RIMSKA POEZIJA I NAJZNAAJNIJI PREDSTAVNICI

Arhajsko razdoblje u znaku je brojnih knjievnih prevoda i dramskih komada, pri emu prednjae Plaut iTerencije,
komediografi koji na rimsku pozornicu postavljaju grke komine predloke.

Zlatni vek u stihu i u prozi dosee svoj vrhunac

- knjievne vrste i predstavnici:

a) epovi: Lukrecije,Vergilije,Ovidije
b) elegija,epigrami: Katul
c) ljubavna poezija: Propercije,Tibil, Ovidije
d) satire,poslanice: Horacije

LIRIKA

- vrhunac lirske poezije u 1. p.n.e.
- predstavnici: Katul Vergilije Horacije Tibul Propercije Ovidije Marcijal

1. GAJ VALERIJE KATUL (oko 84.-54. god. p.n.e..)

- rimski pesnik iz Verone- CATULI CARMINA
- pripadnik je grupe tzv. novih pesnika ili neoterika, koji su se ugledali na aleksandrijsku poeziju
- gajio je kult forme i napisao niz duih pjesama u kojima obrauje mitoloke prie

- obeleja lirike: poznat je po kratkim lirskim pjesmama u kojima je prvi poeo iznositi svoj intimni ivot
- teme i motivi: prijateljstvo,gozbe, politika izrugivanja, a pre svega ,ljubav prema nestalnoj Klodiji (koju je u ast Sapfe nazvao
Lezbija)

Odi et Amo - Catullus Carmen 85
http://www.youtube.com/watch?v=_2LimraJat4

Odi et amo. quare id faciam, fortasse requiris?
nescio, sed fieri sentio et excrucior.

ANALYSIS OF THE STRUCTURE Forget, for a moment, about translating it. The structure of the poem is almost as
important as the words themselves. Noting how and where certain words are used lets you see what the poet was emphasizing. In
a language where poetry doesn't rhyme and where word order is more flexible than English, these are some of the elements that
separate mundane writing from the inspirational.

The first word is a verb; the second, a conjunction; the third a verb. Go to the end of the sentence to see the same construction.
Now look up the forms and note the meaning of these four verbs: (odi) hate, (amo) love, (sentio) feel, and (excrucior) am
crucified -- two negatives and two positive emotions. Not only are there two very strong negative emotions, but they're competing
for prominence in this poem by taking first and ultimate place. This forms a cross called chiasmus. The antepenultimate
(ante [before] paene[almost] ultimate [last] = third to last) position of sentio also forms a cross with the third word from the
beginning of the couplet.
This chiastic structure continues with the verbs of doing, faciam and fieri. In the first doing verb (faciam), Catullus is doing it, and
in the second (fieri), it is being done to him -- just like the active odi vs. the passive excrucior. There is also a third parallel
construction. Requiris (you ask) matched by the answer nescio (I don't know).

Ille me par esse deo videtur (poem 51)
Ille mi par esse deo videtur,
ille, si fas est, superare divos,
qui sedens adversus identidem te
spectat et audit
dulce ridentem, misero quod omnes
eripit sensus mihi: nam simul te,
Lesbia, aspexi, nihil est super mi
vocis in ore,
lingua sed torpet, tenuis sub artus
flamma demanat, sonitu suopte
tintinant aures, gemina teguntur
lumina nocte.
otium, Catulle, tibi molestum est:
otio exsultas nimiumque gestis:
otium et reges prius et beatas
perdidit urbes.
Vivamus atque amemus
Vivamus mea Lesbia, atque amemus,
rumoresque senum severiorum
omnes unius aestimemus assis!
soles occidere et redire possunt:
nobis cum semel occidit brevis lux,
nox est perpetua una dormienda.
da mi basia mille, deinde centum,
dein mille altera, dein secunda centum,
deinde usque altera mille, deinde centum.
dein, cum milia multa fecerimus,
conturbabimus illa, ne sciamus,
aut ne quis malus invidere possit,
cum tantum sciat esse basiorum.



Komentar: 1. Mi=mihi; fas est doputeno je; superare nadmauje; divos=deos; adversus nasuprot;
sensus,us oseaj, dah; nihil est super mihi ponestaje mi; torpet koi se; tenuis,e blag; sub artus u
zglobovima; demanat tinja; sonitu suopte tintinant aures u uima mi umi; gemina oi; teguntur su
prekrivene; otium dokolica;
2. rumores ogovoranja; senex,is m starac; severus 3 strog; as, assis sitan rimski novac, para; soles
prevedi jedninom; occido 3. nestati, zai; semel jednom; basium, ii n poljubac; dein=deinde zatim, potom,
onda; usque jo; conturbo 1. pomeati;
PUBLIJE VERGILIJE MARON (70. - 19. god. pr. Kr.)
Po Avgustovom nalogu pie rimski nacionalni ep ENEIDA.
Arma virumque cano, Troiae qui primus ab oris
Italiam, fato profugus, Laviniaque venit
litora, multum ille et terris iactatus et alto
vi superum saevae memorem Iunonis ob iram;
multa quoque et bello passus, dum conderet urbem, 5
inferretque deos Latio, genus unde Latinum,
Albanique patres, atque altae moenia Romae.


KVINT HORACIJE FLAK (65.-8.god.p.n.e.)

-Vergilije ga uvodi u Mecenatov krug, blizak Augustu, ije e politike i drutvene koncepcije
Horacije propagirati i u svojoj poeziji

Veoma bogat knjievni rad, pie:

- lirika: 4 knjige lirskih pesama Pesme (Carmina), nazvanih i Odama, ode
prijateljima, himne bogovima, ljubavne, politike...
- zbirka satirino intoniranih Epoda ili Jamba, uz snaan protest protiv graanskih
ratova koji su u to doba potresali rimsku dravu i drutvo (npr. Kud, kud, bezboni srljate?
Quo, quo, scelesti ruitis?), Horacijeva je kritika usmerena na neke tipove rimskoga drutva :
zelenae, skorojevie, knjievne protivnike...
- 2 knjige Satira u kojima se bavi se iskljuivo drutvenim, knjievnim i filozofskim
pitanjima, proeta finom ironijom i intimnou pesnikova kazivanja i obraanja itaocima.
Zato je Satire i kasnije Pisma Horacije nazvao zajednikim imenom Razgovori (Sermones),
dakle askanjem, u kojem pesnik kroz smeh izrie ivotne istine (ridendo dicere verum).
-Poslanice ili Pisma , upuene pojedinim linostima, a obrauju teme iz svakodnevnog
ivota, upravo kao i prava pisma, etiku i knjievnu tematiku. Poslanica Pizonima (Epistula
ad Pisones), koja je ve u antici navoena pod posebnim naslovom Pesniko umee (Ars
poetica, tu je zapravo izloena Horacijeva klasicistika estetika, s posebnim osvrtom na
dramsko stvaralatvo.

Obeleja Horacijeve poezije:
- pesme imaju refleksivni karakter, propagira umerene uitke i zadovoljstva
- na rimsku poeziju prenosi stihove i strofe velikih grkih pesnika
- u novom veku jedan je od najitanijih i najprevoenijih pesnika

Poznate Horacijeve izreke:
Ab ovo. = Od jajeta (Od poetka)
In medias res. = U sredinu stvari
Aurea mediocritatis. = Zlatna sredina
Carpe diem. = Iskoristi dan

- osnovne misli Horacijeve poetike:
1. djelo mora sadrajno i formalno predstavljati skladnu cjelinu, koja e itaoca podjednako zabaviti i pouiti
2. pjesnicima doputa stvaranje novih rijei
3. pisac treba bez mnogo uvoda itatelja ve na poetku uvesti u bit radnje (in medias res)
4. autor treba sam sebi biti najvei i najbolji kritiar (djelo se napie i ostavi 8 godina, a zatim se ponovno uzme
u ruke i ita te odreuje njegova vrijednst)
5. vrhunac umjetnikog ostvarenja je spoj prirodnog dara i pjesnikog umijea
Exegi monumentum aere perennius
regalique situ pyramidum altius,
quod non imber edax, non aquilo impotens
possit diruere aut innumerabilis
annorum series et fuga temporum.
non omnis moriar multaque pars mei
vitabit Libitinam; usque ego postera
crescam laude recens, dum Capitolium
scandet cum tacita virgine pontifex.
dicar, qua violens obstrepit Aufidus
et qua pauper aquae Daunus agrestium
regnavit populorum, ex humili potens,
princeps Aeolium carmen ad Italos
deduxisse modos. sume superbiam
quaesitam meritis et mihi Delphica
lauro cinge volens, Melpomene, comam.
Komentar: aere- abl. od tua; perennus 3 trajan; regali situ abl. poredjenja od carskih graevina;
imber kia; edax- koja izjada, razarajuda; aquilo vetar, severac; diruo 3. razoriti; Libitina, ae f
Libitina, boginja usuda, smrt; usque uvek; postera= posterum potomaka; laus, laudis f (po) hvala;
recens, ntis mlad, sve; scando 3- penjati se; tacitus 3- dutljiv,tih; pontifex- svetenik; qua gde;
Aufidus reka; obstrepio 3.- huati; agrestis,e seoski, neotesan; Daunus reka u Horacijuevom
rodnom kraju; ex humili od niskog roda; princeps prvi; Aeolium- eolsku tj. grku; ad Italos modos
na rimski nain; superbia,ae f nadmenost; quaero 3- stedi; meritis zaslugama; Delphica lauro
delfskim lovorom; cingo 3. ovenati: volens milostivo; comam kosu tj. glavu; Melpomena jedna
od 9 Muza
(. ) , , , ,
. , :
( [Thlia]) ( , )
( [rania]) ()
( [Melpomni]) ( , )
( [Polmnia]) ( ,
)
( [Erat]) ( )
( [Kallipi]) ( , ,
)
( [Kli]) ( , , )
( [Evtrpi]) ()
( [Terpsihri]) ( )

Carmina
Tu ne quaesieris, scire nefas, quem mihi, quem tibi
finem di dederint, Leuconoe, nec Babylonios
temptaris numeros. ut melius, quidquid erit, pati.
seu plures hiemes seu tribuit Iuppiter ultimam,
quae nunc oppositis debilitat pumicibus mare
Tyrrhenum: sapias, vina liques et spatio brevi
spem longam reseces. dum loquimur, fugerit invida
aetas: carpe diem quam minimum credula postero.
Komentar: quaero, sivi, situm 3. pitati, istaivati; nefas greh; quem koji, kakav, Leuconoe- ime Voc.; tempto
1. Ispitivati; ut nego; quidquid ta god; patior 3.- podnositi; seu ili; liquo 1. sipati; spatio brevi za kratko
vreme, na kratko; reseco 1. odagnati; hiemes zime;fugo 3. beati; invidus mrzak; aetas doba;
Donec gratus eram tibi
nec quisquam potior bracchia candidae
cervici iuvenis dabat,
Persarum vigui rege beatior.

DE ARTE POETICA
...aut prodesse volunt aut delectare poetae
aut simul et iucunda et idonea dicere vitae.
335quidquid praecipies, esto brevis, ut cito dicta
percipiant animi dociles teneantque fideles:
omne supervacuum pleno de pectore manat.
ficta voluptatis causa sint proxima veris:
ne quodcumque volet poscat sibi fabula credi
340neu pransae Lamiae vivum puerum extrahat alvo.
centuriae seniorum agitant expertia frugis,
celsi praetereunt austera poemata Rhamnes:
omne tulit punctum, qui miscuit utile dulci
lectorem delectando pariterque monendo.
: vitae(dat.) za ivot; praecipio 3. izlagati; percipio 3. Prihvatiti, razumeti;
dociles et fideles lako i verno; teneo 2.- prihvatiti; pectus, oris- grudi, duh; causa radi,
zbog; verum, i n istina; fabula poscat- pria zahtevala; Pranse Lamiae Lamije (mitsko
udovite, koje je prodiralo decu iz osvete Heri, koja je unitila njenu). Centuriae seniorum-
centurije staraca; frugis moralna vrednost, Rhamnes- vitezovi; omne punctum tulit svaku
pohvalu zasluuje;
TIBUL
-pjesnik niza elegija u kojima pjeva o svojoj ljubavi prema Deliji, a kasnije i Nemezi
- teme i motivi: enja za mirnim patrijahalnim seoskim ivotom, mrnji prema ratu i ratovanju
- forma elegija: elegijski distih: 1 heksametar,1 pentametar

PROPERCIJE
- kao i Tibul pie elegije koje ine svojevrsni lirski dnevnik ljubavi
-pesnik je snane osjedajnosti,smeonog i osebujnog izraza
Pesme: Cintiji; Korneliji

MARCIJAL
-najvedi rimski pjesnik epigrama,, a sauvano ih je priblino 1500
- obiljeja epigama: konciznost, duhovitost

PUBLIJE OVIDIJE NAZON (43.god.p.n.e.-17.god.n.e.)

- najplodniji rimski pjesnik
- vedi dio proveo je u Rimu, gdje se posvetio knjievnom radu i mondenskim zabavama, sve dok 8.
god. nije prognan u Tome na Crnom moru gdje je i umro

a) ljubavna poezija i obrade raznih legendi; 3 knjige Ljubavnih pjesama
b) lasivno-parodino-didaktiki ep Ljubavno umede u 3 knjige
- u njemu na aljiv nain eli ljude pouiti ljubavnim vjetinama:
c) zbirka ljubavnih pisama mitolokih junakinja Heroide
d) "Metamorfoze" - najvanije delo pisano u 11995 heksametara; novelistiki zbornik u stihovima;
- u njima je obradio priblino 250 mitolokih pria to se zavravaju metamorfozom(od prelaza Haosa
u Kosmos do pretvaranja Julije Cezara u zvezdu)
- pretvaranja se dogaaju po volji bogova: za kaznu,za pomod,za nagradu
e) "Fasti" -nedovren kalendar rimskih verskih i nacionalnih svetkovina
f) "Tualjke" - pesnika zbirka
b) "Ex Ponto" (=Pisma s Crnog mora) - pesnika zbirka nakon kojih se znaenje elegije menja elegija
postaje pesma u kojoj se izaava bol i tuga za neim ili nekim nedostinim
- Ovidijeve elegije pisane su elegijskim distihom u kojima se izraava tuga prognanika i enja za
domovinom

- karakteristike Ovidijevog stvaralatva:
a) majstor stiha i izvrsni pripoveda
b) duhovitost,humor,fantazija,psiholoka zapaanja
c) uticao je na europsku literaturu srednjeg vijeka i renesanse

TRISTIA

Cum subit illius tristissima noctis imago,
qua mihi supremum tempus in urbe fuit, [p. 20]
cum repeto noctem, qua tot mihi cara reliqui,
labitur ex oculis nunc quoque gutta meis.
5iam prope lux aderat, qua
1
me discedere Caesar
finibus extremae iusserat Ausoniae,
nec spatium nec mens fuerat satis apta parandi:
torpuerant longa pectora nostra mora.
non mihi servorum, comites non cura legendi,
10non aptae profugo vestis opisve fuit.
non apter stupui, quam qui Iovis ignibus ictus
vivit et est vitae nescius ipse suae.

METAMORPHOSES: Daedalus et Icarus.
Daedalus interea Creten longumque perosus
exsilium tactusque loci natalis amore
185clausus erat pelago. Terras licet inquit et undas
obstruat: at caelum certe patet; ibimus illac.
Omnia possideat, non possidet aera Minos.
Dixit et ignotas animum dimittit in artes
naturamque novat. Nam ponit in ordine pennas,
190a minima coeptas, longam breviore sequenti,
ut clivo crevisse putes. Sic rustica quondam
fistula disparibus paulatim surgit avenis.
Tum lino medias et ceris adligat imas,
atque ita compositas parvo curvamine flectit,
195ut veras imitetur aves. Puer Icarus una
stabat et, ignarus sua se tractare pericla,
ore renidenti modo, quas vaga moverat aura,
captabat plumas, flavam modo pollice ceram
mollibat lusuque suo mirabile patris
200impediebat opus. Postquam manus ultima coepto
imposita est, geminas opifex libravit in alas
ipse suum corpus motaque pependit in aura.
Instruit et natum medio que ut limite curras,
Icare, ait moneo, ne, si demissior ibis,
205unda gravet pennas, si celsior, ignis adurat.
Inter utrumque vola. Nec te spectare Booten
aut Helicen iubeo strictumque Orionis ensem:
me duce carpe viam. Pariter praecepta volandi
tradit et ignotas umeris accommodat alas.
210Inter opus monitusque genae maduere seniles,
et patriae tremuere manus. Dedit oscula nato
non iterum repetenda suo, pennisque levatus
ante volat comitique timet, velut ales, ab alto
quae teneram prolem produxit in aera nido,
215hortaturque sequi damnosasque erudit artes
et movet ipse suas et nati respicit alas.
Hos aliquis tremula dum captat harundine pisces,
aut pastor baculo stivave innixus arator
vidit et obstipuit, quique aethera carpere possent
220credidit esse deos. Et iam Iunonia laeva
parte Samos (fuerant Delosque Parosque relictae),
dextra Lebinthos erat fecundaque melle Calymne,
cum puer audaci coepit gaudere volatu
deseruitque ducem caelique cupidine tractus
225altius egit iter. Rapidi vicinia solis
mollit odoratas, pennarum vincula, ceras.
Tabuerant cerae: nudos quatit ille lacertos,
remigioque carens non ullas percipit auras,
oraque caerulea patrium clamantia nomen
230excipiuntur aqua: quae nomen traxit ab illo.
At pater infelix, nec iam pater, Icare, dixit,
Icare, dixit ubi es? qua te regione requiram?
Icare dicebat: pennas adspexit in undis
devovitque suas artes corpusque sepulcro
235condidit, et tellus a nomine dicta sepulti.
Komentar: Creten acc.; perosus mrzedi; claudo 3. okruiti; pelagus more; licet-premda;
obstruo 3. zatvarati; unda, ae f- talas, more; pateo- biti otvoren, dostupan; aer,aeris vazuh;
animum dimitit uputi se; novo 1. promeniti; sequor 3. slediti; clivum breuljak; creo 1. rasti;
fistula, ae f sviralo; avena, ae f



Dedalu omrzne Kreta meutim, omrzne dugo
Izgnanstvo, doe ga elja za zaviajem, al' morem
Zatvoren bjee te ree: "Nek zemlju mi i vodu krati,
Al' bar su otvorena nebesa; onamo idem;
Neka i svijem vlada, al' uzduhom ne vlada Minos".
Ree i n neznn na umjetva upravi misli,
Prirodu stane da m'jenja. Po redu namjesti perje,
Kao breuljak misli da raste. Seljaka tako
190
17
Svirala s nejednakim cijevma se pomalo die.
Onda ih sastavi koncem po sr'jedi, a voskom odozdo
I poto tako ih sloi, tad malo ih savi i pregne
Hote ko prava ih krila nainiti ptija. A Ikar
13 171. Aktejskom se naziva krv onih mladia i djevojaka atenskih, to su ih Atenjani svake devete
godine morali slati na Kretu kao hranu za Minotaura. Takovu su rtvu Atenjani poslali ve dva
puta, a trei put doe Tesej i pogubi Minotaura.
14 172. Arijadna, ki Mina i Pasifaje, na prvi je pogled zavoljela lijepoga i sranoga mladia Teseja,
pa mu je prema Dedalovu savjetu dala klupko konca, da ga privee na ulazu u Labirint, pa da s
pomou niti nae opet izlazak, kad ubije Minotaura.
15 174. Dija je staro ime ostrva Naksa. Ondje je Tesej potajno ostavio Arijadnu, kojom se onda
oenio bog Bakho (Liber).
16 182. "Onaj, to klei" (, Nixus genu) jest zvjezdano jato kao i "onaj, zmiju to dri"
(, Anguem tenens). Uistinu se zvjezdano jato Krune nahodi izmeu prvoga zvjezdanoga
jata i Boota. Sa zvjezdanim jatom Boota zamijenio je pjesnik, valjda pomutnjom, jato, to dri zmiju.
17 191. i d. Iza duljega je pera redovno dolazilo krae kao to je seljaka svirala bila sastavljena od
postepeno kraih cijevi.
189
191
Publije Ovidije Nason: Metamorfoze
165
200
205
210
215
220
225
230
Djeak stajae uza nj i ne znaju, da se sa svojom
Pogiblju igra, sad sjaju u licu hvatae perje
Dirano nemirnim uhom, sad uti gnjeae vosak
Palcem i igraju se u poslu smetae divnom
Svojemu roditelju. Kad umjetnik svri to poe,
Onda se postavi on u teinu ravnu med ona
Obadva krila i osta u zraku ganutom vise.
Poui sina i ree: "Opominjem, Ikare, tebe,
Dr' se sredine, ne leti visko, da krila ti sunce
Ne spali, nisko ne leti, da voda ih ne bi pritegla;
Leti med vodom i suncem. Bota gledati nemoj,18
Nemoj ni Heliku gledat ni trgnuti ma Orinov,
Mene se dri i leti!" Naputiv ga, kako e letjet,
Namjesti krila na lea, na kojim ih ne bjee nikad.
ine i govore to orosilo starcu se lice,
Oinske drhtahu ruke; a onda poljubi sina,
Koga ve nije imo poljubiti, i dignut na krilma
Naprvo leti za svog bojei se druga ko ptica
Izvode njenoga ptia iz gn'jezda visokog u zrak;
Kae mu, za njim nek leti, i umjetini ga ui
Opasnoj, mae krilma na sebi i sinova gleda.
Vidi ih ribar ribu na udicu druu love,
Vidi ih naslonjen ratar o ralicu, obanin o tap
Te se ude i misle, da bogovi to su, kad mogu
Letjeti tako po zraku. Na strani lijevoj ve je19
Ostavljen Samos Junonin, ve minue Delos i Paros,
Lebint na desnoj je strani i obilna medom Kalmna;
Djeak radosti pun zbog leenja smjeloga tada
Ostavi svojega vou i eljom u nebo vuen
Viim udari putem. Al' arkoga sunca blizina
Stade mirisavi vosak da meka, to vezae perje;
Vosak se stopi, a Ikar ve rukama golijem mae,
Nemaju ime da vesla ne uhvati nikakva vjetra;
Usta mu roditelja dovikuju, ali ih odmah
Doeka more, koje po njemu dobije ime.20
18 206. i d. Dedal opominje sina, neka ne gleda zvjezdane znakove, koji obino mornarima slue
za raspoznavanje smjera, nego neka slijedi samo njega. - Helika je zvjezdano jato Velikoga Medvjeda,
Boot uvar volova u istom zvjezdanom jatu, kad se ono dri za Nebeska kola; vidi biljeke
uza stihove 171. i d. pa 176. i d. drugoga pjevanja. - Zvjezdano se jato Oriona crtalo kao junak s
trgnutim maem.
19 220. i d. Dedal je letio sa sinom prema sjeveroistonoj strani k Miletu. - Na ostrvu se Samosu
osobito tovala boginja Hera (Junona), pa se na jugoistonoj obali njegovoj jo danas nahode ostaci
golemoga njezina svetita, koje je u starini bilo na glasu. - Delos i Paros jesu Kikladska, a Lebint
i Kalimna Sporadska ostrva. Sporadska su ostrva, napose Kalmina, bila na glasu poradi meda,
koji se jednako cijenio kao i atiki med s brda Himeta.
20 230. i d. Ikarskim se nazivalo more izmeu ostrva Hija i Koa, a ostrvo je Ikarija zapadno od
265
Tada nesretni otac - al' upravo n vie otac -
Povie: "Ikare, gdje si? u kojem da traim te kraju?
Ikare!" vikae udilj. Kad opazi perje u vodi,
Umjetvo svoje prokune i sahrani sina u grobu,
Pa se po sahranjenom po Ikaru ostrvo prozva.
Ugleda s razora blatnog jarebica brbljava njega,21
Kako u zemlju t'jelo sahranjuje nesretnog sina,
Pa zalepetavi krilma posvjedoi pjevanjem radost.
Jedina bijae to jarebica, doba je staro
Ne vidje, - ptica odskora, prijekor Dedalu vjeni.
Svojega sina due za nauk sposobne bjee
Dedalu predala sestra na uenje, kad mu se svri
Godina dvanaesta, ne slutei, to li ga eka.
Kada usrd rib djeak hrtenicu ugleda, prim