1

2

Sadraj

1. Uvod .................................................................................................................................................... 3
2. Osnove uenja violine.......................................................................................................................... 3
2.1. Postava lijeve ruke ........................................................................................................................ 4
2.2. Postava desne ruke ...................................................................................................................... 4
2.3. Poeci sviranja .............................................................................................................................. 5
2.4. Intonacija ...................................................................................................................................... 6
3. Vjebanje ............................................................................................................................................. 7
4. Schinichi Suzuki ................................................................................................................................... 8
4.1. Odgoj s ljubavlju ........................................................................................................................... 8
4.2. Obrazovanje talenata ................................................................................................................. 10
5. Zakljuak ............................................................................................................................................ 12


3

1. Uvod

U ovome seminarskom radu govorit u o uenju sviranja violine, pristupanju poetnicima,
tehnikama koje moraju savladati, nainima na koje ih mogu savladati, pravilnoj postavi lijeve
i desne ruke, intonaciji, te pravilnome nainu vjebanja.
Zato uope poeti uiti violinu, na prvome mjestu, te kakve blagodati moemo uope dobiti
od takve naobrazbe? Smatram da su ljudi koji se bave glazbom u samome poetku na neki
nain privilegirani, jer glazba u sebi sadri neke univerzalne vrijednosti, koje naalost esto
i nisu ba zastupljene u ivotu, a u glazbi se podrazumijevaju same od sebe. Naprimjer,
svirajui u ansamblu ili u duetu, od malena se uimo dijeljenju ako ja uzmem svu glazbu za
sebe, tebi nee ostati nita. Uimo se suradnji i potrebi da se oslonimo i na druge prilikom
zajednikoga stvaralatva. Te, najvanije, uimo se estetici, ljepoti i plemenitosti, kakvu samo
glazba moe izazvati.

2. Osnove uenja violine

Prije svega valja istaknuti da postoji mnogo razliitih metoda za uenje violine. Pogreno je
raspravljati koja je tonija od koje, jer je svaki uenik individua sa vlastitom linosti,
karateristinim fizikim i mentalnim sastavom, te sukladno tome ono to je dobro za jednoga
uenika ne mora nuno biti dobro za drugoga. Tono je samo ono to je prirodno za jednog,
konkretnog uenika, jer je samo ono to je prirodno ugodno i efikasno
1
, je otprilike naelo
kojime u se voditi u sovme buduem radu s uenicima. Postavljanje krutih pravila je vrlo
opasan postupak, s obzirom na to da pravila treba stvarati za dobro uenika, a ne koristiti se
uenicima za dokazivanje pravila. Stoga, ono to se moe uraditi je stvaranje nekih generalnih
principa koji su dovoljno iroki da obuhvate sve sluajeve, ali i dovoljno prilagodljivi da se
primjene na neki izolirani sluaj. Sljedea stvar koju bi svaki profesor violine trebao shvatiti
jeste da prilikom sviranja nisu toliko vani fiziki pokreti, koliko umna kontrola koja njima
upravlja. Kroz svoje obrazovanje dola sam do zakljuka da potpuno vladanje violinskom
tehnikom treba nai u vezi izmeu uma i miia, odnosno da violinska tehnika nije nita
drugo nego kontrola. Smatram da bi tu misao trebalo usaditi u uenike, jo od poetka
njihovog kolovanja, da znaju zato neto rade i zbog ega to rade, te na koji nain to rade, a
ne da njihovo sviranje bude tek sklop nekih mehanikih pokreta koje nisu u stanju odvojeno
svjesno primjeniti.
Posebno u obraditi postavu lijeve i postavu desne ruke na violini, budui da su za djecu
obadva elementa teka za savladati, te se tako i ue, odvojeno, da bi se kasnije spojili u cjelinu
koja e funkcionirati zajedno.

1
Ivan Galamijan, Sviranje na violini i violinska pedagogija, Univerzitet umetnosti u Beogradu, 1977, str.11

4

2.1. Postava lijeve ruke
Pravilno dranje violine je izrazito bitno, jer je u pravo veza instrumenta s tijelom i akama
ona koja e omoguiti udobno i efikasno izvoenje svih pokreta pri sviranju. Ona je glavni
kriterij ispravnosti dranja tijela ili miine aktivnosti koja je u vezi sa sviranjem. Prvo to bi
trebalo stvoriti kod uenika je povjerenje prema instrumentu, tj. da se uvjeri da dri violinu
svojom glavom i ramenom. To je bitno zbog toga to uenik onda nema potrebu da stie vrat
violine svojom rukom, jer je upravo to stiskanje ono to stvara najvie problema prilikom
sviranja, te umanjuje pokretljivost prstiju lijeve ruke. Za ovo postoje vrlo jednostavne
vjebice, koje uenik izvodi prilikom prvih nekoliko sati. Dakle, sve to uenik radi jeste da
primi violinu, postavi je izmeu glave i vrata i tako je dri nekoliko sekundi, dok lijeva ruka
oputeno visi uz tijelo. Sljedee to uenik naui jeste postavljanje ruke, ake i prstiju na
violinu. Runi zglob je izrazito bitan prilikom postave ruke. Ne bi trebalo dozvoliti nikakvo
bono skretanje ake ni nalijevo ni nadesno, i trebalo bi zglob tako drati da postoji skoro
prava linija ake s podlakticom. aka bi trebala blago dodirivati obje strane vrata instrumenta,
ime pomae odreivanje poloaja cijele ruke. aka ne smije stezati instrument, jer se tako
stvara napetost, koja veoma ograniava slobodu pokreta ake ruke i prstiju. Ueniku se ruka
postavi da mu kaiprst dodiruje vrat, malo vie od hvatnika, a palac se postavi nasuprot.
Prilikom dranja violine izrazito je bitno da se cijelo vrijeme sadri prostor koji se prirodno
stvori izmeu palca i korijena kaiprsta, jer je upravo taj prostor ono to oznaava oputeno
dranje, koje je kljuno za sviranje. Uenicima se moe to prikazati nekom metaforom, a ona
koja se najee koristi jeste da je taj prostor tunel, koji stalno mora biti otvoren za putnike.
Nakon to je nauio postaviti ruku, uenik izvodi vjebu slinu onoj prvoj, samo to sada
nakon to stavi violinu ispod vrata, postavlja i ruku na nju, u pravilan poloaj, tako je dri
nekoliko sekundi, zatim sputa uz tijelo i ponavlja to nekoliko puta.
Nakon to je savladao postavljanje ruke, uenik kree na postavljanje prstiju. Prva postava
koji uenik naui je postava koja se koristi prilikom sviranja G- dur i D-dur ljestvice, a to je
da su drugi i trei prst zajedno, a prvi i etvrti odvojeno. Prvim prstom na violini se smatra
kaiprst. Taj je poloaj uenicima najudobniji i najprirodniji, te najlaki za savladati. Vjeba
koja se koristi za uenje postavljanje prstiju ispoetka ne zahtijeva gudalo. Uenik postavlja
prste jedan po jedan na icu pritom koristei pizzicato
2
, i to uzlazno i silazno na svakoj ici.
Kada uenik to moe izvesti intonativno isto i precizno, uzima gudalo u ruke.
2.2. Postava desne ruke
Da bi se razumjelo funcioniranje gudala, mora se shvatiti da je cijela tehnika desne ruke
zasnovana na sistemu opruga. Fleksibilnost ruke, ake i prstiju prirodna je u njihovom
funkcioniranju, isto kao i elsatinost nogu, stopala i prstiju pri hodanju. Treba postojati
neusiljenost u pokretima gudala, a ne ukoenost slina onoj koja bi se pojavila kada bismo
pokuali hodati bez savijanja odgovarajuih zglobova. Stoga i uenika treba stvoriti dojam da
je dranje gudala prirodno. Prva vjeba koju oni izvode je ta da okrenu dlan tako da donja
strana gleda prema gore, i na taj dlan se poloi gudalo, koje onda oni primaju na nain na koji
im objasni profesor. To je ispoetka samo obino primanje gudala, tj. obino stiskanje ake.
Nakon toga profesor pone stavljati prste gudala na odreeno mjesto. Pravilno dranje gudala

2
hr.wikipedia.org, tehnika sviranja violine gdje se zvuk dobiva trzanjem ice prstom
5

se izvodi na taj nain da su palac i srednji prst jedan nasuprot drugoga, prvi i drugi prst su
savijeni oko gudala, a etvrti prst je pomalo uspravljen. Uenicima se to objanjava na
slikovit nain, da prvi , drugi i trei prst spavaju, a etvrti je budan. Nakon to su postavili
prste, ruka im se lagano okrene, tako da je sad donja strana okrneuta prema dolje, odnosno
ruka se dovodi u poloaj u kojem e kasnije svirati. Jako je vano stalno naglaavati ueniku
da palac i mali prst moraju stalno biti zaobljeni, okrugli. Nakon to su nauili drati gudalo
uenici izvode niz vjebi koje e im pomoi da steknu kontrolu i povjerenje u svoje gudalo.
Jedna od prvih vjebica jeste da dre gudalo okomito, i pomjeraju prste gore dolje. Na taj
nain ue ono to e kasnije biti smjene prstiju, prilikom promjene smjera gudala. Postoji
niz zabavnih vjebi kojima se moe olakati i ubrzati uenje dranja gudala. Jedna od meni
najdraih je ona s balonom. Dakle, uenici dre gudalo, naravno onako kako je pravilno, i
vrhom gudala bockaju balon, te mu ne daju da padne na zemlju. Na taj nain oni dobivaju
kontrolu pokreta koja je kljuna za kasnije sviranje.
Nakon to su nauili drati gudalo pravilno bez violine, uenici poinju koristiti i violinu i
gudalo istovremeno.
2.3. Poeci sviranja
Otprilike mjesec dana nakon poetka obuke, uenici bi trebali biti u stanju spojiti elemente
lijeve i elemente desne ruke. Ono to nijedan profesor ne smije izgubiti iz vida jeste da je
unato svemu dranje violine ipak neuobiajen poloaj za djecu, te se djeca brzo umore, i ak
je mogue da ponu osjeati i bolove u ramenu. Upravo iz toga razloga profesor mora
kombinirati elemente sviranja, te uvijek provjeravati s uenikom kako se osjea, jeli umoran i
ima li ikakvih bolova ili neugodnih osjeaja. Na samome poetku djeca ne bi trebala drati
violinu due od petnaest minuta u komadu.
Vjebe koje se prvo primjenjuju prilikom sviranja su vjebe na praznim icama. Uenik prvo
povlai gudalo u jako malim razmacima negdje oko sredine gudala. Ui ga se da je prostor za
sviranje izmeu kraja hvatnika i kobilice, te se nastoji da se gudalo povlai pravo, a ne da
lakat bjei iza lea. To je u poetku jako teko i rezultati obino izostaju, ali nakon upornoga
ponavljanja i vjebanja gudalo se pone pomicati ravno u jednome smjeru. Kada je to
savladano s uenikom se pone govoriti i raspodjeli gudala, te se rade vjebe na praznim
icama i to tako da uenik povlai gudalo od sredine do vrha i natrag. Isto se radi i od abice
do sredine. Pomalo se ubacuju i ritmiki obrasci koje uenik svira na praznim icama. Neki
profesori uenicima oznae sredinu gudala kredom ili nekom trakicom radi lake orijentacije,
i kako uenik postaje sigurniji u pokretima oznaka se polako uklanja. Nakon to je savladano
kretanje na polovici gudala, prelazi se na kretanje na cijelom gudalu. Osnova cijele tehnike je
kretanje od abice do vrha gudala.
Gudalo se treba povlaiti pravo, paralelno s kobilicom, iz dva vana razloga. Jedan je razlog
zbrkano mijenjanje dodirnog mjesta na icama i nepotrebno mijenjanje razdaljine od kobilice
prouzrokovano krivim potezom. Drugi razlog je to kriv potez kvari kvalitet zvuka. Glavni
problem pravog poteza lei u injenici to pokret u pravoj liniji nije prirodan ovjekovim
udovima. Savijanje zglobova prouzrokuje krune pokrete, te se prava linija moe dobiti samo
dobrom kombinacijom krunih pokreta. U principu imamo tri etape poteza gudalom : trokut,
kvadrat i vrh. Kada se gudalo postavi na ice kod abice, stvara se trokut od ruke i
instrumenta, na polovici se stvara kvadrat, a na vrhu je ruka skoro potpuno pravo ispruena.
6

To se i objasni djeci na taj nain, te im se uvijek sugerira da prilikom povlaenja gudala
gledaju mogu li nazreti te oblike, to se za djecu pretvara u svojevrsnu vrstu igre.
Nakon savladavanja pokreta na praznim icama polako se prelazi na jednostavne vjebice s
prstima, osnovne ljestvice, koje su na violini ranije spomenuti G-dur i D-dur, te jednostavnije
pjesmice.
2.4. Intonacija
Ono to je jedna od najbitnijih stvari za sviranje violine uope je dobra i sigurna intonacija.
Violina nije temperiran instrument i nema nikakvih pragova kao na gitari, te prilikom sviranja
jedino na to se svira oslanja je svoje vlastito uho. Graenje dobre intonacije poiva
uglavnom na ulu dodira u kombinaciji s nadzorom uha. Prsti su kao slijepi ljudi, koji se
kreu dodirujui predmete, koji im pokazuju put od jednog mjesta do drugog. Ta slinost se
odnosi i na uvjebavanje prstiju na violini. aka se treba nauiti orijentirati, da nae svoje
pravo mjesto dodirujui vrat instrumenta. Poto je pozicija ake time osigurana, prsti sa svoje
strane naue da ulom dodira osjete tono mjesto, kao i odgovarajue potrebno istezanje. Pri
tom ih stalno pomae, vodi i kontrolira uho.
Djecu treba od samoga poetka odgojiti da budu osjetljiva na intonaciju, i da sluaju sami
sebe dok sviraju. Ono ime se profesori najee slue jeste da djeca prije sviranja neke fraze
tu frazu prvu otpjevaju, jer na taj nain ve dobivaju odreenu predodbu kako bi fraza
trebala zvuati. Takoer se sugerira da na poetku djeca imaju trakice ili oznake kredom na
vratu instrumenta kako bi vidjeli otprilike gdje koji prst pada, a to se prsti sigurniji oznake se
pomalo gube.
Intonacija je neto ime se svi violinisti, bez obzira na kvalitetu ili uzrast, uvijek bave, i stoga
joj treba pristupiti jako ozbiljno. Djeci se to moe doarati naprimjer njihovim imenima.
Zgodna stvar je da kad djeca sviraju krivu notu, ili kad ne ispravljaju fal notu, ih se nazove
krivim imenom i onda se napravi usporedba izmeu te dvije stvari. Tako im se doarava
vanost intonacije i pravilnog sluanja tonova koje proizvode.

7

3. Vjebanje

Put do potpunog vladanja violinom je dug i naporan, i potrebne su velike marljivost i
istrajnost da bi se stiglo do cilja. Ne postoji nita vrijednije za instrumentalista od njegove
sposobnosti za efikasan rad da zna kako e postii maskimum dobrih rezultata uz minimum
utroenog vremena. Jedna od najvanijih stvari koju profesor treba nauiti svoje uenike jeste
pravilna tehnika vjebanja.
Profesor koji se ograniava samo na ukazivanje greaka, i koji ne pokazuje ueniku nain na
koji e savladati problem, ne postie uspjeh u vrlo vanom zadatku: da naui uenika da radi
sam.
3

Stvar koja se iznad svih mora usaditi u uenikovu glavu jeste potreba za potpunom i stalnom
mentalnom budnosti za vrijeme vjebanja. Suvie esto se deava da uenik vjeba, ali da su
mu misli zapravo negdje drugo, te na taj nain stvara neproduktivno vjebanje i na neki nain
troi svoje vrijeme. Takvo vjebanje ak moe biti i tetno, jer se uho navikava na pogrene
tonove, budui da se greke stalno ponavljaju. Moe se desiti da se nedovoljna panja pojavi
uslijed dosade, no sve to je potrebno uraditi je izmijeniti neki, pa i najmanji element u
vjebanju, kao npr.raspored stvari koje se vjebaju. Recimo, ako uenik vjebanje uvijek
poinje s ljestvicom, neka sad ljestvicu ostavi za kraj, a vjebanje zapone s nekim komadom.
Vrlo je bitno i kod uenika stvoriti naviiku za svakodnevnim vjebanjem, jer samo takvo
vjebanje donosi optimalne rezultate. Takoer, treba ga nauiti da nije bitno koliko, nego
kako vjeba. Te, na koncu idealna situacija bi bila da uenik vjeba zato to eli, a ne zato to
mora.
U teoriji vjebanje moemo rascijepiti na dva elementa: vrijeme izgradnje ( posveeno
savlaivanju tehnikih problema i osposobljavanju uope), zatim vrijeme interpetacije (
posveeno prilagoavanju muzikog dijela izvoaevim interpretacijskim idejama), te jo
vrijeme izvoenja ( koje se dodaje ako se djelo priprema za javno izvoenje, i kojem se djelo
svira bez pauza, po mogunosti s pratnjom, i zamilja se da su sluatelji pristuni).
Djeci treba usaditi misao da je vjebanje zapravo nastavak uenja kod kue, te e se onda oni
u tome smjeru i kretati. Vjebanje im ne bi trebalo biti teret, a za to da vjebanje ne bude
teret zasluan je profesor koji treba djecu dovesti do ideje da je sviranje ono to ele raditi, da
im je to zabavno i da ele providiti vrijeme na taj nain.


3
Ivan Galamijan, Sviranje na violini i violinska pedagogija, str.90

8

4. Schinichi Suzuki

Schinichi Suzuki roen je u Nagoyi, u Japanu 1898. godine, kao sin osnivaa najvee svjetske
tvornice violina. Violinu poinje svirati u svojoj sedamnaestoj godini, prvo kod privatne
profesorice Ko Ando, a zatim se seli u Berlin, i tu osam godina studira u klasi Karla Klingera.
U berlinu se oenio, i 1928. godine se vraa u Japan, kako bi davao koncerte i pouavao.
Nakon osnivanja Suzukijevog kvarteta s trojicom svoje brae, u jako maloj djeci otkriva
potencijal za uenje, te osniva Institut za istraivanje obrazovanja talenata. Cijenjen je diljem
svijeta, a njegovi uenici, pod njegovim vodstvom, nastupaju u cijelom svijetu, ukljuujui
nastupe u Ujedinjenim narodima, Julliard School of Music, te drugim brojnim mjestima
diljem svijeta.
Osobno sam se s uenjem dr.Suzukija upoznala na prvoj godini svoga studija, kada sam po
preporuci profesora proitala njegovu knjigu Odgoj s ljubavlju. Za poetak, bila sam
zadivljena samim nazivom knjige. U sustavu koji mi se do tada inio kao prilino krut,
staromodan, ustaljen i udaljen od pravih umjetnikih vrijednosti, odjednom se pojavljuje
ljubav kao osnovna i neizbjena komponenta glazbenog odgoja. Stoga mu elim posvetiti
cijelo jedno poglavlje u ovome radu, jer smatram da je ime Schinichi Suzuki danas neizbjeno
u bilo kakvom razgovoru o uenju violine, te violinskoj i glazbenoj pedagogiji openito.
Koji je ovjekov krajnji smjer u ivotu? Traganje za ljubavlju, istinom, vrlinom i ljepotom.
To vrijedi za vas, za mene, za svakoga. Ako ova knjiga moe biti od pomoi barem malo, ne
mogu ni iskazati koliko e me to usreiti
4
, rijei su kojima dr. Suzuki poinje svoju knjigu,
rijei kojima me uveo u jedan sasvim novi svijet, u jedno sasvim novo shvaanje glazbe,
glazbenih sposobnosti, talenta i ivota.
4.1. Odgoj s ljubavlju
Za poetak, valja naglasiti da se ovdje radi o jednoj cjelokupnoj filozofiji, i jednom
cjelokupnom nainu pristupa, prije svega ivota, tek onda glazbi, a tek onda uenju violine.
Suzuki polazi od pretpostavke da talent nije neto to se dobiva roenjem, te da je dijete u
potpunosti produkt okoline u kojoj odrasta, utjecaja koji se vre na njega, obrazovanja i
odgoja. Do toga razmiljanja on dolazi na osnovu jedne misli, a to je da sva japanska djeca
govore japanski! Iz te jednostavne i banalne misli, proizalo je cijelo jedno uenje o tome
kako je svako dijete u stanju pokazati vrsne sposobnosti ako se pri obuci koriste ispravne
metode. Stoga Suzuki smatra da bi se u cjelokupnom obrazovnom sistemu trebala
primjenjivati, kako on to zove, metoda materinjeg jezika, odnosno da bi svaki uitelj prije
nego izgovori rijei ovo dijete ima slabe intelektualne sposobnosti, ili ovome djetetu ne ide
matematika, trebao razmisliti o injenici kako je onda mogue da to isto ogranieno dijete
savreno teno i bez problema govori teak japanski jezik. Time Suzuki dolazi do zakljuka
da dijete koje ne zna matematiku nije ispodprosjene inteligencije; kriv je obrazovni sustav.
Njegova sposobnost ili talent jednostavno nisu pravilno razvijani. U svome razmiljanju
Suzuki dolazi do jedne zanimljive teorije. Koristi primjer divljih slavuja, koji naime, ne
pjevaju. Zbog toga sakupljai ptica otimaju mlade slavuje iz njihovih gnijezda i dre ih u
krletkama zajedno s odgojenim, pripitomljenim slavujem, pticom uiteljem. I jedino

4
Schinichi Suzuku, Odgoj s ljubavlju, Centar za glazbenu poduku, Zagreb, 2002., str.3
9

sluajui pjev toga slavuja, divlji slavuj pone i sam pjevati. Da ga nije nikada uo, nikada i
ne bi zapjevao. I to Suzuki povezuje s onom reenicom koju smo toliko puta uli, kada majka
kae za sebe da nema sluha, i da ga zbog toga nema ni njeno dijete. No, ono to Suzuki
tvrdi da se dogaalo jeste da se beba jednostavno navikla na majino nepravilno pjevanje
uspavanki, i da kad bi eljeli, bismo mogli odgojiti cijelu jednu generaciju ljudi koji pjevaju
neisto. Stoga Suzukijevo uenje polazi od dvije pretpostavke :
1. Moramo uiti kako kroz obrazovanje razvijati talent.
2. Moramo shvatiti da se talent, ne samo glazbeni, ve i u drugim poljima, ne naslijeuje.
Suzuki smatra da je rano djetinjstvo presudno u odgoju, te da bi se trebale istraivati
potencijalne sposobnosti dojenadi. to se tie skolnosti i naslijea, smatra da se samo
sposobnost fiziolokog funkcioniranja tijela moe procijeniti kao superirona ili inferiorna u
vrijeme roenja. Od tog trenutka, dijete prima samo psiholoke utjecaje iz svoje okoline, a
uvjeti te okoline oblikuju sr njegove osobnosti. On vjeruje da kulturne i glazbene
sposobnosti ne dolaze iznutra, niti su priroene, ve se javljaju zahvaljujui pogodnim
uvjetima okoline. Samo su pitanje senzitivnosti i brzine prilagoavanja. Stoga, roditi se s
odlinim ili superiornim odlikama znai samo roditi se s sposobnou breg i senzitivnijeg
prilagoavanja okolini.
Sukladno tome, Suzuki opisuje jedan sluaj, kada mu je stari poznanik doao s malenim
sinom i molbom da toga sina uzme u svoju kolu. Budui da je i on sam svirao, dijete je ve
donekle nauilo osnove. Kada je dijete izvadilo violinu, natimalo se i poelo svirati, Suzuki
opisuje kako je sve, od naina dranja violine, timanja, pokreta, pa ak i greaka, bilo isto
kao kod njegovoga oca. Dakle, gledajui samo roditelje moemo pogoditi kakva e djeca
biti.
5

Odnosno, slaba obuka stvara slabe sposobnosti. Ljudi trebaju uloiti svaki napor, ak i ako je
teko, da steknu i izgrade izvrsne sposobnosti. Sposobnost ne dolazi bez vjebanja, te je
moramo njegovati u sebi. Vjerovanje da je uspjeh proizvod energije i strpljenja, koji se
vjebaju kao i sve druge sposobnosti, je ono to mi se najvie svia u Suzukijevoj filozofiji.
Ljudi esto prelako odustaju, i to odustajanje pripisuju svojoj nesposobnosti, nedostatku
talenta ili neto potpuno tree. No, to ako je pravi talent, ono jedino to se moe talentom
nazvati, upravo sposobnost za neodustajanjem? to ako je to jedina stvar koju ovjek treba
nauiti, da bi nauio sve drugo u ivotu? Pogreno je smatrati da smo roeni sa sposobnou
koja se sama po sebi razvija. Ako smo vjeti u neemu, to je dokaz da smo tu vjetinu razvili
vjebanjem u takvoj mjeri da je postala dijelom nas.
Izdvojit u jo jedan sluaj iz Suzukijevog ivota. Jednog jutra u kolu su doli roditelji sa
svojim sinom, koji je bio slijep i traili obuku za njega. Suzuki je pristao, iako nije znao kako
da naui slijepo dijete svirati violinu. Shvatio je da je jedini nain na koji e to uraditi, da i
sam bude slijep, te je ugasio sva svijetla, i u takvom mraku opipavao violinu, gudalo,
postavljao gudalo na ice i pokuao dobiti ton. Prva lekcija za malog djeaka sastojala se u
tome da ga naui da vidi gudalo. Stavio mu je gudalo u ruku da ga osjeti, i nauio ga kako da
ga dri. Zatim je djeak trebao pomjerati gudalo gore- dolje. Meutim, djeak je to inio
lijevo i desno. To je bila prva stvar koju je morao savladati, i za koju mu je trebalo otprilike
tjedan dana. Zatim je morao drati gudalo u jednoj ruci, a drugom rukom uhvatiti gudalo za

5
Schinichi Suzuki, Odgoj s ljubavlju, str.18
10

vrh, te to uiniti pet puta zaredom. I svaki put kad bi uspio, slijepi djeak je govorio da je
vidio gudalo. Zatim je slijedila vjeba dranja gudala u horizontalnom poloaju i pokuaj
dodirivanja dlana njegove ispruene lijeve ruke s vrhom gudala. Te, na koncu, dodirivanje
palca lijeve ruke s vrhom gudala. Nakon dva tjedna djeak je to napokon uspio. Tada je
Suzuki rekao da e sada i profesor jednom pokuati. Mislio je da mu to nee predstavljati
nikakvu potekou. Pozorno je gledao vrh gudala, podigao lijevu ruku, palac, krenuo s
gudalom i promaio! Pokuao je opet i opet promaio. Tek je iz petoga puta uspio
pogododiti palac. Ja sam uspjela iz sedmoga puta. Slijepi djeak je nakon dva tjedna
svakodnevne vjebe uspio uiniti ono to ni dr. Suzuki, ni ja, nismo bili u stanju uiniti
otvorenih oiju. Kolika je samo snaga volje, predanosti, vjebe, truda i energije! A, vrlo lako
se moglo dogoditi da Suzuki odbije uiti djeaka, da kae da on to ne moe, da je jednostavno
nemogue nauiti slijepo dijete da svira. Godinu dana nakon poetka obuka slijepi djeak je
svirao Seitzov koncert za violinu zajedno s ostalom djecom na pozornici.
4.2. Obrazovanje talenata
Napokon, svoj pokret, donosno kolu, nazvanu Obrazovanje talenata Suzuki osniva 1945.
godine u Matsomotu. Ideja je zapravo dola od Tolstojeve knjievnosti i Mozartove glazbe.
itajui i sluajui, Suzuki dolazi do spoznaje da je sama ivotna sila cijela osnova
ovjekovog postojanja, a da je slika male djece u razvoju, upravo bit te ivotne radosti.
Suzuki je dosta vremena proveo igrajui se s djecom i pitajui se kako od te prekrasne, blage i
iskrene djece na kraju postaju odrasli ljudi ispunjeni sumnjom, izdajom, nepotenjem,
nepravdom, mrnjom, ...? Zato se djecu ne bi moglo odgojiti tako da zadre ljepotu svoje
due?
Obrazovanje talenata je obrazovni pokret u kojem se djeca koja se mue ili zaostaju, ne
odbacuju, te smatra da ono to dijete postaje u potpunosti ovisi o tome kako je obrazovano. U
kolu se prima bez prethodne provjere, i svako dijete, bez ijedne iznimke, na kraju godine
sudjeluje na godinjem koncertu, i svira zajedno s ostalom djecom.
Uvijek sam se pitala kako je mogue da triedesetero japanske djece na pozornici svira
Vivaldijev koncert u a-mollu, i pritom zvue neopisivo lijepo, skladno i izvjebano? Kako je
mogue tako malo djecu nauiti svirati tako lijepo?
Suzuki ini jednu genijalnu stvar. On prvo ui majku djece. Pokret prihvaa sasvim malu
djecu, ali im isprva ne daju da sviraju. Prvo ue majku svirati jedan komad kako bi bila dobar
uitelj kod kue. A, to se djeteta tie ono kui na cd-u slua komad koji e svirati. Zamisao je
navesti dijete da ono samo kae Ja elim svirati. Tako se prvi komad puta svakoga dana na
gramofonu, a u uionici promatra kako druga djeca i njegova majka imaju poduku, te se
stvara prikladna sredina za dijete. Dijete e ubrzo uzeti violinu od majke, mislei I ja elim
svirati. Ve zna melodiju,a ostala djeca se zabavljaju, te se i ono eli pridruiti. Suzuki kae
da taj pristup uspijeva uvijek, bez iznimke.
Djeca u koli imaju individualnu i grupnu obuku, i velika vanost se pridaje upravo toj
grupnoj obuci, jer tu djeca sviraju s djecom koja su naprednija od njih, i utjecaj je ogroman i
odlian za cijelu obuku.
Suzuki takoer vjeruje u mogunost promjene, te tu navodi primjer donjeg tetrakorda
ljestvice. Naime, veina djece bez sluha ne moe proizvesti prva etiri tona ljestvice bez da
11

im zadnji poluton bude malo previsok. To jest, stekli su naviku izvoenja previsokog tona.
Takvu djecu treba uiti novom tonu, odnosno ako su recimo nepravilan Fa nauila sluajui
ga pet tisua puta, treba ih navesti da ga ponovno sluaju est ili sedam tisua puta, ali ovaj
put da bude pravilan. U poetku nema rezultata, ali nakon sluanja pravilnog fa pet, est
tisua, te time dobivena sposobnost njegovog pravilnog izvoenja, pone nadjaavati stari,
nepravilni fa. Razvijena je nova funkcija.
Djeca su u koli Obrazovanja talenata od poetka nauena da na poetku sata daju note svome
uitelju. Tome se pristupa kao neemu normalnom i prirodnom, te djeca uope nemaju
predstavu da ine neki posao, odnosno da zapravo ue note napamet. Ona su jednostavno
nauena da nemaju potrebu za sviranjem iz nota. Takoer pamenje razvijaju uenjem
japanskih haiku-a, te pisanjem svojih vlastitih.
Prva pjesma koju naue svirati jeste Blistaj, blistaj, zvijezdo mala, i varijacije na tu pjesmu.
Zatim izvode jednu igricu na grupnoj nastavi. Uitelj im kae da sviraju i istovremeno
odgovaraju na njegova pitanja, bez da prestaju svirati. Zatim ih pita jednostavna pitanja poput
koliko imate noga, a djeca odgovaraju. Njima je to uasno zabavno i odgovaraju svirajui i
dalje bez problema, a to ve znai da im je instrument postao druga priroda.
Poglavlje zavravam rijeima poznatog violonelista Pabla Casalsa, nakon to je sluao
koncert uenika Suzuki metode.
Kako je divno vidjeti odrasle koji toliko misle na najmanje da ih ue da zaponu s
plemenitim osjeajima, s plemenitim djelima. A jedno od njih je glazba. Uiti ih glazbi, uiti
ih da shvate da glazba nije samo zvuk na koji se plee ili koji prua malo vie zadovoljstva,
ve neto toliko uzvieno u ivotu to e moda spasiti svijet.

12

5. Zakljuak

Na kraju, pozvala bi se jo jednom na dr. Suzukija, te na jednu zgodu iz njegova ivota.
Naime, jednoga dana je majka njegovog uenika dola da se raspita kako joj ide djetetu, te je
upitala hoe li biti neto od njega. Na to Suzuki odgovara Ne. Nee postati neto., te na
majin zbunjeni i uznemireni pogled on nastavlja : Svirajui violinu, postat e plemenita
osoba. Zar to nije dovoljno? Trebali biste prestati eljeti da Vam sin postane profesionalac,
koji dobro zarauje. Ta se misao krije u Vaem pitanju i ona je uvredljiva. Jedina briga
roditelja trebala bi biti da odgoje djecu kao plemenita ljudska bia. To je dovoljno. Va sin
jako dobro svira violinu. Mi mu moramo pokuati pomoi da takoer postane divan u umu i u
srcu.
Zaista vjerujem da je to ono emu bi ja kao studetnica i budua profesorica violine trebala
teiti. Da pomou glazbe pomognem djeci da postanu bolji ljudi, da probudim u njima ivotnu
radost i da ih nauim onome to je bitno u ivotu. Da ih kroz sviranje violine nauim ivotnim
vrijednostima od kojih nikada ne bi smjeli odustati, da ih nauim da budu hrabri i plemeniti,
kreativni i svoji, da ne odustaju pred izazovima i da se ne boje pokuavati. I da u njih usadim
misao da zaista, ako ita moe promijeniti svijet, ako ita moe vratiti smisao besmislu i ivot
smrti, da je to glazba. Mene je pratila neopisiva srea da sam i u osnovnoj i u srednjoj koli, te
na akademiji imala divne profesore violine, i ako barem jednome djetetu budem predstavljala
ono to moji profesori predstavljaju meni, smatrat u da sam uspjela.