* red.prof., umarski fakultet Univerziteta u Beogradu ** asistent, umarski fakultet Univerziteta u Beogradu
I zvod: U ovom radu dat je prikaz razvoja povrinske obrade drveta sa aspekta premaznih materijala i odgovarajue tehnologije, ija primena zavisi od vrste podloge, modnih trendova, potrebnog kvaliteta obraene povrine, trokova i ekolokih zahteva. Pored ve tradicionalnih premazanih materijala u povrinskoj obradi drveta, prikazane su i nove tehnologije povrinske obrade u skladu sa principima utede materijala i smernicama EU o smanjenju emisije organskih komponenti - VOC (Volatile Organic Compound). U skadu sa zastupljenou na evropskom tritu, predstavljen je istorijat i najznaajnija svojstva NC, SH, 2K PU, PE, UV-/ESH, vodenih premaza i premaza u prahu. Pored toga, data su oekivanja trendova razvoja prema pojedinim kategorijama.
Kljune rei: povrinska obrada drveta, premazi, stanje, trendovi razvoja
OVERVIEW OF DEVELOPMENT AND TREND OF SURFACE FINISHING OF WOOD
Abstract: This work presents overview of development of surface finishing of wood in terms of coating materials and appropriate technology, which application depends on type of substrate, trends in fashion, quality of finished surface required, expenses and ecological demands. Beside already traditional coatings in surface finishing of wood, new technologies are presented in agreement with principals of saving of materials and guide-lines of EU for reduction of emission of organic compounds - VOC (Volatile Organic Compound). In agreement with position on European market, history and basic characteristics of NC, SH, 2K PUR, PE, UV-/ESH, waterborne coatings and powder coatings are presented also. Expectations of trends development are given in terms of several categories.
Key words: surface finishing of wood, coatings, current state, trends of development
Uvod
Tehnologija povrinske obrade drveta znaajno se promenila u poslednjih 50 godina. Tenja ka racionalizaciji i automatizaciji procesa dovela je do razvoja novih drvnih materijala i tehnologija oplemenjavanja. Poveanje trokova proizvodnje dovelo je pre oko 20 godina do preseljenja mnogih uglednih proizvoaa nametaja i proizvoda od drveta (pre svega ploa) iz zapadne u istonu Evropu. Predvodnik ovog talasa bio je Ingvar Kamprad, osniva IKEA-e, danas jednog od najveih svetskih prodavaca nametaja. Kamprad je 1961. godine u Poljskoj osnovao prvu firmu koja je okupila na jednom mestu proizvoae nametaja. Ideja novog koncepta bila je da se funkcionalni i lepo oblikovani komadi nametaja uine dostupnim irokom tritu kupaca, prvenstveno izuzetno povoljnim cenama. Ova ideja, koja je dovela do razvoja novog tipa kupaca pod nazivom Smart Shopper, predstavlja revolucionarnu prekretnicu u nainu shvatanja nametaja, kako u procesu proizvodnje, tako i u procesu prodaje. Zahtevi koji se postavljaju pred dananje proizvoae nametaja podrazumevaju nametaj kraeg ivotnog veka, usled prisutnog drutvenog trenda ka poveanoj mobilnosti ljudi. Uz to, od nametaja se oekuje mogunost korienja na vie razliitih mesta u okviru prostora za stanovanje, kao i podesnost u sluaju selidbe.
Ako se posmatra asortiman poznatih svetskih proizvoaa nametaja moe se zakljuiti da je poveana upotreba lakih ploa, tzv. Frame on board konstrukcija. Upotrebom lakih ploa smanjuje se korienje masivnog drveta kao sirovine, ime se uvaju resursi i znaajno smanjuju trokovi proizvodnje, usled smanjenja utroka materijala. Manja masa ovih ploa dovodi i do utede u trokovima transporta. Naalost, ove drvne ploe su razvijene bez ukljuivanja proizvoaa premaza u proces proizvodnje. Usled toga, vrlo esto takvi prouzvodi zahtevaju modifikaciju ili razvoj potpuno novih sistema premaza i postupaka nanoenja. Takoe i promena procesa presovanja (prelaz sa vrueg presovanja na hladno presovanje) u proizvodnji drvnih ploa ima signifikantan uticaj na svojstva oplemenjavanja noseeg materijala (ploe).
Ve dui niz godina uoava se trend pojednostavljivanja konstrukcije modernog nametaja koji se oplemenjava, u cilju utede na trokovima proizvodnje. Zato se veoma esto kod nametaja sreu ravne ploaste povrine, na koje se UV premazi nanose postupkom valjanja.
Veliki izazov koji e u skorijoj budunosti biti nametnut, kako proizvoaima premaza tako i proizvoaima nametaja, je nedostatak sirovina i drveta. Oekuje se enorman porast cena sirovina za proizvodnju premaza, drveta kao osnovnog materijala i energije. Tako je, na primer, cena ploa iverica u poslednje vreme porasla za oko 20-30% i tu nije kraj. Veliki uticaj na cene sirovina i drveta ima poveana potranja u azijsko-pacifikom podruju. Usled toga, raste interesovanje za saaste konstrukcije od lakih ploa. Nadalje, upotreba ve korienog drveta u manjim koliinama u proizvodnji drvnih ploa predstavlja jedan od novih pristupa u reavanju problema nedostatka drvne sirovine. Nova reenja usmerena su ka poveanju vrednosti drvnog otpatka i mogunostima upotrebe drvnog brana u kombinaciji sa polietilenom i polipropilenom u drvnoplastinim kompozitnim ploastim materijalima, tzv.WPC ploama (Wood-Plastic- Composites). Zahvaljujui termoplastino obradljivim vezivnim sredstvima ovi materijali imaju iroke mogunosti primene u enterijeru i eksterijeru.
U proizvodnji nametaja i laminatnih podova koriste se novi postupci oplemenjavanja furnira, koji se baziraju na korienju indirektne duboke tampe. Pored toga, ve godinama se belei konstantan porast tampanih i oplemenjenih, odnosno zavrno lakiranih papirnih folija (dekorfini folija) u proizvodnji nametaja i laminatnih podova, koji predstavljaju jeftiniju alternativu u odnosu na oplemenjavanje furnirima.
Osnovni zadatak koji se postavlja pred proizvoae nametaja, kuhinja, parketa, prozora itd. ostaje i dalje nepromenjen, a to je optimizacija celokupnog procesa proizvodnje i oplemenjavanja. Na slici 1 prikazano je uee trokova premaza u ukupnim trokovima postupka proizvodnje nametaja, iz kojih se vidi da trokovi oplemenjavanja iznose izmeu 8 i 20% ukupnih trokova. Kako bi se trokovi premaza mogli objektivno uporeivati uvodi se termin trokovi/m 2 oplemenjene povrine. U prorainu trokova moraju se uzeti u obzir bitni parametri, kao to su cena po kg isporuenog premaza, stepen iskorienja materijala za dati nain nanoenja, koliina nanosa izraena u g/m 2 i koliina vrste supstance (udeo neisprljivih komponenti) u premazu.
Slika 1. Udeo trokova lakiranja u ukupnom procesu proizvodnje nametaja
Sa druge strane, EU-smernice o smanjanju emisije organskih komponenti u vazduhu (VOC- smernice 1999/13/EG) zahtevaju izmene u procesu proizvodnje i tehnologiji premaza. U poslednjih 3-5 godina dolo je do velike zamene konvencionalnih premaza sa rastvaraima sa UV ovravajuim sistemima premaza, kao i vodenim premazima. Zamena tehnologije od sistema premaza za drvo sa velikim sadrajem rastvaraa ka ekoloki podobnim premazima za drvo, trenutno je u punom jeku i bie sigurno aktuelna i sledeih godina u Evropi. Oplemenjavanje premazima u prahu (nem. Pulverlacke) za sada se koristi na drvnim ploama, pre svega na MDF ploama (eng. Medium Density Fiberboard) i jo uvek se nalazi u fazi uvoenja u upotrebu, uz istovremeno poboljavanje upotrebnih svojstava. Potpuno novi pravac u podruju oplemenjavanja drveta oekuje se poetkom primene nanotehnologije. Uvoenje estica nano-veliine ima za cilj poboljanje mehaniko-tehnolokih svojstava premaza, kao to je poveana otpornost na paranje povrine filma laka. Primena nanotehnologije omoguava postizanje i drugih kvalitativnih svojstava, kao to su na primer antibakterioloko delovanje ili fotokatalitika svojstva.
Istorija i razvoj povrinske obrade (oplemenjavanja, presvlaenja) nametaja
Pored zatitne funkcije oplemenjavanje drveta i proizvoda od drveta, naroito nametaja, ima i dekorativnu funkciju. Poeci dekorativnog oplemenjavanja nametaja u Evropi seu u 15. vek, iako su prve metode lakiranja i sirovine za proizvodnju premaza mnogo starije. Smisao oplemenjavanja drveta i proizvoda od drveta, naroito nametaja, moe se posmatrati kroz dva zasebna pravca. Istorija lakiranja i postupaka nanoenja premaza protie kroz dva, pre svega, nezavisna razvoja koja su se dogodila tokom vremena. Prvi pravac je bila kineska umetnost lakiranja, iji poeci seu oko est do sedam hiljada godina unazad. Nakon iskrcavanja Portugalaca 1543. godine iz Japana i Kine preneta je umetnost lakiranja u Evropu.
U ovo vreme povrinska obrada drveta u cilju oplemenjavanja nametaja i proizvoda od drveta je ve bila na viem zanatskom nivou. Kao lak korien je, pored ostalog, mleni sok iz kore japanskog lak-drveta Rhus verniciflua, koji se naziva i japan-lak (nem. Rhus-lack). Tehnike kineske umetnosti lakiranja misionari su u 16. veku preneli u Evropu. Evropljani koji su ili na prekookeansko putovanje uvezli su u ovom vremenskom razdoblju velike koliine fabrikovanih (proizvedenih) premaza iz istone Azije. Poveana tranja dovela je do ubrzanog razvoja proizvodnje premaza i u Evropi. Kako sirovine iz Azije nisu bile na raspolaganju, koriene su sa velikim uspehom poznate domae smole u kombinaciji sa suivim uljima.
Drugi pravac razvoja u lakiranju vodi poreklo iz evropsko-islamskog kulturnog prostora i nastao je davno pre istonoazijske tehnike lakiranja. Re LAK vodi poreklo iz staroindijskog sanskrit jezika i znai stotine hiljada, to se odnosi na veliki broj titastih vai (nem. Lackschildluse), iji je proizvod luenja kod nas poznati elak. Proizvod je doao u Evropu zahvaljujui razvijenim trgovakim putevima.
Dakako, pre uvoenja elaka u Evropi je u prolosti korien rastvor smole etinara (smre) u lanenom ulju, poznat pod imenom firnis, kao zatitna prevlaka za oslikane objekte. Oko 1000 godina pre Hrista prvi put je dato detaljno uputstvo za receptuiranje i proizvodnju premaznih materijala.
Poetkom 15. veka u Italiji je bilo u modi oblikovanje mobilijara dekorativnim oslikavanjem. Odatle se veoma brzo rairilo po celoj Evropi.
U 16. i 17. veku u Evropi su se stopile istono-azijska i evropsko-islamska razvojna linija u jednu zajedniku evropsku umetnost lakiranja. Zajedno sa zanatskim lakiranjem muzikih instrumenata, dekorativno oslikavanje predstavljalo je vaan motor za razvoj tehnologije lakiranja sve do poetka 20. veka. Nanoenje premaza vreno je preteno etkom, koja je pravljena od meavine konjske dlake i biljnih vlakana. Oko 1400. godine nastao je esnafski zanat koji se iskljuivo bavio proizvodnjom etki. U to vreme lakiranje nametaja bilo je zasnovano iskljuivo na primeni etke.
Tek u vreme kasnog baroka veliki znaaj u proizvodnji mobilijara dobila je tehnika oplemenjavanja. Do poetka 19. veka oblaganje podloge od drveta transparentnim prevlakama ili firnisom igralo je sporedni znaaj. Upravo je to bila najvanija polazna taka za razvoj moderne povrinske obrade drveta. U ovom vremenskom periodu poznate recepture bazirane su na materijalima (smolama) kao to su: elak, ilibar, vosak, mastix, damar, benzoe, sandarak i kopal. Osim toga, koriena su suiva ulja, kao na primer laneno ulje, koje nije korieno samo kao sredstvo za rastvaranje. Kao rastvarai su sluili piritus (etanol) i terpentinsko ulje. Tokom vremena utvreno je da se nedostaci laganog (sporog) suenja prirodnih smola i ulja mogu prevazii putem jednostavnih hemijskih reakcija.
Do oko 1870. godine lakireri su firnise i premaze jo uvek sami proizvodili. Tada nastaju brojne fabrike premaza i mlinovi ulja, koji su korisnicima isporuivali gotove premaze. Esterifikacija smola i kopala sa glicerinom poznata je od 1884. godine.
Za period od 1850.-1900. godine karakteristiana je velikoserijska proizvodnja stolica po tehnici Mihaela Thonet-a. U vremenu industrijalizacije (1848-1871) u mnogim pogonima runi rad je bio ili potpomognut ili kompletno zamenjen mainama. Tako je, na primer, zahtevno runo poliranje elakom obraenih povrina drveta uspeno zamenjeno u veim fabrikama mainama za poliranje (nem. Poliermaschine). Nadalje, i relativno tvrde povrine obraene nitroceluloznim premazima bile su veoma pogodne za mainsko poliranje. U proizvodnji nametaja nitrocelulozni premazi upotrebljavaju se od 1925. godine.
Poetkom 20. veka u industriji nametaja upotrebljavaju se politure za dobijanje visokosjajnog nametaja. Ve u to vreme raena su prva ispitivanja o mogunostima utede radnog vremena i skraivanja vremenskog razmaka izmeu ciklusa poliranja, pri emu je koriena politura vee koncentracije. Potrebno vreme mirovanja (ovravanja premaza) do zavrne obrade ostvarivano je meulagerovanjem u trajanju od nedelju dana. Tek nakon isteka perioda mirovanja sledilo je zavrno lakiranje. Enormnim razvojem tehnike lakiranja i industrijske proizvodnje premaza iz delimino sintetikih smola, kao na primer, celuloznog nitrata (CN), zacrtan je put razvoja sve do dananje tehnike obrade. Preobraaj i preporod tehnologije povrinske obrade desio se razvojem tehnike prskanja (oko 1895. godine). Uvoenje tehnike prskanja u povrinskoj obradi vreno je paralelno sa uvoenjem gore pomenutih nitroceluloznih (NC) premaza. Tehniki proboj NC premaza sledi u 20-tim godinama poslednjeg veka, sa razvojem automobilske industrije i rastuom potrebom za brzosueim premazima, koju je zahtevala proizvodnja na tekuoj traci.
Izmeu 1925 i 1935. godine moe se jasno uoiti, sa veoma malim izuzecima, da fabrike nametaja rade jo uvek po principima rune proizvodnje. Tek poetkom 30-tih godina u industriju nametaja postupno se uvodi tehnika prskanja.
Dananji premazi za drvo i drvne materijale dele se manje prema umetnikom, a vie prema praktinom aspektu.
Osnovne funkcije odgovarajue povrinske obrade su: zatita povrina od mehanikih i hemijskih uticaja dekorativna obrada povrina poveanje upotrebne vrednosti proizvoda (materijalne i idejne vrednosti) zatita povrine kod upotrebe u spoljanjoj sredini u obliku fizike i/ili hemijske zatite drveta
Sistemi premaza za povrinsku obradu drveta i drvnih materijala
U zavisnosti od mesta primene, izvrena je podela na premaze za unutranju primenu (enterijer) i za spoljanju primenu (eksterijer), kao to su na primer prozori, drvene fasade i slino. Razliiti zahtevi koji se postavljaju pred premaze za unutranju i spoljanju upotrebu zahtevaju i razliite postupke nanoenja. Teite pri tom lei na industrijskim postupcima obrade drveta i drvnih materijala. Sve vei znaaj dobijaju i drugi vidovi povrinske obrade, kao na primer primena vetakih materijala - laminata (posebno na radnim ploama za kuhinjski nametaj), koje moraju biti otporne na delovanje toplote i tenosti.
Premazi za drvo i drvne materijale za enterijer (unutranji prostor)
U poreenju sa metalima drvo je iv materijal. Iz tog razloga mora se iz dostupnih tehnologija paljivo izabrati odgovarajui nain povrinske obrade, kako bi se obezbedio besprekoran rezultat lakiranja.
Na rezultat lakiranja bitno utiu sledei parametri: vrsta drvnog materijala prisutnost ekstraktivnih materija u drvetu tip veziva - lepka (PVAc, UF ili FF smola) nain presovanja furnira na podlogu (drvnu plou), na primer hladno ili vrue presovanje odstupanja u vlanosti drveta, naroito kod masivnog drveta bruenje drveta: vrsta brusnog materijala, raspodela veliine zrna, kao i poduno i/ili popreno bruenje uslovi temperature i vlage vazduha u kabini za lakiranje, odnosno u procesu suenja parametri premaza, na primer viskozitet, temperatura, koliina nanosa, uslovi nanoenja i suenja
Za povrinsku obradu drveta u enterijeru u upotrebi su razliite tehnologije lakiranja irom sveta, koje se unutar regiona i zemalja veoma razlikuju. Na slici 2 prikazano je trite premaza za drvo za unutranju upotrebu u 2003. godini za zapadnu Evropu, sa ukupnom koliinom od 377.750 tona. U ovom pregledu posmatrano je 16 zapadnoevropskih zemalja. Kada se ovoj koliini pridoda udeo premaza za drvo u istonoevropskim zemaljama, kao to su na primer Bugarska, Poljska, Rumunija, Rusija, Slovenija, eka republika, Ukrajina, Maarska i dr., dobija se oko 500.000 t premaza za drvo za unutranju upotrebu za evropsko trite.
Slika 2. Trite premaza za drvo 2003. godine u zapadnoj Evropi u tonama, bez premaza za spoljanju sredinu (NC = nitrocelulozni premazi; SH = kiselo-ovravajui premazi; PU = 1K i 2K poliuretanski premazi; PE = nezasieni poliesterski premazi; UV = UV ovravajui premazi; ESH = elektronsko ovravajui premazi)
2K PU premazi (122.335 t) 32,4 % NC premazi (50.421 t) 13,3 % PE premazi (39.877 t) 10,6% UV premazi (53.331 t) 14,1 % vodeni premazi (59.448 t) 15,7 % SH premzi (46.420 t) 12,3 % ostalo (5.918 t) 1,6 % Danas se irom sveta upotrebljavaju sledei sistemi obrade, odnosno tehnologije: NC premazi (celulozno nitratni premazi), koji se u primeni nazivaju i nitrocelulozni premazi SH premazi (kiselo-ovravajui premazi) 2K PU premazi (dvokomponentni poliuretanski premazi) PE premazi (nezasieni poliestarski premazi) UV-/ESH premazi (UV ovravajui i elektronsko ovravajui premazi) ulja i voskovi vodeni premazi (1K/2K vodeni premazi) bajcevi za drvo
U severnoj Evropi, kao to je prikazano u tabeli 1, upotrebljavaju se preteno kiselo- ovravajui premazi. U junoj Evropi (Italija, panija), nasuprot prethodnom, prednost imaju 2K poliuretanski premazi. Sistemi lakiranja drveta koji se upotrebljavaju u Evropi pokazuju razliiti sadraj organskih rastvaraa (slika 3). U zavisnosti od tehnologije premazi mogu da sadre formaldehid ili stirol. Trend, koji je forsiran evropskim normama o smanjenju emisije organskih komponenti u vazduhu (EU-VOC-preporuke 1999/13) jasno ukazuju na sisteme koji sadre opasne supstance i upuuju na ekoloki podobne premaze, kao alternativu premazima sa rastvaraima. Pri tome prelazak na ekoloki podobne premaze vri se postepeno. Prvi korak predstavlja supstitucija tehnologije lakiranja drveta premazima sa visokim sadrajem rastvaraa, kao to su NC, SH i 1K/2K PU premazi, sa sistemima premaza baziranim na UV ovravanju, vodenim premazima i drugim modernim ekoloki prihvatljivim postupcima obrade.
Tabela 1: Procentualno uee tehnologija lakiranja drveta na tritu znaajnijih zapadnoevropskih zemalja 2003. godine (bez premaza za spoljanju sredinu)
Zemlja V r s t a p r e m a z a NC SH 1K/2K PU PE UV/ESH Vodeni Ostali Italija 4 4 35 18 22 16 1 panija 13 5 48 10 11 10 3 Nemaka 26 5 34 4 10 20 1 Velika Britanija 21 42 10 6 6 14 1 Francuska 25 9 30 11 13 12 - vedska 3 50 3 4 16 23 1 Danska 4 58 3 1 14 18 2 Finska 4 37 11 1 6 40 1 Norveka 4 60 6 3 11 15 1
Slika 3. Procentualno uee organskih rastvaraa u razliitim tehnologijama lakiranja drveta u odnosu na 100 teinskih delova bezbojnog (transparentnog) laka
Na slici 4. prikazana je kriva ivota tehnologije premaza za drvo. Posmatranjem slike moe se videti da se UV premazi i vodeni premazi nalaze u fazi rasta, dok NC i SH premazi gube na znaaju. Da li e premazi u prahu, koji se upravo nalaze u fazi uvoenja, kao premazi za drvne proizvode velikih povrina, moi uspeno da se razviju, jo uvek se ne moe sa sigurnou rei. Od 2003. do 2008. godine udeo UV premaza raste godinje oko 4,8%, dok udeo vodenih premaza raste srazmerno 6,6% (prema podacima IRL Information Research Limited, London). Prema Paulus-u oekuje se porast uea UV-/ESH premaza za obradu drveta u Evropi sa 47.300 t u 2004. godini na 102.000 t u 2015. godini.
Slika 4. Kriva ivota tehnologije lakiranja drveta za industrijske premaze 0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 Supstance: Formaldehid Izocijanati Stirol Monomeri Sadraj rastvaraa (%) NC premazi SH premazi 2K PU premazi PE premazi UV premazi Vodeni premazi
Slika 5. Trend razvoja tehnologije lakiranja drveta za enterijer (unutranju upotrebu) u periodu 2003 2008. godine u zapadnoj Evropi
Za povrinsku obradu drveta moraju se primeniti odgovarajui sistemi lakiranja koji mogu da obezbede sledea bitna svojstva: izolaciju podloge od ometajuih ekstraktivnih materija dobru sposobnost kvaenja pora drveta malo poveanje hrapavosti drveta dobru elastinost filma, ime se spreava nastanak pukotina (riseva) dobra mehanika svojstva, posebno otpornost na abraziju (habanje) kod parketa i podnih obloga od drveta
Za sve premaze za drvo vai da struktura, lepota, a naroito osobenost i boja drveta treba da se istakne nakon povrinske obrade. Pri tome je mogue postizanje razliitih efekata: prirodna (natur) obrada kod transparentnog lakiranja, obrada bajcovanjem/lazurna povrina, kao i u potpunosti pigmentirana (obojena) lakirana povrina.
Nitrocelulozni (NC) premazi
Nitrocelulozni premazi imaju znaajnu ulogu u premazima za drvo i drvne proizvode. 2002. godine proizvedeno je 553.000 t nitroceluloznih premaza, to ini 30% od ukupne koliine premaza za drvo za industrijsku primenu na svetskom tritu (1,8 miliona t).
Primetan je razvoj trita nitroceluloznih premaza irom sveta (oko 2-3%). Pri detaljnijem posmatranju ovog razvoja moe se uoiti da postoje znaajne regionalne razlike u odnosu na proizvodne koliine nitroceluloznih premaza. Aktuelno je pomeranje industrije nametaja u istonoevropske i azijske zemlje. Samo u Kini zabeleen je porast primene nitroceluloznih premaza od preko 5%. U evropskim zemljama uoava se obrnut trend. Udeo nitroceluloznih premaza na evropskom tritu premaza 2000. godine iznosio je 17%, a do 2003. godine opao je na 4%. Ovakav trend je posledica uvoenja zakona o zatiti ivotne sredine. Preko zakonskih regulativa o smanjanju emisije organskih komponenti (EU-VOC 1999/13 EG) Evropska unija namee uvoenje ekolokih sistema premaza sa veoma malim udelom rastvaraa, dok je udeo + 1,8 % - 4,2 % + 0,8 % + 4,8 % + 6,6 % -5,2 % - 1,2 % - 20,000 40,000 60,000 80,000 100,000 120,000 140,000 160,000 2K PU NC PE UV Vodeni SH Ostali Godinji prirataj u % Prodaja 2003. god. (tona) Prodaja 2008 god. (tona) rastvaraa jo uvek znaajan u klasinim nitroceluloznim formulacijama. Takoe, inovacije kod vodenih premaza i UV premaza doprinose daljem smanjenju udela nitroceluloznih premaza na tritu u Evropi.
I storijski razvoj NC premaza
Razvoj celuloznog nitrata (nitroceluloze) kao filmogenog materijala za premaze je usko povezan sa istraivanjima u proizvodnji eksplozivnih materijala iz celuloze i azotne kiseline, neposredno pre sredine 19. veka. Prva tehnika primena celuloznog nitrata zapoela je 1880. godine, kada je otkriveno da se ricinusovo ulje moe uspeno korisititi kao omekiva za formulacije nitroceluloznog premaza. Nakon daljnjih istraivanja, sa zavretom I svetskog rata, 1918. godine poinje komercijalni prodor nitroceluloznih premaza. Po zavretku rata, velike koliine praskavog pamuka (celuloze) vie nisu bile koriene za proizvodnju eksploziva, pa se javila potreba za racionalnom upotrebom ovog ratnog otpada. Sledei impulsi doli su sa proizvodnjom niskoviskozne kolodium vune, koja je bila upotrebljivija od ranije korienog nitroceluloznog filmogenog materijala. Takoe je razvoj nitroceluloznih premaza usko povezan sa pronalaskom novih rastvaraa u hemijskoj industriji. Tako su nitrocelulozni premazi dvadesetih godina poslednjeg veka korieni u SAD-u kao prvi premazi za serijsku proizvodnju u automobilskoj industriji, ime su zamenjeni do tada korieni uljani premazi. Zahvaljujui brzom suenju ovi premazi su ispunili glavni preduslov serijske proizvodnje automobila na tekuoj traci. Dok je za suenje uljanog laka bilo potrebno nekoliko dana, dotle je za suenje NC premaza bilo potrebno samo nekoliko sati. Prva fabrika automobila koja je 1923. godine uvela NC premaze bila je General Motors Corporation. NC premazi se jednostavno proizvode i mogu da se koriste neposredno nakon proizvodnje. Time su ispunjeni preduslovi brzog razvoja celulozno-nitratnih premaza. 1950. godine u SAD-u NC premazima obraeno je nametaja u koliini koja odgovara vrednosti od oko 500 miliona dolara. U cilju poboljanja svojstava i proirenja mogunosti primene nitroceluloza se kombinuje sa alkidnim smolama modifikovanim uljima, sa smolama iz prirodnih masnih ulja i sa poliestarskim smolama. Pored toga, danas su mogue i mnoge druge kombinacije sa razliitim tipovima smola, to omoguava iroku primenu NC premaza.
Kiselo-ovravajui (SH) premazi
Kiselo-ovravajui premazi predstavljajuju sisteme premaza koji se ve dugo godina uspeano primenjuju u industriji nametaja u Engleskoj, kao i u severnoamerikim i skandinavskim zemljama. Zahvaljujui istaknutim tehnikim svojstvima kiselo-ovravajui premazi se upotrebljavaju u znaajnim koliinama ve 25 godina za lakiranje nametaja, vrata, zidnih obloga, podova, parketa, sitnih komada i u enterijeru. Procenjeno uee kiselo-ovravajuih premaza na tritu iznosi oko 20%. Zastupljenost SH premaza na evropskom tritu ima negativan trend. Udeo SH premaza na evropskom tritu 2003. godine opao je na 12,3%, a oekuje se i dalji pad. Kiselo-ovravajui premazi imaju dobar odnos cena/svojstva i po ovom parametru ovi sistemi premaza nalaze se izmeu NC i 2K PU sistema premaza. Upotreba SH premaza za obradu drveta izgubila je na znaaju u Nemakoj i srednjoj i junoj Evropi. Danas je primena SH premaza svedena (ograniena) na neka specijalna podruja. Prednosti SH sistema premaza su sledee: dugo radno vreme (potlife) brzo suenje krae vreme do slaganja u sloaj visoka tvrdoa dobra otpornost na delovanje hemikalija visoka postojanost na grebanje i habanje (abraziju)
Pored pozitivnih svojstava nedostaci SH premaza bili su presudni za njihovu iru upotrebu, tako da ve od sredine 80-tih godina prolog veka ovi premazi sve vie gube na znaaju. Prilikom umreavanja SH premaza izdvaja se formaldehid, koji je oznaen kao kancerogena supstanca. Zbog toga je jedan veliki skandinavski proizvoa nametaja od 1993. godine prestao da koristi SH premaze u povrinskoj obradi. Pored injenice da emisija formaldehida moe da nastupi i iz gotovog nametaja, pri izmeni parametara ovravanja i ostalih uticajnih veliina, vei sadraj rastvaraa u klasinim sistemima SH premaza, kao i sklonost ka raspucavanju sa potencijalnim formiranjem riseva kod debelih slojeva, razlozi su za smanjenje upotrebe SH premaza. U industriji nametaja tendencija je da se postojee koliine kiselo-ovravajuih sistema premaza supstituiu premazima koji su pogodni za ivotnu sredinu. U SAD-u, Skandinaviji i u Engleskoj, ali sa znaajno manjom zastupljenou, SH premazi se i dalje upotrebljavaju.
Dvokomponentni poliuretanski (2K PU) premazi
Poslednjih godina dvokomponentni poliuretanski premazi potisnuli su kiselo-ovravajue i nitrocelulozne premaze u mnogim podrujima povrinske obrade drveta i drvnih materijala. Kod svih dvokomponentnih sistema dve reakciono sposobne komponente, koje su oznaene kao osnovni lak i ovriva (katalizator), meaju se jedna sa drugom kratko vreme pre upotrebe. Generalno, kod 2K PU premaza filmogeni materijal (osnovni lak) koji sadri hidroksilne grupe reaguje sa ovrivaem koji je baziran na poliizocijanatima i dobija se poliuretanska strukturna jedinica. U pitanju je hemijska reakcija poliadicije, koja kod komponenti visokog funkcionaliteta daje trodimenzionalnu umreenu strukturu.
Osnovni princip hemijske reakcije umreavanja pronaao je i patentirao 1937. godine Otto Bayer (osniva firme Bayer AG). Poetak korienja poliuretana u industriji premaza vezuje se za 50-te godine prolog veka i otada se 2K PU premazi razvijaju irom sveta kao najvanija tehnologija. Poliuretanski premazi se esto nazivaju i DD-lakovi, to ustvari predstavlja naziv robne marke firme Bayer AG, gde je Desmofen trgovaki naziv za komponentu osnovnog laka (modifikovana zasiena poliestarska smola), a Desmodur trgovaki naziv za komponentu ovrivaa (poliizocijanat). Iako je ovaj naziv rasprostranjen, postoji veliki broj proizvoaa sirovina, koji proizvode smole i poliizocijanate za 2K PU premaze pod drugim nazivima.
Kako osnovni lak i ovriva kod 2K PU premaza najee meusobno reaguju ve na sobnoj temperaturi, ove smee imaju ogranieno vreme upotrebe, koje je poznato kao radno vreme (eng. potlife).
Poliesterski (PE) premazi
Nezasieni poliesterski premazi, takoe poznati i kao PE premazi, koji se upotrebljavaju za obradu drveta, sastoje se prvenstveno iz nezasienih poliesterskih smola, koje su rastvorene u stirolu. U prisustvu inicijatora (organskih peroksida) i ubrzivaa (na primer kobaltove soli) nezasiene poliesterske smole se transformiu. Hemijska reakcija polimerizacije nezasienog poliestera sa stirolom, uz cepanje dvostrukih veza, naziva se kopolimerizacija. Osnovna ispitivanja hemijskih reakcija nezasienih poliesterskih smola vrena su krajem 30-tih godina prolog veka. Poetkom 50-tih godina prolog veka primena nezasienih poliesterskih smola bila je intenzivno zastupljena u industriji premaza. U 60-tim godinama prolog veka PE premazi su veinom upotrebljavani za izradu transparentnih visokosjajnih povrina u industriji nametaja. U to vreme novi PE premazi sa parafinom, brzo su uvedeni u industriju klavira i radio i TV kutija. Neposredno posle toga, trend obojenog nametaja (beli talas) zahtevao je uvoenje pigmentiranih parafinskih PE premaza sa zavrnim efektom. Zatim je razvoj nezasienih poliesterskih premaza vodio ka uvoenju u proizvodnju pigmentiranih, bezparafinskih PE premaza. Danas, nezasieni poliesterski premazi koriste se za specijalne obrade, kao to je lakiranje klavira u Evropi i Aziji, odnosno za ekskluzivne muzike instrumente, komade nametaja, unutranje opremanje na luksuznim jahtama i avionima. Takoe, ukrasne lajsne od skupocenog drveta obrauju se sa PE premazima. Prednost brzog ovravanja i dobar odnos cena/svojstva belih PU zapunjaa danas je na ceni u industriji kuhinjskog nametaja u junoj Evropi. Nedostatak primene PE premaza predstavlja prisustvo zaostalog neumreenog stirola, ije se prisustvo moe utvrditi ekstrakcijom.
Sistemi premaza koji ovravaju zraenjem
Pod pojmom sistemi premaza koji ovravaju zraenjem podrazumeva se, u uem smislu, ovravanje premaznih materijala elektronskim (ESH) zraenjem (nem. Elektronenstrahlen- hrtung) ili ultravioletnim (UV) zraenjem. U industrijskoj praksi upotrebljava se za ovravanje premaza na drvnim proizvodima prvenstveno UV tehnologija sa slobodnim radikalima. Na ovaj nain se ve godinama uspeno oplemenjavaju podne obloge, vrata, nametaj, obloge zidova, dekorfini folije i pluta. ESH-tehnologija nalazi svoju primenu samo u specijalnim postupcima. Primena katjonske polimerizacije nije od znaaja u industrijskoj povrinskoj obradi drveta.
Dosadanji razvoj
Prva polimerizacija uz nastanak slobodnih radikala pod dejstvom UV zraenja najverovatnije je koriena ve u drevnim vremenima kod egipatskih mumija.
Mnogi pokuaji ovravanja nezasienih poliesterskih smola UV zraenjem vreni su jo 1955. godine. Utvreno je da nezasiene poliesterske smole dodatkom fotoinicijatora, kao na primer derivata naftalena (koji sadri halogene) i -halogenketona, pod dejstvom UV zraenja hemijski ovravaju. Osim toga, sistematski je ispitivan uticaj fotoinicijatora u zavisnosti od dodate koliine na brzinu polimerizacije. Utvreno je da vrsta i intenzitet UV zraenja utiu na brzinu polimerizacije. Istraivanja procesa ovravanja bezstirolnog nezasienog poliestera pokazala su da se takvi sistemi pod delovanjem UV zraenja umreavaju sa relativno malim polimerizacionim stepenom, od oko 5 osnovnih jedinica (Charlesby et.al.).
Tano poetkom 60-tih godina poela je industrijska upotreba nezasienih 2K poliesterskih premaza sa visokim sadrajem suve supstance (do oko 100% neisparavajuih delova) na lakirnim linijama za nametaj u Nemakoj. Poliesterski premazi su po prvi put omoguili racionalnu povrinsku obradu nametaja u radu na tekuoj traci. Vaniji proizvodi u ovom vremenu bili su premazi za poliranje, koji su omoguavali da se predmeti obrade nakon priblino 20 minuta suenja slau u sloaj. Zavrno bruenje i poliranje povrina obraenih poliesterskim premazima sledilo je nakon 20-to asovnog naknadnog ovravanja u skladitu ploa. Kako bi se zadovoljila rastua potreba za nametajem i odgovorilo na pritisak racionalizacije u industriji nametaja, kapacitet obrade je povean poveanjem brzine transportne trake u liniji. Sa daljnjim razvojem reaktivnih nezasienih poliesterskih smola, poveavanjem koncentracije ubrzivaa (kobaltove soli) i koncentracije peroksida, kao i dodatkom promotora (-diketona), kao i poveanjem temperature suenja povean je kapacicet lakirnih linija sa PE premazima do granica tehnikih mogunosti.
U periodu od poetka do sredine 60-tih godina prolog veka UV ovravanje nezasienih poliesterskih premaza uvedeno je u industriju sirovina i premaza u Evropi. U ovom vremenskom periodu nastalo je nekoliko patenata. Kao osnova posluili su patenti firme Du Pont iz 1946. godine, koji se odnose na upotrebu benzoinetra primarnih alkohola kao fotoinicijatora za nezasiene akrilate. Upotreba ovih fotoinicijatora je prouavana u nezasienim poliestarskim smolama.
Krajem 1967. godine u nemakoj strunoj literaturi nagovetena je mogunost industrijske primene nezasienih poliesterskih premaza koji ovravaju UV zraenjem. Prednost novog postupka sastojala se u enormnom skaenju vremena ovravanja. Osim toga, primenom UV ovravajuih PE premaza skraeno je i efektivno vreme prolaska kroz liniju i omoguena je uteda u prostoru primenom kompaktnijih ureaja za lakiranje.
Sa postojeim znanjem o sirovini (nezasienoj poliesterskoj smoli), uvoenjem prvih komercijalno dostupnih fotoinicijatora i konstruisanjem prvih upotrebljivih UV lampi (od strane mainske industrije), ostvareni su preduslovi za industrijsku upotrebu UV ovravajuih poliesterskih premaza u Evropi. Firma Bayer AG bila je pionir u uvoenju postupka UV ovravanja 1967. godine, ime je trasirala put uvoenju UV PE postupka na trite. Prvi poznati tipovi nezasienih poliesterskih smola koji su plasirani na trite 1967. godine bili su Roskydal UV 10 firme Bayer AG i Lupodal 8275 firme BASF AG. U poetku kao fotoinicijatori u UV ovravajuim premazima upotrebljivani su benzoinetri (benzoinbutileter i benzoinizopropileter), iako su pokazivali sklonost ka uenju u transparentnim (bezbojnim) premazima. Poetna euforija izazvana upotrebom UV ovravajuih pahtlova opala je kada je uoena sklonost ka nastajanju pravilnih talasa pukotina premaza na ploama ivericama. Nastanak pukotina prouzrokovan je nestrunom kombinacijom punilaca u receptuiranju UV pahtlova. Prve koriene svetlosne lampe sa hemijskim dejstvom, poznate pod imenom niskopritisne ivine lampe, imale su snagu od 0,5-1 W/cm. Ove lampe su obezbeivale vreme ovravanja u trajanju od oko 5 min. 1970. godine na trite su uvedene ivine lampe visokog pritiska sa snagom od 20-30 W/cm i one su dovele do daljeg prodora UV sistema ovravanja na tritu premaza.
U okviru UV tehnologije prvo su primenjivani UV pahtlovi i UV grundiranja, koji su nanoeni mainama za valjanje. Ve 1969. godine firme kao to su: Greco, Moralt, Novopan, Paidi, Schlingmann i Triangel, uvele su UV grundiranje u postupku oplemenjavanja ploa iverica. Pokrivno (zavrno) lakiranje vreno je nalivanjem kiselo-ovravajuih premaza na maininama za nalivanje (tzv. gis mainama), iz estetskih i kvalitativnih razloga. U poetku, brzina prolaska predmeta obrade u linijama za oplemenjavanje iznosila je oko 2-4 m/min, jer je brzina polimerizacije rastvorenog poliesterskog sistema u stirolu kod UV ovravanja bila veoma mala. 1971. godine u SAD-u putena je u pogon prva UV linija za ploaste elemente, za obradu drvnih podloga.
U toku UV ovravanja poliesterske smole rastvorene u stirolu za vreme polimerizacije bivaju razorene kiseonikom iz vazduha. Ova pojava se manifestuje nastajanjem lepljive povrine premaza. U cilju spreavanja ove pojave, poliesterskoj smoli se u maloj koliini dodaje parafin. Ozraivanjem (predeliranjem) poliesterskog sloja superdotiranim (super aktinskim, sa hemijskim delovanjem) svetlosnim lampama (ivine lampe niskog pritiska) polimerizacija protie znaajno sporije zbog nie specifine snage lampe. Posle oko 60-90 sekundi na povrini se formira parafinski sloj. Upotrebom visokopritisnih ivinih lampi premaz toliko brzo polimerizuje da se na povrini ne moe formirati zatitni parafinski sloj. Zbog toga se pre UV ovravanja, u UV stanici za eliranje, upotrebljava vei broj svetlosnih lampi sa manjim intenzitetom zraenja, kako bi UV premaz sa parafinom predelirao i formirao parafinski sloj. Parafinski sloj na povrini premaza istovremeno smanjuje isparavanje stirola i blokira povrinu kod zavrnog UV ovravanja od ometajueg kiseonika iz vazduha. Odmah nakon predeliranja filma premaza sa svetlosnim lampama, premaz ovrava posle priblino 30 sekundi delovanja ivinih lampi visokog pritiska, sa specifinom snagom od oko 30 W/cm.
Moderni UV postupci danas zahtevaju, u zavisnosti od brzine transportne trake i snage zraenja, samo nekoliko sekundi UV ozraivanja do ovravanja premaza.
Krajem sedamdesetih godina prolog veka umesto benzoinetra uveden je kao fotoinicijator 2,2- dimetoksi-2-fenilacetofenon (benzildimetilketal) sa poboljanim svojstvima, kao to su: vea reaktivnost, dobra stabilnost lagerovanja, manje naginjanje ka uenju i optimalan odnos cena/svojstva. Benzilmetilketali su do danas zadrali vanu ulogu kod formulacije sistema poliesterskih smola rastvorenih u stirolu.
Upotreba premaza koji ovravaju zraenjem u stalnom je porastu u evropskoj industriji nametaja i ploa. U Evropi je 1975. godine preraivano oko 5.000 tona UV poliesterskih smola. Od te koliine smola proizvedeno je priblino 8.000 -10.000 tona UV pahtlova sa velikim sadrajem suve materije. Prema dostupnim podacima, u tom periodu u Evropi je bilo u upotrebi vie od 100 UV ureaja za ovravanje. U SAD-u je 1976. godine bilo 75 ureaja za obradu drveta i 15 ureaja za obradu drvenih vrata. Era UV pahtlova trajala je do 1976/1977. godine u Nemakoj, kada je nastupio talas pigmentirane obrade. U severno-evropskom regionu razvoj UV premaza bio je usmeren ka transparentnim premazima za obradu valjanjem u efektu otvorenih pora. Ve nakon kraeg vremena postalo je jasno da novi sistemi premaza na bazi nezasienih poliestera sa stirolom imaju ogranienu upotrebljivost, jer poseduju malu UV reaktivnost, koja utie na brzinu pomera u ureajima za obradu (oko 2-3 m/min) i predstavljaju konicu za poveanje produktivnosti. Osim toga, poveani udeo stirola u UV premazima dovodi do bubrenja i razaranja gumiranih valjaka za lakiranje. Iz ovih razloga ovi sistemi premaza su nali ogranieno podruje upotrebe, na primer u industriji vrata i panela. Tenja ka postizanju vee brzine i efikasnosti procesa UV ovravanja, kao i poboljanju svojstava premaza, kao to su: prionljivost (adhezija), fleksibilnost (elastinost), smanjenje uenja i optimiziranje stabilnosti lagerovanja gotovih lak-formulacija, dovela je do razvoja akril-funkcionalnih, epoksi i poliesterskih smola. Prve komercijalne smole su ponuene tritu 1974/1975. godine. Paralelno sa tim krajem 70-tih godina prolog veka, uvedene su snanije UV lampe, sa snagom zraenja od 80 W/cm i reflektorima.
Sledei korak odnosio se na zamenu stirola akrilatnim smolama sa monomerima. U prvim formulacijama ovaj sistem premaza je, usled primenjenih monomera, izazivao nadraaj koe pri rukovanju. Poetkom 80-tih godina prolog veka uvedeni su prvi sistemi UV premaza bez niskomolekularnih monomera (reaktivnih razreivaa) u industriji vrata. Upotrebljavani sistemi pokrivnih premaza sadrali su 15-25 % organskih rastvaraa, u cilju podeavanja radnog viskoziteta. Prekretnica u industriji nametaja nastupila je formulacijom materijala za bojenje/bajcovanje koji kada se nanesu ispod UV premaza za valjanje, ne inhibiraju proces polimerizacije i ne dovode od uklanjanja sloja UV premaza sa podloge. Brzina pomera linije za obradu iznosila je oko 15-20 m/min. U to vreme za zavrnu obradu frontova kod nametaja nakon UV lakiranja korieni su, generalno, nitrocelulozni (NC) premazi ili 2K PU premazi. Sastavni delovi korpusa obraivani su samo sa UV grundom i UV pokrivnim premazom. Uvoenje hidroksicikloheksilfenilketona (HCPK) i 2-hidroksi-2-metilfenilpropanona (HMPP) u funkciji fotoinicijatora, poetkom 80-tih godina prolog veka, omoguilo je formulisanje UV premaza sa malim uenjem i sa veoma dobrim reaktivitetom. Upotreba ovih fotoinicijatora pod trgovakim nazivom Irgacure 184 i Darocur 1173 potisnula je primenu benzilmetilketala (BDMK) i acetofenondietilketala (ADEK).
Pigmentirani sistemi premaza
Euforija koja je nastala uvoenjem UV ovravajuih poliestarskih premaza 1967. godine, je nakon kraeg vremena izbledela, jer nije bilo mogue UV ovravanje pigmentiranih sistema poliesterskih premaza, budui da raspoloivi fotoinicijatori i UV lampe (zrana tela) nisu omoguavali ovravanje u dubljim slojevima premaza. Evropska industrija sirovina, kao i veliki proizvoai premaza, zapoeli su proizvodnju belih pigmentiranih UV premaza poetkom 70-tih godina prolog veka. Ideja je bila da se uvoenjem pigmenata koji apsorbuju UV zraenje, kao to je titandioksid, smanji neodgovarajue UV zraenje. U patentnom pismu firme Vianova (Vianova Kunstharze AG) opisano je kako se mogu dobiti beli pokrivni premazi primenom rastvora nezasienih poliesterskih smola sa fotoinicijatorima, na primer primenom kombinacije acetobutirata celuloze ili celuloznog nitrata, kopolimerizata iz vinil hloroda: vinil acetata, vinil alkohola, visokodispergovane silicijumove kiseline i punilaca: talka, dolomita, kaolina. Sledei patenti odnosili su se na upotrebu metal-sulfida (molibdendisulfida), koji dozvoljavaju dubinsko ovravanje u UV podruju sa slabom apsorpcijom, ali izrazito slabijom u poreenju sa primenjenim fotoinicijatorima.
U periodu od sredine do kraja 70-tih godina prolog veka bilo je mogue uspeno ovravanje premaza sa titandioksidom, korienjem UV lampi sa veim intenzitetom UV zraenja i tioksantoderivatima, u kombinaciji sa tercijernim aminima (sinergisti) kao fotoinicijatorima, u Mono-Cure sistemima. Kao fotoinicijator upotrebljen je metiltioksanton sa metildietanolaminom kao sinergistom. Metiltioksanton apsorbuje UV zraenje u talasnom podruju pri max = 384 nm, pa je u transmisionom podruju titandioksida mogua apsorbcija dovoljne koliine UV zraenja. Ovi inicijatori su delotvorni samo u nezasienim akrilatnim sistemima rastvorenim u reaktivnim rastvaraima. Negativno svojstvo ovih sistema je neizbeno ubrzavanje amina sa jasnim obojavanjem u uto ovog sistema, koji pored toga delovanjem svetla naginje daljem uenju. U to vreme, dolazi do dominacije nezasienih poliesterskih smola u industriji nametaja koje nisu mogle da ovravaju sa tioksantonima. Poetkom 80-tih godina poelo se sa uvoenjem magnezijumtitanata i cinksulfida kao belih pigmenata. Uporedo sa tim razvijene su nove UV lampe sa poveanom snagom zraenja od 120-200 W/cm. Uprkos injenici da oba pigmenta, u poreenju sa titandioksid anatasom i rutilom, u dugotalasnom UV podruju pokazuju ogranienu apsorpciju, nali su samo ogranienu upotrebu zbog njihovih neodgovarajuih svojstava.
Tek uvoenjem nove klase fotoinicijatora, acilfosfinoksida (2, 4, 6-trimetilbenzoldifenil-fosfin- oksida - TMPO) nastupio je jasan napredak u postupku UV ovravanja potpuno pigmentiranih belih UV sistema premaza. Premazi za drvo sa TMPO koji predstavljaju nezasiene poliesterske smole u stirolu, kao i nezasiene akrilne smole pokazuju dobru UV reaktivnost, malu sklonost ka uenju i dobru stabilnost lagerovanja. Poetkom 80-tih godina ovi fotoinicijatori su upotrebljavani prvenstveno u italijanskoj industriji nametaja. U periodu od sredine do kraja 80- tih godina prolog veka, TMPO su bili prvenstveno upotrebljavani u tzv. Dual-Cure postupku obrade (kombinacija ovravanja pod dejstvom peroksida i UV zraenja) za potpuno pigmentirane premaze za drvo. Pretpostavlja se da je 1988. godine u Italiji u upotrebi bilo vie od 50 ureaja za lakiranje, od ega tri etvrtine ureaja za ovravanje sa peroksidnim i jedna etvrtina sa UV zraenjem (Mono-Cure sistem). Takoe, za ovravanje potpuno pigmentiranih premaza za drvo bila je od interesa i kombinacija poliadicije (poliizocijanati) i UV ovravanja. Sledei pomak postignut je 1986. godine uvoenjem galijumom dotiranih ivinih lampi visokog pritiska sa emisijom blizu 420 nm. U takvim linijama su ureaji za lakiranje sa valjcima (nem. Walzmaschine) i ureaji za nalivanje laka (nem. Giemaschine) stajali u kabini sa nadpritiskom, kako bi se smanjilo prisustvo praine. Za otparavanje i predeliranje koriena je trana paletna suara, u kojoj je otparavanje, odnosno predeliranje vreno u prostoru bez praine. U zavrnom UV kanalu sledilo je UV ovravanje. U takvim i slinim lakirnim linijama je 1986. godine u Italiji obraeno pigmentiranim UV premazima vie od milion m 2 povrina nametaja.
Poetkom 90-tih godina prolog veka zabeleena je poveana upotreba kombinovanih pigmentiranih premaza u postupcima valjanja u industriji panela, nametaja i vrata u Evropi. Kako bi se proizvele ekonomine bele pokrivne prevlake sa visokom hemijskom otpornou, meusobno su kombinovane razliite tehnologije lakiranja (grundiranje valjanjem sa jednokomponentnim pigmentiranim vodenim premazima, grundiranje valjanjem sa pigmentiranim UV premazima, pokrivna lakiranja transparentnim UV premazima).
U isto vreme intenzivno se radi na primeni elektronskog (ESH) zraenja u industriji nametaja. Teorijske osnove elektronskog zraenja detaljno su opisali ve 1960. i 1962. godine Carlesby i Chapiro. Pojedinosti u vezi elektronskog zraenja (ovravanja premaza) objavljene su u brojnim izvetajima. Relativno brzo se pokazalo da elektronskim zraenjem mogu u potpunosti da ovrsnu pigmentirani premazi. Iz tog razloga dalji razvoj ESH ovravajuih i UV ovravajuih premaznih sistema tekao je paralelno. Industrijska upotreba elektronskog ovravanja bila je ograniena velikim investicionim trokovima skenera, ija je cena 1968. godine iznosila 125.000-140.000 . Osim toga, javljali su se i brojni tehniki problemi u industrijskoj upotrebi, koji su za nekoliko godina prolongirali upotrebu ESH zraenja. Ovde treba spomenuti kratko radno vreme titanijumske folije, koja se koristi kao izlazni prozor elektrona ka podlozi/premazu koji ovrava, koja se morala menjati svakih 30 minuta.
Bilo je potrebno da proe vie godina da bi se u pogon, u industrijskim razmerama, pustila prva lakirna linija za ovravanje elektronskim zraenjem potpuno pigmentiranih premaza u industriji vrata. Firma Svedex u Varsseveld/NL (Holandija), sa svojom robnom markom vrata Dextuera, predstavila je 1973. godine kiselo-ovravajue sisteme premaza sa elektronskim ovravanjem. Ova firma se ubraja u pionire na podruju ovravanja elektronskim zraenjem.
Prednosti primene ESH premaza su sledee: primenom ovih premaza potreban prostor za suenje se moe smanjiti za 80%, u poreenju sa kiselo-ovravajuim premazima, koji ovravaju na konvencio-nalan nain potronja premaza se moe smanjiti za oko 30% problem emisije organskih rastvaraa je eliminisan, jer ESH premazi imaju oko 100% neisparavajuih supstanci koliina lakiranih komada vrata u jedinici vremena moe biti i trostriko vea koliina proizvoda na kojima je potrebna dorada moe se smanjiti za oko 50%, zbog vee otpornosti na paranje i vee tvrdoe lakirane povrine
Jo jedna evropska firma koja koristi prednosti ESH postupka potpuno pigmentiranih premaza je firma Theuma u Bekkevoort u Belgiji. U ovoj firmi se prvenstveno proizvode vrata koja su obojeno lakirana. Prvi ESH ureaj za oplemenjavanje drveta puten je u pogon u SAD-u 1977. godine, u firmi PPG. U borbi za opstanak na tritu premaza, ovravanje elektronskim zraenjem premaza za drvo do danas nije uspelo da pobedi, zbog visokih investicionih trokova ureaja i zbog postojanja tehnikih ogranienja, kao to je inertizacija i podeavanje nieg stepena sjaja.
Vanija obeleja razvoja sirovina, premaza i postupka UV ovravanja sistema premaza za drvo, prikazana su u tabeli 2.
Tabela 2: Osnovna obeleja razvoja sirovina, premaza i postupaka UV ovravanja sistema premaza za drvo
1967 Prvi nezasieni poliesterski premaz za ovravanje zraenjem uveden je u Evropi (Roskydal UV- 10 Bayer AG, Ludopal 8275 BASF AG) 1968 Prvo industrijsko UV postrojenje za pahtlovanje ploa iverica uvela je na trite firma Hildebrand Maschinenbau GmbH pod projektnim imenom Triangel 1968 Nepigmentirani premazi za poliranje za drvo sa parafinom, stirol nezasiene poliesterske smole 1969 Uvoenje transparentnog UV pahtla za valjanje u industriji ploa iverica. Ovaj postupak proizveo je u poetku pucanje filma laka (nem. Ribildung) zbog neodgovarajue formulacije premaza (sastava punilaca) 1970 U postupku Dual-Cure (kobalt/peroksid) vreno je predeliranje osnovnih pigmentiranih premaza i na kraju zajedno UV ovravanje sa transparentnim Mono-Cure UV premazom 1972 Upotreba poliesterskog premaza UV tipa sa stirolom za dobijanje visokosjajnih i mat debeloslojnih sistema sa malim sadrajem aliletera, kao kod klasinih poliesterskih premaza (Roskydal UV 300) 1975 Uvoenje prvih industrijskih prepolimera na akrilatnoj bazi (epoksi- i poliester-akrilati) 1977 Uretanakrilati na TDI bazi (TDI = toluendiizocijanat) 1979 Alifatini uretanakrilati za parket-premaze sa poveanom otpornou na habanje (abraziju). Nezasiena poliesterska smola sa mogunou vodenog emulgiranja i sa dobrom mogunou recikliranja 1982/1983 Uvoenje novih fotoinicijatora koji nisu skloni uenju i UV reaktivnih fotoinicijatora klase - hidroksialkilfenon (Darocur 1173 i Irgacur 184) 1983 Fotoinicijator TMPO (2,4,6-trimetil-benzoil-difenil-fosfinoksid) za ovravanje potpuno pigmentiranih belih UV Mono-Cure-premaza bez naginjanja ka uenju (Lucerin LR 8728, dananji Lucerin TPO) 1985 Velika tehnika prekretnica napravljena upotrebom Dual-Cure postupka ovravanja (peroksidno/UV ovravanje) na bazi nezasienih poliesterskih smola u Italiji 1987 Uvoenje vakuumat postupka za UV oplemenjavanje lajsni, okruglih tapova, panela, profila, kantova i sargova 1987 Uvoenje galijumom dotiranih UV lampi. Prvi aminom modifikovani polieterakrilati 1992/1993 Akrilovane poliuretanske disperzije za vodene premaze za drvo 1993 Uvoenje na trite bis-acil-fosfinoksida za efikasnije dubinsko ovravanje pigmentiranih UV premaza pod trgovakim imenom Irgacure 1700 i kasnije Irgacure 819 1996 Niskoviskozni uretan akrilati, bez reaktivnih razreivaa 1999 Dual-Cure katalizatori sa izocijanatnim i akrilnim grupama u jednom molekulu 2000 Uvoenje prvih mat UV pokrivnih premaza za valjanje sa 100% suve materije, bez reaktivnih rastvaraa i bez primene organskih rastvaraa 2001 Poveana upotreba gumenih valjaka sa ljebovima (brazdama) za nanoenje pokrivnih UV premaza za valjanje (transparentnih/pigmentiranih), u cilju dobijanja prevlaka sa izgledom lakiranja nalivanjem 2002/2003 Upotreba potpuno pigmentiranih (prvenstveno belih, crnih i specijalnih tonova) i pokrivnih premaza u istom UV postupku za nanoenje sa valjcima sa ljebovima (brazdama).
Vodeni premazi
U industrijskoj povrinskoj obradi drveta upotreba sistema vodenih premaza zapoela je 70-tih godina prolog veka. Sa daljim kontinuiranim razvojem filmogenih materijala, obrada sistemima vodenih premaza, dobija na znaaju i u povrinskoj obradi skupocenog nametaja. Sa stanovita primene evropskih VOC-preporuka mnoga preduzea koja se bave obradom drveta bila su prisiljena da svoje sisteme povrinske obrade, tehnologiju i procese obrade prilagode zakonskim zahtevima u pogledu emisije organskih komponenti. Jedan od moguih naina za supstituisanje sistema premaza sa rastvaraima, uz potovanje evropskih zakonskih propisa o emisiji, je uvoenje vodenih premaza.
Prema DIN EN 971-1, vodeni premazi predstavljaju premaze kod kojih je filmogeni materijal preteno rastvoren ili dispergovan u vodi. Ova opta definicija odnosi se ne samo na u vodi dispergovane ve i na u vodi nerastvorljive polimere, kao i u vodi rastvorljive polimere, kao prelaznu oblast koloidnih rastvora. Danas se pod pojmom vodenih filmogenih materijala, generalno, podrazumevaju rastvori filmogenog materijala ili disperzije kod kojih se teni isparavajui udeo pretenim delom sastoji od vode.
U zavisnosti od zahteva postupka obrade i potrebnog kvaliteta prevlake danas stoje na raspolaganju transparentni, lazurni i potpuno pigmentirani sistemi vodenih premaza. Vaniji vodeni premazi za industrijsku povrinsku obradu nametaja i vrata su: 1K vodeni premazi, fiziki suivi 1K UV ovravajui vodeni premazi, fiziki ili nefiziki suivi 2K poliuretanski vodeni premazi (uz dodatak poliizocijanata kao ovrivaa) 2K poliuretanski i UV ovravajui vodeni premazi (kombinovani, za postupak Dual- Cure)
Ve dui niz godina sistemi vodenih premaza se upotrebljavaju za izolaciju vorova kod drveta bora ispod sistema premaza sa rastvaraima, jer se filmogeni materijal vodenih premaza tee rastvara pod dejstvom organskih rastvaraa, pa se na taj nain gradi zatitni sloj za premaz sa rastvaraem. Takoe, za ujednaavanje slike bajcovanja izmeu okrenutih listova furnira, ve due vremena se koriste vodeni premazi kao podloga ispod bajceva za drvo sa rastvaraima. Za povrinsku obradu tvrdih ploa vlaknatica, koje se koriste kao poleina kod nametaja, kao i za drvene stolice, ve due se upotrebljavaju pigmentirani i transparentni 1K vodeni premazi. Poslednjih godina velike koliine transparentnih NC premaza supstituiu se samoumreavajuim 1K vodenim premazima. Kao zamena za transparentne 2K PU premaze sa rastvaraima, na industrijskim linijama se ve priblino 3-4 godine poveano upotrebljavaju 1K UV ovravajui transparentni vodeni sistemi. Za obradu kuhinjskih frontova, ve oko 5 godina unazad, na raspolaganju su pigmentirani 2K poliuretan-vodeni premazi, koji daju visokokvalitetnu prevlaku, koja ispunjava visoke zahteve otpornosti na delovanje hemikalija (prema DIN 68861, deo 1 B). Novija dostignua u oblasti vodenih premaza predstavljaju potpuno pigmentirani Dual-Cure sistemi koji se koriste u industriji kuhinjskog nametaja. Kombinacijom oba mehanizma umreavanja (polimerizacija i poliadicija) moe se racionalno obaviti povrinska obrada.
UV ovravajui vodeni premazi (1K sistemi) uvedeni su oko 1976. godine u industrijsku proizvodnju premaza. Osnovne prednosti ovih sistema premaza su: smanjivanje emisije organskih rastvaraa eliminacija niskomolekularnih monomera, zbog njihovog deliminog uticaja na nadraivanje koe i osetljivog potencijala u klasinim UV premazima za prskanje efikasniji proces proizvodnje u odnosu na ostale jednokomponentne vodene premaze dobra hemijska i mehanika postojanost (otpornost) lakiranih povrina
Zaetnici uvoenja UV ovravajuih vodenih sistema lakiranja u industriji nametaja i proizvoda od drveta bili su krajem 80-tih godina prolog veka proizvoai profilisanih drvenih obradaka za potrebe industrije stolica.
Premazi u prahu (pulver premazi)
Uvod i dosadanji razvoj
Premazi u prahu predstavljaju najbolji primer mogunosti izvoenja postupka lakiranja gotovo bez emisije organskih komponenti u vazduh i bez nastajanja otpada. Kako je u 90-tim godinama poslednjeg veka dolo do pada cene premaza u prahu, do intenzivnih istraivanja i utvrivanja potrebnog profila svojstava obraenih povrina dolo je do znaajnog porasta upotrebe premaza u prahu. Razvoj tehnologije transparentnih premaza u prahu za automobilsku industriju i premaza u prahu za proizvode od drveta predstavlja samo dva primera, koja su pokazala da premazi u prahu mogu da nau nova trita i nove primene. U pogledu ekonomije i ekologije premaza u prahu moe se, takoe, oekivati znaajan napredak. Zahvaljujui ostvarenom kvalitetu obraene povrine, u industrijskom lakiranju metala, premazi u prahu su zamenili mnoge tene premaze. Osnovne prednosti premaza u prahu su sledee: emisija rastvaraa je skoro u potpunosti eliminisana (VOC < 0,2 %) otpadak je skoro u potpunosti iskljuen (nema koagulacije overspray-a) veliko iskorienje materijala (> 95%) mogue je zahvaljujui hvatanju i ponovnom korienja overspray-a mogue je nanoenje slojeva velike debljine bez opasnosti od nastanka slivanja (curotina) veoma dobra funkcionalna i optika svojstva prevlake esto je dovoljan samo jedan sloj premaza, ime se trokovi obrade smanjuju mogunost dobre automatizacije procesa
Poreenjem razliitih tehnologija lakiranja drveta jasno se uoava da vodeni premazi i sistemi UV tenih premaza imaju prednost u odnosu na premaze u prahu. Tako je tek 1944. godine bilo mogue prvi put primeniti premaze u prahu za oplemenjavanje MDF podloga u firmi HALI (Austija), koja je proizvodila kancelarijski nametaj. Radilo se o dvoslojnom sistemu obrade, koji se sastojao od elektroprovodnog grundiranja tenim premazom i toplotno-ovravajuem niskotemperaturnom premazu u prahu. Ve 1996. godine firma HALI je ponovo predstavila obradu premazima u prahu, jer je dvoslojni proces - teni lak/lak u prahu - bio skup, pa su premazi u prahu za drvne proizvode predstavljali sporedne materijale.
Prepreka je bila pre svega u do tada potrebnoj visokoj temperaturi od iznad 140 o C za proces rastapanja i umreavanja premaza u prahu. Nedovoljna elektroprovodljivost drveta i proizvoda od drveta, formiranje mehurova (plihova) na lakiranoj povrini nastajanjem vodene pare i neodgovarajua dekorativna svojstva premaza u prahu predstavljali su krajem 90-tih godina dodatne prepreke za komercijalnu upotrebu tehnike lakiranja premazima u prahu u industriji prerade drveta. Ipak, opsena prouavanja i istraivanja proizvoaa sirovina i premaza, kao i proizvoaa instalacija i ureaja za nanoenje, doveli su do sveukupnog poboljanja uslova za uvoenje ove nove tehnologije.
U ovom razdoblju irom sveta egzistiralo je skoro vie od 70 postrojenja (ukljuujui i eksperimentalna) za nanoenje premaza u prahu, pri emu je asortiman oplemenjenih proizvoda bio raznovrstan. Proizvodni program obuhvatao je elemente za radio i TV ormane, kancelarijski nametaj, naroito ploe stolova, nametaj za opremanje prodajnog prostora, alterskih terminala, nametaj za kupatila, kuhinje i deiji nametaj, kao i batenski nametaj. U prvo vreme upotrebljavani su termoreaktivni premazi u prahu, tako da su prvi ureaji za povrinsku obradu uvedeni u firmi Stilexo u Velsu 1999. godine, koja je proizvodila muzike kabinete, uz korienje UV premaza u prahu.
Trend ubrzanog razvoja premaza u prahu za proizvode od drveta povezuje se sa rastuom proizvodnjom MDF ploa. Novi zahtevi u dizajnu, posebno u sferi kancelarijskog nametaja, omoguili su ovaj ubrzani razvoj. Oblikovanje trodimenzionalnih povrina drveta, kao to su na primer profilisane ue strane, udubljenja i prelomi u MDF ploama zahteva i odgovarajui postupak oplemenjavanja. Obrada premazima u prahu sa svojim prednostima moe da predstavlja prihvatljivu alternativu sa stanovita cene kotanja i potrebnog kvaliteta, koji kupci zahtevaju. Iako su od sredine 2002. godine u Nemakoj instalirani prvi ureaji za oplemenjavanje premazima u prahu za nametaj od MDF ploa, mnogi korisnici ove tehnologije jo su uvek skeptini. irom Evrope i Nemake u planu je izgradnja vie pogona za oplemenjavanje, gde e se koristiti premazi u prahu.
Oekivani trend
Koji trend moe da se oekuje? Na ovo pitanje nije lako odgovoriti, jer na trend jako utiu elje potroaa, inovacije u okviru razliitih tehnologija lakiranja, dostupnost novih tehnologija i dostupnost sirovina, kao i zakonski okviri koji se odnose na uslove obrade.
Trend u snabdevanju sirovinama
Dostupnost sirovina ima vaan uticaj na razvoj buduih tehnologija. Usled izuzetno brzog rasta trita u Aziji, oekuje se i porast potreba za sirovinama, to dovodi do daljeg rasta cena sirovina. S jedne strane uvek je prisutan nedostatak sirovina, a sa druge strane postoji monopol nad tritem sirovina. Ova monopolizacija ostvaruje se i dalje razvija u Evropi od 01. juna 2007. godine preko organizacije REACH (Registration, Evaluation and Authorization of Chemicals). Za preduzea srednje veliine, koja isporuuju samo odgovarajui deo sirovina u malim koliinama (na primer pojedine aditive ili pigmente), postoji opasnost od istiskivanja sa trita, zbog visokih trokova dozvola koje moraju da pribave.
Oekuje se da e visoke cene sirovina baziranih na nafti, kao i prirodnog drveta, navesti proizvoae lakiranih proizvoda od drveta da upotrebljavaju reciklirane sirovine. Nedostatak masivnog drveta u vidu furnira nametnue u budunosti poveanu upotrebu papira sa imitacijom strukture drveta (fini folije) za oplemenjavanje ploa.
Trend u granicama pojedinih tehnologija lakiranja
Tehnologije e se ocenjivati, pre svega, preko efikasnosti i stepena automatizacije. Tehnologija lakiranja e sigurno imati vii stepen automatizacije u budunosti. Ovde se radi, generalno, o veim brzinama kod nanoenja premaza valjanjem, u proizvodnji parketa, laminata i ostalih ravnih povrina. Tako se za obradu laminata na protonim linijama oekuje brzina prolaza od 100-120 m/min.
Pootravanjem evropskih propisa o emisiji rastvaraa vodeni premazi dobijaju vei znaaj. Tako se 2K PU i kiselo-ovravajui premazi sa rastvaraima sve vie zamenjuju vodenim 1K UV i Dual-Cure sistemima. Takoe, pojedini proizvoai nametaja razmatraju da ubudue uvedu premaze u prahu za oplemenjavanje frontova kuhinja. Pretpostavlja se da e dalji razvoj tehnologije lakiranja sa ekoloki pogodnim materijalima omoguiti dobijanje visokosjajnih ili mat povrina.
Trend u skladu sa eljama krajnjih potroaa
Ovde se pre svega radi o elji ka veoj individualnosti u dizajnu i tonu boje komada nametaja. Takoe, kao trend se navode i elje u odnosu na funkcionalnost nametaja. To su, na primer, elje ka ostvarivanje antibakteriolokog delovanja kod povrina kuhinjskog nametaja, mogunostima lakog ienja (easy-to-clean) povrina ili dobijanje povrina na kojima moe da se pie i brie. Takve povrine dobijaju sve vei znaaj.
Trend u odnosu na nove tehnologije
Ovaj trend je usko povezan sa eljama potroaa. Tako, upotrebom nanoestica mogu da se oekuju poboljane upotrebne karakteristike ili vea funkcionalnost obraenih povrina. Primeri su takve obrade su: povrine otporne na paranje anti-mikrobne povrine (estice srebra nano-veliine) povrine koje odbijaju prainu elektrinom provodnou podova od drveta proizvodnja neklizajuih povrina
Literatura
1. Canning. E.C. (2002): Wood coatings market, Coatings World, N o 2 2. Goldschmidt, A., H.-J. Streitberger (2002): BASF-Handbuch Lackiertechnik, Vincentz Verlag, Hannover 3. Jai M., R. ivanovi-Trbojevi (2000): Povrinska obrada drveta, Autorsko izdanje, Beograd 4. Jorge P., K.Jrgen (2007): Holzbeschichtung, Vincentz Network, Hannover 5. Ondratschek, D. (2002): Jahrbuch besser lackieren !, Vincentz Verlag, Hannover 6. Rothkamm, M., W. Hansemann, P. Bttcher (2003): LACK-Handbuch Holz, DRW- Verlag, Leinfelden-Echterdingen 7. The West European Market for Industrial Wood Coatings (2000): Information Research Limited (IRL), London