pripisuje Jupiteru,
sveobuhvatno zrcalo Merlinovo, "okruglo i udubljeno i nalik na svijet od stakla
" (The Faerie Queene, III, 2, 19) - i
2. "Primio sam tvoju turobnu ?estitku" - pisao mi je. "Ti, ?emerni moj drukane, p
uca od zavisti, ali mora priznati - makar prepukao! - da sam ovom prilikom svoj eir
uspio zakititi najrumenijim perom: svoj turban, najsjajnijim kalifom medu svim r
ubinima".
120
121
nadodaje ove zanimljive rije?i: "Svi spomenuti predmeti (kojima je jedina mana to
ne postoje) obi?ne su opti?ke sprave. Vjernici koji dolaze u damiju Amr, u Kairu
, dobro znaju daje svemir u jednom , od kamenih stupova to opkoljavaju sredinje dv
orite... Nitko ga, dakako, ne moe vidjeti, ali oni koji prislone uho na stup, tvrd
e da iz njega ubrzo za?uju ravnomjerno hu?anje... Damija potje?e iz VII. stolje?a
: stupovi su doneseni iz drugih predislamskih hramova, jer, kao to je zapisao Ibn
Haldun: " U dravama koje su osnovali nomadi cjelokupno graditeljstvo u rukama je
stranaca".
Postoji li taj Aleph u sri kamena? Jesam li ga vidio kad sam sve vidio i zatim ga
zaboravio? Na je duh podloan zaboravu; i ja sam iskrivljujem i gubim, zbog tragi?
ne erozije godina, crte na Beatrizinu licu.
Za Estelu Canto (Milivoj Tele?an)
Epilog
|SKTi
||a*
Izuzev Emme Zunz (tu sjajnu temu, kojoj moja bojaljiva obrada nije ni do koljena,
dala mije Cecilia Ingenieros) i Pripovijesti o ratniku i o zarobljenici to tuma?
i dva istinita doga?aja, pri?e u ovoj knjizi spadaju u fantasti?ni anr. Od svih n
jih prva je najrazradenija: njezin sadraj govori o posljedicama to bi ih ljudima d
onijela besmrtnost. Iza toga nacrta etike za besmrtnike slijedi Pokojnik: Azeved
o Bandeira iz te pripovijesti ?ovjek je Rivere ili Cerra Larga, a i surovo boanst
vo, mulatska i sirova verzija neprispodobivoga Chestertonova Sundava. (U XXIX. g
lavi djela Decline and Fali of the Roman Empire iznosi se sudbina sli?na Otdlori
noj, samo stoje kudikamo veli?anstvenija i ?udesnija). Za Teologe mogu samo re?i
da su san, pomalo sjetan san, o ljudskom identitetu; za irvo topi Tadea Isidora C
ruza dajeglosa Martinu Fierru.
Wattsovo platno iz 1896. posluilo mije za Asterionovu ku?u i za narav kukavnog ju
naka. Druga smrt matarija je o vremenu, koju sam ostvario na temelju nekih misli
Piera Damianija. U posljednjem ratu nitko nije vie od mene elio da Njema?ka doivi p
oraz: nitko nije vie od mene patio zbog tragike u njema?koj sudbini: Deutsches Re
quiem pokuava doku?iti tu sudbinu stoje nai "germanofili", koji nemaju pojma o Nje
ma?koj, nisu alili, ?ak ni slutili. Boji zapis dobio je irokogrudne ocjene: zbogjag
uara morao sam vra?u iz piramide u Qaholomu staviti u usta argumente kabalista i
li teologa. f/Zahiru iMephupomalo se osje?a utjecaj Wellsovepri?eThe Crvstal Egg
(1899.).
J.L.B. Buenos Aires, 3- svibnja 1949.
122
123
Postskriptum iz 1952. etiri sam pri?e dodao ovom izdanju. Ibn-Hakan al-Buhari, mr
tav u svom labirintu nije bogznato (uvjeravaju me) unato? groznom naslovu. Moemo j
e smatrati varijacijom Dvojice kraljeva i dvaju labirinata koju su prepisiva?i u
bacili u Tisu?u i jednu no?, a izostavio je oprezni Galland. ekanje je proisteklo
iz crne kronike koju mi je prije desetak godina ?itao Alfredo Doblas dok smo kl
asificirali knjige prema priru?niku Bibliografikog zavoda u Bruxellesu. Svesam t
e naputke sasvim zaboravio, osim jednoga to kae da Bogu odgovara broj 231. ovjek iz
te vijesti bio je Tur?in: prepravio sam ga u Talijana, da ga lake naslutim. Tren
utna i uzastopna vizija jedne duboke sirotinjske zgrade, krcate stanarima kao ipa
k, potakla me na pripovijest ovjek na pragu; smjestio sam je u Indiju, da njezina
nevjerodostojnost bude koliko-toliko podnoljiva.
J. L. B.
Sadraj'.
Besmrtnik 5
Pokojnik 19
Teolozi 25
Pripovijest o ratniku i o zarobljenici 33
ivotopis Tadea Isidora Cruza 39
EmmaZunz 43
Asterionova ku?a 49
Druga smrt 53
Deutsches Requiem 61
Averroesova potraga 67
Zahir 75
Boji zapis 83
Ibn-Hakan al-Buhari, mrtav u svom labirintu 89
Dva kralja i dva labirinta 97
ekanje 99
ovjek na pragu 103
Aleph 109
Epilog 123
124
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveu?ilina knjinica - Zagreb
UDK 821.134.2(82)-32= 163.42
BORGES, Jorge Luis Aleph / Jorge Luis Borges ; prijevod Milivoj Tele?an... <et a
l.>. - Zagreb : Globus media, 2004. - (Biblioteka
Jutarnjeg lista XX. stolje?e ; knj. 10)
Prijevod djela: El Aleph. - Prilog uz: Jutarnji list = ISSN 1331-5692, god. 7,
br. 2151 (2004). ISBN 953-7160-08-4 440401068
JMK