JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI

JOSIP JEDVAJ


BEDNJANSKI GOVOR
Hrvatski dijalektoloki zbornik 279-330
ZAGREB 1956
JOSIP JEDVAJ

BEDNJANSKI GOVOR

UVOD


Govorom, koji se u ovoj radnji opisuje, govore stanovnici bive opcine
Bednja u kotaru Ivanec. Veci su predjeli te opcine ovi: Rinkevci (Rin-
kovec)
1
,Bdnjo
(
Bednja), Ple
(
Ple),
2
o (aa), Ponik (Panik) i Vrbno
(pl. sr. rod) (Vrbno); Sredite im je selo Bednja, koja se nalazi uz potok
istoga imena.
Sav je taj kraj sa svih strana upravo zatvoren gorama i njihovim
obroncima, i to: Ivancicom, Strahincicom, Maceljskom gorom i Ravnom
gorom. Samo jednom cestom spojen je s Lepoglavom i dalje s Ivancem. Ta se
cesta u Bednji grana u dva pravca: jedna ide prema zapadu preko brdovitoga
Jesenja, a druga prema sjeverozapadu preko brdovitoga Cvetlina u Sloveniju.
Prema sjeveru i jugu nema direktnih putova.
Kako je kraj brdovit, ispresijecan samo uskim dolinama, naselja su rasuta
po bregovima i breuljcima, a sastoje se od nekoliko ponajvie drvenih kuca s
gospodarskim zgradama. Narod te svoje zaseoke naziva selima, a svako selo
ima ime obicno po prezimenu svojih stanovnika. Tako se na pr. ti zaseoci
zovu: Bistrevici (Bistrovici), Pepijci (Popijaci), Krmorici (Kramarici),
Gemilci (Gamilci) itd., jer u njima ive stanovnici s tim prezimenima. Vie
zaselaka, rasutih na dosta velikom podrucju, cini jednu cjelinu s posebnim
imenom: Viletinci, Verhyevci (Vrhovec), Benkyevci (Benkovec), elimerja
(elimorje), Pedgyerja
(
Podgorje),

1
U () objanjene su bednjanske rijeci ili opcim kajkavskim izrazom ili tokavskim
rijecima, a imena napisana su onako, kako se slubeno zovu i piu. Citave recenice
prenesene su u tokavski govor od rij eci do rijeci.
2
Zbog; nedostatka nekih znakova akut (~) na y tampan je znakom ' . Duljina na
diftonzima ispred naglaenoga sloga oznacena je sa dvije crtice (na svakom vokalu
napose) mjesto jedne crtice preko oba vokala. Dugi silazni akc. () nalazi se samo na prvom
dijelu diftonga, a na y nije uopce naznacen. Ni duljina na y nije naznacena. Prema tome,
ako se u rijeci nalazi y, a ta rijec nije oznacena akcentom, znaci, da je ' na y.
Prabykevja (Prebukovje), Mljun (Meljan), Trkecun (Trakocan),
Pyrgo (Purgo), inkevico (inkovica), Gerenec (Gorenec), Esyenjok
(Osonjak), Jeyvc (Jeovec) i Vrunejlja (Vranojelje)
Da su ti nazivi stari, vidi se iz latinske povelje od 1584. g., kojom kralj
Rudolf predaje u vlasnitvo grofa Jurja i Gapara Drakovica grad Trakocan sa
svim posjedima, koji su pripadali bivim vlasnicima toga grada (Monumenta
spectantia historiam Slavorum meridionalium 41, str. 138.). Razlika izmedu
tadanjih i dananjih naziva samo je u tome, to se Prebukovje, Ples i
Gorenci navode u ispravi u ikavskom liku (Pribukovje, Pli, Gorinci), a
dananje Vranojelje u povelji je Ravnojelje. Vokovdol bit ce dananje seoce
Vukevski (Vukovski).
I veca ili manja zemljita imaju svoja imena, od kojih evo nekoliko: Bebia
(Bobie), Brzevec (Brezovec), Celina (Cjeline), Crni Jrek (Crni Jarak),
Cordk (Cardak), Cretnico (Cretnica), Dyelja (Dolje), Drienevec (Drenovec),
Drgo (Draga), Dbrovo (Dubrava), Grico (Gorica), Gryemoc (Gromac.),
Keritia (Koritie), Lk (Luka), Lucico (Lucica), Mrica (Merice), Melia
(Melie), Mo (Mua), Noco (Naca), Pedbrenica (Podbrenice), Pedereja
(Podoreje), Pyrgico (Purgica), Plot (Plat), Pronica (Pranice), Pystika
(Pustike), Roven (Raven), Rkeico (Rakoica), Sevinjok (Sevinjak), Slivnjok
(Slivnjak), Suknjico (Suknjeica), oriko (arika), tekyevico (tekovica),
Tepelica (Topolice), Telcok (Telecak), Ternc (Trnac), Terdico (Trdica),
Tyrmek (Turmek), Trbu, Vgrojo
(
Vograja), Zobykevja (Zabukovje),
Zolzi (Zalazi
Prezimena su dananjih Bednjancana, kojih ima oko 8500, ova: Bbic
(Babic), Bunicek (Banicek), Bistrevic (Bistrovic), Begdj (Bogadi),
Byes (Bos), Begeolec (Bogoalec), Bsek (Bosek), Beicek (Boicek),
Bredr (Brodar), Brezevnjcki (Brezovnjacki), Brlic (Brlic), Brcke (Bracko),
Brezni (Brezni), Briki (Briki), Buhinjok (Buhinjak), Bykevski
(Bukovski),Bykvic (Bukvic), Cpek (Capek), Cehn (Cehun), Ciglr (Ciglar),
Cnjj (Cenjaj), Delimer (Delimar), Digulo (Digula), Drovinski (Dravinski),
Drietor (Dretar), Dbic (Dubic), Dybeviecok (po brdu Dybyvc (Dubovec))
(Dubovecak), Dugi (Dugi), Dkoric (Dukaric), Frek (Ferek), Flgor (Flegar),
Fyntek (Funtek), Fyrjun (Furjan), Gemlc (Gamilec), Gporic (Gaparic), Gnc
(Genc) Golinec (Galinec), Geryp (Gorup), Grobor (Grabar), Grbenski
(Grobenski), Hder (Hader), Hck (Hecek), Hyeisok (Hojsak), Hetnski
(Hotinski), Hecrcok (Hocurcak), Hrunj (Hranj), Hrpo (Hrupa), Hrpocki
(Hrupacki), Hydinjok (Hudinjak), Hydincec (Hudincec), Hyhejo (Huhoja),
Husnjok (Husnjak), Huzok (Huzak), Jdvej (Jedvaj), Jdvejic (Jedvajic),
Jogylnjok (Jagulnjak), Jogic (Jaguic), Jornjok (Jarnjak), Jg (Jug), Jurenec
(Jurenec), Juro (Juria), Kglevic (Keglevic), Kir (Kiur), Klocnski (Klacinski),
Kelcke (Kolacko), Kerenicki (Korenicki), Kestnjevec (Kostanjevac), Ketrok
(Kotarak), Krlj (Kralj), Klrmoric (Kramaric), Krnjcec (Kranjcec), Kr (Kre),
Kr, Kcke (Kucko), Kyhor (Kuhar), Kykelok (Kukelak), Kynic
(Kuenic), Kuok (Kuak), Kyzminski (Kuzminski), Loljek (Laljek), Ledinski
(Ledinski), Lyenjok (Lonjak), Lkocic (Lukacic), Mjcen (Majcen), Molcic
(Malcic), Merinjok (Morinjak), Mdved (Medved), Miklic (Mikulic),
Mestiecok (Mostecak), Mrovlincic (Mravlincic), Mrke (Murko), Esenjcki
(Osenjacki), Estricki (Ostricki), Evotic (Ovatic). Psko (Paska), Pihnjc
(Pehnec), Petrinjec (Petrinec), Petrke (Petriko), Pntoric (Pintaric),
Pluntic (Plantic), Plvec (Plavec), Pedbrenicki (Podbrenicki),
Pedereki
(
Podoreki), Pedsecki (Podsecki), Pelncec (Polancec), Peljk
(Poljak), Pepijc (Popijac), Prdok (Predak), Provco (Pravica), Repiki
(Repiki), Ribic (Ribic), Rmoric (Romaric.), Sjke (Sajko), Symbyel
(Sambol), Symbylc
(
Sambolec), Sedlnic (Sedlanic), Skl (Sekol), Sinyvc
(Sinovec), Skyek (Skok), Sltki (Slatki), Smiljun (Smiljan), Smrecki (Smrecki),
Srko (Sraka), Storek (Starek), Strmecki (Strmecki), Stbicor (Stubicar), Suk
(Suk), ipu, kc (kec), priem (prem), tefnjc (tefanec), tefnjke
(tefanko), umgo (umiga), vc (vec), Tyk (Tuek), Terstenjcki
(Terstenjacki), Vreki (Varoki), Vdok (Vedak), Veljvecki i Veljoviecki
(Veljavecki), Vidrunjski (Vidranjski), Verbnic (Vrbanic), Verhyevski
(Vrhovski), Vuck (Vucak), Vuckvecki i Vuckeviecki (Vuckovecki), Vuk-
Ereki (Vuk-Oreki), Vugrinski (Vugrinski), Vukevski (Vukovski), Zocinjolec
(Zacinjalec), Zgerok (Zagorak), Zogrjski (Zagrajski), Zbduljo (Zbodulja),
elmerski (po brdu elmer
(
elimor)) (elimorski), imbrek (imbrek),
iryvc (irovec).
Isporedimo li navedena dananja prezimena s onim prezimenima na
teritoriju bednjanskom, to se nalaze zapisana u Kanonskim vizitacijama od
1676 i 1677. g, i u Conscriptio bonorum F4 iz 1738. g., vidjet cemo da
medu njima nema vecih razlika. Po koje novo prezime moglo je nastati od
nadimka, kojih ima dosta i kojima se Bednjancani obilno slue. Ima i po koji
uljez iz susjednih krajeva. Kako su Bednjancani u prolosti bili kmetovi
vlasnika grada Trakocana (od pocetka 15. stoljeca grofova Celjskih, zatim
Vitovca, Gyulaya i grofova Drakovica) i lepoglavskih pavlina, ti bi vlasnici
doveli po kojega obrtnika ili kakvoga drugog namjetenika, no tome bi se
doljaku brzo zametnuo trag medu starosjediocima. Vecih naseljavanja nije
moglo biti zbog toga, to se na tom podrucju u prolosti nisu vodili ratovi,
koji bi istrebljavali pucanstvo, a bregovito i slabo rodno tlo jedva je moglo
prehranjivati starosjedioce.
Da su zaseoci smjeteni po breuljcima i bregovima, nije samo uzrok
brdovitost tla, nego i to, to je sva bolja zemlja bila vlastelinsko vlasnitvo
do svretka Prvoga svjetskoga rata. Kad je tada veci dio vlastelinske zemlje
doao u seljacke ruke, poceli su oni graditi kuce na pristupacnijim mjestima
na podnoju brda i bregova uz putove i ceste.
Gotovo svi stanovnici su seljaci. Kraj je prenapucen, pa je narod do
najnovijega vremena teko ivio. Mali posjedi obicno nisu mogli pre-
hranjivati svoje vlasnike, pa se narod prometao kojekako: odlazio je kao
sezonski radnik u bogatije poljoprivredne krajeve, na radove u gradove, u
razlicite nie slube, neto u fabrike i rudnike, a bavio se i sitnim kucnim
obrtom i kucarenjem.
Govor Bednjancana ide u red svakako najinteresantnijih i
najkompliciranijih govora kajkavskoga narjecja zbog svojih diftonga,
zanimljivih glasovnih promjena, akcenta i nekih drugih osobina. Da se sve
to moglo odrati jamacno iz davnih vremena, uzroci su ne samo navedena
zatvorenost teritorija i slabe saobracajne veze, nego i struktura toga govora.
Ona sa svojim brojnim vokalskim nijansama trai u vecoj mjeri nego to
biva kod drugih kajkavaca, da svaka nova rijec mora odmah dobiti
bednjanski oblik i akcent. Tako su na pr. Bednjancani odmah prema
svome govoru preudesili najnovije rijeci u svome rjecniku: evijyen (avion),
fost (faist), vdernik (udarnik), patoletko (petoljetka), nyermo (norma),
kylok (kulak), sobotr (saboter), portizun (partizan) i dr. Malobrojni
doseljenici ne samo zbog svoje osamljenosti, nego i zbog te osobine nisu
mogli utjecati na govor starosjedilaca.
I konzervativnost staroga stanovnitva mnogo je pridonijela, da se govor
slabo mijenjao. Jo prije pedesetak godina ne samo da su stariji s
negodovanjem sluali onoga, koji bi se sluio - vrativi se iz vojske ili kakve
druge slube - tokavskim rijecima i oblicima u svome govoru, nego bismo i
mi djeca govorili: Jj, kok ja bdost, do ja mgel pezbiti n demci
gyever, po vc n znu geverti, kok sa pr nos gevri. (Jao, kako je bedast,
kad je mogao zaboraviti na domaci govor, pa vie ne zna govoriti, kako
se kod nas govori).
U novije vrijeme (poslije Prvoga svjetskoga rata) sve vece odlaenje na
radove i slube u druge krajeve utjece (uz kolu i citanje) na govor i
izgovor mladih ljudi. Dok su se prije Bednjancani samo pred strancima sluili
opcim kajkavskim govorom, da bi ih lake razumjeli, danas i bez te potrebe
mladi svijet tu i tamo navraca cak i na tokavski govor. No ima jo jedan
uzrok, zbog kojega Bednjancani pomalo zanemaruju svj stornski gyever, a
to je uvjerenje, da im je govor ruan. Kako je i udaljenijem kajkavcu, a
kamoli ne tokavcu, potrebna panja i neko vrijeme, da mu se uho privikne
na bednjanski izgovor, da ga moe razumjeti, svi bi se oni rugali
Bednjancanima i uvjeravali ih, da runo govore. Upoznavanje knjievnoga
jezika i to ruganje uvjerilo je mnoge, da grde gevra, pa nastoje - osobito
pred strancima - da ljpa gevra. To cine tako to na mjesto svojih vokala i
diftonga stavljaju tokavske vokale i slue se novijom akcentuacijom. Samo
kad su u alosti ili u srdbi moci ce stranac od njih cuti pravi njihov
izgovor, jer onda ne paze na izgovor.
Valja spomenuti i to, da nai ljudi brzo i lako usvajaju, pravilan izgovor i
akcent ne samo drugih kajkavskih govora i knjievnoga jezika, nego i
pravilan izgovor stranih jezika. Tome ce uzrok biti po svoj prilici to, to im
je zbog velikog broja razliticih vokalskih glasova sluh razvijeniji i jezik
gipkiji nego u ostalih kajkavaca i tokavaca.
Govor je na citavom navedenom podrucju uglavnom isti, samo se govor
Rinkovcana - koji granici s lepoglavskim - razlikuje u akcentu, i to samo nekih
rijeci. Tako oni katkada pomicu kratki akcent iza duljine i dugi silazni za
jedan slog prema pocetku rijeci mijenjajuci dugi silazni u kratki.
Rinkovcani na pr. govore: kket (kokot), kke (koko), snho (snaha),
gbunjico (gibanica), grban (greben), dam pe vdu (idem po vodu), dok
ostali stanovnici te rijeci izgovaraju: kekyet, kekye, snho, gibnjico,
grebn, dam pe vyedu.
Govor bednjanski nije osamljen; njegove se glavne osobine nalaze i u
susjednim krajevima: u Lepoglavi, Kamenici, Cvetlinu, a osobito u Jesenju.
No kako je ovoj radnji zadaca deskriptivno prikazati samo bednjanski govor,
da bude od koristi za detaljno izucavanje sjeverozapadnih kajkavskih govora,
nema u njoj poredivanja sa susjednim govorima. Prikazan je onako, kako
danas opcenito govore oni, kojih govor nije natrunjen osobinama
knjievnoga jezika. Gdje su navedeni dubleti, znaci, da se oba oblika
upotrebljavaju.


F I Z I O L O G I J A I T R A N S K R I P C I J A N E K I H GLAS OVA
Osim osnovnih vokala a, e, i, o , u nalaze se u bednjanskom govoru jo
i ovi vokali, poluvokali i diftonzi: y (prednjojezicno zaobljeno i s nagi
njanjem na u), i, ie, ei, ey, ye, ao, au, ou, ai, oi, ui. Kod izgovora vokala
e treba imati na umu ovo: Kao tokavsko izgovara se ono e, koje u
kratkim slogovima stoji mjesto staroslovenskoga B, koje stoji na mjestu
staroslov. poluvokala, a imade na sebi okcent i koje se nalazi u dif-
tongu ie. /
Otvoreno se izgovara etimologicko e, zatim e, koje je zamjena za
staroslov. , koje dolazi na mjestu tokav. o, koje u er zamjenjuje tokav.
vokalno r i e u dvoglasima ey, ye, ei i ei.
Kratak e glas bez jasne glasovne kvalitete dolazi u sufiksnom nena-
glaenom slogu na mjestu staroslov. poluvokala ili je sekundaran.
1

Artikulacija palatalnih suglasnika nije tako izrazita kao kod tokavaca,
pa nema razlike izmedu c i c i d i d, a to utjece i na depalatalizaciju glasa
lj.
Akcenta su tri: (kratki), ^ (dugi silazni) i ~ (akut, dugi uzlazni). Dugi
slogovi izvain akcenta (oznaceni znakom -) nalaze se samo ispred naglaenih
slogova. Kratki je akcenat iza dugoga sloga uvijek ekspiratorican, a inace je
intonacioni. Tako je na pr. razlika u izgovoru naglaenoga i u rijeci kyrti
(kuriti) (izgovor je vrlo kratak i odsjecen) i slo (izgovor je neto dulji i
naginje na akut).
Na diftonzima silazni se akcenat izgovara, kao da je prvi dio diftonga
naglaen brzim akcentom, pa s njega sila izgovora silazi u padanju na drugi
dio, koji mnogo slabije dolazi do izraaja.
1
Biljeka. Kako se u ovoj radnji svaki od ova tri e glasa pie samo jednim znakom' (e),
citalac neka dobro pripazi, kako ce prema navedenome koji e glas citati; pogotovu kad
se zna, da ce na covjek prije i lake oprostiti strancu svaku drugu pogreku u govoru,
nego ako svaki od ova tri glasa izgovara jednako (kao tokavsko e).
Duljina nijte jednolicna, nego imade obiljeje silaznosti i kod vokala i
kod diftonga. To se osobito razabira kod diftonga. Kad bismo htjeli jakost
sile kojom se izgovaraju pojedini vokali na pr. u glv (glava) predociti
brojevima, tad bi ti brojevi bili: 2, 1, 3 (glaovo).
Kvaliteta vokala dosta je ovisna o kvantiteti i akcentu. Jasni su samo dugi
vokali pred akcentom i vokali s akcentom. to je dalje kratak vokal od
akcenta, nejasniji je i manje vaan u izgovoru rijeci. Tako je na pr. u rijeci
rospeznvti (raspoznavati) o u slogu ros tako nejasno, da bi onaj, tko ne
poznaje taj govor, bio u neprilici ne znajuci, hoce li ga napisati s o, e ili a.
Drugi slog pe vec je jasniji, diftong ao posve je jasan, a glavna izgovorna
snaga nalazi se na akcentiranom slogu vo. Krajnji slog ti dosta je jasan, ali
manje od vo.
Praslavenski akcent sacuvan je u mnogo vie rijeci nego je on sacuvan u
opcem kajkavskom narjecju, pa se tako na akcenat u vrlo mnogo,
slucajeva podudara s akcentom cakavskoga dijalekta i ruskoga jezika.
Ovdje cu za to navest samo nekoliko potvrda, jer ce se citalac iz daljih
akcentovanih rijeci moci uvjeriti o tome: rok (ruka), sstr (sestra)
zim (zima), brdo (brada), lpo (lipa), stinjo (istina), rk (iroki), hedti
(hoditi), neisti (nositi), dloti (djelati), vdeti (vidjeti) i t.d.
Rijeci se piu zbog lakega razumijevanjia onasko, kako se piu u knjievnom
jeziku bez obzira na zvucni i bezvucni izgovor. Zakon asimilacije zvucnih i
bezvucnih suglasnika u punoj je snazi.
I konsonant h redovno se pie, iako se na kraju rijeci ili uopce ne
izgovara ili se izgovara samo dahom. U sredini i na pocetku rijeci izgovor
mu je grlen. Ne cuje se samo u prezentu glagola tti (htjeti). Tako
se govori: gr (grah), ali gen. sing. grho, pest (pastuh), ali pestvh,
lep (lopuh), ali lepyh, tye sym cl ed stori ljydi (to sam cuo od
starih ljtudi), cam (hocu) - ca ------ -.
Glas d' izgovara se kao ruski i ceki palatalizirani kons. d. Nema
razlike u izgovoru izmedu nj i palataliziranog n. Gdje treba nj i lj izgovarati
odjelito (n-j i 1-j), oznaceno je crticom.

GLASOVI

1. Vokal a Taj se vokal zamjenjuje u bednjanskom govoru vokalima o i u
i diftonzima ao i au. Diftonzi dolaze samo onda, kad se nalaze pod silaznim
akcentom ili pod duljinom. Ako rijec s kojim od navedenih diftonga
promjenom oblika dobije uzlazni akcent na samom diftongu ili iza njega,
prelaze diftonzi u ciste vokale o i u, tj. pretegne drugi dio diftonga. To isto biva
i onda, kad se silazni akcent na diftongu zamijeni brzim i kad bilo s kojega
razloga nestane duljine na diftongu. Primjeri: a) brt, mti, slo, ljoti,
zvti, rbo, ko, Mrijo, kldo; b) slmo (slama), mle (malo), jmo
(jama), jsum (jesam), kmen, sme (samo), gnti, brunja (berba), ruma
(rame), vrno (vrana), dum (Adam), ptunja (pitanje), purun (puran),
Tulijun (Talijan); c) tot, ali gen. pl. ttev i totev, glod, ali pridjev
glodevni, most, ali pridjev msni, pltn, ali pridjev plotnni, jciti, ali
prez. jcim, pekzti, prez. pekam (pokaem), dvti, prez. dvim,
hlpti, prez. hlpim, stori, ali str, mlod, ali mldi, jrm (jaram) ajj l.
sg. jrme, mrov, ali mrovlinjok (mravinjak), ngl, ali ngli, glos, ali
glsne (glasno), grod, ali 1. sg. grdu; d) stun, ali 1. sg. stune, strun
(strana), ali g. pl. strun, slun, ali sluno-slune (slana, slano), smec (samac),
ali g. pl. sumcev, muli, ali mle (malo), srum, ali srumni-srumno-srumne,
trum (greda na stropu), ali 1. sg. trume, znum, ali inf. znti, imunja
(imanje).
Biljeka. Samo o dolazi iza nepcanih suglasnika, gdje u tokav. narjecju
stoji a: klcti (klecati), krcti (kricati), bti (bjeati), mcti
(mucati), leti (leati), bejti sa (bojati se), jsla (jasle).
tokavska rijecca naj izgovara se nyj: nyjvci (najveci).
2. Vokal e. Taj glas prelazi u a, ako je naglaen ili ako je dug. Ako u
promjeni oblika izgubi akcent ili duljinu, vraca se u vrlo otvoreno e.
Primjeri: n (ena), ali g. sing. en, plsti, cl (celo), bdr (bedro).
st, dsat (deset), nbe (nebo), ret (reeto), prsti, tco (teca-tetka),
mljo (melja-brano), rp, zlja (zelje), pc, ali instr. sing. pecu, kmt.
U prezentskim nastavcima nalazi se a na mjestu tokav. e bez obzira na
akcent: mram -a (mogu), cam (hocu), shnam -a (sahnem),kypjam -a
(kupujem), cyjam -a (cujem), mtm - (metem), pcm - (pecem).
U glagola ckoti (cekati) ne zamjenjuje se e glasom o, nego je prvo
bitno bilo cakati, a iz toga se onda razvilo cokoti. To se razabira iz prezenta,
koji glasi cokom.
3. Vokal i. Pod duljinom i pod silaznim akcentom prelazi taj vokal u
ei, a inace ostaje nepromijenjen: pti, prez. pjm, ptc, akt. Pil-pilo-
pile, ple (pice), vn, ali vinski, vt (ivot), ali 1. sg. ivetu, priliko
(prilika), gl, ali g. pl. igiel, mt (mito), ali n. pl. mito, klodvc
(kladivac, cekic), ali g. pl. klodivcev, hrpti (hripati), ali hrpo, hripunja
(hripanje), csle (cislo), ali n. pl. cislo, vn (Ivan), ali g. sg. Ivno,
bik, ali g. sg. beik, vsk (visok), ali viseki, rtti (ritati), ali prez.
ricam, krivti, ali krvc, ptti, ali pitunja (pitanje), dhoti (dihati),
gbti (gibati).
Pred konsonantom r prelazi i u ie u rijecima: vydier (vodijer), kesier
(kosijer), popier (papir), vincilier, kvortier (kvartir), krumpier, tunjier
(tanjir), duplier, tolier (talir), eficier (oficir), kyrier (kurir), fiermo (firma),
bierso (birsa). Starci govore postier, a mladi ljudi postir (pastir).
I u rijeci gyrielj (ovratnik) nalazi se ie mjesto i.
Mjesto i nalazi se e u rijeci lesco (lisica) i u rijecima, koje su od nje
izvedene: lesciti sa (ulagivati se), lesici (lisicji).
4.Vokal o. U bednjanskom govoru nema primarnoga vokala o. Mjesto
njega stoji u dugim slogovima ye, a u kratkim otvoreno e ili (rjede) y.
Primjeri: dyem (dom), vco (ovca), nyes, kvtl (kotao), kemyero (komora),gyel
(geli), (gol), ybrz (obraz), ali g. sg. ebrzo, yrh (orah), ali g. sg. erho,
ys (osa), g. sg. es, ytrv (otrov), g. sg. etrvo, myest, kvest, vyeljo (volja),
stylc (stolac), siryeto (sirota), plyet, ryso (rosa), g. sg. res, ryzg
(rozga), vyez, gyer (gora) g. sing. ger, gytv (gotov), yct (ocat), myzl
(cir), spedyebo (slicnost), ali spedben (slican), bsti, prez. bydm, ybrk
(olrok), teplyeto (toplota), gedevnye (godovno), leve (olovo), eblok (oblak),
eltr, (oltar), ster (otar), ali estri, kekedkti (kokodakati), frtuf (kecelja),
npj (napoj), n (no), ali g. sg. ny, kle, ali n. pl. kelo (kola), kerte
(korito), n. pl. kerito, klike (koliko), tliki (toliki), pyndelek (ponedjeljak),
tyvti (tovati), kypyvti (kupovati), smilyvti sa (smilovati se), stonyvti
(stanovati), deryvti (darovati), zimyvti (zimovati), kfer (kofer).
U 1. 1. pl. prezenta zavretak je -ma (umjesto tokav. -mo), i to jamacno
prema 2. 1. pl. prezenta, gdje je zavretak -ta; na pr. cama (ceemo),
deluma (djelamo), kesm (kosimo), berm (beremo), speminuma sa (od
spemnti sa (razgovarati se)), vecrjoma (veceramo) trsma (tresemo).
U rijeci ekyelu (okolo) nalazi se u mjesto tokav. o.
5.Vokal u. Taj vokal prelazi u y, ako nije naglaen i ako je pod kratkim ili
uzlaznim akcentom, ili u ey, ako je pod duljinom ili pod silaznim
akcentom. Primjeri: mho (muha), ali g. pl. myh, dy (dua), hyd, ali
hdi, svh, ali shi, lc, bydti, vyjec (ujak), bykvo (bukva), ali bykevja
(bukovlje), nditi, prez. nydim, sykn (sukno), slyg (sluga), g. pl. slg,
vyzd (uzda), g. pl. vzd, hryko (kruka), pljynuti, ali ptc. pf. pljnyl-
pljynulopljnyle, pliti, prez. plyim, trydn-trdno-trdne, vyrk (urok)
mystc (mustac-brk), mykti (mukati), prez. mcam, jtre
(jutro), jyh (juha), jynjc (junac), gnjys (gad), ali gnjsni, mlj, lj,
slj (miraz), gnj, mehr, khoti (kuhati), prez. kyhom, ymti (umjeti), prez.
ymim, cyrti (curiti, padati kia), prez. cyrim, svkoti (sukati), mysti
(musati, prljati), zomsynec (prljavac).
U nekim tudim rijecima ostaje u nepromijenjeno: bkup, rumorin, lutrjo
(lutrija).
Mjesto u na pocetku rijeci nalazi se v. Primjeri: vbti (ubiti), vgosti
(ugasiti), vgedti (ugoditi), vlevti (uloviti), vmreti (umrijeti), vtepti sa
(utopiti se), vshnuti (usahnuti), vnk (unuk), vrci (ureci).
6. Refleks staroslovenskim poluvokalima. Najobicnija je zamjena za
staroslovenske poluvokale e u kratkim slogovima, a ie u dugim
slogovima.
Biljeka. to se u dugim slovima nalazi mjesto poluvoikala ie, to
dolazi odatle, to je ono e, koje zamjenjuje poluvokal, polo istim putem,
kojim i e, sto stoji prema staroslov. B, a B zamjenjuje kod nas ie.
Primjeri: pesk (pesFkF), g. sg. psk, snj (sFnF), g. sg. sn, ps (pIsF),
rnj (raInF,), yct (ocIfF), tgdo (tFgda), prveden (pravIdInF), mgl
(mIgla), ali g. sg. megl, snho (snFha), ali g. sg. sneh, jozvec (jazavac),
stkl (stIklo), dsko (dFska), ali g. sg. desk, deu (dInF), not
(natate) prema fFtI, pkel (pIklF), ali 1. sg. pieklu, penj (pInjI), stzo
(stIza), tnjek (tInFkF), kytl (kotIlF), jrm (jarImF), vs (vIsI), zieli
(zao, starosl. zFF) u frazi zielo leto (zle godine).
Katkada dolazi mjesto poluvokala glas y, i to ponajvie u rijecima, koje
se pocinju s konsonantom v, a naglaene su kratkim ili uzlaznim akcentom. Pod
silaznim akcentom i duljinom prelazi y u ey. Primjeri: vn (van), vnje
(vani), vnjenji (vanjski), zvnjski (najmljeni radnik), vleca (proljece), ali g.
pl. vylec, vgednik (ugodnik), vy (u).
Ti se glasovi cuju i kod prijedloga v (staroslov. vF), kad je on proklitika
ispred zamjenica: v menje (u meni), v tebe (u tebe), v njem
(u njemu), v njego (u njega), v sebe (u sebi), vy ma (u mene) vy ta
(u tebe), vy sa (u sebe), vy nju (u nju).
A dolazi mjesto poluvokala u rijecima: stbl (stFblo) i stgn (stFgno). I
kosi padei licne zamjenice za 1. lice (dativ, lokativ i instrumental) imaju a na
mjestu staroslov. poluvokala, ali to ce biti u dativu i lokativu po analogiji
gen. sg. i po analogiji istih padea licne zamjenice za 2. lice, gdje prema e
dolazi pravilno u bednjanskom govoru a, a iz tih padea prelo je onda a u
instrumental singulara.
U gdjekojih rijeci imamo diftong ao mjesto staroslov. poluvokala (prema
tok. a).. I taj se diftong vlada isto tako, kao i onaj, koji stoji mjesto a: tost
(tIstF), lov
(
lIvF), ali g. pl. lvev, lo (lFI), ali logti (lFgati), svost
(svIstI), cost (cIstI), ali instr. sg. ccu.
Nikakve zamjene za staroslov. T i I nema u rijecima tm (tIma), nigder
(nikTdee), nigdor (nikTdaa) i cesto kod prijedloga v: vcre (vIcera),
vzmen (vTmoInI), vziti (vTzeti) (pored obicnijega ziti).
7. Sekundarno e. Poznat o j e, da se u t okavskom narj ecj u radi l akega
i zgovora nekih konsonantskih grupa umece nepostojano sekundarno a i
tamo, gdje u staroslov. jeziku, nije bilo poluglasa. Neki od tih
suglasnickih skupova nijesu Bednjancani ma teki za izgovor, pa dosta
cesto izmedu dva suglasnika na kraju rijeci ne umecu nita; na pr. lnc
(lanac), myesk (mozak), vyesk
(
vosak), dryezd
(
drozak), blisk (blijesak),
zvisk (zviduk), pisk (pisak), psterk (pastorak), zviezd, g. pl. od zvzd
(zvijezda), yevc (ovaca), pyk, g. pl. od pko (puka), myelb, g. pl.
od mlbo (molba), rezg, g. pl. od ryzg (rozga), tatumnt (testamenat),
fundamnt (fundamenat ), knc
(
nakit ), rnc (rameni ca na enskoj koulji).
No u vecini rijeci nalazi se sekundarni glas e izmedu dva posljednja
konsonanta u rijeci, pa se on vlada posve tako kao i glas e, koji stoji na mjestu
poluvokala; na pr. jygnj (oganj), isem (osam), sdem
(
sedam), misel (misao),
mdr (mudar), vter (vjetar), nrv (narav), dber (dobar), gusek, g. pl. od
gusko (guska), desiek, g. pl. od dsk (daska), sestier, g. pl. od sstr
(sestra), rucek, g. pl. od rcko (rucka).
Bil jeka. Konsonantski skup rl ne podnosi bed. govor na kraju rijeci, pa
se l odbacuje; na pr. r part. perf. od rieti (derati), rozdr (razderao), tr
(tro), fmr (umro), pedr, part. perf. od pedrieti (poderati i sruiti), zopr,
part. perf. od zoprieti (zatvoriti).

8. Refleks glasu . Tamo, gdje se starosl. B razvilo u junom tokav.
narjecju u ije ili dugo je, stoji kod nas ie, a gdje se kod tokavaca nalazi
kratko je, e ili i mjesto F, tamo je kod nas e. Primjeri: sneg, rec, tele
(tijelo), gnzd (gnijezdo), svet, vro (vjera), mro (mjera), ali gen. pl.
mer, mste, ali g. pl. mest (mjesta), nedljo (nedjelja), ali g. pl. nedelj,
zopevdoti (zapovijedati), breg, leb, drem, devr (djever
)
, grjoti
(grijati), sjoti (sijati), smejti sa (smijati se), mehr (mjehur), sekro (sjekira),
sma (sjeme), stn (stijena), trsk (treska, iver), storen (starjeina),
prietti, pelne (poljeno), imti (imati), imetk (imutak), pevsme
(povjesmo), sedti (sjediti), strho (streha), svklest (svjetlost), povdti
(pripovijedati), vdeti (znati), strljti (strijeljati), pno (pjena), sene
(sijeno), kdeljo (kudjelja), ljte (ljeto), zelenti (zelenjeti), klet, zomrjti
(zamjerati).
Pored dcec (djecacic) govori se kod nas i decek.
Na mjestu etimologickoga e razvilo se sekundarno B, pa je onda prelo u
ie u rijecima zlumienja (znamenje) i kumienja (kamenje).
Vokal F reflektira se s a u imenica njdro (njedra) i vverico (vjeverica)
to se kod nas govori ssti (sjesti), tu je a prodrlo u infinitiv iz prezenta,
gdje je po zakonu.
Pored svdk (svjedok) govori se i svydk, ali g. sg. samo svedko.

9. Zamjena nazalima i o. a) Nazal zamjenjuje se kod nas redovno vokalima e
i a. E dolazi u kratkim nenaglaenim slogovima, a u ostalim slucajevima (pod
naglaskom i duljinom) dolazi a. Iza,toga a cuje se kod nekih rijeci i glas,
ali ne redovno, jer ga isti covjek u istoj rijeci jedamput izgovara, a drugi
put ga izostavlja.
Od toga pravila izuzimaju se imenice sred. roda s osnovama na -n i -t, gdje
uvijek dolazi a bez obzira na akcent i kvantitetu. Primjeri: pmet (pamet),
ledno (ledina), pesnco (pesnica), msec, desetno (desetina), jostreb (jastreb),
zjec (zec), mse (meso), ali mesnoti, glidti (gledati), prez. Gledim, rd, jizk
(jezik), ali jezicni, svitk (svetak), ali svetiecni, j (eda), pt, pitk
(petak), prijiti (primiti), zociti (poceti), sknti sa (useknuti se), nobrknti
(oteci), szoti (dosezati), jz (jeza), lcoti (plaiti), trsti (i tristi), vzti
(vezati), jtro (jetra), rp, zpsti, tvo (etva), iti, prez. njam, tek
(teak), dteljo (djetelina), jcmn (jecam), ma (ime), vrema, brma, sma,
plm (pleme), tl (tele), reba (drijebe). Izuzetak je ploven (plamen).
I u padenim nastavcima zamjenjaje se samo s a: dya (due), mua
(mueve), erc (orace).
An mjesto stoji n onomatopoetskim rijecima brncti (brecati) i zvncti
(zvecati).
b)Mjesto o nalazi se u naem govoru u dugim slogovima pred akcentom i u
slogovima sa silaznim akcentom duftong ou, a inace u; na pr. Bldti, ali
prez. bludim, put, ali g. sg. pt, gelub (golub), gbo (guba), gusenico
(gusjenica), klpke (klupko), kdeljo (kudjelja), kpti (kupati), lcti, ali
prez. lucim, mdr, ali mudri, prgl (pruglo, zamka), mu, prut,ssd,
ali g. sg. susda, pesudo (posuda), ld (elud), minuti (minuti), mciti,
mtti (1. mutiti 2. zabavljati cime dijete, da ne place), puknuti, kupno
(kupina), suk, sdti, ali prez. sudim, subto (subota), sgnti (segnuti),
lkti (viriti).
Biljeka. to se u rijecima mydti (stsl. Moditi), part. pf. myd'il- myd'ilo-
myd'ile, nd'iti (stsl. noditi), prez. nyd'im, gnjyti (stsl. gnositi) (gaditi),
gnjsni (gadan) zamjenjuje o s y i ey, moe se protumaciti time,to je vec u
staroslav. jeziku uz o dolazilo u u tim rijecima, a spomenuto je, da se tim
dvjema glasovima zamjenjuje kod nas u.

10. Sonanti i . U naem govoru nema primarnoga ni j.
a) Mjesto r dolazi kod nas er: crn, srp, trn, prst, grm, strn,
skrbti, srkti (srkati), krcti, krcm i krcmo, smrdti, brv (brvno),
grmti, krpoti (krpati), krt, krv, trbh (trbuh), srce, cetrti (cetvrti),
zrne (zrno), krzn (krzno), krho (krhotina), derle (dralo).
Srbren (srebrn), i drevn (drven) u odredenom obliku glase srberni
i dervni. .
Pored trti govori se i trieti, a pored brze (brzo) govori se i brze.
Prema staroslov. drvo govori se dreve u znacenju: drvo koje raste i
drvo za gradu; plural drievo i drievja. Rijec drv znaci drvo za vatru.
Prema crkva i crkveni imamo mi cirkvo i cirkvni.
b) Refleks starome sonantu kod nas je u dugim nenaglaenim slogovima i u
slogovima sa silaznim akcentom ou, a inace u: mcti (mucati), ali mucunja,
dug, ali dunik, vuk, ali g. pl. vukev, vn (vuna), pn, ali puni, sunce
(sunce). ali suncni, suz, ali g. pl. suz, puk (puk), bho (buha), ali g. pl.
buh, uc, Hum (ime mjestu), pu, stup, ali g. sing. Stp, tust, ali
tusti, n (una), ut, ali uti, jbuko (jabuka), knm (kunem), dun
(duina).
Prema staroslov. KlFbasa govori se kod nas klebosco.
11. Kontrakcija. Mhem (odmah) govori se mm (i kmm). Oblik
jykti (plakati) nastao je prema vec kontrahiranom obliku jokati, a ovaj
opet prema
:
jaukati. Tako se isto moe protumaciti prezent od peiti (poci),
'koji glasi pm - p - p pma pta pju, t. j. ti su oblici nastali prema
vec kontrahiranom obliku pem. Govori se samo. gesp (gospoda) i pos (pojas).
12. Nestajanje vokala. a) Vokal se a u naem govoru rijetko gubi: Meriko
(Amerika), rt (zatvor, kaznionica), vydrti (udariti).
b) Vokal i otpada uvijek kod prijedloga iz, kad je sloen s glagolom,
pa bude od iz pred bezvucnim konsonantom s, a inace z: zgevrjti
(izgovarati), zgyever (izgovor), stesti (istesati), spresti (isprositi), skvorti
(iskvariti), zgybti (izgubiti), zgerti (izgorjeti), zvroti (izvirati), zvir
(izvor), zrsti (izrasti), zrci (izreci), ziti (izuti), zmenjti (izmijeniti),
zerti (izorati), zbrsoti (izbrisati), zdupsti (izdupsti), spevdti (ispovijedati).
Nikad ne dolazi i u prez. glagola imti (imati), kad je zanijiakn: nmum
nmu nmu nmuma nmuta nmuju.
Katkada ispada i u 2. 1. imperativa, pa se prema drita (drite), vita
(veite), rcita (recite) govori drta, vta, rcta, psta (pazite).
c) Mnogo cece nestaje vokala o (ili bolje reci njegova zamjena e).
Tako taj vokal otpada kod pokaznih zamjenica eve
(
ovaj) i ene
(
onaj),
kad pred njima stoji prijedlog; na pr. ed nie deb (od onih doba), ed
ngo cso (od onoga casa), v ve vrema (u ovo vrijeme), v nem sl
(u onom selu). n ne zml (na onoj zemlji), z ne (za ono), pr nem (pri
onom). Jo se o gubi u prezentu glagola mci (moci), kad je zanijekan:
n mram, n mra .... pa zatim u rijecima vrvati (vjerovati), kk (kako),
tok (tako), nkok (nikako), km (kamo), tum (tamo), prv (pravo), nuk
(onako), bervco (borovica).
d) U se gubi kod prijedloga uz, kad je sloen s glagolom: zdehnti
(uzdahnuti), zdti sa (uzdati se), zdervti (uzdravati), zmoti (uzimati),
zvsti (uzvisiti), zderhtti (uzdrhtati), zmeknti (uzmaknuti).
Bez u govori se glagol rozmti (razumjeti), prez. rzmam-a ..., a za
imenicu uzrok imamo dva oblika: zrk i vzrk.
e) Staroslov. prijedlozi VF i vI nemaju cesto nikakve zamjene: devco
(udovica), dyvc (udovac), ziti (uzeti), ntre (unutra, na pitanje gdje),
sgdo (svagda), sud (svuda), soki (svaki), skrsnti (usikrsnuti), trk
(utorak).
i) U gdjekojim rijecima i oblicima otpao je ili ispao citav slog; Tako se
na pr. 2. 1. prez. sg. pored vid'i govori vi (vidi), 2. 1. prez. pl. ved'ita i
vita, pored njdam (ne idem) njda njda - govori se nm - n n
- pored hd'i (hodi), hd'ite (hodite) govori se hj, hjta, a pored vdel govori
se i vel. Clk (djecak) postalo je od clvelk (covjek) (cf. poljski czlek).
tokavsko nita glasi kod nas nc, a jedan glasi jn.
13. Proteza. Osobina je kajkavskoga narjecja, da rado ispred vokala,
kad se njime pocinje rijec, stavlja v ili j. U bednjanskom govoru stavlja
se v ponajcece ispred onih rijeci, koje su se u staroslov. jeziku pocinjale
s o ili , a j ispred rijeci, koje su se pocinjale s o ili a. Primjeri:
vgljen (ugljen), vuzel (uzao), v (ue), vyhe (uho), yycti (uciti),
vhoti (njuiti), vyrk (urok), vzek (uzak), Vugrinski (prezime, ja
macno prema starosl. OngrinF), vy (u), vyivec (uljivac), vyzd i
vzd (uzda), Vyzm (Uskrs), vsnico (usnica), vtrebo (utroba), jygnj
(oganj), jegnja (ognjite), jyeke (oko), Juno (Ana), Jogutin (Augustin),
jingel (andeo), Jundr (Andrija), Jentyen (Antun), jumbrlo
(ambrela).
Proteticko h nalazi se u rijecima: hr (ra), hrj (rda), hrdti (rdati)
hrzti (rzati).
I strana rijec hntere (kamati) govori se s h na pocetku. Udvostrucene su
rijeci jja (jest) i kjkj (kojeta).

KONSONANTI
14. Labijali. P ne ispada ispred n kao katkada u tokav. narjecju:
kpnuti, pnuti, pnti...
Grupa mn prelazi u fn u rijeci fnyegi (mnogi) i u rijecima, koje su od nj
izvedene.
K je zamjena za p u rijeci kljyco (pluca).
N mjesto m govori stariji svijet u sd'endest (sedamdeset) i isendest
(osamdeset).
V mjesto m nalazi se u rijeci ploven (plamen).
Lj mjesto v imamo u rijeci cerljn (crven).
tokavske rijeci pauk i paucina glase kod nas pumuk i pmucino.
Kad se nade prijedlog v ispred rijeci, koja se pocinje konsonantom v ili
f, tada se taj prijedlog ili ne izgovara ili mu se dodaje y, na pr. dkni vyedu
(skoci u vodu) i dkni vy vyedu, u vino vn i vy vn, u velikom
vlikem i vy vlikem. u finom flnein i vy filnem, vcer i vy vcer,
fobrku i vy fobrku.
N ispred b i p moe se promijeniti u m, ali se ne mora; govori se jnput i
jmput (jedamput), menbo i membo (mjemba).
F imamo na mjestu tokav. k (starosl. g) u rijeci nyefet (nokat).
Prema starosl. UpFvati govori se kod nas vypoti sa, vypunja (ufanje).
Mjesto p imaju Bednjancani f u rijecima fcl (pcela) i ftco (ptica) i u
svim rijecima, koje su od njih izvedene. Pored fcl govori se i cml,
cmelinjok (pcelinjak) i cmlec (roj).
Na mjestu tokav. hv kod nas je f: flti (hvaliti), fl (hvala), fot (hvat).
U naem govoru nema v: 1) U glasovnom skupu vl; na pr. los (vlas),
lot (vlat), ldti (vladati), slcti (svlaciti), slok (biljka svlak), lkn
(vlakno), ali se govori vlcti (vlaciti), vlodr (vladar). 2) U skupu tvr:
cetrtk (cetvrtak), cetrti, trd, trdti. 3) U skupu svr: srko (svraka),
srbti (svrbjeti), srob (svrab), srobljivec (svrabljivac). 4) U rijecima
trunjik (travnik), brsko (breskva), krljestve (kraljevstvo), skreiti (skvrciti),
soki (svaki) i u svim oblicima zamjienice vs (sav) (osim n. sg.
mu. roda).
15. Dentali. L se nalazi mjesto d u rijeci, Vorlin (Varadin).
C mjesto tokav. t stoji u rijeci crenjo (trenja).
K mjesto d dolazi u adverbima evyek (ovuda), enyek (onuda), kyek (kuda),
tyek (tuda), no govori se i evud, enud, kud i tud.
G mjesto d imamo u gnjs (danas) i gnjeni (dananji).
Pored prut govori se i prug (prut).
K mjesto t imamo u kmco (tama) i kmeicni (tamni).
Skupovi dl i ti prelaze u gl i kl; na pr. gltv (dlijeto), glko (dlaka) (no
govori se i dlko), mkl (metla), vkle (i vtle) (vitlo), svklest (svjetlost),
klk (i tlk) (tlaka), klciti sa (u frazi mciti sa i klciti (muciti se i
patiti)), nkle (na tlima), nklu (na tle), pkle (poslije), kikljo (njem. Kiltel),
pekljti (njem. betteln), peklr (njiem. Bettler).
Nema kons. d u rijecima pyeln (podne), d (dad), nopre (naprijed), meuni
(modani).
Glasovna grupa dr dolazi kod nas bez sekundarnoga d; na pr. reba
(drijebe), rebco (drebica) erbti sa (odrijebiti se), reb (drijeb), rl
(drijelo), rieti
(
derati,), prez. rm.
16. Guturali. Guturali ne prelaze kod nas u sibilante ispred i; na pr.:
vnki (unuci), vrogi (vrazi), dyhi (dusi).
Kj, gj, hj prelaze u c, , : joci (jaci), droi (drai), glyi (glui).
Stokav. imenica kci govori se u nas i ci, a pored fcinjti (uciniti) cuje se i
cinjti.
K se zamjenjuje s h u rijeci hryko (kruka), a obrnuto je u rijeci
siremk (siromah). .
17. Likvide. Vec se iz dosad navedenih primjera vidi, da l ostaje na
kraju sloga nepromijenjeno.
L mjesto n nalazi se u rijecima zlumienja (znamenje), zlumenuvti
(znamenovati), vyziemlico (uskrsni krije), a prema vpn (vapno) govori se
vpelnica (krecana).
Prije se vie govorilo, a danas se rijetko cuje, i to samo od staraca,
Bdljo (Bednja), Bedljncun (Bednjancan), bedljinski (bednjanski), pyemljo
(pomnja), pyemljati (pomnjati, pamtiti), smljo (sumnja), sumljti (sumnjati).
Kod imenica, koje su postale od imenickih i pridjevnih osnova sa sufiksom
-ja
(
tokav. je) ne slijeva se krajnje l n iz osnove s j u lj i nj, nego se
izgovaraju odjelito (l-j, n-j): zl-ja (zelje), vesl-ja (veselje), kel-ja (kolje),
Dyel-ja (Dolje ime zemljitu), Sekel-ja (Sekolje, ime brdu), trn-ja (trnje),
zrn-ja (zrnje) i t. d.
Sekundarno ili epenteticko l u skupu labija l + j javlja se u govoru
mladih ljudi, dok starci govore i bez l. Lj obicnije dolazi kod glagola, a
samo j kod imenica i pridjeva. Tako se pored zibljam (zibljem), kopljam
(kapljem), zbljam (zobljem) govori (starci) zibjam, kopjam, zbjam, a
podjednako se govori snepja i sneplja (snoplje), grebja i greblja (groblje),
zdrovja i zdrovlja (zdravlje), grmja i grmlja (grmlje), hejevja
i hejevlja (borova uma), divjk i divljk (divljak), divjco i divljco,
kervju i kervlju (krvlju), ibja i iblja (iblje), drvja i drvljla (drvlje),
divji i divlji (divlji) obji i oblji (ablji), krovji i krovlji (kravlji),
ivji i ivlji (ivlji), tupji i tuplji (tuplji).
Cesta je kod. nas depalatalizacijia glasa lj. Tako se govori: vyctel (ucitelj) g.
sing. vyctelo, hruntel - hruntelo (hranitelj), prijtel - prijtelo (prijatelj),
stvertel - stvertelo (stvoritelj) i t. d.
Pored fini govori se podjednako cesto i filni.
R stoji mjesto u prezentu glagola mci (moci): mram - mra mra -
mrama -mrata - mraju. Iz prezenta prodrlo je r u imperativ, pa se govori
pemri-pemrita. Jo imamo r mjesto u ngder (starosl. NikFdee) i sgder
(svagdje), a ngdor i sgdor znaci nikad i svagda.
L mjesto r govori se u rijeci leger (rogoar. torba od rogoza).
Biljeka. Kao to je tokav. imenica pivnica izvedena od pivo (pice
uopce), tako je naa pilnco izvedena od ple (pilo).
18. Sibilanti. Kod nas nije stari skup cr preao u cr: creve (crijevo)
crevr (crevar), crn, crv, crto (crta), crep (crijep), cerljnc (grh)
(crvenac (grah)).
C mjesto c nalazi se u imperativu onih glagola, koji se u inf. svravaju na -ci.
U imp. je to c prodrlo iz prezenta: rci (reci), sc (sijeci), vlc (vuci), tc
(teci).
Prijedlog se s ispred rijeci, koje se pocinju sa i , vrlo rijetko razabira u
govoru. Ponajcece se on asimilira s ta dva suglasnika tako, da se takve
rijeci izgovaraju kao da nema toga prijedloga pred njima. Ispred vokala, ispred
zvucnih konsonanata i ispred j i lj prelazi s u z, ispred nj prelazi u , a ispred
ostalih palatalnih suglasnika u : enu (sa enom) (rijetko s enu), z cem (s
ocem), z Ivnem (s Ivanom), z Jyru (s Durom), z ljydmi (s ljudima), nju (s
njom), cytyru (s cuturom).
Z prelazi u ispred nj: c njago (kroz njega), pre nj (bez nje).
Mjesto tokav. prijedloga sa, kad je on sloen s glagolom, govori se kod
nas podjednako ze (e prema staroslov. F) i zo (o prema stokav. a). Kad
promjenom oblika dobivaju ti prijedlozi silazni akcent, tada se nji

hovi vokali
mijenjaju, i to e u i e, o u ao i ye. Primjeri: ze-zobroti (Fbirati), part. perf.
zebrol i zobrol, ze-zozvti (sFzFvati), part. perf. zezvol, zyezvol i zozvol,
ze-zozidti (sFzidati), ze-zogreti (sFgriti) ...
mjlesto s nalazi se u tudicama (narocito pred t); na pr. tfun (Stjepan),
tatumnt (testamenat), katgo (kazna), tmoti (drati, misliti), tcijo
(stanica), Jzu (Isus), tocn (ducan), torjo (krcma).
S se dodaje u rijeci strek (troak).
19. Palatali. Primarna grupa dj daje u naem govoru redovno j; na pr.
j (eda), jom (edam), mj (meda), majo (meda), krojo (krada),
prjo (preda).
Sekundarna grupa dj daje d: ldo (lada), redk
(
rodak).
U nekim rijecima govori se uporedo j i d: svojo (svada.), pesvojen i pesvoden
(posvaden), mloji i mlodi (mladi). tyji i tydi (tudi), vgjti i vgdoti
(ugadati), rjen i rden (roden).
Grupa tj prelazi u c: svc (svijeca), pruca (pruce), mlcen (mlacen), smrcu...,
ali se govori i prutja i smrtju, rokitja (rakice), lotj (vlace).
Iza zamjene za stokav. o i u dolazi cesto i, na pr. neisti, preisti, prez. prisim
- prisi . . reidti, veizti, mitiko, isem, heid'ti, nid'iti, pyistti, cid'iti sa.
U sloenicama s glagolom iti nijte se razvila metateza jt jd u tj dj: dejti
(doci), prez. dejdam, njti (naci) njdam, prjti (otici)-prjdam, vjti
(pobjeci) vjdam, zjti (zaci) zjdam.
Redni broj treci dolazi kod nas u obliku triti (trti) i trci.
Zdj daje d: greda (grode), ali starci govore grezdja.
Zgj prelazi u ili d: od ryezg (rozga) glasi zbirna im. rea i reda.
Staroslov. medu glasi kod nas md.
Gti i kti prelazi u ci: mci (moci), rci (reci) . . .
Kad je starosl. grupa t postala od primarnoga stj ili od sk, prela je u
bed. govoru u i c. nailazimo vie u govoru starijih ljudi, a c u govoru
mladih. Primjeri: kren i krcen, iskti (iskati), prez. am i cam,
deoco i decco, pyti (putati), i pycti, prez. pom.
Sekundarni skup stj ostaje redovno nepromijenjen; na pr. listja (lice)
hrostj (hrace), kestju, jkestju (jakocu).
Prema tome kod nas postoji samo ono f, koje je postalo od ct i koje
dolazi u tudim rijecima: pten (poten), teti (i cteti) (citati), ntiti,
kotgoti ...
N prelazi iza g u nj osim u glagola gnti (gnati); na pr. gnjzd (gnijezdo),
gnjyej (gnoj), gnjys (gnus), gnjysbo (gnusoba), gnjsni (ruan), gnjeinico
(gnojnica).
Kod nekih imenica en. roda na -ino (tokav. -ina) palatalizira se n;
na pr. stinjo (istina), zidnjo, ltinjo, trtinjo (tratina), lypnjo, (lupina),
lynjo (ljuska), krebutnjo (krobutina) . . . , ali mhevino (mahovina),
blozno i t. d.
Negdanje palatalno r nije se sacuvalo na kraju rijeci: pisr, g. sg.
pisor, cr cro, gespodr (gospodar) gespedr.
Inace uvijek dolazi rj: myerja (more), zyrj (zora), vecrjo (vecera),
vecrjoti (vecerati), stvrjen (stvoren), irji (iri), yrjm (orem), nogevrjti
(nagovarati), prez. nogevrjom.
Ispred pridjevnoga nastavka -ski imamo mi in mjesto n ili nj; na pr.
ciguinski (ciganski), luinski (lanjski), struinski (stranjski).
Vokali i i e cesto palataliziraju konsonante d i n. Primjeri: enjti sa, prez.
njim sa, zomenjti (zamijeniti), prez. zomenjm, part. perf. zomenjil
zomenjilo zomenjile, sodti (saditi) prez. sod'im, part. perf. sodil sod'ilo
sod'ile, smud'ti, prez. smud'im, part. perf. smud'il smud'ilo smud'ile, ti
se), tryd'ti sa (trudikyed'iti (koditi), genjti (goniti), mnji (meni), prd'ive
(predivo), gunjco (ganica, rakija), zd'i (starosl. zadi), spd'i (ispod), pd'en
(pedalj), tnjek (tanak), snjek (i snek), pdnjico (podnica) grnjek (granak,
gorak). Kad nekih se takvih rijeci ispred d' nalazi i: heid'ti (hoditi), reid'ti
(roditi).
I kod imenica na -nec (tokav. -nac) palatalizira se n. Kako je ovo c
nepostojano, palatalizirano n nalazi se samo jo u g. pl. u onim imenicama,
koje su sacuvale stari g. plurala. Primjeri: kynjc (konac), g. pl. kenjec (i
kencev), lynjc (lonac), g. pl. lenjec (i lencev), klnjc (klanac), mldenjec
(mladenac), mlnjc (mlinac) (tijesto), zdnjc (zdenac), zvynjc (zvono),
vnjc, jynjc (junac), verhynjc (vrhunac),klinjec (klinac), klosinjec
(prazan klip).
Konsonant j nestaje iza c, i , pa se govori cleveci (covjecji), moci (macji),
lesici (lisicji), recu (rijecju), nruca (narucje), kekeu (kokoju), bei (boji),
vroi (vraji).
S prefiksom vi dolazi rijec vgled (ogledalo), a gdjekoji starac reci ce:
vin krva s hlv (istjeraj krave iz staje) i: en joke dbre vigled
(on jako dobro izgleda).
D E K L I N A C I J A
Imenice
O - dekliiuicija
20. Muki rod. Kao primjere za deklinaciju i za akcente u toj deklinaciji
uzet cemo imenice vter (vjetar), knj (konj), gespedr (gospodar)
pvtk (patak) i stylc (stolac).

SUNGULAR
N. vter knj gespedr pytk stylc
G. vtro knj gespedr petko style
D. vtru knj gespedr petku style
A. vter knj gespedr pytk stylc
L. vetre (-u) knju gespedre petyeke (-u) stlcu
I. vtrem knjm gespedrm petkem stylcm
PLURAL
N. vtri kynji gespedr petki stylc
G. vetrev kenjev(i kenjv) gespedrev petyekev stelcev
D. vtrem kynjm gespedrm petkem stylcm
A. vtra kynj gespedr petka stylc
L. vetre kenje gespedre petyeke stelce
I. vetri kenji gespedri petyeki stelci

Vokativa nema. to se vrlo rijetko cuje koji vokativ (u kletvi i molitvi), to
je jamacno uzeto iz knjievnoga jezika.
Bednjancani se danas slue u 1. sing. podjednako starim nastavikom e i
novim nastavkom u.
Mnoina je samo kratka: mui (muevi), glosi (glasovi), grodi (gradovi),
pyp (popovi), sini (sinovi), gelubi, bci, strc (stricevi), gryb (grobovi),
dori (darovi).
Iz primjera se vidi, da je kod nas g. pl. prema u-deklinaciji. No imenice na
-njec i -lec (tokav. -nac i-lac) prave ga i bez nastavka, pa im je taj pade
jednak n. sing., od kojega se samo akcentom razlikuje. Tako od imenica
jynjc (junac), kync (konac), klnjc (klanac), stylc (stolac), tlc (telac),
tylc (tulac) ... glasi g. pl. i jnjec, kenjec, klnjec, stelec, tlec, tlec i
jncev, kencev, kluncev, stelcev, tlcev.
Sama takav statri g. pl. ima imenica penez (novac) - penz.
Nastavak -i iz i-osnova nalazi se u imenica ljdi, mui, mesieci i crvi.
U lokativu plurala stari zavretak e prelazi u ie, ako je na njemu akcent
(akut): bregie, grodie, zubie, loktie pored briege, grde, zube, lkte.
U instr. pl. uz redovan nastavak -i dolazi kod nekih imenica i zavretak -mi
prema i i u-osnovama; na pr. zubmi (zubima), totmi (tatovima), sinmi
(sinovima), zidmi (zidovima), ljydmi (ljudima), loktmi (laktovima), serpmi
(srpovima), losmi (vlasima).
Hipokoristici mu. roda sklanjaju se po a-deklinaeiji osim n. pl. i kada g.
pl., koji se prave po ovoj dcklinaciji. Takvi su hipokoristici Jro (Duro), go
(Izidor), mbro (Mirko), Pepo (Stjepan).
Imenica zvycn (zvono) mukoga je roda i sklanja se kao ostale imenice toga
roda.
Imenica m moe biti mu. i en. roda. Govori se: m ja preltl pe
he i m ja preletelo pe he (mi je proletio (proletjela) po sobi).
Koje imenice gube u mnoini sufiks in u knjievnom jeziku, nemaju
ga redovno u naem govoru ni u singularu. Tako se govori: Cigun (Ciganin),
Licun (Licanin), krcun (krcanin), Srb, Bgor (Bugarin), Tyrk (Turcin) (ali
ova rijec dolazi danas cece u obliku Trcin, pl. Trcini), Krpincun (covjek iz
Krapine), Vorelincun (Varadinac), Zgrepcun (Zaglrepcanin).
Imenici den (dan) glasi g. sing. dnvo, ti. dnvu i t. d. pl. .dnvi, dnvev i
t.d.
Dualnih oblika kod nas nema, pa se govori: tye su mji dvo strc (t o
su moja dva strica), tri vyl n bi te tr zvliekli (cetiri vola ne bi taj teret
izvukli).
21. O naglasku imenica mukoga roda. Imenice mu. roda ove
deklinacije dijele se po naglasku uglavnom na pet skupina:
a) Nominativni akcenat ostaje na istom slogu u svim padeima jednine i
mnoine. Takve su imenice: eludec (eludac), devr (djever), kyes (kos),
ebod (obad), eblok (oblak), eplcok (oplecak), ggoc (1. noic 2. svracak),
zglovnjok (uzglavlje), byegec (bogac), polec (palac), kym (kum), kclyevrot
(kolovrat), lolivec (laljivac), pegerelec (pogorelac), mlinor (mlinar), ponjok
(panjak), ribnjok (ribnjak), zpecok (zapecak), lienjok (lijenjak, ljenik),
ribo (ribe), ljbec (prsluk), cienjok (sud, u koji se sprema hrana za svinje),
yehor (ohar), trunjik (travnik), telenjok (telenjak, palica na jarmu),
hlocnjok (hlacnjak (remen)), svodlivec (svadljivac), kern (korijen), svitnjok
(svitnjak), keikeinjok (kokoinjak), mldenjec (mladoenja), kecn (kocan),
sitor (sitar), pytor (koji pute 1. pravi, 2. nosi u vinogradu), slivnjok
(ljivik), tergyevec (trgovac), vyjec (ujak), zjec (zec), kyemin (komin),
pelor (cestitalac Boica i Nove godine), pyndelek (ponedjeljak),
pestrynjoik (postrunjak), prievednjok (predvoditelj svatova), stelnjok
(stolnjak), kyelnik (ucitelj), precec (prijecac), yetor (postolar), vid (vid),
zdelnjok (polica za zdjele i tanjure), kerynjok (kukuruzana). .
Ovamo idu i deminutivno-hipokoristicne imenice s postojanim e kao Jyeek
(prema Jyeof-Josip), Ptrek (prema Piter-Petar), decek (djecacic), kymek
(prema kym-kum), ako imadu silazni akcent na osnovnom slogu.
b) Nominativni akcent stoji na istom slogu u svim padeima singulara i
plurala, ali se mijenja u lok. sing., gen., lokat. i instr. plurala, i to tako, da
kratki prelazi u tim padeima u silazni (v. obrazac vter), a silazni u akut.
Primjeri s. kratkim akc. u n. singulara: brt (brat), kp (kup*, krc, lgev
(lagav), lz (laz), mrz (mraz), bt (bat), pk (pekar), plc (plac), plg (plug),
prg (prag), p(h), pelj (sveanj), rk (rak), jpo (starac), rk (rok), sr, slg
(slog), strek (troak), svker (svekar), kf (kaf), ftc (ptica), trs, vrc, vrt,
zrk (uzrok), kelj (dak), lk (masnica), dm, sjem (sajam), mh (tek), sp
(vrh vinograda), tjden (i cden) (tjedan), svder (svrdlo), celj (cealj), jg (jug),
grh (grah), hlb, dd, krj (kraj), vnk (unuk), kln, m, lnc (lanac), gmb
(dugme), rnc (poramenica na enskoj koulji).
Ovamo idu i sve deminutivno-hipokoristicne imenice na -eh s postojanim
e, samo to u njih obicnije dolazi u 1. sing. nominativni akcent nego dugi
silazni: ddek, cek, mmek (mamica), psek (psetace), gd'ek (prasence), cek
(telece), cizek (drebence), snpek (snopic), snek, Brek (Barica), Jnek
(Anica), vek (Ivica), Jrek (Jurica), Frncek od Frunc (Franjo), Drek od
Dr (Andrija), Tncek od Tyenco (Antun), mbrek od mbro (Mirko), Mtek
(Matija).
Primjeri sa silaznim akc. u n. singulara: grod (grad), kuk (kuk), kvos
1(kvas), loket, list (list), md (med), hlod (hladovina), mlod (mladak), mu
(mu), mrok (mrak), nyes (nos), gut (girlo), zub, (zub), tyerg (uplja kvrga na
drvetu), plyet (plot), ryed (rod), proh (prah), prut (prut), rost (rast), rd (red),
ryeg (rog), sin (sin), smraod (smrad), sneg, srp, stroh (strah), srob (svrab),
ym (um), tot (tat), trog (trag), trum (greda na stropu), tryep (trop), los
(vlas), vugel (ugao), vyez (voz), vrog (vrag), vrot (vrat), zid (zid), zvyen
(zvono), suk (cjepanica), slok (slak), glod (glad), kyep (sveanj slame za
pokrivanje kuca), ld (led), breg, dyem (dom), gyed (god), hyed (hod), myest
(most), pyet (znoj), sud (sud), dyel (dolina), gleenj (gleanj), zs (trtica) i t. d.
c) kao knj i gespedr akcentiraju se rijeci: vl (vol), bik, dunik, v
(av), diel, krlj (kralj), cyvr (cuvar), pisr (pisar), hrst (hrast), kelc (kolac),
lj (ulj), mlj (mulj), mustc (brk), hliev (staja), slj (miraz), kemd
(komad),

plst (plast), plovi (slaba rakija), put, peirk (grkljan), pest(h)
(pastuh), rocn (racun), rp (rep), leger (rogoar), redk (rodak), tubk
(duhan), tocn (ducan), trn, ternjk (trnjak), dernjk (mjesto gdje se dre
drva), rock (patak), purn (puran), keput (kaput), p (dep), skerbnik,
smetnjk (smetite), pesmet(h) (skitnica), stien, stric, svk (sestrin mu),
stror (straar), bobesk (mukarac, koji se prieni udovici), postir (pastir),
svinjr (svinjar), kenjr (konjar), krovr (kravar), erc (orac), kepc (kopac),
sejc (sijac), bedk (bedak), lepr (lopar), kerbc (korbac), kut, ketc (kotac),
kvr (kvar), lencr (loncar), mesr (mesar), kri, njc (etelac), ebrisc
(rucnik), eltr (oltar), demr (domar) (t.j. ukucanin), provd (pravda), veseljk,
senjk (sjenik), svink (svinjac), lep(h) (lopuh), jl (jal), grie(h), kljc,
seljk (seljak), klebk (eir), kerljk (eir), mehr (mjehur), ljevk (ljevak),
Hervt, pu, krumpier, gyrielj (ovratnik), lemr (ormar), cydk (cudak),
skupij (krtac), kemin (komin) (biljka), d, krc (krcevina), krv (krov), bb
(bob), pp (pop), pst (post), brj (broj), grb (grob), k (ko), grzd (grozd),
kl (kolac), pd (pod), trk (utorak), n (no), sykc (sukac)
d) Kao pytk akcentiraju se imenice: Byc (Boic), prc (prasac),
ybd (objed), mydrz (poskok), pyzj (pozoj), mdvd (medvjed), brl
(barilo), vrlc (vratic), pypln (jorgan), kypc (kamara) (ita, sijena,
slame), ld (hrastov ir), kystnj (kesten), jizk (jezik), phr (pehar),
trb(h) (trbuh), pydsk (temeljna greda u drvenoj zgradi), vn (Ivan),
yblk (prozor), ytk (otok), ztk (cep), pvplt (potplat), pydj (sve
mlijeko, koje se u koje doba dana namuzlo).
e) Kao stylc naglauju se jo imenice: kytc (kotac), btg (bolest),
pecitk, strc (starac), svtk (svitak), pk (ipak), kyzl (jarac),
myzl (cir), svtc (svetac), cetrtk (cetvrtak), pitk (petak), svitk
(svetak), rbc (rubac), mrtvc (mrtvac), krvc (krivac), zkn (zakon),
bydc (bodac), lynjc (lonac), zdnjc (bunar), mck (macak),
jrk (jarak), zvynjc (zvono), kyenjc (konac), cnjk (krpa), tylc
(tulac), fyrk (trupac), smrck (cvrcak), ryclj (okomak), jrm (jaram),
ld (elud), yct (ocat), utnjk (utanjak), rbc (drijebac),
gnjc (ganac), jynjc (junac), kysc (kosac), slpc (slijepac), slpc
(sljepic), gyrc (brdanin), jdc
(
koji rado jede).
Jednoslone imenice s. kratkim i silaznim akcentom u nom. sing. mogu
uz akut na osnovnom slogu u g. pl. imati i akcent na nastavku. U tom slucaju kratki
akcent n. sing. prelazi na nastavku u silazni, a silazni akcent nom. sing. prelazi na
nastavku u akut. Tako se govori kenjev i kenjv, velev i velyev, snepev i snepyev,
neev i neyev, klsev i klosev, mstev i mestev, grdev i grodev, muev i muev,
vrgev i virogev.
Imenice srednjega roda
21. Primjeri za deklinaciju i akcent: sale (selo), meste (mjesto), vrienia
(vrijeme) i tale (tele).
Singular
N sl mste
vrema
Tl
G. sl
msto vrmeno telto
D. sl
mstu vrmenu teltu
A. sl
mste vrema
Tl
L. Sl
mste vrmene telte
I.
svlm mstem vrmenem teltem
Plural

N.
slo mesto vremno tlici
G.
sl mest vremn tlicev
D.
slum mestum vremnuna tlicem
A.
slo mesto vremno tlica
L.
Sle meste vremne tlice
I. sli
mesti vremni tlici

Padeni zavreci vide se na primjerima. U lok. sing. moe mjesto e biti
zavretak u, ali u tom slucaju one imenice, koje imadu akcenat kao sl,
mijenjaju akcent, pa na mjestu duljine bude akut: v lu (u selu), no clu
(na celu), no bietvu...Glagolske imenice i neke zbirne govore se i sa
zavrelkcm i lok. sing.: v terpljnji (u trpljenju), v miljnji (u.
miljenju), ivljnji (ivljenju), v trnji (u trnju), v prji (u perju) ...
22. Naglasak imenica srednjega roda. Po akcentu dijele se imenice
srednjega roda u ove skupove:
a) Akcenat je stalan u svim padeima: tele (tijelo), myerja (more),mlzive
(prvo mlijeko iza telenja), pyelja (polje), nhia (tavan), pehitve
(pokuctyo), zlote (zlato), mse (meso), kriunja (raskrce), sene (sijeno),
teste (tijesto), pryese (proso), sunce (sunce), zdrovlja (zdravlje), dyelja (zbirna
imenica od dyel-dolina), pedgyerja (podgorje), Zgerja (Zagorje), vrctve (lijek),
prja (perje), vrhnja (vrhnje-skorup), drytve (drutvo), ljdstve (ljudstvo),
begotstve (bogatstvo), siremotve (siromatvo), menica (zbirna imenica
prema mesnco (mahuna)), cinstve (ocinstvo), lca (lice), trnja (trnje),
ikorja (ikarje), stunja (stanje-zgrada), brunja (branje-berba), zrnja
(zrnje), vypynja (ufanje), trsja (trsje), kumienja (kamenje), greda
(grode), trieca (trijece, iverje) i druge zbirne imenice.
b) Po obrascu mste naglauju se: lte (ljeto), dle (djelo), cde (cudo),
vleca (proljece), rce, jtre (jutro), zercle (ogledalo), cesle (cesalo,
ceagija), gible (nadjev za kolace), vkle (vitlo), pevsme (povjesmo),
blte, (blato), ste, ple, jle, le, te, lke, msle (maslo), sle (salo),
zrne (zrno), grle, vrle, prle (prelo), prle (pralite za rublje na po
toku ili kraj izvora), kerte (korito), dvera (dvorite), sterna (strnite),
hia (kucite), repa (repite), lkne (lukno), klpke (klupko), derle
(dralo), bicle (bicalje), tverle (tvorilo), mohle (sprava na koju se navija
preda), cedlo (cjedilo), klecle (klecalo).
c) kao sl naglauju se: vn (vino), lc (lice), stkl (staklo), vdr
(vjedro), bdr (bedro), rbr (rebro), pltn (platno), pr (pero), psm
(pismo), sykn (sukno), gnjzd (gnjijezdo), sdl (sedlo), gltv
(dlijeto), ret (reeto), vretn (vreteno), btv (batvo), lkn (vlakno)
drl (drijelo), mt (mito), jjc (jaje), cl (celo), njdr (njedro),
krzn (krzno), mlk (mlijeko), v (ue), krl (krilo), prgl (pruglo),
pn (peno), ryd (rudo), trypl (truplo), stgn (stegno), jdr
(jedro), csl (cislo), dbl (deblo), rospl (raspelo), vretne (vreteno) ...

d) vyhe (uho), dreve (drvo), jyeke, creve u singularu zadravaju svoj
nominativni akcenat, a u pluralu se naglauju kao sle (vyho, drievo,
jeko, crievo). Imenici jyeke glasi plural i jyeci (po i-deklinaciji).
e) kle (kolo), kelne (koljeno), pelne (poljeno), kepte (kopito), imadu u
svim padeima singulara isti akcenat na istom slogu, a plural
im glasi kelo, keleno, peleno, kepito s istim akcecntom na istom slogu u
svim padeima plurala.
f) Deminutivno-kolektivne imenice na -ca (-ce), koje mogu biti i hipo-
koristici, ne mijenjaju akcenta ni u jednom padeu. Takve su imenice:
grmljica (sitno grmlje), grebljica (dio groblja za djecu), kelica (sitno
kolje), ljivica (ljivik s mladim ljivama), zrnjica (sitno zrnje), snepica
(snoplje s malim snopovima), trnjica (sitno trnje), reica (mlade vri jee).

Imenice enskog i mukog roda na a
23. Pirimjeri za deklinaciju i akcent: bo (aba), rk (ruka), n
(ena) i storen (starjeina).
Singular
N.
bo rko n storen
G.
ba ruk en storen
D.
be rk n storen
A.
bu rku n storen
L.
be rk n storen
I.
obu ruku enu storeinu
4
Plural
N.
ba ruka n storena
G.
ob ruk n storein
D.
bum roukum
nm
storenm
A.
ba ruka n storen
L.
boj rkj nj storenj
I.
bumi rukmi enmi storenmi
Dativ i lokativ sing. ove deklinacije imadu stare zavretke -e kod
palatalnih i nepalatalnih osnova.
Akuzativ i instrumental, sing. razlikuju se uvijek samo akcentom.
Imenici slvg (sluga) glasi nom. pl. slvg, a svi ostali padei imadu
zavretke ove deklinacije.
Imenice, koje su po postanju pridjevi, kao to su mldo (mlada), drgo
(ljubaznica), pa osobita imena kravama: Bielo (Bijela), Briezo (arena),
Gnjdo (Smeda), Rido (Rida) sklanjaju se po ovoj deklinaciji i zadravaju u
svim padeima nominativni akcent.
Imenici mti (mati) glasi akuz. sg. mter, a u ostalim padeima ima
nastavke ove deklinacije (g. mtera, d. mtelre i moteri ... s akcentom kao
kod bo).
Imenica prso govori se i prsi, a ostali joj padei idu po ovoj deklinaciji.
O naglasku imenica na -a
24. a) Akcenat je isti i na istom slogu u svim padeima sing. i plurala: tyerbo
(torba), ryeo (rua), bolto (sjekira s kratkim dralom), pesudo (posuda),
vecrjo (vecera), vyeljo (volja), crenjo (trenja), slyego (sloga), slybo (sluba),
kyero (kora), hrvko (kruka), tvo (etva), esvyero (srcanica), kesitvo
(kosidba), enjitvo (enidba), provdo (pravda), prljo (prelja), kltvo (kletva),
gibnjico (gibanica), senco (sjena), siryeto (sirota), skrjnjico (pokrajna daska
na krevetu), skyho (kuhano jelo), sprgo (sprega), stljo (stelja), stisko
(guranje), svojo (svada), kyelo (kola), veljo (velja), tubo (tuba), vyjno
(ujna), vodljo (oklada), zdnjico (stranjica), vogo (vaga), zomydo
(zakanjenje), zipko (zipka), olto (pjege na licu), erjovko (eravica),
veglo (svirala), grblico (greblica), spedyebo (slika), yrbo (urba), kemyero
(komora), vsnico (usnica), zbovo (zabava), pedlego (podloga), petrebo
(potreba), so (sua), prhlodo (prehlada), priliko, prisego, priprovo (priprava),
rokito (rakita), rio (ria), stro (straa), trcko (trcka ptica), zhvolo (zahvala),
kysnico (tenara), zvernico (lanac za zaviranjc), zgvezdo (zagvozda), gusko
(guska), gusenjico (gusjenica), gnjejnico (gnojite), gesp (gospoda),
mldenko (mladenka), plko (lepinja), vpesnico (djecja dugacka koulja),
hodro (plahta), pilko (cep na buretu), veiko (grana s licem), syeiko (sojka
(kretalica)), jolo (jela), bykvo (bukva), lyknjo (rupa), gevd'ino (govedina),
teltino (teletina).
b) Kao bo naglauju se jo: ho (kuca), krvo (krava), keblo (kobila),
kzo (koza), lpo (lipa), krpo (krpa), rbo, vrno (vrana), pco (mlada koko),
klebosco (kobasica), deco (dacica), pco (djevojka), devenjco (krvavica),
flo (boca), hrgo (kvrga), kso (kuja), kco (zmija), kyrzo (kukuruz), keco
(kotica), klco, mho (muha), prosco (prasica), telco (junica), stenjco
(stjenica), nevsto (bratova ena), pno (pjena), vico (rub (na koulji)),
persnco (daska na stropu), rboco (koulja), rco (patka), sklo (krasta),
svkervo (svekrva), stpo (stupa), trlico (trlica), gnjco (jaruga), grlico
(grlica), zernjco (zornica), srutko (surutka) spo (dah), bo (iba), njo (ina),
bico (igica), ftco (ptica), slo (sila), mokorjo (vrsta kruke), jbuko (jabuka),
slvo (ljiva), penjco (penica), pecylco (poculica), krebutnjo (skrobutina),
jcerico (guter), rpo, nedljo, subto (subota), ko (kaa), tco (tuca),
plico (palica), plico (polica), pzuho (pazuha), rno (rana), vdro (vidra), ftco
(ptica), tkvo (tikva), silmo (slama), vverico (vjeverica), mjtiko (motika), hljo
(haljina), kernjco (drvena zdjela), kepnjo (kopanja), nevljo (1. nevolja; 2.
padavica), pco (bijela marama za glavu), pesnco (pesnica), psteljo (postelja),
rdbinjo (rodbina), blozno (perina), jmo (jama), pro (pura), postirco
(pastirica), sjo (cada), knjgo (knjiga), kukuvco (kukavica), lesco (lisica),
lsico (lasica), ilevco (ilovaca), stelco (stolica), vedrco (vedrica), brsko
(breskva), lco (lica),vlico, kpico (caa), kero (koara), zdlo (zdjela), njvo
(njiva), ivco (umica s mladim niskim drvecem), cpernjico (vjetica), gunjco
(rakija), hsto (uma), csto, prslico (preslica), kdeljo (kudjelja), dklo
(slukinja), mti (mati), gerco (vinograd), senjco (sjenica- stica), prjo (preda),
sekro (sjekira).
c) Prema primjeru rk naglauju se: vyd (voda), glv (glava),
nyg (noga), stn (stijena), sz (suza), dy (dua), rys (rosa),
kys (kosa), pt (peta), zm (zima), zvzd (zvijezda), brd (brada),
grd (greda), zyrj (zora), trh (trun, mrva), gyr (gora), mzg
(mezga), g (obicaj), dsk (daska), snh (snaha), bh (buha), mkl
(metla), jyh (juha), glst (glista), cml (pcela), smyl (smola), svnjo
(svinja).
Biljeka. Neke od navedenih imenica govore se u a. sing. i s akcentom na
nastavku. Tako se pored nyegu, kyesu, gyern, desku, snehu govori negu,
kesu, geru, desku, snehu.
d) Kao n naglauju se: pl (pila), krm (krmastocna hrana),
vrb (vrba), gzd (gizda), trv (trava), prg (i pg) (trag, crta),
trsk (trijeska), brzd (brazda), smyl (smola), j (eda), prim
(razboj), zmlj (zemlja), svc (svijeca), hrj (rda), syv (sova), dk (dika),
svl (svila), fl (hvala), tg (tuga), lsk (lijeska), slyg (sluga), mgl
(magla), gl (igla), n (una), srn (srna), mzgo (mezga).
e) Po obrascu storen akcentiraju se: ten (teina), slobn (slabina),
visn (visina), tepln (toplina), vrucn (vrucina), ivn (ivina), sredn
(sredina), proznn (praznina), storn (starina), svejn (svojina), mono
(maina), nutrn (nutrina), mucnn (mucnina), cernn (crnina), glibn
(dubljina), rubenn (rublje), tyhtn (miris po vlazi), l (ala), kyn
(kuna), tepyl (topola), hrn (hrana), brn (brana).
f) Pluralia tantum vrto (vrata), kljco (pluca), plco (leda), jtro
(jetra), rsuha (vile), fryklja (eljezne rogulje za vadenje lonaca iz peci)
zadravaju nominativni akcent u svim padeima, a gca (gace), hlca
(hlace), gsla (gusle), jsla (jasle) naglauju se kao ba.
g) Neke imenice, navedene pod c) i d), govore se u g. sing. i s akcentom,
koji je u storen; na pr. zyrj, krm, svc, brzd.

Imenice enskoga roda na suglasnik
26. Primjer za deklinaciju i akcent: rec, svklest (svjetlost) i pegbl (pogibelj).


Singular

N. rec svklest
pegbl
G. reci svklesti
pegbli
D. reci svklesti
pegbli
A. rec svklest
pegbl
L. rc svklesti
pegibeli
I.
rec(j)u svekleeu pegibelju


Plural

N.
reci
svklesti pegbli
G.
rieci
sveklesti pegibeli
D.
riecim
svklestim pegblim
A. reci
svklesti pegbli
L.
rieci sveklesti pegibeli
I.
recmi sveklestmi pegibeli

U d. pl. cuje se katkada i drugi zavretak. Tako se na pr. govori i kekem
(kokoima), brvum (prema a deklinaciji), crum.
27. O naglasku imenica -i- deklinacije
a) Kao rec akcentiraju se: ci (kci), kyest (kost), svr (grana), hr
(ra), pc (pec), brv, klup (klupa), strn, dlun (dlan), strun (strana),
vy (u), roven (ravan), sr, skrb, kekye (koko), zver, lo (la),
myec (moc), pyemec (pomoc), krv, plesen (plijesan), misel (misao), tir
(utrvenik u snijegu), nyec (noc), zyeb (zob), ceyd (cud), byel (bol), syel
(sol), most (mast), ves (selo), perut (krilo), spyeved (ispovijed), zgib
(zgib), rt (pomocnica), dyeb (dob), nt (u svim padeima osim n. sg.).
b) Kao svklest akcentiraju se: zbre (sklad) (izmedu dvije njive),
pmet (pamet), rdest (radost), lest (alost), mlest (milost), mldest
(mladost), strest (starost).
c) Kao pegbl naglauju se: zbl (zipka), kpl (kupka), krpst
(krepost), zvst (zavist), jkst (jakost), lnst (lijenost).
d) Imenica stvr zadrava u svim padeima nominativni akcent na
istom mjestu, a pystt (postat) ima nominativni akcent samo jo u a.
sing., g. sing. joj glasi pestoti i t. d. kao rec.

Pridjevi
28. Pozitiv. Koji su pridjevi samo odredeni, a koji su samo neodredeni, u
tome se slau knjievni na jezik i bednjanski govor.
Odredeni i neodredeni pridjevi razlikuju se po obliku samo u n. sing. mu.
roda, i to time, to se odredeni u tom padeu svruju na -i, a neodredeni na
konsonant. Akcent neodredenih pridjeva ne podudara se s akcentom
odredenih pridjeva, kod kojih je uvijek isti akcent u svim rodovima i
padeima singulara i plurala.
U sintakticnoj upotrebi nem razlike izmedu jednih i drugih pridjeva, jer se
oba oblika mijeaju bez ikakvih pravila; odredeni oblici mnogo su ceci od
neodredenih i mogu se uvijek upotrebiti mjesto neodredenih, ako pridjev
samo ima odreden oblik.
Paradigma: debri debro debre.


Singular


Muki rod enski rod Srednji rod
N. debri debro
debre
G. debrego dbra
dyebrego
D. debremu debre
debremy
A. N. ili G. debru
debre
L. debrem debre
debrem
I.
debrim debru debrim


Plural


Muki rod enski rod Srednji rod
N. debri debra
debro
G. debri(h)
D. debrim
za sva tri roda
A. debra debra
debro
L. debri
I.
debrimi
za sva tri roda

Pridjev debri glasi u neodredenom obliki dber- dbro dbre, pa zadrava dalje
u svim padeima sing. i plur. nominativni akcent (g. dbrego-dbradbrego i t.d.).

29. Akcentni pridjeva
Malo je pridjeva, koji imaju u neodredenom i odredenom obliku na istom
slogu u svim padeima isti akcent. Takvi su pridjevi: zmuzun (zamazan),
krstov (krastav), dervn (drven), zemljn, srbren (srebrn), kyenot (konat),
pkljov (grbav), gngov (slab (od bolesti)), pov (epav), ckljov (kljast),
prnjov (prnjav), hrpov (hrapav), duen (duan), kost (aren, pjegav).
Pridjevi, koji imaju samo jedan oblik za n. sing. mu. roda (odreden ili
neodreden), zadravaju isti akcent na istom slogu u svim padeima. Takvi su
pridjevi ponajvie posvojni, gradivni i neki drugi. Primjeri: demci
(domaci), vroki (varaki), snni (lijep), hervtski (hrvatski), lesicji (lisicji),
kenjski (konjski), svinjski, hini (kucni), keryzni (kukuruzni), nyecni
(nocni), bopski (bapski), stkli (bijesan), slski (seoski), gnjeni (dananji),
pekyejni (pokojni), zdnji (zadnji), prednji (prednji), divji (divlji), dsni
(desni), lievi (lijevi), gyernji (gornji), dyelnji (donji), sokejcki (svakojaki),
doliecni (dalek), njski (enski), smerdci (smrdljiv), jesnjski (jesenski),
letni, zimski, vlecni (proljetni), premeguci (imucan), ltenji (Ijetonji),
lunjski (lanjski), vnjski (vanjski), vinski, gespyedski (gospodski), husni
(umski), vrtni, bei (i beji) (boji),

brtev (bratov), moterin (materin),
cev (ocev), yecin (ocin), sestrin, strcv (stricev), nevestin, vyjcev
(ujakov), svkv (svojakov), birtev (birtaev), susdev (susjedov),
nceknikev (nacclnikov), krovin (kravin), guskin, lstevicin (lastavicin),
myhin (muhin), brzev (brezov), bkev (bukov), drnev (drenov), crnjev
(trenjov), hmunji (pokvaren), cigunjski (ciganski).
Biljeka. Vrlo se rijetko pridjevima na -ev i na -in dodaje i u n. sing. mu.
roda (i. u tom slucaju ostaje isti akcent): hrstevi penj (hrastov panj),
drnevi kln (drenov klin).
Ako je u. sing. mu. roda u neodredenom obliku naglaen kratkim
akcentom, prelazi on u odredenom obliku ili a) u silazni ili b) u akut.
a) cst-cisti, cden (cudan) - cydni, mren - mirni, vren - verni,
pgov (pjegav) - pegovi, plsnot (plosnat) - plesnoti, siremen (siromaan) -
siremoni, slb (slab) - slobi, s t - si t i , lcen (gladan) - locni,
bdost (bedast) bedosti, str (star) - stori, provcen (pravedan) - provicni,
necemren (nevaljao) necemvrni, zdrv (zdrav) zdrovi, dg
-dugi, blten (blatan) - blotni, mrov (mrav) merovi, nzek- niski,
bygt (bogat) - begoti, gzdv (gizdav) - gizdovi, mrzel (mrzao)
- mrzli, ml - mili, krljv (krljav)-kerljovi, dbl (debeo) - debli,
lljv (laljiv) - loljivi, ml (malen) muli, mren (marljiv)-
morni, zvdov (radoznao) zvedovi, nedelen (nespretan) - nedeluni,
spedben (slican) spedyebni. srcen (sretan) - srcni, hter hitri,
kysmt (kosmat) kesmoti, srdt serditi.
b) vder (vedar) vdri, sldek (sladak) - sltki, pmeten (pametan)
pumtni, hek (gorak) uiki, tnjek (tanak) tienki, tsen (tijesan) -
tiesni, krpek (krepak) kriepki, lgeden (zao) - logedni, krtek (kratak) -
krtki, rdek (rijedak) rietki, grnjek (gorak) grunjki, gldek
(gladak) gltki, thten (vlaan) thtni, tpel (topao) tepli, vzek
(uzak) vuski, mihek (mekan) - mihki, lihek (lagan) - lihki, ster
(otar) estri, mker (mokar) mekri, drben (sitan) drebni.
Ako je n. sing. neodredenoga oblika naglaen silaznim akcentom, u
odredenom se obliku nalazi akut u svim rodovima, brojevima i padeima:
nyev (nov) nevi, trd (tvrd) trdi, crn (crn) crni, bel beji, skup
(skup) skupi, drog (drag) drgi, ut ( ut ) uti, bled bliedi, mlod
(mlad) mldi, jok (jak) - jki, vruc (vruc) vruci, syh (suh) shi, gyel
(gol) geli, gust (gust) gusti, hyd (hud) - hdi, cerljn (crven) cerljni,
zeln (zelen) zelni, kriv (kriv) krivi, vesl (veseo) vesli, cemren (srdit)
cemrni.
Duljina u neodredenom obliku prelazi u odredenom obliku kod nekih pridjeva
u akut: trydn (trudan) trdni, jn (edan) jni, kurn (kuraan)
kurni, celrn (varav, himben) celrni, betn (bolestan) betni, mdr
(mudar) mudri, kvrn (pokvaren) kvrni.
30.Komparativ i superlativ
Komparativ u bednjanskom govoru ima dva oblika: sloen i prost.
Sloen se komparativ sastoji od pozitiva i priloga blja, rjede vc (vie); na
pr.: blja jn (edniji), blja gnjil, blja ut (uci), blja lljv (laljiviji),
blja rden (rodniji), blja pn (puniji), blja len (ljenji), blja mrov
(mraviji) ... vc kriv (krivlji), vc vrdn (vredniji)
Prosti se komparativi prave s pomocu nastavaka: a) -ji, b) -i, c) -iei:
a) joci (jaci), dui (dulji), droi (drai), hyji (hudi), bledi, cvrci,
mlodi (i mloji) (mladi), nii (nii), vii (vii), vui (ui), blii (blii);
klroci (kraci), irji (iri), dbji (i dblji) (deblji), ti (tei).
b) lki, lepi, mki (meki), gyeri (gori), byeli (bolji), meni (manji),
vki (veci) duki (dulji), teni (tanji).
c) storei (stariji), begotei (bogatiji), spumetnei (pametniji), cistei,
(cistiji), merzlei (hladniji), utei (uci), mirnei (mirniji).
Biljeka. Stariji ljudi sufiks -iei izgovaraju -ieji ili -ieji. Oni i iza c,
i izgovaraju u komparativu j, pa govore: viji, vcji, bliji. ...
Cesto se komparativ pravi i tako, da se na komparativ, koji je nacinjen
spomocu zavretka -ji, doda nastavak -iei; na pr. teei (: ti). berei
(:bri), krocei (: kroci) ...
Vecina pridjeva moe komparativ praviti na dva, tri ili na sve navedene
nacine. Taiko na pr. pridjevu dbl (debeo) glasi komparativ blja dbl, dblji
(i dbji), dpi i deblei, a pridjevu drog droi, droki, droei i blja
drog.
Superlativ se pravi tako, da se pred komparativ stavi rijecca nj (naj); na
pr. njblii, njlki, njti, njstorei, nj blja mlod, nj blja rk. ...


Zamjenice
31. Line zamjenice i povratna zamjenica. Pored obicnijega starijeg
oblika jz govori se i j (ja). Licna zamjenica za 2 lice-glasi ti. Genitiv tim
dvjema zamjenicama glasi mna, tba, a povratnoj sba. U dativu imamo
stariji nastavak -e i mladi -i, pa taj pade glasi mnje, tbe, sbe i mnji, tbi
i sbi. Akuzativ je jednak genitivu. Enkliticni su oblici za ta dva padea:
ma, ta, sa. Enkliticni su oblici obicniji s prijedlozima prd (pred), zu ili
zo (za), nu (na) ... nego naglaeni. Govori se dakle: nu ma, no ta, zu ma,
zo sa, prd ma, prd sa ... Lokativ glasi: menje, tebe, sebe.
Biljeka. Kako se lokativ govori samo s prijedlozima, prelazi akcent uvijek
na prijedlog: pr menje, n sebe, pr vos.
Pluralni oblici: nom, mi, vi, gen., akuz. i lok. ns, vs, dat. nm, vm,
instr. nmi, vmi.
Ostatak staroga duala sacuvao se samo kod ljudi duboke starosti u rijeci
vo (staroslov. va), koja se dodaje nom. pl. mi i vi, kad je govor samo o
dvojici; na pr. mvo dvo (nas dva), vvo dvo (vas dvojica).
Licna zamjenica za trece lice sklanja se ovako:
Singular Plural
m.r. s.r. .r. m.r. s.r. .r.
N. n Yn i ne yn yn Yn Yn
G. njgo, go nj, ja njh, ih
D. njmu, mu njej, nj,je, joj njm, im
A. =G. nju, ju Nj, njh, ih
L. njem nje Nji
I. njm nju njmi


Za sva tri roda
Biljeka: I kod ove zamjenice prelazi akcent u lokativinia uvijek na
prijedlog.
Kad enkliticki oblici licnih zamjenica stoje na pocetku recenice, naslanjaju
se na akcentirane rijeci, koje stoje iza njih: si ja zl (uzeo je sebi), mu
bum vri pevdol (reci cu mu vec), sa go jz nc ne bejim (ja se ga nita ne
bojim), ti ja nie ne dol? (zar ti nije ono dao?).
32. Posvojne zamjenice. Zamjenica mej (moj) deklinira se ovako:
Singular Plural
m.r. s.r. .r. m.r. s.r. .r.
N. mej m m ji m m
G. mgo m mjih
D. mmu m mjim ili mm
A. =N. Ili G. m mu m m m
L. mm m mjih
I. mjim mu mjim ili mmi
Kao mej deklinira se ( i u akcentu posve podudara) tvej (tvoj) i svej (svoj).
Zamjenica n (na) sklanja se ovako:
Singular Plural
m.r. s.r. .r. m.r. s.r. .r.
N. N Ne no Ni no Na
G. Nego Na Nih
D. Nemu Ne Nim
Za sva tri roda
A. =N. Ili G. ne Nu Na no Na
L. Nem Ne Nih
I. Nim nu nimi
Za sva tri roda
Kao n sklanjaju se zamjenice v (va), njgev (njegov) - njgve-njgvo,
njhev (njihov) njheve - nj hevo i njnjin (njezin) - nj njine i njnjino.
33. Pokazne zamjenice. Prema starosl. tI - to - ta, ovI, onI govori se kod
nas te, t t, eve - ev - ev, ene - en en. Mjesto eve govori se
rjede v.
Od stare zamjenice sI sacuvalo se malo: sgo vleco (ovoga (prologa)
proljeca), sgo lto, s jasni (ove (prole) jeseni), s zm (ove (prole) zime),
ed s dbi (i dyb) (od ovoga vremena), ed sieh deb (od ovih (prolih)
vremena), de sgo cso (do ovoga casa), se cs (ovaj cas, odmah), s
neci, snci i sncke (sinoc), gnjs (danas).
Zamjenica te deklinira se ovako:
Singular Plural
m.r. s.r. .r. m.r. s.r. .r
N. te t t ti t t
G. tTgo t tieh
D. tmu t tiem
A. N. ili G. t tu t t t
L. tm t tieh
I. tiem tu tmi
Prema ovom obrascu dekliniraju se i ostale pokazne zamjenice.
34. Odnosne i upitne zamjenice. Najobicnija je odnosna i upitna
zamjenica kod nas tri (koji) tre tro. Ta se zamjenica sklanja kao
n i zadrava u svim padeima nominativni akcent.
Zamjenica ci (ciji) c c deklinira se kao mej s tom razlikom, to nema
nestegnutih oblika.
Zamjenica ke (tko) nacinjena je prema prvome dijelu stare zamjenice kIto.
Ostali joj padei glase: g. kgo, d. kmu, 1. km, i. kiem.
Kad kod nas tko to dobro ne cuje, pita vrlo cesto rijecju kego mjesto
kj.
35.Odreene zamjenice: sum (sam) - sume sumo i soki (svaki)
soke soko sklanjaju se kao n i zadravaju nominativni akcent osim
sumo, koja zadrava nominativni akcent samo jo u i. sing.,, a u ostalim
padeima ima mjesto akuta dugi silazni akcent. Zamjenica vs (sav) sklanja se
ovako:
Singular Plural
m.r. s.r. .r. m.r. s.r. .r.
N. vs s s s s s
G. sgo s sieh
D. smu s siem
za sva tri roda
A. N. ili G. s s s s s
L. sm s sieh
I. siem su smi
za sva tri roda
36.. Neodreene zamjenice. Zamjenica neki (netko) sklanja se kao ke
(nkego nkem nkem nkim, pl. nki nekih nekim nekih nekimi),
nteri (nekoji) ntere ntero sklanja se kao neki s nominativnim
akcentom u svim padeima, nci (neciji) - nce - nco isto tako zadrava
nominativni akcent. Zamjenica kegd (tkogod) zadrava u svim padeima dva
akcenta: g. sg. kgogd, d. kmugd i t. d. Kojkkev (kojekakav) kojkkve
kojkkvo sklanja se kao n, a na (nitko) ima gen. nkego, dat. nkemu ...
Neodrednost se cesto izrice i tako, da se odredenoj zamjenici doda
rijecca tye (cf. rus. kto-to): ke-tve (netko), tri-tye (neki).

37. Brojevi
Glavni brojevi naglauju se u bednjanskom govoru ovako: jden ili jn-
jdne ili jne-jdno ili jno, dvo-dve, tri, cetri ili tri, pt, st, sd'em,
isem, dvat, dsat, jedenist, dvonist, tirinist, petnist, estnist,
sed'emnist, eisemnist, devetnist, dvisti, tridasti, caterdest padest ... stye i
sttinjo, jzere (tisuca) i jazerco.
Broj jden deklinira se kao pridjev. Broju dvo glasi g. i 1. dvjih, d.
dvm, i dvmi; broju tri glasi g. i 1. trh, a ostali padei imaju iste nastavke
kao dvo. tri deklinira se ovako: g. treh, d. trem, a. tri, 1. treh i
trej, i. trmi i tirmi.
Brojevi od pt do dsat rijetko se dekliniraju, a kad se sklanjaju, imadu
iste nastavke kao tri, samo im dativ obicnije ima nastavak -im nego -em
(ptm, stm ...)
Sttinjo i jezerco sklanjaju se kao imenice . roda na -a, a jzere ima g. pl.
jezr.
Uz brojeve 2, 3 i 4 govori se obicnije mi (mi) nego ns (nas), a od 5 dalje
govori se samo nos: mi dvo, tri i ns dvo, tri.
Isto je lako uz yn (oni) i njh; na pr. yn dvo i njh dvo, ali samo njh
pt ...
Brojne imenice dvyeja (dvoje), tryeja (troje), cetvyere i cetvre (cetvoro),
ptere (petero) ... upotrebljavaju se kao i u knjievnom jeziku mjesto glavnih
brojeva.
Cuju se kod nas i brojne imenice na -ico: dvjico (dvojica), trejico (trojica)
..., ali one nekako nisu u duhu naega govora, pa su po svoj prilici uzete iz
tokav. narjecja.
Redni se brojevi dekliniraju kao odredeni pridjevi.
Brojni prilozi tvore se spomocu put i krt, ali je krt obicnije: jn put
(jedamput), dvo put (dva puta) ... jn krt, dvo krt, tri krt ...
be (oba) ne dolazi samo, nego samo u sloenici ebedvo.

Konjugacija
v u ' u
38. U bednjanskom govoru nema imperfekta, aorista, pluskvamperfekta,
participa perfekta prvog, a particip prezenta aktiva dolazi rijetko.
Biljeka. Kad tko u ivahnu pripovijedanju navodi svoje rijeci, to ih je
kome rekao, slui se glagolskim oblikom rku (za 1. 1. sing.) u aorisnom
znacenju.
Infinitiv i supin. Inf. i supin razlikuju se cesto u akcentu,, a uvijek u tome,
to infinitiv nikad ne dolazi bez i na kraju.
Supin se upotrebljava uz glagole kretanja, da se naznaci namjera kretanja;
na pr. em kvpt njvu (idem kopati njivu) (inf. je kapti), svkervo ja prlo
skpt krumper (svekrva je otila iskopavati krumpir) (inf. Skpti),
edel ja sec kelja zo gercu (otiao je sjeci kolce za vinograd) (inf. sci),
zke n erot, do ja tk liepe vrema (zato ne ide orati, kad je tako lijepo
vrijeme) (inf. erti), yrim sa spot (urim se spavati) (inf. spti), snh sym
pysll etovu syit (snahu sam po

slao otavu suiti) (inf. syti).
39. Prezent. Primjeri: prsti (presti), vzti (vezati), kepti (kopati) i msliti.

prdm vam kpom mislim
prd va kpo misli
prd va kpo misli
rdma i prdm vama kpoma mislima
prdta i prdt vata kpota mislita
predu vu kpoju misla

Glagolu mci (moci) glasi prez. mram; mra ...
Glagol ssti (sjesti) imade prez. obicnije po drugoj vrsti (sdnam
sdna ..., ali se govori i sdam-sda ...), dok imperativ obicnije dolazi
po 1. vrsti (sd'i, noj sda, sd'ima, sd'ita, noj sdaju). Vlieci (vuci) ima
prezent vlcm, kliti (kleti) knm, dti (dati) dum-d-d-dm, dt
i dst-dodu, jsti jiem-jie-jie-jim-jt i jst-jedu, gld'ti (gledati)
gled'm-gled'-gled'i-gled'm-gled'ta-gled, vmrieti (umrijeti) vmrjm
-a ..., rozmti (razumjeti) rzmam i rzmajam, stskti (stiskati) sticam,
vrskti (vrisikati) vricam, zbti (zaboraviti) zbim. Glagol bti ima
dva prezenta: trajni jsym-jsi-j-jsma-jsta-jsu (enkliticni-sym-si-ja-sma
-sta-su), i trenutni buln-bu-bu-buma-buta-buju. Glagolu tti
(htjeti) naglaeni je prezent cam ..., a enkliticki cam ... Razlika je u znacenju
glagola znti (znati) (prez. znum....) i vdeti (prez. viem-vie-vie
-vm-vt i vst-vedu) u tome, to znacenje vdeti odgovara tok.
umjeti.
40. Imperativ. Pored redovnih zavretaka u tom glagolskom liku, koji
odgovaraju tokav. nastavcima, nalaze se u naem govoru i zavreci -e -ema
-eta, i to u glagola, kojima je nastavak u 1. 1. sing. prez. -om (tokav. -am); na pr.
coke (i cokoj) (cekaj)-cokema-coketa, cve (i cvoj) (cuvaj)-cvema-cvela,
brblje (i brbljoj) (rbljaj) brbljima - brbljita, miee (i mieoj) (mijeaj)
mieima mieita, tre (i troj) (tjeraj) trema - treta, kpe (i kpoj)
kpema - kpeta i t.d.
2. licu sing. i pl. dodaje se cesto pojacanja radi cestica do; na pr. zmi-
do (uzmi) i zmita-do, zopeve-do (zapovjedi) i zapeveta-do, bd'i-do (budi) i
bd'ita-do, dd'-do (dodi) i dd'ita-do ...
Za 3. 1. sing. i pl. imperativa slui prezent s rijecju nj (neka),
nj spi-sp (neka spava-spavaju) noj pj-piju (neka pije-piju).
Zabrana se izrice pored zanijekanog imperativa i sa nj (nemoj) njte
(nemojte) i infinitivom: nj-njta sa prti (prepirati), nj-njta desti (staviti,
metnuti), nj-njta pepvti (pjevati).
Kad se elja ili zabrana odnosi na dalju buducnost, Bednjancanin se rado slui
pored imperativa i svezom (ne) bdi (ne) bd'ita i part. pret. aktiva: na pr. bdi
mu pemgel (pomozi mu), be bdi go zlcol, )nemoj ga uplaiti), ne bd'ita-do ma
fknuli (nemoj ma prevariti), ne bd'i prel mime (nemoj mimo proci), bdita
mu rkli, do dye k mnji (recite mu da dode k meni).
41. Sloeni glagolski oblici. Svaka prolost izrice se kod nas perfektom,
koji se sastoji od sveze part. pret. akt. II. i enklit. prezenta glagola bti.
Buducnost se izrice najobicnije na dva nacina: 1. prezentom perfektivnoga
glagola, uz koji obicno dolaze rijeci sa znacenjem buducnosti; na pr. jtre ti
densm (sutra cu ti donijeti), pklje ti peviem (poslije cu ti reci), vri mi
jnput d (vec ce mi jednom dati); 2. svezom part. pret. aktiva II. i
trenutnoga prezenta glagola bti; na pr. bum vyizl (vozit cu), gnjs si buma
pecvli (danas cemo se odmarati).
Drugi je nacin izricanja buducnosti mnogo obicniji, jer dolazi ne samo
kod imperfektivnih glagola nego i kod perfektivnih, pa se govori kpim i bum
kypl (kupit cu), densm i bum densel (donijet cu), depljom i bum
depljl (dovest cu).
Zanijekani sloeni futur pravi se s n bum-n bu-n bu-n buma-n buta-n
buju i nm-n-n-nma-nta-nju i part. perf. II.; nar. pr. jz ti tye n bum (i
nm) zo nc rkel (ja ti to ne cu ni za to reci), yn mu tgo n buju (i nju)
doli (oni mu to ne ce dati).
Svezom prezenta glagola tti (htjeti) i infinitiva izrice se buducnost samo
onda, kad se hoce istaknuti volja subjektova, da ce neto uciniti u
buducnosti: jz mu cam pekzti, li n ma n ca peslhnuti (ja mu hocu
pokazati, ali on ne ce posluati).
Rijetko se izrice buducnost s infinitivom i enklit. prez. glagola tti
kao kod tokavaca; na pr. jiz cu mu rci (ja cu mu reci), ti cas go
vptti no zl (ti ce ga nagovoriti na zlo), vi cata pr nos spti (vi cete
kod nas spavati).
Kondicional se tvori tako, da se particip pret. aktiva zdrui s bi (za
sadanjost) ili s bil bi-bli bi (za prolost): jz bi ypl (ja bih pao), ti bi

ypl, n bi ypol-epolo-eple, mi bi epoli ... v bi epi, yn bi epli, i bil
bi ypl ...
42. Participi. Part. pret. aktiva ima nastavke -el -la -lo i -1 -la -lo, a
part. pret. pasiva ima iste nastavke, koje i knjievni jezik; na pr. ltl
(letio) letelo-letle, zbl-zibolo-zble, krl (krao) krolo - krle,
kyrl (loio vatru) krilo krle, predun (prodan) predno
predne, mlcen (mlacen), no-ne, vmt-to-te, zvun (zvan) no-ne, pevnjen
(uvenut) no-ne, pyt (poet) peto-pete ...
Glagolski prilog sadanji tvori se tako, da se 3. 1. pl. prezenta doda nastavak
-c (rjede-ci) i -cki; na pr. plocuc(i) (placuci), kricc(i) i kriccki, stejc
(stojeci) i stejcki, klecc (klececi) i kleccki, lec (leeci) i lecki.
Neki su glag. prilozi postali pravi pridjevi, pa se sklanjaju: smrdci -o-ce
(smrdljiv), kipuci -o-e, meguci (mocan) -o-e, vmiruci (umiruci) -o-e, terpci
(trpeci) -o-e...
Pasiv, koji je dosta rijedak, pravi se kao kod tokavaca; na pr. Jdveji sa
zevu i Pedrenecki zte, kj su im ha ped Drienevcem (Jedvaji se zovu i
Podrenecki zato, to su im kuce pod Drenovcem). Krumpier ja rne pesjn
(krumpir je rano posaden). idyer ja ze smi susedi pesvojen (Izidor je sa
svima susjedima posvaden). Do mu ja ci kj vljolo, na bi bilo slyba
pretruno (da mu je kci to vrijedila, ne bi bila iz slube protjerana). T ja
njvo blo dbre pegnjjeno, glibke zeruno i n nje kerzo rne pesejuno,
po ja lepe vredilo (ta je njiva bila dobro pognojena, duboko izorana i na
njoj kukuruz rano posijan, pa je lijepo urodila). Sin mu ja v beju vbt
(sin mu je u boju ubit).
43. O glagolskim akcentima
I.vrsta
1. razred, a) Inf. prsti, sup. prst, prez. prdm-prd-prd-prdama
i predm - prdta i predt-predu, imp. prd i prdi - prdima
-prdita, ptc. akt. prl (nprl) prlo - prle, ptc. pas. Prden - prdeno i
pradno. Na istom slogu, na kojem se nalazi akcent i duljina kod prsti,
'nalaze se oni i kod glagola: plsti (plesti), msti (mesti), gnjsti (gnjesti), cvsti
(cvasti), bsti (bosti), zmsti sa (smesti se), blsti (bincati).
b) Glagoli klsti i rsti podudaraju se u sup., prez., imp. i ptc. pas.
s prsti, a ptc. akt. im glasi kll-o-e, rsel-o-e.
c) Inf. krosti, sup. krost, prez. krodnam-a-a-ama-ata-aju, imp.
krdni (i krdi)-ima-ita, ptc. akt. krl-krolo-krle, ptc. pas. krojen-o.
S glagolom krosti slau se u akcentu i duljini svi glagoli ovoga razreda,
koji prave prezent po II. vrsti: ssti srsti i t. d., a glagol eposti razlikuje se
samo u ptc. akt., koji glasi ypol-epolo-ep1e. Glagol jsti =
prsti, samo mu prez. glasi: jiem jie-jie-jm-jt-jedu.
2. razred, a) trsti, sup, prez., imp. i ptc; pas. = prsti, a ptc. akt. = klsti.
b) Glagol nsli (nositi) i psti (pasti) =trasti osim ptc. akt., koji glasi
nsel-nslo-nsle i poscl-poslo-psle, i ptc. pas.-nen-no i nan, poen-no
i pono.
c) Glagol grsti = trsti osim ptc. akt., koji glasi grizel-lo-grzle. Kad
je sloen s prijedlozima, onda mu je inf. (pre)-gristi, a ptc. akt. (pre)-
grizel-grizlo-grzle.
3. razred. Glagol zpsti = trsti. Takav akcent i duljinu imadu jo glagoli
dupsti, grpsti (grepsti) i skpsti (skupsti). Glagol tpsti = prsti
osim ptc. akt., koji ima samo kratki akcent.
4. razred, a) Glagoli pci (peci), rci (reci) tci (teci), sci (sjeci)

imadu sup., prez. i imp. prema prsti, ptc. akt je pkel-pklo-pkle,
rkel-lo-le, tkel-lo-le, sekel-lo-skle, ptc. pas. pcan i pecn-no-ne
i t.d. ,
b) Tuci i vlieci, strieci (vrebati), zoprci (zapregnuti) (volove), prisci
(priseci) = trsti.
c) mci (moci) prez. mram, imp. pe-mri. pte. akt. mgel-mglo-mgle,
ptc. pas. pe-mren-pe-mreno.
d) Inf. lci (leci), sup. lc, lam-a-a-ama-ata-u, imp. li-ima-ita, ptc.
akt. lgel lglo-lgle, ptc. pas. pe-len-no. Tako i pevreci (ot el i t i ).
5. razred, a) kliti (kleti), sup. klt, prez. kmm (= pradm), imp.
kn i kni (= prd), ptc. akt. kll-kllo-klle, ptc pas. klt-klto.
b) od nopiti (napeti), peciti (poceti) i zi t i (uzeti) glasi prez. npnam,
pcmam, zmam; ostali oblici = kliti.
c) iti (eti), sup. t, prez. njam, imp. nj i nji, ptc. akt. l
-lo-le, ptc. pas. t (pyt)-to.
6. razred, a) Inf. bti (tuci), sup. bt, prez. bijam, imp. bij, plc. akt.
bl-bilo-ble, ptc. pas. bt-to. Po ovom obrascu naglauju se glagoli: ctti
(citati), cti (cuti), dti (iriti toplinu), grti (grijati), prti sa (prepirati
se, svadati se), ti, skrti, smti, vmti (umiti), vrti, zrti (sazrijevati),
zlti (mrziti, ljutiti se na koga), tlti (tinjati), a samo u ptc. akl. m. r.
razlikuju se od njega glagoli ebiti (obuti) (ybl). eziti (ozuti) (vzl),
despti (dospjeti) (dypl), medlti (onesvjecivati se) (mdll).
b) Inf. pti, sup. pit, prez. pijm (i t. d. kao prdm), imp. pi-pima
-pita (i pij-pijma-pijta), ptc. akt. pil-pilo-pile, ptc. pas. n-pl-pito.
Amo pripadaju: klti i lti (imp. liej) vti, pljti.
c) klti (klati), kljam i mljti, mljam podudaraju se sa iti.
d) Glagolu dti glaisi inf. i dsti i desti, prez. dnam, imp. dni. ptc.
akt. dl-delo-dle.
7.razred. Drieti (derati) (prez. drm) = prsti, osim ptc. akt. dr
-drlo-drle. S tim su glagolom jednaki u svim oblicima glagoli rieti
(derati) i vmrieti (umrijeti), a samo se u prez. razlikuju od drieti glagoli:
trieti (trti), zaprieti (zatvoriti), prestrieti (prostrti), pa im taj oblik
glasi: tram, zpram i prstram.
II. vrsta

a) Inf. dignuti (dignuti), sup. dignut, prez. dignam, imp. dgni, ptc. akt. dgnul
-dignulo - dgnule (ili digel diglo - dgle). ptc. pas. dignjen no - ne. Amo
pripadaju: tihnuti (polagano gasiti), stignuti (stignuti), synuti (sunuti, gurnuti),
puknuti (puknuti), pljysnuti (cunuti), pljnuti (pljunuti), piknuti (piknuti),
perinuti, pisnuti, mknuti (mekati), kljynuti, kopimti, stisnuti, crknuti, vnuti
(venuti), vognuti (vagnuti), vlknuti (sa) (uplaiti (se)), zinuti, dyknuti (skociti),
vugnuti (postajati vlano), prhnuti (trunuti), pevznuti (pokriti).
b) Inf. zoklnuti (zakljucati), sup. zoklnt, prez. zoklnam, imp. zoklni i
zokln zoklninia - zoklnita, ptc. akt. zoklnl zoklnulo - zoiklenle, ptc.
pas zoklnjen-no.
Prema ovom obrascu naglauju se glagoli: ngnuti (nagnuti), krnuti (krenuti),
ebrnuti (obrnuti), vrnuti, truuti, mknuti (maknuti) dhnuti (dahnuti),
mgnuti (mignuti), gnuti (ganuti), vtknuti (utaknuti).
c) Iaf. Petgnti i petgnuti, sup. petgnt, prez. petgnam, imp. petgn i
petgni, ptc. akt. petgnl petgnulo petgnle, ptc. pas. petgnjen-no.
Evo jo nekoliko takovih glagola:
byhnti (1. pasti na pr. u vodu, 2. udariti), smyknti (smuknuti), srknti,
(srknuti), sknti sa (useknuti se), desgnti (dosegnuti), pvhrnti (puhnuti),
poslyhnti (posluhnuti), frknti (frknti), ftgnti (dospjeti), vmknti
(umuknuti), mlmti (mahnuti), prhnti (poletjeti).
d) Glagoli svinuti, zgernuti, spementi (spomenuti), minuti i t.d.
imadu akcente i duljinu kao glagol kliti osim ptc. pas. koji glasi: svnjn i
svinjn-svinjno.
III. vrsta
1. razred, a.) Inf. vdeti, sup. vdet, prez. vidim i i - ima -ita - vida,
imp. vdi ima - ita, ptc. akt: vdel vidlo - vdle. Amo pripada vseti.
b) Inf. letti (letjeti), sup. ltt, prez. letim i i ma it - , imp.
lt i lti, ptc. akt. ltl-letelo-letle. Ovako se naglauju: sedti, vertti,
beljli (boljeti), zelenti (zelenjeti), velim (upotrebljava se samo prez.),
eljti (prez. elim i eliejam), terpti, gerti (gorjeti).
c) Inf. Skrbti, sup. skrbt, prez. skerbim-i-i-m-t-, imp.
skrb i skrbi, ptc. akt. skrbl-skrbelo-skrble, ptc. pas. (pri-)skrbljen-
no. Ovome obrascu pripadaju: vti (ivjeti), crti (curiti), cpti (cucati)
grmti (grmjeti), eslpti (oslijepjeti) (prez. i esliepejam),
gld'ti (gledati), hrpti (hrupjeti, reati na koga), hrti (hiriti,
nenapredovati), hljydti (duhati), kpti (kipjeti), zmti (zepsti), skpti
(krtariti), srbti (svrbjeti), hydti no kgo (mrziti na koga, flti
(nedostajati), tstti (debljati), smrdti (smrdjcti), mrti (muriti, oci
sklopljene drati), hrystti no kgo (mrziti koga, navaljivati na
koga), srmti sa (sramiti se), tti (utjeti), crnti sa (crnjeti se),
myrti (miriti, oci napola zatvorene drati), mydrti sa (modriti se),
cmti (kunjati), cbti (cubiti), blti sa (bijeljeti se). Glagolu srti
(sijedjeti), glasi prez. erim, a ostali oblici kao kod skrbti.
2. razred. Glagoli ovoga razreda podudaraju se u akcentu i duljini s
glagolima III. 1. c.). Takvi su glagoli: bcti (becati), skcti (stenjati),
brncti (brecati), bti (bjeati), dti (mirisati), cvrcti (cvrcati),
klcti (klecati), krcti (kricati), mcti (mucati), rti (reati), zvncti
(zvecati).
Glagoli derti (drati) i leti (leati) razlikuju se samo u inf. i u ptc akt.,
koji je prema III. 1. b).
Glagolu stti (stajati) glasi prez. stejm, sup. stt, imp. stej-stejma -
stejtat ptc. akt. stl-o-e.
S glagolom stti podudara se glagol bejti sa (bojati se) u prez. i imp., a
ptc. akt. mu glasi bejol-bejlo-bejole.
IV. vrsta
a) Ini. mriti, sup. mrit, prez. merim, imp. mri, ptc. akt. mril
-merilo-mrile, ptc. pas. merjen-no. Poput meriti naglauju se glagoli:
cstiti, cd'iti sa (cuditi se), estviti (ostaviti), glditi (gladiti), grbiti
(grabiti), kciti (kucati), htiti, msliti, mciti, noprviti (napraviti), triti
(obavljati sitne poslove), pociti sa (urili se), riti (hucati (ali ne
odvie glasno)), nd'iti (nuditi), pnjiti sa (pjenili se), trtiti (troiti, gubiti),
prtiti (tovariti), pliti, priti (pariti), priti (prahati), pmtiti
(pamtiti), pniti, rniti (raniti), riti (ruiti), sliti, slbiti (slabiti),
striti (plaiti), svditi sa (svadati se), cpiti (cepati), vditi (vaditi),
gziti (gaziti), pziti (paziti), sprviti (spremiti), fkniti (prevariti).
b) Inf. selti (soliti), sup. slt. prez. slim, imp. syl i sli, ptc. akt.
sll-slilo-selle, ptc. pas. sljen-sljeno. Evo jo nekoliko takvih glagola:
genjti (goniti), geverti (govoriti), gnjejti (gnojiti), etrti, (otriti),
hed'ti (hoditi), kelti (kolciti), klepti (cunuti), mecti (mociti), melti,
(moliti), neisti (nositi), peislti (postiti), preisti (prositi), skecti (skociti),
selti sa (prez. lim sa) (seliti se), vd'ti (voditi), vzti (voziti), vydrti
(udariti), tecti (tociti), enjti (eniti).
Glagoli blogeslevti (blagosloviti), eslebed'ti (osloboditi), rozleti
(razloiti), stverti (stvoriti), razlikuju se od selti samo u ptc. akt. m. roda,
koji glasi blogeslyevil, eslebyed'il, rozlyeil, stvyeril.
Glagoli brejti (brojiti), dejti (dojiti) pejti (pojiti) imadu imp. pored
bryj, dyj, pyj i brej, dej, pej.
c) Inf. plotti (platiti); sup. plotit, prez. plotim-i-i-m-t-, imp.
plt i plti-pltima-pltita, ptc. akt. plotil i plotil-platilo-plotile i
plotile, ptc. pas. plocn-no. Amo pripadaju glagoli: cemerti, byd'ti
(buditi), cenjti (cijeniti), debti (dobiti), delti, dyti (duiti), drebti
(drobiti), dyrti (duriti), epreistti (oprostiti), vged'ti (ugoditi), vudti (suiti
meso), geistti (gostiti), glyti (gluiti), gosti (gasiti), greizti sa (groziti se),
grod'ti (ogradivati), gybti (gubiti), hlodti (hladiti), jovti (javiti),
kodti (kaditi, puiti), kolti (kaliti, mutiti), krivti, levti (loviti), keisti
(kositi), mirti, eslepti (oslijepiti), peitti sa (potiti se, znojiti se), pripeitti
sa, (dogoditi se), pyistti (pustiti), red'ti (roditi), sod'ti (saditi),
srumetti (sramotiti), smudti, svatti (svetiti), syti (suiti), tepti (topiti),
tojti (tajiti), vedrti (vedriti), verti (vriti), veselti, vycti (uciti), zoduti sa
(zaduiti se), zvenjti (zvoniti), olestti (alostiti), spaitti (opaziti), tyti (1.
gasiti, 2. umirivati), vrozti (ozlijediti), eblocti sa (oblaci se (nebo)).
d) Inf. brnti (braniti), sup. brnt, prez. brunim, imp. brn i brni
brnma i brnima brnta i brnita, ptc. akt. brdl brunil
brnle, ptc. pas. brunjen no. Drugi su ovakvi glagoli: bludti (bluditi,
lutata), bynti (buniti)blznti (blazniti), blti, cignti (ciganiti,
varati), cvilti (cviljeti) dviti (daviti), dcti (diciti), dylti (duljiti),
drti (draiti), eblcti (oblaciti), flti (hvaliti), gespedrti
(gospodariti), gyti (guliti), gnjizdti, hrnti (hraniti), krcti,
kervrti (krvariti), kypti (kupiti), klotrti sa (klatariti se), krsti
(krijesiti), krlti (kruliti), kurti (kuraiti), kvrti (kvariti), lpti
(hlapiti), lypti (lupiti), mtti (mititi), mmti (mamiti), mtti
(zabavljati, zadravati), mrcti (mraciti), nglti sa (nagliti se, uriti
se), trbti (triebiti), kyrti (loiti), msti, mltti (mlatiti), mersti
(mrsiti), prti (praiti), svtti (svijetliti), slyti (sluiti), snti
(snaiti), srdti, rdti (mesti maslo), pcti (sprecavati), trti
(prodavati), trdti (tvrditi), trydti sa (truditi se), tylti (tuliti), rti
(iriti), krpti, ptti (upucivati), lti sa (aliti se), plvti (plaviti),
gnjvti (gnjaviti), knti (kaniti), prti (pariti), prekrti (prekrstiti),
pumtti (pamtiti), rbti (rubiti), lcti (luciti), sdti (suditi), srmti
sa (sramiti se), tpti (tupiti), zostpti (zapamtiti), trvti (trovati),
vbti (vabiti), vrcti (lijeciti), zbti (zaboraviti), jcti sa ( jacato),
yljti (uljiti), snbti (snubiti, nagovarati), trbti (trubiti), ryti
(kruniti kukuruz), plti (piliti).
V. vrsta
1. razred. a) Infinitivni akcent ostaje u svim oblicima kod glagola: troti
(tjeraiti), droti (durati), jinoti (uinati), tmoti (misliti) tmoti sa (ponositi
se), trcoti (1. nuditi, 2. prkositi), ncoti (1. trebati, 2. upotrebljavati), lkoti
(olakavati), pitoti (pitati), fyndoti (unititi, upropastiti), rintoti (rintati),
kefoti (kefati), kyetoti (ogledati jelo), morati (mariti), myeroti (morati),
pedivjoti (podivljali), pyntoti (buniti), ryendoti (buciti), cehoti (cihati perje),
pryeboti (probati), provdoli sa (prepirati se), kortoti sa (kartati se), plovoti
(plivati), tuncoti (plesati), kyeljboti (iati), storoti sa (starati se), yfoti sa
(ufati se), hobati sa (cuvati se), pyetoti (psovati), moloti (molovati), nyefoti
(mirisati to, njuiti), kyeloti (kolati), trjoti (trajati), tntoti (tentati,
navracati), cifroti (cifrati), forboti (bojadisati), riboti (ribati), rigoti
(rigati), spytoti (sputati, svezati), tioti (tiati, umirivati), voroti (varati),
vecrjoti (vecerati), njovoti i njoveti (gorjeti bez plamena, na pr. krpa,
tinjati, smuditi se), ima prez. njovom i njovejam, otroti (carati).
b) lnf. kepti (kopati), sup. kypt, prez. kpom -o -o -oma -ota -oju, imp.
kpe i kpoj kpojma kpojta, ptc. akt. kypl kpolo keple. ptc.
pas. kpun -no. Ovako se naglauju glagoli: cecti (sisati), ferfljli (frfljati),
mermljti (mrmljati), cyvti ( cuvat i ) , pehli (dirati), begmti sa (bogmati se),
gizdti sa (gizdati se), sevti (gurati), ketti (stajati), senjti (sanjati), valjti
(vri j edi t i ), berbljti (brbljati)- kultti (buckati), Glagol imti (imati) razlikuje
se od kepti u imp. koji glasi: ime -imejmaimejta, i u ptc. akt. . roda.
koji glasi: imelo.
c) Glagolu ckati (cekati) glasi imp. coke i cokoj - cokema i cokojma
- coketa i cokoj-ta, a ostali se oblici naglauju kao vdeti. Takvi
su glagoli: dloti (djelati), kmoti (kimati), klmoli, njhoti, tcati (tucati),
zjoti (zijati), znti (znati) zogldoti (zagledati), krpoti (krpati),
pljskoti, vrcoti (vracati), mcoti (mucati), tkoti, ckoti (cukati), vrtoti
(vrtati), zbroti, ebrcoti (obracati), zvroli (izvirali), sproti, pcoli
(pucati), nopnjati (napinjati), trgoti (trgati), vgoti (udarati), brgoti sa
(brinuti se), bortoti (baratati), lcoti (plaiti), vhoti (njuiti), hzoti
(drmati, micati).
d) Glagoli, to cemo ih sada navesti, imaju u imp. uzlazni akcent
tamo, gdje im se u inf. nalazi duljina (ptti (pitati), imp. pite i pitoj -
pitojma - piteta i pitojta), a u ostalim oblicima slau se s glagolima
II. c (petgnuti) i IV. d (brnti): cerkvti (crkavati), degevrjti sa
(dogovarati se), dvti (dijevati), epdti (opadati) kercti (koracati),
krti (kriati), pti (tipati), krepvti (krepavati), lti (lijetati),
nognjti (naganjati), nopjti (napajati), prevti (preivati), vti
(iti), pekrvti (pokrivati), vmvti (umivati), premljti (promiljati),
denti (donositi), zobdti (zabadati), zodvti (1. zadijevati, 2.
zadirkivati), zobvljti (1. zabavljati, 2. prigovorima dosadivati), nopjti
(nazdravljiali), zoprti (zatvarati), ebyvti (obuvati), ezyvti (ozuvati),
zagrnjti (zagrtati), zokpti (zakopavati), pezdrvljti (pozdravljati),
zocnjti (zacinjati), novjti (navijati), zomysti (zaprljati), strdti
(stradati, oskudijevati), jvljti (javljati), klti (kalati), mnjti (mijenjati),
prti (parati), plcti (placati), pyti (putati), strljbti (strijeljati),
cpti (cijepati), rti (arati), lvti (lijevati), ldti (vladati), vzgjti
(uzgajati), zvti (i ziehoti) (zijevati), mti (mijeati), pskoti (piskati),
fyckti (fuckati), hrdti (glodati), vljti (valjati), pepvti (pjevati), zobjti
(zabijati), zjdti (izjedati), pekervti sa (pokoravati se), pevdti
(pripovijedati, kazivati), priblivti (pribliavati), zdihvti (uzdisati,
umirati), rvti (rivati), rocynti (racunati), skyvti (lukavo ispitivati),
spemnli sa (razgovarati se), smerzvti sa (smrzavati se), zodervti
(zadravali), zoklnjti (zaklinjati), zovjti (zavijati), pecvti (pocivati),
sprvljti (spravljati) strljti (strijeljati), zoklpti (zakljucavati), zodvti
(1. zadirkivati, 2. zakvacivati).
Glagolu doti (dati) glase oblici: prez. dum - d - d dm - dt dodu,
imp. dj djma djta. plc. akt. dol dlo dolo, ptc. pas. dun -no.
Glagol gti (gati) naglauje se ovako: sup. gt, prez. gm, imp. g, ptc.
akt. gl glo - gle, ptc. pas. gun-no. Ako je sloen, onda su mu
akcenti: vygti (ugati), sup. vvgot, prez. vgani, imp. vgi, ptc. akt.
vygol - vyglo-vygole, ptc. pas. vygun 1 vyguu - vyguno.
Tkti (tkali) zadrava infinitivni akcent u sup. i prez., a imp. mu glasi: tkj-
ma-ta, ptc. akt. tkl - tkolo - tkle, ptc. pas. tkun -no. Sloen pak ima ove
akcente: inf. zetkti, sup. zytkt, prez. ztkom. imp. zytk i ztkoj, ptc.
Zytkl zetkolo - zetkle, ptc. pas. ztkun -no.
Glagol ndejoti sa (nadati se) zadrava u svim oblicima infitivni akcent.
2. razred, a) Inf. logti (lagati), sup. lgt, prez. lam, imp. li.
ptc. akt. lgl-lgolo -logle, ptc. pas. lgun-no. Ovako se naglauju
glagoli: blebetti (blebetati), cesti (cesati), eveketti (cvokotati), derhtti
(drhtati), gledti (glodati), iskti (iskati) (prez. am, imp. i i), kesti
(kosati), klepetti (klopotati), kreketti (kreketati), krepetti (kropotati,
drhtati), lekti (lokati), matti (metati), peslti (poslati), testi (tesati), zebti
(zobati) (prez. zbljam i zbom), zveketti (zveketati), lertti (tapkati,
gaziti), ygetti (kakljati).
b) Kao III. 1. a) vdeti (i IV. a) mriti imaju akcent ovi glagoli: brsoti
(brisati), dhoti (disati) (prez. diam i dihom, imp. di i dihe), dkoti
(skakati) (prez. dycan i dykom, imp. dci i dykoj), etkoti (prez.
etocam i etokom, imp. etci i etoke), ebetti (obecavati), htoti
(bacati) (prez. hicam i hitom), jhati (jahati), kpoti (kapati), mkoti
(grebenati kudjelju) (prez. micam i mikom, imp. mci i mikoj), mzati
(mazati), nomkoti (namakati), petkoti (spocitovati), prigboti (prigibati) (prez.
prigibjiam i prigibom), spoti (sipati) (prez. sipljam i sipom), rzoti,
stpoti (tresti), stpoti sa (skitati se) (prez. stepljam sa i slepom sa), srboti
(srkati), zolgoti (zalagati).
Glagol psoti (pasati, pristajati) zadrava inf. akcent u svim oblicima.
c) Inf. lzbti (lizati), sup. lzt, prez. liam, imp. l, ptc. akt. lzl
lizolo lzle, part. pas. lizim. Ovako se naglauju: bykti sa (bucati se),
blskti (1. sjati, 2. sijevati), drpti (drapati), drmti (drijemati) (prez.
driemom i driemljam), ekrtti (okretati), ferkti (prez. frcam i frkom),
ftkti (uticati), gbti (gibati), hrkti (hrkati), hykti (hukati), hykti,
hrstti (hrskati), hrpti (hripati), jmti (uzimati), jvkti (jaukati), khti
(kihati), kekedkti (kokodakati), klypti (klopati), kpti (kupali),
kykyrkti (kukurikati), lzti (lizati) lykti (provirivati), mhti (mahati),
mernjvkti (mrnjavkati), mykti (mukati), njhti (njihati), psti
(pisati), pemgti (pomagati), pezvti (pozivati), rtti (ritati), serkti
(srkati), sykti (sukati), skzti sa (odlikovati se, pokazati se), smcti sa
(klizati se), smykti sa (smucati se), pti (tipati), mrkti (mrkati),
tcti (kotrljati, valjati), vzti (vezati), zbti (zibati) zdti (zidati),
zoklpti (zakljucavati), ynjkti sa (njihati se), mkti (cijediti, oimati).
Glagol erti (orati) (prez. yrjm) podudara se glagolima V. 3.
3. razred. Glagoli brti (brati), prti (prati), zvti (zvati) podudaraju se
u svim oblicima s prsti osim u ptc. akt., koji glasi brol brlo brole.
i ptc. pas., koji glasi brun-no.
4. razred, a) Glagoli, dvti (davati), shjti (izlaziti na kraj) (shjti sa
(sakupljati se)), pjti (tjerati) naglauju se kao glagoli V. 2.
b) Glagoli pljyvti (pljuvati) i bljyvti (bljuvati) naglauju sve oblike
kao glagoli pod IV. b) osim imperativa, koji im glasi pljyj -ma -ta i t. d.
Od ovih glagola razlikuje se kljyvti (kljuvati) samo u prez., koji glasi
kljvjm.
c) Glagoli smejti sa (smijali se), lejti (lijevati) podudaraju se u ostalim
oblicima s glagolom pti (I. 7.) osim ptc. pas., koji glasi: (no)smejun-no,
nolejun -no.
d) Glagol sjoti (sijati), vjoti (vijati) (na pr. ito), ljoti (lajati), trjo.ti
(trajati) imaju akcente kao glagol ckoti (V. 1. c).
VI. vrsta
a) Inf. glodyvti (gladovati), sup. glodyvt, prez. glodjam, partc.
akt. glodyvl-glodvolo - glodyvle, partc. pas. glodvun. Tako se
naglauju: kypyvti (kupovati), tergyvti (trgovati), kymyvti (kumovati),
tyvti (tovati), skeznyvti (bdjeti), veruvti (i vrvoti) (vjerovati), (prez.
vryjam i vrjam), doruvti (darovati), oluvti (aliti), zimuvti (zimovati),
rodyvti sa (radovati se), rozlikuvti (razlikovati), coruvti (carevati),
vekuvti (vjekovati), bicuvti (bicevati), beicuvti (boicevati), voruvti (cuvati
(od zla)). .
b) Glagoli kevti (kovati) i snevti (snovati) podudaraju se s glagolima
V. 4..c).
Glagoli ebeduvoti (objedovati)

i fmunjkuvoti (nita ne raditi) zadravaju
infinitivni akcent u svim oblicima.



44. Prilozi

1. Prilozi mjesta: d (gdje), km (kamo), kud (kuda), kyek (kuda), etkud i
tkud (otkuda), dekud (dokud), evyek (ovuda), enyek (onuda), tj i t (tu),
pyekic i dyekic (dokle), pyetic (dovle), sm (amo), tm (tamo), evud (ovuda), enud
(onuda), zdi (zada), nuze (natrag), nopre i nopre (naprijed), edzdyel (odozdo),
t (tamo), blizu, dolke (daleko), pesud i pesyek (svuda), vsled (tragom), dle
(dolje) (na pitanje: gdje?), dlu (dolje (na pitanje: kamo?), gre (gore), nkle
(na tle) (na pitanje: gdje?), nklu (na tle) (na pitanje: kamo?), ngder (nigdje),
dnle (donle), edsud (odasvud), vn (van), vnje (vani), ntre (unutra) (na
pitanje: gdje?), ntru (unutra) (na pitanje: kamo?), dsne (desno), leve, dmo
(kod kuce), dme (kuci), zdyemo (od kuce), zntre (iznutra), zvnje (izvana), va
(vie), na (nie), mime (mimo), ekyelu (okolo).
2. Prilozi vremena: d (kad), t (tad), ngdo i nr (nekad), po (opet),

sgdo (svagda), tdo-ngdo (kad-tad), pre (prije), pkle (poslije), prd'i
(prije), zdj (sada), dyzdj (dosad), tuzdoke (malo prije), ngdor (nikad),
stprum (istom), drgdo (drugom zgodom), (k)mm (odmah), novek (uvijek),
vjytre (ujutro), gnjs (danas), vcre (jucer), jtre (sutra), snci (sinoc),
zmirem (uvijek), luni (lani), ljtes (ljetos), njpre (najprije), nocj (nocas), de
sie deb (dosad). ed sie deb (odsad), skre (skoro), med tiem tgo (medutim),
hyde put (hudo put, vrlo cesto), vnyegi krt (mnogi krat), d gd (kad god),
nozdnje (naposljetku):
3. Prilozi nacina: vuk (ovako), nuk (onako), nkok (nikako), skok
(svakako), jednoke (jednako), drgoc (drukcije), droge (drago, t. j. Skupo)
flj (jeftino), grde (runo), hyde (jako), zdbro (dobrovoljno) nopyel
(napola), zobdov (zabadava), vc (vie), nopumet (napamet), nojyepok
(naopako), premle (premalo), prjci (dosta, prilicno), djsti (dosta), prvac
(previe), pelihke (polako).
4. Prilozi uzroka: zke i pke (zato), zte
(
zato).
Prilozi za isticanje: kme (komaj, jedva), zde, a (jo), vrj (vec),
tokj (takoder), smo (samo), c (cak), nu (na, evo), br (toboe), mrti
(moda), gli (ba).

45. Prijedlozi

Prijedlozi se kod nas redovno upotrebljavaju kao i u knjievnom jeziku.
Spomenut cu samo, da pryeti dolazi u znacenju prema: yni su l jden
pryeti drygemu (oni su ili jedan prema drugome), ali: yni su sl jden
pryetiv drygego (u neprijateljskom smislu). Cz (ili crez) znaci: 1. kroz:
cz hstu pljo put de njgva ha (kroz umu vodi put do njegove kuce; 2.
cz pytk ja noprovljen myest (preko potoka je nacinjen most); 3. za: cz dve
vra sa bum pevrnul (vratit cu se za dva sala). Zo (za) s instr. dolazi i u
znacenju cilja: n hd'i zo tergevinu (on se bavi trgovinom), prel ja zo jjci
(otiao je da kupuje jaja), cieli den ja hyed'il zo penzi, ali nie mgel ngder
nc pesdti (cijeli dan je hodao za novcima, ali nije mogao nigdje nita
posuditi).
46. Veznici
Bednjanski govor razlikuje se od knjievnoga jezika samo u ovim
veznicima: c (ako), kjti (jer), kkti (kao), do (da) (bez akcenta ili s
kratkim akcentom) i d (kad) (s vremenskim i upitnim znacenjem),
kj (zar).
7. Uzvici
Uzvici i onomatopoeticni izrazi uglavnom su isti kao i u tokav. narjecju.
U dozivanju (izbliza i izdaleka) najobicniji je uzvik hj.
Na volove (kad su u jarmu) uzvikuje se: hk (da krenu s mjesta), hjs
(da idu nalijevo), stjo (da idu nadesno); a kod napajanja stoke uopce
uzvikuje se: hlo-hlo.

48. Biljeke iz sintakse
Sronost. Imenice slyg (sluga), storen (starjeina), jpo (japa, otac,
star covjek) i dr., koje su po obliku . roda. slau se kod nas samo po smislu;
na pr. njgev slyg ednsel ja svmu jpe vu (njegov sluga odnio je svome
ocu vina), no storen sa joke mdr deri (na starjeina se jako mudro
dri). Ali se govori na pr. n ja vliko prosico (on je velika prasica) (u
pogrdi, misli se muka osoba).
Kad kod nas djevojcice, djevojke i mlade ene govore o sebi, slue se u
part. perfekta mukim oblicima mjesto enskim. Tako na pr. govore: j sym
bil (mjesto blo), j sym mu pevdol (mjesto peviedolo), vcre sym nobrol
(mjesto nobrlo) pnu keru zo svinja (jucer sam nabrala punu koaru dracja
za svinje).
1

1
Ova osobina nij e stara, j er se starci vi soke dobi tome rugaju i pri pisuj u to afektiranj u
ili - kako oni kau - pretvrunju (pretvaranj u). Da j e do toga pretvrunjo dolo, bit ce
moda uzrok taj, to su kod nas imenice pycek (djevojcica otprilike do desete godine) i pc
(djevojka do osamnaeste godine) mukoga roda. Odraslije se i starije djevojke to radije slue
takvim oblicima, to se njima izrice mladost; rijec pco (en. roda) upotrebljava se za starije
djevojke. Da je doista tako, vidi se odatle, to se djevojka, kad razgovara s momkom, ne ce
zabuniti, pa reci za sebe koj i oblik u en. rodu. Ta se osobina uvukla i u govor ena, pa
djevojcice, djevojke i mlade ene upotrebljavaju za sebe u govoru muke oblike mjesto
enskih. Kad bi tko upitao enu u srednjim godinama, zato tako govori, odgovorila bi mu:
Tk sym sa privcil, po sa zdj n mram edevct (tako sam se priucila, pa se sad ne mogu
oduciti). Kad su ene u alosti i kada su ozbiljne, govore u en. rodu.
Uz vi (vi) u potovanju stoji pridjevna rijec samo u pluralu: vi sta ma
peslli i rkli sta mi (vi ste me poslali i rekli ste mi).
Uz brojeve dvo, tri i tri imenice stoje redovno u pluralu, ali muke
imenice mogu stajati i u dualu; na pr. dvo kekyeti su rme vjytre pepvli
(dva su kokota rano ujutro pjevala) i dvo kekyeta ... pepievolo, s tri brti
su vmrli (sva tri brata su umrla), tri vyl su nie mgli tgo zvlieci (cetiri
vola nijesu mogla to izvuci), ebedve sstr su dla k mteri (obadvije sestre
su dole k materi), tri slo su zgerelo (cetiri sela su izgorjela).
Uz priloge klike (koliko), tlike (toliko), mle (malo), vnge (mnogo), pne
(puno), vc (vie), njvc (najvie) stoji glagol samo u singularu; na pr.
klike ljdi no svetu zl ivi (koliko ljudi na svijetu zlo ivi), pne dieckev
ja edle v dru (puno momaka je otilo na nadnicu), vnge ftic ja deletle
(mnogo ptica je doletjelo), vc ruk mra vc noprviti (vie ruku moe vie
napraviti), ltes vnge sl glodja (ljetos mnogo sela gladuje).
Deklinabilne rijeci, koje zavise o brojevima od pet dalje, dolaze u g. pl.:
dle ja nuze sieh dsat purunev (dolo je natrag svih deset purana), st jokili
peyc ja cieli dien ekple kerzu (est jakih djevojaka cijeli je dan okapalo
kukuruz).
Red rijei. Kad se kod nas negira futur ili kondicional, red je rijeci isti
kao u tokav. narjecju, a kad se nijece perfekt, negacija obicnije dolazi
izmedu pomocnoga glagola i part. perfekta. Valja dodati, da se perfekt u tom
slucaju negira s nie, dok se ostali glagolski oblici nijecu sa na (ako s
glagola prijede akcent na negaciju) i l i sa ne (ako je bez akcenta). Primjeri:
j sym go zde nie vel ( j a ga jo nisam vidio), zke sta nie dli? (zato
niste doli?), ngdor nm tgo sum sbe epryeistil, koj sym pd slu t nie
zl, d mi ja n nie tel zdbro dti (nikad ne cu to sam sebi oprostiti, to
nisam tada silom uzeo, kad mi on nije htio zdobra dati), tergyevec go ja nie
dbre zmril (trgovac ga nije dobro izmjerio), ne vrjam, do sta tye vi nie
vkrli (ne vjerujem, da vi to niste ukrali), do su nie v mldesti skrbli, n bi
zdj imli (da nisu u mladosti skrbili, ne bi sad imali), tgo ngdor ne ble,
po n bu (to nikad nije bilo, pa ne ce biti), ke n znu cuvti, n mra nc imti
(tko ne zna cuvati, ne moe nita imati), kj su stori nie znli, su nie mgli
ni mlda novcti (to stari nisu znali, nisu mogli ni mlade nauciti), ni
pegldoti ju ja nie tl (ni pogledati je nije htio), yni su go nie prv rozmli
(oni ga nisu pravo razumjeli).
Enklitike (jedna ili vie) mogu u nas stajati na pocetku bilo koje recenice
i izgovaraju se zajedno s onom naglaenom rijecju, koja stoji iza njih; na pr.
mu j nc ne vrjam (ja mu nita ne vjerujem), nj sa sme grezi, go sa jo
nc ne bejim (neka se samo grozi, ja ga se nita ne bojim), si si nie zl? (zar
si nisi uzeo?), su mi go pekzli (pokazali su mi ga) sa ja zblsnle
(sijevnulo je), ke ja nie mgel plotti, ja myerol v rast ti (tko nije mogao
platiti, morao je u zatvor ici).
Inace je namjetaj enklitika slobodan, pa glagolske enklitike mogu stajati
iza zamjenickih, a ne pazi se ni na to, da bude enklit. genitiv ili. dativ prije
akuzativa. Ipak je novi red enklit. oblika obicniji od staroga (osobito kod
mladeg svijeta). Tako se kod nas govori: ne bejm sa go (i go sa) nc (ne
bojimo ga se nita), buma joj go (go joj) pekzli (pokazat cemo joj ga),
veselm sa mu (i mu sa) joke (veselimo mu se jako).
Sintaksa dijelova govora. I kod nas se mjesto imenice upotrebljavaju
pridjevi: mldi mta vmreti, a stori myero (mlad moe umrijeti, a star mora),
mldo sa gizdve der (mladenka se gizdavo dri), Gnjdo i Briezo su mi
pebgla v kerzu (Gnjeda i Brijeza (imena krava) pobjegle su mi u
kukuruz), grdi nie liepemu pr (ruan nije lijepome par), svti i preklti sa
n mraju zleiti (sveti i prokleti ne mogu se sloiti).
Imenice mjesto pridjeva ne dolaze kod nas (kao kod tokavaca crvenika
vino, utica naranca), ali se dosta cesto uzimaju takve dvije imenice jedna
do druge, od kojih jedna izrice iri, a druga ui pojam; na pr. hryko tpko
(kruka tepka), zelenko jbuko (zelenika jabuka), grh cerljnc (grah
crvenac).
U komparativu osobito u nijecnim recenicama uz infinitiv - dolazi pored
ng (nego) i d (od) jo i kk; na pr. n blja delo kk ti (on bolje radi
nego ti), nie nc gyerego kk clevko zoklti (nije nita gore nego covjeka
zaklati), rji vmrieti kk evk vti (radije umrijeti nego ovako ivjeti), ene
ja rbc lepi kk eve (ovaj je rubac ljepi nego ovaj).
Mjesto odnosnih zamjenica ke i stri govori se i indeklinabilna rijec kj (u
tokavaca to); na pr. skynul sym si zub, kj ma ja joke belel (skubnuo sam
sebi zub, to me jako bolio), zstl sym prijtelo, kj sym njim soldciju
slyl (sastao sam prijatelja, to sam s njim vojsku sluio).
Na pocetku jednostavnih recenica, kojima tko izrice svoje miljenje u
obliku pitanja, a ocekuje pozitivan odgovor, stoji cesto rijec tye (to); na pr.
tye si ti myerol dge tm bti? (to si ti morao dugo tamo biti?) tye sta vi
t kjkyek hed'ili? (to ste vi tada hojekuda hodali?)
Osim odredenoga znacenja ima zamjenica ci-c-c i neodredeno; na pr. lihke
bi c krvo dlo i pejelo (lako bi cija krava dola i pojela), zpri vrto,
do c svnc v hu ne dykna (zatvori vrata, da cije svinjce u sobu ne skoci).
Zamjenica te-t-t upotrebljava se katkada bez prave potrebe (kao neka
vrsta odredenoga clana); u tom slucaju obicno nije naglaena; na pr. pt
let sym myerol hrnti tego co (pet godina morao sam hraniti oca),
joke sa rocemril n tego sino (jako se razljutio na sina).
Broj jden isto se tako upotrebljava bez potrebe, samo to je on u tom
slucaju naglaen ili inace jace istaknut; na pr. ti si jden vliki bedok (ti si
velika budala), yn su jni pmetni gespedr (oni su pametni gospodari),
Jouno ja jno petno pco (Ana je potena djevojka), Jasenj je jne
saremone sl (Jesenje je siromano selo).
Glagoli lci sa (leci), ssti sa (sjesti), plkati sa (plakati), pecvti sa
(pocivati), zoflti sa (zahvaliti), rozgevrjti sa (razgovarati) dolaze i bez
sa.
Prijedlog k ima i znacenje tokav. prijedloga o; na pr. bil ja k Becu
dmo (bio je o Boicu doma), k Vzm bu vac s zeln (o Uskrsu bit ce vec
sve zeleno).
Mjesto posvojnih pridjeva i zamjenica dolazi kod nas rado imenica u
genitivu s prijedlogom ed: tye ja ed susdo njivo (to je susjedova njiva),
ed sestr ci mi ja denslo ybd no njvu (sestrina kci mi je donijela objed na
njivu), ali se govori i susdevo njvo, sestrno ci.
Kad se posvojni genitiv sastoji od dvije rijeci, cesto stoji pred, njim prijedlog
ed = bykevja ed elmerskego Jyeefo (bukvik elimorskoga Josipa), trunjik
ed Jornjokeve Kta (travnjik Jarnjakove Kate), klet ed ssdevego Ivno
(klijet susjedova Ivana), strn ed jora penca (strn jare penice); ali se tu
svuda moe ed izostaviti.
Mjesto prijedloga o s lokativom dolazi kod nas ed s genitivom kod nekih
glagola; na pr. senjti ed kgo (sanjiati o kome), geverti ed kgo zl
(govoiriti o kome zlo),spemnti sa d kgo (razgovarati o kome).
Za s infinitivom redovna je pojava: vyd zo pti (voda za piti), nmum
nc zo jsti (nemam nita za jesti), tye ja nie zo zraci (to nije za izreci), n ja
tj zo zopevdti, a nie zo dloti (on je tu za zapovijedati, a ne za raditi).
Uzvik im odgovara tokav. t: m si ti tye snek mej! (t a ti li si to, sinko
moj!), kj zde caju, m i m ja s dol, kj ja ml ( t o jo hoce, t a sve i m
j e dao, to je i mao).
Sintaksa padea. Prezi mena muka i enska govore se u obliku pridjeva,
a prezime dlolazi prije imena: Bstrevicev Dr (Bistrovic Andrija), Hetinskego i
Hetinskijev Frunc (Hotinski Franjo), Pskev Piter (Pasko Petar),
Kglevicevo Mro (Keglevic Mara). Jdvejevo Kto (Jedvaj Kata).
Mjesto dvije imenice, vezane veznikom i, dolazi obicnije druga imenica u
instrumentalu s prijedlogom s; na pr. dlo mi ja mti s brteni (dola mi je
mati s bratom), j sa s tebu lihke zlem (ja cu se s tobom lako sloiti), ali
se govori i: dli su mi mti i brt, j sa i ti lihke zlima.
U izrazima: prjti z mu (govori se i: zo muo) (udati se), ti v gesti
(ici u svatove), ti med ljydi (ici medu ljude), kypl, prdol, zoprgel sym
vyl (kupio, prodao, zapregao sam volove) sacuvao se stari akuzativ.
Uz pomocne gl agol e dolazi kod nas predikalno i me samo u nomi nat ivu,
pa se govori na pr. mej brt j a bi l soldot (moj brat j e bio soldat), tk
bu ti pystl vliki byegec (tako ce ti postati veliki bogac), d mu ja
trebe, n sa naprovi vliki bedk (kad mu je potrebno, on se napravi veliki
bedak).
Uz kj (to), nke (neto), nc (nita), kjkj (kojeta) i t. d. dolazi kod nas
genitiv: koj ja mevego? (to je novo?), nke crnego sym zogldol (net o
crno sam ugl edao), ed t i eh l j di sa n n c pumt nego novci l (o d tih
ljudi ne ce nita pametno nauciti).
Instrumental bez prijedloga ne dolazi. Gdje u tokav. narjecju stoji
instrumental bez prijedloga, tamo kod nas dolazi ili instrumental s prijedlogom
s ili koji drugi pade: na pr. kpo zmlj z lepotu (kopa zemlju lopatom),
yydril go s kylm pe glv (udario ga kolcem po glavi), mi sma
Bednjuincum begoti sme z debru vedu i s frikim zrokem (mi smo
Bednjancani bogati samo dobrom vodom i svjei m uzduhom), svu mcuhu
zo mt er deri (svoj u macuhu maj kom dri), t roli su pe gr i pe hste
zjca (tjerali su gorom i umom zeceve).
Jaka zapovijed i zabrana izrice se svezom bum (budem) i part. perf.,
na pr. bu kmm l! (odmah i di ! ) , bu dol. i l i ti zmam (daj, ili cu
uzeti).
Sam infinitiv je obicniji nego da s prezentom u pri mj eri ma: vdli sma go
t yek bti (vidjeli smo ga tuda bjeati), ali i .. . de t yek bei (gdje tuda
bjei), cl sym go pri pet yeku pepvti (cuo sam ga pri potoku pjevati) i...
de pepievo, si go vdel tyek t i ? (jesi li ga vidio tuda i ci ?) ... de t yek da.
Glagol dejti (doci) prelazan je, kad znaci stici: mkor sym brze l,
niesym go mgel dejti (makar sam brzo iao, nisam ga mogao stici).
Uporedo ici s kim govori se kod nas: v rd t i s kiem, a voljeli koga:
rd bli kmu. Voljeti na pr. koje jelo kae se kod nas bti zo ci em: t rudno
n j a j oke ze sl vumi (t rudna ena j ako vol i l ji ve), m dt ja strne
zo msem (moje dijete strano voli meso).
Glagol kzli sa ima tri slicna znacenja: 1. pokazivati se, 2. ciniti se, 3.
svidati se. n sa ka pred sv et em dber, a zlcosl j a (on se pokazuj e pred
svij et om dobar, a zao je). T mi sa krvo dbro kzolo, d sym ju
kypyvl, a zdj vidim, do nc ne vriedi (t a mi se krava dobra cinila, kad sam
je kupovao, a sad vidim, da n i t a ne vrijedi). Tvej mi sa deco joke ka
(tvoj mi se momak jako svida)
Glagol zmti (zimjeti) znaci zepsti: Koj zimi vnje, zke n v hu. (to
zebe vani, zato ne ide u sobu). Ci elu zi mu sym z ml pri t sl obe pc,
t k do sym kme zi mu prez ml (ci jelu zi mu sam zebao pri toj slaboj peci,
tako t l a sam jedva zimu prezimio)

GOVORNI OGLEDI


Kk ja cernekyelec noprvil tucu

Tye, kj vum bum zdj pevol, ivo
ja st inj o i pripitil e sa pre padest i
pt let. T sym jo slyl pri
plevunuu Vjske kkti krovr. Ble
ja nkok prd Vliku m eu j dnego
dnvo pe pyl n. Do ja vydienko
prlo, tl sym iti s krvumi no pu.
Gli sym vrto ed hlv etprl, do
ja del jden cernekyelec k
plevunuu i zocl sa njim
spemnti.
J sym vc s krvumi bil dber
kemd edel, do nojnput zokrici zo
mnu plevunu, do nj em s krvumi
nuze, kjti bu zo muli cs joke
d cyrl. Mnje sa tye skne vdle,
kjti ja ble cste vdre kkti v
prznem eluce, li sym go myerol
peslhnuti.
Do sym zopr krva, zapevie mi
gzdo, do nj pekam tmu
cernekyelcu mlku pri nem
ponjoke. Jz go t etpljom i
pekam mu. n mi sa lepe zofli i
rc, do zdj nj em sme dme. J sa
obrnam, do em dme, li sym nie tl
ti, ng sa skrijam zo jn grm, do
vid'im, kj bu n tj
zdj dlol.
n prjda sa ekyelu ta mlka, zma
knjgu z mula tyerbica i zcna
melti. Koj ja myll, j sym go nie
rzml, kjti ja tk gevyrl kk pp,
do mu sli. D ja zmyll z jna
knjga, etrgna z verb svr i egli
nj lke po zmto lke kkti
eglovnk i pcna zde ctti, ali z
dryga knjga. Metiemtgo sa zcna
Kako je crnokolac napravio tucu

To, to cu vam sada pripovijedati, iva
je istina i dogodilo se prije pe

deset i
pet godina. Tada sam ja sluio pri
upniku Vojski kao kravar. Bilo
je,nekako pred Veliku gospu, jednoga
dana po podne. Kad je vudenka
1
prola,
htio sam ici s kravama na pau.
Upravo sam vrata od staje otvarao, kad
je doao jedan crnokolac k upniku i
poceo se s njim razgovarati.

Ja sam vec s kravama bio dobar
komad otiao, kad najedamput povi ce
za mnom upni k, da neka i dem s
kravama natrag, jer ce za mali cas
jako kia padati. Meni se to cudno
cinilo, jer je bilo posve vedro kao u
praznom el ucu, al i sam ga morao
posluati.
Kad sam zatvorio krave, zapovjedi
mi gazda, da neka pokaem tome
crnokolcu mlaku pri naem panjaku.
Ja ga tamo odvedeni i pokaem mu.
On mi se lijepo za hvali i rece, da sada
neka idem samo kuci. Ja se okrenem,
da idem kuci, ali nisam htio ici, nego se
sakrijem za jedan grm, da vidim, to
ce on tu sad raditi.

On prode sve okolo te mlake uzme
knjigu iz male torbice i pocne moliti.
to je molio, ja ga nisam razumio, jer je
tako govorio kao pop, kad misu slui.
Kad je izmolio iz jedne knjige,
otrgne s vrbe granu i oguli s nje liko
pa smota liko kao oglavnik i pocne jo
citati, ali iz druge knjige. Medutim se
pocne oblaciti.
eblocti.
Eblocile sa vc i vc, i pcna zo
krtki cs d lejti, grmti i strne
sa blskti. J sym zdj sa blja i
blja gldl, kj do bu noprvil.
Nojmput sa joke strne zoblisna i
zogermi, s sa ekyelu mna strs, a z
mlka dykna strne vliki pyzj.
Nte ja zoclo tk vliko tco cvrti
kk erhi.
Nte dna cernekyelec knjigu v
tyerbicu, hiti pezju no glovu
ene eglovnik, kgo ja z verbvego
lko noprvil, i dykna no pezjo.
Pyzj ja prhnl v zrok i prhl ja
kkti ftco no enu strun, de sunce
shjo, a kyek ja gd ltl, pesyek ja zo
njim tco s vnitilo.
Tgo pezjo etpljl je enie
cernekyelec v enu zmlj, de sunce
shjo, i dyebil ja z njego tylike
penz, klike mu ja zo cieli vt
disti, do mu ja nie trebe nc dlati.
Eni su ljydi, ki tm iv, kypli
d njego tgo pezjo i rozrzoli go no
mula fluceca i soki si d njih dl
jden flucec ped jizk, do bi mgel
enu strne vliku vrucn terpti, k
ja v eu zmlj, kjti ja tm sunce
dmoi.
Ali soki cernekyelec nmra pezjo
v enu zmlj etpeljti. Tye sa pripco
tk: D su eni, ki sa zo pyp
kyeluju, vc zvrili dvouuistu kyelu,
t pezyv bkup dvonist nj(h) prd
sa i pna sokemu nke vy vyhe.
Tye, kj n njm vy vyhe pripna, n
sma nijden drygi clvek no svietu
znti, neg sme bkup i pyp. D ja
siem dvonistm pripnl, t jden
znikna. Bkup i drygi
cernekyelci znuju, km ja edel, a
drygi na n znu i n srna znti.
Te, ke t znikna, prida k
Oblacilo se vie i vie, i pocne
za kratak cas dad lijevati, grmjeti i
strano se blistati. Ja sam sad sve
bolje i bolje gledao, to ce napraviti.
Najedamput se jako strano zablisne i
zagrmi, sve se oko mene strase, a iz
mlake skoci strano veliki zmaj. Nato
je pocela tako velika tuca padati kao
orasi.

Nato metne crnokolac knjigu u
torbicu, baci zmaju na glavu onaj
oglavnik, koji je iz vrbova lika na-
pravio, i skoci na zmaja. Zmaj je
prhnuo u zrak i prhao je kao ptica na
onu stranu, gdje sunce izlazi, a kuda
je god letio, svuda je za njim tuca sve
unitila.

Toga zmaja odveo je onaj
crnokolac u onu zemlju, gdje sunce
izlazi, i dobio je za njega toliko no-
vaca, koliko mu je za cijeli ivot
dosta, da mu ne treba nita raditi.
Oni su ljudi, koji tamo ive, kupili
od njega toga zmaja i razrezali ga na
male komadice, i svaki sebi je od
njih stavio jedan komadic pod jezik, da
bi mogao onu strano veliku vrucinu
podnositi, koja je u onoj zemlji, jer je
tamo sunce kod kuce Ali svaki
crnokolac ne moe zmaja u onu
zemlju odvesti. To se dogada tako: Kad
su oni, koji se za popove koluju, vec
svrili dvanaestu kolu, tada pozove
biskup dvanaest njih preda se i apne
svakome neto u uho. To, to on njima
u uho priapne, ne smije nijedan drugi
covjek na svijetu znati, nego samo
biskup i popovi. Kad je svoj
dvanaestorici priapnuo, tada jedan
nestane. Biskup i drugi crnokolci
znadu, kamo je otiao, a drugi nitko
plevunuu k tremu ca pe pezjo,
kjti go soki mu i soki plvaunu
mra tcu noprviti, d ca. D sa
jn plevonu drygemu zomeri,
zojoa te no svgo pezjo, edleti v
njgvu fru i cielu skrb v en fre
vniti. Tk myero siremoni svet
strdti, d sa pyp svoda.
I devi znuju tcu noprviti, sme
kji yn muju ed tgo hsen, kjti
mraju pkle droge te predvti
enem, kem ja tco s vnitilo.
ne zna i ne smije znati.
Taj, koji tada nestane, ode k upniku
kojemu hoce po zmaja, jer ga svaki ima
i svaki upnik moe tucu napraviti, kad
hoce. Kad se jedan upnik drugome
zamjeri, zajae taj na svoga zmaja,
odleti u njegvu upu i svu skrb u onoj
upi uniti. Tako mora siromani
svijet stradati, kad se popovi
svadaju.

I idovi znaju tucu napraviti, samo
to oni imaju od toga koristi, jer mogu
poslije skupo ito prodavati onima,
kojima je tuca sve unitila.
Zke zjec mu krtki rp
Jnput su sa mdvd, lesco i zjec
pegyed'ili z jnim gespedrm, do mu
buju cieli dien krumpier skpli zo
lynjc mdo. Yn su sa med syebu
degevyerili, do buju md stprum zo
vecrju pejli, a tk dge nj bu
md ped jnim drevem v hldu.
S tri su pecli kepti i kepli su.
D ja ble vrema zo frtykelj, zokrici
nojnput lesico: Tj sym tj! Kmm
dejdam! Mdvd ju zopito, do ke
ju zyv. Lesco mu edgevri do ju
zovu v kmstve. Mdvd je rc, do
nj da. Lesco ja edlo i privleklo sa
k lync i pejelo ja dber fertlj mdo.
D ja dsio nuze, ptli su ju
mdvd i zjec, kk sa dt zyv.
a yn ja rklo, do sa zyv
pecitk.

Gli tk ja noprovilo k ebdu i s
jini, sme do su ju ti dvo ptli k
ebdu, kk sa dt zyv, yn ja
rklo, do sa zyv sredn. a k jini
ja rklo, do sa zyv svertk.
Zalo zec ima kratak rep
Jedamput su se medvjed, lisica i zec
pogodili s jednim gospodarom, da ce
mu citav dan krumpir iskopavati za
lonac meda. Oni su se medu sobom
dogovorili, da ce med istom za
veceru pojesti, a tako dugo neka bude
med pod jednim drvetom u hladu.
Sve troje su poceli kopati i kopali
su. Kad je bilo vrijeme za zajutrak,
povice najedamput lisica: Tu sam tu!
Odmah cu doci! Medvjed je zapita,
da tko ju zove. Lisica mu odgovori, da
je zovu u kumstvo. > Medvjed joj rece
da neka ide. Lisica je ot i l a i
priuljala se k loncu i pojela je dobru
cetvrtinu meda. Kad je dola natrag,
pitali su je medvjed i zec, kako se
dijete zove, a ona je rekla, da se
zove pocetak.

Upravo tako je nacinila k objedu i
k uini, samo kad su je ta dva pit al i
k objedu, kako se dijete zove, ona je
rekla, da se zove sredina, a k uini
je rekla, da se zove svretak.

Do su bli ped vcer s pslem getvi,
li su s tri t, d su md estvili.
D su t dli, nli su sme przni
lynjc, a mdo nc. Mdvd kmm
ekrivi lescu, do ja yn md pejielo.
li lesco sa pcma kliti i
preklnjti, do yn tgo nie
noprovilo, ng do ja sigrne zjec
md pyjl. Mdvd n te rc, do
tye n mra bti, kjti ja n cieli den
njim dlol i nkum sa d njego nie
gnl.
N te lesco rc: Znuta vi kj.
Hjma, mi si tri spot, po kmu bu
jtre vjytre ped rpm msne ed
mdo, ene go ja pyjl.


Mdved i zjec sa zla s tiem, i si
tri pridu spot. Lesco sa vjytre
prvo zbyd' ilo i spozi, do ja nj el
md edzdi vn, nomoa brze zjcu
ped rpm z eniem, prebydi medvdo
i peka mu zjcev rp.


Mdvd cemren zokrici nd
zjcem: tok si ti md pyjl!
Zjec sa prestroi i pcma bti, a
mdvd zo njim. Dge ja nognjl
mdvd zjeo i no krju go detro no
jden plyet. Zjec dykna no plyet, a
mdvd go pogrobi zo rp i vtrgne
mu go. Ed tie deb nmu zjec rp.


Kad su bi l i podvece s poslom gotovi,
i l i su sva tri tamo, gdje su med
ostavili. Kad su tamo doli, nali su
samo prazni lonac, a meda nita.
Medvjed odmah okrivi lisicu, da je
ona med pojela. Ali lisica se pocne
kleti i preklinjali, da ona to nije
napravila, nego da je sigurno zec
med pojeo. Medvjed na to rece, da
to ne moe bili, jer je on cijeli dan s
njim radio i nikud se od njega nije
maknuo.
Na to lisica rece: Znate vi to.
Hajdmo mi svi tri spavati, pa kome
bude sutra ujutro pod repom ma-
sno od meda, onaj ga je pojeo.

Medvjed i zec se sloe s tim, i sve
troje ode spavati. Lisica se ujutru
prva probudila i opazi, da je njoj
iao med otraga van, namae brzo
zecu pod repom s onim, probudi
medvjeda i pokae mu zecev rep.

Medvjed srdit zavice nad zecom:'
Ipak si ti med poj'eo!
Zec se prestrai i pocne bjeati, a
medvjed za njim. Dugo je naganjao
medvjed zeca i na kraju ga dotjera
na jedan plot. Zec skoci na plot, a
medvjed ga pograbi za. rep
i otkine mu ga. Od to doba nema
zec repa.

Vrog i siremk
Tok ja beil jnkrt jn siremk, ke
ja mel sme pne dec, a dryge
po skre nc. Jnput ja l n v hstu
drvo sec, po si ja zl sebu flut
krho. D ja del v hstu, dl ja kr
no jden penj i pecl ja jnu bykvu
Vrag i siromak
Tako je bio jedamput jedan siromah,
koji je imao samo puno djece, a
drugo pa skoro nita. Jedamput je
iao on u umu drva sjeci, pa si je
uzeo sobom komad kruha. Kad je
doao u umu, stavio je kruh na jedan
sci. Vte deida vrog po mu zma
kr, edns go v pkel po rc drygim
vrogem: Zl sym enmu siremku
kr, kj bu blja kll, po bu prd'i v
pkel del.
Drygi vrogi su n te rkli:
Kj si pezbl, do siremku n sma
ni vrog nc vkrosti. Ti mu myero
te kr nuze ednsti i edslyti go,
drgoc ta vc v pkel ne pystm.
Vrog sa nte pretvyrl v slyg,
edel ja v hstu, dl ja kr no
mste i rkel ja siremku: Bi vi
mna tli v slybu zjti?
Siremk mu n te edgevri: Kok ta
bum zl v slybu, do ta nmuin
ciem plotti.
Vrog mu edgevri: Nc zte, jz
bum pr vos zobdov slyl.
Siremk n te rc: Ce ca tk, po
slyi.
Drygi den ja vrog siremku
tlike drv nonyisl i nocpl, do ja
ml cielu zimu ciem kyrti.
Do ja bil s tiem gytv, ja rkel
svmu gzde, do mu nj njda,
km p zo tek, do nke zosli.
Siremk mu ja nel pri gryefu
mertycku slybu. li vrg ja v
jdnem dnvu stye kepic penca
zmltl i zvjpl, pne kepev
1

noprvil i slniu v kypc zlyeil.
Grf ja bil joke zodevljen, po mu
ja rkel, nj si zma, kj si ca, tlike,
klike mra nojnput ednsti. Vrog
si ja zl dsat vrec penca, pelevnjk
vn i jnego vlikego proco i s ja
tye ednsel siremku, pa mu ja rkel:
Tye sym zoslyl; zdj mu disti
jsti i pti zo cielu zimu. J sym
ene vrog, ke ti ja bil v hste kr
vkrl, po syrn myerol no zpeved
drygih vrogev zte pr tebe slyti,
panj i poceo je jednu bukvu sjeci.
Uto dode vrag pa mu uzme kruh,
odnese ga u pakao pa rece drugim
vragovima: Uzeo sam onomu
siromahu kruh, da bude bol j e kleo, pa
ce prije u pakao doci.
Drugi vragovi su nato rekli: Zar si
zaboravio, da siromahu ne smije ni
vrag nita ukrasti. Ti mu mora taj
kruh natrag odnijeti i odsluiti ga,
inace te vec u pakao ne pustimo.
Vrag se nato pretvorio u slugu,
otiao je u umu, metnuo je kruh na
mjesto i rekao je siromahu: Bi li vi
mene htjeli u slubu uzeti?
Siromah mu nato odgovori: Kako
cu te u slubu uzeli, kad te nemam
cime platiti!
Vrag mu odgovori: Nita zato, ja
cu kod vas badava sluiti.
Siromah nato rece: Ako hoce
tako, pa slui.
Drugi dan vrag je siromahu toliko
drva nanosio i nacijepao, da je imao
cijelu zimu cime loiti.
Kad je bio s tim gotov, rekao je
svome gazdi, da mu neka nade, kamo ce
ici za teaka, da neto zaslui.
Siromah mu je naao pri grofu
mertucku slubu. Ali vrag je u jednom
danu sto kopa penice izmlaitio i
izvijao, puno sveujeva slame napravio
i slamu u ostoje sloio.

Grof je bio jako zadovoljan, pa mu je
rekao, neka si uzme, to si hoce
toliko, koliko moe najedamput
odnijeli. Vrag si je uzeo deset vreca
penice, polovnjak vina i jednoga
velikoga prasca i sve je to odnio
siromahu, pa mu je rekao: To sam
zasluio, sad ima dosta jesti i piti za
cijelu zimu. Ja sam onaj vrag, koji ti
kjti siremku n sina ni vrog
nkokvego kvr noprviti. Zdj
dam nuze v pkel.
je bio u umi kruh ukrao, pa sam
morao na zapovijed drugih vragova
zato pri tebi sluiti, jer siromahu ne
smije ni vrag nikakvoga kvara
napraviti. Sad idem natrag u pakao.
Iz svatovskih pjesama

Vncec mej, vncec mej Vncec
mej cerljni!
Dge sym ta prjsilo,
Muli cosek njsila.
Ci' ma ci mmico;
N bus ma dge csolo,
Kjti vos myerom estviti.
K svmu sa muu etprviti.
Zo tryd, z mnu byeg vum noplti.
Si svc i Morijo mti!

Vjencic moj, vjencic moj Vjencic moj
crveni!
Dugo sam te prosila
Mali casak nosila.
Celjaj me, celjaj, majcice!
Ne ce me dugo celjati,
Jer vas moram ostaviti,
K svome se muu otpraviti.
Za trud sa mnom bog vam naplati
Svi sveci i Marija mati.

Naricaljka keri za majkom

Mmico no, km sa vi otprvljota, Kmu
vi ns, svu deccu, ostvljota? Jj mnje
jj!
1

Ke sa bu zdj z nos brnul i ns hrnl, Ke
nos bu v nevlje od sie ziel brnl?
Grebljica, grebljica, olyesni vrtek
mej,
De bu imelo mmico vecni dmek svej.
Zmljico, zmljico, bd'i m mmice
lihko,
M dy bu za svu mumicu novek
mihko
Majcice naa, kamo se vi otpravljate, Komu
vi nas, svoju djecicu ostavljate? Jao meni
jao!
Tko ce se sad brinuti i nas hraniti, Tko ce
nas u nevolji od svih zala braniti:'
Grobljice, grobljice, alosni vrtic moj,
Gdje ce imati majcica vjecni domak svoj.
Zemljice, zemljice, budi majcici laka,
Moja dua bit ce za svojom majcicom uvijek
teka.

1
Ponavlja se iza svaka dva stiha.