Uvod Na krajnjem kopnenom jugu Hrvatske, na podruju od Dubrovnika do drav- ne granice, vrlo su rijetke ranoroma- nike i predromanike sakralne gra- evine. Posebno se to odnosi na Ko- navle (predjel od Plata do rta Otro na Prevlaci dug 20 km), za koje se dugo vjerovalo da prije potpadanja pod vlast Dubrovake Republike uope nije imalo vrstih kranskih ustanova. Tvrdilo se da je nova vlast u 15. st. zatekla krivovjerje te da su franjevci iz Pridvorja velikim zala- ganjima priveli postojee stanovni- tvo rimskoj crkvi. O tome je teko prosuivati uz sveopi nedostatak i slabu prouenost vrela o prijanjem ivotu cijeloga tog podruja, smje- tenog izmeu vanih arita kran- ske vjere Boke kotorske i Dubrov- nika ili Epidaura kao njegova prethod- nika. Zbunjuje meutim injenica da je cijelo podruje izuzetno slabo i nedovoljno arheoloki istraeno te da ima vrlo malo objavljenih radova i o obavljenim arheolokim istraiva- njima. Zanimljivo da se to djelomice odnosi i na samo podruje stare dub- rovake gradske jezgre, barem u vri- jeme i prije nastanka grada. No o tome e biti vie govora neto posli- je i u sljedeem nastavku ove serije. Pojavu je prilino teko objasniti, a mogui su razlozi u tome da iz sred- njovjekovnog razdoblja nema mno- go, ili nema uope, pisanih tragova te da su utvrena arheoloka nalazita pretrpjela brojne preinake i nadograd- nje zbog estih razaranja uzrokova- nih ratnim nedaama i potresima. No ini se da je prolost prostora iz- meu Dubrovnika i Prevlake ipak nepotrebno mistificirana te da je bliska drugim hrvatskim primorskim krajevima. O tome svjedoi velika gustoa kranskih nazivlja za reljef- no razvedene predjele unutar kojih nema tragova ranih bogomolja. Pod- jednako su brojna i postojea (kasni- ja) svetita drevnih naslova, a upra- vo je to jedna od glavnih znaajki primorskih podruja. Osim toga po- zornost privlai i izuzetno velik broj vjerskih bratovtina koje su uvijek povezane s crkvenim sjeditima, uz- rokom i posljedicom njihova nastan- ka [1]. Povijesna zbivanja na prostoru rimske kolonije Epidaur Na sadanjem su dubrovakom pod- ruju prvi poznati stanovnici bili ilir- sko pleme Plereja. Njih su u 4. st. pr. Kr. pokorili Ardijejci koji su formi- rali snanu ilirsku dravu od Epira do Neretve. Bili su u stalnim sukobi- Crkveno graditeljstvo EARLY ROMANESQUE SACRAL BUILDINGS IN DUBROVNIK AREA (I) There are relatively few remains of pre-Romanesque and Early Romanesque churches in the coastal zone of the Dubrovnik area. In fact, there are only two such churches in Konavle. One of them used to stand on the small island of Mrkan near Cavtat. Its remains have not been fully investigated to this day. The other one is situated in Gabrili above the Konavosko polje area. It has recently been fully renovated and was probably built in the late eleventh century. In the northern portion of the old town of Dubrovnik, i.e. in the portion that was added as the last part of the old town, there are two churches that have been modified in the course of centuries in the scope of numerous renovations. One is situated in the eastern zone, at the very end of the Prijeko street. According to investigations, it used to be a typical example of southern Dalmatian churches which means that it had a single nave, boundary walls separated by recesses and lesenes, a small apse, and a small dome above the barrel vault. This would also describe very well the original appearance of the Sigurat church, situated in the north-western zone, which was quite damaged in Homeland War. However, this church, standing on the same spot from the sixth century to this day, was renovated on many occasions. The last major reshaping activity was conducted in the 17th century when, after a big earthquake, two aisles were added to the central nave. Iskopine u Cavtatu ispod hotela Croatia Crkveno graditeljstvo 144 GRAEVINAR 58 (2006) 2 ma s Rimljanima za premo na Jad- ranu sve do 135. pr. Kr. kada su de- finitivno poraeni. iri je prostor Dubrovnika doao pod vlast Rimlja- na jo i prije vjerojatno 167. godine. Glavno je rimsko sredite bio Epidaur (u izvorima se pie i Epidaurum i Epidaurus), bive ilirsko naselje, a i sam je naziv ilirskog podrijetla. Una- to negdanjim tvrdnjama to nikada nije bila grka kolonija, iako je pro- naeno dovoljno grkoga novca i na- kita. U povijesnim se izvorima Epi- daur prvi put spominje 47. pr. Kr. kada ga je napao Marko Oktavije, zapovjednik Pompejevih pomorskih snaga, jer se u njemu nalazila rims- ka posada odana Cezaru. Za tu je odanost Cezaru grad dobio i najvii rang kolonije. Kada se to tono zbi- lo teko je rei, a Epidaur prvi kao koloniju spominje Plinije Stariji se- damdesetih godina 1. st. Epidaur je tada glavna luka, gospo- darsko uporite i upravno sredite rimske vlasti. Njegov ager obuhvaa Konavosko polje na istoku, a u unut- ranjosti dananje Trebinje i njegovo zalee. Zapadna je granica tekla pre- ko Popova polja i sputala se prema moru, vjerojatno u dananjem Slanom. Ageru su pripadali dubrovako-cav- tatski i elafitski otoci. Ostatci antikog Epidaura danas su vrlo malo sauvani, a zna se da je imao zidine, forum, hramove, terme i sl. Veina se toga zakljuuje prema epigrafskim zapisima. Na poluotoku Ratu, nedaleko od franjevakog sa- mostana, otkriveni su ostatci veliko- ga graevinskog sklopa koji se tera- sasto uzdizao prema vrhu brijega. Arheoloka su istraivanja zapoela poetkom 20. st., ali se od poetnih istraivanja nije mnogo odmaklo. Istodobno je na poluotoku Sustjepa- nu, ispod sadanjeg hotela Croatia, otkriven sloeni sklop terasaste gra- evine sa irokom apsidom. Rimski su ostatci s mozaicima pronaeni i u blizini hotelskog kompleksa Epida- urus, a otkriveni su i jedva vidljivi ostatci rimskog vodovoda koji je iao iz Vodovaa u gornjim Konav- lima do Epidaura. Valja rei da su naseljeni vojni veterani uz rimsku religiju donijeli i tovanje istonog boga Mitre, a tragovi njegova sveti- ta najbolje su sauvani u Moiima [1], [2]. Villae rusticae, koje su bile temelj rimskog gospodarstva, otkrivene su diljem epidaurskog agera. Pronae- ne su i u upi dubrovakoj (Mlini), a na lokalitetu Goriina otkriven je vojni ili civilni stacionar koji se po- vremeno rabio od 1. do 4. st. Ulomak rimske nadgrobne ploe naen je na Lokrumu, a o postojanju kasnoanti- kog naselja na gradskome podruju Dubrovnika svjedoe nadgrobne ploe te velike koliine novca, vei- nom pronaenog za arheolokih is- traivanja ispod dubrovake katedrale. Na Lapadu je pronaena i jedna mra- morna glava rimskog cara iz prve polovice 1. st. I u Dubrovakom pri- morju ima rimskih tragova, posebno u Smokovljanima i u Trstenom, a najvie u Slanome oko franjevakog samostana Sv. Jeronima. Tamo su pronaeni starokranski sarkofazi i grobnice, oktogonalna krstionica ug- raena u stariju antiku graevinu te vei starokranski kompleks. Mno- go je slinih tragova rimske nazo- nosti pronaeno i na svim Elafitskim otocima. Gospodarska je kriza Rimskog Car- stva zapoela ve u 3. st., a njoj su pridonijele provale barbara potkraj 4. i 5. st. Zapadno Rimsko Carstvo konano je propalo 476. godine. Ne- ko su vrijeme ovim prostorima vla- dali Istoni Goti, a potom je Dalma- cija (iz razdoblja od 535. do 555.) pod upravom istonorimskoga (bizant- skog) cara Justinijana I. Velikog. To je vrijeme kada se posvuda snano razvija kranska crkvena organiza- cija. Prema predaji biskupija je u Epidauru utemeljena ve u 3. st., ali prvi pisani podatak potjee iz 530. Tada se spominje epidaurski biskup koji sudjeluje na saboru u Saloni. Posljednji povijesni navod, a rije je o epidaurskom biskupu Florenciju, potjee iz 589. godine [2]. Valja rei da je u Cavtatu, za razliku od drugih dijelova dubrovakog pod- ruja, otkriven samo jedan kasnoan- tiki starokranski lokalitet, a to su ve spominjane ruevine podno hotela Croatia. U tom se sloenom gradi- Polukruna apsida na iskopinama u Cavtatu Crkveno graditeljstvo GRAEVINAR 58 (2006) 2 145 teljskom sklopu jasno moe uoiti longitudinalna sakralna graevina s polukrunom apsidom sa svetitem koje je redovito okrenuto prema istoku. Pronaeni grobovi svjedoe o 6. st., a na to upuuje i ime lokali- teta (Sustjepan), budui da su kran- ske bogomolje ranog razdoblja naj- ee bile posveene sv. Petru i sv. Stjepanu. Sv. Stjepan (oko 15. oko 40.) bio je propovjednik i prvi kran- ski muenik (i zovu ga sv. Stjepan Prvomuenik) koji je zbog svojih propovijedi u Jeruzalemu od pravo- vjernih idova kamenovan do smrti. Antiki je Epidaur razoren prodorom Avara i Hrvata poetkom 7. st., a njegovi su stanovnici utoite pronali na otprije naseljenoj hridi Laus ili Lave (odatle romanski naziv Lausi- on koji je jezinim promjenama pret- voren u Ragusium) sa snanom bi- zantskom utvrdom na podruju dana- njega Dubrovnika. Novo je naselje tako postalo biskupsko sredite i ta- ko steklo status srednjovjekovnoga grada. Kada se to tono zbilo nije poznato, jedino se zna da je zbog prirodne katastrofe sredinom 9. st. biskupsko sredite preseljeno u Kotor, a da je nakon splitskih sabora (925. i 928.) ponovno vraeno u Dubrovnik. Zna se da je 1022. papa Benedikt VIII. (za njegova su pontifikata (1023. - 1057.) u Dubrovnik donesene moi glave i none kosti sv. Vlaha) poslao biskupu Vitalu palij (vunena ogrlica u obliku slova Y koja simbolizira Kristovo raspee) kao simbol metro- politanske vlasti, a u popratnoj ga poslanici naziva epidaurskim nadbis- kupom koji stoluje u Dubrovniku. Utemeljena je tako dubrovaka nad- biskupija koja e se poslije (u 15. st.) izjednaiti s podrujem Dubrovake Republike. Valja rei da se novo na- selje odmah (na razmeu 6. i 7. st.) spominje i u pisanim izvorima u djelu Cosmografia anonimnog auto- ra iz Ravene ("Epidaurum id est Ra- gusium") [1]. U prvim se stoljeima uspostavlja suivot novopridolih Hrvata i ro- manskih starosjedilaca. Na obali i otocima konsolidiraju se srednjovje- kovne komune pod patronatom Bizan- ta, a u njihovu se zaleu osnivaju nove dravne zajednice, od kojih se na prostoru izmeu Zrmanje i Ceti- ne posebno izdvojila hrvatska dra- va (najprije pod vodstvom kneza, a potom kralja). Juno se od nje pros- tire Neretvanska oblast (Paganija), Zahumlje, Travunija i sl., a to su sve dravne tvorevine koje neposredno granie s dubrovakim teritorijem. U to je vrijeme nakon predromani- kih adaptacija starokranskih crka- va zapoela izgradnja predromani- kih crkvica specifinog stila. Poseb- nost se oituje u graditeljskim obli- cima, kamenom namjetaju, pleter- nim ukrasima, a nerijetko i zidnim slikama. Tu je nastao poseban tip predromanikih crkava junodal- matinski jednobrodni kupolni tip. Znaajke su mu jednobrodna grae- vina s etverokutnom apsidom koja je iznutra polukruna ili etvrtasta. Svod je presvoen bavastim svodom, a prostor je s dva para pojasnica i pripadajuim lezenama (istakama) podijeljen u tri polja, a nad sredi- njim je mala etvrtasta kupola. Vanj- ske su stijenke najee ralanjene niama s lunim nadvojem. Ipak na irem kopnenom dubrova- kom podruju nije pronaeno mno- go takvih crkava i najee na njiho- vo postojanje upuuju tek kameni ostatci. U upi dubrovakoj nema ni jedne takve crkve, ali postoje dva predromanika ulomka (na groblju Sv. Matije i pokraj crkve Sv. ura u Buiima). Na Lokrumu je bio vje- rojatno najstariji dubrovaki benedik- tinski samostan s crkvom Sv. Marije. Samostan je bio na mjestu na kojem je, kako se ini, postojala starija crk- va. Pronaena su etiri uzidana pred- romanika ulomka s pleternom orna- mentikom, ali su izostala sustavna arheoloka istraivanja koja bi utvr- dila postojanje prijanje crkve i sa- mostana. Ni zapadno od Dubrovnika nema sauvanih predromanikih ili ranoromanikih crkava, ali je prona- eno dosta ulomaka crkvene skulptu- re, posebno u Rijeci dubrovakoj (Roat i Komolac). Osobito su broj- ni takvi nalazi u Dubrovakom pri- morju (Oraac, Brseine, Topole i Slano). [2] Ipak valja dodati da su tijekom 2003. i 2004. obavljena is- traivanjima u Gornjoj ajkovici - umetu, na irem podruju Rijeke dubrovake. Tamo su ispod Crvenih stijena (jugoistone padine brda Go- lubov kamen), u blizini izvora gdje zapoinje srednjovjekovni Onofrijev vodovod za Dubrovnik, pronaeni Pogled na Cavtat i otok Mrkan ispred njega Crkveno graditeljstvo 146 GRAEVINAR 58 (2006) 2 ostaci srednjovjekovne crkve Sv. Mihovil (Sv. Mihajlo) ispod dijela nekropole steaka [3]. Vei se dio sauvanih crkava iz pred- romanikog i ranoromanikog razdob- lja nalazi u staroj gradskoj jezgri Du- brovnika, gdje su uglavnom uklop- ljene ili skrivene brojnim naknad- nim pregradnjama. Najbrojnije su crkve na Elafitskim otocima, od ko- jih su mnoge i danas u funkciji. Sve e te crkve biti obraene dijelom u ovom i u nekoliko sljedeih naih napisa. Ipak i na podruju Konavala postoje tragovi jedne predromanike crkve, a jedna je jo u funkciji. to- vie nedavno je i obnovljena. Crkve u Konavlima Ostatci crkve Sv. Mihajla na otoiu Mrkanu Pokraj Cavtata, nadomak poluotoka Sustjepana, nalaze se dva nenaselje- na otoia i nekoliko malih i niskih hridi. Otoi Mrkan (0,4 km 2 povri- ne i 65 m visine) na sjeveroistonoj je obali obrastao tamnozelenim grm- ljem, a jugozapadna obala ima strme i visoke klisure. Na obronku, na visini od gotovo 40 m, uoljive su ruevi- ne. Sline je vegetacije i grae oto- i Bobara, smjeten zapadnije, koji je manji i nii (45 m). Mrkan je ina- e zatien kao poseban ornitoloki rezervat, gnjezdite galeba klaukovca. Na Mrkanu je u vrijeme ranog kr- anstva podignuto svetite memorijal- nog tipa, a strunjaci ga usporeuju s mauzolejom Sv. Anastazije u Salo- ni. ini se da je na tim ostatcima podignuta predromanika crkvica Sv. Mihajla s ralanjenim zidovima i kupolom tipinom za junu Dalma- ciju. Valja rei da je sv. Mihael ar- kaneo (hrvatski je oblik Mihovil, a Mihajlo se obino sree u pravos- lavlju) jedan od rijetkih anela koji je imenovan u Bibliji (uz Gabrijela i Rafaela) kao vojskovoa nebeske vojske u borbi protiv mitskoga sed- moglavog zmaja. Prema liturgijskim tekstovima voditelj je blaenih dua u raj, a prema ikonografskim predod- bama onaj koji vae due na posljed- njem sudu. Kult mu se poeo tovati na kranskom Istoku u 4. st., a na Zapadu potkraj 5. st. Spomendan mu je 29. rujna. [4] Ostaci crkve Sv. Mihajla na Mrkanu Na ruevine te crkve davno je upo- zorio Igor Fiskovi [1] i zakljuio da se radi o ranoromanikoj crkvi iji su oblici uvjetovani tlocrtnim dimen- zijama i oblikom etvrtaste gradnje s kupolom. Tada je pozvao na teme- ljita arheoloka istraivanja koja bi razjasnila sve faze gradnje na tom sloenome arheolokom nalazitu, no ta su istraivanja sve do danas izostala. Valja jo rei da je nacrte ostataka ranokranske memorije i ranoromanike crkve Sv. Mihovila izradio Ivan Tenek jo 1968. i da se ti crtei svuda prenose kada se govori o Mrkanu. ini se da iz te crkve pot- jee manji kameni ulomak s prika- zom kria koji se uva u Arheolo- kom muzeju u Dubrovniku. Ivica ile [2] tvrdi da je u pismohrani Up- rave za zatitu kulturne batine Kon- zervatorskog odjela u Dubrovniku pronaao jednu fotografiju pluteja iz crkve koji je snimljen 1974. ak tvrdi da je to jedini ulomak predro- manike skulpture s tog podruja. Ipak fotografiju nije objavio. Pokraj ruevina crkve nalaze se os- tatci benediktinskog samostana. Vje- ruje se da je to bio podruni samos- tan Sv. Marije s Lokruma. Samostan se u pisanim vrelima prvi put spomi- nje 1218., a posljednji je opat bio Mato Grubia Ranjina. Zna se da se posljednji redovnik zvao Petar. On se na Lokrum preselio 1296.[5]. Zanimljivo da je na Mrkanu neko vrijeme boravio i trebinjski biskup. Njega je 1253. iz Trebinja protjerao Uro I. Nemanji, a Dubrovnik mu je ustupio mrkanski samostan s crk- vom te sa susjednim otoiem Boba- rom (i tu ima neistraenih ruevina, vjerojatno takoer benediktinskog samostana). Stoga je biskupija dobi- la nove ime Trebinjsko-mrkanska. Valja rei da je podruje trebinjske biskupije (koja postoji od poetka Skice tlocrta presjeka i sjevernog proelja crkvice Sv. Mihajla na Mrkanu (I. Tenek) [5] Crkveno graditeljstvo GRAEVINAR 58 (2006) 2 147 11. st. i sufraganska je Dubrovakoj metropoliji) opustoeno pritiskom pravoslavlja i kasnijom provalom Turaka. Ipak je Dubrovaka Repub- lika ustrajno imenovala trebinjske biskupe, a posljednji je bio Mato Vodopi (umro 1882.). Papa Leon XIII. je 1881. spojio trebinjsku s mos- tarskom biskupijom. I danas njezin slubeni naziv glasi: Mostarsko-du- vanjska i Trebinjsko-mrkanska bis- kupija. [4] Ne zna se koliko je dugo biskup sto- lovao na Mrkanu, ali se zna da je u dijelu ruevina benediktinskog samos- tana bio ureen biskupski ljetnikovac koji je sada takoer ruevina. Pretpos- tavlja se da su na Mrkanu bile ak tri ranoromanike crkve Sv. Mihovil, Sv. Marija i Sv. Marko i ini se da je po Sv. Marku otok i dobio ime [5]. Crkva Sv. Dmitra u Gabrilima Rekli smo ve da se za kontinentalni dio Konavala, koje su Dubrovani s doputenjem hrvatsko-ugarskog kra- lja Sigismunda kupili 1419. od San- dalja Hrania (istoni dio) i 1426. od Radoslava Pavlovia (zapadni dio), dugo vjerovalo da u srednjem vijeku uope nije bio priveden kranstvu. No tome uvjerljivo proturjei crkva Sv. Dmitra na mjesnome groblju u Gabrilima u Gornjoj Bandi iznad Konavoskog polja. Na nju je prva upozorila Dubravka Beriti dok je bila ravnateljica dubrovakog Zavo- da za zatitu spomenika kulture i crk- va je otad uvedena u sve preglede naega predromanikoga sakralnog graditeljstva. Kao to je poznato sv. Dimitrije (umro 304.) bio je akon sirmijskog bisku- pa Irineja, a osuen je na smrt i po- gubljen zbog uvanja svetih knjiga zajedno s drugovima Donatom i For- tunatom. U Sirmiju (dananja Srijem- ska Mitrovica) pogubljen je izvan zidina i na tome je mjestu podignuta grobljanska bazilika. Pred Atilinim pustoenjem relikvije su mu prene- sene u Solun. Prefekt Ilirika Leoni- cije sagradio je u 5. st. dvije bazilike u ast sv. Dimitrija, jednu u Sirmiju, a drugu monumentalnu peterobrod- nu u Solunu, u kojoj se nalaze slavni mozaici sa sveevim likom. Odatle se tovanje iri na Istok i na Zapad, posebno meu pravoslavnim Slave- nima. No popularan je i meu Hrvati- ma, osobito na junoj hrvatskoj oba- li i u Zadru. Zagrebaki brevijar iz 1290. sauvao je najstariji sveev molitvenik. Njegov se dan slavi 26. listopada [4]. Prvi je o crkvi Sv. Dmitra neto op- irnije pisao Igor Fiskovi u zborni- ku radova sa skupa Konavle u pro- losti, sadanjosti i budunosti iz 1996. [1]. Naalost to je do danas i jedino neto sadrajnije predstavljanje te zanimljive graevine. U napisu su prvi put objavljeni zanemareni crtei Ivana Teneka iz 1975. izraeni za Institut povijesti umjetnosti Zagreba- kog sveuilita. Crkva ima pridodani trijem i u svojoj osnovi slijedi pred- romaniku matricu crkvica s ovog podruja, osim to je znatno ira, a dijelom i kraa. To navodi na neto kasniji nastanak, izvan klasinoga predromanikog razdoblja. I. Fisko- vi dri kako se moe pretpostaviti da je graena poslije 1054. i raskola Istone i Zapadne crkve. Iz njegova opisa saznajemo da crkva izvana izgleda kao jednostavna i vr- sta graevina sa starinski obraenim zidovima. Povrina joj je ralanje- na okomitim lezenama, gotovo pilo- nima, pravokutnog presjeka izmeu kojih su provuene nie, koje nisu jednake po rasporedu jer im se ritam nasilno mijenja na junoj strani. Pro- elnu zapadnu stijenku iznutra popu- njava po jedna velika lezena, obuh- vaena lukom unutar obrisa uzdignu- tog zabata, to je znaajka stila na ovim podrujima. Na zaelju je ap- sida, plitko strea i pravokutna, ali Tlocrt i uzduni presjek crkve Sv. Dmitra u Gabrilima (I. Tenek) [1] Crkveno graditeljstvo 148 GRAEVINAR 58 (2006) 2 ralanjena s ak tri uske nie na zav- rnoj plohi, a po jedna je udubljena u zid crkve izvan apside. Glavno je za- padno proelje skriveno vanjskim, naknadno dodanim trijemom, zatvo- renim sa sjevera, a rastvorenim pre- ma jugu i zapadu, kako se i sree u junim dijelovima Dalmacije. Vidlji- vo je da su se pri gradnji trijema ra- bili steci, kojih i sada ima uokolo, to svjedoi o njegovu kasnijem nas- tanku. O kasnijim intervencijama svjedoi i trostreni krov koji zatva- ra iroka vrata i pobone prozore s kamenim okvirima, sve zahvate izvan obiaja srednjeg vijeka. U unutranjosti je, tvrdi Fiskovi, izvorni izgled mnogo bolje ouvan. Rije je o cjelovitom prostoru koji je ritmiki sloen u tri polja. Odreuju ih boni piloni, po dva simetrina na uzdunim stijenkama koji su nosai poprenih pojasnica to pridravaju bavasti svod. S njima su usklaeni veliki lukovi polja uzduno uvuenih u zidove izmeu pilona, ali i lukovi na poetnoj i zavrnoj stijenci pravo- kutnog tlocrta koji visoko prate svod. Zaelni je dio ustrojen s tri polukrune nie, od kojih je sredinja znatno ve- a od pobonih i tako postaje prava apsida za smjetaj oltara. Fiskovi zakljuuje da je crkva izvor- no imala kupolu u srednjem traveju, kako je to uobiajeno u ovome tipu srednjovjekovnih crkava, posebno i stoga to je srednji travej i uobiaje- no ui od ostalih. Nestanak kupole objanjava ruenjima crkve koja je nedvojbeno jednom izgubila svodnu konstrukciju te je pri obnovi sniena. Zato joj nie na vanjskom oploju lae nisu luno zavrene poput onih na apsidi, a cijeli je krov neprimje- reno polegnut na novooblikovani bavasti svod. Davno ruenje crkve opravdava time to je podruje Kona- vala bilo izloeno brojnim napadima neprijatelja iz susjedstva te estim potresima. Time ujedno objanjava i nedostatak sakralnih spomenika pred- romanike i rane romanike na ovim prostorima. [1] No za nedavna posjeta ovoj neobi- noj crkvici koja je i dalje u funkciji bili smo naime prilino iznenaeni. Zatekli smo je temeljito obnovljenu i restauriranu te znatno drugaiju no to je prikazana na davnim crteima. Uklonjeni su svi veliki otvori i sve su nie na pobonim zidovima sada meusobno simetrine. Preureen je i trijem na koji je, okrenut prema sje- veru, postavljen i zvonik na preslicu, to je zaista neuobiajeno mjesto jer se prije nalazio iznad crkvenih vrata. tovie i trijem je otvoren prema sje- veru. Uoljivo je takoer da na crkvi nema nikakve kupole. No o tim radovima, koji su uz pomo Ministarstva kulture obavljeni u po- sljednjih nekoliko godina, nema ni- kakvih pisanih tragova. To je, kako se ini, neko neobino prokletstvo ovih krajeva. Na internetu osim po- dataka o financijskim godinjim inter- vencijama Ministarstva kulture prak- tiki nismo pronali nita ni o izvo- aima, ni o restauratorima i konzer- vatorima. Zapravo pronali smo samo vijest koja je objavljena u Jutarnjem listu krajem travnja 2005. u kojoj se na- vodi da je uklonjen aluminijski prozor koji zatvara rupu na sjevernom zidu trijema, a koji je, kako se tvrdi, deva- stirao spomenik nulte kategorije iz 11. st. i nije bio postavljen za nedav- ne restauracije. Anonimni Konavlja- nin iz crkvenog bratstva koje uprav- lja crkvom tvrdi kako je taj prozor ipak nuan jer je crkva mala, a na misi se katkad skupi i do 70 vjernika koji su izloeni buri i kii. Jedino to moemo svemu dodati jest da je pro- zor moda bio uklonjen, ali da se sada opet nalazi na svome mjestu. Tek smo poslije od prof. dr. sc. elj- ka Pekovia, arhitekta i konzervato- ra koji je obnavljao brojne sakralne graevine na dubrovakom podru- ju, uzgredno doznali da je bio uklju- en u obnovu crkve Sv. Dmitra te da je istranim radovima nepobitno do- kazano da Sv. Dmitar nikada nije imao kupolu. Nismo uspjeli doznati zato je maknut zvonik iznad ulaz- nih vrata. Vjerojatno je ustanovljeno da ga izvorna crkva nije imala, pa su ga jednostavno izdvojili iz njezina Obnovljena crkva Sv. Dmitra u Gabrilima Crkveno graditeljstvo GRAEVINAR 58 (2006) 2 149 sastava. Zato je trijem otvoren pre- ma sjeveru, posebno to nainom gradnje potpuno odudara od ostalih dijelova crkve, nismo uspjeli dozna- ti. Nismo nita doznali ni u unutra- njosti crkve jer unato pokuajima nismo u nju uspjeli ui. Za otvorena pitanja treba priekati da konano o obnovi ove zanimljive crkve bude neto i objavljeno. Moda e se tada doznati da je crkva graena neto poslije nego to se predvialo i da se vie ne uklapa u predromaniku. Na to bi uz njezinu irinu mogao upui- vati i nedostatak kupole. Crkve na sjevernom dijelu dubrovake gradske jezgre Prikazat emo dvije crkve sa sjever- ne strane stare dubrovake gradske jezgre. To je dio grada koji je tek krajem 13. st. opasan zidinama i koji je nakon nasipanja plitkog i zamu- ljenoga morskog tjesnaca postao po- sljednji gradski seksterij Prijeko. A predromanike crkve na sjevernom dijelu zaljeva, do kojega je vodio drveni most, svjedoe o postojanju ivota i s druge strane hridi Laus ili Lave, na strmim padinama brda Sr. Vjerojatno je tu ivjelo slavensko stanovnitvo koje je vrlo brzo promi- jenilo etniki sastav prvotnoga roman- skog stanovnitva Dubrovnika [6]. Crkva Sv. Nikole na Prijekom Crkva Sv. Nikole nalazi se na sjeve- roistonome dijelu povijesne jezgre Dubrovnika, na istonom kraju ulice Prijeko, na mjestu gdje se ta ulica sijee sa Zlatarskom ulicom. Izgra- ena je iza negdanje carinarnice (dogana, sponza) i do nje je vodila regulirana ulica koja je nestala izgrad- njom palae Sponza. Ta je ulica ila uz bivi gradski zid, danas istoni zid palae [7]. Crkva je posveena Sv. Nikoli, jed- nom od najpopularnijih kranskih svetaca, koji je ivio otprilike od 270. do 350. godine u Maloj Aziji. Istaknuo se karitativnim radom, da- reljivou i udesima (utiao oluju na moru), a ivot mu je ovijen mno- gim legendama. Tijelo mu je prene- seno iz Mire (u kojoj je umro) u Ba- ri, gdje je danas njegovo veliko sve- tite. Posebno ga tuje i kranski Istok. Zatitnik je putnika i pomora- ca. Na njegov blagdan (6. prosinca) djeca i odrasli dobivaju darove [4]. Crkva Sv. Nikole tijekom vremena imala je razna imena. Jednom se na- zivala "de Campo" (campus je bio naziv za nasuti morski rukavac), po- slije "de piazza", a potom "appreso Doghana" i "appreso le slanize" (u blizini je bilo skladite soli). Nazi- vala se i Sv. Nikola u Zlatarskoj uli- ci, a najee kao i danas Sv. Nikola na Prijekom. Sva su ta imena poslje- dica injenice da je u gradu postoja- la jo jedna crkva Sv. Nikole, koju je u 14. st. izgradio Ivan Andrija Voli. Crkva Sv. Nikole na Prijekom spo- minje se prvi put u arhivskim doku- mentima u 13. st. Prema zakljucima Statuta iz 1296. njome poinje regu- lacija novopripojenoga gradskog se- ksterija, a od crkve se od 1376. regu- lira i cijela ulica Prijeko koja se tada nazivala ulicom Sv. Nikole. [7] Crkva se nalazila na vrlo vanoj ur- banoj toki i na litici koja se strmo uzdizala iznad nizinskog dijela (cam- pusa). U crkvi se sve do 18. st. slavi- lo osvajanje Bodinove kule, koja je prema pisanju kroniara bila u njezi- noj blizini. Bodin je bio kralj Duklje ili Zete (1081.-1101.) i sin Mihajla Vojislavia. Bio je politiki naklonjen Zapadu, a 1080. vjenao se s norman- skom princezom Jakvintom koja e odigrati veliku ulogu u dinastikim borbama poslije Bodinove smrti. Ina- e se Bodinovo stupanje na prijestolje podudara s vojnim uspjesima Norma- na u junom Jadranu i stoga je uz njihovu potporu proirio svoju vlast na Bosnu i Raku. Podupirao je bar- sku biskupiju i pridonio njezinu podi- zanju na stupanj nadbiskupije (1089.). Bodin je izgradio svoju utvrdu (Rocca del Re Bodino), kojom je prijetio za- uzeti drveni most i prii Dubrovniku Tlocrt stare dubrovake gradske jezgre s oznaenim razdobljima nastanka (strelica pokazuje smjetaj Sigurate i Sv. Nikole) Crkveno graditeljstvo 150 GRAEVINAR 58 (2006) 2 s kopnene strane, najvjerojatnije na podruju na kojem se danas nalazi dominikanski samostan. Ta visoka litica poinje na 8,6 m nadmorske visine, a zavrava na poloaju kule Sv. Jakova na 20,7 m n. v. Bodin je kako spominju dubrovaki kroniari iz svoje kule dugo godina opsjedao grad, a Dubrovani su kulu uspjeli osvojiti nakon izdaje Utuaviga Gra- diensea (Vuka Gradoja-Gradia) ko- ji je zauzvrat dobio dubrovako plem- stvo. V. Foreti u svojoj Povijesti Dubrovnika do 1808. prema pisanju popa Dukljanina zakljuuje da se to zbilo poetkom 12. st. Osvajanjem tog poloaja Dubrovani su dobili priliku da se primjerno zatite i s kop- nene strane. O crkvi je najprije 1898. pisao Frano Radi, potom Niko Gjivanovi (1929.), a i E. Dyggve izradio je prvu rekon- strukciju njezina tlocrta. Svi su oni zakljuili da je rije o izvorno jed- nobrodnoj graevini. T. Marasovi je nakon uvida u arheoloka istrai- vanja zakljuio da je crkva uobia- jenih proporcija s dva para lezena u unutranjosti i plitkim niama na unutranjim i vanjskim zidnim plo- hama. Utvrdio je da je apsida bila izvana pravokutna, iznutra polukru- na, te da se kupola die iznad trompi, a izvana je imala tragove polukru- nih nia. Crkva Sv. Nikole jest tlocrtno izdu- eni pravokutnik kojemu su dogra- eni svi boni prostori. Sjeverni je dograeni prostor nadsvoen plitkim krinim svodovima i ne protee se cijelom duljinom crkve. Tom je na- dogradnjom crkva postala dvobrod- na. Juna pregraena prostorija see od proelja do polovice crkve i slui kao sakristija. U nju se ulazilo poseb- nim vratima na proelju crkve, a veza izmeu sakristije i crkve ostva- rena je posebnim vratima. Crkva je natkrivena dvostrenim krovom u nekoliko razina. Svodovi sredinjeg dijela svjedoe o estim pregradnjama, a apsida je pri- slonjena uza zid susjedne graevine pa joj je teko bilo definirati oblik. I nad apsidom i nad sredinjim dijelom uzdie se bavasti svod. Proelje je pomaknuto prema zapadu i izgrae- no u renesansnom stilu 1607., a za- vrava trodijelnom preslicom. Nad polovicom srednjeg broda i nad sje- vernim brodom izgraena je stambe- na zgrada, a to je dodatno opteretilo svodove i devastiralo crkvu. Svodo- vi i dijelovi sauvanog proelja upu- ivali su na to da se radi o predroma- nikoj crkvi, ali se zbog nemogu- nosti definiranja apside i poloaja proelja nekim istraivaima inilo da ima etiri odnosno pet traveja. Rekonstrukcija tlocrta i vanjskog izgleda crkve Sv. Nikole (. Perkovi) Proelje crkve Sv. Nikole na Prijekom Crkveno graditeljstvo GRAEVINAR 58 (2006) 2 151 Nakon temeljitih arheolokih istra- ivanja koje je proveo Zavod za za- titu spomenika kulture i prirode iz Dubrovnika, pronaene su temeljne strukture izvorne crkve. . Pekovi [7] ak je izradio preciznu rekonstruk- ciju njezina vanjskoga i unutranjeg izgleda. Crkva je u tlocrtu bila pra- vokutna, duljina je zajedno s apsidom iznosila 7,2 m a irina 4,6 m. Zidovi si bili debljine 60 cm i bez lezena. Bila je obukana i iznutra i izvana i zidana u rustinoj tehnici s priklesa- nim lomljencima u nepravilnim slo- jevima, s obilnim slojem morta. Pre- svoena je bavastim svodom oslo- njenim na dva para lezena koje pre- laze u pojasnice. Tako je prostor podijeljen u tri jednaka dijela. Nad srednjim se uzdie etvrtasta kupola, a krov je najvjerojatnije bio pokriven kamenim ploama. Apsida koja je izvana pravokutna a iznutra polukru- na ima jednu slijepu niu, a lateralni zidovi po tri. Zakljueno je zapravo da je crkva Sv. Nikole na Prijekom pravi prim- jer jednobrodnoga kupolnog tipa ralanjene vanjtine, a takav se tip gradnje esto rabio tijekom 10. i 11. st. (kada je crkva vjerojatno i grae- na) u junoj Dalmaciji i najizrazitiji je regionalni stil ranosrednjovjekov- nog graditeljstva. T. Marasovi ga objanjava utjecajem dviju tradicija: longitudinalnim prostorom koji pro- istjee iz starokranskog graditeljs- tva i sredinje koncepcije izraene kupolom koja se dovodi u vezu s Bi- zantom. A Bizant je u to vrijeme i politiki prisutan na jadranskoj obali, pa su njegovi graditeljski utjecaji doli do izraaja u regionalnom stilu graenja crkava [7]. Crkva Sigurata na Prijekom Crkva Sigurata je puki naziv za crkvu Preobraenja Kristova, a nalazi se na sjeverozapadnom dijelu predjela Prijeko u povijesnoj jezgri Dubrovnika u neposrednoj blizini franjevakog samostana. Danas je u sastavu enskog samostana kolskih sestara franjevki, koje u Dubrovniku Crkva Sigurata nakon bombardiranja u Domovinskom ratu Tlocrt i presjek crkava na mjestu Sigurate od 6. do 11. st. (. Perkovi) [8] Crkveno graditeljstvo 152 GRAEVINAR 58 (2006) 2 s manjim prekidima djeluju od 1920. Bavile su se ivanjem i runim radom, primale na stan uenice te radile u bolnicama. Danas je u samostanu 6 sestara, od kojih dvije rade kao vje- rouiteljice, a dvije u zdravstvu. Rekonstrukcija negdanjeg izgleda crkve Sigurate (. Perkovi) [8] Ime Sigurata dolazi od latinskog na- ziva za Preobraenje Gospodinovo Transfiguratio Domini. Taj se blag- dan slavi 6. kolovoza kao spomen na dogaaj na gori Taboru kada je Isus pred svojim uenicima Petrom, Ivanom i Jakovom promijenio izgled tijela i pokazao im slavu koju e do- ivjeti u uskrsnuu. Uz Isusa se u tom prizoru pojavljuju Mojsije i Ilija kao svjedoci njegove mesijanske ulo- ge, a taj je biblijski motiv vrlo est u ikonografiji [4]. Crkva se u povijesnim vrelima prvi put navodi 1281. u izvrenju oporu- ke jednog Dubrovanina. Od 17. do 19. st. ta se crkva naziva i Gospa Si- gurata zbog udesne slike Bogorodi- ce koju su osobito tovali dubrova- ki mornari, a koja je 1835. prenese- na u crkvu Sv. Vlaha. Valja rei da se na pobonom oltaru nalazi kip Djeteta Isusa (puki naziv Oltar Bam- bina) koji je crkvi poklonila Anica Bokovi, sestra Ruera Bokovia. Ulica u kojoj se crkva nalazi naziva se Od Sigurate. Crkva je izgraena u povijesnoj jez- gri, izmeu ulica Od Sigurate, Plovani skalini i Male. Ispred crkve je nekad bio trg koji je izgradnjom niza kua pretvoren u mali zatvoreni prostor u koji se pristupa uskim prolazom iz ulice Od Sigurate. Poloena je na uzvisini, na maloj zaravni iznad koje se teren ponovno strmo uzdie. Nep- ravilnosti u urbanizmu inae palji- vo planiranog seksterija Prijeko vje- rojatno su uvjetovane upravo polo- ajem i prijanjom izgradnjom crkve. Prijeko je pripojeno gradu 1296. i tada se poeo graditi zid koji se u smjeru sjever-jug protezao zapadni- je od crkvice, uz rub dananjeg sa- mostana Male brae, a smjer je mi- jenjao prema istoku sjevernije od ulice Od Sigurate. [8] Dvorino proelje Sigurate Crkva je danas trobrodna graevina, a to je rezultat posljednje velike pre- gradnje koja je obavljena poslije po- tresa 1667. godine. U tlocrtu je uo- ljivo da su prvotnoj jednobrodnoj trotravejnoj graevini dodana dva bona broda. Veza s bonim brodo- vima uspostavljena je uklanjanjem zidova izmeu pojasnica u sva tri traveja. Tako su one sa zidom iza njih postale pilastri T presjeka. Srednji je brod s dva para pojasnica podijeljen u tri traveja presvoena bavastim svodovima, na kojima su bukom oblikovana rebra tako da stvaraju dojam krino-bavastih svo- dova. Nad bonim su brodovima tro- dijelni i iznimno plitki krino-ba- vasti svodovi. Uz boni se zid sjever- nog broda nalazi oltar Sv. Ivana Krs- titelja, koji je podignula bratovtina dubrovakih kovaa u 17. st. U pro- duetku sjevernog broda uz pasidal- ni je dio prigraena sakristija, u koju se ulazu kroz vrata poviena za dvije stube. U junom se dijelu nalazi ve spomenuti oltar s malim Isusom, a taj je brod malim natkrivenim mos- tom povezan sa samostanom. Proelje je oblikovano tako da odmah upuuje na trobrodnost crkve. U osi srednjeg broda je portal, a u osi bo- nih brodova prozori. Iznad portala je jednostavna rozeta, a nad zabatom proelja die se jednostruka preslica sa zvonikom. Uglovi su crkve istak- nuti zidanim pilastrima koji imaju profiliranu bazu i zavrni vijenac. O crkvi se dosad malo pisalo. Prvi je bio N. Gjivanovi, potom T. Mara- sovi, S. Gvozdanovi i A. Badurina. I. Petricioli ju je svrstao u raireni tip longitudinalne jednobrodne crkve s kupolom, a o njoj je pisao i I. Fisko- vi koji je tijekom istraivanja i ob- nove bio ravnatelj ustanove koja je izvodila te radove. Crkva je naime bila teko oteena tijekom granatiranja Dubrovnika u Domovinskom ratu, kada je 6. pro Strop obnovljene Sigurate Crkveno graditeljstvo GRAEVINAR 58 (2006) 2 153 sinca 1991. i 29. svibnja 1992. pogo- ena sa dva izravna pogotka i rap- nelima nekoliko granata koje su pale u njezinu blizinu, a najvie je tete uzrokovala granata koja je eksplodi- rala u dvoritu i teko otetila proe- lje. Izravni su pogoci otetili pokrov i svod junog broda crkve te sjevero- zapadni ugao kupole i dio svodova s pojasnicama, pa su time je bili znat- no narueni svodna konstrukcija i stabilnost crkve. Stoga je crkva tije- kom 1992. preventivno zatiena radi sprjeavanja prodora oborina u konstrukciju. Zbog opasnosti od uruavanja odmah se poelo s obnovom pojasnica, ku- pole i krovita. Nakon uklanjanja sloja pokrova i sloja ute uoeni su boni zidovi jednobrodne crkve. Po- tom su istraivanja nastavljena na svim zidovima kao i na podovima ispred i unutar crkve. Istraivanja su se nastavila i tijekom 1993. Na teme- lju tih istraivanja izraene su idejne rekonstrukcije vanjskog i unutra- njeg izgleda ranoromanike crkve. Kako nas izvjetavaju eljko Peko- vi i Ivica ile [8], istraivanja Si- gurate donijela su potpuno nove spo znaje o njezinu razvoju. Upotpunje- na je slika o predromanikoj etapi izgradnje i o njezinim kasnijim pre- gradnjama i dogradnjama. Istraiva- nja su, meutim, pokazala da je na istome mjestu crkva postojala i znat- no prije. Utvrene su dvije starije faze gradnje, prva upuuje na razmee kasne antike i ranog srednjeg vijeka (od 6. do 8. st.), druga na rani srednji vijek (9 st.), dok predromanika graevina jednobrodnog kupolnog tipa vjerojatno potjee iz 10. ili 11. st. Crkva se mijenjala i poslije, a tri je broda vjerojatno dobila i prije ve- likog potresa. Sva su ta otkria upotpunila sliku o kulturnom krajoliku Dubrovnika i potvrdila da izgnanici iz Epidaura nisu doli na potpuno neizgraen prostor. Otprije se zna da je na hridi Laus postojao bizantski katel, ali postojanje maloga kultnog mjesta na uzvisini u blizini najstarijeg naselja na sve baca sasvim drugaiju sliku. U Dubrovniku je otprije pronaeno mnotvo starokranskih ulomaka, ali ni jedan dosad nije bio povezan s nekom odreenom graevinom. Crk- va Preobraenja Kristova jedan je od malobrojnih spomenika Dubrovnika uz ije se ostatke mogu vezivati i dva vrlo vrijedna starokranska ulo- mka, koja su u kasnijim fazama crkve vjerojatno sluila kao relikvije. Uz mnotvo vrijednih kamenih fragme- nata otkriveni su i manji ostatci fresaka. Konzervatorski radovi na ovoj crkvi bili su vrlo sloeni, ba kao i radovi vezani uz buduu prezentaciju. Crkva je sanirana "mekom" metodom, upo- rabom tradicionalnih materijala i tehnika, sa zadravanjem i prikazom to veeg dijela izvornih elemenata raznih etapa izgradnje. [8] Crkva je blagoslovljena i predana vjernicima 14. listopada 1995. Pripremili: Mr. sc. Kreimir Regan, Branko Nadilo IZVORI [1] Fiskovi, I.: Pogled na crkvene spomenike iz srednjeg vijeka u Konavlima, zbornik radova sa skupa: Konavle u prolosti, sadanjosti i budunosti, 25. do 27 studenoga 1996., Dubrovnik, 1998. [2] ile, I.: Predromaniko crkveno graditeljstvo otoka Koloepa, Matica hrvatska, Dubrovnik, 2003. [3] eravica, Z.: Istraivanja na lokalitetu Sv. Mihajlo, Hrvatski arheoloki godinjak 1/2004. (2005.), 254-256 [4] Opi religijski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 2002. [5] Menalo, R.: Ranosrednjovjekovna skulptura, Dubrovaki muzeji, Dubrovnik, 2003. [6] Pekovi, .: Dubrovnik nastanak i razvoj grada, MHAS, Split, 1998. [7] Pekovi, .: Crkva Sv. Nikole na Prijekom, Starohrvatska prosvjeta III (1991.) 21, 159-170 [8] Pekovi, ., ile, I.:Ranosrednjovjekovna crkva Sigurata na Prijekom u Dubrovniku, MHAS, Split, 1999. Pogled na boni dio Sigurate s uline strane